Sutra je prvi januar, vreme za nove radne pobede. :)
Sad pošto je ovo deo foruma Dela STRANIH autora, ne znam da li bi išlo ovde, ali pošto je generalno o čitanju, hajd...2014-u ću početi sa domaćim autorom :mrgreen: Naime, pazario sam danas knjigu Aleksandra Gatalice -Ogromni mikrokosmosi, koja je u stvari mini zbirka sastavljena od tri romana, pa će to svakako biti prva knjiga koju ću pročitati u novoj godini. Smatram da treba da se upoznam sa radom značajnog i savremenog srpskog pisca, koji uz to kako čujem, ima i elemenata fantastike.
Za dalje su u planu Sećanja na svetlost ( Sanderson po Džordanu), Poslednji argument kraljeva ( Džo Aberkrombi ), treći nastavak Pitera V.Breta, novi Tešić ako ga bude ove godine, Dr.Sleep od Kinga, Labudova pesma u izdanju Paladina, itd.
Fantastika Gatalice je toliko udaljena od svega onoga što si naveo da ćeš kasnije čitati, da ti zaista želim puno sreće na početku nove 2014. godine... :)
Ma nema veze, dobro je promeniti, ne valja stalno ni jedno te isto, tj.isti žanr.
Čitam ja svašta i sem fantastike, i klasike ( doduše zadnjih nekoliko godina prilično ređe nego pre), trilere, krimi romane, istorijske...
Hvala, i ja želim tebi i ostalim sagitašima puno sreće u 2014-oj. :)
Započeo sam Stubove zemlje, možda ih završim do Božića.
Zapoceo sam "Kafku na zalu" od Murakamija.
Nakon toga vjerovatno "Tekija" od Mekdonalda, "Rogovi" od Hila, "47ronina" itd.
Sent from my iPad using Tapatalk HD
Negde sam na pola Ushićenog Feniksa, druge knjige Rajtove trilogije Zlatno doba. Prijatno drugačije od sf priča koje sam dosad pročitao.
Trenutno čitam Poslednji argument kraljeva, treći deo serijala Prvi zakon Aberkrombija.
Prilično dobro, zaplet čini mi se gura ka (očekivano) ne baš srećnom kraju...Ne bih svrstao autora u prvu ligu autora epske fantastike sa Martinom, Eriksonom, Džordanom itd, ali već druga liga sigurno jeste. Meni je dosta bolje legao nego recimo Sanderson i Rotfus.
Nakon toga, da se sa knjigom Sećanje na svetlost konačno završi čitanje WOT-a, a za leto ćemo videti...
Konacno, u svojoj 43. godini zivota procitao Zelaznijevog Gospodara Svetlosti. Nemam reci, osim da mi je ovo uslo odmah medju pet najboljih knjiga koje sam ikada citao.
A onda sam u dan i po slistio Oni drugi Dzo Volton. Veoma neobicno i lepo delo.
Mučio se s Amberom 3 a sada se spremam za Nabeski strug
elem Amber... ne znam ni sam zašto to čitam
valjda što je kratko... u ovom kontekstu magija i fantastike nešto mi fali ovom serijalu
Gospodar svetlosti je zaista remek delo, i mislim najbolja Zelaznijeva knjiga uopste. Zelaznija volim potpuno nekriticki, ali sam batalio amber 2 na pola a amber 3 nisam ni pocinjao. Amber I (to su one 3 knjige u ZS izdanju odnosno 5 u originalu gde je Korvin glavni lik) sam obozavao i citao svake godine, jedno desetgodina zaredom. Onda je naisla poduza pauza i kad sam ga procitao prosle godine, ostao sam zatecen neodstatkom emocija i poptunom ravnodusnocu prema tom delu, uz valjanu dozu dosade. Amber je u sustini klasicna komercijala, a gospodar svetlosti remek delce :)
Poslednji argument kraljeva-prebacio 430 strana...
Valjano štivo. Dobri opisi borbi. Oštro, cinično, Aberkrombi nema ideala, uz specifičan humor pokazuje nam da među moćnima nema časti ni ideala.
Dr.Sleep-nisam baš zadovoljan do sada pročitanim. Nekako mi sve ide prebrzo i sa Abrom, i sa Denom i Pravim čvorom-nema neke napetosti ni iščekivanja. King obično protegne romane i više nego što treba, ali ovde kao da se desilo obratno-kao da je prekratko, zbrzano. I Den...shvatam da je tema alkoholizma važna u Kingovom životu, ali mene kao čitaoca prilično smara filozofiranje o čašici. I stvar koja me najviše nervira-dokle više taj 11.septembar ? Imam osećaj kao da je to za Amerikance najvažniji datum u istoriji sveta. Stvarno su više smorili s tim 11.septembrom.
Trenutno citam Digital Fortress Dan Browna.
Tu sam saznala odakle potice izraz bug , kada je u pitanju softverski problem :).
Završio konačno Sećanje na svetlost, poslednju knjigu Točka vremena.
Sad čitam Pajns, roman koji je najavljen kao neobičan triler. Sam autor(Blejk Krauč) navodi da je bio inspirisan Tvin Piksom...
Završio Sarajevske priče pa se bacam na Otadžbinu Robert Heris...moram priznati da dugo čekam ovu knjigu... otkako je negdje na TVu bio onaj film
od topik ali možda zanimljivo
u posljednje ravno 4 godine, jer evidenciju u dan vodim nakon 2.4.2010., sam pročitao 63 knjige
što mislite je li to malo ili puno?
ovim tempom ću su svoju kolekciju pročitati za 27 godina ako se ne varam
zato sam i stopirao kupovinu knjiga te skidanje filmova kao i nabavljanje stripova bez reda
Quote from: Black swan on 31-03-2014, 11:58:56
Završio Sarajevske priče pa se bacam na Otadžbinu Robert Heris...moram priznati da dugo čekam ovu knjigu... otkako je negdje na TVu bio onaj film
od topik ali možda zanimljivo
u posljednje ravno 4 godine, jer evidenciju u dan vodim nakon 2.4.2010., sam pročitao 63 knjige
što mislite je li to malo ili puno?
premalo!
primijetio sam kako sporo čitam, slabo pamtim a brzo zaboravljam
vjerovatno ima veze s koncentracijom i naočalama te naravno okruženja u kojem živim...ipak niko ne čita... a oni koji baš čitaju su daleko ispred mene, čitaju neke meni nepoznate stvari pa mi opet isto
nadam se da situaciju spašavaju činjenice kako sam između svake knjige pročitao po jedan sirius :)
pokrenuo sam akciju bržeg čitanja :) naime u spisak stavljam samo tanje knjige hihihi
Meni se povecala dioptrija na +2. Sad mi je jasno zasto su deca pricala "corava baka".
Quote from: Black swan on 31-03-2014, 14:07:41
primijetio sam kako sporo čitam, slabo pamtim a brzo zaboravljam
vjerovatno ima veze s koncentracijom i naočalama te naravno okruženja u kojem živim...ipak niko ne čita... a oni koji baš čitaju su daleko ispred mene, čitaju neke meni nepoznate stvari pa mi opet isto
nadam se da situaciju spašavaju činjenice kako sam između svake knjige pročitao po jedan sirius :)
pokrenuo sam akciju bržeg čitanja :) naime u spisak stavljam samo tanje knjige hihihi
Jel vodis beleske o procitanom?
vodio sam jedno vrijeme u teku ali sam skontao da oduzima previše vremena tako da ne vodim više
iskreno i ne vidim smisla... ima vikipedija da se podsjetim ;)
Što se tiče čitanja, ovo leto će mi izgleda proći u čitanju domaće fantastike.
Dobio sam na poklon knjigu ,,Poslednji grad'' autora Nebojše Petkovića, izdanje Nove Poetike, pa se bacam na čitanje.
Zemlje Arjanda-nastavak serijala Katarine Skonkin, u izdanju Čarobne knjige. Pošto mi je njen prvenac roman, za početnika, sasvim solidan, pročitaću i nastavak...a vidim da je neka akcija u ČK, roman je 300 din pa ću ga pazariti ovih dana.
Već duže vreme planiram pročitati zbirku pisaca sa juga Srbije-Tajanstveni putnik ( između ostalog zastupljeni Stojiljković, Ognjanović, ...)gledaću da je uskoro zbavim.
Čim bude prilike, pazarim i najnoviji Ognjanovićev horor roman-Zavodnik.
Biće materijala za čitanje...
Napiši, molim te, kakav je taj ''Poslednji grad''. Deluje interesantno.
Quote from: Black swan on 31-03-2014, 11:58:56
pa se bacam na Otadžbinu Robert Heris...moram priznati da dugo čekam ovu knjigu...
Baci se i na Enigmu i Arhangelisk, u sličnom su fazonu, od istog pisca. Ja sam prvo Enigmu pročitao. Sve tri su super.
Konačno krenuo sa Shining-om. Ne volim kad znam po nešto o knjizi, pa onda kao očekujem nešto, i plašim se da ne ispadne ono što očekujem, a ne očekujem puno.
Bas dugo nije postovano na ovoj temi.
Ja procitao dva Klarkova romana (kao da pocetnik i moze/zeli da cita nesto drugo :) ).
Prvi je Ostrva na nebu (Islands in the Sky), Buklendovo izdanje od prosle godine.
Simpaticna prica o decaku koji na kvizu dobija nagradu - poseta orbitalnoj stanici, tik iznad Zemljine atmosfere.
Roman je objavljen 1952. i u njemu Klark daje ideju geostacionarnih komunikacionih satelita.
Inace, ovo izdanje koje sam ja citao, izdavac je smestio u kolo "Svetska knjizevnost za decu".
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fbookland.rs%2Fadmin%2Fslika.php%3Fid%3D040sve&hash=97bb4b803f8cbc45d316caa59623aec9ac8d2e57)
A ovaj drugi roman... e to je vec nesto drugo.
Procitao sam ga - ima par meseci, ali sam zaboravio da postujem ovde.
Kad bih radio neko ocenjivanje prilikom preporucivanja, njemu bi sigurno isla najvisa ocena.
Ljudi uocavaju ozbiljan problem koji se javlja na Suncu i radi se na planu da ljudski rod nekako prezivi.
Roman me je 'kupio' vec samim naslovom, zapravo, ako postoji SF roman koji ima lepsi naziv od ovog - ja ga nisam cuo:
Pesme daleke Zemlje (The Songs of Distant Earth).
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fstatic.kupindoslike.com%2FARTUR-KLARK-PESME-DALEKE-ZEMLJE_slika_O_184015.jpg&hash=9798528f896dcf17767699cdef0d193709ad6cdc)
Majk Oldfild je jedan album posvetio ovom romanu
i on se lako moze pronaci na YouTube-u:
www.youtube.com/watch?v=cFdfWdpkGGs (http://www.youtube.com/watch?v=cFdfWdpkGGs#)
Polugodišnji skor...
Januar
Morning Glories, Vol. 1: For a Better Future by Nick Spencer 5/5
Morning Glories, Vol. 2: All Will Be Free by Nick Spencer 5/5
Morning Glories, Vol. 3: P.E. by Nick Spencer 5/5
Crossed, Vol. 3: Psychopath by David Lapham 2/5
Locke and Key, Vol. 6: Alpha & Omega by Joe Hill 5/5
Amethyst: Renaissance by Chris Dias (Dias Ex Machina) 5/5
The Way of Kings, Brandon Sanderson 3/5
The Fell Sword, Miles Cameron 5/5
Hope's End, Brian McClellan 4/5
The Savage Sword of Conan, Volume 4 3/5
Powers: Bureau Volume 1: Undercover 5/5
februar
Epic: Legends of Fantasy, John Joseph Adams 3/5
Injustice: Gods Among Us, Vol. 1 4/5
The Chronicles of Conan, Vol. 7 4/5
The Emperor's Blades, Brian Stavely 1/5
The Savage Sword of Conan, Volume 5 3/5
Words of Radiance, Brandon Sanderson 3/5
Foresworn, Brian McClellan 3/5
Saga, Volume 2 5/5
Sleeping Beauty, Mark Lawrence 4/5
Ultimate Spider-Man, Vol. 3: Double Trouble 4/5
Ultimate Daredevil & Elektra, Vol. 1 5/5
Ultimate Elektra, Vol. 1: Devil's Due 4/5
Ultimate Marvel Team-Up Vol. 2 1/5
Saga, Volume 3 5/5
Ultimate X-Men, Vol. 2: Return to Weapon X 1/5
Ultimate X-Men, Vol. 3: World Tour 1/5
The Crucible of Empire (Jao, #2), Eric Flint 2/5
Like a Mighty Army, David Weber 2/5
Zagor - Crni Gospodar 3/5
Frank Miller's Sin City Volume 6: Booze, Broads, & Bullets 3rd Edition: Booze, Broads, and Bullets Bk. 6 5/5
Mart
Sea of Time 20.03.
The Goblin Emperor, Katherine Addison 5/5
Night Broken, Patricia Briggs 4/5
Hokus Lokvud, Nenad Pavlović 3/5
NLP at Work: Second Edition, Sue Knight 4/5
Pathfinder Adventure Path: Rise of the Runelords Anniversary Edition, James Jacobs 5/5
Morning Glories, Vol. 4: Truants 3/5
Honor's Paradox. P. C. Hodgell 5/5
Bowl of Heaven, Gregory Benford 2/5
The Sea of Time, P. C. Hodgell 4/5
The Martian Ambassador, Alan K. Baker 1/5
The Chronicles of Conan, Volume 8: Brothers of the Blade and Other Stories 3/5
Blood Oranges, Caitlín R. Kiernan 5/5
april
Heir to the Shadows, Anne Bishop 5/5
Elfhome, Wen Spencer 5/5
Fool's Assassin, Robin Hobb 5/5
A Darkling Sea, James Cambias 2/5
Preacher, Volume 5: Dixie Fried 3/5
Zagor protiv vampira, 5/5
After the Downfall, Harry Turtledove 2/5
The Boy with the Porcelain Blade, Dan Patrick 3/5
Morning Glories, Vol. 5: Tests 3/5
Supergod 4/5
Zagor - Sveti Breg 4/5
Essential Tomb of Dracula, Vol. 1 5/5
Zagor - Sekira i sablja 1/5
Zagor - Nulti čas 2/5
Red Delicious, Caitlín R. Kiernan 3/5
Stolen Songbird, Danielle L. Jensen 1/5
maj
Twittering from the Circus of the Dead, Joe Hill 4/5
Tower Lord, Ryan Anthony 5/5
The Crimson Campaign, Brian McClellan 3/5
Skin Game, Jim Butcher 5/5
Three, Jay Posey 2/5
Best Served Cold, Joe Abercrombie 2/5
Wood Sprites, Wen Spencer 4/5
Black Dog, Rachel Neumeir 4/5
Lockstep, Karl Schroeder 3/5
Uber, Vol. 1 4/5
The Queen of the Tearling, Erika Johansen 1/5
jun
Legacies, L. E. Modesitt 4/5
A Shiver of Light, Laurell K. Hamilton 2/5
The Heroes, Joe Abercrombie 5/5
Au, impozantan spisak... xjap
Ja sam za ovih pet meseci pročitao:
Poslednji argument kraljeva/Džo Aberkrombi
Sećanje na svetlost prvi deo/Robert Džordan i Brendon Sanderson
Sećanje na svetlost drugi deo/Robert Džordan i Brendon Sanderson
Dr.Sleep/Stiven King
Pajns/Blejk Krauč
Zemlje Ajaranda/Katarina Skokin
Tama i osveta-Lutkareva igra/Andrea Baskin
Poslednji grad-Potraga/Nebojša Petković
Zavodnik/Dejan Ognjanović
Čini mi se da je to to.
Ukupno devet knjiga.
Istini za volju, ovde ima i stripova - ali sam navodio samo trejdove, odnosno više svezaka sakupljenih u jednu knjigu. Goodreads mi je vodilja u tome šta se sve računa kao zasebno delo. Ovogodišnji cilj mi je da pročitam 200 naslova. Za sada sam u zaostatku.
Aberkrombijevi Heroji 5/5?
Mora da je vraški dobra knjiga kad si ti Aberkrombiju dao najvišu ocenu.
Ili greška u kucanju. :evil:
Best Served Cold je dobio 2/5 :)
Iskreno, prilično razočarenje. Uz Zamku za snove i Mobilni, najslabiji njegov roman koji sam čitao. Ni blizu legendarnog dela čiji je nastavak.
Ajde nije dosadno, ne mogu reći ( sem momenti o standardnom filozofiranju o alkoholizmu), dinamično je, radnja nije razvučena, ali nema neke bog zna kako dočarane atmosfere, jeze, tajanstva, poprilično brzo postaje jasno o čemu se radi, i kom i kakvom završetku vodi, a čak i u samom završetku nema ništa uzbuđujuće, prilično jasno se naslućuje ko pobeđuje u okršaju.
Ukratko, hiljadarku i kusur se može sigurno pametnije iskoristiti nego što sam ja, za neko bolje delo.
Auh, zestoko!
Zahvaljujem xjap
Preveo sam prvi deo Makamonove LABUDOVE PESME i krenuo na drugi. Prvi tom od 470 šlajfni ide ovih dana na lekturu i korekturu, i čitaćete ga najkasnije do BG sajma knjiga.
Da dopunim junski spisak:
Legacies, L. E. Modesitt 4/5
A Shiver of Light, Laurell K. Hamilton 2/5
The Heroes, Joe Abercrombie 5/5
Prince of Fools, Mark Lawrence 5/5
Midgard Campaign Setting, Wolfgang Baur 4/5
Spin, Robert Charles Wilson 2/5
Izbacio sam stripove koje sam pročitao, a ubacio dva romana - ali i odličan Midgard Campaign Setting, što je verovatno zanimljivo samo frperima, ali možda bi moglo da bude zgodno štivo svima koji sebe smatraju pripovedačima.
Elem, dva romana koja sam u međuvremenu pročitao su očito novi Mark Lorens i stari Robert Vilson. Za razliku od prethodne Lorensove trilogije, ova je čista epska fantastika - makar za sada - s tim da malo vuče na Lajbera, verovatno namerno. Znatno zreliji i bolje napisan roman, tako da mi je drago što taj pisac napreduje.
S druge strane, Vilson mi je bio smrtno dosadan. Čovek ima vanredno lep jezik, ali njegovi likovi su ubibože smarački i doslovce sam terao sebe da okrećem stranice. Početna pretpostavka knjige je izvaredna, ali silan character building je toliko ugnjavio da bih romanu dao jednu zvezdicu, samo da jezik nije onako lep i da dijalozi nisu među najboljima koje sam poslednjih godina čitao.
Deseta knjiga za ovu godinu, u junu završio čitanje Eriksonove Kuće lanaca, prvi deo.
Upravo završih "Robogenesis", nastavak Vilsonove "Robopocalypse", koja se, opet, može opisati kao "World War Z" sa robotima.
Vilson je, nakon što se "Robopokalipsa" prodala dobro, pokušao da napravi otklon sa "Amped", koji mi baš i nije legao. Nakon (slutim) razgovora sa izdavačem, odlučio je da se vrati onome što najbolje zna i objavio nastavak.
Svima onima kojima se dopao prvi dio, ovaj nastavak neće biti ništa gori. Roman počinje par sekundi nakon kraja rata, a stilski je potpuno isti kao original. Prvih nekoliko poglavlja mogu da funkcionišu i kao horor minijature koje bi ladno mogle da prođu u bilo kojoj antologiji. Jedini problem je u tome što kada vidimo veličinu prijetnje i šta su sve mašine sada u stanju da urade, prosto ne postoji taj scenario u kome ljudska rasa preživljava. Ovo je osnovna mana romana, jer čovječanstvo kroz tri četvrtine prolazi kroz totalnu anihilaciju, a onda odjednom slijedi preokret. Tako je "Robogenesis" uvjerljiv u djelovima u kojima ljudska rasa depresivno i očekivano propada, dok je original bio relativno ujednačen od početka do kraja. Ono što je dobro je što Vilson ubacuje par novih elemenata (bioroboti, evoluciona tehnologija, odličan "walker"), pa nije riječ o pukom ponavljanju, već o pametnoj nadogradnji koja mnogo više naginje hororu, nego tvrdom SF-u.
Kao ljubitelju robota i apokalipse (aka - Robopocalypse), meni je ovo leglo. Ko voli temu, a i zanima ga šta ima novo u robotici, treba da baci pogled na ovo. U svakom slučaju nije razočarenje. Pozdrav.
Bio na moru, pa eto vremena za citanje...
Procitao Mehanicku devojku Paola Bacigalupija. Vrlo dobar roman, na zalost, veoma los prevod koji mi je pokvario utisak... Bukvalno sam se terao da procitam do kraja. Zanimljiva buducnost Zemlje, odlicni likovi, epski a opet nekako svedeno.
Zatim, procitao sam Kucu Lanaca Stivena Eriksona - cetvrtu knjigu Malaske knjige palih. Kao i prethodne knjige, ovo je meni genijalno, ali prilicno zahtevno. Na zalost, kod nas ove knjige izlaze na neke dve godine, tako da mi treba dosta vremena da se prisetim sta je bilo ranije. S druge strane, ovo je uzasno mastovito, odlicno napisano, i dok citam uvek imam utisak da sam otkrio neki stari rukopis.
Procitao sam i Pajns Blejka Krauca, kratki roman koji se cita u jednom dahu. Da ne bih nista spojlovao, buduci da se sve u romanu zasniva na twistu u poslednjih 20ak strana, reci cu samo da je ovo jedan... triler, jednostavno napisan, kratak, pitak, ali svakako zanimljiv. M Najt Shamajalan sprema TV seriju po romanu, cija je atmosfera isnpirisana Tvin Piksom.
A procitao sam i Kalibanov rat Djemsa Korija (sto je pseudonim dva pisca, ne znam im tacna imena), drugu knjigu u Expanse serijalu. Nastavljaju se carke izmedju UNa i Marsa, sa novom opasnoscu koja protomolekul izaziva sirom Suncevog sistema. Puno akcije, vrlo dobri likovi, zabavno, na momente dirljivo i dobro napisano.
Dovršio drugi deo Eriksonove Kuće lanaca. Dobro je, ali i dalje su mi Mesečevi vrtovi. a pogotovo Dveri kuće smrti, vrh tog serijala...
Quote from: Anomander Rejk on 14-07-2014, 13:41:05
a pogotovo Dveri kuće smrti, vrh tog serijala...
Zaista, Lanac pasa je neverovatan...
U poslednjem iščitavanju serijala, stigao sam do sedme knjige. Osmu sam počinjao nekoliko puta i pucao nakon dvestotinak stranica. Kako Malazan odmiče, tako Erikson sve više filozofira u prazno. Onda sam uzeo da čitam serijal od prve knjige - zapravo, od nulte - počeo sam da čitam i ono što je Eslemont pisao. Cilj mi je da sklopim celu priču u jednom dahu, ali opet džabe kada sam (opet) napravio veliku pauzu. Eriksona obično čitam na godišnjim odmorima, pa ću možda moći da ga dovršim ovog leta.
Procitao sam Kraj vecnosti, Isaka Asimova.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fupload.wikimedia.org%2Fwikipedia%2Fen%2F8%2F82%2FEnd_of_eternity.jpg&hash=9b9fffa12981f77ff4270366d813865bdc816006)
Dobar roman, SF triler, a tema je putovanje kroz vreme. Dobro, putovanja. Napred, nazad, paradoski i sve to.
Knjiga sve vreme drzi paznju, a kraj je... pa bas kakav i treba da bude.
Videh na internetu da je Asimov dobio ideju tako sto je, listajuci primerak Tajma iz 1932.
video sliku za koju mu si ucnilo da lici na oblak nuklearne eksplozije.
Za pocetnike, kao sto sam ja, ovo je knjiga koja se mora procitati.
Verujem da je sledece sto cu citati, kad je SF u pitanju, Leri Niven.
Ili mozda nesto od Zaduzbine...?
Tja, videcu vec...
Jul mi je bio prilično mršav.
Uber, Volume 2 5/5
Kolekcionarsko izdanje Dilana Doga #2 (Dylan Dog n. 4: Il fantasma di Anna Never, Dylan Dog n. 5: Gli uccisori, Dylan Dog n. 6: La bellezza del demonio) 3/5
Cast in Flame (Chronicles of Elantra, #10), Michelle Sagara 4/5
The Seal of the Worm (Shadows of the Apt, #10), Adrian Tchaikovsky 4/5
A Natural History of Dragons: A Memoir by Lady Trent, Marrie Brennan 3/5
Dragonero 4/5
Astro City Vol. 9: Through Open Doors 4/5
Astro City Vol. 10: Victory 4/5
Tom Strong and the Planet of Peril 3/5
Pathfinder Campaign Setting: Numeria, Land of Fallen Stars 4/5
New Paths Compendium 4/5
Čitam ''Tekiju'' I. Mekdonalda, sa uživanjem. Prevod je veoma dobar, a sigurno nije bilo lako odraditi ga.
Pošto me je alergija bukvalno zatvorila u četiri zida, u avgustu sam pročitao neočekivano puno knjiga, gotovo više nego za prethodnih sedam meseci. Krimiće: Korak ispred, Peta žena, Pogrešan trag(Hening Mankel), Ključ za Elizu(Roberto Konstantini) , Pogodi ko sam(Džejms Ozvald) i Relikvija(Daglas Preston i Linkoln Čajld). Svi su odlični, sem ovog poslednjeg. Zatim, pročitao sam Fajront u Sarajevu, od Neleta Karajlića. Što se mene tiče, Nele je kralj, i tačka.
Pošto je ovo ipak topik o fantastici, red je da iskomentarišem i tri fantazi romana koja sam pročitao u avgustu.
ZVEZDANI SPAS-VIKTOR SLIPENČUK(Izdavač Treći milenijum). Pazario za 300 dinara. Knjiga počinje sa dvoje mladih Kešom i Fivom koji brzinski završe u krevetu nakon upoznavanja...kako stranice odmiču sve više shvatamo koliko su neobični, prepliću se i mešaju prostor i vreme, a oboje su na neki način deo eksperimenta sa tzv.indigo decom. Roman ima neki šmek i stil koji mi je teško opisati, ali prosto oseti se da ruska fantastika ima neku posebnost koja mi jako prija. Na žalost, u drugoj polovini roman dosta pada, sve češće odlazi u neko filozofiranje, daje prostora nekim manje zanimljivim likovima, zanemarujući Fivu i Kešu koji su odlično nosili radnju. No sve u svemu, roman mi se ipak dosta svideo.
STAN BROJ 16-ADAM NEVIL(Izdavač Laguna) Horor roman, meni odličan. Noćni portir, asocijalan i depresivan, radi u stambenoj zgradi u elitnom delu Londona. Stan br.16 zapečaćen je već 50 godina, i iz njega se svake noći čuju užasni zvuci. U zgradu dolazi mlada Amerikanka Ejpril, koja dobija jedan stan od svoje pokojne baba-teke u nasledstvo. Ubrzo biva uvučena u stravične događaje, i shvata da stanari zgrade ne mogu da pobegnu dalje od nekoliko ulica od zgrade, ograničeni nevidljivim zlom koje ih privlači. Priča se polako raspetljava i saznajemo da u stanu br.16 prebiva jedna vrsta zloduha, zloćudnog umetnika koji je slikao leševe i deformitete, nastojeći da dopre do misterioznog Vrtloga-dimenzije postojanja posle smrti. Nepretenciozan i dinamičan stil, i dobro odslikana turobna atmosfera noćnog portirstva, bogatih izlapelih ljudi izloženih užasu, mračnih i turobnih sobica , karakterišu ovu knjigu. Ali posebno čini mi se, pisac je uspešno prikazao, malo ispod površine, da glavno zlo zapravo nije poremećeni slikar, već sam velegrad-London. Grad koji mrvi ljude, njihove želje, osećanja, snove, pretvara ih u ravnodušne i otupele zombije. Odličan roman.
SUNČANI RAT-PITER V.BRET(Izdavač Laguna). Treći nastavak demonske sage. Prava epska fantastika za ljubitelje. Nema filozofiranja i beskrajnog opisivanja krćmi i jelovnika. Akcija. Dinamika. Borba protiv demona. Žene se podaju moćnim ratnicima a ne nekim tunjavcima što uzdišu za zalaskom sunca). Iako finiš klizi prilično jasno prema obračunu dvojice titana, knjiga se ne ispušta iz ruku. Od mlađe garde EF, meni je Bretovo pisanje ubedljivo najzanimljivije i najdinamičnije. Jedva čekam četvrtu knjigu.
Quote from: Anomander Rejk on 03-09-2014, 11:46:38
STAN BROJ 16-ADAM NEVIL(Izdavač Laguna) Horor roman, meni odličan. Noćni portir, asocijalan i depresivan, radi u stambenoj zgradi u elitnom delu Londona. Stan br.16 zapečaćen je već 50 godina, i iz njega se svake noći čuju užasni zvuci. U zgradu dolazi mlada Amerikanka Ejpril, koja dobija jedan stan od svoje pokojne baba-teke u nasledstvo. Ubrzo biva uvučena u stravične događaje, i shvata da stanari zgrade ne mogu da pobegnu dalje od nekoliko ulica od zgrade, ograničeni nevidljivim zlom koje ih privlači. Priča se polako raspetljava i saznajemo da u stanu br.16 prebiva jedna vrsta zloduha, zloćudnog umetnika koji je slikao leševe i deformitete, nastojeći da dopre do misterioznog Vrtloga-dimenzije postojanja posle smrti. Nepretenciozan i dinamičan stil, i dobro odslikana turobna atmosfera noćnog portirstva, bogatih izlapelih ljudi izloženih užasu, mračnih i turobnih sobica , karakterišu ovu knjigu. Ali posebno čini mi se, pisac je uspešno prikazao, malo ispod površine, da glavno zlo zapravo nije poremećeni slikar, već sam velegrad-London. Grad koji mrvi ljude, njihove želje, osećanja, snove, pretvara ih u ravnodušne i otupele zombije. Odličan roman.
Hvala! :)
"Stan br. 16" - Inteligentan horor Adama Nevila
Konačno su i ljubitelji horora dobili jedan svež, inteligentan i očigledno strpljivo radjen roman (kod nas u izdanju Lagune), koji svojom sugestivnošću i nenametljivim preispitivanjem (prakse) zapadne okultne tradicije kroz ekscentričan rad zaboravljenog slikara, uvlači čitaoca u najmračnije delove stare londonske višespratnice, koja krije vrhunsku misteriju i užas.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F4.bp.blogspot.com%2F-Mp5CYTcntNA%2FU77KwoglAyI%2FAAAAAAAAC8o%2FXFcPHumywxg%2Fs1600%2Fstan%2Bmanji.jpg&hash=377ef09b06fc0b45ca50c67b46d8bfc08e0f45e9)
Možda je zanimljivo da se i sam autor, Adam Nevil, u životu bavio najrazličitijim poslovima, pa je punih pet godina radio kao noćni čuvar i portir u eksluzivnim stambenim zgradama u zapadnom Londonu. E pa, baš u jednu takvu, smestio je i centralni deo svoje priče, čiji je jedan od glavnih junaka upravo noćni portir, neuspeli umetnik, slikar, koji će na neočekivani i zastrašujući način doživeti emanaciju umetnosti kroz potpuni užas, dostojan onog koji smo podelili kroz "Isijavanje" Stivena Kinga (takodje u prostoru hotela koji se, uprošćeno rečeno, nije oslobodio duhova prošlosti). Uostalom, Nevila su, po suptilnosti kojom oslikava užas i osećaj straha, i uporedili sa Stivenom Kingom, M. R. Džejmsom i Lavkraftom, a na vama je da, ako ste pristalica žanra, uronite u njegovu jezovitu knjigu i to proverite. Usput, Nevil je autor i Banketa prokletih, originalnog horor romana inspirisanog M. R. Džejmsom i velikom tradicijom britanskih horor priča.
Što se same priče tiče, radnja se najvećim delom odvija u Berington hausu, u eksluzivnoj stambenoj četvrti Londona. Epicentar stravičnih dogadjaja je, kako naziv knjige sugeriše, prazan stan pod brojem 16, u koji niko ne ulazi, iz koga niko ne izlazi. I tako je već pola veka, sve dok noćni čuvar posle ponoći ne čuje neku buku – a onda će doživeti nešto što će mu zauvek promeniti život. Posle mnogih drugih, koji su već platili to iskustvo.
U zgradu stiže mlada Amerikanka Ejpril. Nasledila je stan od tajanstvene baba-tetke Lilijan, koja je umrla pod neobičnim okolnostima. Priča se da je Lilijan bila luda. Ali njen dnevnik ukazuje na to da je pre više decenija bila umešana u niz užasnih i neobjašnjivih događaja.
Rešena da sazna nešto više o toj ekscentričnoj ženi, Ejpril počinje da naslućuje šta je tajna koju krije Berington haus i otkriva da nekakvo preobraženo zlo još uvek boravi u zgradi. A vrata stana broj 16 prolaz su ka nečem još užasnijem...
Radnja romana najvećim delom teče sporo, implicirajući približavanje vrtlogu (koji se kao termin pojavljuje i u romanu) užasa koji preti da uhvati i čitaoca, upravo u najboljoj tradiciji britanske škole horora. Adam Nevil je za "Stan br. 16" dobio i World Fantasy Award 2013 za najbolji horor roman godine, pa možda nekome i to bude preporuka da ga pročita.
Kako god, pre ostalih, na uvodnoj strani autor je citirao Frensisa Bejkona: "Voleo bih da moje slike izgledaju kao da je izmedju njih prošlo ljudsko biće, poput puža, ostavljajući trag ljudskog prisustva i sećanje na prošle dogadjaje kao što puž ostavlja sluz".
Dok budete iščitavali knjigu, shvatićete zašto ovaj citat nije slučajan...
Piše: Slavoljub Marković[/size][/size][/size][/size][/size][/size][/size][/size]
Nakon sjajnog Stana br.16,uzeo sam iz biblioteke tu čuvenu Tvrđavu samoće, čitao i čitao, mučio se, i nakon nekih trista pedeset strana-batalio.
Knjiga kao da ima dva lanca pripovedanja koji se prepliću...jedno je, pogotovo u prvih stotinjak strana jako zamorno, treba se probiti kroz tu šumu. Drugo je nekako stripovsko-filmovsko, detalji, sevanje sekvenci(slika) i obično volim takvo pripovedanje, ali mi u ovom slučaju ni ono iz nekog razloga nije selo. Osnovni problem ove knjige je čini mi se, njena zatvorenost-kao da je autor pisao isključivo za one koji su živeli na tim ulicama, koji su pripadali tom nekom avangardnom umetničkom svetu Njujorka, tih godina i tih generacija. Ili ja ne mogu dovoljno da se uživim u to, ili mi on taj svet nije dovoljno uverljivo prikazao. Kako god, odustao sam i rešio da se dalje ne mučim. Dok je hvaljena i u svetu i kod nas, knjiga sigurno valja, meni lično nije sela, što ne znači naravno da neće drugima.
Pročitao nekoliko brojeva Omaje. Lepe priče naše mitološke tradicije. Zlatimir Pantić, Mileta Janković(Hronika Žabarskog druma), ciklus o Sarićima Ljube Damnjanovića, Putnici Gorana Skrobonje, Faunomenologija Dragane Bošković, odlična priča Gorana Vučkovića Vilina kolevka...ima tu zaista mnogo kvalitetnog materijala.
Izašao Ligoti ,,Nedovršeni posao''...možete naručiti preko sajta Booke, 495 din...
http://www.booka.in/images/stories/virtuemart/product/nedovrseni-posao.jpg (http://www.booka.in/images/stories/virtuemart/product/nedovrseni-posao.jpg)
U poslednje vreme pročitao...
NEDOVRŠENI POSAO/TOMAS LIGOTI. Ligoti uistinu ima svetonazor sličan Lavkraftu. Za njega je čovek nemoćni, beskorisni crv, izmet koji pluta tamnom rekom Velike Crne svinje. Ne očekujte neke emocije, romantiku, naklonost prema junaku, nema toga. Knjiga je dobra, s tim što mi je prvih 130 strana baš dinamično, i mnogo bolje mi je selo nego zadnjih četrdesetak gde je već malo počeo i filozofirati preterano, korporacija...i ostalo.
ČOVEK KOJI JE ZNAO SVE/IGOR STAHNOVSKI. Nesposobni dobrica ne snalazi se u tranziciono vreme, napušta ga i žena koja odlazi kod novopečenog tajkuna. Po prirodi smotan, ne uspeva ni da se samoubije kako treba), a prilikom neuspelog pokušaja samoubistva, iznenada stiče čudnu moć, sa kojom zapravo ne zna šta će. Jako dobar roman. U stvari, sve što sam čitao u zadnje vreme od ruske fantastike(Lukjanenko, Gluhovski, Semjonova barem prva dela, Slipenčuk, Julija Nikolaevna Voznesenska)je bilo odlično, i prava je šteta što se više ruske fantastike ne prevodi kod nas. Nadam se da će se to ispraviti već nakon sledećeg sajma, gde će izgleda Rusija biti počasni gost...
BAGRA DIŠE/ILIJA BAKIĆ. Ovo bi svima preporučio. Odlična proza. Taj osećaj teskobe, besperspektivnosti, jada i turobnosti devedesetih, niko ne ume tako verno oslikati kao Bakić. Jesu teme ove zbirke priča mučne i teške, ali greota je zaobići ovako dobro štivo, a na sajmu je bukvalno bilo džabe-100din.
GROBLJE KUĆNIH LJUBIMACA/STIVEN KING. Jeste, ovo je najeziviji, najmorbidniji King. Bol, patnja, jeza. Valjda je poruka da se jednostavno mora živeti i sa bolom i patnjom, da je to prirodan poredak stvari koji se ne može, i ne sme menjati,jer ako se promeni, onda...kuku i naopako.
VITEZ ZATOČNIK/ALEKSANDAR TEŠIĆ. Završni deo trilogije o Milošu Obiliću. Tešić je iz knjige u knjigu sve bolji i sigurniji. Ako ništa drugo, ova knjiga će vas ponukati da malo istražite neke detalje o našoj drevnoj prošlosti, pa i onoj još drevnijoj, mitologiji, istoriji naših crkava i zadudžbina. Odlične knjige, autoru je ovo već šesti roman, no iz nekog razloga koji meni iskreno nije najasniji, ovde , na ovom sajtu prolazi gotovo nezapaženo. Nije mi najasniji, jer znam da ima stabilnu publiku, a verujem da i ovde ima ljubitelja takve vrste fantastike.
SRPSKA MITOLOGIJA U VEROVANJU, OBIČAJIMA I RITUALU/SRETEN PETROVIĆ. Ovu knjigu sam tek počeo čitati, i s obzirom na tempo čitanja(otprilike 10 strana dnevno, zbog obaveza a i drugih knjiga ne stižem više), pročitaću je do proleća)
Da prebacim i ovde utiske o najnovijem Abeerkrombijevom prevodu u Srba.
Džo Aberkrombi "Osveta"
Dakle, kao što sam prethodno najavio, biće SPOJLERA ko šaše, pa čitanje preporučujem samo onima koji su već progutali Osvetu i spremni su da se slože sa mojim mišljenjem o istoj. :lol:
Četvrta Aberkrombijeva knjiga iz sveta Prvog zakona je nesumnjivo njegovo najslabije delo od prevedenih. Vredno čitanja, bez sumnje, ali ne i visokih očekivanja koja su mi pravila društvo dok sam čekao da mi padne šaka. Možda je lestvica bila previsoko postavljena, ali ne mogu za tu činjenicu da krivim sebe, jer je pisac taj koji je odredio njenu visinu onim što nam je isporučio u prethodnoj trilogiji.
Zaplet se vrti oko klasične priče o izdaji i posledičnoj osveti. Monca Murkato, zapovednica plaćeničke vojske zvane Hiljadu mačeva, najodaniji je i najsposobniji vojskovođa vojvode Orsa od Talinsa, njegova desna ruka u dugom ratu koji vodi protiv Lige osmoro. I dok njena sposobnost nije upitna, odanost je dovedena u sumnju, zbog čega je pomenuti vojvoda doneo odluku da skrši svoju desnu ruku (i figurativno i doslovno), pre nego što ona skrši njega. Neverovatnom slučajnošću, koja je moja prva zamerka priči, Monca preživljava, ali ostavši bez brata koji je ubijen pred njenim očima (a koga je, kako glasine kažu, možda i previše volela), odlučuje da sedam ljudi koji su je izdali moraju da umru.
Ako ste čitali bar jednu Aberkrombijevu knjigu, znate šta dalje možete da očekujete. Osveta je žestoka, krvava, nemilosrdna i nadasve, ekstremno dinamična pripovest, koja ne uzima pauzu za ručak i ne bavi se detaljnim opisom svake iglice na svakom boru i jeli pored kojih će Moncina družina krvnika projahati na skrivenom putu kroz planine. Za to se obratite drugim piscima. Dakle, Aberkrombi briljira u onome u čemu je uvek bio najbolji, ali problem je što je ova knjiga, za razliku od njegovih ostalih dela, suviše pravolinijska. Glavni tok pripovesti se svodi na - Monca i ekipa idu u jedan grad, nađu i eliminišu jednog od sedmorice, suočivši se usput sa neočekivanim teškoćama, zatim pređu u drugi grad, ponavljanje priče o ubistvu i teškoćama, zatim pređu u treći grad, ponavljanje priče o ubistvu i teškoćama... Dakle, stvari se pomalo... ponavljaju, što doprinosi kvarenju utiska koji ostavlja pripovedanje.
S druge strane, Aberkrombi je oduvek znao da stvori likove koje bi čitaoci u rekordnom roku zavoleli ili poželeli da raščereče golim rukama, pa je tako i ovaj put. Monca Murkato, žena koja važi za bezosećajnu, krvožednu gaduru koja ni od čega ne preza kako bi ostvarila svoje ciljeve (dakle, u startu imate utisak da će ovo biti priča o manjem zlu koje se diglo da skrši veće) okupila je oko sebe ekipu ubica i prevrtljivaca na kojoj bi joj pakao pozavideo. Ne čudi što je prilično sigurna da će je neko od njih do kraja priče prodati njenim neprijateljima i što ne veruje da takva grupa ljudi može dugo da ostane na okupu. Najveća ironija i najbolji Aberkrombijev potez krije se u tome što kompaniju na kraju nije rasturila narav njenih članova već Moncina nevera u svoje saveznike i preventivne mere kojima je probegavala kako bi se osigurala od izdaje. Sopstveno nepoverenje ju je osujetilo da stekne poverenje muškaraca i žena koji su, za promenu, jednom bili spremni da ga iskreno daju.
Moncu na njenom beznadežnom zadatku da uništi najmoćnijeg čoveka koga poznaje i koga je sama stvorila prate:
Kol zvani Tres. Stari severnjački poznanik iz Prvog zakona, čovek koji je lovio Logana da bi osvetio smrt svoga brata i na kraju odabrao da se ne sveti. Došao je u Stiriju kako bi započeo novi život i postao bolji čovek, ali se upleo u ličnu vendetu jedne žene zbog brda zlatnika i čudne privlačnosti koju je osetio prema njoj. Prošli put sam pomenuo kako se radi o veoma dosadnom liku. Ispostavilo se da je izrastao u najzanimljivijeg. Nesposoban da, sledeći Moncu, kako se nadao, postane bolji čovek, svedok brojnim primerima da se dobro nikome ne isplati na krvavom putu na kom je prati, beznadežno zaljubljen u svog poslodavca, Tres sebe preoblikuje u zlo za kakvo veruje da je sama Monca. I tu se krije najveća tragedija ove priče - dok se leševi gomilaju, a mi polako otkrivamo kako Murkatova nije ni izbliza takva gadura za kakvu se sama predstavlja, ona i ne želeći to, sem možda u početku, dok je još bila puna mržnje zbog bratovljeve smrti, jedinu istinski dobru osobu u svojoj grupi pretvara u krvožednog, hladnokrvnog ubicu. Bio sam prinuđen da čitam kako ličnost za koju sam verovao da je istinski heroj priče, čovek koji je tokom potrage za osvetom na desetine puta spasao Monci život, postaje guja u nedrima koja samo čeka pravi trenutak da ujede. I ma koliko se nadao da će Tres skrenuti sa tog puta, znao sam da toga nema kada Aberkrombi drži pero.
Srdačni. Poremećeni ubica opsednut brojanjem i igrama s kockicama. I još jedan sjajan Aberkrombijev štos. Kada ga upoznate, nema šanse da ne pomislite da je Srdačni najslabija karika u lancu, onaj koji će prvi pući i, ili izazvati ogromne probleme, ili se okrenuti protiv svojih saputnika. Ko bi pomislio da će on na kraju biti gotovo istinski heroj priče? Jedina zamerka ovde je što, negova opsednutost redom i brojevima, osim što je sjajno oslikana, nije imala konkretniji uticaj na samu pripovest.
Morvir i Dej. Trovač i njegova učenica. Morvir je umišljeni majstor trovačkog zanata i žrtva Edipovog kompleksa, čovek koji poseduje toliko pouzdanja u superiornost svojih veština da njegova pokondirenost postaje gotovo karikaturalna. Dej je, s druge strane, slika i prilika verne pomoćnice koja čeka čas da nasledi svog učitelja, pa makar pre toga morala lično da ga skloni s puta.
Nikomo Koska i Šilo Vitari. Stari poznanici iz orginalne trilogije, koje nije potrebno detaljnije opisivati, nadam se.
Ako ste imali volje da dovde iščitate tekst, verovatno se već pitate šta je zapravo, toliko loše ovde da knjiga za mene predstavlja delimično razočarenje, kada sam za Aberkrombijevo pisanje i likove uglavnom imao reči hvale. Pa, osim pomenutog pravolinijskog toka, priča ima nekoliko velikih problema u vidu ogromnih gluposti koje je Aberkrombi tu i tamo pravio, kada bi svoje junake upleo u situaciju iz koje nije znao kako drugačije da ih izvuče (ili je možda smatrao da je ono što je smislio zapravo dobra ideja, ne znam). Tu bi spadali:
- način na koji je Monca Murkato preživela pokušaj ubistva na početku knjige. Ne znam za vas, ali ako neko padne praktično s vrha jebene planine i na dnu se dočeka na leš svoga brata koji mu ublaži pad i tako se spase, ja to smatram pre materijalom za crtani film nego za ovakvu knjigu.
- lenjost Aberkrombija da napiše priču o osvetnici koja zaista kreće sa dna, slomljena i nemoćna, kako bi uništila najmoćnijeg čoveka u zemlji. Stvarno me živcira što u svakoj priči ovog tipa goloruki junak najednom otkrije ili već poseduje sklonište puno blaga i oružja. Jeftino.
- način na koji je Orsov general, majstor mačevanja stradao nakon što je bacop u blato Moncu i Kosku je naprosto smešan i neodgovarajući.
- pomisao da će Monca, nakon što ubije Vernog Karpija, moći da ubeđivanjem ponovo dođe na čelo Hiljadu mačeva je blago rečeno nategnuta. Ali pomisao da bi ti šakali vratili stolicu Nikomu Koski, koga poznaju ko zlu paru, samo zato što se pojavio u njihovom kampu obrijan i trezan? I pustili ga da se nakon toga sveti, ubijajući jednog po jednog bivšeg zaverenika protiv njega? Ma dajte.
- uletanje nekog inteligentnog poput Monce u Orsovu prestonu dvoranu, uprkos tome što je svesna da je unutra verovatno postavljena zamka? Nakon svega što je preživela i kada je već na domak trijumfa? Neozbiljno i neverovatno.
Svaki od ovih detalja, sam za sebe nije veliki problem. Pa čak ni kada se nađu dva u jednoj knjizi. Ali kada ih supite na gomilu, jednostavno značajno utiču na konačnu ocenu dela u koje su, na žalost, utkani. Tako da, na kraju, za Aberkorombijevu Osvetu ne možemo reći da je odlična knjiga. Da je solidna knjiga koja je lako mogla da bude mnogo bolja, to da. Preporuka za fanove, jer ko voli Aberkorombijevo pisanje naći će ovde dovoljno materijala za uživanje. Za ostale, pa, ima epska fantastika u ponudi dosta toga boljeg.