Prvo bih se izvinio modovima ako je ovo pogrešni podforum, ali sam preleteo ostale i Radionica mi se čini najprikladnijim.
Elem, kada pišete duže forme (uzmimo zarad lakše poente - roman), šta raditi dok glavna radnja i zgode ne krenu da se odmotavaju, a da ne bude mlako ili dosadno? Deluje mi kao velika, početnička greška da već na drugoj strani junaka snađu (ne)zgode, zla i misterija. To bi ipak trebalo da teče nekim prirodnim i uverljivim tempom.
Čitao sam dosta poznatih i kultnih knjiga, čiji mi je početak nezanimljiv, ali ono zbog čega nateram sebe da nastavim sa čitanjem je svest da čitam kultni/hvaljeni roman/klasik i da će zato verovatno biti zanimljiv kad se sve jednom zahukta. Ljudi koji čitaju romane poput recimo mog ili vašeg (pod pretpostavkom da niste napisali nešto što u širokoj čitalačkoj publici ima kultni status (oprostite ako grešim)), nemaju taj motiv da prebrode "dosadni" početak, već tu mora da se zapravo dešava nešto što je dovoljno zanimljivo i intrigantno, a istovremeno da nije usiljeno, već deluje autentično. A ako već na prvoj strani vampir ne dođe u pab gde svoj viski ispija junak knjige i napravi sranje, onda šta raditi? Kako vi lično izlazite na kraj sa tom problematikom?
Pa, ovo ne shvati kao preporuku, već kao lično mišljenje.
Prvo, smatram da su uvodnih pasus-dva od ključnog značaja za čitanje. Kad čitam roman, oni moraju da me svojom pismenošću uvere da je pisac dostojan vremena koje ću utrošiti na knjigu.
Što se tiče onoga što kažeš, ja takođe, ako je roman u pitanju, volim da pisac ne krene odmah u radnju.
Uzmi, na primer, početak Apdakove serije romana o Hariju Zeki Angstomu gde se glavni junak, bivši uspešni košarkaš u srednjoj školi, a sada već napola propali grafički radnik, vraća kući sa posla i zastaje da gleda kako klinci igraju košarku. Apdajk tu sasvim posredno, kroz opširan prikaz njegove igre sa dečacima, daje naznake njegovog karaktera, njegovog problema snalaženja u svetu "odraslih" itd. itd.
To je vrsta početka koji volim.
To bi važilo za roman: "Hiljadu viskija sa vampirom" i može da počne sa prvim. Za ostalo bih se složio sa Mićom. Naravno, i ja spadam u one koji se bave subklimaksima i klimaksima, a o digresijama da ne govorimo, pa spadam u jedno mišljenje.
Kao čitalac nisam baš voljna da ''čekam'' na bilo šta.
Ovo ne znači da će mi za eventualno odbacivanje romana biti dovoljan prvi pasus, stranica ili pet. Nema tu nekih strogih pravila, ali iz iskustva znam da se po jutru dan poznaje i da se dosadno štivo ili odbojan, iritirajući glas pisca ni nakon sto strana neće preobraziti u nešto što ću čitati sa uživanjem. Pa neka je kultno po sto puta!
U praksi, doduše, retko odbacim bilo koje štivo, uglavnom mazohistički plivam do kraja, što već ide meni na dušu, pisac tu nije nimalo kriv.
Istinski zaboli samo ako mi knjiga za koju sam se na početku zagrejala negde od sredine (najčešće je to sredina) izneveri očekivanja.
Najvise mi prija kada odgledam film, a ne znam ni kako se zove ni ko ga je napravio. Sa knjigama to nije moguce. Ljudi uglavnom citaju jer im je neko to preporucio, procitali su kritiku ili je neko ko im imponuje procitao isto. Ili citaju pisca, a ne delo.
Kako odrzati paznju? Ili jesi ili nisi.
Već si izjavio da gledaš filmove. Ja sam izjavio da filmovi i literatura nisu za poređenje. Čitaš li ti šta ili se samo petljaš u čitanje?
Quote from: scallop on 13-12-2013, 14:12:24
To bi važilo za roman: "Hiljadu viskija sa vampirom" i može da počne sa prvim. Za ostalo bih se složio sa Mićom. Naravno, i ja spadam u one koji se bave subklimaksima i klimaksima, a o digresijama da ne govorimo, pa spadam u jedno mišljenje.
Bio sam namerno banalan, i poenta je i bila navođenje pogrešne prakse :) Nego, možeš li da elaboriraš to oko subklimaksa i ostalog, zvuči mi kao relevantno za ovu problematiku?
svaki roman koji želi da se proda počinje ''udarnički'', a kakav će biti završetak to je manje važno, pošto je knjiga već kupljena
u suštini, neko bi trebalo da razvije teoriju o tome da se moderni pisci prije svega bave pisanjem uvoda a za razradu nisu plaćeni, dok je npr Dostojevski živio od te razrade
a kod nas čak ni uvodi nisu bitni, samo naslov da valja i knjiga ide kao alva. svi pisci bi trebalo da koriste isti naslov, npr Konstantinovo raskršće, nije važno šta piše iza korica
Quote from: Chgr on 13-12-2013, 15:46:57
Bio sam namerno banalan, i poenta je i bila navođenje pogrešne prakse :) Nego, možeš li da elaboriraš to oko subklimaksa i ostalog, zvuči mi kao relevantno za ovu problematiku?
scallop je poznati rasplinjavator
Kad bi se ti razumeo u literaturu, kao što se ne razumeš ni u šta drugo.
tačnije, rasplignjavator
A jel si ti Bato stvarno Bata Zivojinovic? Ne, ozbiljno?
Ne, naš Batica je čudo od čoveka. Kad bi bio u stanju da zaroniš u dubine njegovog pregnuća i dostignuća, puštao bi mehuriće koji ne bi mogli da dopru do površine. Rado mu prepuštam da vas on obuči, douči i rasvetli vam sve tajne pisanja.
Ako neko nije nikad zaronio do ''Batice'' to je svakako osoba koja je umislila da je predstavnik svih školjki na planeti, i da ''Batica'' njemu posvećuje tamo neku priču. I koji onda naravno započne hajku na ''Baticu''.
I tada si bio u savezu sa D, pa si valjda podsvjesno počeo da je kopiraš s deminutivima.
Mene je neko nekad naučio da samo prevaranti i mutivode govore o tajnama. I kriju ih iza zapjenušane površine.
Pa, ti se kriješ. 8) I kukumavčio si kad su te provalili. I opet ćeš. Nego, bolje pouči ove ljude pisanju, kad si se već javio.
opet si nešto pomiješao, ali valjda je to taj školjkaboj stil
Moguće. Ću se raspitam naokolo po Sagiti. :evil:
Dragi Chgr, kao što vidiš, ovde na svakoj temi brzo dobiješ kuršlus.
a je li bar održana pažnja? 8)
EDIT: ovo je inače praktičan primjer kako je Kafka u Zamku održavao pažnju uz pomoć one dvije budale 8-)
Quote from: kimura on 13-12-2013, 20:11:57
Dragi Chgr, kao što vidiš, ovde na svakoj temi brzo dobiješ kuršlus.
Da... Nadam se da će se uključiti još neko ko će možda ipak biti konstruktivan.
Quote from: Chgr on 13-12-2013, 12:46:27
Deluje mi kao velika, početnička greška da već na drugoj strani junaka snađu (ne)zgode, zla i misterija. To bi ipak trebalo da teče nekim prirodnim i uverljivim tempom.
Zašto greška? Recimo, ako pišeš krimić, uglavnom počinješ time što je nađen leš. Ne kažem da svaki roman mora da počne nalaženjem leša ili time što neko pokušava da ubije protagonistu, ali takav početak nije loš sam po sebi.
Quote from: Chgr on 13-12-2013, 12:46:27
Čitao sam dosta poznatih i kultnih knjiga, čiji mi je početak nezanimljiv, ali ono zbog čega nateram sebe da nastavim sa čitanjem je svest da čitam kultni/hvaljeni roman/klasik i da će zato verovatno biti zanimljiv kad se sve jednom zahukta.
Može neki primer takvih romana?
Enivej: počni nečim zanimljivim. Bilo da glavnog junaka hoće da pojedu zombiji ili mu po utrobi rovare zli vanzemaljci, bilo da junak za koga nas je u nekoj meri briga (jer si ga učinio interesantnim) pokušava nešto sasvim mundano što je njemu lično bitno (kupuje prsten, skuplja hrabrost da zaprosi devojku, pa nakon nekog vremena otkrije da mu je devojka vanzemaljac koji će da mu rovari po utrobi).
što se mene tiče, ključ je LIK / TAČKA GLEDIŠTA / GLAS / ETITJUD.
ako me to ne kupi, ako me ne zanima LIK - onda džaba ti sva misteriozna, luda, originalna, neobična, otkačena, bizarna, i ne znam kakva dešavanja i preokreti koje si mu zakuvao.
Quote from: Chgr on 13-12-2013, 12:46:27
Čitao sam dosta poznatih i kultnih knjiga, čiji mi je početak nezanimljiv, ali ono zbog čega nateram sebe da nastavim sa čitanjem je svest da čitam kultni/hvaljeni roman/klasik i da će zato verovatno biti zanimljiv kad se sve jednom zahukta. Ljudi koji čitaju romane poput recimo mog ili vašeg (pod pretpostavkom da niste napisali nešto što u širokoj čitalačkoj publici ima kultni status (oprostite ako grešim)), nemaju taj motiv da prebrode "dosadni" početak, već tu mora da se zapravo dešava nešto što je dovoljno zanimljivo i intrigantno, a istovremeno da nije usiljeno, već deluje autentično. A ako već na prvoj strani vampir ne dođe u pab gde svoj viski ispija junak knjige i napravi sranje, onda šta raditi? Kako vi lično izlazite na kraj sa tom problematikom?
Dobro ti je pitanje, ali ne zato što osigurava koristan odgovor, nego upravo obrnuto. :mrgreen:
Ako preberem po počecima omiljenih mi romana, vidim da od toga nema bog zna kakve statističke koristi; skoro svaki od njih predstavlja drugačiji tip uvoda, i statistički gledano, uvelike se potiru u smislu preciznog zaključka. Neki romani favorizuju sam zaplet, i njima su konkretne aktivnosti u prvim pasusima od ogromnog značaja; drugi favorizuju karakterizaciju i atmosferu i zato se više oslanjaju na posredne informacije koje diktiraju i drugačiji tempo pripovedanja. Isto tako, od žanrovskih romana očekujem drugačije uvode nego od mejnstrim romana, a oni se zauzvrat oslanjaju na kanone kojima se ponajviše može šortkatovati u samom uvodu.
Možda je praktičnije nabrojati ono što mi se
ne sme pojaviti u uvodnim pasusima, to ukoliko se želi da nastavim sa čitanjem. U tom smislu, prvo i osnovno mi je sam ton teksta: mora mi ostaviti dojam ekonomičnosti i samopouzdanja pisca. Ostavim knjigu ukoliko u njenim početnim pasusima otkrijem (ili makar naslutim) sledeće manjkavosti:
- pisac mi nudi floskule i opšta mesta u svrhu pokušaja emotivne manipulacije (to je uglavnom patetika koja izvire i iz rečnika ali i iz same scenske postavke, što rezultuje silnom pompeznošću samog teksta i mojom sumnjom u autorske kompetencije)
- pisac forsira izraz koji me se doima kao ne njemu konkretno prirođen (na primer, često se forsira duhovitost koja sasvim pogrešno "zvuči" u tekstu, pogotovo ako se radi o dijalogu. možeš naprosto da
osetiš kako em nije primerena momentu, em je isforsirana karakteru na kog se kalemi, pa zato tekst zvuči banalno, a to opet ukazuje na nekompetenciju autora)
- pisac insistira na didaktičnom saopštavanju stvari za koje ja smatram da su se mogle ili podrazumevati ili saopštiti indirektno (to se najčešće dešava kada pisac insistira na šortkatima kroz deskripcije ili metafore da što pre udari temelje karakterizaciji, pa me davi sa potpuno nepotrebnim detaljisanjima i praznim hodom, da mi na silu i na brzinu stvori predodžbu o karakteru samog protagoniste)
- pisac veštački stvara "udicu" koja bi, kao, trebala da me zaintrigira i tako mu obezbedi dalje čitanje (i to se često dešava kroz sam rečnik, često nailazim na forsiranje jezika za koje intuitivno osetim da piscu ne dolazi "prirodno", odnosno, da to nije rečnik kojim se inače služi, pa otud i ne zna da njime dobro barata. to se vidi pogotovo kod domaćih početnika, koji često posežu za aoristom misleći da će im on obezbediti otmen ton, dok im u suštini obezbeđuje samo pompezan (a neretko i sasvim neobrazovan), pošto sam nebrojeno puta naišla na nepotrebne gramatičke greške (a ponekad čak i na sasvim nepostojeće reči) iz pera autora koji su se od silne strasti ka aoristu pogubili i padežima i u vremenima jednako)
- pisac bira žanr/kanon sa kojim očigledno nije u intimnom odnosu (to je uglavnom posledica nenačitanosti, odnosno nepoznavanja kanona, gde pisac podleže nekoj skroz nastranoj logici: na primer, pisci diletanti smatraju da je žanr "najlakši" za pisanje upravo zbog kanona koji čitaoc već prepoznaje, pošto je, jelte, osvedočeni ljubitelj žanra. okej, to samo po sebi nije netačno, ali logika diletanta odlazi korak dalje u besmisao, pa zaključuje da će trpanje motiva i gomilanje ikonografije već samo po sebi obezbediti relevantno čitalaštvo, ali alas, to polazi za rukom samo majstorima koji suvereno vladaju kanonom svakog žanra zasebno, pa ih otud samo oni i mogu kombinirati u hibride. ali to je priča za sebe, i, kao što rekoh, posledica je uglavnom nenačitanosti, a i mnogih gorih stvari pride)
- pisac ne postiže neophodnu ujednačenost stila i tempa (to je sasvim intuitivna procena do koje ne dođem nužno na vreme, odnosno ne u samim početnim pasusima, ali čim dođem ja ostavljam knjigu, jer tad shvatam da imam posla sa folirantom čiji je tekst fejk)
- pisac naprosto nema ništa zanimljivo da mi kaže (to je također primarna posledica nenačitanosti, ili - ako o samom žanru govorimo - posledica čitanja isključivo najpopulističkijeg (najšablonskijeg) dela žanra, koji ostavlja krajnje simplificiran privid celog rečenog žanra. ne kažem da se i u tom domenu ne može napisati zanimljivo delo, ali opet, upravo tu je potrebno silno majstorstvo ili barem originalnost same obrade koja bi opravdala posezanje sa opštim mestima u novom i svežem serviranje klišea.
i tako dalje, naravno, ima toga još, ali ovo su najbazičniji a ujedno i najefikasniji filteri koje mene lično najpreciznije služe kad je u pitanju selekcija štiva za čitanje.
Pa, to bi bilo uglavnom sve. Moguće je da izgleda složeno, ali i nije, baš. Svodi se na pismenost, načitanost, netrpanje lika pisca ispred likova priče i priče same, na štedljiv ali i opušten rukopis, originalne ali i uverljive motive i... dobar viski za relaksaciju.
Mislim da je odgovor dosta jednostavniji nego što se čini...
Prvo što treba odrediti jeste taj klimaks klimaksa koji je scallop pomenuo - dakle glavni događaj, onaj bum!!!
Kada to definišeš, a trebalo bi možda i pre početka pisanja, ostalo, to 'popunjavanje' sadržaja koji treba da drže pažnju, bi trebalo da bude zamagljeno staklo. Dakle, zamisli ovako - čitaoca bi trebalo da uzmeš za ruku i vodiš ga prema klimaksu; on treba da oseća da će klimaks uslediti, i to je upravo ono što će ga zadržati na tvom delu.
Naravno, klimaks ostavlja posledice, pa će čitalac biti zainteresovan i za aftermath... Pa mu ti držiš pažnju, relativno od prve do poslednje strane...
Ili ajmo ovako, na prvoj strani pokaži da nešto 'ne valja'... Neka čitaoca radoznalost ubedi da treba da otkrije šta to ne valja, zašto, i šta će iz toga proizići...
Primera radi, jedan očajan ali popularan pisac je Den Braun. Eto ti primera - on ima užasan stil pisanja, jako je loš, ali smišlja relativno dobre priče, i ti već u prvih desetak strana njegovih knjiga osećaš da će nešto krupno da se desi, i živo te zanima šta je to nešto. Priča mu je relativno ok, pisanje očajno, ali opčinjenost klimaksom te gura napred.
Želeli biste da vaše rečenice budu jasne, upečatljive i da izazovu reakciju? Stručnjaci kažu da se dobro pisanje ne odnosi na radnju, odnosno ideju priče – već na izbor reči kojima je opisujete.
Upravo zbog toga, brižljivo birajte reči, jer ništa ne može da odbije čitaoca toliko kao dosadna ili izlizana rečenica. WritersCircle portal savetuje koje reči i fraze treba izbegavati, te predlaže adekvatnija rešenja.
1. ,,VRLO" ILI ,,VEOMA"
Preskočite ove reči. Ali bukvalno. Mark Tven je ovo simpatično objasnio: ,,Svaki put kada poželiš da napišeš 'veoma', umesto toga napiši 'prokleto' – tvoj urednik će to svakako izbrisati, a rečenica će zvučati bolje." Ove i slične reči su samo još jedan od načina da pridodate 'šturu' vrednost nečemu bez ikakvog zanimljivog opisa. Pritom, koristite bespotrebno dve reči – u slučaju kada je jedna sasvim dovoljna. Ukoliko vas ne plaćaju po broju reči, ovi dodaci su suvišni. Umesto što ćete napisati 'veoma glasno', radije upotrebite reč 'gromoglasno' ili 'zaglušujuće'. Ne samo što ove reči imaju isto značenje, a zvuče lepše, nego su i živopisnije.
2. ,,ODJEDNOM" ILI ,,IZNENADA"
,,Odjednom" ili ,,iznenada" su takođe praktično beskorisne reči. Anton Čehov je rekao: ,,Nemoj da mi govoriš da mesec sija, nego mi pokaži bljesak svetlosti na razbijenom staklu." Baš tako reč 'odjednom' saopštava čitaocu da mesec sija - odnosno objašnjava čitaocu šta da oseća, umesto da ga navede da oseti. Dopustite rečenici da protrese čitaoca i uvede ga u akciju na neposredniji način. Ironično, reč 'iznenada' pre će usporiti radnju i odložiti njenu stvarnu promenu, nego što će uneti željenu neočekivanost. Istina – ne postoji adekvatnija zamena za ove reči, ali ipak izbegavajte da ih koristite. Dozvolite da tišina govori za sebe i tako prenese vašu poruku.
3. ,,NEVEROVATNO" ILI ,,STRAŠNO"
Ove reči namenjene su da prenesu specifična osećanja. Ali, postoje dva velika razloga zašto ne treba da ih koristite. Prvi razlog je taj što 'kazuje ali ne pokazuje' – govori čitaocu šta treba da oseti, umesto da opiše na način koji prenosi određenu emociju. Drugi razlog zbog kojeg vam ne savetujemo da koristite ove reči je jednostavan – izlizale su se. Ovi pridevi su toliko svakodnevno korišćeni da su izgubili izvornu snagu. No, ukoliko ipak nameravate da upotrebite ove reči, treba prethodno da promislite da li je ono šta opisujete zaista 'neverovatno' u pravom smislu te reči. Ako jeste, pronađite način da navedete čitaoca da to i oseti.
4. ,,KOJI/A JE"
,,Koji/a" je zgodan predlog i može biti prilično koristan, ali može biti i nezgrapan. Kada god dobijete potrebu da koristite ovu reč, razmislite da li postoji lepši način da formulišete rečenicu. Uzmimo za primer sledeću rečenicu ,,Videla sam svetlost koja se jarko blistala." Rečenica je slabašna, zar ne? Ukoliko izbacimo 'koja', rečenica zvuči mnogo bolje: ,,Videla sam jarko blistavu svetlost."
5. ,,POČINJANJE"
,,On je počeo da trči", ,,Ona je počela da igra"... ovakve rečenice su pasivne i samo usporavaju radnju. Stoga, izbacite ovu reč iz upotrebe. Radije recite ,,Potrčao je" ili ,,Zaigrala je". Vidite razliku? Ukoliko želite da nagovestite da se radnja nastavlja, dodajte opis – kao što je na primer: ,,Neumorno je trčao ka startnoj liniji". Ova rečenica dobija adekvatniju vremensku dimenziju nego što se to postiže rečju 'početi da'.
Kao što možete da zaključite, postoje prigodniji i svakako snažniji načini da izrazite svoju ideju pri pisanju. Razmislite o ovim predlozima sledeći put kada budete seli za tastaturu.
preuzeto sa: artie.rs
Imao bih primedbu ili se ne bih složio jedino u vezi tačke 5. Meni je počinjanje toliko važna stavka u pisanju, da sam čak sva četiri dela romana "Oko za drugi svet" okončao sa nekom od varijanti POČINJANJA. Činilo mi se vrlo zgodno umesto SVRŠAVANJA. Zar ne?
Pa dobro, ti si ipak iskusan autor i umeš da prenebegneš zamke. Autor članka je prilično dobro obrazložio svoj stav. Ovo je uglavnom namenjeno onima koji nisu imali prilike da prođu Radionicu, a kako stvari stoje, najverovatnije je više nikada i neće dobiti.
Quote from: Stipan on 30-09-2014, 18:08:01
Pa dobro, ti si ipak iskusan autor i umeš da prenebegneš zamke.
Šta tu znači -
ipak? Parcijalno, delimično, mestimično, uglavnom, bezmalo, kojekako, budibogsnama... Stipane, nije sve u mesu u tanjiru. Ima nešto i u sosu. (Ovo je za Lonijevu zbirku literarnih mudrosti.)
Mda... Mogao sam misliti da će nešto naći.
Pa se ti sad petljaj u Radionicu, Stipane...
Petljanje je zgodno za tiraž Bobanovog ZS. Vidiš da ne može da namiri ni sto posetilaca odjednom. Tuga jedna. Bolje na Radionici nego na srpskim i belosvetskim mukama. Nikakva vajda od Prajda.
Hteo sam nešto da kažem, ali mi se izgubilo. A verovatno bi se Stipan i uvredio.
Ni skoverci ne pomažu?
Ma, problem domaće fantastike je što je beskrajno dosadna u svojim naporima da bude što ozbiljnija. Hajde, recite mi vas dvojica kad ste i da li ste ikada u domaćoj fantastici pročitali nešto duhovito? Kao srednjevekovna katolička crkva u Ekovom romanu "Ime ruže", svi se ubiše da zatru ideju Aristotelove "Komedije". Većinu domaćih rukopisa sam poslednjih godina pročitao doslovno u znoju lica svog. Ne, ne govorim o sarkastičnom ili satiričnom, toga ima, nego o duhovitom.
U stvari, jesam. Ne sećam se naziva, Filipovićeva priča, bila je objavljena u nekom starijem broju Znaka Sagite. Tip iz bureta što ga oguliše od batina panduri...
Gulova priča o zombijima u Nišu i okolini, "Ko kosi a ko vodu nosi", je bila srdačno duhovita. Takođe, Radunovićevo "Postanje 38:9" iz Ugriza strasti je bilo duhovito. Naravno, Bobanova "Slobodaniada" pretenduje da bude naučnofantastični roman sa duhovitim zapletom koji se češe o političku satiru ali ima i instance čiste, situacione komedije. Mada, naravno, Skalop je u pravu da je trend taj da se bude ozbiljan, ako se može.
Možda to nije svesna težnja, možda su i pisci i čitaoci postali sumorni. Ma,sumorni su i oni što nit' pišu nit' čitaju.
Meho, čit'o si "Slobodanijadu"? Ili nagađaš?
Čitao sam verziju od pre tri-četri nedelje. Naravno, moguće je da je Boban u novom prolazu kroz materijal smanjio na duhu a dodao na sumornosti, ali to mi ne liči na njega :lol:
Hvala. Bio sam radoznao ko sad čita Bobanove preverzije.
Perverzije na stranu, nisam čitao ali se sećam i da je Gul u svom Popboks prikazu "Ministarstva senki" Zorana jakšića naglasio da se radi o duhovitom i zabavnom štivu, pa se verovatno i to da ubrojati u knjige domaće fantastike koje možemo potražiti a da su duhovite i ne pretenduju na namrštenu ozbiljnost koja završava u dosadi...
Imaš defekt u čitanju. Napisao sam PREVERZIJE. Sa druge strane, Jakšićevo pisanje ima veze sa Bredberijem, ali sa duhovitošću nukakve. Posebno ti je i komentator merodavan.
Video sam ja šta si ti napisao, ali sam nagađao da je u pitanju jednostavna greška u kucanju kakve se meni stalno potkradaju - ali poštujem ako se želela napraviti referenca na Prevera.
Ovo ostalo, ne znam, samo kopam po mraku.
Quote from: scallop on 01-10-2014, 15:41:21
Posebno ti je i komentator merodavan.
baš je vickast ovaj skalop. :)
zato je tako i skončao, kao čangrizavi 'pisac' i komentator za koga niko ne zna čak ni u fandomu a kamoli šire, prinuđen da po ovom forumu moljaka za malo pažnje i ljubavi prema svojim promašenim i dosadnim pokušajima pisanja.
Šta je? Iscupkao si iz barice? Što se petljaš sa mnom ako sam toliko anoniman? Uživaj u svojoj veličini i zvezdanim trenucima koje si dosegao. Ko za mene zna zna i to mi je dovoljno. Tebi preostaje da budeš sitni nevaspitani provincijalac.
šta je skalope, pokvarila ti se kolica? :)
samo ti duvkaj u svoju trubicu i viči za još pažnje, možda stvarno još neko ovde veruje da ti nešto znaš o pisanju (al nećeš da kažeš - ili, daleko bilo, da na delu pokažeš)!
xdirec Tru-tu-ru-tu-tu!
Popravite mi kolica, vratite mi staru trubicu. Šta znam, možda neko veruje da znam nešto o pisanju.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi59.tinypic.com%2Fwhfns2.jpg&hash=b36708601134db69726092c568053870a1061414)
Quote from: scallop on 01-10-2014, 20:07:54
xdirec Tru-tu-ru-tu-tu!
Popravite mi kolica, vratite mi staru trubicu. Šta znam, možda neko veruje da znam nešto o pisanju.
Maratonci trce pocasni krug-tata spalio Djenku (http://www.youtube.com/watch?v=UXfex06h24k#)
Bas je interesantno ovde na sajtu. Novi horori na DViXu, nove igrice i stipanove nove knjige. Covece.
(https://fbcdn-sphotos-a-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xap1/v/t1.0-9/s526x395/10712791_10152708115275280_3508637465297476648_n.png?oh=5b5b48ac21971be3571fa02599d51b93&oe=54C89D4A&__gda__=1422464241_1f31ef48161ef1be21c630ba4245f3c3)
Naravno. A vidi ovu mudrost:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi58.tinypic.com%2F2rnizx5.jpg&hash=3c42c95cb325758b310154f28c7347f0a0c96671)
Kaće više taj glavni kuršlus? Aloo!
Pa, u kuršlusu smo već neko vreme.
Mrak.
Bitno je da nam i dalje ne popušta pažnja... 8)
Reče cura koja potajno sanjari o trbušnim plesačicama...
Quote from: Stipan on 07-10-2014, 10:56:28
Reče cura koja potajno sanjari o trbušnim plesačicama...
Ne, nego volim svijet promatrati očima muškarca...:)
Tako sam i mislio...
Quote from: Stipan on 07-10-2014, 10:58:49
Tako sam i mislio...
Nisi, nemaš pojma o ženama...
E, vidiš, to je tačno. Što se više upinjem da ih shvatim, to su mi nejasnije.
Quote from: Stipan on 07-10-2014, 11:00:53
E, vidiš, to je tačno. Što se više upinjem da ih shvatim, to su mi nejasnije.
Zbog toga će ti svi djelovi u tvojim knjigama, u kojim opisuješ odnos muško-žensko, ostati i dalje najslabije karike...
Što? Pa zna se:
Žene su tople, žene su meke
žene su blijede, žene su snene
žene su ukras prirode
žene su ženstvene...
A MUŠKARCI SU PRAVI MUŠKARCI!!!
Žena je savršena dopuna muškarcu. To sam negde čuo. Ograđujem se.
Čuo sam još jednu ali neću.
Quote from: SuperSynthetic on 07-10-2014, 11:09:56
Žena je savršena dopuna muškarcu. To sam negde čuo. Ograđujem se.
Čuo sam još jednu ali neću.
Sintetik, dođeš, i pokvariš svo veselje...:(
Što se brecaš na sirotog Sintetika? Baš je lepo rekao.
Moja savršena dopuna bi bila onakva kakvom je zamišljam. Slušala bi određenu muziku i imala određenu boju glasa. U društvu bi se ponašala na odrđen način koji ja zamišljam. U kući takođe. I u krevetu. I u kuhinji. Njen izgled bi inspirisao moju maštu. Da je želim. Da je zamišljam.
Quote from: SuperSynthetic on 07-10-2014, 11:40:14
Moja savršena dopuna bi bila onakva kakvom je zamišljam. Slušala bi određenu muziku i imala određenu boju glasa. U društvu bi se ponašala na odrđen način koji ja zamišljam. U kući takođe. I u krevetu. I u kuhinji. Njen izgled bi inspirisao moju maštu. Da je želim. Da je zamišljam.
Kažu da su u Japanu stvorili savršene lutke zaaaa.... to!
:)
(https://scontent-b-fra.xx.fbcdn.net/hphotos-xap1/v/t1.0-9/10701990_810510532305548_4815020307509671717_n.jpg?oh=94ce67547aac72e1005c2d6f25f2ea17&oe=54B91B7F)
I tako kad god mi se neka svidi ja počnem da je zamišljam. Kad se smuvamo, prvih 15 dana bude divno. Vatromet u raju. Sledećih 15, onako. A drugi mesec pakao. Nijedna mi veza ne traje duze od 2 meseca. Najgore je to što kada raskinem, ja ne patim za onom sa kojom sam raskinuo već za onom koju sam zamisljao. Strasno patim.
Fino od tebe, Sintetik, sto si se ispovijedio. Idi u miru. Peace brother!
Sto se tice vatrometa u Raju, evo prigodna slicica... :evil:
Peace. A možeš to shvatit i kak ispovijest ak tak želiš. Ćuj...
Vidi, ali i pored te silne patnje isplati se to sa ženama, ako ništa drugo onda zbog tih prvih 15 dana kada ih niti vidim niti čujem. Samo ih zamišljam. Osećam ono što zamišljam. Kao droga. Ko zna šta one pričaju i šta rade tada. E već u narednih 15 dana dolazi do blagih kuršlusa. Uglavnom skontaju da nisam baš u trenutku realnosti koja teče pa počnu da traže kintu i korist da izvlače. To me jako brzo otrezni. Bila je jedna mala koja ništa nije tražila, nju sam baš voleo, ali me je u tih drugih 15 dana stalno treskala rukom po čelu dok smo ležali u krevetu i govorila da ona nije takva kakvom je ja zamišljam. Dobra, lepa i čedna. Malo mi je išlo na kurac to treskanje, te sam prestao da zamišljam i shvatio da pored sebe imam muku, a ne pesmu savršenog ritma. Mislim bilo je tu ritma ali ritam je ona davala treskajući po mojoj glavi.
Trebalo je da joj kažeš da tebi pamet još nije došla u glavu, pa bi te treskala po nečem drugom.
ne razumijem tu manijakalnu potrebu u životu - pronalaženje idealnog partnera! nema toga ni u Raju. nitko nam nije ugradio savršen kompas u tijelo za očitovanje idealne dopune s drugim bićima. ostavi se ti toga. idemo pisati priče, maštati sreću... :)
Quote from: mac on 07-10-2014, 13:06:55
Trebalo je da joj kažeš da tebi pamet još nije došla u glavu, pa bi te treskala po nečem drugom.
xrofl xrofl xrofl
Quote from: saturnica on 07-10-2014, 13:11:28
ne razumijem tu manijakalnu potrebu u životu - pronalaženje idealnog partnera!
Ali Saturnice! Pa ti nemaš pojma o muškarcima!!!
Quote from: Stipan on 07-10-2014, 13:30:49
Quote from: saturnica on 07-10-2014, 13:11:28
ne razumijem tu manijakalnu potrebu u životu - pronalaženje idealnog partnera!
Ali Saturnice! Pa ti nemaš pojma o muškarcima!!!
kao netipičnom predstavniku muškaraca, bolje ti je da šutiš.
Pa sad, ja sam netipičan po mnogo čemu, ali ako voliš da ćutim, eto ćutaću...
Quote from: Stipan on 07-10-2014, 16:39:23
Pa sad, ja sam netipičan po mnogo čemu, ali ako voliš da ćutim, eto ćutaću...
crni stipane, točno sam znala da ćeš to što sam rekla, shvatiti kao kompliment. molim te, ušutkaj se i ne navlači me više na komentiranje.
To sa navlačenjem je interesantan sklop misaonih tokova kod tebe.
I tako, ta mala o kojoj sam počeo da vam pričam (što me je lupala po čelu) je bila prilično talentovana. Bolje reći - imala je tu žicu. Taj vajb. To bih najbolje osetio kada bi ona legla na stomak, a ja preko nje. Čoveče! Kao da sam uhvatio malu zverčicu koju držim zarobljenu svojom težinom dok sam u njoj otpozadi. Da, to je bila ona – mala slatka zverčica. Ali da se vratimo. Moja težina joj nije smetala da mrda guzom. Kako je samo mrdala. Ah kako ga je lomila. Odozdo. Bilo je teško ne svršiti. Još teže je bilo kada bi nam se prsti ukrstili, a usne i jezici dodirnuli. Morao sam opako da se koncentrišem da je ne napunim u tim trenucima. Medjutim kada bi ona počela da svršava tu je i moja kulminacija bila neizbežna. Da budem iskren, ona mi je jedina riba s kojom sam zajedno svršavao. Mislim, u istom trennutku. I to redovno.
Naravno probao sam tu poziciju i posle sa drugim ženama. To što im dupeta nisu imala tu idealnu specifičnu tvrdoću kao njena guza mi još i nije toliko smetalo, ali kada bih u polumraku sobe počeo da nazirem njihove face napaćene od svakodnevnog odlaska na posao i loše, nezdrave ishrane nestalo bi i č od čarolije. Mislim, bilo je seksipilnosti u tim njihovim facama ali od svršavanja ni s. Promenili bi nekoliko poza, jahali se do iznemoglosti i ništa. Na kraju bi mi uglavnom svaka od njih rekla – hajde da ti popušim. Ili – to, to, to mi radi, hoću da svršim, posle ću da ti popušim. I to je to. Pornićarenje. Jbg.
Sa Zverčicom je bila druga priča. Ta svežina lupanja njenog srca. Krv koju bih osećao pod rukama kako teče dok joj stežem telo. Čoveče! A nije bila nevinašce, ako je to uopšte bitno. Mislim prošla je ta svašta. Mnogi su hteli da im slatka klinka puši. Da im ga drka njenim tankim dugim prstićima. Da joj ga stave u guzu. Ona je pristajala na to, jer šta bi drugo. Bože, pornićarenje je normalno među napaćenim svetom.
Nekada bi počeli da se vatamo, a ona bi rekla – nemoj, nisam sigurna da to sada stvarno hoću. Ne bi mi bilo pravo ali šta sam mogao. Posle bi me usred noći probudila prelazeći nežno noktićima po mojim grudima, mazeci me po stomaku i vatajući me za ud. Govorila je – volim te, volim te, ah kako te volim. Tada bih se vrlo brzo izgubio u slatkom vrtlogu svršavanja sa njom.
Bojila je svet nevidljivim bojama. Davala mu novu dimenziju. Slobodu. Surfovao sam na tom njenom talasu slobode. Voleo sam da je gledam ujutru kako pognute glave tumara po kući. Voleo sam da mi pušta muziku i priča o njoj. Voleo sam njenu boju glasa.
Jedina riba sa kojom nisam pornićario. Jedina riba sa kojom sam zajedno svršavao. Mislim, u istom trenutku. I to redovno.
Mala slatka Zverčica.
Sintetik, od jutros brisem i pisem komentare na tvoju, nazovimo to pricicom za neki pornografski casopis. A onda sam se ipak dohvatila one knjizice Znaka Sagite, u kojoj ti imas dvije sjajne price. Jos jednom sam ih procitala obje, narocito onu s naslovom Snajperista. Nevjerojatno, seksa nigdje! Trebalo mi je da se podsjetim kako ti znas i umijes pisati kad hoces, i kako erekcija u tvojim hlacama nije jedino sto te motivira za pisanje. Meni osobno, puno je draze kad pisac dozivi erekciju u mozgu... xrotaeye
A čitalac? Nemoj da se lažemo. Zašto je sex tolika tabu tema u umetnosti kako je većina shvata? Jel to nešto ružno? Sramota? Otkud to licemerje? Na kraju ćemo svi postati botovi konformizma u svetu u kome vlada novi svetski poredak. U svetu u kome nema vise rock zvezda. U svetu u kome ce nestati individualnost. Ljudi ce u tom svetu prestati i da se jebu, jer ce samo plansko razmnozavanje biti dozvoljeno. Radjace se samo pefektni genijalci koji gledaju MTV.
Pišem o onome šta znam. Šta sam preživeo. Vratim se u taj trenutak i trudim se da transponujem ne papir hemiju koja mi se tada dogadjala u mozgu. Snajperista? Zašto bih se vraćao u zatvor? Za čije babe zdravlje? A? Mislim mogu ja da se vratim na razna mesta i događaje u kojima i nema žena i da to umontiram u priču ali nemam inspiracije. Možda kad bi me neko inspirisao kintom. Ovako pišem kad mi baš dođe. A juče mi došlo čoveče, baš mi došlo.
Znači, kao što rekoh - pišem o onome šta znam i verujem sebi i svojoj memoriji i osećajima. Ne guglam. Mrzim google. Google je najbolji prijatelj novinara, a ja fala Bogu nisam jedan od njih. Ako nešto ne može da se izgugla onda to ne postoji. Kako onda mogu da pišem o nečemu što ne može da se izgugla? O svojim osećajima? Baš sam bezobrazan što sam sebi dao to pravo. Najebaću ali boli me kurac.
I zato pamet u glavu - veliki brat vas gleda kroz ovu kameru na lap topu. Gleda vas i kad izađete na ulicu preko svih onih kamera za prismotru koje vi i ne vidite. I ne znate da one uopste postoje. Pazite šta radite i nemoj slučajno da čitate ovu priču gore. Ko je pročita oslepeće, a ko bude drko dok čita, ispašće mu oči. Nemoj posle da kažete da vam nisam rekao.
Ti si malo pobrkao lončiće, Sintetik, al' da ne dosađujem više, primi moju ispriku...
http://youtu.be/sfp8xrNAS6I (http://youtu.be/sfp8xrNAS6I)
Ispricavam se ja tebi Saturnice. Nisam te mislio ljutit. Oprosti.
http://youtu.be/p0OU_WKhMbY (http://youtu.be/p0OU_WKhMbY)
:wink:
Lep ti je smiley. Lepši od drugih.