Čekaonica
,,Zadnji put ti kažem, čoveče, a onda ću da izađem i da te ubijem od batina! idi traži cigarete na drugom mestu, ovde ne možeš da ih kupiš i tačka!"
,,A kako ćeš da me ubiješ kad me ne vidiš?", odlučio je da rizikuje iz iznenadnog poriva da prkosi. Celog dana isto. Konačno mu je pukao film. Mora da mu je ton glasa bio stvarno iritantan, jer je prodavac istog trenutka izleteo iz trafike sa bejzbol palicom.
,,Slušaj, bre, budalo jedna, sam si ovo tražio!"
Nikola je očekivao da ga neće boleti. Posle svega što je danas čuo i doživeo počeo je da veruje da je nevidljiv. Mislio je, čak, da će palica proći kroz njegovo telo kao predmeti kroz duhove u crtanim filmovima. Ali palica se zadržala na njegovoj lakatnoj kosti, slomivši je. Dok je shvatio šta se dešava, već je bio na zemlji, a prodavcu su se pridružila još dvojica lokalnih klinaca, željnih krvoprolića.
Srećom pa je policija patrolirala okolnim ulicama. Ne zato što su policajci zaustavili vozilo da bi ga zaštitili, već zato što su se prodavac i klinci iz navike povukli pred prizorom patrole.
Nekako je ustao i uspeo da zaustavi policajce.
,,Dobar dan, druže", reče prgavo omaleni policajac. ,,Kaži šta te muči?"
Pridržavajući zgrčenu ruku, krvav i prašnjav, Nikola ih je, najpre, pogledao zbunjeno. Zbunjenost se, ubrzo, pretvorila u bes, a bes u očajanje. Ipak, nije hteo da napravi istu grešku kao malopre.
,,Treba mi pomoć."
,,Druže, jel ti to nas zajebavaš?"
,,Ne, stvarno. Treba mi pomoć i prevoz do bolnice", reče, sada opreznije i tiše.
,,Ovaj nas definitivno zajebava. Slušaj, druže, policija ne pomaže nevidljivim osobama. Kako možeš da pomogneš nekome koga ne možeš da vidiš, ajde ti nama sad objasni?"
Celog dana je objašnjavao. Od kako je ustao, a rođena majka mu nije spremila doručak jer ga ,,ne vidi, pa je mislila da ode kod frizera umesto da ostane u kući i isprži jaja". Da ništa nije naučio od službenika banke, koji je odbio da mu isplati platu ,,jer banka ne isplaćuje nevidljivi novac" i da ga šef nije poslao kući ,,jer ne prodaju nevidljive proizvode nevidljivim kupcima", možda bi i objašnjavao opet, ali je u pogledu malog prgavca video predstojeće batinjanje u stanici. Zato je samo promrmljao kako mora da ide, uputivši se ka najbližoj bolnici.
Nije ni očekivao da budu predusretljivi i ljubazni, ali nije mu bilo ni na kraj pameti da će ga izbaciti na sred prometne ulice. Trolu je izbegao za dlaku, dok ga vozač nije ni primetio. U tom trenutku pomisli kako ga, u stvari, više od preloma i činjenice da je postao nevidljiv, boli to što se niko i ne trudi da ga gleda kao da je zarazan, na primer. Onako, sa prezirom, kakav obično dobijaju izopštenici iz društva. Ne trude se da beže od njega, nemaju nikakvo, čak ni negativno, osećanje. On je, prosto, nevidljiv u svakom smislu. A prema takvima ni ne oseća se ništa.
Ustao je polako i krenuo. Naravno da nije znao kuda bi sada. I naravno da mu to nije bilo bitno. Možda bi pokušao da ode kod svog najboljeg prijatelja, ali mu je pomisao da bi Nenad mogao da ga odbije izazivala mučninu i osećaj duboke depresije u najavi. Pitao je usput, dvoje ili troje, prolaznika da mu pokažu pravac. Smejao se sebi svaki put kada bi ga izignorisali. Pomisli kako je to početak potpunog i nepovratnog ludila.
Počeo je da žali što je izbegao trolu i taman kada je misao o tome kako u Beogradu ima još trola počela da mu kljuca misli, ugledao je tablu na zgradi.
Ušao je, naravno. Zašto da ne proba? Možda je neki trik, ali ništa što, posle današnjeg dana, ne bi mogao da podnese. Ionako je već polulud.
,,Da li me vidiš?" rizikovao je opet. Srce mu je zatreperilo. Uplašilo se da će biti slomljeno. Možda ovaj trik ipak ne može da podnese.
,,Gospodine, ova bolnica je jedino mesto u vašem svetu na kojem niste nevidljivi. Dobrodošli", reče toplo mlada bolničarka i pruži mu ruku.
Srce je prestalo da treperi.
Bacio je pogled po čekaonici punoj nevidljivih ljudi. Svi do jednog gledali su u njega.
,,Sveže nevidljiv, a? Shit happens, druže."
,,Aha", reče Nikola i zauze svoje mesto u čekaonici.
D.
Sva prikupljena sredstva od prodaje radova biće donirana Specijalnoj bolnici za cerebralnu paralizu i razvojnu neurologiju u Beogradu.
https://www.facebook.com/events/210538622458935/ (https://www.facebook.com/events/210538622458935/)
Zaista ne razumem šta će ovo u ovoj temi? Možeš li da objasniš, ili da administrator to prebaci negde gde mu je mesto...
Pa ni vi necete meni da odgovorite kada vam postavim pitanje :) . Ali evo, bicu kulturna. Za pocetak, nije rec "ovom" nego o prici. Za kraj, ja sva svoja pisanija smatram primerenim radionici. I p.s. ova prica jos manje pripada ovde. jesam li bila kulturna? :)
Prvo i prvo, ovo se nije nalazilo ovde već u Objavljenim delima domaćih autora... Neko je u međuvremenu prebacio na moju intervenciju...
A drugo i drugo, na onom topiku ti nisam odgovorio, jer ako posle nekoliko godina bivstvoanja na ovom forumu nisi razumela šta sam hteo da kažem, onda zaista nema nikakve svrhe voditi dijalog... Za razliku od tebe, ja ne mislim da je potrebno da svi sve razumeju i da se sve objasni. Boravak na ovom forumu smatrao sam kao privilegiju, privilegiju da budem među ljudima sličnih ali ipak različitih interesovanja, priliku da na jednom mestu, od eksperata iz pojedinih podoblasti, dobijem sažvakano, didžestirano znanja, uvim u nove stvari... Bunim se zbog narastajućeg zagađivanja prostora koji smo teško izgradili, ali očigledno da ima dosta ljudi koji se u takvom okruženju dobro snalaze. Zato ti nisam odgovorio...
A ako smo to stavili ad akta, da se osvrnemo na samu priču. Meni je ovo u tehničkom smislu solidno. Ritam pripovedanja, scene itd., to je meni uglavnom korektno, vidi se šta treba da se vidi, jasno je, nema digresija niti nekog umiranja u baroku. Kafkijanska nota koja je očigledno bila neka zadata meta je tu negde. Međutim u smislu sadržaja, ovo je meni subkafkijanski i mislim da su metafore suviše transparentne ("fizička" nevidljivost koja ukazuje na socijalnu nevidljivost) i da je propuštena prilika da se sa njima autor poigra ne bi li oživeo priču. Sa jedne strane, sama ta činjenica da je neko nevidljiv nema poseban dramski potencijal u priči, odnosno ona se tretira kao apstraktna, socijalna nevidljivost radije nego da se uđe u dijalog sa činjenicom da je ona i fizička, a koji bi pružio priliku i da se metafore malo protresu ili istraže. Sa druge strane, Kafkin Preobražaj je, ne treba zaboraviti, priča naglašenih satiričnih tonova u kojoj apsurdni elementi narativa imaju komičnu ulogu i na taj način premošćavaju pomanjkanje naučne plauzibilnosti. Sad, naravno da ne mislim da D. mora da imitra Kafku da bi ovo bilo dobro, ali po mom osećaju, ova priča ne koristi svoj centralni motiv dovoljno - tretira ga kao preočiglednu metaforu sa kojom se ne poigra, ne pokuša da bude ni satirična ni da bilo kako iskoristi potencijal apsurda koji ima, pa je meni i ta elegična završnica time slabija i nema željenu emotivnu snagu.
U potpunosti si u pravu, Meho. Znala sam to i pre nego što sam je postovala. Hvala ti.
Quote from: Mica Milovanovic on 12-11-2013, 15:22:16
Prvo i prvo, ovo se nije nalazilo ovde već u Objavljenim delima domaćih autora... Neko je u međuvremenu prebacio na moju intervenciju...
Mićo, ja sam priču postovala u radionici, pa ju je neko pomerio. Ja sam razumela da se bunite jer je u radionici. Neporazum.
Izgleda da ipak znam gde mi je mesto, zar ne, Mićo?:) Mislim da treba da tražite druge krivce.
Prosto je neverovatno kako svakim svojim postom uspevaš da iritiraš ljude pogrešnim interpretacijama njihovih postupaka...
Odakle ti uopšte ideja da tražim nekakve krivce? Odakle ti ideja da na bilo koji način tebe negde svrstavam?
Pa zar ti naša komunikacija vezana za antologiju ne govori dovoljno o tome šta mislim o tvom pisanju i da li je tvoja aktivnost
na sagiti, uprkos svih iritirajućih postupaka i iracionalne potrebe da stalno sa nekim razjašnjavaš nešto što je očigledno, pozitivna ili ne.
Pokušaj da jednom ne odgovoriš na nečiji post i život će ti biti mnogo lakši...
Ne znam, sumnjiv mi je ton vaših postova:))) Razumela.
Quote from: D. on 12-11-2013, 20:50:27
Mićo, ja sam priču postovala u radionici, pa ju je neko pomerio.
Исти онај "неко" ко је обрисао "Писаоницу"?
Ma, nije obrisana Pisaonica, evo je:
http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php/topic,13445.0.html (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php/topic,13445.0.html)
Врло занимљиво, с обзиром на то да је до пре неки дан није било уопште.
Odlična Mehina kritika, eh, da je više takvih a manje pljuvačkih.