Ovih dana sam u pokretu, pa pristupam Mreži uglavnom preko mobilnog. Dakle, u ovoj uvodnoj poruci biću nužno kratak:
- Tom Chick
- Chris Donlan
- Richard Cobbett
Redosled nije bitan, i računao sam samo i danas aktivne ljude. Ima tu još ljudi čije pisanje volim (Ste Curran, možda Cassandra Khaw, drugi), ali ova trojica su izazvala najjači utisak.
Povodom Chicka, sećam se da je Meho negde rekao da ovaj ne razume neke igračke žanrove, što je verovatno tačno, ali meni nije ni bitno, kao što mi za potrebe uticaja na moja razmišljanja nije bitno ni da li se ja slažem s njim ili ne (recimo, možda najozloglašeniji prikaz igre IKAD, njegov Deus Ex). Nisu ni svi žanrovi jednaki. S druge strane, niko ne poznaje bolje od Chicka žanr strategija. NIKO.
Ja prosto ne mogu da ne pomenem Miodraga Kuzmanovića i Slobodana Macedonića jer sam ipak proveo blizu deset godina čitajući igračku štampu samo na srpskom (bilo je svojevremeno i u Gameru dobrih tekstova, ili bar tekstova koji su meni u ono vreme bili dobri).
Ali na engleskom govornom području the first, last and always mora biti Kieron Gillen (on bi cenio referencu na Sisterse).
(Ja Chicka i nisam čitao osim o strategijama... dobro da znam da zaobiđem taj prikaz Deus Exa ako ikad nabasam na nj.)
Dobro onda s moje strane:
Richard Cobbett je jedan od najboljih ikad u poslu koje sam čitao. Ima enciklopedijsko poznavanje medijuma ali mnogo važnije, ume da piše tako da istovremeno bude duhovit a da ne gubi nit izlaganja i, bez obzira da li piše prikaz ili opinion piece, da ponudi kompletnu informaciju PLUS svoje lično mišljenje bez posezanja za stilskim ili tehničkim trikovima. Donlan recimo često piše tako da krene od nekog svog intimnog doživljaja igre pa kroz impresionistički pristup negde u drugoj polovini teksta dotakne i "servisnu" informaciju, dok Cobbetta ne pamtim da sam ikada video da to radi. Kod njega je sve transparentno, konverzacijski pisano a opet potpuno nabijeno i informacijama i mišljenjima.
Kieron Gillen, naravno, jer je jako dobar autor, plus izmislio je New Games Journalism i ostao jedan od najboljih u ovom stilu pisanja ličnih, neretko ispovednih tekstova koji su, u njegovom slučaju, skoro uvek imali mnogo profesionalnog autoriteta da ne budu tek dnevnički izvadci tangencijalno povezani sa igrama, na šta ponekad njegovi epigoni znaju da zaliče (recimo Cara Ellison koja je sa vremenom skoro skroz otišla u te tangente).
Simon Parkin jer je čovek koji ima u pravom smislu te reči novinarski i publicistički izgrađen stil pisanja (i uostalom, piše za New Statesman ili The Guardian) a da istovremeno savršeno razume medijum i ume da piše jednako uverljivo i o borilačkim igrama i o nezavisnim walking simulatorima, i o Pokemonu i o GTA... Jedan kompletan autor kome samo fali da se malo raspojasa i napusti englesku uštogljenost da bi mi parirao Cobbettu u bici za tron.
Od mnogih dobrih ženskih autora koje rado trošim (Kat Bailey, pomenuta Cara Ellison, Leigh Alexander, Amanda Lange, pa i Ellie Gibson koju sam danas pominjao na drugom topiku), jasno je da na vrhu piramide mora stajati ONA. Keza MacDonald je žena koja se nalazi negde između Kierona Gillena i Richarda Cobbetta po lakoći sa kojom spaja ličnu ispovest sa objektivnim novinarstvom i još jedan je od autora koji piše sa takvom lakoćom i ubedljivošću da bi mogla da mi proda Bruklinski most samo kad bi ponudu sklopila u formi prikaza igre. Za razliku od dvojice pomenutih, malčice je više okrenuta japanskim igrama (živela je u Japanu jedno vreme) i tu demonstrira izvanredno poznavanje kulture a da nikada ne skrene u nekakav otakuizam. Njen muž, Kristan Reed je bio odličan autor takođe, ali ga je Keza u mom sistemu vrednosti pretekla. Njen prvi prikaz koji sam pročitao, recenzija Demons's Souls na Jurogejmeru, igre koja tad još nije izašla u Evropi ili Americi ne samo da me je naterao da igru naručim iz Hong Konga nego i na mapu postavila ženu koju ću rado pratiti kud god da krene.
Jeremy Parish mi je možda najomiljeniji američki autor koji, otkad je postao glavni urednik USGamera proživljava drugu mladost i ispaljuje ogromne količine tekstova svake nedelje. Parish je pisao sjajno godinama unazad (za 1UP, recimo), ali je sada, čini mi se na vrhuncu svojih moći, gde jednako koristi svoje encikopedijsko znanje, vrsno korišćenje ličnog u pisanju i lak, lepršav stil da omami.
Bonus shoutout mora otići nekima koji nisu "zaista" gejming novinari ali su zadužili medijum pisanja o igrama. U prvom redu svakako Chet Faliszek i Erik Wolpaw, koje danas znamo kao Valveove pisce narativa (Portal i Portal 2, recimo), ali su početkom stoleća imali kultni sajt Old Man Murray na kome su udarani temelji pisanja o igrama koje danas, između ostalog rabe giganti poput Cracked. I, hajde, Tom Bissell koji je prozni autor i publicista, ali je gejmerima danas poznat kao scenarista poslednjeg Gears of War kao i sledeće igre koju radi poljska ekipa sa te igre, a izašla iz PCF i sada u Astronauts - The Vanishing of Ethan Carter. No, Bissell inače piše o igrama i neki njegovi novinski tekstovi (od kojih su neki sakupljeni u knjizi Extra Lives) su među najboljim publicističkim napisima o igrama uopšte, recimo onaj izvanredni ispovedni tekst o tome kako je živeći u Ukrajini radio koks i igrao GTA IV dok više nije mogao da ih razlikuje.
*Počasni menšni svakako moraju ići kohorti odličnih autora koji rade ili su radili za Eurogamer i RPS, od Johna Walkera, preko Aleca Meera i Jima Rosignola, pa onda Quintina Smitha i meni veoma dragog Richa Stantona, sve do Nathana Graysona koji je vrlo osvežio Kotaku svojim prisustvom.
Od domaćih, svakako ova dva momka koje Jape pominje, a pre njih Aleksandar Petrović i naravno nezaobilazni Nenad Vasović. Od mlađe ekipe Miodrag Kovačević mi je privukao pažnju svojim prikazima u SK ali se negde izgubio u međuvremenu.
E da, i ja htedoh pomenuti OMM, i također — Jacija! Ben Krošo je uzeo čarlibrukerovskog angry young mana, pomešao sa adamsovsko-pračetovskim britanskim verbalnim humorom, i najbitnije, sabio u petominutni koncentrat koji ima šarene sličice!
I suvereno vlada tim medijumom. Ja volim i Engri Džoa i Total Biskita i druge Jutjubere, ali Yahtzee je par klasa iznad njih. Ne toliko po poznavanju igara, ipak je to čovek koji je inicijalno radio posprdne prikaze Demon's Souls i Monster Hunter, ali forma mu je van svake sumnje izvanredna.
A treba i pomenuti Jima Sterlinga, čoveka danas najpoznatijeg po video serijalu Jimquisition na Escapistu koji je postao jedan od najglasnijih glasova "stvarne" kritike industrije (ne toliko samog medija) na Internetu, a čije je pisanje izvanredno (kao što se može videti iz aktuelnog rada za Escapist i minulog na Destructoidu). (U stopu ga prate ljudi koji rade uglavno odlični Extra Credits)
I moram da pomenem svog "šefa", Matta Sakeya, čoveka iza Tap-Repeatedly koji godinama pše izvanredne mesečne kolumne za IGDA i jedan je od najstrastvenijih, najboljih i najskromnijih autora tekstova o igrama koje sam ikad čitao.
Iju, ja sam upravo shvatio da sam prestao da gledam Extra Credits u nepoznatom trenutku iz nepoznatih razloga. Valjda sam odgledao sve stare epizode koje su me interesovale i onda odlučio da sačekam da se nakupi nešto novih. Ne seaćm se kad je to bilo. :lol:
Ја знам само ове домаће. Дакле, Кузмановић и (нажалост) одавно заборављени Виктор Тодоровић. Наравно, као п&ц авантуристи, незаобилазан ми је и Мацедонић, али он је ипак мало иза ове двојице зато што је често знала да га ухвати прекомјерна патетика.
A da, iz zlatnog doba SK-a treba spomenuti i Viktora Todorovića, strateškog lisca. Evo jednog teksta koji mi je ostao u pamćenju:
http://pc.sux.org/SK/1996/03/SK_96_03_074.jpg (http://pc.sux.org/SK/1996/03/SK_96_03_074.jpg)
EDIT: Hah, upade mi Harvi u post. :lol:
Ајој, сјећам се овог ко да је јуче било :-)
Quote from: Father Jape on 29-08-2014, 21:31:15
(Ja Chicka i nisam čitao osim o strategijama... dobro da znam da zaobiđem taj prikaz Deus Exa ako ikad nabasam na nj.)
Naprotiv, ja bih baš preporučio da ga SVAKO ko voli Deus Ex pročita, ali danas ga nije lako naći. Ako nabasam na njega, prijaviću. Još neko od ovde pomenutih imena ga je svim srcem preporučio... Cobbett? Gillen? Ne sećam se više... :-[
Chick je, u svakom slučaju, čovek koji ide svojim putem i ne libi se da kaže bilo šta ne obazirući se na vladajuće trendove naklonosti. Čovek koji može sa jednakim šarmom da piše o filmu Homefront i dva moguća izraza lica Jasona Stathama i o stonoj igri A Study in Emerald inspirisanoj Gejmanovim spojem dojlovske detektivske proze i lavkraftovskog egzistencijalnog horora. Čovek čiji je uticaj toliko veliki u odredjenim krugovima da je Kieron Gillen svojevremeno seo da igra AI War, a ja Fallen London, posle njegovih pohvala na račun dotičnih igara. Čovek kome po duhovitosti samo Cobbett može da parira - Chickova izjava o Titanfallu (slabo mi je pamćenje, pa ću parafrazirati, i izvinjavam se zbog mogućih grešaka):
"48 (?) sati besplatnog igranja, što mi, posle daunloda od xy GB, ostavlja tačno 6 i po minuta aktivnog igranja" :D
http://web.archive.org/web/20010805234600/gamesdomain.co.uk/gdreview/zones/reviews/pc/jun00/deusex.html (http://web.archive.org/web/20010805234600/gamesdomain.co.uk/gdreview/zones/reviews/pc/jun00/deusex.html)
:lol:
A evo i RPS intervjua povodom legendarnog opisa:
http://www.rockpapershotgun.com/2010/06/29/tom-chick-the-man-who-hated-deus-ex/ (http://www.rockpapershotgun.com/2010/06/29/tom-chick-the-man-who-hated-deus-ex/)
Ah, te blagodeti internetskog arhiviranja!
Quote from: Meho Krljic on 29-08-2014, 21:35:39
naravno nezaobilazni Nenad Vasović.
Васа је сјајан момак. Давно смо изгубили контакт, ал јеби га.
И, молим вас, немојте заборавити истинског хајдука не само гејмерске него и програмерске сцене, Пеђу Бећирића.
Da, Peđa Bećirić. Posle je bio jedan od aktera one afere sa SMS "prevarom" gde nevinih nije bilo ni na jednoj strani :lol:
Od domaćih "novinara" istakao bih odredjenog Mehmeta Krljića, iako on sam sebe sigurno ne vidi kao jednog. :)
Pa s obzirom da skoro nikada nisam profesionalno pisao o igrama, i red je da se tako ne vidim. :lol:
Žika Seljak i njegova šarenica. Ako se to može nazvati novinarem. I ona u jutarnjem terminu RTS, Dušica, kako li se vabi.
:lol: :lol: :lol: Ovde se ipak misli na novinare koji pišu o video igrama. Ali dobro, Dušica je jednom intervjuisala nekog momka koji je organizovao Counter Strike turnir, tako da je to u redu.
I? Gde sam ja pogrešio, moliću fino?
Zar moj Žika ne rpvi video igre? One ne piše - on živi video igru u kojoj je glavni čarobnjak koji ne voli malu decu što recituju.
Dušica je tek kao neko ko je u igrici: prepoznaj ko sam sada. Il je ćelava sa jednestrane, ili je metnula navlake i dobila zube tri broja veće, ili se ošišala kao da je prošla pored dreša u sezoni omlaćivanja klasja. To je ona igrica gde junakinju bacaš u ključalo ulje, u radilicu prekoneanskog broja i stalno se reikarnira. Ko Lara Kroft.
I svaki novinar u zemlji Serbiji, našoj maloj Kneževini sa Ustavobraniteljima na čijem čelu je Toma Vučić (mutatnt stvoren ukrštanjem nakon alhemijskog procesa izlučivanja iz ogromnog tela Velike Štetočine), piše o video igrici u kojoj živimo, makar reč bila i o ceni tariguza u Lapovu. (KOje ne postoji dok ne dodješ tamo, kao što ne postoji ništa dok se ne pojavi na ekranu javnog servisa)
Dixi
Pogrešio si u tome što misliš da je ovo mesto za satirične ispade koji bi bolje prošli na nekom drugom mestu. :lol: Al dobro, šta sad, svi grešimo. Ja i po nekoliko puta dnevno.
Quote from: Meho Krljic on 01-09-2014, 13:11:29
Pa s obzirom da skoro nikada nisam profesionalno pisao o igrama, i red je da se tako ne vidim. :lol:
To je jedna suvoparna, formalna distinkcija. Čovek bi mogao da pristupi svakom tekstu na tvom blogu potpuno ravnopravno kao čitavoj Test Play sekciji u Svetu kompjutera. Plus što donosiš dovoljno vesti na ovom forumu za potrebe većine konzumenata, za razliku od mene, koji napišem 10 poruka za 3 dana, pa me nema 6 meseci.
Hahahah, pa nećemo postovanje na forumu ipak dovoditi u istu ravan sa novinarstvom. :lol: Ja bih mogao da za sebe kažem da imam donekle nekakvu reputaciju u pisanju o muzici ali ni tu sebe ne bih smeo da nazovem novinarem, to je ipak profesija.
Ja sam tokom godina shvatio da, kada ljudi očekuju od nekoga da piše dobro i informativno, sa kritičkim osvrtom, očekuju to i od forumskih poruka ili tvitova te osobe. To je činjenica. Tako da, u tom kontekstu, zaista nema mnogo razlike.
Oli Velš postao novi glavni urednik Jurogejmera jer Tom Bramvel napušta firmu. (http://www.eurogamer.net/articles/2014-09-09-editors-blog-im-leaving-eurogamer-later-this-year)Oh!!!!!!!!!! Oli je dobar lik i naravno, prirodan izbor. Videćemo kako će izgledati Jurogejmerov miks tabloidnih naslova i pronicljivog istraživačkog novinarstva u bliskoj budućnosti...
Povodom Miodraga Kuzmanovića...
Pročitah njegov prikaz Shadowgate-a u novom broju SK-a, i, ako ga uporedim sa Cobbettovim (http://m.ign.com/articles/2014/08/22/shadowgate-review) na IGN-u, gubi po svim tačkama. Sad, možda neko misli da nije pošteno porediti ga sa jednim od najvećih koje svet ima - i sigurno najvećim u domenu avantura - ali ja mislim da jedino takva poredjenja imaju poentu. Osim toga, prikaz jedne danas relativno opskurne igre je suviše kratak da bi se razlika u njenom vrednovanju - u pristupu njenom vrednovanju, pošto je sam zaključak sličan - toliko uočavala.
Recimo, Kuzmanović u opisu priče - potpuno nepotrebno (kao da je to bitno?) - spominje imena likova, ali ne i razlike u odnosu na original. Spominje jednu problematičnu zagonetku i otkriva nam njeno rešenje, ali ne spominje različite nivoe težine i koje su razlike medju njima. Cobbett govori o istim, ili sličnim, stvarima, ali sa mnogo više elegancije, erudicije i, najbitnije, dedukcije.
Elem, Kuzmanović dobro piše, i duhovit je, ali ne smatram ga dobrim gejming novinarem išta više nego dobrim novinarom bilo koje specijalizacije. Zaista, on bi mogao da piše duhovito o bilo čemu, ali ne bi nikad mogao da me zainteresuje za igru o kojoj prethodno nisam znao ništa.
Da, pa... Kuzmanović je svakako jedan od najprepoznatljivijih u nas pre svega na ime stila koji je pikantan, jako začinjen, politički nekorektan ali šarmantan itd. Ljudi vole kada se čovek izražava u ekstremima a da to ipak ima elegancije a Kuzmanoviću se ne može prebaciti nepoznavanje materije. Svakako da nema enciklopedijsku širinu Cobbetta na primer, ali u određene žanrove je jako dobro upućen. Pre svega iz njegovog pisanja isijava strast.
S druge strane, naravno da njemu ponekad strast bude zamena za profesionalnu kritiku i naravno da ne mislim da je uopšte u istoj klasi kao Cobbett koji je zbilja mag pisanja. Ali i među zapadnim novinarima vrlo mali broj može uopšte da se poredi sa Cobbettom. Recimo, Tom Francis je bio sjajan dok se bavio novinarstvom, ja ga mnogo volim ali čak ni on nije kao Cobbett. Nema te kombinacije neverovatno zaokružene informativnosti i ličnog stava, lakog stila i neskrivene kritičke oštrice. Čak ni Kieron Gillen to nije imao kao što ima Cobbett.
Kuzmanoviću u dobre strane moram da pribrojim i to što je od PC-Master-Race elitizma efikasno prešao u agnostike i sagledao vrline konzola.
Evo, poređenja radi, i Vokerov osvrt na prvih sat vremena provedenih s igrom:
http://www.rockpapershotgun.com/2014/08/21/shadowgate-an-hour-with/ (http://www.rockpapershotgun.com/2014/08/21/shadowgate-an-hour-with/)
Elem, načelni ti je utisak u vezi s Kuzmanovićem verovatno uglavnom tačan, međutim valja istaći i faktor opterećenja poslom. Kuzmanović je em urednik dela o igrama, em piše više prikaza za svaki broj, em ima kolumnu; od prošlog meseca, posle 16 godina, nije više zadužen za I/O port (mada vidim da je od ovog broja preuzeo Vremensku mašinu).
Hoću reći, već duže vreme se vidi da ne može svemu da posveti onoliko pažnje koliko zaslužuje.
EDIT: @Meho, da, ali tek kad su konzole postale sličnije PC-ju i obratno. :lol:
Keza MacDonald je škotski nacionalista i zagovarač nezavisnosti. Who knew!!!!!!!!!!!!
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi59.tinypic.com%2F2zsv2pl.jpg&hash=fda1ea58a772c8c5fb9ad93ef28b03f8b46fa41d)
Tom Chick ima kancer. To je vest koju sam danas čuo slušajući poslednju epizodu njegovih filmskih diskusija, o filmu The Guest Adama Wingarda (vrlo preporučljivom, uzgred). Neko vreme neće učestvovati u podkastovina, jer je mesto kancera negde u blizini grla, i svaki glasovni napor mu smeta. Nastaviće da piše dok se bude lečio i oporavljao.
Ne znam kuda ovo vodi. Tom je zadužio mnoge svojim poznavanjem i iskrenim tumačenjem ne samo video-igara - od AAA hitova velikih kompanija do opskurnih projekata misterioznih pojedinaca, od strategija do pucačina iz prvog lica - već i stonih igara i filmova. Nadam se da će se sve završiti dobro.
O, kuku, taj Hodgkin's Lymphoma (pretpostavljam da je to kod njega slučaj) je baš raširen kod gejming novinara i podkastera... Greg Miller sa IGN-a je to imao (i izlečio se), John Bain aka Total Biscuit to ima i trenutno je u hemoterapiji... Sad i Tom Chick. Užasno. Jedini silver lajning tu je da je ova vrsta kancera "najlakša" od svih odnosno da je procenat izlečenja jako visok... Želimo mu svu sreću.
Pokrenuta je kampanja (http://www.gofundme.com/excvko) da ljudi iz gejming industrije pomognu Čika donirajući proizvoljnu novčanu sumu preko sajta GoFundMe, i rezultati su: skoro 20000 dolara za nešto manje od 2 dana!!! :shock: :)
Pa, mislim, ako Chick ne mož da skupi pare da se leči na ovaj način, onda niko ne može... Ali JEBEM ti Ameriku u kojoj poznat i uspešan novinar mora da prosi pare za jebenu hemoterapiju :cry: :cry: :cry: :cry:
Nije Čik pokrenuo kampanju, nego jedan njegov... prijatelj? Poštovalac? Svejedno, Čik ne bi ni objavio da ima rak da nije morao da da dobar razlog za odsustvo sa podkasta.
Ma, svejedno je ko je pokrenuo kampanju, ovo je jedna, nažalost uobičajena stvar, da ljudi koji su nominalno uspešni na polju u kome rade ne mogu sebi da priušte lečenje koje se u Evropi smatra normalnim, bez ulaska u dužnčko ropstvo. Pre nekoliko meseci bila je slična situacija sa Brandonom Boyerom (http://www.rockpapershotgun.com/2014/03/07/lets-keep-brandon-boyer-alive-for-lots-longer/)....
Pa dobro, pošto si spomenuo "prošenje" morao sam da razjasnim stvari. Boyer je sam tražio pare, i to oko 100 hiljada dolara, kol'ko vidim, a kod Čika je slučaj da je neko rekao "Hej, hajde da pomognemo čoveku" i postavio cilj na 5 hiljada, pa je posle pomerio na 10, kada je prvi cilj dostignut u toku prvog dana. Može se reći da će Čik uzeti pare, ali retko ko ne bi, i sigurno će ogroman deo troškova snositi on sam.
Ja ovde nazirem drugi problem, a to je: oni koji su javno, neanonimno dali donacije (a bilo ih je po 500 dolara, i čak 1000) bi eventualno mogli da imaju problem u budućnosti sa Čikovom prikazima njihovih igara, pogotovo ako budu pozitivni. "Conflict of interest".
Da, istina, to je primer kako ni jedno dobro delo ne prođe nekažnjeno. :lol: I samo da pojasnim, ne mislim ništa negativno u odnosu na ljude kad pominjem prošnju - to je moja lamentacija nad američkim sistemima zdravstvenog osiguranja.
Quote from: Meho Krljic on 29-08-2014, 21:31:33
I, hajde, Tom Bissell koji je prozni autor i publicista, ali je gejmerima danas poznat kao scenarista poslednjeg Gears of War kao i sledeće igre koju radi poljska ekipa sa te igre, a izašla iz PCF i sada u Astronauts - The Vanishing of Ethan Carter. No, Bissell inače piše o igrama i neki njegovi novinski tekstovi (od kojih su neki sakupljeni u knjizi Extra Lives) su među najboljim publicističkim napisima o igrama uopšte, recimo onaj izvanredni ispovedni tekst o tome kako je živeći u Ukrajini radio koks i igrao GTA IV dok više nije mogao da ih razlikuje.
Za Bissell-a se slažem, ali, kao što si i sam rekao na neki način, on
nije gejming novinar. Onda bih mogao da stavim i Emily Short (pisala često o narativu u igrama; recimo rubrika "Homer in Silicon (http://www.gamesetwatch.com/column_homer_in_silicon/)" na sajtu Game Set Watch, njen lični blog (http://emshort.wordpress.com/), i sl); Sama Ashwella (blog (http://heterogenoustasks.wordpress.com/)), čije ideje - i pogotovo njihova artikulacija - glatko prevazilaze 99% onoga što bilo koji gejming novinar može da napiše; Jasa Purewala (blog (http://www.gamerlaw.co.uk/), verovatno broj 1. kada se radi o pravnim pitanjima u industriji igara); Christophera Franklina (blog (http://www.errantsignal.com/blog/)), koji ima neke od boljih video-emisija posvećenih isključivo video-igrama; Rapha Kostera (blog (http://www.raphkoster.com/)), čija knjiga A Theory of Fun for Game Design je jedan od najuticajnijih priručnika/manifesta na tom polju (iako se ja lično ne slažem sa mnogi čime); itd, itd. Moram primetiti da danas
svako ko se bavi igrama na neki način - bilo direktno kao kreator, bilo kao deo medijuma između tvoraca i korisnika, bilo kao pronicljivi i kreativni krajnji korisnik - ili ima objavljen neki tekst
negde, ili ima neki podkast ili video iza sebe. Mada, Bissell je
sjajan pisac - to stoji.
Što se tiče ostalog, Ste Curran mi je bio jedan od omiljenih, mada ga ne srećem često u zadnje vreme, bar ne u kontekstu kulture video-igara. Osim kao jednog od domaćina "najvećeg britanskog radio-programa o video-igrama", One Life Left (Resonance FM). On je bio - to je sada poznato - legendarni Edge-ov kolumnista, RedEye. (Kada smo već kod toga, i Gillen i Simon Parkin su pisali za Edge pre desetak i više godina, ali zbog njihove politike nepotpisivanja članaka nije uvek lako naći šta je čije.) Ako bih morao da odaberem pravu preteču Novog igračkog novinarstva, onda bih pokazao na RedEye-a. "Preteču" samo u smislu da je on bio jedan, i da nije imao direktnih sledbenika, inače bih ga nazvao "ocem".
Odličan spisak ljudi i resursa!!!!!! I naravno da ne mislim da ovde moramo da pišemos amo o novinarima već su i razni publicisti i autori koji pišu nešto relevantno za igre dolaze u obzir :lol:
Quote from: Meho Krljic on 30-08-2014, 07:17:21
Da, Peđa Bećirić. Posle je bio jedan od aktera one afere sa SMS "prevarom" gde nevinih nije bilo ni na jednoj strani :lol:
Evo u novom broju SK, povodom tridesetogodišnjice, ima više ličnih osvrta, pa i Bećirićev.
Kupio juče, pročitaću danas!!!!!!!!!!!
Evo jednog kuratora na Stimu koji je vredan pažnje po svom humoru i izboru igara, er, pardon,
ne-igara: The Game Police (http://store.steampowered.com/curator/6859533-The-Game-Police/)!
Quote"I wouldn't say this list is exactly a recommendation list rather than a handy way of identifying items on Steam that have been determined to be non-games under the 2008 Games Definition Act. Proceed with caution."
Aaaa, zanimljivo. :lol:
Keza Mac Donald i njen Kotaku UK tim dobili sinoć na GMA manifestaciji nagradu za onlajn urednički tim godine (http://www.kotaku.co.uk/2014/10/16/kotaku-uk-won-award-last-night). Divna žena, zasluženo nagrađena.
Ako ste ikada poželeli da igrate choose your adventure igru o tome kako muškarca u klubu upoznati, zavesti i odvesti u krevet, Kara Elison vam ispunjava želju:
http://www.unwinnable.com/wp-content/uploads/2013/04/Sacrilege (http://www.unwinnable.com/wp-content/uploads/2013/04/Sacrilege)
Ovo svakako zaslužuje da bude ovde:
http://www.rockpapershotgun.com/2014/11/03/i-did-a-thing-on-a-hill/ (http://www.rockpapershotgun.com/2014/11/03/i-did-a-thing-on-a-hill/)
Quote from: Meho Krljic on 18-10-2014, 14:13:57
Ako ste ikada poželeli da igrate choose your adventure igru o tome kako muškarca u klubu upoznati, zavesti i odvesti u krevet, Kara Elison vam ispunjava želju:
Imam blagi osećaj da je ovu igru nemoguće uspešno završiti. Because feminism.
Šta ja znam, Kara jeste feministkinja ali i dokumentovano voli kopulaciju, tako da... pokušaj ponovo!
Eh, iskoristiću priliku što je prikaz pisala Eli Gibson, u gostovanju na Jurogejmeru (http://www.eurogamer.net/articles/2014-11-13-singstar-ultimate-party-review) da skrenem pažnju na to kako je Sony uspeo da temeljito upropasti SingStar. SingStar, jebote, serijal karaoke igara koji traje već deset godina, koji su Sony ugradili u PS3 dashboard (i nemoguće ga je odande ukloniti). Ej! To su uspeli da zajebu... Ne smeši im se sjajna budućnost ako ovako nastave. Majkrosoft ih pristiže s prodajom a broj konzolnih ekskluziva koje imaju je sitan...
I sada i Oli Velš, nadovezujući se na tdemu, preko vikenda objavljuje oštru ali pravičnu analizu prve godine Playstation 4 konzole. Vrlo poučno:
http://www.eurogamer.net/articles/2014-11-15-who-needs-games-playstation-4s-first-year (http://www.eurogamer.net/articles/2014-11-15-who-needs-games-playstation-4s-first-year)
O, jebote....
Kristijan Donlan ima multiplu sklerozu......................................................
http://www.eurogamer.net/articles/2014-11-26-catastrophe-games-how-spelunky-and-xcom-prepared-me-for-an-incurable-illness (http://www.eurogamer.net/articles/2014-11-26-catastrophe-games-how-spelunky-and-xcom-prepared-me-for-an-incurable-illness)
Uesli Jun Pul intervjuiše Toma Bramvela povodom njegovog odlaska sa pozicije glavnog urednika Jurogejmera. Zabavno:
http://www.eurogamer.net/articles/2014-11-28-eurogamer-vs-tom-bramwell (http://www.eurogamer.net/articles/2014-11-28-eurogamer-vs-tom-bramwell)
Heh, heh, šaljivi Tom Frensis (https://twitter.com/Pentadact/status/542009051618754561):
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi58.tinypic.com%2F2m63m0y.jpg&hash=69a0225fe4077c427b493c2a1f67fccde7497e83)
Da, na podkastu je spominjao kako se prešaltao na stajanje dok radi. Za Božić će mu ćale napraviti novi, da ne mora ovako da improvizuje. :lol:
Ja uopšte ne kapiram tu ideju da se stoji dok programiraš/ divelopuješ, mada stalno viđam da ljudi na slešdotu to pominju. Sumanuti zapadnjaci.
On je između ostalog objasnio time što je zdravije, jer će sve ostalo vreme, nakon završetka posla, dakle sve igranje, sve gledanje filmova i serija, kako god okreneš provesti sedeći pred tim istim kompom, pa bi onda bilo previše i da radi sedeći.
A računam da si fokusiraniji ovako, kad ti i telo kaže "this is not leisure time".
Ja se pitam koliko je actually zdravo stajati u mestu nekoliko sati, povijen nad tastaturom...
Valjda idealno nisi nimalo povijen u tom stajaćem slučaju. Zato se i dovijao s onim setapom da mu tastatura bude na pravoj ergonomskoj visini.
Sedenje uništava kičmu. Homo sapiens nije evoluirao u biće koje dobro dobro podnosi 10+ sedenja svaki dan 40+ godina. Nešto na kraju krene po zlu.
Znam ja taj ceo parti lajn, naravno. S druge strane, i stajanje u mestu je zdravstveni rizik ako ga radiš satima - proširene vene, bolovi u krstima et cetera. No, mene više zanima koliko lako se usredsrediš na rad koji je pre svega intelektualan kada stojiš...
https://medium.com/matter/welcome-to-the-new-york-review-of-video-games-dad14c9d6c8d
Andi Hamilton u PC Gameru o nastanku Hotline Miami: razgovor sa autorima, plus njegov neodoljivi stav. Uots not tu lajk?
The making of Hotline Miami 2 (http://www.pcgamer.com/the-making-of-hotline-miami-2/#page-1)
Whoa, prilično brutalan tekst Daniela Starkyja o tome zašto mu nasilne igre poažu:
http://kotaku.com/violent-video-games-help-me-get-beyond-my-violent-past-1678978763 (http://kotaku.com/violent-video-games-help-me-get-beyond-my-violent-past-1678978763)
Uh, bre, kakava životna priča.
Andi Hamilton nouz uer itz et:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi58.tinypic.com%2F1426fll.jpg&hash=9601a94f6d2fe3d538695053ca604cd4db0ff928)
Rič Stenton dokazuje zašto ga smatram unikatno dobrim autorom koji piše o video igrama. Ovo je tekst o čizovanju/ varanju tokom igranja Destinyja koji je hiperinteresantan čak i ako (kao svi među nama ovde) nikada niste igrali Destiny, niti nameravate. Stenton koristi partikularne primere da, u tradiciji velikih klasičnih filozofa, izvede interesantne opšte teze:
http://www.eurogamer.net/articles/2015-01-17-rich-stanton-on-cheesing-destiny (http://www.eurogamer.net/articles/2015-01-17-rich-stanton-on-cheesing-destiny)
Džizaz. Kara Elison stvarno ima išz....
http://caraellison.tumblr.com/post/108708666665/hey-cara-do-you-ever-feel-like-you-are-undateable (http://caraellison.tumblr.com/post/108708666665/hey-cara-do-you-ever-feel-like-you-are-undateable)
Kliknuo sam na link očekivajući ko zna šta, a ono uobičajena twenty something introspekcija. Sve ti je ovo de rigeur ako si tih godina.
A, onda OK, muv on, nating tu si hir.
Kasno, već sam pročito. :cry:
Gamergate ispade vrlo žilav "pokret". Toliko da to dovodi do recimo ovakvih incidenata:
http://www.pcgamesn.com/infinifactory/here-are-my-impressions-of-infinifactory-please-trust-them (http://www.pcgamesn.com/infinifactory/here-are-my-impressions-of-infinifactory-please-trust-them)
Martin Robinson intervjuiše Tetsuju Mizugučija. Prelepo:
http://www.eurogamer.net/articles/2015-02-08-in-media-rez-the-return-of-tetsuya-mizuguchi (http://www.eurogamer.net/articles/2015-02-08-in-media-rez-the-return-of-tetsuya-mizuguchi)
Holi šit, Oli Uelš je upravo osudio Jurogejmer ili na vječnu slavu ili na brzu propast. Naime, prikazi igara na ovom sajtu više neće imati numeričku ocenu (http://www.eurogamer.net/articles/2015-02-10-eurogamer-has-dropped-review-scores). Umesto toga imaće nekakve kao medaljice "preporučeno", "esencijalno", "izbegavati") što malo podseća na binarni sistem koji ima Kotaku, ali je za nijansu granularnije. Dakle, zbogom metakritiče.
Ja ne mogu da se ne isplačem što Owen Grieve, čovek koji ovako izvrsno promišlja i piše o igrama i industriji u kojoj nastaju, ovakve bisere analize i sinteze ne može da naplati i umesto toga nam ih besplatno i štedro nudi na čitanje putem interneta. Koincidentno: i tekst manje-više govori o tome, kako se u novoj ekonomiji (ne samo igračkoj, dodaću), premeštanje akcenta sa tradicionalne produkcije (kapital, sredstva za proizvodnju, obučen kadar) na novu paradigmu (kapital, entuzijastična radna snaga koja radi za slavu i koristi svoje resurse) ide paralelno sa uravnjivanjem sadržaja i bežanjem od dubine u istome. Odličan je Grieve, voistinu:
http://midnightresistance.co.uk/articles/post-post-gamer-era (http://midnightresistance.co.uk/articles/post-post-gamer-era)
QuoteThe truth of the matter is that nobody cares how long and hard it is - what's important is that you help your partner reach a satisfying conclusion.
:lol:
To nam je praktično besplatno dao, onako uzgred. :lol:
Keza MakDonald je rešila da mu ga da po ženstvenosti. Zašto? :-? :-? :-?
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi57.tinypic.com%2F2hs4x37.jpg&hash=b415802376f32a170a24c9febbd867e19287012a)
Ako će ti biti lakše, da nisi pitao kako si pitao, ne bih bio siguran da je u pitanju žensko. :evil:
Ženstvenost zaista nema mnogo veze sa biološkim polom, jelte, tako da ću smatrati ovaj komentar ništavnim. :lol:
Pa, neću to zanijekati, ali živim u ubeđenju da ženstvenost pristaje pre svega tačno određenom polu i Denisu Rodmanu, tako da... :lol:
Moraš malo pažljivije da proučavaš tumblre sa trandžama da ne bi davao ovako bezumne izjave!!!!!!!!! :lol:
Heh. Meni je dovoljno da žene razmatram kao nešto ženstvenije muškarce da mi se i žene i ženstvenost ogade. :cry:
Ima li šta seksije nego kada strejt žena izgleda kao dečko? Naravno da nema.
Quote from: Linkin Uroborni on 04-03-2015, 17:34:27
Heh. Meni je dovoljno da žene razmatram kao nešto ženstvenije muškarce da mi se i žene i ženstvenost ogade. :cry:
Jeste, gadne su žene. Srećom, imamo mi jedni druge :)
Quote from: Father Jape on 04-03-2015, 17:36:04
Ima li šta seksije nego kada strejt žena izgleda kao dečko? Naravno da nema.
Osim možda... kad je u pitanju jako seksi
pravi dečko :-| :-| :-|
Meho, mi te volimo! Ali baš ne toliko! xtwak :evil:
Ja to pričam samo teorecki, nije da imam aspiracija ka ikom od prisutnih. Ili odsutnih, kad smo već kod toga :lol:
Quote from: Linkin Uroborni on 04-03-2015, 17:43:25
Meho, mi te volimo! Ali baš ne toliko! xtwak :evil:
Speak for yourself!
Quote from: Father Jape on 04-03-2015, 17:54:55
Quote from: Linkin Uroborni on 04-03-2015, 17:43:25
Meho, mi te volimo! Ali baš ne toliko! xtwak :evil:
Speak for yourself!
Eh, da ne preterujemo, solo varijanta bila bi mi suviše otvoreno napadno gej. Osećao bih se vrrrlo neprijatno. :oops:
Može li recimo ovako: Meho, svi te volimo, svi svi svi :|, osim oca Peđe! :lol:
Ja sam više mislio na ovaj drugi deo. :lol:
xrofl
Ulepšaste mi jutro pokvareno ranim buđenjem.
Priznajem da Red Bullov sajt nije baš mesto na koje bih normalno išao da čitam o igrama, ali ovaj tekst pisao je pouzdani najamnik Damian McFerren (piše za Jurogejmer, pisao za ONM) i oštroumno je to promišljeno. Dakle, šta bi Minecraft 2 u suštini trebalo da bude:
http://www.redbull.com/en/games/stories/1331708927549/minecraft-2-10-things-it-needs (http://www.redbull.com/en/games/stories/1331708927549/minecraft-2-10-things-it-needs)
Nejtn Grejson je napisao izvanredan dnevnik događaja sa ovogodišnjeg GDC-a:
The GDC I Saw After One of Gaming's Roughest Years (http://kotaku.com/everyones-tired-everyones-inspired-the-gdc-i-saw-1691391815)
Džeremi Periš napisao izvrstan vodič za roguelike igre namenjen ljudima koji nemaju pojma šta je to. Naravno, neki popularni naslovi nisu pomenuti (ToME, recimo), ali je ovo bez obzira na to, jako dobro za upoznavanje žanra.
http://www.usgamer.net/articles/the-gateway-guide-to-roguelikes (http://www.usgamer.net/articles/the-gateway-guide-to-roguelikes)
Kada bi postojali doktorati za pisanje o igrama, Rič Stenton bi uz Bloodborne mogo da otvori kliniku na sedamnes spratova. Ova igra mu je skoro potpuno preuzela tviter fid (jedno vreme je isključivo pisao hiperbolično intonirane pohvale Bloodborneu i prozivke GamerGaterima da dođu da se pobiju s njim ko muškarci, ako nisu babe - odlepio), napisao je nekoliko tekstova o njoj za Jurogejmer, sada ga je Keza MakDonald uvatila da objasni svetu šta se u igri actually događa. Nidles tu sej, ovo je sve jedan veliki spojler.
What's Really Going On in Bloodborne (http://www.kotaku.co.uk/2015/04/09/whats-really-going-on-in-bloodborne)
I ponovo Rič Stenton, ali šta da radim kad čovek nokuje iz parka sa svim što napiše. Ovog puta, vikend retrospektiva na Jurogejmeru, fantastično dobro napisan osvrt na Super Mario 64 (http://www.eurogamer.net/articles/2015-04-12-what-made-super-mario-64-so-special). S obzirom na recentni Retronauts podkast koji je ceo bio o Super Mario Worldu (http://www.retronauts.com/?p=1022) i posle koga sam došao kući i ponovo uzeo da igram SMW i ponovo se čudio kako igra stara četvrt veka izgleda i ponaša se pametnije i naprednije od skoro svega što smo u međuvremenu igrali, nema druge nego još jednom se pokloniti pred genijima koji u Nintendu dizajniraju ove naslove.
Tom Chick je završio terapiju i ponovo učestvuje u snimanju emisija. Uz promenjen glas, doduše. Taj deo njegove aktivnosti mi je čak više nedostajao nego prepucavanja i nadmudrivanja sa besnim fanovima čiji je predmet obožavanja upravo ispljuvao.
Fan: What RTS games do you play? (Tipa, mator si i drugačiji su standardi nego pre 10 godina)
Tom: What RTS games do I play? All of them.[...] I mean, quite literally, all of them.
:D
(Povodom Chickovog negativnog prikaza Planetary Annihilation)
Evo sajta sa gomilom prevedenih starih intervjua sa japanskim dizajnerima igara:
http://shmuplations.com/games/ (http://shmuplations.com/games/)
Sve iz vremena dok internet još nije bio aktuelan!
Verovatno stari vukovi odavde to već dobro znaju, ali da pomenemo za svaki slučaj. Od pre nekoliko nedelja Ričard Kobet ima svoju RPG kolumnu, a ove nedelje nam piše o otkazanim RPG-ovima. Stara, bolna tema, no ma koliko je dobro poznavali, uvek iskrsne poneki novi, zanimljiv detalj. Recimo, ovo je prvi put da čujem za Interplayev Torn, a tek drugi za Witchera koji je bio planiran pre Witchera.
http://www.rockpapershotgun.com/2015/04/16/the-witcher-fallout-baldurs-gate-ultima-cancelled-rpgs/ (http://www.rockpapershotgun.com/2015/04/16/the-witcher-fallout-baldurs-gate-ultima-cancelled-rpgs/)
Istina, ovaj tekst se, izgleda, ne ubraja u one iz kolumne, ali nema veze.
Kris Donlan se oprašta od P.T. (koju Konami uklanja sa PSN prodavnice ove nedelje), a sve je još tužnije u svetlu potvrde da se Silent Hills (igra za koju je P.T. bio tizer i pruf ov konsept) neće praviti.
Prelepo: http://www.eurogamer.net/articles/2015-04-28-goodbye-p-t-inventive-brilliant-and-troubled (http://www.eurogamer.net/articles/2015-04-28-goodbye-p-t-inventive-brilliant-and-troubled)
Džefri Matulef je pre neki dan napisao divnu, strastvenu komparaciju/ uporednu analizu Monster Hunter 4 Ultimate i Bloodborne (http://www.eurogamer.net/articles/2015-05-01-a-hunters-dream-bloodborne-vs-monster-hunter-4-ultimate). Prelepo je videti dve najbolje igre izašle ove godine ovako s ljubavlju promišljene.
Kara Elison se oprašta od gejmz džrnalizma:
http://caraellison.co.uk/essay/goodbye-new-wave/ (http://caraellison.co.uk/essay/goodbye-new-wave/)
Šteta je što odlazi iz profesije, iako sam je dosta kritikovao poslednjih godinu dana, no, ipak, Kara je bila ozbiljan glas koji je često imao šta da kaže.
Koliko sam shvatio, okreće se pravljenju igara, to jest pisanju igara ("narrative development").
Da, da, pominjala je nešto u tom smilsu na RPS, čini mi se. Neka, sjajno, meni je uvek drago kada gejming novinar pređe tarabu i krene da se bavi divelopmentom. Delom jer su o tome sanjali, a delom jer je interesantno gledati kako se neko ko je kritikovao druge sad snalazi u ulozi primarnog kreatora.
Listam majski broj Sveta kompjutera i gledam kako Kuzmanović piše vrlo pozitivne prikaze za PC verziju GTA V i Dark Souls II: Scholar of the First Sin. Svet nije ono što je nekad bio. :D
Stvarno ne znam gde ovo da stavim, ovde, ili na Meho reaguj, ili čak na radionicu. Lik izveštava sa Medžik turnira u formatu koji liči na Fear and Loathing in Las Vegas (pretpostavljam, nisam čitao knjigu, ali jesam gledao film; čitajte glasom Džonija Depa).
http://gawker.com/i-won-a-5-000-magic-the-gathering-tournament-on-shroo-1705333524 (http://gawker.com/i-won-a-5-000-magic-the-gathering-tournament-on-shroo-1705333524)
Den Uajthed piše o autorskim pravima autora starijih igara i kako se ona često potpuno prenebregavaju:
We Need to Talk About Emulation (http://www.eurogamer.net/articles/2015-05-31-we-need-to-talk-about-emulation)
Endihiro zna o čemu piše:
Without 'Street Fighter IV', the Fighting Game Community Would Look Pretty Shitty Right Now (https://www.vice.com/en_uk/read/without-street-fighter-iv-the-fighting-game-community-would-look-pretty-shitty-right-now-750)
Ričard Kobet, prigodno, pruža malu istoriju Folauta:
A brief history of Fallout (http://www.eurogamer.net/articles/2015-05-29-a-brief-history-of-fallout)
Endi Hirou aka Endi Hamilton piše o tome šta bi bilo razumno da svaki dobronamerni građanin Srbije (i sveta) očekuje od Dark Souls 3 (http://midnightresistance.co.uk/articles/what-we-want-dark-souls-3).
http://www.rockpapershotgun.com/2015/06/15/not-being-announced-at-e3/ (http://www.rockpapershotgun.com/2015/06/15/not-being-announced-at-e3/)
Kobet se malo zeza. :lol:
Kobet fantastičan kao i uvek:
http://www.rockpapershotgun.com/2015/07/06/rpg-adventure-kickstarter/ (http://www.rockpapershotgun.com/2015/07/06/rpg-adventure-kickstarter/)
QuoteBy that I mean that far too many simply ape the design of the past without understanding that to make something like Monkey Island isn't a question of making something like Monkey Island. That game broke every mould that the genre had. To name just a few things – creating the Three Trials system that's still the standard design style today, adding real-time puzzles like following the shopkeeper, coming up with dynamic mechanics like the insult-swordfighting system, having a total tonal shift from conventional adventuring to something more RPG like upon arrival on the titular island...
QuoteBut in many ways, this proved the [RPG] genre's biggest advantage over time – that what stuck with players and designers was what it was trying to do. Its soul, if you will. It never felt like a solved problem in the way that adventure games fell into a rut, with every major series being its own quest to tap into that core dream from a very different angle. The world simulation of Ultima. The scope of Daggerfall. The intimacy of Planescape Torment. As time and technology moved on, many of the initial problems began solving themselves. They learned to make interfaces that don't suck. We got the storage space to let conversations be more than "Name? Job? Bye." They managed to become, more or less, the games that we saw in our heads while playing through them back in the day, when a few wiggly lines made the Battle of Helms Deep feel like a playground scuffle – epic adventures that stir the blood and loins, yet without adventures' core problem of having basically One True Design.
QuoteThe result of all this is that while most Kickstarted RPGs are indeed rooted on nostalgia for the games of the 80s and 90s, their focus is on recreating the feel we had when playing those games rather than the specific experiences that don't hold up. Adventure developers meanwhile go for recreating the games, desperately hoping that it'll be enough. And it just isn't, in the same way that it takes more than sitting in front of a TV with a bowl of cereal to recreate the salad days of watching Saturday morning cartoons anything but ironically.
Tek sam stigo do dela iz kog si izvuko prvi citat ali reći ću ono što uvek i treba reći: Kobetu spomenik da se digne za života. I to je malo.
Pa, uvek imaš Patreon... :)
Eh... PjuDiPaj nije ni novinar niti ga nešto posebno volim, uglavnom ga ne gledam, ali ovaj njegov video treba pogledati. Verili:
http://youtu.be/zn0y3Opb8Wk (http://youtu.be/zn0y3Opb8Wk)
Simpatican momak kojem je srce na mestu. Ni meni nije jasno sto je toliko popularan, ali apsolutno nemam nikakav problem s tim. Svaki njegov video koji sam odgledao je imao notu pozitivnosti koja je dobrodosla u eri hipsterskog cinizma i neprestanog outragea svakom sitnicom.
Bice da su ljudi samo puni zavisti, ko i obicno.
(https://scontent-vie1-1.xx.fbcdn.net/hphotos-xfp1/v/t1.0-9/10995895_923250874386682_8343265697864045733_n.jpg?oh=f9222251ee67362be505800de8afe41c&oe=5623B9F2)
Hmmm... Jel' to zamišljeno kao duhovito?
То је замишљено да буде феноменално, као што и јесте.
Slaba mu je realizacija. (Jel' ovo mikroagresija sa moje strane kad pretpostavljam da je tvorac pokazane "studije" muškog roda? :roll: ) Ali, dobro, nisam ni znao da džemperi imaju seksualne preference, tako da sam nešto naučio, ali mi smeta što je na prvoj fotografiji prikazan i taj džemper, a na drugoj vidimo samo glavu, što je potpuno neprofesionalno. xfrog
Neka to, nego dete od 7-8 godina 'gets called sexist and child molester'.
Probala da pogledam video tog malog, traje nesto minut...izdrzala 10sec. :(
Quote from: Dybuk on 08-07-2015, 15:28:35
Neka to, nego dete od 7-8 godina 'gets called sexist and child molester'.
Pa, to su uvrede koje ljudi znaju, pa ih koriste. Ne treba od prosečnog jutjub komentatora očekivati neke nerealne napore kad nekom hoće da pokvari devojačku sreću.
:-D
Dybuk zalazi na ovaj podforum, pa čak i na ovu temu!!! xcheers
Pa, to je meni vrednije od svih komentara o lažnom globalnom zagrevanju i pomaganju beskućnicima!
Čak i da je lik koji je napravio sliku u pravu, izlaganje mu je mučenje. Mislim, mučenje neutralnih čitalaca koji već nemaju prethodno formirano mišljenje u vezi toga da li je on u pravu ili nije. A ne daj bože da još nije u pravu, da samo lupeta... ah! :-x :-x :-x xqqd
Haha, don't get your hopes up my dear :!:
Ipak xcheers
Samo reagujem na potpuno odsustvo logike, pa i humora, onako po poslovniku xnerd
:shock: Ali..ali...niije valjda da te privlači odsustvo humora!? (Za logiku ćemo lako, ali odreći se duhovitosti... :cry: )
:idea: (Gde je onaj moj neistomišljenik kad je najpotrebniji?)
Hmm, pa u neku ruku da. :) Ali ne u pozitivnom smislu.
A duhovitost je, naravno, uzasno vazna. Za logiku cemo lako, in-did!
Боже ме сачувај каква количина немача појма, који се још поносе својим неразумијевањем. Ко да сам залутао на Политику... :-(
Što, pa samo ih je dvoje?
Nije da predstavljaju... ček da izračunam... jednu četvrtinu posetilaca podforuma?!!!! :-?
Nešto se hitno mora preduzeti!!!
http://www.rockpapershotgun.com/2015/07/13/serpent-in-the-staglands-rpg-scrollbars/ (http://www.rockpapershotgun.com/2015/07/13/serpent-in-the-staglands-rpg-scrollbars/)
Kako čovek može da kaže da ova igra ne izgleda previše lepo? Pa pogledajte taj divni pixel art! :cry:
Inače, rekao bih da je bio prilično pošten u svom prikazu prema SitS-u. Nadam se da će ovo skrenuti malo pažnje na tu igru.
Da, meni ju je ortak preporučio, pa sam ja na forumu Crate and Crowbara pitao je li ju je ko igrao, i niko nije odgovorio. xD Tako da mi je drago što je junački sin Kobet skrenuo malo pažnje na nju.
Zato Codex ima temu od 100+ strana o igri.
Ono što me najviše privlači i užasava u vezi igre je činjenica da je prepuna mozgalica. Autori su toliko uložili u ovu komponentu da igra čak ima svoje runsko pismo koje moraš da koristiš da bi dešifrovao poruke i logičke zagonetke. Mogu da zamislim sebe kako danima nemoćno stojim zaglavljen pred vratima nekog hrama koji nemam pojma kako da otvorim i jedem se iznutra.
Naravno, nema varanja sa walkthroughom, jer zapravo nigde nema walkthrougha. :lol:
Mislim, pa sačekaćemo 5-6 meseci s kupovinom, dok se ne napravi uoktru. :lol:
Quote
The brutally opaque RPGs that spit in your face for not being one of the designers.
Ne bih da zvuči kao da sam se nameračio na njegovo nepogrešivo veličanstvo, ser Ričarda, ali slutim da je u toj izjavi malo hiperbolisao situaciju. S jedne strane, nemali broj ljudi je završio igru bez nekih većih problema sa njenom mehanikom, s druge, on verovatno nije imao vremena da se ozbiljnije posveti SotS-u i pokuša da zaista uđe u štos.
Ma, jasno. I iz samog prikaza se vidi da je za igrom posegao tek na nagovaranje čitalaca, dakle, nije on sad to igrao, što se kaže, za dušu. No, kako god, jasno je da bi nekom sa malo turističkijim stavom, poput mene, ova igra ispostavila dosta ozbiljnih prepreka i ne treba u nju da se zalećem dok ne bude podrške na internetu...
Tipično odličan intervju Wesleyja Yin-Poolea sa čovekom koji pokušava da počisti nered koga je napravio Peter Molyneux:
Meet the man cleaning up after the Godus disaster (http://www.eurogamer.net/articles/2015-07-17-meet-the-man-trying-to-fix-22cans)
Prošlog vikenda odigrala se ovogodišnja inkarnacija Kapkomovog EVO turnira, najvećeg turnira u borilačkim igrama na planeti - praktično nezvaničnog svetskog prvenstva. Da biste lakše pogledali sva finala i još neke zanimljive mečeve (mada je već i samo finale u Ultra Street Fighter IV vredno truda), Andihero je sklopio pregledan googledocs dokument kojem možete pristupiti ovde:
Pristupite! (https://docs.google.com/document/d/1Eftxntctva2yeSTCRkaDWRcrD1WkDvc2iM_zd9NydVA/edit?pli=1)
Povodom tridesetogodišnjice Commodore Amige, Den Uajthed napisao divan tekst (http://www.eurogamer.net/articles/2015-07-26-how-the-commodore-amiga-changed-gaming-and-my-life).
Gaddemit, ovaj Ričard Kobet. Jebao bih se s njim i to ne mislim na neki metaforički način. Otreso bi ga ko seljak šljivu. Bio bi to opasan titanski sudar brkova i brade.
Elem, povod za ovaj moj izliv ljubavi je njegov napis o KOTOR 2 na Jurogejmeru (http://www.eurogamer.net/articles/2015-07-29-now-its-got-steam-workshop-support-knights-of-the-old-republic-is-worth-returning-to), od koga sam pročitao samo prvi pasus, ali gaddemit, kakav prvi pasus!!!!!!!!
QuoteKnights Of The Old Republic 2 is a game I'd love to see the pitch for. Did Obsidian actually say that the plan was to systematically tear down, subvert and scornfully rip great chunks of flesh out of the Star Wars universe and George Lucas' shallow sense of morality and storytelling? or was it more on the lines of "So, we're thinking three bladed lightsabres this time," with Chris Avellone accidentally left locked in the car?
Ljubitelji Broken Sworda i avantura generalno će uživati u ovom lepom napisu Sajmon Parkina:
Broken Sword and 25 years of Revolution (http://www.eurogamer.net/articles/2015-08-09-broken-sword-and-25-years-of-revolution)
Rič MF Stenton o Metal Gear Solid:
Metal Gear Solid: The first modern video game (http://www.eurogamer.net/articles/2015-08-12-metal-gear-solid-the-first-modern-video-game)
Quote from: Meho Krljic on 10-08-2015, 12:16:35
Ljubitelji Broken Sworda i avantura generalno će uživati u ovom lepom napisu Sajmon Parkina:
Broken Sword and 25 years of Revolution (http://www.eurogamer.net/articles/2015-08-09-broken-sword-and-25-years-of-revolution)
Луре оф тхе Темптресс ми је једна од омиљених игара, али Брокен Сњорд још нисам играо.
Boginja slavi dekadu pisanja o igrama:
The 10 Biggest Changes of The Last 10 Years in Video Games (http://www.kotaku.co.uk/2015/08/13/the-10-biggest-changes-of-the-last-10-years-in-video-games)
Džefri Matulef intervjuiše ljude iza studija The Chonese Room koje sam o vikendu dosta pominjao zbog igre Everybodys Gone to the Rapture: Jessica Curry i Dan Pinchbeck
The Chinese Room: A look behind Britain's boldest studio (http://www.eurogamer.net/articles/2015-08-11-scenes-from-a-marriage-of-game-developers)
Quote from: Meho Krljic on 30-07-2015, 11:10:58
Gaddemit, ovaj Ričard Kobet. Jebao bih se s njim i to ne mislim na neki metaforički način. Otreso bi ga ko seljak šljivu. Bio bi to opasan titanski sudar brkova i brade.
Mentalna zabeleška. Uprkos manjku intelekta i brade koji očigledno predstavljaju Mehov seksualni okidač, nikad, ali apsolutno nikad ne prihvataj njegov poziv da ti pokaže svoju Fallout kolekciju. Za svaki slučaj.
Andi Hamilton povodom izlaska igre Volume piše o šunjačkim sekcijama u ne-šunjačkim igrama i kako su one frustrirajuće:
Stealth Stealth (http://midnightresistance.co.uk/articles/stealth-stealth)
Da, i ja pamtim šunjalački deo u Modern Warfareu kao sjajan, ali to je samo zato što je metnut u vrlo monotonu igru. :lol:
Okej, ovo nisu nikakva velika imena, ali dvojac Kodeksovaca koji je intervjuisao developere igara The Tehnomancer, PoE: The White March i Kingdom Come na Gamescomu ne možete a da ne zavolite.
http://www.rpgcodex.net/content.php?id=10034 (http://www.rpgcodex.net/content.php?id=10034)
Isečak iz članka:
Of course, as an industry professional I was determined not to let myself get fooled by her pleasant words; the danger of a pop-a-mole action developer trying to rope in the old school crowd by paying lip service to hardcore elements is all too real in today's industry. So when the developers opened the floor to audience questions (and, as usual, the non-Codex attendees mostly twiddled their thumbs and waited for the gift bags to be handed out), I decided to spring a quickly improvised bullshit detector on them.
I asked: "It's strange to see something as old-fashioned as social skills in a modern RPG - don't they restrict the amount of choices for players who don't have the right skills? What made you decide for this option, as opposed to putting in minigames -- or just making all dialogue open to everybody, so we can all enjoy the game?"
The other presenter, who for most of the presentation had been dead silent, suddenly lurched forward, his eyes bulging out of their sockets, aflame with the fires of primal hatred. "No! We do not have minigames! No minigames! We don't do that! We have no minigames!" I shifted uncomfortably under his unrelenting gaze. Thankfully the CEO had understood my question a little better and intervened before anybody came to harm. "We don't have minigames because we come from a pen&paper background" she explained. "That's what we know and that's what we like – lots of character stats, not just player skill." Well, who can argue with that?
I sensed the opportunity for another question: "List or grid based inventory?" "List based." At least they gave a straight answer.
As with any game, we won't know ifTechnomancer will be any decent until it's actually released. However, I found its presentation to be surprisingly convincing; the CEO was able to say all the right words to appeal to a hardcore audience, and apart from the button mashing third person action combat and the understandably simplistic tutorial footage, there was no evidence of mainsteam pandering on display. If this turns out to be a bargain-bin Witcher 2, but with multiple social skills - well, that would be a pretty decent outcome, wouldn't it? Thus, with a spring in our steps and with our hearts singing the hymns of Incline, we proceeded to our next scheduled presentation in the Pillars of Eternity booth.
I apsolutni pobednik među komentarima:
Bubbles: Most of the Technomancer presentation was handled by Spiders's CEO Jehanne Rousseau, who had taken on the executive-level task of explaining how a studio with a history of making half-baked low budget games could possibly pull off a complex hardcore RPG full of meaningful choices and consequences. Rousseau was the only female presenter I would meet at Gamescom; this seeming career imbalance was alleviated by the fact that most of the receptionists and trash collectors I saw were women.
Da se malo vozdignemo iz tog kala: Sajmon parkin ima knjigu a ja sam zaboravio da to pomenem pre neki dan. Evo sad:
Stop Pretending Games Can't Harm You, New Book Argues (http://kotaku.com/stop-pretending-games-cant-harm-you-new-book-argues-1725116466)
Ifa Vilson u pravednom gnevu pita Hidea Kođimu:
So, Mr Kojima, do we feel "ashamed" over Quiet? (http://www.eurogamer.net/articles/2015-09-04-metal-gear-solid-5-quiet-kojima-ashamed)
Ja još nisam stigao do dela Metal Gear Solid V u kome se Quiet pojavljuje i paradira sa sisama unaokolo, ali još je iz trejlera i najava za igru bilo jasno da, štagod od personalitija da joj Kođima podari, njen lik će uvek i zauvek biti 90% fan service, 10% sve ostalo.
Šon Bel je duhovit čovek :lol: :lol: :lol: Trenutno je na medenom mesecu i:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi59.tinypic.com%2F2pphbih.jpg&hash=3ad86776407236926633910b932b4d08389cd7f2)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi62.tinypic.com%2F2qv8oig.jpg&hash=4218c7885319c65083d6243991b0c013f99643a2)
Džefri Matulef o iskustvu gledanja publike od 500 ljudi koja na PAX primeu zajedno igra TFTB:
Tales from the Borderlands is the closest we have to a great video game movie (http://www.eurogamer.net/articles/2015-09-09-tales-from-the-borderlands-is-the-closest-we-have-to-a-great-video-game-movie)
A Kristijan Donlan svedoči o zanosu igranja Super Mario Makera
http://www.eurogamer.net/articles/2015-09-11-super-mario-maker-review (http://www.eurogamer.net/articles/2015-09-11-super-mario-maker-review)
Ako nije dovoljno što sam ja onoliko pisao o Metal Gear Solid V na drugom topiku i hvalio ga punim ustima i s obe ruke, evo sada detaljnog pojašnjenja jednog od MGSV multiplejer modova (koji ja još nisam ni krenuo da igram) iz pera Riča Stentona. Da se vidi koliko je to dobra igra:
All about that base: Metal Gear Solid 5's FOBs are glorious (http://www.eurogamer.net/articles/2015-09-11-metal-gear-solid-5s-fobs-feel-great)
Kobet o (izgubljenoj) magiji.
http://www.rockpapershotgun.com/2015/09/14/the-rpg-scrollbars-the-lost-magic-of-magic/ (http://www.rockpapershotgun.com/2015/09/14/the-rpg-scrollbars-the-lost-magic-of-magic/)
Odlični GB Burford:
My Quest To Kidnap Every Guard In Metal Gear Solid V: Ground Zeroes (http://kotaku.com/my-quest-to-kidnap-every-guard-in-metal-gear-solid-v-g-1733071798)
http://www.rockpapershotgun.com/2015/09/28/chris-avellone-games-he-definitely-wrote/ (http://www.rockpapershotgun.com/2015/09/28/chris-avellone-games-he-definitely-wrote/)
Pošto ove nedelje konačno puk može da kupuje i igra Uncharted: Remastered kolekciju, Oli Velš analizira sve tri igre i, iznenađujuće, kritikuje ih prilično oštro za njihove ne tako brojne propuste. Mislim, jeste to kritika iz ljubavi, to je očigledno, ali utisak je da se baš potrudio da za svaku igru pronađe što je više moguće elemenata koje treba kritikovati. Opet, ovo je divan napis o tri vrlo dobre igre (http://www.eurogamer.net/articles/2015-10-09-uncharted-remastered-revisited-reassessed).
Džon Bejn naravno nije novinar i jedan je od onih uspešnih JuTjubera koji insistiraju na razlici između njihove i novinarske profesije. Tako da mu nije mesto na ovom topiku, ali pošto mi je jako žao da vidim da mu se rak proširio na jetru i da se ne očekuje izlečenje (http://www.twitlonger.com/show/n_1snlj3r), onda, eto, da pomenemo...
I Kobet je posvetio pažnju AoD-u i reklo bi se da mu se sviđa. Naravno, izabrao je talkerski pristup. :lol:
http://www.rockpapershotgun.com/2015/10/19/age-of-decadence-impressions/ (http://www.rockpapershotgun.com/2015/10/19/age-of-decadence-impressions/)
The Messy, True Story Behind The Making Of Destiny (http://kotaku.com/the-messy-true-story-behind-the-making-of-destiny-1737556731)
Quote from: neomedjeni on 21-09-2015, 08:21:10
Kobet o (izgubljenoj) magiji.
http://www.rockpapershotgun.com/2015/09/14/the-rpg-scrollbars-the-lost-magic-of-magic/ (http://www.rockpapershotgun.com/2015/09/14/the-rpg-scrollbars-the-lost-magic-of-magic/)
Tek sad sam video. Kobete, moj davno izgubljeni brate!
Ja, naravno, za sve krivim demokratizaciju uloga u kompjuterskim RPG-ovima... a mage, a wizard, a sorcerer is just like a hobbit, a thief, a bard... xfuck5
Kobet ponovo udara!!!
http://www.rockpapershotgun.com/2015/10/26/dungeon-master-pc-games/ (http://www.rockpapershotgun.com/2015/10/26/dungeon-master-pc-games/)
Jednom moram naći vremena da iščitam sve što je napisao na TRS-u.
Kris Spen je, ponukan četvrtom epizodom Life is Strange napisao dirljivo ličan tekst. Naravno, spojleri za LiS su tu, tako da, ko nije igrao, a namerava, nek ne čita:
http://midnightresistance.co.uk/articles/episode-iv (http://midnightresistance.co.uk/articles/episode-iv)
Preserving the past: why emulation matters (http://www.eurogamer.net/articles/2015-11-25-preserving-the-past-why-emulation-matters)
јуче изашао врло интересантан чланак у гардијану који на неки начин разговара са темом топика (http://www.theguardian.com/technology/2015/nov/25/video-game-reviewing-critics-industry)...да ли је критика видео игара постала немогућа?
зашто су нови ААА наслови добили релативно ниске оцене у гардијану (3од5), шта радити са играма чији ДЛЦ суштински промени квалитет игре, како се односити према играма које су у ствари само платформа за неке будуће ствари(попут 'дестни')....а кад се у то све додају ММОРПГови...а и овај новинар ми је постао омиљен.
Quote
Has video game reviewing become an impossible task?
This month we have managed to shock a few readers by giving four of the year's biggest releases – Fallout 4, Call of Duty: Black Ops 3, Star Wars: Battlefront and Rise of the Tomb Raider – three stars out of five. All are decent in a lot of ways, all have intriguing ideas and look beautiful – but each of them is lacking in fundamental areas, whether that's about original content, the depth of the mechanics, or basic functionality. Three stars, though, means they're fundamentally good games. Three stars does not mean we're haters.
That people are surprised by three star reviews for AAA games is indicative of an era in which effectively reviewing a video game on launch is becoming increasingly untenable. Until five years ago, it was a fairly straightforward process. The publisher would send a new game out on disc, several weeks before its release date. This disc would contain everything the final game had to offer. The reviewer would then play it for a few days, often to completion, and then write a definitive impression – complete with a score. There were occasions where reviewers were forced to assess an incomplete version of the game, in which case the publisher would send a list of known bugs and beg that you ignore them, because they'd all be sorted before release. Usually they were. That's how game reviews functioned for about 30 years.
(https://i.guim.co.uk/img/media/53c0a3bbc4fda6a002fec9c6b616aac14fb912db/0_0_1800_1080/master/1800.jpg?w=620&q=85&auto=format&sharp=10&s=5448901912fa2c6c74c088fa7ec42bfc)
Things are different now. For a start, publishers don't send code out weeks in advance anymore – that would be too risky in an age of bit torrents. Instead, publications determined to get a review out on day one will be asked to attend special events, where access to the review code is strictly controlled and monitored. You get two or three days with the game in a hotel or office, and if there's a multiplayer mode, you'll play it on a local area network. Furthermore, most modern console and PC titles are released in an incomplete state: publishers can rely on the ability to provide post-release patches and updates because our contemporary machines have broadband internet connections. So that's what they generally do. This is why at the Guardian we rarely publish reviews on launch day. Our writers play the games at home, with standard internet access, and on public servers. Or else, what are you actually reviewing?
The product released on day one is now usually only part of the story. There will also be lots of online functionality, which can only really be tested post-release, because it has a tendency to collapse (see Battlefield 4, SimCity and Grand Theft Auto: Online); there may also be free or paid-for downloadable content, which often forms a key part of the experience. For example, The Last of Us was already an amazing game, but a complete appraisal must now also consider Left Behind, the brilliant DLC story sequence that brought considerable extra depth to the character of Ellie.
These days, you're not a consumer when you buy a new game, you're an investor
The major game publishers no longer view their products as games, they see them as platforms. Destiny got mediocre reviews on its release, but the original version of the game was only ever a sort of pilot for the experience to come – yes, it was a pilot that cost gamers £40, but then, all early adopters in the online multiplayer sector are effectively taking a punt; they're gambling on enough other players joining in to make it fun, and to make supporting the online infrastructure financially viable for the developer. These days, you're not a consumer when you buy a new game, you're an investor. That's a weird psychological leap to make.
At the same time we have the rise of the early access model where certain titles, especially in the indie community, remain largely unfinished for years. Should we review them when they reach alpha, or beta, or when they're finally "launched" several years later? Should a review score evolve alongside a game? That is what the game site Polygon now believes, often tweaking the score for individual games at different phases in their release process. In this way, criticism becomes a sort of progress report, a medical examination. The idea of a definitive assessment is fading away in an era where there are no fixed release dates, where everything can be patched.
But there are also more fundamental problems lurking beneath all of this. Since the very beginning, game reviews have operated in a confusing no man's land between arts criticism and product assessment. Games writing emerged from the specialist computer magazines of the late 70s, where they'd be assessed in the same way as new disk drives or dot matrix printers. Reviews would compartmentalise each game into its constituent parts – graphics, sound, playability – with each often separately rated in ever more complex conclusion boxes. This approach reached its logical conclusion with the 1980s magazine ACE, which reviewed games out of 1000, and provided a "predicted interest curve", which attempted to map out the longevity of the game – like the lifecycle of a vacuum cleaner.
(https://i.guim.co.uk/img/static/sys-images/Guardian/Pix/pictures/2015/11/24/1448378723662/733c91e6-287e-4af9-b615-5ce0efc69f14-bestSizeAvailable.png?w=620&q=85&auto=format&sharp=10&s=2d0c62fa37d7fa64fcc611557bd59e9f)
Now, however, as games have become more readily accepted into the cultural space alongside movies and music, a new approach has emerged – something much more subjective, but also more informed by wider critical conventions and systems. Games criticism now comes from broader standpoints, for example feminist or queer, just like every other area of the arts. But in the games industry, a once closed community steeped in its own outsider status, this has led to fear, antagonism and suspicion.
Now, what are deemed to be negative game reviews find themselves subject to furious scrutiny. Writers are accused of being "biased" against a genre, or being too subjective, or lacking knowledge. There is a conflict between the idea of a review as a piece of information and as a piece of entertaining criticism, and as our reviews seek to provide the latter, we often receive the ire of fans. No one really wants to read a review full of caveats, exceptions and lengthy genre exposition, yet without those elements reviewers are often accused of not knowing enough about the game they're covering.
Why do people get so angry about game reviews? Partly it's because they are passionate fans and fandom becomes part of identity. In this context, critical reviews can be read as attacks on people's preferences and passions. No one wants to hear that they've invested time and money in something that wasn't worthwhile. We see this in all areas of specialist writing and reportage, from film journalism to football match reports – in a consumer society, people can be savage when their tastes are questioned. We also have the skewing nature of comments sections, subreddits and forums, which only ever represent the most vocal, and often the most caustic, minorities. But essentially there's this whole friction between games as products or hobbies and games as an artform that deserves to be explored and exposed for its failures and foibles.
What is a game worth?
In some ways, though, the most complex area of the modern games review is the concept of value. Games are pretty expensive – around £25-50 depending on the platform. People want a lot from them – indeed, throughout the history of games, developers have taught us to expect just that: a lot of content. Adverts for role-playing adventures will often boast about featuring over 100 hours of gameplay. But exactly how much should we expect for our investment? When I reviewed Star Wars: Battlefront, I felt that the game lacked any sense of longevity – I felt I'd seen everything I wanted to see in about six hours. But is that poor value? What about the intensity of the experience?
(https://i.guim.co.uk/img/media/8e4814f06447ba0c8b30d1277071abc6f46277e4/0_0_3775_2266/master/3775.jpg?w=620&q=85&auto=format&sharp=10&s=15317a71664b1aadd07947856e35765d)
Similarly, take a game like Destiny, which may cost players over £100 if they're buying the main game and the DLC – are they being ripped off? Well considering a significant number of players are now putting in three hours a day, that £100 pound investment is looking pretty acceptable – it compares favourably with a massively multiplayer game subscription; and very favourably indeed with a gym membership. Even my first six hours with Battlefront was cheaper than spending those hours watching three movies at the cinema.
Those games scored three out of five because they were good games that nevertheless presented a lot of flaws in their basic foundational experiences. We didn't attend review events, we played the game that everyone else played, and we based our opinions on our days with those games. The moment you try to turn reviews into predictive systems, you lose something of what they are – human reactions to emotional and exciting cultural works.
No contemporary review, then, will ever capture more than a fragment of the whole experience, bent through the prism of personal understanding and expectation. Even the most "objective" review, just like the most impartial news report, brings in a myriad of basic assumptions and preferences about what has been seen and felt. But unlike books or movies, games are now evolving platforms, open to updates and improvements. Today, you could buy an old Nintendo Entertainment System and review Super Mario Bros, it works just as it did 30 years ago. But in 30 years time, will we still be able to review Destiny? Or Witcher 3? Or anything on Steam? Most current titles rely on some sort of connectivity to a server. One day those servers will be switched off. All art forms are subject to erosion, but with games, that impermanence is now built in like a self-destruct mechanism.
As a consequence, reviewing games is like reviewing a relationship: you only know what you have in that moment, and even then, nothing is certain or solid. Both the author and the reader need to understand that now.
Quote from: дејан on 26-11-2015, 16:11:14
јуче изашао врло интересантан чланак у гардијану који на неки начин разговара са темом топика (http://www.theguardian.com/technology/2015/nov/25/video-game-reviewing-critics-industry)...да ли је критика видео игара постала немогућа?
Misliš na temu "Kritika video-igara"? Zato što sam tamo postavio neka od ovih pitanja... :lol:
No, sve u svemu, pitanje je sad: šta ja da mislim o centrima igračke (ne)informisanosti koji su dali najveće ocene nekim od pomenutih igara? Neki od njih* su verovatno dali 80% (ili više) ocene pre igranja.
Ocene za Black Ops III (http://www.metacritic.com/game/playstation-4/call-of-duty-black-ops-iii/critic-reviews), na primer. IGN je tu uvek crna ovca - iako se u gomili crnih ovaca i ne vidi najbolje - ali evo šta kaže Meristation:
QuoteTreyarch's Call of Duty: Black Ops 3 offers the most complete and mature campaign we've seen to date
Stvarno? Mislim,
STVARNO?! :shock: :-x Nisam igrao, suviše mi je slaba mašina za to, ali na osnovu prilično pouzdanih opisa, mogu reći da je priča iz kampanje debilna. Po rečima Čika, neko u Trejarhu je gledao Inception i pomislio "hej, ajmo i mi nešto slično da ubacimo", iako ni oni sami uopšte ne razumeju to što su ubacili. Plus milion odluka koje nemaju nikakvog uticaja na gejmplej - čak su u raskoraku sa njim. Pogledati razliku zvaničnih ocena u odnosu na korisničke na istom tom metakritičaru i nemojte se pitati zašto je to tako.
Naravno, neko će reći da je Black Ops u suštini za više igrača, ali reč na ulici je da ni tu stvari još nisu najbolje balansirane.
A o Falloutu se još ne usuđujem ni da započnem priču...
*S druge strane, nije ni Guardian potpuno nevin. Da su te igre bile britanske, velike su šanse da bi dobile po četiri zvezdice.
:-x припрема је предуго трајала, а постављање прекратко...некако ми је звечало у глави да постоји тема резервисана за критику...саћу ово пребацим и тамо, а могао би и овај твој одговор да цитираш иза...извињавам се :(
едит...ја цитирао због контекста и могућих даљих коментара
Majkla Tomsena sam uvek cenio. I sad:
A Review Of Bloodborne Based On 200 Hours Of Twitch And YouTube Videos (http://www.forbes.com/sites/michaelthomsen/2015/05/27/a-review-of-bloodborne-based-on-200-hours-of-twitch-and-youtube-videos/)
http://www.rockpapershotgun.com/2015/11/30/game-radio/ (http://www.rockpapershotgun.com/2015/11/30/game-radio/)
Kobet o radiju u RPG igrama.
Tom Čik o razlici i sličnosti (http://www.quartertothree.com/fp/2015/12/08/fallout-4-or-xenoblade-chronicles-x-which-is-the-game-for-you/#more-37442) izmedju Fallout 4 i Xenoblade Chronicles X. Tačka po tačka, temeljno, od premise i kvestova do kastomizacije likova.
http://kotaku.com/you-really-need-to-play-the-yakuza-games-1747406314 (http://kotaku.com/you-really-need-to-play-the-yakuza-games-1747406314)
A man after my own heart...
Nije da mi je Pol Tasi među najomiljenijim gejming novinarima, ali čitam ga dosta redovno a ovde je ubo u sridu. Pogotovo što post-festum piše stvari o Wii-ju koje sam ja pričao pre deset godina :lol: :lol: :lol:
Why I'm Angry At Nintendo (http://www.forbes.com/sites/insertcoin/2015/12/11/why-im-angry-at-nintendo/?utm_campaign=yahootix&partner=yahootix)
Rič Stenton prelepo o Yakuza 5:
http://www.eurogamer.net/articles/2015-12-17-yakuza-5-review (http://www.eurogamer.net/articles/2015-12-17-yakuza-5-review)
Sajmon Parkin ponovo intervjuiše Hidea Kođimu:
Hideo Kojima's Mission Unlocked (http://www.newyorker.com/tech/elements/hideo-kojimas-mission-unlocked)
Na Quarter to 3, Tom Čik je objavio svoju "top 10" listu (http://svoju%20"top%2010"%20listu) igara iz 2015. koje su ga najviše razočarale. To ne mora nužno da znači da su sve te igre loše, već samo da neki njihov aspekt ne zadovoljava očekivanja. Recimo, na prvom mestu je Rise of the Tomb Raider, čiji je jedini problem taj što je ograničena samo na Iks-boks. Ua, Majkrosoft!
Takodje, na 4. mestu je Anno 2205, koja mu se u globalu jako svidja, ali nema tradicionalnu otvorenost tog serijala.
Zanimljivo da je na 9. mestu Xenoblade Chronicles X, igra koja mu se takodje svidja, i o kojoj je dosta pisao ovih dana. Ali, XCX potpuno napušta naraciju i zanimljive likove kao stožere koji povezuju sisteme u prethodnoj igri, i koncentriše se samo na te sisteme, što bi bilo poštenije sa igračke strane samo kada ta priča, likovi i mitologija ne bi bili tako dobri kao što jesu. Da se razumemo, prenosim samo Čikovo mišljenje.
Da ne bih rasparčao ovu priču na nekoliko tema, evo ovde i linka ka emisiji u kojoj se priča o XCX (http://www.quartertothree.com/fp/2015/12/16/qt3-games-podcast-xenoblade-chronicles-x/). Čik i Mat Pekam sa Tajmovog sajta raspravljaju tokom dva sata o raznim aspektima igre: manama i prednostima (u)brz(an)og putovanja; nedostatku pamtljivih likova; borbenom sistemu nalik na mmo-igre, ali kompleksnijem; skelovima, klasama; mrežnim dodacima i sl.
"XCX je bolja igra od Fallouta 4, ali Fallout pruža bolji worldbuilding."
Ako se neko pita, na kraju prethodnog posta, kada sam napisao "skelovi", nisam pogrešio. :D
A u medjuvremenu je na istom sajtu objavljena i lista video-igara koje su najprijatnije iznenadile (//http://) u ovoj godini. Victor Vran! Age of Decadence! Metal Gear Solid V! Sve favoriti ovog foruma.
Quote from: ridiculus on 20-12-2015, 02:10:37
Na Quarter to 3, Tom Čik je objavio svoju "top 10" listu (http://svoju%20"top%2010"%20listu) igara iz 2015. koje su ga najviše razočarale. To ne mora nužno da znači da su sve te igre loše, već samo da neki njihov aspekt ne zadovoljava očekivanja. Recimo, na prvom mestu je Rise of the Tomb Raider, čiji je jedini problem taj što je ograničena samo na Iks-boks. Ua, Majkrosoft!
Takodje, na 4. mestu je Anno 2205, koja mu se u globalu jako svidja, ali nema tradicionalnu otvorenost tog serijala.
Zanimljivo da je na 9. mestu Xenoblade Chronicles X, igra koja mu se takodje svidja, i o kojoj je dosta pisao ovih dana. Ali, XCX potpuno napušta naraciju i zanimljive likove kao stožere koji povezuju sisteme u prethodnoj igri, i koncentriše se samo na te sisteme, što bi bilo poštenije sa igračke strane samo kada ta priča, likovi i mitologija ne bi bili tako dobri kao što jesu. Da se razumemo, prenosim samo Čikovo mišljenje.
Da ne bih rasparčao ovu priču na nekoliko tema, evo ovde i linka ka emisiji u kojoj se priča o XCX (http://www.quartertothree.com/fp/2015/12/16/qt3-games-podcast-xenoblade-chronicles-x/). Čik i Mat Pekam sa Tajmovog sajta raspravljaju tokom dva sata o raznim aspektima igre: manama i prednostima (u)brz(an)og putovanja; nedostatku pamtljivih likova; borbenom sistemu nalik na mmo-igre, ali kompleksnijem; skelovima, klasama; mrežnim dodacima i sl.
"XCX je bolja igra od Fallouta 4, ali Fallout pruža bolji worldbuilding."
ne radi link :(
Ovo (http://www.quartertothree.com/fp/2015/12/17/the-most-disappointing-games-of-2015/) bi trebalo da radi.
I ovo (http://www.quartertothree.com/fp/2015/12/18/the-most-surprising-games-of-2015/).
Prvo je za razočarenja, drugo za iznenadjenja.
Obično proverim linkove, a sada nisam siguran da li sam to uradio i ovaj put. Verovatno me je mrzelo, pošto kucam preko mobilnog.
Hvala na ukazivanju. :)
Dan Whitehead prestaje da piše za Eurogamer i, zapravo, svoju četvrtvekovnu karijeru gejm-rivjuera okončava da bi imao vremena za druge (prezjumabli bolje plaćene) projekte kao što je pisanje za televiziju. Veoma volim Whiteheada, što se sigurno i primetilo ovde po broju njegovih tekstova koje sam linkovao tako da... Evo kako se od njega opraštaju na Eurogameru (http://www.eurogamer.net/articles/2015-12-18-eurogamer-says-farewell-to-dan-whitehead).
http://youtu.be/5hfA2Km7sLk (http://youtu.be/5hfA2Km7sLk)
http://www.rockpapershotgun.com/2016/01/04/rpg-2016-preview/ (http://www.rockpapershotgun.com/2016/01/04/rpg-2016-preview/)
Kobet o RPG godini pred nama. Priznajem da sam veoma zainteresovan da vidim FF IX. Kao i Torment i D:OS 2, to bi bila tri meni najzanimljivija naslova.
Jutros kada sam otisao na IGN, otvorio mi se IGN Adria, na hrvatskom. Vecina textova su prevodi, osim recenzija, kako mi se cini. Hajde sada lepo da svi nekako namolimo naseg dragog & amazing Mehu da iskoristi svoje mutantske sposobnosti pa da se nekako tamo ubaci i pise svoje prikaze...
Pazi stvarno Adria... :shock: :shock: :shock: Znači sad ću morati da koristim proksi i da čitam IGN? Pa jel' ovaj svet poludeo?
Dovoljno je samo da ukucas opet ign.com kada ti se adria otvori, pa te vrati na pravu stranicu.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi68.tinypic.com%2Foua2aw.jpg&hash=5c1f35516b5f852bf5f647886ec38752d9f910bd)
Kobet ponovo ima svašta pametno da kaže o RPG-u. Ovaj put se bavio proticanjem vremena u igrama.
https://www.rockpapershotgun.com/2016/01/18/fallout-4-dragon-age-seasons/ (https://www.rockpapershotgun.com/2016/01/18/fallout-4-dragon-age-seasons/)
Ti sem Kobeta i nemaš novinare koje najviše voliš :lol: :lol: :lol: Mislim, jeste on najbolji, pa sve to ima smila.
Pa, i ne volim ga. Samo mi se sviđa seks kolumna koju piše.
Džon Bejn, setimo se, ima još malo vremena do kraja života:
TotalBiscuit Quits Social Media With Emotional Goodbye (http://kotaku.com/totalbiscuit-quits-social-media-with-emotional-goodbye-1754991166)
Tužno.
Imam utisak da sam u poslednjih godinu dve pročitao hrpu objava o javnim ličnostima koje boluju od raka.
To je zato što se nekada za takvu informaciju valjalo oslanjati na infrastrukturu profesionalnih medija od kojih su neki smatrali da su ovo ipak privatne stvari i da ne treba od njih praviti zabavu, kao i zato što se definicija "javne ličnosti" dramatično menja. Danas imamo socijalne medije pa si "javna ličnost" ako imaš 25000 JuTjub pretplatnika ili ako si, jelte, "uticajni tviteraš" plus ljudi pišu i pričaju sami o sebi. Što je sve normalno, naravno, tvoj proizvod si najčešće ti sam pa moraš o njemu da ponajviše pričaš. Na to još valja dodati da su crowdfunding mreže danas prilično uobičajen alat pomoću kojeg javna ličnost ovog tipa pokušava da sebi obezbedi sredstva za bolju zdravstvenu negu - što je do pre svega 4-5 godina bilo nezamislivo - pa onda to proizvodi još više šerovanja vesti o nečijem zdravstvenom stanju i rezultat jeste da zaista čujemo sve više vesti o ljudima za koje smo čuli a koji boluju od opasnih i smrtonosnih bolesti.
Liz Ryerson piše esej o igri The Beginner's Guide i videoigračkoj kritici. A mast rid:
The Beginner's Guide and Videogame Criticism's Awkward Baby Steps (http://ellaguro.blogspot.rs/2016/01/the-beginners-guide-and-videogame.html)
Oli Velš:
In Play: Why getting stuck in The Witness is good for you (http://www.eurogamer.net/articles/2016-01-29-in-play-why-getting-stuck-in-the-witness-is-good-for-you)
Kobet!!!!!!!!
Remembering Dragon Age: Origins (http://www.eurogamer.net/articles/2016-01-31-remembering-dragon-age-origins)
Mislim da je sve skapirao kako treba.
Kad je već da na tapetu Dragon Age serijal, neka Ketrin Kros je pisala o DA2 ovih dana, pa da mi to združimo:
http://gamasutra.com/view/news/264322/Opinion_Why_did_Dragon_Age_II_leave_some_fans_so_cold.php (http://gamasutra.com/view/news/264322/Opinion_Why_did_Dragon_Age_II_leave_some_fans_so_cold.php)
Što sad "neka" Ketrin Kros??? Citirana je već više puta na ovom forumu, žena je akademski autor (http://gc-cuny.academia.edu/KatherineCross)koji se pritom po internetu bavi rodnom politikom (https://www.jacobinmag.com/author/katherine-cross/), sociološkim efektima razvoja tehnologije (http://feministing.com/author/katherinecross/), plus igra igre i dobro se razume u njih. Samo zato što je rođena sa ćunom a ne sa vaginom nije red da se ovako omalovažava.
Avaj, ništa ja od toga nisam znao pre nego što sam u prethodnom postu sa nedostatkom dužnog poštovanja otkucao njeno ime na tastaturi.
Budite uvereni da se iskreno kajem. :cry:
Ma, druže Neomeđeni, vi znate da vam niko dobronameran ništa ne prebacuje. :lol: Samo sam iskoristio priliku da podsetim na Krosovu koju cenim kao autorku jer ima dosta dobar odnos akademske discipline i dubinskog poznavanja materije u slučaju pisanja o igrama.
U međuvremenu, Ričard Kobet nastavlja da briljira (i nervira Codex, ili bar tako misli :lol: ):
https://www.rockpapershotgun.com/2016/02/01/what-hearthstone-gets-right-about-roleplay/ (https://www.rockpapershotgun.com/2016/02/01/what-hearthstone-gets-right-about-roleplay/)
It doesn't help that most RPGs, rightly or wrongly, don't have much in the way of balls when it comes to restricting the player character in any way. Compare, say, Baldur's Gate 2 with Dragon Age 2 – partly because it's a good comparison, partly because it wouldn't be a good week if I didn't annoy someone on the Codex. I'm thinking in terms of magic specifically. Baldur's Gate 2 largely takes place in the city of Amn, and one of the cardinal rules there is 'no magic without a license'. Dragon Age 2 takes place in a city controlled by Templars, whose job it is to keep mages under control, and not without some reason. Magic isn't just whizzy-whizzy-bang-bang, but linked to demonic possession and all kinds of other health hazards.
Despite this, being a mage – an illegal, 'apostate' mage at that – doesn't mean a damn thing. The guards will completely overlook fireballs in the street, you solving your problems with lightning bolts and all kinds of other stuff like that, even before you get to a point where you're important enough to turn a blind eye. It's a continuation of one of Dragon Age's fundamental lore issues, that magic is meant to be rare and special and dangerous, but fuck that because players want to be/fight mages.
The trouble is that in not giving magic users at least some sense of threat or actual sense of being under the thumb, who cares? Baldur's Gate 2 meanwhile made being a spellcaster a problem. Break out the elements and some very tough wizards would show up to impolitely request you not do that, with your three options being a) apologise and stop, b) buy a damn license, or c) prove yourself too powerful for them to stop. The latter especially is one of the most satisfying things you can do in that game. Even before that though, that tiny mechanical demand to keep the metaphorical magic wand holstered made a big difference to both mages and the setting.
One of the games I'm really looking forward to at the moment is Divinity: Original Sin 2: Not Quite Such An Original Sin, and one of the big reasons is that it wants to nail this sense of character through both restriction and opportunity. The demo town I played a few months ago is quite a fun place for humans, not so much for dwarves. If you've got a dwarf in your party, they're barred at the front gate and have to find their own way in even if it means actively splitting the party. Especially, in fact, with each character having their own opportunities to find information, characters who won't talk to anyone else, clever scope for sabotage, and reinforcements of their differences. It's not that difficult to get the Dwarf into town for instance, but soon enough they'll find an encounter like a banquet taking place in the middle of town. Most characters can just walk on through and eat, but they trigger the guards if they try to stick their beard into human business. It's more restrictive an experience than the average RPG, yes, but in a way that boosts it rather than detracting. Each character then has their own contacts, their own histories, their own specialities – a wise elf for instance might be able to help heal the witness to a crime, the dwarf might have reason to cut their throat.
Briljantna Eli Gibson:
Dear Charlie: A letter to my son about video games (http://www.eurogamer.net/articles/2016-02-06-dear-charlie-a-letter-to-my-son-about-video-games)
Ovaj Rič Stenton... da ne postoji morali bismo da ga izmislimo:
Metal Gear Solid: Peace Walker - Portable perfection (http://www.eurogamer.net/articles/2016-02-07-metal-gear-solid-peace-walker-portable-perfection)
I od istog autora, istorijat studija Platinum, jednog od najboljih studija u istoriji medijuma:
http://www.eurogamer.net/articles/2016-02-07-a-brief-history-of-one-of-gamings-greatest-studios (http://www.eurogamer.net/articles/2016-02-07-a-brief-history-of-one-of-gamings-greatest-studios)
https://www.rockpapershotgun.com/2016/02/08/rpgs-travel/ (https://www.rockpapershotgun.com/2016/02/08/rpgs-travel/)
Rekao bih da je ovde Kobet malo odmarao. Prvi tekst na Scrollbarsu koji sam pročitao, a da nemam osećaj da je autor njime išta rekao.
To je zato što čitaš samo njegove tekstove vezane za rol-plej igre! A ne i one o opskurnim erotskim avanturama! Tj. avanturističkim igrama, da ne bude zabune.
Quote from: ridiculus on 09-02-2016, 10:02:37
To je zato što čitaš samo njegove tekstove vezane za rol-plej igre! A ne i one o opskurnim erotskim avanturama!
Da si ovde stao, bio bih kupljen. :lol:
I ja! :cry:
(... bih bio kupljen.)
Evo još jedan dokaz zašto numerička ocena toliko malo znači - van konteksta, jedno diskretno ništa. Ili možda 8 ničega, možda 80% ničega, kako više volite. Svejedno.
Elem, Čik ima (spojler: vrlo dobar) pregled (http://www.quartertothree.com/fp/2016/01/29/the-witness-is-a-puzzle-wrapped-in-a-puzzle-inside-a-puzzle/) igre The Witness, kojoj daje dve zvezdice od 5. Pft! Ua, Čik! Batali pisanje o igrama kada ti ne ide! :lol: Medjutim, nećemo paničiti. Ko pročita čitav tekst, shvatiće da Čik u stvari veoma ceni ovu igru, ovaj produženi tutorijal, ovaj test inteligencije. U njegovom rečniku, dve zvezdice znači samo "I didn't like it", što je jedna vrlo subjektivna perspektiva, koju čitalac ne mora nužno da pokupi ako je pregled dobro napisan, ali svakako može da je shvati. Što će reći, možda su produženi tutorijali ili maštoviti testovi inteligencije upravo vaša šolja čaja. Znam da moja jesu.
Dakle, dole ocene! Hoćemo suptilnu anarhiju nebrojivih impresija! Naravno, neki urednici to dobro znaju (ovi iz Rock, Paper, Shotgun ili Eurogamera, na primer), pa su ove (ocene) potpuno ukinuli.
Kris Donlan je o ovoj igri pričao i u prošlom Jurogejmer podkastu. Vrlo zanimljivo:
Reading and writing in Ice-Bound, an unmissable narrative game (http://www.eurogamer.net/articles/2016-02-21-reading-and-writing-in-ice-bound-an-unmissable-narrative-game)
I ja sam... iako ne u Jurogejmerovom podkastu! :cry:
http://www.pcgamesn.com/dragon-age-3-inquisition/rpgs-deserve-better-side-quests (http://www.pcgamesn.com/dragon-age-3-inquisition/rpgs-deserve-better-side-quests)
Rekao bih da čovek zna šta priča.
I to ga je odmah katapultiralo na tvoju listu novinara koje najviše voliš. :lol:
Šalu na stranu, lepo piše Frejzer i zabavan je tekst mada, naravno, naslov bi trebalo da bude "Western AAA RPGs sometimes have dull side quests". Pošto, dakako, primeri koje daje iz Witchera 3 služe da speru ljagu sa žanra u globalu. Da ne pominjem da ljudi koji igraju JRPG već znau koliko su sidequestovi u nekom velikim recentnim igrama dobri i adiktivni. Na primer, dobar deo mog sedamdesetpetočasovnog prolaska kroz Yakuza V (koji nije ni iz daleka završen) otpao je na voženje ljudi taksijem po Fukuoki, lov na krupnu divljač u okolini Saporoa na Hokaidu, i ulična takmičenja u plesu na tvrdim pločnicima Osake :lol: :lol: :lol:
Recimo da se nalazi na listi novinara koji ubrzano stiču moju naklonost. Ljubav ne darujem tako lako. :lol:
A, ovaj, koliko je AAA jRPG naslova izašlo ove godine u Zemlji izlazećeg sunca?
Ove godine? Pa, s obzirom da upravo izlazimo iz sušnog perioda svake godine, ne mnogo. Yakuza Kiwami i još nekoliko portova. Ali u ovoj godini se od visokoprofilnih (i visokobudžetnih) JRPG naslova koji će izaći pre kraja Decembra može sastaviti lepa lista: Dark Souls III, Final Fantasy XV, Persona 5, Star Ocean: Integrity and Faithlessness, rimejkovi Dragon Quest VII i VIII, Kingdom Hearts HD 2.8 Final Chapter Prologue, Nier: Automata, Project Setsuna, SaGa Scarlet Grace, Toukiden 2... Ima ih još al ove su najprominentnije...
Ah, moja greška, glava mi je poekad još uvek u 2015. godini. Mislio sam na nju, budući da autor članka analizira side questove u zapadnjačkim AAA naslovima iz 2015. godine, pa me je zanimalo koliko je Japan dao visokobudžetnih RPG-ova u istom periodu.
Dobro, stićće valjda i glava za ostatkom mnogopoštovanog tebe u 2016.-u. :lol: :lol: :lol: I, da je Japan dosta visokobudžetnih RPGova i prošle godine (mada treba imati na umu da "visokobudžetno" na zapadu i u Japanu nije ista stvar). Dve The Legend of Heroes igre, Tales of Zestiria, rimejk Final Fantasy Type-0 HD, Bloodborne, rimejk Etrian Odyssey 2 Untold: The Fafnir Knight, Fire Emblem Fates, Shin Megami Tensei X Fire Emblem akaGenei Ibun Roku ♯FE, Disgaea 5, rimejk Dark Souls II: Scholar of the First Sin, Xenoblade Chronicles X, Yakuza 0... Da ne pominjem da je Metal Gear Solid V i sam skoro pa postao RPG :lol: :lol:
Flaninih mi grudi, pa to je mnogo duži spisak nego ovaj sa trulog zapada!!! :-?
Dobro, kapiram da treba ozbiljno imati na umu to što si pomenuo da se shvatanja visokih budžeta razlikuju, ali ipak se radi o primetnoj razlici.
Tako mi Huonovog zuba, možda je bitno da ipak razjasnim tu razliku u budžetima i generalnoj filozofiji.
Naime, kada kažem "visokobudžetni RPG" u Japanu to je veoma različito od Dragon Age Inquisition ili Mass Effect Andromeda ili Fallout 4 ili, indeed, Witcher 3. Naravno, igra poput Final Fantasy XV ima budžet koji je danas i nemoguće obračunati s obzirom na desetogodišnji razvojni ciklus (koji još nije gotov) i ona je, prezjumabli, visokobudžetnija od bilo koje navedene igre, ali ta igra je izuzetak i japanske igre načelno imaju manje budžete od zapadnih igara sličnog marketinškog profila.
Iz više razloga, naravno. Jedan je da neke od najprominentnijih JRPG igara poslednjih godina postoje samo na prenosnim konzolama (Monster Hunter 4 ili X, Shin Megami Tensei IV, Fire Emblem Awakening ili Fates, ceo Etrian Odyssey serijal, Mario and Luigi serijal, Tokuiden...) a proizvodnja igara za portabl platforme je značajno jeftinija od proizvodnje za Playstation 4 ili Xbox One (ili PC u istoj klasi). Veliki deo budžeta zapadnih AAA igara odlazi na skupi performance capture koji za ovakve igre ili ne postoji ili je jako malog obima.
Drugi je što je Japan, delom zbog prirodnog naginjanja prenosivim platformama (obično se kao razlog navode mali stanovi, duge vožnje do posla itd.) bio mnogo sporiji u prelasku na novu generaciju konzola (prevashodno Playstation 4, naravno, Xbox One je prso već u najavi) pa se dobar deo "visokobudžetnih" konzolnih igara i u 2015. godini radio za Playstation 3 kao vodeću platformu - umesto za Playstation 4 kao na zapadu - pa su tako Tales i The Legends of Heroes igre pravljene primarno za Playstation 3 (The Legends of Heroes su imale i verzije za Vitu i PC) što je opet osetno jeftinije nego da se razvija za Playstation 4.
No, razlika u poslovnoj filozofiji je presudna. Japan načelno (dakle ne samo u gejming industriji) zaposlenje doživljava pre svega kao permanentan odnos (ono što bismo mi zvali radom na neodređeno vreme) pa je tako i u entertejnment/ gejming industriji dok zapad u ovakvim industrijama veliki deo rada poverava kontraktorima (ono što bismo mi zvali rad na ugovor). Drugim rečima, kada crtaš mangu za Shonen Jump, ti si zaposlen u toj firmi i primaš platu čak i kad iz nekog razloga trenutno ne radiš ništa, dok kada si frilens crtač koji radi za Marvel uglavnom bivaš plaćen po radu. U gejming industriji je slično, ljudi koji prave japanske RPGove (i igre generalno) su zaposleni u kompanijama koje ih prave, stalno, sve vreme i čak i kada ne rade na nekoj novoj igri, imaju posao i primaju platu, dok na zapadu generalno dobijaš ugovor za konkretan posao na nekoj igri, obaviš ga i onda ti se ugovor raskida ili ističe i tražiš drugi posao.
Na zapadu ovo znači da se studiji generalno sastoje od jednog fiksnog broja ljudi u svakom trenutku ali da kada se radi na projektu, taj studio zaposli još desetine (ili stotine) ljudi za konkretne poslove - grafički dizajn, dizajn interfejsa, performance capture itd. - koji rade nekoliko meseci ili godina i posle bivaju otpušteni. Ovo se doživljava kao jeftiniji/ ekonomski zdraviji način rada. U Japanu, pak, studiji imaju manje ljudi ali pošto su stalno zapsoleni, u okviru firme oni su stalno na raspolaganju da se pozajmljuju drugim studijima kako bi im pomogli sa određenim elementima posla i mada je nominalno skuplje da imaš stalnu radnu snagu na skupim ugovorima koji podrazumevaju skuplje dažbine, zapravo se ovde štedi jer imaš korpus iskusne, stručne radne snage koja dobro zna posao i jedne druge, korporartivnu filozofiju itd. Plus, japanski zaposleni imaju tu suludu radnu etiku i skloni su tome da rade mnogo duže i više za mnogo manje para nego zapadni kaunterparti.
Drugim rečima, tipična japanska visokobudžetna igra se pravi sa manjim timom ljudi koji rade u proseku nešto više nego zapadnjaci (čak i kad se uzme u obzir obavezni kranč na zapadu), mnogo manje pažnje posvećuje (i manje novca troši) jako skupim elementima proizvodnje koji se na zapadu tipično autsorsuju (dakle performance capture, pre svega), u proseku češće izlazi na platformama na kojima je razvoj u startu jeftiniji a prave je ljudi koji su manje plaćeni i koji se međusobno dobro znaju i sarađuju godinama i decenijama u kontinuitetu. Zato je Bloodborne, recimo, ako se uporedi sa Fallout 4 (a Bethesda i inače ima manje timove nego što su oni koji rade za EA ili Ubisoft) igra koja je napravljena za četvrtinu ili petinu vrednosti budžeta a bolje je primljena od strane kritike (procene su, pošto nema zvaničnih podataka, da je Fallout 4 budžet prebacio 100 miliona, dok je Bloodborne navodno koštao oko 20).
Quote from: Meho Krljic on 23-02-2016, 10:45:27
Tako mi Huonovog zuba,
Bio bi žena mog života, samo da si žena. :lol:
Vrlo korisno znati, sve ovo što si napisao ispod citata, naravno.
Pa, ti si prvi počo sa citatima iz Hokmunovog života i priključenija a ja sam prema Flani uvek gajio nježnja osećanja (i zamišljao je kao Zlatu Petković, prirodno). :lol: :lol: :lol:
Ono u šta nisam imao vremena da uđem u prethodnom postu, a i nije skroz relevantno, je da u Japanu pojam nezavisne scene tek odnedavno ima nekog smisla. Do pre pola decenije indi likovi poput Daisukea Amaje (Cave Story) ili Kente Choa (Torus Trooper, rRotage, Gunrora, Tumiki Fighters...) su bili potpuno opskurne, samonikle anomalije u japanskom gejming krajoliku (i nisu ni naplaćivali svoje igre) a jedini malko priznatiji indi razvijači su to postali izrastanjem iz douđin krugova koji su radili neautorizovane spinofove nekih popularnih IP-jeva (na pamet mi najpre pada ekipa koja je radila Melty Blood). Tako da japanska indi scena tek odnedavno počinje da prepoznaje svoj tržišni i kreativni potencijal. Kontrast ovome je da na zapadu sada neke od najhvaljenijih savremenih RPGova rade nezavisne firme poput inXilea, Harebrained Schemesa, Obsidiana, Iron Towera ili Lariana. Ili, ov kors, Stygiana. To nisu AAA igre, ali jesu notabilni RPGovi, dok u Japanu praktično nema scene (ili bar ne dovoljno vidljive da mi za nju znamo) gde bi nastajali nezavisni RPGovi.
Quote from: Meho Krljic on 23-02-2016, 11:07:20
Pa, ti si prvi počo sa citatima iz Hokmunovog života i priključenija a ja sam prema Flani uvek gajio nježnja osećanja (i zamišljao je kao Zlatu Petković, prirodno). :lol: :lol: :lol:
Ali zašto si pobogu morao da je zamišljaš kao bilo koga? Ako me sećanje ne vara, Plava Ptica je unutar Viteza sudbine imala jednu ilustraciju sa njenim likom?
Pošto sam jako star, ne sećam se da li je konkretno Vitez Sudbine imao ilustracije (mada verovatno jeste ako ti tako kažeš) jer ne mogu ni jednu da prizovem u pamćenje a knjige su mi kod brata trenutno (a ja sam na poslu, kad smo već kod toga) ali Plava Ptica je imala na stafu "ilustratora" koji je samo uzimao kadrove iz stripova o Princu Valijantu, malo ih doterivao tušem i prodavao kao svoje. Recimo, Mač od Šanare je prepun ilustracija iz prvih nekoliko godina Princa Valijanta, tako da je moguće da je za ilustraciju Flane poslužila neka Aletina slika, ali, velim, ne sećam se.
S druge strane, ilustracije koje su autorski rađene za knjige o Elriku su bile tako dekadentne da je precrtavanje Princa Valijanta zapravo bila moja preferirana opcija kod Plave ptice. :lol: :lol: :lol:
Oh, wait, sad sam pregledao, naravno, u pravu si, Vitez Sudbine je imao ilustracije i, naravno, u pravu sam i ja, korišćene su slike iz Princa Valijanta:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi67.tinypic.com%2F2e33bb4.jpg&hash=dc28ef9cf6a5721d7315603ef90f36ec73749788)
Ova srednja, na kojoj "Hokmun" nosi "Izeldu" je očigledno Princ Valijant sa posvetljenom kosom i docrtanim draguljem na čelu kako nosi onu devojčicu što umire tamo valjda, kao posledica hunske invazije na Evropu...
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi65.tinypic.com%2Fdmwwh0.jpg&hash=e6ee5a76eff94e3f538aea91656a25c873e5fa51)
Tako da je verovatno Aleta korišćena da ilustruje Flanu i otud mi i veza sa Zlatom Petković xrofl xrofl xrofl
xrofl xrofl xrofl
Okej, za ovu ludost nisam znao.
Mada, Princa Valijanta sam prvi put čitao deceniju ili čak i više nakon Plave ptice (ne posedujem lično knjige iz edicije), pa i nije čudo što nisam povezao.
Pa, da, te knjige (Murkok, Bruks) su izlazile krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, približno u isto vreme kada je Marketprint počeo sa kolekcijama Princa Valijanta pa se neko dosetio kako da na lak način uzme autorski honorar :lol:
Quote from: Meho Krljic on 23-02-2016, 11:27:45
Recimo, Mač od Šanare je prepun ilustracija iz prvih nekoliko godina Princa Valijanta
:lol:
Ja sam čitao Mač od Šanare pre 30 godina, ako ne i više, pa je to možda opravdanje što sam potpuno zaboravio ovo što kažeš.
Dobro, u Maču od Šanare naš ilustatorski junak je nešto morao i da nacrta (ili možda pozajmi i iz nekog drugogo stripa), pošto se na većini ilustracija likovi iz knjige/a bore sa raznoraznim čudovištima.
Da, ali ima jedna slika na kojoj patuljak ide sa bakljom po tamnici (preuzeto iz prvog toma PV) i druga na kojoj glavni junak mačem izzrači glavnog negativca do smrti, a koje su obe gotovo identične originalima iz Princa Valijanta.
Tu junak našeg ogovaranja očigledno nije morao da se previše trudi. :lol:
Mac od Sanare je tezak plagijatorski krs, cak i u vreme kad sam ga citao (onako mlad i neukusan i potpuno nekriticki orijentisan prema svemu sto ima etiketu epske fantastike) zasmetalo mi je sto je pljunuta kopija Gospodara prstenova. Sa druge strane, Vitez sudbine mi je i dan danas u secanju kao mozda najprijatnije EF iskustvo iz detinjstva, secam se da sam prvu knjigu iscitao na moru, a drugu iste noci kad smo se vratili s mora (lele, izem ti detinjstvo, mislim da sam bio vec 7-8 razred a moje najbolje secanje na more se svodi na citanje dobre knjige). Moram da priznam da ipak vie navijam za Flanine grudi nego za Huonov zub. I molim vas ne napadajte mi dekadentne ilustracije u Plavoj ptici! Elrik/Crni gusar/Breg Svetlosti imali su stvarno top ilustracije za tadasnjeg mene-klinca!!!
Quote from: Berserker on 23-02-2016, 16:33:41
Mac od Sanare je tezak plagijatorski krs,
Toga sam danas svestan, ali kao klinac sam prvo čitao njega, a tek posle naleteo na Gospodara.
Da, i ja sam prvo čitao Bruksa pa Tolkina pa sam tek retroaktivno shvatio razmere imitiranja. :lol: :lol: :lol:
No, da, Vitez Sudbine je i meni jedna od najdražih knjiga iz detinjstva, Murkoka sam već znao po Elriku ali Hokmun je bio nekako čovek iz naroda. Plus to postapokaliptično a opet fantazijsko okruženje. Posle sa čiao Koruma i to me je dotuklo :lol: :lol: :lol:
Cek cek, odakle sad Korum? To nesto na engleskom? Ja znam samo za prva cetiri Elrika, Viteza sudbine, i Legends sa kraja vremena da su prevedene kod nas. Btw sorry za offtopicarenje, al vi ste poceli prvi, a nisam mogao da ocutim kad se spominje Murkok, moj nadrazi palp autor :)
Da, na engleskom, moj otac je imao dosta SF knjiga na engleskom, Asimova, Hajnlina, Herberta, pa i Murkoka i među njima je bila Swords trilogija koju sam pročitao ležeći jednog dosadnog tjedna u bolnici sa nežnih 16 godina :lol:
Quote from: neomedjeni on 23-02-2016, 12:12:02
Dobro, u Maču od Šanare naš ilustatorski junak je nešto morao i da nacrta (ili možda pozajmi i iz nekog drugogo stripa), pošto se na većini ilustracija likovi iz knjige/a bore sa raznoraznim čudovištima.
Ili nije :D Jer se sećam da me je još u detinjstvu bunilo kako su čudovišta u tekstu opisana na jedan način a na slikama nacrtana drugačije, a zrelo doba je to samo potvrdilo. Videti npr. http://www.komunikacija.org.rs/komunikacija/casopisi/Detinjstvo/XL_1/01/show_download?stdlang=ser_cyr (http://www.komunikacija.org.rs/komunikacija/casopisi/Detinjstvo/XL_1/01/show_download?stdlang=ser_cyr)
(ovo vjerojatno spada pod besramnu samopromociju, pa ko je tome neprijatelj nek ne klikće na link, a ko klikne nek skroluje do relevantnih ilustracija pri kraju teksta, mada je Meho već ponudio sve što treba)
Ali Boža Veselinović, koga sam u sebi zvala "onaj što crta najbolje čizme", stvarno je obeležio Plavu pticu, što ilustracijama što omotima za sve/gotovo sve knjige, mnogo sam ga volela. Bilo je i drugih odličnih ilustratora u toj ediciji, npr. "Kralja Artura" je ilustrovala Gordana Jocić, to su neke mračne, atmosferične ilustracije sa sitnim figurama koje se gube u pejzažu, baš su uticale na doživljaj knjige.
Aaaa, sjajno!!!!! Drago mi je da je i nauka potvrdila ove naše forumske prdarije :-| :-| :-| :-| :-|
I jeste, čizme u Crnom Gusaru i Kraljici Kariba et al su bile stvarno moćne.
Ja sam skrolovao i pročitao samo par poslednjih strana koje se odnose na Šanaru (pošto sam ipak na poslu i, užasne li sudbine, prinuđen i da nešto radim uporedo sa forumašenjem). Divna analiza, hvala za link.
Sad me samo kopka odakle su pokradene ilustracija na kojima se Menion, Šia i Flik bore sa nekim čudovištem sa bezbroj pipaka u močvari, onda ona na kojoj se vidi grozno čudovište koje je otrovalo Šiu ili ona s početka drugog toma, sa oromnom pećinskom zmijom. To su crteži sa čudovištima kojih se sećam, a koji verovatno nisu uzeti iz Valijanta, tamo toga nije bilo.
Bilo je u Valijantu svega i svačega, ali ja se nažalost ekstremno slabo sećam tih slika (samo one dve koje sam pomenuo se sećam a obe su u Jevtrinom radu) i ako bi neko bio ljubazan da ih fotka ili skenira i okači ovde ne bih imao problem da prepoznam jesu li ili nisu u Princu Valijantu.
Ja to mogu da uradim ali "ovih dana" (tm) jer mi je Mač od Šanare verovatno u rodnom domu.
Što se tiče monstruma, kod Valijanta ima... pa da, baš svega i svačega, evo npr.dva rezultata nasumične pretrage https://webcomicoverlook.files.wordpress.com/2012/01/prince_valiant_vol_3_octopus.jpeg?w=604 (https://webcomicoverlook.files.wordpress.com/2012/01/prince_valiant_vol_3_octopus.jpeg?w=604)
http://2.bp.blogspot.com/-rdUV1ATp3Ho/UG33qhUfK4I/AAAAAAAAJI0/XMQ5sC6-xY0/s1600/dragons.JPG (http://2.bp.blogspot.com/-rdUV1ATp3Ho/UG33qhUfK4I/AAAAAAAAJI0/XMQ5sC6-xY0/s1600/dragons.JPG)
Pa, da, evo precrtanih ilustracija za Viteza Sudbine, koje su opet sve iz Valijanta, pa tu ima i džinovska vodena zmija recimo:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi64.tinypic.com%2F10y00ag.jpg&hash=0b3321d54c65f8d06cb325f1839aab0955436a6d)
Majku mu, ja Fosterovog Vala pamtim kao strip koji nije koketirao sa natprirodnim (nisam pročitao sve, ali jesam 8-9 Marketprintovih knjiga). Očigledno mi je sećanje nepouzdanije nego što sam mislio.
Drogiran si. U prvih nekoliko tomova imaš natprirodnog kolko hoćeš - pa u prvih nekolko desetina tabli imaš vešticu koja Valijantu proriče sudbinu, pa posle njega kako ubija zmaja (koji liči na džinovskog krokodila) itd. Valijantov mač, "Raspevani", jelte, mač je natprirodan itd.
Počeo sam od drugog toma, prvi nikad nisam našao. Ono čega se sećam je da, kad god je Val u svojim avanturama naletao na natprirodne misterije (zamkove sa duhovima, glasine o čudovištima i sl.), uvek bi se ispostavilo da se iza toga krije neka ljudska zvrčka i vašarski trikovi. Ali kao što smo već ustanovili, grešno mi je sećanje.
To je kod Fostera čest ponavljajući motiv (u prvom tomu i sam Valijant isteruje razbojnike iz jednog zamka pretvarajući se da je demon) ali neretko kod njega imaš i te momente kada se desi nešto natprirodno i Valijant nema druge nego da (u sebi, najčešće) prizna da se desilo nešto onostrano i neobjašnjivo. I imaš pojavljivanje Krakena, recimo, to je negde u drugom ili trećem tomu, kada Valijant krene da objašnjava ljudima na brodu da je Kraken puka izmišljotina i mit, a onda se pojave džinovski pipci koji proluduju po brodu i odu pod vodu i on, onako potresen nastavi da priča nešto nepovezano, a ruka koja drži pehar sa vinom mu drhti.
xrofl
Predivno!!! Moram da uzmem ove knjige što ČK objavljuje i obnovim gradivo.
Ali u pravu si da je Foster generalni ton uvek gledao da postavi da bude pre naturalistički nego "fentezi" pa se recimo ona ogrlica koju Valijant dobija na poklon, za koju mu kažu da će mu pomoći u bezizlaznoj situaciji, a što on odbaci kao praznoverna trabunjanja, posle pokaže kao vrlo korisna jer je od čvrstog metala i dovoljno oštrih ivica da njom on uspe da prereže okove kojima ga drže zakovanog iza vesla na galiji.
S druge strane, imaš dosta prominentan podzaplet sa Merlinom i Morganom Le Fej u prvih par godina gde se delom ide na to da se tu kuvaju neke travke i prave psihodelični napici a delom se prihvata da postoji i neka čista magija ali da je ona generalno na izmaku jer keltski starosedeoci već odumiru itd.
Quote from: neomedjeni on 24-02-2016, 14:12:05
Počeo sam od drugog toma, prvi nikad nisam našao. Ono čega se sećam je da, kad god je Val u svojim avanturama naletao na natprirodne misterije (zamkove sa duhovima, glasine o čudovištima i sl.), uvek bi se ispostavilo da se iza toga krije neka ljudska zvrčka i vašarski trikovi. Ali kao što smo već ustanovili, grešno mi je sećanje.
U drugom tomu imaš džinovsku hobotnicu, kojoj bacaju Valijanta na nekom grčkom ostrvu. Nije "natprirodno", ali je neobično. U trećem isto neko slično čudovište - Kraken, što reče Meho.
Quote from: ridiculus on 24-02-2016, 14:31:48
U drugom tomu imaš džinovsku hobotnicu, kojoj bacaju Valijanta na nekom grčkom ostrvu. Nije "natprirodno", ali je neobično.
Tako je, to je ovo što je Jevtropijevićka linkovala ovde:
Quote from: Mme Chauchat on 24-02-2016, 13:49:56
https://webcomicoverlook.files.wordpress.com/2012/01/prince_valiant_vol_3_octopus.jpeg?w=604 (https://webcomicoverlook.files.wordpress.com/2012/01/prince_valiant_vol_3_octopus.jpeg?w=604)
Pa onda imaš ove harpije:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi65.tinypic.com%2F13z8qqq.jpg&hash=6d2bf299f4ef730a50d51b6c4e5e1a9f6606c1be)
Edit, mada sad vidim datum na toj slici, ovo nije Fosterovo.
Da, kao što rekoh, očigledno je moje sećanje selektivno pobrisalo te detalje, jer su mu se više sviđale avanture u kojima Val zdravorazumski trijumfuje nad sujeverjem i glupošću, odnosno gde nema odstupanja od srednjovekovne realnosti.
Nisam išao dalje od prvih Marfijevih tabli.
Legitimno.
No, apropo "srednjevekovne realnosti", Valijant već po definiciji od nje odstupa jer u okviru jednog ljudskog života (i to svega nekoliko godina tog ljudskog života) prikazuje istorijske događaje u rasponu od kasnog doba Rimskog carstva (Atilina invazija na Evropu je prominentna u jednom dugačkom periodu, a ona se događala u petom veku) preko vikinške kolonizacije Severne Amerike (procenjene na deseti vek) pa sve do nekih protorenesansnih momenata...
Da, čitao sam o tome, verovatno u nekom od uvodnika u strip.
Ili, jednako verovatno - u samom stripu!!!!!!! :lol: :lol: :lol:
Meni je to kad stignu u Ameriku uvek bilo veličanstveno, pogotovo Fosterov crtež Nijagarinih vodopada koji je uradio po, ako se dobro sećam, sopstvenoj fotografiji, plus ta epska ljubavna priča... Ah, ne treba kriti da sam više puta u životu izjavio da je Princ Valijant najbolji strip svih vremena :lol: :lol:
Pa, da pojasnim. Princa Valijanta sam čitao pre desetak godina u Milanovačkoj biblioteci koja je tad počela ozbiljno da radi na formiranju dobre zbirke stripova (zahvaljujući tadašnjem direktoru, Borisavu Čelikoviću, velikom zaljubljeniku u devetu umetnost), pa su između ostalog pribavili i desetak Marketprintovih knjiga Princa Valijanta (verovatno ono što se u tom trenutku još nalazilo u Marketprintovom magacinu). Očigledno, neki brojevi su falili, te sam imao priliku da pročitam priče o sukobima sa Hunima i priču o pripremama Vala i porodice da prezime zimu na američkom kontinentu. Ali sam na žalost propustio da pročitam pripovest o dolasku u Ameriku, jer prethodna knjiga nije nabavljena (ili ju je neko iznajmio i zaboravio da vrati).
Takođe, nisam siguran da shvatam na šta ciljaš kada su u pitanju protorenesansni momenti, ali i to je možda nešto što sam već zaboravio... :cry:
Ma ja sam ga čitao pre četvrt veka, moja su sećanja još gora. :lol: :lol:
I kad kažem "protorenesansni momenti" mislim na povremene arhitektonske, kostimografske, likovne a ponekad i tehnološke reference koje su očigledno postsrednjevekovne.
Ah, pa dobro, verujem je Foster radu na Valijantu pristupao sa strašću jednog strip autora koji želi da stvori nešto oku ugodno, a ne sa strašću jednog profesora istorije koji izvodi učenike pred tablu radi propitivanja. :lol:
Iako volim da pričam o fantastici u književnosti i stripu, vratiću se malo na temu.
U stvari, ovaj topik mi je nekako najprikladnije mesto da kažem sledeće. Do sada sam igre za PC kupovao ili preko GOG-a ili preko Humble Bundle, ali pošto sam se odlučio da instaliram Steam, izbor igara je porastao. Odlučio sam da počnem da pišem o manje poznatim igrama za koje mislim da zaslužuju pažnju. Nije sad to nešto drastično drugačije od ovog što sam do sada radio :lol:, ali mislio sam na pisanje celovitih, smislenih tekstova (smislenih koliko ja to mogu), ne kratkih komentara ili, praktično, dnevnika igranja kao ovde na forumu. A za celovite, smislene tekstove je najbolje prebivalište blog ili neki sajt koji se bavi tim temama. Možda se čak odlučim da se okušam na Adriji. :) (Mada je to, kako bi rekli, potrebno u cilju veće učestalosti plaćenog pisanja u odnosu na neplaćeno, sigurno nije i dovoljno.)
Na odluku da pišem o manje poznatim stvarima je možda uticala i moja trenutna situacija, pošto ne posedujem niti najnoviju generaciju konzola niti novi PC. S druge strane, verovatno bih delimično pisao o istim stvarima i da posedujem sav hardver na planeti, jer takva su moja interesovanja. Mada bih tu i tamo igrao (i pisao o) Rise of the Tomb Raider ili Somu ili The Witness. S treće strane, Chris Donlan je započeo pišući na Edge-ovom sajtu nedeljnu kolumnu o besplatnim igrama. Ili sam ga barem ja tako upoznao. Shvatite to kako želite.
Odlično, pa da na ovom topiku za koji mesec govorimo i o tebi :-| :-| :-| :-|
Quote from: Meho Krljic on 25-02-2016, 07:02:10
Odlično, pa da na ovom topiku za koji mesec govorimo i o tebi :-| :-| :-| :-|
Podržavam :)
Generalno smatram da ovde ima razboritih i visprenih ljudi i zaista se čudim što se ne uortačimo i pišemo o igrama u slobodno vreme (koje nemamo :lol: ). Ali ozbiljno.
Nego, tekstove na IGN Adria generalno ne čitam jer sam snob, jelte, al malopre kliknem na link na Jahuu koji mi je obećavao advance prikaz prve epizode druge sezone Daredevila a ispostavi se da je to prikaz na IGN-u. Ali pošto IGNov server shvati da sam ja u Srbijici, ridajrektuje me na Adrijin prikaz (http://adria.ign.com/bang-marvels-daredevil/1856/review/daredevil-bang-s02e01-recenzija).
Alaha mi, pa ovo je ispod svakog standarda uređivanja i lekture koji bi smeo da važi u Srbijici. Mislim, ne da ja oću da hvalim svog konja, ta nisam romske nacionalnosti, ali Popboks je bre za ovo bio Modžo a Beforeafter je Wired... Katastrofa. Jasno je meni da Zif Dejvis zabole uvo da sipaju nešto mnogo para u balkansku adrijsku inačicu svog sajta, ali ovo je nažalost zaista bedno i treba da se stide.
Doduše, to jeste u skladu sa mojim sumornim predviđanjima da ovo neće biti uspešan projekat.
Šteta jer iako IGN i u Americi pljuju da je smeće, tamo o igrama ipak pišu i veoma dobri novinari (da pomenem još jednom Vinsenta Inđenita) a britanski IGN je imao jednu Kezu MakDonald za urednicu itd.... Ovo je beda.
Ne znam da li je neko ovo već kačio, ali Kvins priča o Disgaji 5:
! No longer available (http://www.youtube.com/watch?v=CSW9t4UGMw4#)
A Maher o orginalnom Wejstlendu i njegovom porođajnom procesu. I tome kako su roditelji kasnije menjali pol. :lol:
http://www.filfre.net/2016/02/wasteland/#fn1-2254 (http://www.filfre.net/2016/02/wasteland/#fn1-2254)
U, vrlo lep tekst :lol: :lol: :lol: I nekako otopli čoveku oko srca kad vidi da Fargo posle trideset godina baštini nešto što je u svojoj srži veoma '80s ideja :lol:
Mačete dont tvit!!!
https://www.rockpapershotgun.com/2016/02/29/rpgs-crafting-pc-games/ (https://www.rockpapershotgun.com/2016/02/29/rpgs-crafting-pc-games/)
Kad već Kobetujemo, evo njegovog prikaza igre Town of Light za koju do pre četiri minuta nisam čuo a sada znam da je moram imati (i, nadajmo se, igrati :lol: :lol: ). Zvuči kao eksploatacijska igra koja je uspela da izbegne najveći deo zamki eksploatacije. Plus, Kobet je prikaz sjajno napisao:
http://www.eurogamer.net/articles/2016-02-29-town-of-light-review (http://www.eurogamer.net/articles/2016-02-29-town-of-light-review)
Quote from: neomedjeni on 01-03-2016, 09:06:55
Mačete dont tvit!!!
https://www.rockpapershotgun.com/2016/02/29/rpgs-crafting-pc-games/ (https://www.rockpapershotgun.com/2016/02/29/rpgs-crafting-pc-games/)
Dobri stari Kobet!
Naravno, on je generalno u pravu, ali se ta suvišnost - da stavim nepriličnost kao zamerku narativnog tipa sad na stranu - ne odnosi samo na sistem pravljenja čini ili objekata, već na mnoge sisteme u mnogim igrama. Kad je već pomenuo Elder Scrolls... Fallout 4 je pun takvih (nepotrebnih) stvari, koje su tu samo da bi se igrač osećao kao da ima slobodu da radi bilo šta, a u stvari to što radi ne menja ništa.
A onda ima igara, od kojih su neke RPG-ovi, makar i delimično, čija je glavna vrednost u miksovanju sastojaka i pravljenju novih, neočekivanih smesa. I, naravno, primeni tih razultata na ono sa čime nas igra sučeljava. Magicmaker i Lichdom: Battlemage su dva dobra primera.
Nemam vremena sada da pišem o tome, ali jedno od dostignuća Underraila je što je igra uspela da kreira komplikovan i zahtevam krafting sistem koji je igračima - zabavan!!! :-? :-? :-?
Da, to je reč koju praktično svi koriste kada pišu o svojim iskustvima s kraftingom u Underrailu. Zabava. Hvale vredno dostignuće za Stigijce.
Meni to zavisi od dva faktora: prvi je koliko je komplikovano nabaviti potrebne komponente a drugi je koliko je fidbek dobro urađen. Ako u igri moram preterano da se smaram tražeći materijale, šeme ili alatke da bih zapravio taj mač koji će mi pomoći da šteta koju nanosim poraste za 1 onda se obično neću ni truditi oko toga. The Flame in the Flood je recimo ovde pogodio pravi duh jer igra ionako tera igrača da stalno ide napred i da prikupi samo ono što mu je u razumnoj blizini, ali je pravljenje predmeta logično i ne osećam se frustrirano ako posle pet minuta u igri već nema kamenu sekiru jer imam predmete koji su korisni napravljene od smislenih komponenti.
Drugo je fidbek, naravno. Ako sam već prošao kroz supstancijalan napor da napravim nešto, dakle, skupljao komponente, našao šemu, došao na određenu lokaciju gde se jedino mogu praviti stvari, levelapovao potrebne veštine onda bre oću da imam mač koji korisnošću i gizdavošću reflektuje toliki uloženi trud i vreme. Dakle, u najmanju ruku kreirani predmet treba da mi da primetnu prednost u daljem igranju (a ne kao u mnogim RPGovima gde potrošim sat vremena da pripremim sve za krafting, napravim taj neki jeben oklop od kože sa grifonove ćune a onda u sledećem rendom sanduku nađem oklop koji je za 40% bolji od ovog), a idealno, dopušta mi da kastomizujem taj predmet kako bih ga osećao kao "svoj". Ovo Kobet i pominje u članku (govoreći o KOTOR) a na pamet mi pada aktuelni XCOM2 koji nema krafting ali ima kastomizaciju formacijskog naoružanja koje nose vojnici i ne samo da se puške mogu nadograditi proširenim magacinima i modifikacijama koje daje bolje nišanjenje ili povećavaju štetu, nego im se mogu promeniti boja, tekstura i dati ime. Mnogo je to lep osećaj kada moj snajperista svojom zaista ubojitom modifikovanom piškom puškom koju vidim i prepoznajem iz aviona (bukvalno) skida glave mrskim tuđinima.
Nisam igrao kraftera, ali kako sam pročitao, u Underrailu nije teško pronaći tražene komponente, ali nije uvek lako pronaći komponente najboljeg kvaliteta, a krajnji proizvod varira u odnosu na to kakav je kvalitet materijala ugrađenog u njega. Zato su igrači na terenu prinuđeni da donose odluke da li da naprave high capacity shield sa tim emiterom srednjeg kvaliteta koji im je upravo na raspolaganju ili da i dalje strpljivo čekaju jer su svi ostali delovi koji su im potrebni, a koje već imaju, prvoklasni.
A u pogledu drugog faktora koji pominješ, Underrail blista. Oružje, oklopi, eksplozivi, štitovi, hemikalije, ma sve što svojeručno napraviš, naravno, ako ulažeš u svoj krafting, često je duplo bolje od najboljeg što ćeš naći na telima palih neprijatelja ili u radnjama. Zapravo, zbog ovoga se priča o prelazu igre sa likom naučnika. Karakterom koji toliko ulaže u svoje krafting veštine da mu oprema i gedžeti suludog kvaliteta koje pravi nadoknađuju nedostatak drugih veština.
Plus, u poslednjoj trećini igre od novca koji si prikupio možeš da kraftuješ super still oklop, najbolji oklop u celoj igri. Recite, je li to samo kul ili baš baš kul. :lol:
To je kul do jaja. Možda tako i odigram Underrail :-| :-| :-|
Rollercoaster Tycoon je bio veoma popularan naslov krajem devedesetih godina. Kris Sojer je jedan od dizajnera igara koga ljudi pamte po dobru. Šta sad radi? Vesli Jin Pul ima lep intervju:
http://www.eurogamer.net/articles/2016-03-03-a-big-interview-with-chris-sawyer-the-creator-of-rollercoaster-tycoon (http://www.eurogamer.net/articles/2016-03-03-a-big-interview-with-chris-sawyer-the-creator-of-rollercoaster-tycoon)
Patrik Klepek ima metodičnu analizu najnovijeg rata koji se vodi između, eh, gejmera koji su, hajde da kažem konzervativniji u izvornom smislu i nekakvih (pro)feminističkih njihovih neprijatelja koji, navodno, svojim kužnim uticajem uništavaju medijum.
The Ugly New Front In The Neverending Video Game Culture War (http://kotaku.com/the-ugly-new-front-in-the-neverending-video-game-cultur-1762942381)
Teško je zapravo i definisati strane u sukobu jer je i sam predmet sukoba bizarno shizofren. Naime, već izvesno vreme taj neki "konzervativniji" deo igračke populacije protestuje što se japanske igre, kada se lokalizuju za tržište SAD, "cenzurišu", odnosno što, konkretno Nintendo, menja sadržaj dijaloga u nekim slučajevima, a u drugim za ženske likove koji izgledaju kao ozbiljne maloletnice prerađuje kostime da budu malo zatvoreniji (https://youtu.be/bA7uW-Efy3k)ili onemogućava promenu veličine njihovih grudi u character creatoru (http://www.siliconera.com/2015/11/15/xenoblade-chronicles-x-removes-female-bust-slider-for-the-english-version/). Uobičajeno je da kada izdavač lokalizuje svoju igru za drugo tržište imate razne promene ovog tipa ali pošto ova partikularna vrsta konzervativaca (mnogi od njih 4Chan/ 8Chan porekla) voli loliporn i smatra ga tradicionalnim sastojkom japanske kulture, onda su protesti izdignuti na nivo borbe protiv cenzure i ima i primera da na primer, nezavisna grupa netuzijasta radi na fansubu najnovijeg Fire Emblem koji će biti "verniji" originalu (http://kotaku.com/the-fight-over-the-best-way-to-translate-fire-emblem-fa-1761106038), dok se drugi prosto zadovoljavaju napadanjem Nintenda (i drugih prestupnika) da kasape umetnost i ne poštuju kulturu itd.
E, baš zato je sad ova najnovija kampanja protiv Alison Rapp, zaposlene u Nintendu u Americi, bizarna i kontraintuitivna pošto isti ljudi traže od Nintenda da otpuste svoju zaposlenu jer je "pedofil". Njihov dokazni materijal? Njen seminarski rad sa koledža od pre pet godina u kome je objašnjavala razlike između američkog i japanskog odnosa prema seksualizaciji maloletnika i kako je insistiranje da Japan prilagodi svoje kulturne trope u domenu seksualizacije mladih imperijalističko po prirodi (ističući između ostalog ne samo tradiciju već i činjenicu da je u Americi age of consent 18 godina a u Japanu svega 13 itd.).
I sad, čak i da smatramo da je Rappova apsolutno prešla sve granice i diskutovala o temi o kojoj diskusije ne sme biti (mada ne smatramo, mislimo da je bitno da se raspravlja o tome šta je zloupotreba maloletnika i dece a šta nije itd.), teško je zapravo pomiriti činjenicu da grupa muškaraca(mahom) koja je makar naširoko anegdotalno poznata po loliporn simpatijama sada izigrava zabrinute roditelje zato što je studentkinja u radu napisanom pre pola decenije argmentovala da američki pogledi na seksualnost i pornografiju možda ne treba da budu po automatizmu smatrani za univerzalne i da postoje kulturn konteksti u kojima se seksualizacija mlađih osoba ne povezuje nužno sa njihovim zlostvljanjem itd...
Day of the Tentacle remastered izlazi 22 Marta (http://kotaku.com/day-of-the-tentacle-remastered-hits-pc-on-march-22-1763479013). To je izvrsna vest. U to ime, evo ogromnog prajmera o igri iz pera Boba Mekija:
Day of the Tentacle: The Oral History (http://www.usgamer.net/articles/day-of-the-tentacle-the-oral-history)
http://youtu.be/jsHKPPHdm7o (http://youtu.be/jsHKPPHdm7o)
"If Pillars of Eternity is in pausable realtime, Superhot is in realtimeable pause."
Tom Chick
:lol:
Ja neodgovorno sinoć kupio Superhot, praveći se da je to impulse buy :lol: :lol: :lol: :lol:
Nego, druga vest, tangencilajno vezana za temu:
Pre par meseci sam negde na forumu (da li na ovom topiku? mislim da ne, sećam se da su komentarisali i ljudi koji na igre ne zalaze.) pominjao kako je Hulk Hogan tužio Gawker jer su oni objavili njegov seks tejp koji, da bude gore, je snimljen sa ženom njegovog drugara. Hulk ih je zamolio da ga uklone a oni su mu odgovorili uobičajenom rečenicom iza koje se kriju botom fideri tog tipa na svim meridijanima - javnost ima pravo da zna. El tako, kaže Hulk i presavije tabak, Gawker potvrdi da se saginjati neće jer principi slobodnog novinarstva ovo, dis iz madrfakin Amerika i nema cenzure ono - i sudija sada presudi da je Gawker kriv za šta već - narušavanje privatnosti, duševnu bol ovoono i razreže 115 milijuna kazne (https://uk.news.yahoo.com/closing-arguments-expected-hogan-gawker-trial-112415895.html), koliko je mister Hogan mislim i tražio. Nau, jeste da je ovo svinjarija u kojoj ni jedna strana nije preterano simpatična (mada je ipak manje gnusno polno opštiti sa bračnim partnerom svog prijatelja iza njegovih metaforičkih leđa od toga da snimak takvog čina koristiš da zaradiš pare izvodeći nekog na stub srama) ali ono što mene brine je da je Gawker još početkom procesa rekao da te pare nema i da ako izgubi nema odakle da plati. Tu stižemo do problema da su u vlasništu Gawkera, najcrnjeg gutter press (samo što nije press nego praktično trač-blog) medija kome ovdašnji Kurir-Alo pregaoci samo teže i čijeg mi dimajza ne bi bilo žao, nažalost i nama bitni sajtovi poput Kotaku i io9 i da je sada pitanje šta će s njima biti. U teoriji, naravno, i da Gawker zglajza, njih će neko kupiti ali... šta će onda s njima biti? Nisu ni Kotaku ni io9 najintelektualniji gehming i SF mediji na svetu ali imaju svoju funkciju za koju mislim da je prilično dragocena i brine me mogućnost da budu ovako ugroženi.
Kad smo već kod Kotakua, evo šta je Stiven Totilo tvitovao pre neki dan (https://mobile.twitter.com/stephentotilo/status/710580200904331264).
Nema veze s aferom oko Gawkera, samo je zanimljivo. :)
Dara O Briain's Go 8 Bit is the UK's next video game TV show (http://www.eurogamer.net/articles/2016-03-21-dara-o-briains-go-8-bit-is-the-uks-next-video-game-tv-show)
Ričard Kobet radi na igri (http://www.richardcobbett.com/codex/the-long-journey-home/) The Long Journey Home. (Već pomenuto, ali hajde da stavimo i ovde.) Osim toga, kako sam kaže u linkovanom unosu u dnevnik, računar mu je "spreman za strimovanje".
Takodje, Tom Čik je počeo sa strimovanjem. Njegov sajt, Quarter to Three sada ima zvanični kanal na JuTubu, koji ne mogu da linkujem sa mobilnog, ali staviću koji primer na odgovarajuću temu.
Sve manje novinarstva imamo ovde. No, ako ćemo iskreno, ni Kobet ni Čik nisu bili pravi novinari, ljudi koji se bave vestima. Više mu dodju kao komentatori ili recenzenti, a sada i ljudi čije ćemo igranje gledati u realnom vremenu.
Pa, da, Dan Whitehead je jednom, u Jurogejmerovim komentrima, kada je neko tamo prozivao Jurogejmerove autore da nisu "pravi novinari" i sam rekao da sebe smatra "writerom" a ne "journalistom". Mada su tu sad definicije naravno prilično maglovite. Da li si novinar samo ako si "reporter" ili možeš da budeš i kritičar ili opinion writer itd.
Danas će možda biti dan kada ću izvršiti istorijsku kupovinu Street Fighter V.
A tim povodom zgodno je da ukažem kako Street Fighter opsesivac, hevimetal basista, zabavni podkaster i generalno omiljeni mi gejming frilens novinar, Andihero, već izvesno vreme ima Fightin' Talk kolumnu u PC Gameru. Evo teksta koji govori o drugim borilačkim igrama, dakle, onim koje nisu Street Fighter a koje možete igrati čak i na PC-ju:
Beyond Street Fighter: the PC's other tournament fighting games (http://www.pcgamer.com/beyond-street-fighter-the-pcs-other-fighting-games/)
E, da, pošto ova cela bizarna epizoda sa Jimom Sterlingom i dalje traje, evo jednog, kao brejkdauna:
JIM STERLING vs DIGITAL HOMICIDE... WHAT'S REALLY GOING ON? - by Mr Biffo (http://www.digitiser2000.com/main-page/sterling-vs-digital-homicide-whats-really-going-on-by-mr-biffo)
Vesli Jin Pul u još jednoj karakteristično izvrsnoj reportaži, ovog puta o pogolemoj griferskoj zajednici koja pravi haos u Elite: Dangerous:
Griefers or saviours? The Elite Dangerous players causing a rift in space (http://www.eurogamer.net/articles/2016-04-01-griefers-or-saviours-the-elite-dangerous-players-causing-a-rift-in-space)
Sajmon Parkin kvalitetno piše o Miitomo:
Miitomo: Nintendo's attempt to clean up social media (http://www.eurogamer.net/articles/2016-04-02-miitomo-nintendos-attempt-to-clean-up-social-media)
I još jedna izvrsna reportaža Veslija Jina Pula, ovog puta o razlazu Martija O'Donela sa Bandžijem:
The day the music died: When Bungie fired Marty O'Donnell (http://www.eurogamer.net/articles/2016-04-12-the-day-the-music-died-when-bungie-fired-marty-odonnell)
Pošto je najvaljen kraj produkcije Xbox 360, vreme je za kvalitetne retrospektive. Džon Hiks je za Jurogejmer napisao baš takvu, obrazlažući ono što sam ja procedio u nekoliko reči pre par dana, nejmli da je Xbox 360 u velikoj meri definisao neke od danas fundamentalnih elemenata konzolnog igranja i igranja uopšte:
One machine to rule them all: the triumph of Xbox 360 (http://www.eurogamer.net/articles/2016-04-21-one-machine-to-rule-them-all-the-triumph-of-xbox-360)
Kita Stjuarta smo već na ovom topiku citirali, ali kako i ne bismo kad čovek odlično piše... Ova kolumna mu je zaista JAKO dobra, sa jasnim ispisom teza i dokaza i odličnim primerima.
Why is video game lore so awful? (http://www.eurogamer.net/articles/2016-04-23-against-the-lore)
Hahahah, Džim Sterling :lol:
Game Critic Uses Brilliant Workaround For YouTube's Copyright Bullshit (http://kotaku.com/game-critic-uses-brilliant-workaround-for-youtubes-copy-1773452452)
Quote from: Meho Krljic on 25-04-2016, 11:42:47
Kita Stjuarta smo već na ovom topiku citirali, ali kako i ne bismo kad čovek odlično piše... Ova kolumna mu je zaista JAKO dobra, sa jasnim ispisom teza i dokaza i odličnim primerima.
Why is video game lore so awful? (http://www.eurogamer.net/articles/2016-04-23-against-the-lore)
Jel treba biti mudrac pa pogoditi da je Bethesda najgora u tom aspektu? :)
Ma, svi su najgori. Ima notabilno malo suprotnih primera. Meni su i BioWare i Bethesda u tom smislu podjednako loši.
Da, imaš pravo za Bioware. Mada, generalno, ja tu vidim samo Sterdženov "zakon" na delu, ništa više, ništa manje. Zadnjih par godina uglavnom igram igre koje imaju dobro zamišljenu podlogu predanja i sveta, i većinu sam pomenuo na temi "Fantazija u igrama".
Pa, da, mada Stjuartov tekst ima zanimljive opservacije na temu toga zašto lore u igrama deluje neinteresantno čak i kada su se autori potrudili da bude detaljan i autoreferentan itd.
Sajmon Parkin:
His Story: How Sam Barlow rewrote the video game script (http://www.eurogamer.net/articles/2016-05-03-his-story-how-sam-barlow-rewrote-the-video-game-script)
Standardno izvrsni Vesli Jin Pul ima detaljnu reportažu o uspehu i nestanku Lionheada. Makar Perinu će ovo biti zanimljivo:
Lionhead: The inside story (http://www.eurogamer.net/articles/2016-05-12-lionhead-the-inside-story)
A Čik daje Stellarisu jednu zvezdicu (http://www.quartertothree.com/fp/2016/05/18/bone-dry-sci-fi-stellaris-game-doesnt-even-work/) (od pet).
Jednu zvezdicu! Moram da priznam da sam zatečen, pa još nisam ni pročitao čitav prikaz. No, treba imati u vidu da to u Čikovom rečniku znači da mu je iskustvo igranja bilo mrsko... što, opet, nikako ne vadi stvar, s obzirom da Čik visoko poštuje (i voli) Paradoksove istorijske strategije.
Quote
But if the price of playing Stellaris is navigating a bad interface, that doesn't set it apart from lots of games we play anyway. The trick is that we have to want to play the games badly enough to bang our shins against their bad interfaces. Stellaris fails at the crucial task of making me want to play by committing a cardinal sin for any game, regardless of genre, platform, or production values.
It is without personality.
Sad treba gledati reakcije na Paradoxovom forumu. Kaisera su se spremali da kamenuju, Chicka bi mogli da rastrgnu. :shock:
QuoteImagine that your favorite history professor has written a sci-fi novel. You're intrigued. You read it. It's dry, bereft of imagination, and misses the point of sci-fi by light years. It's even full of typos and some of the pages are blank. But you still read all 912 pages. It's flat. It's lifeless. It's terrible. You're crestfallen. That's Stellaris.
A na reddit-u postoji poseban topik (https://m.reddit.com/r/Stellaris/comments/4jwt92/tom_chicks_onestar_stellaris_review/?sort=new) o pomenutom prikazu, i, za divno čudo, izgleda da se većina komentatora slaže sa Čikovim zapažanjima, iako možda ne sa samom numeričkom ocenom.
Novi Doom (nećemo ga zvati ributom jer je jasno da je u pitanju, uprkos odsustvu cifre u imenu, kanonski nastavak) je osvojio svet pomalo neočekivano. Urnebes širom interneta kojim je igra dočekana (ne zaboravimo da Bethesda nije dala rivju kopije unapred, dakle, svi igru otkrivaju u isto vreme) me čak čini i malo nervoznim što hoću prvo da završim Ratchet & Clank pre nego što pređem na Doom. Elem, u svoj toj atmosferi Keith Stuart za Guardian piše jedan odličan tekst o tome zašto je originalni Doom bio takvo otkrovenje:
Doom was video gaming's punk moment (https://www.theguardian.com/technology/2016/may/13/doom-video-gaming-ramones)
Keith Stuart stvarno dobro piše ovih dana. Odličan tekst o neobičnom vremenu:
That time I was blacklisted by Sega while editing a Sega magazine (http://www.eurogamer.net/articles/2016-05-21-that-time-i-was-blacklisted-by-sega-while-editing-a-sega-magazine)
Sajmon Parkin stvarno zaslužuje sve pohvale koje regularno dobija. Na Jurogejmeru je trenutno aktuelan njegov intervju sa Hideom Kođimom (Parkin je i praktično jedini novinar koji je sa Kođimom radio intervjue u vreme razlaza sa Konamijem i provajdovao publikumu informacije iz prve ruke) u kome se priča o tome kako Kođima obilazi studije po svetu istražujući ne samo tehnologije koje bi njegov studio mogao da koristi već i radne filozofije koje bi bile dobre za njegovu firmu. Jako zanimljivo i jako lepo napisano. Parkin uspeva da pitoresknu ličnost Hidea Kođime predstavi a da nikada ne poseže za klišeima tipa "Haha, ekscentrični Japanac".
On the road with Hideo Kojima (http://www.eurogamer.net/articles/2016-05-24-on-the-road-with-hideo-kojima)
Tom Čik (https://www.patreon.com/tomchick?ty=h)
na Patreonu (https://www.patreon.com/tomchick?ty=h)! Odlomak:Quote
A review is a carefully articulated expression of a person's experience with a piece of entertainment. Preferably by someone who knows the medium well. In my case, that's mostly videogames. And preferably by someone who uses his own medium well. In my case, that's mostly writing.
Sorry for the boldface up there, but that's 99% of it. At this point, I hope you get a sense for whether my writing is worth your support. But if you want to know more, well, get comfortable. I've got a lot more to say!
My reviews are not recommendations and they aren't intended to be a measure of quality. They are snapshots in time of my experience with something. There is a date and a byline at the top of every review for a reason. I hope you can infer from a review whether you'll like something, but I can't possibly know what you'll like or won't like. I can't possibly know whether something is worth your time or money. That's a fool's errand.
A review should contain some insight and not just be a checklist of features followed by an arbitrary declaration of whether it was "fun". I consider it a point of pride that you won't find the word "fun" in my reviews. Not because I hate fun. There's always a better way to articulate that idea when you're trying to talk about something on a level deeper than an informal conversation. There's always a better way to express something to someone who might not share my idea of fun. Calling something fun is as lazy as calling it boring.
Naravno, 200% se slažem sa delom gde kaže da ne može znati da li je nešto vredno vašeg (našeg?) vremena ili novca, i uvek se čudim prikazima kada se pomene tako nešto. Osim možda u slučaju kada je igra slomljena na tehničkom nivou.
Jedna od najglupljih vrsta prikaza ikada: "Ova igra nije vredna 30 dolara!"
Tom Chick mi je medju najomiljenijim recenzentima. Fantasticno pise covek. Nadam se da mu borba protiv raka ide uspesno. :(
Uobičajeno odlični Wesley Yin-Poole ima opširnu reportažu o započetoj i nikada završenoj Legacy of Kain igri za PS3 i Xbox 360 (http://www.eurogamer.net/articles/2016-05-27-the-legacy-of-kain-game-square-enix-cancelled-after-three-years-of-work). Vrlo vredno čitanja.
A i Martin Robinson ima odličan intervju sa finskim studio Housemarque (Resogun, Super Stardust, Alienation) (http://www.eurogamer.net/articles/2016-05-29-how-housemarque-is-turning-to-its-past-for-its-future). Vredno čitanja encore :lol:
Kako je najavljen nekakav spešl, definitiv edišn Dead Islanda, Kristijan Donlan je proizveo ovaj divni memoarski zapis:
The Dead Island bug the public never saw (http://www.eurogamer.net/articles/2016-05-30-the-dead-island-bug-the-public-never-saw)
Greg Kasavin više nije novinar (a bio je, sećamo se da je pisao za gejmspot pre nego što je počo da pravi predivne igre poput Bastion i Transistor), al ne mari.
Doom is asking important questions that other FPSes aren't (http://www.pcgamer.com/doom-is-asking-important-questions-that-other-fpses-arent/)
Boginja:
How Fable Legends Took Down Lionhead (http://www.kotaku.co.uk/2016/06/09/how-fable-legends-took-down-lionhead)
Evo šta je Tom Čik najviše igrao preko Stima:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi67.tinypic.com%2F2qir97t.jpg&hash=644c433b12bedd9a8039611f648ae94f8a03e534)
Space Pirates and Zombies nije bio ovoliko visoko kada sam poslednji put gledao, pre par meseci. Podsetilo me da bi trebalo da nahvalim tu igru, ili je barem samo predstavim, pošto uskoro treba da izađe SPAZ 2.
A našao sam i Kobeta (ProbablyRichard), ali njegov profil je privatan. :(
A, radi kompletnosti, evo i nastavka gornje liste:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi64.tinypic.com%2F2n66z2s.jpg&hash=7c59e65a719c2326f00bd265f69ccd5d2ebfcb7f)
A ovde, osim RPG-ova, nalazimo i Rise of the Tomb Raider! Mada, i Payday: The Heist je akciona igra, iako znatno starija.
Quote from: ridiculus on 06-07-2016, 02:16:15
A našao sam i Kobeta (ProbablyRichard), ali njegov profil je privatan. :(
Znači Skajrim. :cry:
Zar bi to krio? :lol:
Evo, koga ne mrzi da čita, Kristijan Donlan je pažljivbo proučio tematiku i napisao ekstenzivno dugačak tekst o staroegipatskoj igri Senet (http://www.eurogamer.net/articles/2016-06-01-why-did-ancient-egypt-spend-3000-years-playing-a-game-nobody-else-liked). Ili, ako nekog mrzi da čita ali oće da sluša, ima i podkast koji se time bavi (http://www.eurogamer.net/articles/2016-07-05-the-eurogamer-podcast-special-donlan-talks-ancient-egypt).
Stiven Totiljo intervjuiše Šigerua Mijamotoa:
What Makes Shigeru Miyamoto Tick (http://kotaku.com/what-makes-shigeru-miyamoto-tick-1783220930)
Quote from: ridiculus on 06-07-2016, 10:27:38
Zar bi to krio? :lol:
Pa, ne idu zajedno igranje Bethesdinih igara i održavanje ugleda hardkor RPG fanatika.
Doduše, Tim Kejn je potrošio desetine sati na F4, ali svi znamo da je to zato jer se nada da bi Obsidian mogao da dobije priliku da radi još koji spin off Fallouta. :evil:
Nisam siguran koliko Kobet u svojim godinama mari za imidž "RPG fanatika". On je zapravo i poznatiji kao pojnt end klik ljubitelj nego kao RPG fanatik.
Šta znam, neki jeftini filozofi kažu da ljudi propadaju kad prestanu da mare. Opet, ko će ga znati ima li čega u tome, i njih jeftine ćemo prve uza zid kad se digne kuka i motika, garant.
Mariti za imidž svakako nije znak zrelosti i napretka, dakle, prestanak TOG marenja je pozitivan. :lol:
Moraću to da kažem šefovima kad se sledeći put postavi pitanje imidža institucije. :lol:
Reci im "Da ova institucija istinski mari za imidž imala bi bradu i majicu bez rukava!!!!!!!!!!"
Pa, da budemo pošteni, ima bradu, dugogodišnju. :lol:
Pustimo sad vaše homoerotske fantazije, druže Neomeđeni - pa makar i reč "firma" bila u ženskom rodu - nego da vidimo šta kaže Džef Minter. Minter nije novinar, naprotiv, u pitanju je legendarni gejm diveloper, ali njegov najsvežiji blog post je interesantan uvid u to zašto je njegov studio prestao da pravi igre za iOS:
Where have all the iOS games gone? (http://minotaurproject.co.uk/blog/?p=376)
QuoteTo give some idea of just how awful iOS was for us, the first non-iOS game I did after spending two years on iOS, released on a Sony handheld that many describe as being "obscure", generated literally *thousands* of times more income for us than two years and ten games on iOS with its potential billions of users. In the face of that I would have been absolutely daft to spend any more time at all on iOS.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi66.tinypic.com%2F20k2fo.jpg&hash=fa640ae56475d9349a51f1e4b56874a4808305f0)
Kad već pominjemo Aleksisa na drugoj temi:
Can too much choice be a bad thing? (http://www.eurogamer.net/articles/2016-07-23-can-too-much-choice-be-a-bad-thing)
Interesantna tema i pristup, i često sam razmišljao o tome, kao i o Buridanovom magarcu, jednoj od meni omiljenih metafora. Dovoljno je ovo zanimljivo da zapravo zažmurim i ne postavim pitanje "a ko je ovde novinar? :shock: " ;)
Pa, Aleksis je napustio Failbetter, tako da sad nije developer (bar ne da ja znam) a ima redovnu kolumnu na Jurogejmeru, dakle, ako se malo zažmuri, može da izgleda kao da je novinar. :lol: :lol: :lol:
Mada naravno, on suviše dobro piše da bismo se držali zakona ko pijan plota.
I kad već kršimo propise...
John Romero svakako nije novinar, ali pre osamnaest godina je intervjuisao Nasira Gebellija i nedavno rešio da objavi taj snimak na Vimeu. Za slučaj da ne znate - a realno ne znate - Nasir Gebelli je iranski programer osamdesetih godina smatran za genija koji je jedini mogao da izvitopereno ambiciozne igre poput Final Fantasy ili Secret of Mana spakuje na dovoljno mali prostor da stanu na NES kartridže i da rade na Famicom/ NES hardveru kako Alah zapoveda. Gebelli je pre toga bio i jedan od cenjenijih autora igara za Apple II - na primer hitčinu Gorgon. Ovo je jedini video intervju koji sa njim postoji, tvrdi Romero, mada, Gebelli je još živ, nikad nije kasno. :lol:
https://vimeo.com/168638605
Svi brojevi magazina Nintendo Power sada su dostupni onlajn:
https://archive.org/details/nintendopower (https://archive.org/details/nintendopower)
Rami Ismail nije novinar već gejm diveloper, ali ovo je vrlo dobro da se pročita:
Why 'Day-One Patches' Are So Common (http://kotaku.com/why-day-one-patches-are-so-common-1784967193)
Sajmon PArkin u odličnoj reportaži o odličnoj ženi koja je radila na masi važnih igara:
Robin Hunicke's extraordinary journey (http://www.eurogamer.net/articles/2016-08-10-robin-hunickes-extraordinary-journey)
The best PC games you can play today (http://www.pcgamer.com/best-pc-games-1/)
Evo nam malo drugačije liste od one Tajmove koju sam skoro postavio ovde. Mislim da je ovo odgovarajuća tema, pod uslovom da se shvati i kao "...kao i novinari koje ne volimo".
Ovi iz Pi Si Gejmera su potpuno prsli - osim ako nisu, ali ne bih mogao da se setim sličnog, pošto sam ih uvek čitao samo sporadično (kada Kobet nešto napiše za njih, recimo).
Neomedjeni će se oduševiti što su na spisku i Morrowind i Oblivion i Skyrim. I Fallout 4. [emoji38]
Dark Souls nije na prvom mestu?! Meho, reaguj!!!
Meni je Witcher 3 na prvom mestu sasvim OK.
Ali, heh, Dragon Age II (ne i 3) i BioShock Infinite (a nema, recimo ni jedan Quake). Meni je lista simpatična jer ipak ima razuman senzibilitet gde pokušava da ispoštuje klasike a pokaže i kako medijum napreduje. Naravno da ima mnogo upitnih rešenja, ali koja top 100 lista ih nema? Meni najveća iznenađenja su da na listi nema X-Com (ima samo XCOM2, ali nije to isto) iako ima, recimo Valkyria Chronicles, zatim da nema, kako rekoh, ni jedan Quake, da nema ni jedan Thief (ima Dishonored, što poštujem, ali ipak...), da nema Left 4 Dead ali ima They Hunger itd. I nema ni jedna Introversionova igra što je zaista malo neobično uzevši u obzir da su oni i Britanci i sve to.
Nije meni problem da li ima (ili nema) na listi neka igra koju bih ispustio (stavio) već im je čitava metodologija konfuzna i nedorečena. Trebalo bi da se radi o igrama koje su najbolje po današnjim merilima, tj. ajde SADA da sednemo da ih igramo, a onda čovek kaže za Morrowind bukvalno "hasn't aged well".
Ali najgore mi je kad se kaže za StarCraft II: Legacy of the Void da je interesantan ne zbog multiplejera, već zbog priče. :cry: :cry: :cry:
Uzeo sam avgustovski broj Sveta kompjutera, pošto je na poslu dosadno, a nisam u poslednje vreme čitao ništa iz virtuelnog pera domaćih gejming novinara.
Pročitao sam samo prikaze igara o kojima već znam nešto, kao što su Song of the Deep, Necropolis, Inside, Zombie Night Terror.
Song of the Deep, koja me je stvarno interesovala jedno vreme - izmedju ostalog, radi se o igri koja se odvija ispod morske površine; radio je studio Insomniac, poznat po igrama o Ratchet-u i Clank-u; metroidvanija je, koja je "žanr" meni vrlo, vrlo drag - ovde je predstavljena kao dokaz da su igre umetnost! Ne, prijatelji iz Sveta kompjutera*, audiovizuelna privlačnost nečega nije dovoljna za takvu konstataciju, inače bi oni plavi BG vozovi mogli biti umetnost, kada bi samo puštali neku prijatnu muziku putnicima, pošto su mnogi već išarani interesantnim grafitima. Mnogo bolji primer "umetnosti" bi bio Inside, ali ja bih postavio drugo pitanje u vezi njega: da li ima ikakvo značenje što je to video-igra, a ne, recimo, animirani film? Da li iskustvo sa njim tu generalno dobija više nego što gubi, ili su Playdead jednostavno promašili medij?
Najviše me iznenadilo slaganje sa Kuzmanovićem po pitanju bilo čega. Mada, verovatno sam nepravičan ovde, i dobar deo takvog stava se zasniva na mom relativno slabom kontaktu sa njegovim tekstovima poslednjih godina. Ovde je pisao o Necropolisu (i igri meseca, Starbound, ali to nisam čitao), i veliki deo problema sa tom igrom je pravilno označen. Ovde čak i ne mislim na marketing i hajp i poredjenja sa Dark Souls - to ne bi trebalo mnogo da utiče na mišljenje profesionalaca (iako, nažalost, utiče i na njih, ne samo na plačljivu decu interneta, koji žive od hajpa, i za hajp). Necropolis nema ni D od atmosfere Dark Souls, što zbog proceduralnosti, što zbog estetskog izbora, što zbog težine (tamo gde treba da je težak, mnogo je lakši, i obrnuto). Drugo, Necropolis nema ni S od statistika, i potpuno se svodi na "probaj dok ne zaključiš... možda" pristupu.
*tj. Darko Mihoković, da budemo precizni
Heh, stara i poznata zabluda da ako nešto sadrži materijal koji izgleda kao umetnost, mora biti da je i sadržalac umetnost. :lol:
Sajmon Parkin u gorkoslatkoj posveti CRT televizorima i light gun šuterima:
Time crisis: Is this the end of the light gun? (http://www.eurogamer.net/articles/2016-09-10-time-crisis-is-this-the-end-of-the-light-gun)
Divan pasus odatle:
"Ever since I sold my 28-inch Sony Trinitron for an idiotic tenner, I've always kept a saved eBay search for a Sony PVM in an open tab. The PVM is the Bentley of the CRT world: a broadcast quality monitor used by production companies for film and TV editing. They once costs thousands but, having been rendered obsolete by the advent of widescreens and then summarily evicted from their Soho offices, can now be bought for a fraction of their original cost. After months of stroking a 'Buy It Now' button, I finally bought a PVM last month, a glorious 1986 model, complete with detachable speakers that, even at a modest volume, make the walls quiver with complaint. The set, a perfect 21-inch cube, is a reminder of how Jony Ive's sensibility has permeated contemporary product design. No white lines and slim trim here: the Sony 2130QM belongs to a different timeline. It's arrogantly chunky, traffic light totems of amber, buttons that light-up the bezels either side of the screen. It could have been ripped from the dashboard of the Nostromo. It is beautiful."
Ovaj Keith Stuart toliko dobro piše da čak i ako vas čitava problematika čitova ne interesuje, ovo svejedno vredi pročitati:
Game Genie declassified: That summer I played 230 Game Boy games (http://www.eurogamer.net/articles/2016-09-24-game-genie-declassified-that-summer-i-played-230-game-boy-games)
U knjizi Console Wars koju sam na drugoj temi predstavio pre par meseci ima dosta detalja o tome kako je američki deo kompanije SEGA početkom devedesetih korenito izmenio način marketinga a time i kulturu medijuma video igara. Odlični tekst Damiena McFerrana na Jurogejmeru ide u detalje o tome kako su stvari izgledale na ostrvu u isto vreme:
Pirates of the airwaves: How Sega won the hearts and minds of a generation (http://www.eurogamer.net/articles/2016-09-25-pirates-of-the-airwaves-how-sega-won-the-hearts-and-minds-of-a-generation)
Nije isključeno da sam ovaj tekst/ intervju koga je Sajmon Parkin uradio linkovao juče, ali, eto, demencija... U svakom slučaju, radi se o priči sa Norijošijem Fužimotom koji je jedan od glavnih dizajnera igre Dragon Quest Builders a koja spaja filozofiju Majnkrefta sa jednim od najvažnijih japanskih RPG serijala (Dragon Quest, naravno). Interesantna priča (http://www.eurogamer.net/articles/2016-10-03-how-japans-best-loved-rpg-is-bringing-structure-to-those-paralysed-by-choice).
Pošto je dvadesetogodišnjica Tomb Raidera, Ellie Gibson za Guardian "intervjuiše" Laru:
At home with Tomb Raider's Lara Croft: 'There was probably too much murder' (https://www.theguardian.com/technology/2016/oct/13/tomb-raider-lara-croft-20-years)
Tim povodom, da se podsetimo i intervjua Slobodana Macedonića sa popularnom junakinjom povodom izlaska Tomb Raidera 2. Prošlo tek osamnaest godinica.
http://www.sk.rs/1998/01/siop01.html
Seanbaby je napisao uobičajeno urnebesno smešan članak o tome šta je naučio praveći svoju uspešnu igru Caclulords koji je istovremeno ekstremno poučan u domenu toga kako gejm dizajn stvarno izgleda kad ste u rovovima:
http://www.cracked.com/blog/5-things-you-learn-when-making-modern-video-game/
You're Going To Get Fewer Early Game Reviews From Everyone (http://kotaku.com/youre-going-to-get-fewer-early-game-reviews-from-everyo-1788211648)
Bethesda je stavila Kotaku na crnu listu?
xrofl xrofl xrofl
Ma, odavno, ima bar 2-3 ako ne i 4 godine, ja mislim.
Ali, to na stranu, jeste notabilno da postaje trend da se igra ne šalje "profesionalnim" medijima na prikaz već tzv. "influencerima" a to su JuTjuberi/ Tvičeri sa dosta pretplatnika, a koji najčešće nisu skloni da nešto preterano kritikuju igru već su zadovoljni da je opušteno letsplejuju i četuju sa svojim sledbenicima. Ne kažem, izdavači imaju pravo da rade šta hoće ali, kako se to uvek ističe, ako se želi da igre imaju tu neku kulturološku težinu, nužno je da se oko njih razvije i neka vrsta kritičkog i teorijskog diskursa. Razume se, ima to i na akademiji, ali tek kada to postoji i u popularnoj kulturi pričamo o zaista kulturno notabilnom fenomenu. Izdavačima to, reklo bi se, nije baš prioritet. :lol:
Treba ih razumeti. I kamenovati. :lol:
https://www.rockpapershotgun.com/2016/10/26/bethesda-outline-anti-consumer-review-policy/ (https://www.rockpapershotgun.com/2016/10/26/bethesda-outline-anti-consumer-review-policy/)
Bethesda, developers of Elder Scrolls and Fallout and publishers of Dishonored, Doom, Wolfenstein and more, say that their policy now is to send out "media review copies" one day before their games come out. That's what they did with DOOM earlier this year and that's what they intend to do with the approaching releases of both Skyrim Special Edition and Dishonored 2.
We think this is a bad thing for you and for everyone other than Bethesda.
Sad se kao svi čude... :roll:
Recimo da je takva politika bila vidljiva i pre 10 godina, i bilo je potrebno samo da se skupe dodatni uslovi, kao što je veliki uticaj video-strimera na igračku populaciju.
Bethesda je po mnogim pitanjima gora od EA, izdavača na čije su pljuvanje ljudi izgubili mnogo vremena.
Heh, kako ono beše... A da, prvo su došli po komuniste... :evil:
I Ars Technica povodom pitanja ranih prikaza: Why early reviews of videogames are getting rarer and rarer (http://arstechnica.com/gaming/2016/10/why-early-reviews-of-video-games-are-getting-rarer-and-rarer/).
Martin Robinson:
Bethesda's anti-consumer review policy comes as no surprise (http://www.eurogamer.net/articles/2016-10-26-bethesdas-anti-consumer-review-policy-comes-as-no-surprise)
Povodom najave Uwea Bolla da se posle Rampage 3 povlači iz filmskog biznisa (i nastavlja, pretpostavljam da vodi svoj uspešni restoran u Vankuveru), vredi iskopati ovaj deset godina stari intervju koji je sa njim radila Ellie Gibson (http://www.eurogamer.net/articles/i_uweboll_multi).
Quote"Let's be realistic, what is House of the Dead? House of the Dead is a brainless shooter, where you shoot zombies into pieces. So what are you expecting from the movie, Schindler's List?
"I think I made a perfect House of the Dead movie, because it really shows how the game is. It's a lot of fun, it's over-the-top action - it's not 28 Days Later, because the reality is that House of the Dead is about how it's a lot of fun to shoot zombies... It's cheesy entertainment with a lot of gore and a lot of violence, and it's super-fast."
Vesli Jin Pul:
20 years on, the Tomb Raider story told by the people who were there (http://www.eurogamer.net/articles/2016-10-27-20-years-on-the-tomb-raider-story-told-by-the-people-who-were-there)
Čekao sam Čikov prikaz Civilizacije VI, i konačno dočekao.
Ovde neću o detaljima (imamo poseban topik za to), ali posle čitanja se zaista čudim većini - dakle, ne svim! - igračkih publikacija u njihovom pisanju oda i hvalospeva i, uopšteno, budalaština. Bilo je reči negde na ovom forumu o tome kako bi takve publikacije trebalo da šire kritičku svest medju igračima, ali ja zaista slabo vidjam takve "devijantne" upotrebe svesti u igračkim medijima, pogotovo kada ih uporedimo sa filmskim ili bilo kojim drugim. Sajtovi poput Kotakua, Polygona ili Kill Screen-a su suviše okrenuti socijalnoj kritici i političkoj korektnosti na račun bilo kakve analize sa dizajnerske tačke gledišta, mada povremeno (ili možda zbog toga?) imaju napade odličnih članaka koji spadaju u ono što se zove "istraživačko novinarstvo". PC Gamer je postao šala, i to ne smešna (ok, možda su dobri kao tehnološki vodič). Eurogamer ima suviše malo članaka u odnosu na bogatstvo igračkog krajolika. RPS bi mogao biti svetli primer, ali oni svojim nadmenim stavom odbiše mnoge (iako ne i mene :) ). I tako dalje...
Jednom sam pomenuo "Čikovu parabolu", koja pokazuje razvoj i održavanje interesovanja za neku igru. Kada krenete da je igrate, upoznajete sisteme i radujete se svakom novom otkriću. Ako je igra dovoljno bogata sadržajem, relativno je lako održati interesovanje u toj fazi. Kakav je samo osećaj kada otkrijete da se u Civ VI gradovi mogu širiti na mapi gradjenjem fokusiranih "četvrti"?! Ili da ne možete osnovati grad tamo gde nema sveže vode? Ili da vodje imaju jednu skrivenu agendu, koja se menja u svakoj igri? I to vas tera da još istražujete, da eksperimentišete. Ali onda ste savladali sve sisteme i sad ste na vrhu Čikove parabole, i otkrili ste da kompjuter ne ume da igra ovu igru, i da nije nikakav gušt pobediti ga. U igri za jednog igrača, čija je čitava poenta u pobedjivanju drugih civilizacija! Sad dolazi nagli pad. Sledeća igra, molim!
I tako, sad se pitam koliko prikazivača je zapravo igralo Civ VI do kraja, a koliko njih je samo spremno da oprosti mane, i iz kojih razloga.
Ne sumnjam da će igra postati bolja preko zakrpi i ekspanzija, ali nije ovde stvar u tome, već u pristupu prikazivanju i ocenjivanju igara.
Sećam se kad je Čik dao tri zvezdice (od pet) igri Age of Wonders III, što u njegovom rečniku znači da mu se svidela. U stvari, mnogo mu se svidjala, ali je imala jedan veliki problem: ako steknete prednost do polovine igre, pobedili ste. Nije postojala nikakva završnica, bilo je potrebno samo formalno privesti igru kraju. Kao partija šaha sa mnogo slabijim protivnikom, koju ovaj ne može da preda, nego vas muči do mata. Glavni dizajner, Lenart Sas - koji se ponekad pojavi na forumu Qt3 - je ovo kasnije ispravio, i sada AoW3 ima lepo bogatstvo opcija u drugom delu igre (i inače prilično dobar AI). Zato je prva ekspanzija dobila 5 zvezdica. :) I svi zadovoljni.
...osim pojedinih fanova Civ VI. I Stellarisa. Hm, i Civ V. I možda one igre...
Dobro, ali s druge strane imamo nekog kao što je Keza MacDonald. Boginja.
Koja uzima jedno godinu dana odsustva, da rodi bebu. Kristan će ponovo postati otac, reklo bi se :lol: U to ime napisala je odličan tekst:
Why I Play (http://kotaku.com/why-i-play-1788488407)
Upravo dođoh da okačim taj članak. :lol:
Eh, izvinjavam se...
Enivej, evo odličnog teksta koji je Rik Lejn napisao gledajući svoju ženu kako igra Dishonored:
http://www.eurogamer.net/articles/2016-11-06-dishonored-is-a-game-that-improves-with-every-play
QuoteMy partner, as it turns out, plays Dishonored like a tornado with a grudge. Her escape from Coldridge prison was less Shawshank Redemption and more Shank-shank Detention. On her first mission to assassinate High Overseer Campbell, she killed 57 people. I didn't know there were fifty-seven people on that entire mission. She used the Rat Swarm power with the same frequency that most players use Blink. She thinks Granny Rags is nice.
For someone who does their utmost to ghost through Dishonored, watching my partner wreak havoc through Dunwall was like watching someone enjoy a work of art by setting it on fire. There were moments when I unconsciously began climbing up the back of the sofa in horror, which to be honest only encouraged her further. When the game introduced hackable rocket-turrets in the second mission, the slaughter went from extreme to positively industrial.
http://www.gamesindustry.biz/articles/2016-11-07-video-games-are-boring
Dizajner(ka), a ne novinar(ka).
Sad samo čekam kad će neomedjeni da okači Aveloneove tekstove. Krivica je Mehova, još otkako je ubacio Kenedija ovde. :cry:
Kriv sam, prihvatiću izgon sagnute glave.
Ma, šalim se, naravno - u smislu da nema nikakve "krivice". A, što se tiče same teme, priznaću da ni ja sam nisam napravio jasnu distinkciju izmedju novinara i kritičara (u smislu 'reviewer-a') kada sam je otvarao. Može se biti jedno, a ne biti drugo. Ali cenim da su dobri primeri istraživačkog novinarstva uvek dobrodošli. Kotaku UK je imao nekoliko detaljnih članaka u vezi razvoja igre Star Citizen, koji bi mogli da se stave na posebnu temu, ali ovde bi se više osećali kao kod kuće.
E sad, ja samo kažem da tekstovi koji (kao da) su skinuti sa nekog bloga, a koje još napiše osoba koja nije ni novinar ni kritičar, nemaju nikakvu osnovu da se nadje u toj grupi.
Inside the weirdly calming world of farming and truck simulators (https://www.newscientist.com/article-type/buttonmasher/)
Ovaj članak je iz New Scientist-a. Ako niste znali da i oni imaju kolumnu posvećenu video-igrama - pa, nisam do skora ni ja znao. Zove se Buttonmasher, i ide otprilike jednom mesečno. Obično se hvata neke zanimljive, uopštene teme kroz primer igara koje su skoro izašle. Ovaj poslednji tekst je o igrama uz koje možete da se opuštate - takozvani chill out. Samo što se ovde ne misli na No Man's Sky, ili išta toliko ambiciozno ili živopisno*, već na igre skromnih, iz svakodnevnog života nama bliskih aktivnosti, kao što su vožnja kamiona ili obradjivanje njive. Ah, dobro, možda te aktivnosti i nisu baš svima "bliske", ali znate šta hoću da kažem.
*što je glavni razlog zašto ta igra ne funkcioniše za mene ni na taj način: daje nam suviše materijala, nagoveštava dubine, golica maštu. Ako mi date fantastiku te veličine i razmere, hoću više - mnogo, mnogo više - inače tematski nema nikakve poente.
Ne sećam se jesmo li već kačili napise Brendana Keogha, Australijanca koji piše o raznim stvarima i svakako o igrama, ali pošto sam trenutno i dalje na vrhu dopaminskog talasa izazvanog Titanfallom 2, evo njegovog izvrsnog napisa o igri a koji ne samo da može da posluži kao odličan prikaz iste (da ne pominjem da Keogh sebe apsolutno smatra singl plejer onli igračem) već i odlazi u opširne tangente i meditacije o mnogim drugim stvarima vezanim za medijum:
https://brkeogh.com/2016/11/04/notes-on-titanfall-2/
QuoteThe central premise behind Titanfall 2 is that this character you embody is some sort of militarised gun-ninja. A lethal Batman in fastforward.
(...)
It lets me roleplay that spectacular professional multiplayer shooter performance I will never be able to actually achieve in a safe, crafted, single-player environment. And it is so incredibly satisfying.
Kad smo kod Australije, ova, osim što snima najbolje filmove - relativno gledajući, u odnosu na veličinu populacije - ima šta da pokaže i kada se radi o video-igrama.
Povodom toga, Sydney Morning Herald i Kotaku Australia su objavili iscrpan članak o najvećem njihovom studiju za pravljenje istih. Halfbrick su napravilu legendaran uspeh i u svetskim razmerama sa igrom zvanom Fruit Ninja.
Quote
It sold 200,000 in its first month. A tremendous number at the time, but modest in comparison to what would come. In three months: 1 million. By September 2010: 2 million. March 2011: 20 million. By May 2012 it had sold 300 million units and was on one third of all iPhones in the US.
2015: 1 billion.
Jedna milijarda... Čekajte dok moj mozak upije značenje ovoga.
...
U stvari, meni je Halfbrick najpoznatiji po igri Jetpack Joyride, ali članak je usredsredjen na to kako se oni nose sa svojim uspehom. Ili "ne nose" je bliže istini.
Tužna priča o neuspehu uspeha.
Ah, da. Članak je ovde (http://www.smh.com.au/technology/games/australias-most-successful-game-studio-is-having-an-identity-crisis-20161113-gsoi1d.html).
Da, ja sam taj tekst već linkoao na drugoj temi pre koji dan, vrlo informativan i lepo napisan.
A ovaj tekst koga je FatherJape zakačio je takođe poslednjih dana podigao dosta talasa i još više ukazuje na kulturološke podele - ili kulturološku raznovrsnost - unutar medijuma koji je sad toliko veliki da je zaista ZAISTA besmisleno da jednim aršinom merimo Skyrim, Far Cry, Dear Esther i The Beginner's Guide, a ovde sam namerno naveo samo igre iz prvog lica. Da ne zazvučim sad ko Adrian Chmielarz, ali ja mislim da je zapravo sasvim u redu i za medijum pozitivno da postoje "dosadne" igre koje jedan deo sada veoma raznovrsne igračke populacije voli. Neko igra Hidden object games, neko roguelikeove, i jedni i drugi su dovoljno veliki da izdržavaju svoje segmente tržišta, zašto bismo u ime nekakvog ekumenizma zahtevali da developer pravi igru koju bi igrali i jedan i drugi podjednako rado? Mislim, ne vidim da je to kulturni imperativ kao što ne mislim da film treba da zadovolji u isto vreme Bergmanovu i publiku Majkla Vinera... Ako tržište pokazuje da ima dovoljno zainteresovanih za wish fulfillment fantazije tipa Assassin's Creed, za sendboks igraonice tipa Majnkreft, za provokativne tekstualne igre rađene u twineu ili game makeru i istovremeno za match three i hidden object naslove, to je dobra stvar. Ne verujem da je približavanje Assassin's Creed - ili, heh, Tetrisa - publici koja očekuje od igara da im daju iskustvo koje im daje Murakami ili Bernhard realističan ili, čak poželjan razvoj situacije.
Postojanje dosadnog je uvek pozitivno, jer ističe ono što nije dosadno. :)
Ali, pitanje je sad: kako ćeš naći granicu izmedju različitosti i prostog nedostatka kvaliteta? (Ovde ne mislim na igre koje su tehnološki nerazradjene ili "slomljene", jer to je lako primetiti.)
Svaka kritika je poredjenje. Ako sad kažeš: "nije ova igra loša, samo je drugačija, i stoga je ne razumete", kako se to razlikuje od primedbe koje mnogi fanovi već godinama iznose o predmetima svog obožavanja? Primedbe koja se može sumirati rečima: "Get off my lawn!"
Ako neko snimi film o transeksualcima, recimo, a ja posle gledanja zaključim da je loš, može lako da dodje do konflikta izmedju nekoga ko smatra film dobrim, jer mu pruža nešto što mu drugi filmovi ne pružaju, neku vrstu identifikacije, i mene, koji smatram film lošim, ne zbog teme, već zbog neveštine u izvedbi. (Za mene su sve umetnosti ionako u suštini zanati.) Kako izbeći tu vrstu zabune?
Moj stav je da bi dizajneri više trebali da prave igre za sebe, a manje da obraćaju pažnju na publiku. Ako je žena dizajner, možda će rezultat biti automatski smisleniji jednom delu ženske populacije. Ako je dizajner crnac, isto važi za crnačku populaciju. I tako redom za sve identifikacije, rase, klase, rodove, manjine, žive, nežive i neumrle, i ostalo. I neće kompromitovati dizajn. Kao što reče Jon Shafer u najvećem trenutku lucidnosti: "...to give them not what they want, but what they need".
Pa, ja argumentujem da nije ni bitno da li ćemo ti ili ja da film o trans osobama smatrati lošim filmom - zato što je objektivno loš a ne jer smo transfobični - jer a) taj film ne zauzima mesto nekom filmu koji bi nama bio dobar u nekakvom imaginarnom svemiru gde postoji konačan broj slotova za filmove i b) ako nema ko da gleda takve filmove, neće biti ni pravljeni.
Ili, da budem blant: ne mislim da su igre monolitan fenomen i da BioShock, Depression Quest i Candy Crush Saga govore istim jezikom, obraćaju se istim osobama i ispunjavaju ista očekivanja od različitih osoba. Niti mislim da ih nekakvim ideološkim štapom treba uterivati da budu to. Potpuno uvažavam da je nekom Skajrim dosadan jer je u pitanju wish fulfillment vezan za duboko ukorenjene muške fantazije o osvajanju moći, dominaciji i mesijanstvu, posredovano kroz mnogo nasilja ali taj neko će u stvarnom svetu naprosto potražiti druge sadržaje koji će mu biti bliskiji. Ovim naravno ne pokušavam da kažem da Skajrim treba večno da ostane baš ovakav kakav jeste i da se nikada ništa u nekim njegovim naslednicima ne promeni, već to da promena verovatno i ne može da bude takva da Skajrim postane Tomas Man/ Kafka/ Murakami gejminga jer ni Tomas Man/ Kafka/ Murakami književnosti nisu nastali transformacijom Konana Dojla, H.Dž. Wellsa i sestara Bronte...
Ja sam oduvek smatrao najvećim dostignućima ona koja razbijaju sve kulturne, rasne, religiozne, jezičke, rodne, polne, i bilo kakve druge granice i podele, dok se danas ide na fokusiranje, usmeravanje, i rasparčavanje. Biće da sam rodjen u pogrešno vreme...
To što ti kažeš i sa čim se ja slažem je zapravo druga rasprava. Takva dela su retka i dragocena u svakom medijumu. A svakodnevni posao jeste za mnoge to da se nađe prava ciljna grupa i da joj se da ono što će je usrećiti :lol:
Da se vratim na trenutak na tekst:
Quote
Of course I recommended Journey (http://thatgamecompany.com/games/journey/). It seemed like the natural fit. To my surprise, she didn't finish it. She didn't like that there is a snake that can kill you. It's not that it is too hard, it's that she is deeply uninterested in being attacked in a game.
Ako je neko "deeply uninterested in being attacked in a game" a ti mu posle Journey preporučiš Skyrim koji ona malo igra pa stane jer "she truly doesn't like swords nor fighting nor dragons" nije neracionalno zapitati se zašto mu poturaš stvari koje ne rezoniraju sa njegovim interesovanjima. Ovo mi je prolazilo kroz glavu kad sam čitao tekst prošle nedelje. Autorka je dizajner igara, radila je na odličnom Child of Light, recimo, ali ni tada nisam shvatao kako je ponovljeni neuspeh da svoju drugaricu zainteresuje za igre poput Journey i Skyrim greška tih igara a ne njena greška što nije umela da bolje prepozna interesovanja svoje drugarice koja bi po svemu napisanom (potresla se kada je u Skyrimu izgubila Lidiju) možda MNOGO više uživala u nekoj vizuelnoj noveli gde je akcenat na međuljudskim odnosima i nema borbe, sakupljanja i smaranja sa zmajevima.
Mislim, trenutno čitam Bernhardov Beton koji je jedna ekstremno self-indulgentna meditacija čoveka o stvarima njemu bitnim a suštinski trivijalnim a koju nosi neverovatan ritam pisanja i veoma suvi, jedva primetni humor. Fantastičan roman ali nemam iluzija da bi Majkl Murkok bio bolji da je pisao na isti način i da je trebalo da napravi napor da bude bliži ljudima koji ne vole mačevanje a vole Berhnarda.
Nije neka "debata" uprkos naslovu, mada jesu u pitanju dva blago oprečna mišljenja, ali svejedno, koristan tekst na desetogodišnjicu Wii konzole u kome Kat Bailey racionalno i sistematski obrazlaže zašto je Wii, ekstremno dobro prodavana konzola i solidan kulturni kamen-međaš, zapravo bila neuspeh (a što danas, posle propasti Wii U i nesigurne budućnosti sa Switchom, zapravo ima mnogo važnosti):
Ten Years Later: USgamer Debates Whether the Nintendo Wii Was a Success or a Failure (http://www.usgamer.net/articles/ten-years-later-usgamer-debates--nintendo-wii-was-a-success-or-a-failure)
Bez da sam uopste procitao tekst, ocu ovde da uskocim i pametujem kako sam ja pricao da je Wii fail & prevara cim je izasao. Da je to sto ga svi kupuju manje vazno od cinjenice da ga niko ne igra posle 3 meseca. Da su potroshachi naseli na obican gimmick.
To ih je docekalo sa WiiU. Ljudi se opekli jednom i nece opet, a ko je uopste shvatio da je WiiU potpuno nova konzola nije bas bio rad da nanovo nasedne one-trick foru.
Jesam li makar malo blizu onome sto Kat Bailey prica? :D
Jesi, naravno, mada smo svi mi razumni manje-više to pričali još pre nego što je konzola izašla. Terry Wolfe je neko koga često citiram u ovakvim situacijama, i mada je to čovek sa čijim se mnogim stavovima ne slažem, u jednom je veoma u pravu: cela ta ideja o tome da igre treba da napreduju inkluzijom netradicionalnih igrača je lepa i plemenita sve dok sa uma ne smetnemo ipak postojeću razliku između "nas" i "njih". Za nas je igranje nešto čemu podređujemo svoje vreme, kulturni, intelektualni itd. sadržaj koji je prioritetna stvar u našim momentima kada nemamo obaveze. Za netradicionalne igrače je igra samo nešto da prođe vreme kada ne mogu da rade ništa drugo - stoje u redu, voze se autobusom itd. Zbog toga je Wii Sports bio tako uspešan, lak, pick up and play koncept jasan na prvi pogled, zabavan čak i kad gubiš i zbog toga se nije konvertovao u kupovine drugih igara za istu konzolu.
"Zabavan čak i kad gubiš" je koncept koji bi trebalo da bude više zastupljen i u hardkor igrama. Možda je "zabavan" ne-baš-odgovarajuća reč u ovom kontekstu, pa bi "enjoyable" bilo preciznije, ali, svejedno, igre koje su dovoljno haotične, ili koje ispredaju smislen emergentni narativ, mogu biti vredne igranja čak i kada igrač gubi (protiv računara ili drugih ljudi), koliko god da su zahtevne.
Ko je čitao njegove skorašnje tekstove i slušao ga na Retronautsima neće biti iznenađen, ali evo, sad je i zvanično, Jeremy Parish se povlači sa pozicije glavnog urednika US Gamera i generalno prestaje da bude gejming novinar (http://www.usgamer.net/articles/a-letter-from-the-editor-big-news-for-usgamer#). Nastaviće sa kolumnama, ali generalno veli da je teško biti gejming novinar, pogotovo kada ti srce nije uz nove igre tako da će pokušati da se ozbiljnije pozabavi gejming istorijom. Što je nekako prirodno za čoveka koji deset godina radi Retronauts. Nedostajaće mi ali nadam se da ću ga istovremeno imati i više nego pre u tim retro pričama. Kat Bailey postaje glodur US Gamera. Pa da vidimo...
Nathan Ditum meditira o 2016. godini i... lepo je to napisano (http://www.eurogamer.net/articles/2016-12-22-2016-the-year-that-time-remembered).
Ah.
Court Throws Out Digital Homicide's Case Against Critic Jim Sterling (http://kotaku.com/court-throws-out-digital-homicides-case-against-critic-1792599942)
Ričard Stennton intervjuiše Ričarda Dokinsa:
http://www.kotaku.co.uk/2017/03/10/richard-dawkins-on-videogames-brexit-and-trump (http://www.kotaku.co.uk/2017/03/10/richard-dawkins-on-videogames-brexit-and-trump)
Matori ljudi poput mene,se sećaju magazina Crash koji je važio za "edgy" publikaciju usredsređenu na ZX Spectrum:
http://www.eurogamer.net/articles/2017-03-12-the-story-of-crash-magazine
Ne znam koliko pratite najnoviju imbecilnu "kontroverzu" vezanu za Džima Sterlinga, ali vredi makar se uputiti u nju jer savršeno pokazuje kako su (neki, jelte) igrači takva razmažena deca da ih ne treba puštati na internet bez nadzora, a onda setiti da su TAKVI igrači od Gamergatea pokušavali da naprave ozbiljan potrošački pokret koji "samo zahteva da se mediji ponašaju etički".
tl;dr verzija je apsurdna čak i za 2017. godinu: The Legend of Zelda: Breath of the Wild je izuzetna igra, toliko sam čak i ja napisao na ovom forumu a većina kritičara se vehementno slaže. Džim Sterling je u Nedelju objavio prikaz (http://www.znaksagite.com/diskusije/www.thejimquisition.com/the-legend-of-zelda-breath-of-the-wild-review/)u kome je igru pohvalio, zatim joj uputio nekoliko dobro obrazloženih kritika (sa kojima se možemo složiti bez mnogo griže savesti čak i ako nam se igra dopada) i završio prikaz ocenom 7/10. Poslednjih 70-ak sati ne samo da je izložen teroru u socijalnim medijima i krucifikciji u komentarima na taj prikaz, vulgarnim uvredama i pretnjama smrću već mu je i sajt jedno vreme bio pod DDoS napadima. Jer je, po mišljenju jednog čoveka, igra zaslužila skor - arbitrarnu numeričku apstrakciju njegovih utisaka - niži od 9 ili 10 i to je igri na metakritiku oborilo metaskor sa 98 na 97.
#FEJSPALMNARAVNO
Da bude sasvim jasno, Sterling jeste poznat kao čovek oštrog jezika, koji je upravo izašao iz više od godinu dana duge pravne bitke sa sa uma sišavšim gejm diveloperom što ga je tužio za desetine miliona dolara tvrdeći da mu je uništio život, plus je poznat po svojim oštrim kritikama prema Nintendu koji njegove videe na Jutjubu, na kojima inače nema reklama jer je Džim finansiram putem Patreona, monetizuju putem nametnutih reklama ako sadrže Nintendo futidž, ali ovo što se sada dešava je... potpuna sramota. Ne samo kao izolovan incident u kome se reddit, twitter i još tako neke grupe ljudi okupljene oko nekih mreža udruže protiv jedne osobe i krenu da joj zagorčavaju život jer ih je, eto, užasno povredila nekim svojim postupkom usmerenim "protiv" nekog produkta industrije zabave.
Ne, jer ovo je zaista simptom gejmerske nezrelosti koji treba da zabrine svakog ko ima mišljenje.
Hoću da kažem, pre tri godine smo gledali Gamergate čiji su artikulisaniji pripadnici insistirali na ovome: igrački kritičari su puke marionete u rukama PR službi velikih izdavača, sajtovi za koje rade uzimaju novac da daju čitaocima i gledaocima ne promišljene i objektivne kritike igara već puku propagandu za koji su plaćeni (u koju su dalje uključili rodne teme a potiskuju tradicionalne igračke teme) i u ovom aranžmanu običan čovek gubi jer dobija nečasnu reklamnu kampanju na mesto nezavisne kritike. U ime ove agende ljudima je prećeno smrću, sajtovi su DDoSovani itd.
E, onda, Džim Sterling napusti Escapist (sajt koji je štaviše, bio bliskiji Gamergateu od većine velikih gejmerskih medija), postane potpuno nezavisan - jer se finansira od donacija hiljada ljudi na Pateronu, dakle od strane običnog čoveka kome je dosta korumpiranih medija - i može da govori i piše onako kako se od njega to očekuje. I kada uradi upravo to: napiše iskren, ličan prikaz igre koja mu se svidela ali je u njoj našao i elemente koji se mogu kritikovati, šta igrači urade? Optuže ga da mrzi Nintendo. Optuže ga da je Sony platio da oblati Zeldu kako bi njihov Horizon Zero Dawn (kome je Džim dao viši skor i bolji rivju (http://www.thejimquisition.com/horizon-zero-dawn-review/)), koji je u njihovim glavama direktan konkurent Nintendovoj igri (iako su obe igre ekskluzive za svoje platforme) izgledao bolje. Prete mu smrću. DDoSuju mu sajt.
Za dalje čitanje, evo šta je Nadia Oxford napisala o celoj bizarnoj situaciji na US Gameru: http://www.usgamer.net/articles/stop-taking-review-scores-personally (http://www.usgamer.net/articles/stop-taking-review-scores-personally)
A, evo i Džima Sterlinga, sine, kako elegantno razbucava paranoičnu teoriju zavere: http://www.thejimquisition.com/the-sad-ghost-war-between-breath-of-the-wild-and-horizon-zero-dawn/ (http://www.thejimquisition.com/the-sad-ghost-war-between-breath-of-the-wild-and-horizon-zero-dawn/)
Sve zaokružiti Džimovim najnovijim videom koji je tipično pronicljiv:
https://youtu.be/AVseQ3RDa6s (https://youtu.be/AVseQ3RDa6s)
Quote from: Meho Krljic on 15-03-2017, 19:36:49Hoću da kažem, pre tri godine smo gledali Gamergate čiji su artikulisaniji pripadnici insistirali na ovome: igrački kritičari su puke marionete u rukama PR službi velikih izdavača, sajtovi za koje rade uzimaju novac da daju čitaocima i gledaocima ne promišljene i objektivne kritike igara već puku propagandu za koji su plaćeni (u koju su dalje uključili rodne teme a potiskuju tradicionalne igračke teme) i u ovom aranžmanu običan čovek gubi jer dobija nečasnu reklamnu kampanju na mesto nezavisne kritike. U ime ove agende ljudima je prećeno smrću, sajtovi su DDoSovani itd.
E, onda, Džim Sterling napusti Escapist (sajt koji je štaviše, bio bliskiji Gamergateu od većine velikih gejmerskih medija), postane potpuno nezavisan - jer se finansira od donacija hiljada ljudi na Pateronu, dakle od strane običnog čoveka kome je dosta korumpiranih medija - i može da govori i piše onako kako se od njega to očekuje. I kada uradi upravo to: napiše iskren, ličan prikaz igre koja mu se svidela ali je u njoj našao i elemente koji se mogu kritikovati, šta igrači urade? Optuže ga da mrzi Nintendo. Optuže ga da je Sony platio da oblati Zeldu kako bi njihov Horizon Zero Dawn (kome je Džim dao viši skor i bolji rivju (http://www.thejimquisition.com/horizon-zero-dawn-review/)), koji je u njihovim glavama direktan konkurent Nintendovoj igri (iako su obe igre ekskluzive za svoje platforme) izgledao bolje. Prete mu smrću. DDoSuju mu sajt.
iskreno, meni deluje kao da se tu radi o dve odvojene grupe ljudi. u svakom slucaju, ovo sto jim prozivljava je sramotno, ali makar ce dobiti i nove postovaoce svog lika i dela.
I jedna i druga grupa se identifikuju kao hardcore igrači, pa je nekako slobodno povući paralele.
Ovaj svet ne može biti zabavniji, ma koliko se trudio.
Quote from: neomedjeni on 16-03-2017, 08:56:35
Ovaj svet ne može biti više retardiran, ma koliko se trudio.
Pazi kad sam morao da se pojavim da dovedem originalnu rečenicu u gornji, semantički pravilan oblik! ;)
Takođe i:
Quote from: Meho Krljic on 15-03-2017, 19:36:49
Ne, jer ovo je zaista simptom gejmerske nezrelosti koji treba da zabrine svakog ko ima mišljenje.
Ne, ja sam se zabrinuo pre pet godina, ili tako nešto. Sada se ili smejem ili zaobilazim, u zavisnosti od konteksta, jer je, nažalost, vrlo očekivano.
ma ovo je toliko u neskladu sa zdravim razumom, al i mene ne čudi. a verujem i da se sterling ne potresa.
"ja imam mišljenje" u kombinaciji sa pristupom "svi treba da imaju to isto mišljenje a ako nemaju onda ću da ga nametnem" i internetom/socijalnim mrežama, neviđeno smara. sreća pa je block i ignore iz raja izašao.
mislim, net je naravno sam po sebi tehnološka srećica koje nam olakšava svakodnevni život, ali nam je omogućio i uvid u sve moguće patologije koje možda nikad ne bismo videli ili primetili u ril lajfu.
nisam pametna al san o brvnari na brdu i zeki i potočiću, ponekad izgleda kao idealna varijanta. :lol:
Da se razumemo, za nas, "običan svet" je ova vrsta neugode ipak prevashodno psihološki stres ali kada ti od prisustva na internetu i, još gore, izražavanja mišljenja na internetu zavise prihodi i sve to, onda tu već zalazimo u domen ugrožavanja egzistencije...
https://lareviewofbooks.org/article/doomguy-knows-how-you-feel/
Quote from: Meho Krljic on 17-03-2017, 16:42:28
Da se razumemo, za nas, "običan svet" je ova vrsta neugode ipak prevashodno psihološki stres ali kada ti od prisustva na internetu i, još gore, izražavanja mišljenja na internetu zavise prihodi i sve to, onda tu već zalazimo u domen ugrožavanja egzistencije...
odličan point. naravno.
meni fenomen i ovo sa kolinom morijartijem, bog te maz*o šta sve dobismo posle njegove zajebancije na konto najglupljeg predloga u istoriji kako obeležiti dan žena. tu me zanima i koji bog marketinga je to smislio #adaywithoutwomen
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi63.tinypic.com%2Fxdrur8.jpg&hash=6448be91ca65d6a6b3000bc8f17c5e730d63f066)
Da, pa za Kolina tvrde da se on ionako već bio pomalo otuđio od ostatka Kinda Funny ekipe i da je razlaz ovaj miniskandal samo ubrzao. On je već izvesno vreme dosta glasan bio sa tim nekim svojim "političkim" mišljenjima, gostovao kod Glena Beka pre neki dan itd. tako da... verujem da je možda shvatio da bi radije radio nešto drugo. Mada svakako stoji da mi je neobično da se diže buka oko šale koja je toliko stara i izlizana, ali dobro, njegova publika je mlada itd.
Ah, Chris Kohler (bivši gejming kolumnista Wired-a, poznavalac Nintendovih sistema i softvera, i pisac nekih knjiga u vezi tih oblasti) je prešao u Kotaku! Kao "features editor". Dokazni materijal (http://m.neogaf.com/showthread.php?t=1353330).
Nadam se da će malo da im popravi prosek.
Šokantan prelazak, zaista. Ja sam imao utisak da je Kris vrlo srećan u Wiredu i da će tamo da dočeka penziju. A nisam očekivao da ode u Kotaku koji je ipak... blog.
Brendan Keogh:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi67.tinypic.com%2F2qxyt81.jpg&hash=7ed54cfcaea7323306d67eda563479de3be7f8d7)
To je kanda odgovor na Bogosta?
https://www.theatlantic.com/technology/archive/2017/04/video-games-stories/524148/
Novi Maktirnanov podkast je isto o tome:
http://ttv.libsyn.com/28-explaining-paragraph-breaks-to-a-handgun
Da, na Bogosta. Tviter raspravlja o njegovom napisu iz sve snage :lol:
Nemam pojma da li je iko iz ove priče voljen, ali me je dovoljno zabavila da je podelim sa ostatkom društva.
http://www.rpgcodex.net/forums/index.php?threads/spoiler-warning-and-twentysided-drama.114861/
ja prilicno redovno pratim shamusovija pisanija, i mislim da je i u ovoj situaciji bio u pravu sto nije cenzurisao problematicne komentare. nazalost, deluje kao da je pravi kurslus nastao iz upotrebe jedne pogresne reci, ali prilicno je jasno da je ovo bila samo kap koja je prelila casu.
edit: gle, izgleda da je ovaj damjan koji je upotrebio tu pogresnu rec brat srbin :lol:
QuoteNah,the bombardment was almost 20 years ago.The corruption and the protests....Well to say they are recent would imply that I remember a time when that wasnt a thing.But personally,Im well off(for the standards of my country,that is).So theres no need to worry about me existentially.
xrofl
Razbijamo gde god se pojavimo.
Letimično čitajući raspravu moram da kažem da je brat Srbin Demijan Lucifer gospodin i egzemplar razložnog polemisanja (bez obzira slažete li se s njim ili ne) a da je Kris ispao uvredljivo glup ko kurac u diskusiji. Mislim, možda je imao loš dan, njega ne znam, bolje znam Šejmusov rad, ali stvarno, ovo što on piše je definicija kratkovidog Amerikanca koji sledi diktat socijalne pravde i ne vidi dalje od svog nosa u raspravi o umetničkom, jelte, delu, gde su nijanse jebeno sve.
rekao je shamus da je ovo bila tek jedna u nizu nesuglasica u pogledu moderisanja sajta. uz to je glavni problem nastao kad je demijan upotrebio tu rec "justified" koja zaista jeste malo prejaka u odnosu na kontekst, ali cini mi se da je chris bio daleko agresivniji u toj diskusiji, i to bez neke preke potrebe.
Da je napisao understandable ne bi imali ništa da mu prigovore. Čak i ovako: objašnjenje da je "opravdano" da si u trenutku izgubio kontrolu jer tvoja pastorka koristi narkotite i ukrala ti je napunjen pištolj ima smisla. Nije to "legalno", čak ni moralno opravdanje ali jeste ljudsko. U igri koja se trudi da prikaže ŽIVE LJUDE, ne arhetipske uzore. Ali naravno sve se posle svelo na to da li je jedan šamar u afektu "zlostavljanje" i rasprava nikud nije mogla da ode.
Quote from: Meho Krljic on 27-04-2017, 18:15:12
Da je napisao understandable ne bi imali ništa da mu prigovore.
To je preoptimističko gledište.
Uvek se ima šta za prigovoriti.
Reč je Laž. Jedina prava laž. To je njena priroda. Nešto najvarljivije što postoji. Ali živimo u društvu koje to ne razume, uprkos svim naučnim i tehnološkim dostignućima, kao i moralnim posrnućima... ;)
Quote from: Meho Krljic on 27-04-2017, 18:15:12
Da je napisao understandable ne bi imali ništa da mu prigovore. Čak i ovako: objašnjenje da je "opravdano" da si u trenutku izgubio kontrolu jer tvoja pastorka koristi narkotite i ukrala ti je napunjen pištolj ima smisla. Nije to "legalno", čak ni moralno opravdanje ali jeste ljudsko. U igri koja se trudi da prikaže ŽIVE LJUDE, ne arhetipske uzore. Ali naravno sve se posle svelo na to da li je jedan šamar u afektu "zlostavljanje" i rasprava nikud nije mogla da ode.
mislim da se tvoje objasnjenje odnosi na pojam "justifiable". "justified" odaje utisak da se i sam demijan slaze da je david trebalo da opauci chloe, tj. da bi i on uradio isto.
Rockpapershotgun se prodao. Mislim, bukvalno, postali su deo Gamer Network-a a koji je firma koja takođe poseduje Eurogamer US Gamer, VG 247 i druge sajtove. Tvrde da je to sve u redu:
PSA: RPS is now owned by Gamer Network (https://www.rockpapershotgun.com/2017/05/03/psa-rps-is-now-owned-by-gamer-network/)
Quote
Rock, Paper, Shotgun began in 2007 with a modest goal (https://www.rockpapershotgun.com/2007/07/13/the-website-that-saved-the-world/) and in the ten years since has grown and grown, from that first post to a glistening archive of over 33,000, and from four founders working in their spare time to a hugely successful enterprise with seven full-time staff. We achieved our goal, but our ambitions have grown bigger. We want to keep growing and to build a better, more entertaining website about PC games, and we can do that better with help. To that end, we're excited to announce that RPS is now owned by Gamer Network (http://www.gamer-network.net/).
What does this actually mean?
Don't panic. It's good things. Gamer Network have been providing the adverts on RPS for the past seven years, and have been an increasingly helpful partner in recent years. Becoming a part of the same network as Eurogamer, ModDB, GamesIndustry.biz and VG247 means that we'll benefit from the company's larger resources. This includes the opportunity to do exciting things like hire new people, branch out into new areas such as video (https://www.youtube.com/user/rockpapershot), and to modernise the site's appearance and tech. In an increasingly fierce world, RPS now has big boys to hang with in the playground. That's going to help us out. We'll be able to do more, and do it better.
It does mean that Jim and Kieron (remember them?) have exited the RPS treehouse for the final time to continue spending their lives grappling with videogame robots and comic book superheroes. Otherwise, everything will remain the same. John and Alec aren't going anywhere and will continue as writers for the site exactly as before, as will Adam, Alice, Brendan, Graham and Pip. We have the exact same separation between editorial and advertising as before. We still do only what Horace's commandments allow.
We're excited about the future of RPS and we hope you are, too. If you have any questions, drop them in the comments below or in an email to graham@rockpapershotgun.com.
Oni su im već godinama radili korporativno-marketinški deo posla...
Šta znam, valjda će sve ostati isto u doglednoj budućnosti.
Boginja za Gardijan piše o tome kako se igrati kad si rodila bebu. Korisni saveti i uobičajeno sjajno napisan tekst koji se u dosta elemenata poklapa sa onim što je pisao pre par meseci Kotakuov Stephen Totilo (http://kotaku.com/lessons-learned-about-gaming-after-becoming-a-parent-of-1793087136) koji je isto nedavno postao otac dvoje dece:
Nintendo at naptime: how to play video games after having a baby (https://www.theguardian.com/technology/2017/may/10/video-games-having-baby-motherhood-stress-reliever)
I ja sam kroz to prosao. Bez da sam procitao tekst, mogu samo da kazem -- puno zavisi kakvu bebu dobijes. Luka je bio strasno nemirna beba, lako se budio i neprestano plakao. U takvim slucajevima, odgovor na pitanje 'kako igrati' je -- prakticno nikako. Kad te odmeni supruga, jedino sto ti se radi jeste spavanje, kakvo crno igranje.
Reče Meho skoro da je Tom Čik surov kritičar, i ništa ne pokazuje bolje istinitost te tvrdnje od sledećeg prikaza:
Prikaz Fankomove MMO igre Konanovo doba, sajt Fidget, 2008. iliti "10 Reasons not to Play Age of Conan" (https://web.archive.org/web/20100326164436/http://fidgit.com/archives/2008/06/age-of-conan-review.php)
koji pokušavam ovako da otrgnem od zaborava i od suverenog vlasništva Mrežnog info-vremeplova, pošto je Fidget za ostale nepovratno (?) izgubljen.
"Surovo" (čak je i Edge dao toj igri 7/10), ali pošteno, čak i bez osvrtanja na tehničke probleme. I duhovito. :)
Ko hoće da sazna više o Čiku, evo ova skorašnja epizoda podkasta sa sajta GameChurch je sa njim, i o njemu:
Tom Chick of Quarter to Three (http://gamechurch.com/tom-chick-of-quarter-to-three-gamechurch-podcast-83/)
Od rodjenja u Teksasu preko studija teologije do pozorišne scene i pisanja o igrama.
P.S. Evo jedne malo poznate stvari koja tu nije spomenuta. Veliki je ljubitelj i solidan poznavalac opere.
Јан Чмелик је цар.
Berti Prčiz:
The untold origin story of Creative Assembly (http://www.eurogamer.net/articles/2017-09-29-the-untold-origin-story-of-creative-assembly)
Naslov je tendencizno-tabloidan kako to Jurogejmer već ume, ali tekst je vrlo lep.
Keith Stuart se posle 13 godina povlači sa pozicije gejming urednika Guardiana, pa evo njegovog poslednjeg, oproštajnog teksta:
The eight best advances in gaming during the last decade (https://www.theguardian.com/technology/2017/oct/06/gaming-advances-decade-guardian-games-editor-keith-stuart)
Pitam se ko će ga naslediti... (nesumnjivo neko mlađi).
Julian Gollop sada ima svoju kolumnu na PC Gameru.
http://www.pcgamer.com/the-gollop-chamber-xcom-is-now-a-genre/
Pouzdani Džejson Šrajer već ima detaljno istražen tekst o padu Viscerala:
The Collapse Of Visceral's Ambitious Star Wars Game (https://kotaku.com/the-collapse-of-viscerals-ambitious-star-wars-game-1819916152)
Samo da dojavim ako ima nekog koga interesuje: Keza MakDonald je pre par nedelja objavila da napušta Kotaku ali nije otkrila gde joj je sledeće radno mesto. Sada je i to saopštila: od naredne nedelje biće urednik rubrike igara u Gardijanu, što, kad se uzme u obzir da je puno i pisala za ovu novinu, bude logično. Na ovom mestu ona zamenjuje Kita Stjuarta koji je odande otišao pre mesec-dva i mislim da Gardijanova publika nema čega da se plaši.
Quote from: Meho Krljic on 28-10-2017, 07:07:19
Pouzdani Džejson Šrajer već ima detaljno istražen tekst o padu Viscerala:
The Collapse Of Visceral's Ambitious Star Wars Game (https://kotaku.com/the-collapse-of-viscerals-ambitious-star-wars-game-1819916152)
Ово је тако тужна прича :-( Те игре које они желе да праве, "којима ће играчи стално жељети да се враћају", то није оно што ја желим да играм :-(
Срећа у несрећи је што сам толико у заостатку с играњем, да кад би сингл плејер игре умрле колко сутра, опет имам шта да играм до краја живота.
Još je tužnije kad pomisliš da oni ne žele da se igrači tim igrama vraćaju kad se igračima vraća, nego u periodu koji izdavač kontroliše. Uključujući, jelte, gašenje servera kada procene da je trošak veći od zarade koje se ostvaruje kroz to vraćanje igrača otd.
Да :-( Ипак се мени чини да је сва та похлепа осуђена на пропаст, јер мислим да просјечан играч једноставно нема толико слободног времена колико они очекују од њега да утроши. Једно је потрошити 20 или чак 30 сати на просјечну сингл плејер игру, а нешто сасвим друго више стотина или чак и хиљада сати на некакав мултиплејер. Можда се много варам, али имам неки утисак да чак и људи који врло озбиљно схватају своје играње и труде се да одиграју што више игара без обзира на тип могу да воле (и пређу) велики број сингл-плејер игара, али да ће од мултиплејер игара имати једног или евентуално два фаворита којима ће да се враћају, док ће остале да пробају и врло брзо да батале. Чак и од неког ко се игра по цијели дан тешко могу да замислим да се прво рока два сата у нечем типа Лефт фор Дед, па онда три сата у некаквом Бетлфилду, па онда пет сати у неком Стар Ворс мултиплејеру и сл... Таква слика ми једноставно не изгледа превише реалистично.
Друга ствар, мислим да сви они много потцјењују тежњу играча за КОМПЛЕТИЗАЦИЈОМ искуства. Мислим наравно на оне дивне тренутке када неку игру пређете. Свако наравно воли да се игра, али вјерујем и да већина воли да ОДИГРА, тј. да прође кроз некакав наратив и да има јасно дефинисан почетак и крај тог искуства и некакав осјећај постигнућа у смислу да је својим способностима и вјештинама заслужио да поменути крај види. Не говорим наравно о игрању само да би се поред имена неке игре лупила рецка, већ о нечему сличном читању књиге или гледању филма (минус, наравно, читава ова прича са вјештином) - постоји неко (аутор игре) који је за нас (играча) припремио неки доживљај/причу/поруку и ми, ако нам то што је спремио изгледа вриједно пробања, прођемо кроз тај доживљај/причу/поруку и можда нам се свиди а можда и не, али у сваком случају смо се током тог времена препустили том аутору, а онда му се лијепо захвалимо (или му испсујемо сву фамилију, ако је у питању аутор игре Принце оф Персиа: Њарриор Њитхин) и идемо даље, у неко друго искуство. Трошење времена на мултиплејер игре је као да читав живот читаш само једну књигу и при том књигу у којој се ништа не дешава (или може да се деси било шта).
Da, ali ne treba misliti da smo "mi" nekakav model savremenog igrača ili, još gore, igrača kakvog industrija ima na umu sa ovakvim modelima. Otkada je Xbox Live u mejnstrim uveo onlajn igranje na konzolama, izrasle su generacije igrača kojima je igranje igara u prvom redu socijalno iskustvo, gde je njihovo igranje nekada Haloa i, što da ne, Unreal Tournamenta, a danas Overwatcha i Destinyja bilo uobličeno oko logovanja svake večeri, igranja sa istim ljudima ("prijateljima") i suštinski zamenjivalo izlazak u klub ili kafanu. Industrija je ovog postala svesna i sve ovo što je nazidala - DLC, retki dropovi, lutboksovi, sezone, nedeljni događaji, dnevni izazovi itd. itd. itd. - je samo napor da se tim i takvim igračima koji i inače žele da svako veče igraju istu igru, daju bolju motivaciju da to bude baš njihova igra.
U drugim vestima, Edwin Evans Thirlwell piše o gejming industriji u Indiji:
Raji and the rise of Indian gamedev (http://www.eurogamer.net/articles/2017-11-27-raji-and-the-rise-of-indian-gamedev)
Samo da kažem da Harvijev stav u potpunosti izražava moj stav glede svih tih multiplejer papazjanija. Naročito se slažem sa delom o Kompletiranju igre.
Ali, s druge strane, biznis je biznis: čitam negde na netu kako je neki 19godisnjak stukao 100 000 na lootboxove.
Sent from my iPhone 6s
Mislim da misliš na ovo (https://kotaku.com/meet-the-19-year-old-who-spent-over-10-000-on-microtra-1820854953), a to je ipak samo 10.000. Mada je to i dalje zastrašujuća cifra.
Da, čuh to na podkastima — isplati im se da ubacuju takve elemente u igre, jer ako imaš milion igrača, čak i da je većina potpuno nezainteresovana da troši pare na to, imaćeš mali broj tzv. whales, koji su dovoljno imućni da potroše i po $10 000 na kockanje te vrste.
Quote from: Meho Krljic on 30-11-2017, 09:36:37
Mislim da misliš na ovo (https://kotaku.com/meet-the-19-year-old-who-spent-over-10-000-on-microtra-1820854953), a to je ipak samo 10.000. Mada je to i dalje zastrašujuća cifra.
Ma da, to je to. Iz nocne sam, pa ne zamerite :)
Sent from my iPhone 6s
Opušteno. U svakom slučaju smo poslednjih tri-četiri nedelje, čini se, na prelomnoj tački što se tiče lutboksova i mikrotransakcija sa vrlo ozbiljnim potresima u industriji na ime negativne reakcije igrača. Mislim, Electronic Artsov stok je u primetnom padu već izvesno vreme (https://www.marketwatch.com/investing/stock/ea), a u poslednjih nekoliko dana je, navodno, izgubio više od tri milijarde dolara (https://www.cnbc.com/2017/11/28/eas-day-of-reckoning-is-here-after-star-wars-game-uproar.html)vrednosti na ime cele priče sa lutboksovima i mikrotransakcijama u Battlefront II. Došlo je do toga da ozbiljne publikacije citiraju Angry Joea i Jima Sterlinga objašnjavajući zašto i kako je Electronic Arts ovde usrao motku :lol: No, videćemo kakve će to posledice imati na medijum.
Gorko se smejem rečima cenjenog Harvestera. Pa ja upravo i obožavam ovaj, jedini preostali normalni deo ZS zbog toga što se ovde okupila mala ekipa potpuno atipičnih igrača, i po interesovanjima i po shvatanjima srži igračkog iskustva. Ali mi ni slučajno nismo reprezentativni uzorak moderne igračke populacije, koja je daleko zahvalnija publika za novi model game-service koji je krenuo još od Koreanaca i njihovih MMORPGova, tako popljuvanih u svoje vreme, a tako svebuhvatno prihvaćenih i primenjenih danas u igrama za koje nismo ni sanjali da je to moguće. Elem, u ono malo MMOova koje sam igrao (Allods i par Koreanaca, sve do jednog free-to-play naslovi), imao sam priliku da lično komuniciram sa ljudima koji su na mikrotransakcije potrošili oko 10000 i više evara. Jedan od njih je iz Sokobanje, i u svoju odbranu ima da kaže da je sve vreme koristio ukradene kreditne kartice, te da efektivno nije trošio svoje pare. Par njih su zaludni klinci čiji je mesečni džeparac circa nekoliko stotina do hiljadu evra (ovo su uglavnom Arapi), ali daleko najveći deo su igrači srednjih godina sa stabilnim mesečnim prihodima koji im omogućavaju da mesečno bez problema utroše 200-300 evra na mikrotransakcije u igri koju trenutno igraju (veliki deo igrača iz zapadne Evrope). Sve što je bilo potrebno za ovakvo divljanje je poslovni model koji uopšte dozvoljava mogućnost ulaganja ovolikog novca u jednu jedinu igru, a taj model je doživeo najveću ekspanziju poslednjih godina, uz kvantni skok sa FB igrama, i kao poslednji udarac je došlo ubacivanje mikrotransakcija u single player igre. Da nije bilo indie naslova i crownfunding platformi koje su im omogućile da se probiju, na zapadnom tržištu mi bi danas imali zacementiranu politiku ''games as a service''. Doći će i do toga, dudoše malo sporije nego što smo se plašili, ali gledamo u mračnu budućnost igranja, hteli mi to ili ne.
:cry:
у одбрану мморпгова морам нагласити да је мени највећа вредност те врсте играња друштвени аспект, који је, у највећем броју случајева, потпуно непостојећи у нормалним играма...и у том смислу, сама игра је немогуће да буде иста колико год пута играо неку мапу, инстанцу, регију, свет...наравно, са друге стране, мморпгови су и вашар таштине где људи не презају да потроше сумануте количине новца/времена не би ли се истакли у виртуелној заједници мморпг-а...
Quote from: Brock Landers on 30-11-2017, 01:54:18
Друга ствар, мислим да сви они много потцјењују тежњу играча за КОМПЛЕТИЗАЦИЈОМ искуства. Мислим наравно на оне дивне тренутке када неку игру пређете.
Heh, vidi se da Brock ima debelu zaledjinu u sferi avanturističkih igara i da gleda tim očima. Danas su igre toliko kompleksan medijum da nije ne lako, nego ni moguće postaviti jedan princip koji će da važi za sve. Podjimo od najjednostavnijih slučajeva. Na primer, kakva je kompletizacija iskustva u šahu? A kakva je u Starcraft-u 2? Da li je bitno to što predjem single-player kampanju u takvim igrama kada je ona samo uvod, a ne i srž? Znam mnoge igrače koji u strategijama igraju samo skirmish ili neki ekvivalentan mod, i preskaču solo-kampanje. Kakva je kompletizacija iskustva u Soul Caliburu? Ili Wipeout-u? Ovo, naravno, pokazuje samo da takvo binarno stanje (završio igru/nisam završio) nije uopšte bitno u mnogim slučajevima - možda čak u većini slučajeva.
Inače...da. Zla poslovnog modela MMO i/ili F2P igara... Meni jedna od najupečatljivijih izjava ikada u diskusijama na tu temu je ona Jon-a Shafera, kada je rekao da ljudima treba pružiti ono što im je potrebno (what they need), a ne ono što žele (what they want). (Psst, u prevodu, ljudi su stoka. [emoji38] I nije lepo koristiti njihove najniže impulse da bismo zaradili, jer time ih hranimo.)
ja bih sebe svakako podveo u vrstu igraca koje je brock naveo, i igru smatram zavrsenom kad krediti pocnu da se rolaju™ :lol:
Da, o tome smo već pričali. :). Ali, mnogi od nas ovde, i Meho, i Berserker, i Dejan, i ja (i možda još neko) smo iz vremena kada je bilo najbitnije da vaše ime bude na listi najboljih rezultata što je moguće bliže vrhu. Ukusi se menjaju, ali verujem da je taj aspekat uticao bar na neke od nas.
Quote from: ridiculus on 30-11-2017, 16:16:06
Quote from: Brock Landers on 30-11-2017, 01:54:18
Друга ствар, мислим да сви они много потцјењују тежњу играча за КОМПЛЕТИЗАЦИЈОМ искуства. Мислим наравно на оне дивне тренутке када неку игру пређете.
Heh, vidi se da Brock ima debelu zaledjinu u sferi avanturističkih igara i da gleda tim očima. Danas su igre toliko kompleksan medijum da nije ne lako, nego ni moguće postaviti jedan princip koji će da važi za sve. Podjimo od najjednostavnijih slučajeva. Na primer, kakva je kompletizacija iskustva u šahu? A kakva je u Starcraft-u 2? Da li je bitno to što predjem single-player kampanju u takvim igrama kada je ona samo uvod, a ne i srž? Znam mnoge igrače koji u strategijama igraju samo skirmish ili neki ekvivalentan mod, i preskaču solo-kampanje. Kakva je kompletizacija iskustva u Soul Caliburu? Ili Wipeout-u? Ovo, naravno, pokazuje samo da takvo binarno stanje (završio igru/nisam završio) nije uopšte bitno u mnogim slučajevima - možda čak u većini slučajeva.
Inače...da. Zla poslovnog modela MMO i/ili F2P igara... Meni jedna od najupečatljivijih izjava ikada u diskusijama na tu temu je ona Jon-a Shafera, kada je rekao da ljudima treba pružiti ono što im je potrebno (what they need), a ne ono što žele (what they want). (Psst, u prevodu, ljudi su stoka. [emoji38] I nije lepo koristiti njihove najniže impulse da bismo zaradili, jer time ih hranimo.)
Da se dopunim: "teznju DIJELA igraca" :-)
Lep tekst Filipa Bojsa o novom Asasins Kridu (kojeg igram poslednjih mesec dana, kad stignem) i o istorijskom secanju.
Meni je ovo za sad najbolja igra u ovom serijalu. Svaka preporuka!
http://www.eurogamer.net/articles/2017-12-16-imagining-the-past-in-assassins-creed
Nintendo Labo turns homemade models into interactive toys 'like cardboard Lego' (https://www.theguardian.com/games/2018/jan/17/nintendo-labo-cardboard-switch-models-interactive-toys)
Boginja.
The first rule of Doki Doki Literature Club is not to talk about Doki Doki Literature Club (http://www.quartertothree.com/fp/2018/01/18/first-rule-doki-doki-literature-club-not-talk-doki-doki-literature-club/)
tom francis o emergent gameplayu:
What Works And Why: Emergence (https://www.rockpapershotgun.com/2018/01/30/what-works-and-why-emergence/)
Čojs kvout odatle:
Once in Spelunky, I watched an enemy tribesman wander into a shop. He'd already thrown and lost his boomerang. The shop had a boomerang for sale. Tribesmen pick up boomerangs automatically. Shopkeepers go ballistic if anyone takes something out of their shop without paying. And so I ran, in absolute terror, from the sight of a man walking into a shop.
I knew the tribesman would take the boomerang. I knew he'd walk out with it. And I knew the shopkeeper would flip out. The place absolutely exploded with shotgun fire a moment later.
So rule 2: things get more interesting when non-player elements can interact with each other.
You could call this the emergence equivalent of the Bechdel test: an emergent game needs to include:
a) at least two non-player elements, that
b) interact with each other, in a way that is
c) not just murder.
The shopkeeper absolutely did murder the tribesman, and another shopkeeper, and a dog, and ultimately himself – but it was the boomerang that made things interesting.
Sex, Pong, And Pioneers: What Atari Was Really Like, According To Women Who Were There (http://kotaku.com/sex-pong-and-pioneers-what-atari-was-really-like-ac-1822930057)
ово није новинарство, ово је програмско писање...експеримента ради повадио сам сведочења из њених самих интервјуа и упоредио их са закључком...е сад ако је теби ово разуман и логичан закључак, онда ништа
Quote
Two years after she started, Shirley moved to the production office; after that, customer service. In 1986, she became that division's director, sitting in on executive meetings. Shirley left Atari in 1999 with a salary of $125,000.
Quote"I know people who had psychological issues after Atari. It never prepared us for the real world," Shirley said. "Nobody could have asked for a better experience."
QuoteThe culture they told us about was certainly, as Playboy described it, one of "sex, drugs, and video games," but one in which all 12 employees say they freely participated, if they participated at all. Many interviewees said it was the best job they ever had, adding that news of Bushnell's rescinded award struck them as shocking or unfair.
Quote"It's drive-by assassination," said Loni Reeder...."There's a collective anger amongst us toward the individuals who made this a big deal."...
QuoteFormer Atari employees who spoke to me say their time there was deeply empowering; today's women in games might argue that personal boundaries are what make the industry safer for them.
QuoteThe 12 women I interviewed described Atari's culture as a product of the free-love '70s, but also, as an outgrowth of feminism's second wave, which helped empower women to seek equal workplace opportunities. "It was a different time," nearly all of them said at some point during our conversation. It's entirely possible that the women who choose to stay in touch, and publicly affiliated with Atari's brand, are bonded over their positive experiences.
Quote"You're an engineer with no social life, so come work here," Reeder said with a laugh. "There was a flirty aspect of Atari between everybody. In some aspects, the women were more aggressive than the men," she said.
QuoteBushnell declined to answer specific questions for our story, only offering a short emailed statement. "I do not think exploring these kinds of issues through a finite, 40-year old prism offers a productive reflection of our company," he wrote. "Instead, I would refer you to the thoughts and comments of the scores of former employees."
после иде разговор са професорком која дословно каже
QuoteCarly Kocurek is a professor at the Illinois institute of Technology who literally wrote the book on the early culture around coin-operated games: Coin-Operated Americans: Rebooting Boyhood at the Video Game Arcade. She even flew out to the New Mexico desert in 2014 when Microsoft-backed excavators fans dug up buried copies of Atari's E.T. and other games from a landfill. But when the GDC announced Bushnell's award, Kocurek balked. An anecdote came to her mind about an early games company firing a woman for being pregnant, although she couldn't remember where it happened. It could have happened anywhere, she thought, flipping through her notes, and to her, that was telling. "The question isn't whether sexual harassment was rampant at Atari," Kocurek said, "but, are these incidents—the documented ones—reflective of what the industry wants to be now?" That's what led Kocurek to join in on the #NotNolan hashtag last month.
јеботе...значи каже да се сетила нечега али не зна где је и кад се десило...ни коме...
једина функција овог и следећих пасуса разговора са 'професорима' (наводници стоје зато што те особе можда јесу по занимању професори, ал по испорученом тексту, њихова способност за бављење науком је, у најмању руку упитна) је припрема терена за закључак...
Quote
A #NotNolan hashtag started up. Women game designers asked GDC to reconsider giving the award to Bushnell in the wake of #MeToo and a heightened awareness of sexism in the workplace. They didn't say that Atari's co-founder deserved no recognition—just that holding him up for special honors in 2018 felt like it was sending the wrong message.
If it isn't the women of Atari who paint a bad picture of Nolan Bushnell, it's the culture he created there that, decades later, has mushroomed into something else.
If it isn't the women of Atari who paint a bad picture of Nolan Bushnell, it is his braggadocio attitude, his carnival-barker hype with a chauvinist tinge, that does.
Atari's women carved out their own legacy, which, at regular reunions, they continue to celebrate today—and, when it comes to the question of celebrating Nolan Bushnell, giving these women the opportunity to be great is nowhere near as noteworthy as their accomplishments.
заиста се питам да ли си прочитао текст до краја, са разумевањем...но ако јеси, па си га и ставио у пф 'новинари које највише волимо' и уз ризик да будем веома груб, зашто се онда буниш сваки пут кад те скалоп прозове за тенденциозност и пропаганду?!
Ma nisam ga ni pročitao, bio je predugačak da ga u tom momentu čitam a sad sam na poslu pa ne stižem. Linkovao sam ga jer Sesilija generalno radi dosta ozbiljne reportaže a ovo mi je delovalo na prvi pogled kao nešto što ima tendenciozan naslov ali da tekst može da bude, jelte, višeslojan i izbalansiran. Naravno, sasvim moguće da nije, ali moći ću da sudim kad pročitam.
па баци поглед...додуше, скоро сам га целог цитирао, но ако о осталим стварима пише на начин који је ово написала, бар знам да ћу убудуће заобилазити све што она има да каже
Pa, bacio sam na ovo što si ti citirao i deluje mi da se sadržaj uklapa sa naslovom to jest da se od žena koje su radile u Atariju dobijaju svedočanstva kako je bilo tamo raditi. Mislim, ja nisam očekivao da tekst pokaže da je Atari bio pakao za žene i ovi citati su u skladu sa mojim očekivanjem. Moguće je naravno da je autorka teksta negde uturila tezu da je u Atariju ženama bilo nemoguće da rade zbog raspojasane diskriminacije i mikroagresija itd. i da je ovi iskazi demantuju, ali ja to ne vidim ni u zaključku koji si citirao, koji zapravo pokušava da povuče liniju od boys will be boys kulture koja je valjda bila normalna za ovakve firme onog vremena pa do danas gde imamo one reason why svedočenja žena koje kažu da ih se nije tretiralo ljudski u okviru gejming industrije. Hoću da kažem, ja ne vidim da je tekst alarmantno intoniran iz ovoga što sam na brzinu pogledao ali opet, besmisleno da nešto detaljno diskutujem kad ga nisam pročitao.
не разумем те, обе доње реченице које сам цитирао директно везују атари са културом за који, не само да нису они одговорни, већ са којима, по директним сведочанствима које је и сама потписница памфлета цитирала, не деле апсолутно ни једну вредност чак и дотле да:
QuoteFormer Atari employees who spoke to me say their time there was deeply empowering....
QuoteIf it isn't the women of Atari who paint a bad picture of Nolan Bushnell, it's the culture he created there that, decades later, has mushroomed into something else....
Atari's women carved out their own legacy, which, at regular reunions, they continue to celebrate today—and, when it comes to the question of celebrating Nolan Bushnell, giving these women the opportunity to be great is nowhere near as noteworthy as their accomplishments.
ово је за мене буквално перверзно у најмању руку...ако не и шизофрено у својој суштини
но ако само на оволико мало цитираног простора не видиш проблем, нема везе, џаба трошим наше време...
Pa ja u toj rečenici vidim ovo "the culture he created there that, decades later, has mushroomed into something else". Dakle, za žene je rad u Atariju bio deeply empowering, ali je kutura koju je Bušnel kreirao do danas prerasla u gejmergejte razne i koješta drugo. E, sad, to može da se diskutuje da li je tačno, odnosno da li se Bušnelovo nabacivanje sekretaricama organski može povezati sa nekakvim diskriminatornim postupcima koje žene danas susreću u gejming industriji, ali čini mi se da se tekst ne bavi time - ili se time ne bavi dovoljno - pa u tom smislu ta rečenica možda jeste problem, tj. politički a ne nekakav "objektivni" iskaz.
Ali generalno ovaj pasus nije nešto specijalno usmeren da se Bušnelu negira mesto u istoriji niti vidim da se Atari tu predstavlja kao fajri pit ov hel, i ovako izolovanog mogu da ga vidim kao tezu da industrija koja je bila većinski muška od početka danas ima problem da prepozna da u njoj ima sad već ugrađenih elemenata koji mogu biti smetnja ženama, pogotovo ženama danas koje su teoretski više navikle na ravnopravnost itd.
Ja sam iz naslova očekivao daleko manje balansiran članak.
Quote from: Meho Krljic on 13-02-2018, 13:47:28
Pa ja u toj rečenici vidim ovo "the culture he created there that, decades later, has mushroomed into something else". Dakle, za žene je rad u Atariju bio deeply empowering, ali je kutura koju je Bušnel kreirao do danas prerasla u gejmergejte razne i koješta drugo. E, sad, to može da se diskutuje da li je tačno, odnosno da li se Bušnelovo nabacivanje sekretaricama organski može povezati sa nekakvim diskriminatornim postupcima koje žene danas susreću u gejming industriji, ali čini mi se da se tekst ne bavi time - ili se time ne bavi dovoljno - pa u tom smislu ta rečenica možda jeste problem, tj. politički a ne nekakav "objektivni" iskaz.
Ali generalno ovaj pasus nije nešto specijalno usmeren da se Bušnelu negira mesto u istoriji niti vidim da se Atari tu predstavlja kao fajri pit ov hel, i ovako izolovanog mogu da ga vidim kao tezu da industrija koja je bila većinski muška od početka danas ima problem da prepozna da u njoj ima sad već ugrađenih elemenata koji mogu biti smetnja ženama, pogotovo ženama danas koje su teoretski više navikle na ravnopravnost itd.
из овог једино схватам да са тобом у главном не могу да дискутујем, сем да размењујемо саопштења као вучићевић-митровић са остатком света, заиста ми је мрско да одраслом човеку, у овако кратком посту, наводим где замењује тезе задржаћу се само на томе да сам то приметио...и као што рекох, пошто ти је све овде ок, онда ништа.
Dobro, imajmo na umu da još nisam pročitao tekst :lol:
онда ћу додати...'за сада' :)
Quote from: Meho Krljic on 13-02-2018, 15:01:03
Dobro, imajmo na umu da još nisam pročitao tekst :lol:
Прочитај, шта чекаш више...
Što, misliš da svet ne može da produži dalje bez mog mišljenja?
Прочитај, али мишљење задржи за себе, и у себи признај да си погрешио.
За почетак - довољно.
U čemu sam pogrešio, kad nisam dao nikakav sud unapred???
What's Really Going On With All Those Hacked Fortnite Accounts (https://kotaku.com/whats-really-going-on-with-all-those-hacked-fortnite-ac-1823965781)
Već smo pominjali Multiplu Sklerozu Kristijana Donlana, a evo sada ispovednog teksta koji je isti napisao za Gardijan o svojoj bolesti. Vrhunski Donlan (mada nema veze sa igrama):
'A silent disaster unfolding': my life with multiple sclerosis (https://www.theguardian.com/society/2018/mar/31/multiple-sclerosis-silent-disaster-unfolding-unmapped-mind)
Pošto smo videli da je SZO pre neki dan uvrstila "gejming adikciju" u spisak mentalnih poremećaja (https://www.aljazeera.com/news/2018/06/who-gaming-addiction-a-mental-health-disorder-180619111303149.html) - a činjenica da je u pitanju poremećaj bi trebalo da podseti da se ne radi o tome da su "sve igre loše" - i videli smo kako je na to reagovala gejming industrija (nismo, lažu, nema dokaza (https://www.gamasutra.com/view/news/312427/ESA_rebukes_World_Health_Organization_gaming_disorder_classification.php)), ljudski je pročitati ovako razumne komentare:
Wesley Yin-Poole:
It's time to stop running from gaming addiction (https://www.eurogamer.net/articles/2018-06-27-gaming-addiction)
Rob Fehi:
https://www.gamesindustry.biz/articles/2018-06-22-prickly-denial-is-the-wrong-response-to-the-who
Keza MD intervjuiše Šona Marija o No Man's Sky:
https://www.theguardian.com/games/2018/jul/20/no-mans-sky-next-hello-games-sean-murray-harassment-interview (https://www.theguardian.com/games/2018/jul/20/no-mans-sky-next-hello-games-sean-murray-harassment-interview)
Cecilija je noćas bacila bombu:
Inside The Culture Of Sexism At Riot Games (https://kotaku.com/inside-the-culture-of-sexism-at-riot-games-1828165483)
Naravno, nisam ovo još pročitao jer je ogromno, ali vidim da na tviteru imamo uobičajenu podelu između onih koji kažu da je sve tako i da je lepo da je neko napisao ovako detaljnu reportažu o nečemu što je i inače prisutno u industriji, i onih koji smatraju da je ovo hit-piece sa selektivnim pristupom izveštavanju. Klifi Bi je među ovima drugima što, uzevši u obzir da je on praktično izmislio Dudebro kulturu u gejmingu i nije neko iznenađenje :lol:
неке ствари у чланку су несумњива истина (хоћу рећи да знам из друге руке каква је клима у рајоту - у суштини више личи на секту него на фирму), фанатизам, сошл скорз, ал више од свега се цени твој 'рајот (читај лол) скор''ко у неком блек мирору....но прилично сам сигуран да је у питању хит-пис, првенствено због тога што: 1) котаку 2) котаку 3) има реченица у тексту која је по мени најрелевантнија за рајот -
Quote"A label does not excuse people to behave in an ineffective manner," Merrill said in a reply to the e-mail chain. "All people need to be aware of their own strengths and weaknesses and learn to overcome the latter." While managers should help everybody participate in meetings, individuals who struggle to fit into Riot's meeting culture "shouldn't be surprised" if managers and teams don't want to work with them, he said. He continued on to say that many introverts at Riot have overcome the tendency to clam up in meetings and not provide feedback, adding, "The thing to guard against is when someone has the expectation that the world will bend to accommodate their unique situation to an unreasonable degree."
једноставно заболе их, било за пол, род, душу и штагод, битно им је само да буде онако како они хоће -
QuoteАnother former Rioter agreed, adding, "I think that email meant 'Riot is a place for only one narrowly defined type of person,' and that person just happens to be male more often than not."
и наравно одмах после тих цитата иде враћање на инсистирање да постоје дупли стандарди за жене, подсећање на 'њену причу' са почетка чланка...и у том маниру цнн-а, мснбц-а се наставља до самог краја, ред истине, 3 до 4 реда опскурних тврдњи разних сведока и 'сведока'
још мали додатак...котаку је, никада се не сме заборавити када се појаве овакви чланци, део гањкер-а, који је део унивисиона...значи новинарска култура достојна једног информера или курира...прво уцена па ако се не пристане онда чланак...док се ти опереш, прошо воз.
чланак је стварно веома велики, и не могу да га отпишем као тотално хит-пис ђубре зато што, ако се пажљиво чита, заиста даје увид у поремећеност културе у супер компанијама попут рајота, али та поремећеност нема никакве везе са полом особа које су самостално, својевољно пристале на ту културу опхођења и тај начин рада већ са дубоким процепом у односу на људскост који су такве корпорације створиле гајећи 'вредности' којима се на жалост у чланку приступило или врло површно и незаинтересовано (што мени говори да ауторка текста то сасвим подржава) или кроз призму сексизма, којем овде нити има места нити има смисла...
Da, meni zvuči razumno da članak ispravno pokazuje da je Rajot, kao i mnoge druge slične firme, generalno mesto sa nezdravom radnom atmosferom, a da je Cecilija dodala "rodnu" komponentu... Al pročitaću jednom :lol:
мехо, полна компонента је основа уцене, тренутно јаче одјекује него, не дај боже, нељудска цомпанз цултуре...рецимо инсиде тхе цултуре оф социал сцорес ат риот гамес...
Dobro, svako se, jelte, češe gde ga svrbi.
Ranije ove godine smo imali donekle sličnu situaciju sa Quantic Dream gde je generalni "company culture" bio na tapetu, i mada je postojala i pominjana komponenta seksizma, nije to bilo u centru priče. Ovde jeste, ali iako se radi o dve različite firme na dva različita komponenta, ne bi me čudilo da se radi o vrlo sličnim kulturama... S tim što je Rajot znatno veći i bogatiji i njihova ciljna grupa je mnogo, hajde da kažem, intenzivnija, pa je i kod njih to verovatno zaoštrenije. No, u svakom slučaju, sve ovo podseća da je krajnje vreme da se radnici u ovoj industriji sindikalno organizuju - odavno prošlo.
Kris Koler:
In Defense of ROMs, A Solution To Dying Games And Broken Copyright Laws (https://kotaku.com/in-defense-of-roms-a-solution-to-dying-games-and-broke-1828340811)
Тужно је да направиш игру и да ти је онда свеједно шта ће да буде са њом :-(
Sajmon Parkin intervjuiše te neke nove i (donekle?) revolucionarne dizajnere igara za Gardijan:
The game changers: meet the creatives shaking up the gaming world (https://www.theguardian.com/games/2018/aug/19/the-game-changers-six-radical-designers-video-gaming-industry?utm_source=dlvr.it&utm_medium=twitter)
Quote from: Meho Krljic on 08-08-2018, 11:08:53
Inside The Culture Of Sexism At Riot Games (https://kotaku.com/inside-the-culture-of-sexism-at-riot-games-1828165483)
Neka vrsta DLC-a za ovo :lol: :
The Story of Why I Left Riot Games (http://barryhawkins.com/blog/posts/the-story-of-why-i-left-riot-games/)
Keith Stuart o fortniteu na Mediumu:
Fortnite Is so Much More Than a Game – Great Escape (https://medium.com/s/greatescape/fortnite-is-so-much-more-than-a-game-3ca829f389f4)
Imam utisak da bi ovo što on priča moglo da se primeni na mnoge igre danas - u mom slučaju, recimo na Monster Hunter World ili, pre par godina, Earth Defence Force 4.1, naravno, uz određene specifičnosti...
Quote from: Meho Krljic on 28-08-2018, 10:28:08
Quote from: Meho Krljic on 08-08-2018, 11:08:53
Inside The Culture Of Sexism At Riot Games (https://kotaku.com/inside-the-culture-of-sexism-at-riot-games-1828165483)
Neka vrsta DLC-a za ovo :lol: :
The Story of Why I Left Riot Games (http://barryhawkins.com/blog/posts/the-story-of-why-i-left-riot-games/)
I sad:
'We're Sorry': Riot Pledges Sweeping Changes To Address Accusations Of Sexism (https://kotaku.com/were-sorry-riot-pledges-sweeping-changes-to-address-ac-1828689111)
Kris Koler:
The Weird History Of The Super NES CD-ROM, Nintendo's Most Notorious Vaporware (https://kotaku.com/the-weird-history-of-the-super-nes-cd-rom-nintendos-mo-1828860861)
Kit Stjuart:
Seeing farther: the advert that changed the games industry (https://www.eurogamer.net/articles/2018-09-16-seeing-farther-the-advert-that-changed-the-games-industry)
Ovaj Edvin kad se raspiše....
Saving punk from Cyberpunk (https://www.eurogamer.net/articles/2018-09-25-saving-punk-from-cyberpunk)
Danas je Svetski dan mentalnog zdravlja i, da se čovek prekrsti kad vidi koliko naših omiljenih likova iz gejming medija i sa podkasta govori o svojim mentalnim problemima. Za Šona Mektirnena smo znali da ima ADHD i bori se sa depresijom, ali evo, i Džon Voker govori o svojoj dijagnozi, a Ričard Kobet priča kako guta antidepresive...
Podsećanje da bi verovatno i nama valjalo da se ponekad pregledamo, naravno.
patrick klepek i malo istrazivackog gejming novinarstva:
The Long, Weird Story Explaining Why I Bid $700 For a Stolen PSN Account (https://waypoint.vice.com/en_us/article/43ebpd/the-long-weird-story-explaining-why-i-bid-dollar700-for-a-stolen-psn-account)
Horor priča, plus podsećanje zašto je kupovina igara na disku bolja. Naravno, i tako mogu da vam ukradu nalog i nasekiraju vas ali bar ne gubite pristup igrama vrednim stotine i tisuće evra.
well, u ovako ekstremnom slučaju, naravno.
ipak, ovde problem nije što je neko probao da ukrade account. problem je Sony koji ima shitty procedure. Microsoft je daleko odmakao i bolji je u tom pogledu. šteta što nemaju igre koje vrede (don't kill me! :lol:), niti VR. al ajd, preživećemo.
Sad Majkrosoft investira u strimovanje igara, i nadmeće se sa Guglom u tome, a Sony je u tom ringu već pola decenije. Videćemo kako će sledeći konzolni rat da izgleda... Ali tu će zaštita naloga i identiteta biti JOŠ važnija.
da, da, druže meho, al to nas je marksizam naučio znamo već jedno 20 godina, ne? :lol:
Eh, nije da se ja sećam šta sam znao pre dvadeset godina... A ni pre dve godine, kad smo već kod toga... U svakom slučaju, zaštita podataka postaje sve važnija a ovakve priče podsećaju da se u njoj praktično ne može preterati.
(A ko drugi nego) Džejson Šrajer:
Inside Rockstar Games' Culture Of Crunch (https://kotaku.com/inside-rockstar-games-culture-of-crunch-1829936466)
Cecilija baca bombe istine:
Early Access Means Nothing Anymore (https://kotaku.com/early-access-means-nothing-anymore-1830026799)
Сесилија, јур брејкинг мај харт, јур шејкинг мај конфиденс дејли...
Ал у праву је Сесилија све што каже.
Voren Spektor nije BAŠ novinar, ali poslužiće, piso je kolumne i tako to:
We got the creator of Deus Ex to review Dishonored, Zelda, and Fallout 4 (https://www.pcgamesn.com/underworld-ascendant/warren-spector)
Juan Vilson se ozbiljno kandiduje za titulu jednog od najomiljenijih sa ovim tekstom:
The impossible architecture of video games (https://www.eurogamer.net/articles/2019-02-12-the-impossible-architecture-of-video-games)
Ja ovu igru nikad neću igrati jer je MMO ali dobar intervju svejedno:
How Viktor Antonov turned from building cities to planets (https://www.eurogamer.net/articles/2019-02-20-how-viktor-antonov-turned-from-building-cities-to-planets#comments)
Evo, John Walker objavio da napušta Rock Paper Shotgun nakon 18. Aprila. Dakle, ostavlja redovnu platu i maltene potpunu uredničku i kreativnu slobodu koju tamo ima jer želi da realizuje neke druge ideje i pokrene neke projekte o kojima je dugo sanjao. Mislim... svaka čast.
Dobro, on kao jedan od četiri vlasnika je dobio finu lovu kad su prodali ceo RPS pre par godina. A i supruga mu ima full time naučnički poso... mada opet, imaju dete...
Naravno, uvek će moći za RPS da napiše neki frilens tekst. :lol:
Dosta games journalista je završilo na ovaj ili onaj način u gaming industriji, neki kao PR osobe, neki kao neka vrsta kreativca...
Pa, većina gejming novinara koji pričaju o tome generalno se slažu da je to realističan career path za njih - ostanak duže od jedne decenije u novinarstvu je maltene nepostojeći fenomen i većina gleda da iskoristi poznanstva kako bi krosoverovala u neku firmu koja se bavi proizvodnjom/ izdavanjem/ promovisanjem igara i gde će imati platu i manje stresa.
Meni je jedino žao kad se zbog toga presele pa odu sa podkasta. :lol: (To se desilo sa Maršom Dejvisom i Grejamom Smitom, ali srećom ne i sa Kristom Terstenom, koji i dalje živi u Batu i organizuje Crate and Crowbar podkast, dok između ostalog recimo piše za Hackmud).
Doduše, čovek bi pomislio da u 21. veku mogu da podkast snimaju onako kako ga snima dobar deo entuzijasta - svako u svojoj sobi, putem skajpa/ diskorda, ali shvatam da ipak neki ljudi vole da budu u istoj sobi kad se snimaju, zbog dinamike i hemije.
S jedne strane, drago mi je zbog Walkera, s druge strane, RPS je jedini igracki sajt koji redovno pratim vec desetak godina, a autori zbog kojih sam ga pratio polako su odlazili... Mislim da ce Walkera tesko adekvatno da zamene, a bez njega to vise nije to (iako se skandalazno ogresio o Hollow Knighta :?:)
Rob Fehi u jednoj vrlo dobroj meditaciji o odnosu investitora prema AAA igrama (na primeru Red Dead Redemption 2) i tome zašto izveštaji o dobroj prodaji igre njih u stvari ne interesuju. Naravno, ovo je neka vrsta sažetka odnosa u celoj industriji:
Is Red Dead Redemption Online tanking Take-Two's share price? | Opinion (https://www.gamesindustry.biz/articles/2019-03-01-is-red-dead-redemption-online-tanking-take-twos-share-price-opinion)
Veoma opširan ali i sveobuhvatan tekst o prednostima i manama - bar kako ih sada vidimo - Google Stadia projekta:
The Google Stadia Backlash Has Begun (https://kotaku.com/the-google-stadia-backlash-has-begun-1833515412)
Meni je simpatično da sam sve ovo, samo mnogo nemuštije i kraće i nerazvijenije ja pisao pre deset godina, skoro do u dan, a povodom servisa OnLive koji je predstavljen isto na GDC-u, 2009. godine. Deceniju kasnije, i dalje uglavnom ne strimujemo igre, konzole se nisu ujedinile, piraterija nije nestala itd.
Sajmon Parkin za Gardijan o dve od najboljih igara ove godine:
Sekiro, Baba Is You and the politics of video game difficulty (https://www.theguardian.com/games/2019/apr/08/sekiro-shadows-die-twice-baba-is-you-video-game-difficulty)
QuoteThe studio's head, the lovable Hidetaka Miyazaki, has said that his games are intended for players who want to persevere in search of "a feeling of accomplishment that may be relatively rare among other games", a point of view that carries the implicit suggestion that not every game need cater to every person.
Потпуно сам сагласан са овим и подржавам. Барем у теорији, пошто ово мене лично ефективно искључује из њихових игара, пошто (колико сам разумио) њихова тежина је акционе природе, а у акционим играма ја сам напросто катастрофалан. Али ово што каже за "феелинг оф аццомплисхмент" је спот он, имао сам прилику да то осјетим два или три пута у животу.
Секиро, баба из ју, илити Секиро, ти си једна баба!!!111
Odličan intervju:
How Final Fantasy IX's Strategy Guide Turned Out So Horrible (And Other Answers From A Veteran Guide Writer) (https://kotaku.com/how-final-fantasy-ixs-strategy-guide-turned-out-so-horr-1834809621)
Cecilija je rešila da nastavi sa svojim istraživačkim pohodima u gejming industriju. Ovog puta na nišanu su e-sportovi:
Shady Numbers And Bad Business: Inside The Esports Bubble (https://kotaku.com/as-esports-grows-experts-fear-its-a-bubble-ready-to-po-1834982843)
Džejson Šrajer nastavlja u svom stilu:
The Human Cost Of Call of Duty: Black Ops 4 (https://kotaku.com/the-human-cost-of-call-of-duty-black-ops-4-1835859016)
Dobar Oli Velš
Auto Chess proves again that it's modders who know what we really want (https://www.eurogamer.net/articles/2019-07-05-auto-chess-is-the-next-gaming-phenomenon-and-thats-weird-but-also-great)
Sajmon Parkin za Tajm:
No, Video Games Don't Cause Mass Shootings. But The Conversation Shouldn't End There (https://time.com/5647659/no-video-games-dont-cause-mass-shootings-but-the-conversation-shouldnt-end-there/)
Ceca:
The Creators Of Pokémon Go Mapped The World. Now They're Mapping You (https://kotaku.com/the-creators-of-pokemon-go-mapped-the-world-now-theyre-1838974714)
Bogost!
https://www.theatlantic.com/technology/archive/2019/10/dont-play-the-goose-game/600472/
Hahah, da, napravio je ršum ovim tekstom.
Cecilija nam daje mali privju kako će izgledati next gen gejming...
Downloading Call Of Duty: Modern Warfare Was An Absolute Nightmare (https://kotaku.com/downloading-call-of-duty-modern-warfare-was-an-absolut-1839413617)
Situacija sa G/O Media se ne smiruje, a kako to možda bude imalo ozbiljne posledice po Kotaku, nije zgoreg da ovde malo to pratimo.
Naime, pre par dana su svi sajtovi u okviru G/O Media objavili da su agresivne reklame na njima delo menadžmenta i da nisu u skladu sa onime što bi uredništva želela i pozvali čitatelje da pišu menadžmentu i kulturno izraze svoje preference. Menadžment je odgovorio time što je uklonio sve te tekstove bez ikakvog razgovora.
Razne se tu priče pričaju sad, juče je bio trač (lažni) da su svi Kotakuovi zaposleni otpušteni itd. ali očigledno je da se stvari kreću ka nekoj vrsti eksplozivnog razrešenja. Deadspin, vrlo čitan blog iz ove grupacije koji se bavi sportom, je prvo dobio direktivu da piše samo o sportu a ne da se meša u politiku, uprkos pokazivanju metrike da čitaoci deadspina vole da se ovaj blog bavi i politikom. Onda je prvo glavni urednik podneo ostavku a sada i većina zaposlenih (https://techcrunch.com/2019/10/30/deadspin-exodus/).
Sve se ovo događa u poslednjih par dana i treba podsetiti: ove bivše Gawkerove blog-publikacije (Gizmodo, io9, Kotaku, Deadspin, Jezbel, jalopnik itd.) spadaju u sve manji krug uspešnih (profesionalnih) blogova koji imaju razuman* balans između čitanosti i kvaliteta. Generalno, internet je pre nekoliko godina napravio veliki pivot to video, zasnovano na, u međuvremeno dokazano netačnoj analizi metrike (https://slate.com/technology/2018/10/facebook-online-video-pivot-metrics-false.html)koja je sugerisala da se video monetizuje mnogo bolje od teksta. Rezultat je da su mnoge publikacije tekst počele da smatraju dosadnim viškom koji treba suzbijati.
*Jor majlidž, kako kažu Englezi, mej veri
Dalji rezultat je da su publikacije koje se prvenstveno bave tekstom počele da menjaju vlasnike i prelaze u ruke investicionih fondova koje ne zanima publikovanje per se već obrtanje kapitala putem pump-and-dump pristupa, dakle, investiranja u povećanje cifara koje drugi investitori mogu videti kao primamljive indikatore o profitabilnosti a onda prodaja pre nego što se pokaže da je to kratkoročno povećanje cifara zapravo veštačko i da na duge staze vodi u propast. I, da, umetanje autoplay videa sa reklamama u normalne tekstove gde morate da klikćete ko blesavi da biste ih isključli i vratili se čitanju je upravo primer veštačkog bildovanja metrike ("vidite koliki nam je clickthrough!!!") koje nema veze sa stvarnim čitalačkim angažmanom i zapravo pre vodi otuđenju čitaoca od datog sajta.
Ovaj tekst je prilično dobar siže situacije u kojoj se veliki deo onlajn publikacija trenutno nalazi, objavljen, gle čuda, baš na Deadspinu pre par meseci: https://theconcourse.deadspin.com/the-adults-in-the-room-1837487584 (https://theconcourse.deadspin.com/the-adults-in-the-room-1837487584)
Naravno, Kotaku nije nužno bastion nekakve akademske mudrosti niti nekakav nezavisni Pijemont, jelte, ali mislim da će svet svakako biti siromašnije mesto ako nestane medijum koji nam pokazao kako osobe poput Džejsona Šrajera i Sesilije D'Anastazio izrastaju u rasne novinare sa skupovima koji se bave nekim od najvažnijih pitanja u gejming industriji...
https://www.myfavouritemagazines.co.uk/gaming/edge-magazine-back-issues/edge-12-games-decade/
Mislim da ne prepoznajem svih 12? Pomoć prijatelja!
Koju ne znaš?
ja sam na 9/12 :( (spelunky, the walking dead, ?, dark souls, ?, minecraft, gta v, breath of the wild, ?, gone home, fortnite, dota 2)
Upitnici su ti Broken Age, Destiny, i Amnesia: The Dark Descent.
Ovo poslednje je jedna od slika koje bih uvek prepoznao, budući da su igre studija Frictional Games fantastične I smatram da su vrlo značajne. U smislu novina u gejmpleju, ne u smislu komercijalnog uspeha. Destiny nikad ne bih prepoznao, jer me ne zanima, ali, eto, slučajno znam.
eh... drago mi je sto ima i ljudi kojima se svideo broken age, pa jos toliko da mu ukazuju ovakvu cast :lol: i ja sam sumnjao na destiny, ali zaista nista ne znam o njemu.
the walking dead
destiny
amnesia
dota2
Te su mi falile :lol:
Ovo je prilično očigledna ideja, ali drago mi je da ju je neko fino sproveo u delo:
http://www.hollygramazio.net/blog/2019/10/7/writing-about-minit-but-every-minute-i-start-from-the-beginning-again-which-seemed-like-a-good-gimmick-when-i-began
sjajan tekst, samo sto odbijam da poverujem da joj je za sve ovo trebalo 40 minuta :lol:
Kris Koler se potrudio:
The 25 Best Gaming Handhelds, Ranked (https://thebests.kotaku.com/the-25-best-gaming-handhelds-ranked-1840929205)
Hmmmm....
Vitu je bas bezze postavio.
Poslano sa mog Samsung Galaxy S9+
Ma, Kris je Nintendo fanboj, njegova prva knjiga je maltene cela bila o Nintendu a i pola ove liste je Nintendo tako da, dobro je još Vita prošla.
Sređujem nešto, pa nabasah na ovaj Gilenov citat:
The genuinely new remakes society and offends society by its mere existence due to how it questions everything about how people approach culture. That's why it's shocking, in the context it was created. That it's no longer shocking is in how it changed the world. Dead art forms merely decorates it. It's been processed. You can do fantastic art in those forms, but you're never going to match the canon, simply because they were there first. Dead Art forms are where all the Everests have been well and truly conquered. The once-grand achievements are common-place.
The new isn't always good art. But great art is *always* new. If you're looking for the emergence of something on par with anything which I've mentioned in this thread, you're a fool if you're looking at – say – Classical Music or traditional literature. That's why I'm comfortable at describing them as dead art forms. All that's left is parlour games.
Conversely, games are vital and alive.
Štono kažu, vintidž K.G.
Quote from: Meho Krljic on 12-01-2020, 23:03:20
Ma, Kris je Nintendo fanboj
Kao što bi svi gejmeri i trebalo da budu.
Kameron strogo ali pravično:
What Made People Think 'Heavy Rain' Was a Great Game (https://www.vice.com/en_us/article/xgqvqk/what-made-people-think-heavy-rain-was-a-great-game)
Odličan tekst o tome kako je i zašto Wario nastao i zašto i dalje postoji:
The fartman cometh: Celebrating the many careers of Wario, Nintendo's stinky, cheating genius (https://games.avclub.com/the-fartman-cometh-celebrating-the-many-careers-of-war-1841482230)
Well, nije da se to već nije osećalo u vazduhu (i u njegovim tvitovima), ali evo, da se ozvaniči, sada i Jason Schreier napušta Kotaku:
Press Sneak Out (https://kotaku.com/press-sneak-out-1842900864)
Otkad je Gawker uništen a njihovi sajtovi promenili vlasništvo i upravu, Kotaku , avaj, postepeno klizi. Veliki broj jačih imena je otišao (Tim Rodžers nedavno) a Džejsonov odlazak je bez ikakve sumnje jaka indikacija koliko su stvari loše uzevoši u obzir da je on na Kotakuovoj slobodi i podršci izgradio svoj brend...
Džejson objavio da kreće da radi sa Blumberg Njuz. :shock:
Miodrag Kovačević više nije novinar, već godinama je dizajner igara i radi u Starbreezeu, ali upravo je na JuTjub okačena njegova prezentacija na MAGFestu o igrama i igranju na Balkanu:
https://youtu.be/44YCAfisK24 (https://youtu.be/44YCAfisK24)
Neki među nama ga znaju i pod nadimkom Real Soviet Bear pod koijim strimuje.
Volim kako kaže da zna da nikog ne zanima predavanje iz istorije a onda krene od turske okupacije :lol: :lol: :lol: :lol:
Ha, nisam čuo za njega. Gde je prikazivao stvari?
U Svetu kompjutera da ja znam.
A šta radi Kuzmanović? Jel' i dalje piše za SK?
Da. On I Vasović će se, božezdravlje i penzionisati tamo.
Kad već danas pominjemo Streets of Rage 4, Stupacabra se istakao:
Feature: The Making Of Streets Of Rage 4, By The People Who Made It Happen (https://www.nintendolife.com/news/2020/06/feature_the_making_of_streets_of_rage_4_by_the_people_who_made_it_happen)
chick strikes again:
In defense of the Batmobile. A look back at one of Arkham Knight's best features. (https://www.quartertothree.com/fp/2020/08/10/in-defense-of-the-batmobile-a-look-back-at-one-of-arkham-knights-best-features/)
Mene Betmobil uopšte nije toliko nervirao kao ostatak interneta tako da sam tu uz Čika.
da, i ja sam skoro pominjao da mi je batmobile legao mnogo bolje nego što sam očekivao po reputaciji koju ima. kapiram zašto bi smetao nekima koji samo žele duplu porciju onoga što smo već imali u prethodnim igrama, ali ovoliko ocrnjavanje po internetu nije zaslužio.
Fakat je, doduše, da su sekcije gde se boriš protiv dron-tenkova najslabiji deo igre ali nije ih bilo BAŠ toliko da mi to ostavi gorak ukus u ustima... Riddlerove zagonetke gde se morao koristiti automobil nisu bile rđave.
meni je jedina problematična tenkovska borba bila ona na samom kraju, kad se bijemo protiv stotinu neprijatelja odjednom, ovo ostalo mi je bilo solidno. ako bih već morao da ukažem na slabu tačku, složio bih se s chickom da su one stealth deonice kad treba zaći za leđa onim jačim tenkovima malo blesave.
Jesu. I, mada sam igrao igru pre nekoliko godina a zna se da vreme izgladi oštre uglove, zaborave se frustracije a sećamo se uglavnom lepih elemenata igara, ponoviću da mislim daje Betmobil doneo više zabave nego frusrtracija Arkam Najtu...
klepek o paradise killeru:
https://www.vice.com/en/article/akdzvp/ritual-sacrifice-and-punk-skeletons-the-story-behind-paradise-killer
dominic tarason pošteno o novom kol of djutiju:
https://www.rockpapershotgun.com/2020/11/16/call-of-duty-black-ops-cold-war-singleplayer-review (https://www.rockpapershotgun.com/2020/11/16/call-of-duty-black-ops-cold-war-singleplayer-review/#comments)
Vrlo zabavan tekst, samo napisao ga je Brendan Caldwell. Je li to Dominikov alter ego a ja to ne znam?
to nije isti čovek???
izvinjenje brendyju :lol:
Džon Voker blista:
I Cannot Tell If Flat Earth Simulator Is Real Or A Prank (https://kotaku.com/i-cannot-tell-if-flat-earth-simulator-is-real-or-a-pran-1845724415)
From Xenogears To Xenoblade: The History Of Monolith Soft (https://kotaku.com/from-xenogears-to-xenoblade-the-history-of-monolith-so-1845759844)
Džon Voker upravo na tviteru sparinguje sa Skotom Adamsom (autorom ultimativnog bumerskog stripa Dilbert kog vole šefovi koji ne shvataju da je strip o njima) i, ako je uopšte potrebno da kažem, Skot Adam gubi...
Koliko shvatam iz tvitova Nadie Oksford i Ket Bejli - US Gamer se gasi od prvog? Mislim, nije da to nekako nije bilo zapisano u zvezdama, bili su mala operacija i kada su počeli da im odlaze dobri saradnici bilo je jasno da tu nema para da se solidan kvalitet održava. Šteta.
ian walker pravično o tlou 2:
Games Made Under Crunch Conditions Don't Deserve 'Best Direction' Awards (https://kotaku.com/games-made-under-crunch-conditions-don-t-deserve-best-1845863225)
https://kotaku.com/the-cyberpunk-2077-review-drama-1845860765?fbclid=IwAR20ltqJR3T-nLuGCZ-_W2KTDMl-hsljyNE7G5E4uxh8dONWO3eSqlQ4PZM
Džon Uoker :lol:
eto, može on kad hoće! doduše, istina je i da mu bolje leže editorijali nego recenzije... :lol:
US Gamer se, ipak, dakle, gasi:
https://www.usgamer.net/articles/press-start-to-continue (https://www.usgamer.net/articles/press-start-to-continue)
no, evo kat bailey na rpsu:
https://www.rockpapershotgun.com/2021/01/13/there-and-back-again-why-rpgs-matter-more-than-ever/ (https://www.rockpapershotgun.com/2021/01/13/there-and-back-again-why-rpgs-matter-more-than-ever/)
(https://i.imgur.com/dggWmMI.gif?noredirect)
Heh, John Walker na Kotakuu, Ket na RPS-u... incest na sve strane.
No, dobro, Ket i Nadia su pokrenule Patreon za Axe of the Blood God i za sada to dobro privlači donacije, neće gladovati.
U novoj epizodi Galeba, Stefan Milenković ispada redovan gejmer:
https://www.youtube.com/watch?v=Hpx8JCQqH64
Prvih oko 25 minuta pričaju o igrama. Stefanov top 5 je Dark Souls, Shadow of the Colossus, WoW, Ico i Skyrim :lol:
Stvarno... solidan izbor :shock:
Kris Taspel vrlo detaljno, a bogami i optimistički, odgovara na pitanje iz naslova:
Is Xbox Game Pass too good to be true? (https://www.eurogamer.net/articles/2021-02-17-is-xbox-game-pass-too-good-to-be-true)
Džon Voker je danas izazvao mini buru na tviteru (i još objašnjava šta je mislio) iznenađenjem i rezignacijom da RPS objavljuje "glupe" tekstove o trivijalnim temama ("Da li Back 4 Blood ima split screen coop") koji su očigledno pisani da se umile googleovom algoritmu i, kad se malo odmaknemo od žuči koja se ti prosula sa svih strana, zaista je nekako bolno pomisliti da "pravi" gejming ajtovi vode ovu vrstu bitke sa kojekakvim Quorama i sličnim lo-cost operacijama i gube je, umesto da, jelte, rade nešto u čemu su neizmerno bolji i esencijalni...
Koliko ja vidim, taj post i nije u glavnom fidu, već u odeljku Guides, za koji ja nisam ni znao da postoji do danas. Mada, i čak i po standardima kratke objave sa korisnim savetom za igru, ovo baš podbacuje:
https://www.rockpapershotgun.com/back-4-blood-split-screen
Ovo je, ako išta, više za temu o vestima o stripu, ali Kieron Gillen postô ćale:
C gave birth in late January to a lovely human called Iris. I've been on paternity leave ever since. Much of the crunch of the last few months was to ensure that I had as much time as was feasibly possible. As I'm writing this it shows that I haven't entirely stopped work but I've signed off as much as I've been able to, to be as present as I can be.
Iris is amazing. It's been a journey to be here, and we're very happy. And tired, but mainly happy.
Mali pregled Kotakuovog prošlonedeljog štrajka i potvrda zašto su sindikati korisni:
https://kotaku.com/kotaku-gmg-union-strike-resolved-victory-labor-picket-l-1848624502 (https://kotaku.com/kotaku-gmg-union-strike-resolved-victory-labor-picket-l-1848624502)
Kieron Gillen napravio novu igru:
https://kierongillen.itch.io/the-greatest-gamer (https://kierongillen.itch.io/the-greatest-gamer)
Quote
Turn any boardgame into an RPG and collaborate to give one player the thrill of being indisputably the greatest gamer the world has ever seen.
One player is THE GREATEST GAMER.
The others take on roles - a jealous rival, a devoted fan, a proud master and more.
With their help, THE GREATEST GAMER will defeat them all.
Whoa, Brian Ashcraft prewstaje da piše za Kotaku. Plus, vratio se iz Japana za Teksas posle dvadeset godina... Greota, voleo sam njegove tekstove na Kotakuu... Ostaje da pratimo šta će dalje da radi...
preminuo je shamus young (https://www.shamusyoung.com/twentysidedtale/?p=54513), jedna od mojih omiljenih ličnosti u industriji. verovatno je najpoznatiji po dm of the rings (https://www.shamusyoung.com/twentysidedtale/?p=612), svojevremenom webcomic božanstvu i još uvek jednom od najsmešnijih stvari na internetu, no većinu karijere je proveo pišući o igrama na karakteristično pametan, duhovit način i uglavnom s ciničnim prizvukom, no uvek s onom dubljom verom u igre i ljude koji ih prave koja se viđa kod naizgled najvećih mrguda.
enivej, ako niste upoznati s njegovim radom, od sveg srca preporučujem njegovu dugu, DUGU retrospektivu o mass efect serijalu (pre nekoliko godina ju je pretvorio i u knjigu, zove se mess effect):
https://www.shamusyoung.com/twentysidedtale/?p=27792 (https://www.shamusyoung.com/twentysidedtale/?p=27792)
o wolfensteinu 2 i zašto su kritičari surovo pogrešili kad su ga nazvali odličnom igrom:
https://www.shamusyoung.com/twentysidedtale/?p=41551 (https://www.shamusyoung.com/twentysidedtale/?p=41551)
o preyu, poslednja veća retrospektiva pre nego što su ga zdravstveni problemi uglavnom odvojili od pisanja i dokaz da nije bio samo hejter:
https://www.shamusyoung.com/twentysidedtale/?p=52511 (https://www.shamusyoung.com/twentysidedtale/?p=52511)
njegova lista najboljih pc igara, nastala kao odgovor na tadašnju listu pc gamera. staro već skoro deceniju, no fin uvid u čovekov ukus:
https://www.shamusyoung.com/twentysidedtale/?p=24169 (https://www.shamusyoung.com/twentysidedtale/?p=24169)
i tako dalje, slobodno otvorite bilo koji njegov tekst i čitajte, nekoliko stotina hiljada reči a sve suv kvalitet. veliki, veliki gubitak :cry:
Da, veliki gubitak. Shamus je bio jedan od ljudi koji su lansirali The Escaspist ako se dobro sećam, a The Escapist je, u vreme kad se pojavio bio nešto drugačije. RIP.
msilim da je shamus tamo stigao tek kasnije, negde 2010. godine. ti bi ga možda znao i kao autora doom cityja?
https://www.doomworld.com/forum/topic/129781-shamus-young-passed-away/
stvarao je i muziku, pisao fikciju, programirao, napravio onu igru good robot koju je gungeon praktično pomeo s lica zemlje kad se pojavio u to vreme... polivalentan momak.
Elden Ring, Monster Hunter, and the end of my affair with health bars (https://www.rockpapershotgun.com/elden-ring-monster-hunter-and-the-end-of-my-affair-with-health-bars)
Korektno!
kapiram šta ed želi da kaže, ali meni je health bar jednostavno previše bitan qol dodatak da bih želeo da ga ne bude :lol: a svakako ne bih hteo da bude zamenjen tom reaktivnošću koja prikazuje kad je neprijatelju kraj blizu, u mh: worldu sam se osećao ko zlikovac skoro svaki put kad bi neko čudovište na izmaku snage krenulo da posrće i beži od mene...
u drugim vestima, fin text na wiredu o lutboksovima:
It's Not Just Loot Boxes: Predatory Monetization Is Everywhere (https://www.wired.com/story/loot-boxes-predatory-monetization-games/)
Kuku.... Ben Kučera tvituje takve stvari kakve... što kažu ljudske oči ne bi trebalo da vide.
Ima ovde nekakav sažetak: https://twitter.com/GamesNosh/status/1555728666495225857?s=20&t=hmMbZdJKajmw2gq_bYh2-w (https://twitter.com/GamesNosh/status/1555728666495225857?s=20&t=hmMbZdJKajmw2gq_bYh2-w)
Ali tl;dr je da je čovek na rubu nervnog sloma jer su mu deca bila seksualno zlostavljana a njegove šefove u Polygonu je za to boleo kuras i dali su mu otkaz... Ne znam ni šta da kažem sem da je tviter potpuno poremetio način na koji dobijamo infomacije...
Preminuo Mike Fahey.
RIP... On se baš namučio a bio vrlo pozitivan do kraja...
Fanbyte Media je upravo pootpuštao ogroman broj svojih saradnika i sad je to apokalipsa na tviteru gejming novinara. Ironično, njihov sajt je mesecima blokiran u našoj zemlji sa obrazloženjem da valjda nema dovoljno čitalaca odavde pa da im se ne isplati da mi možemo daim pristupimo. Bizarnosti, jelte, kasnog kapitalizma.
Eh, Martin Robinson objavio da odlazi iz Eurogamera. Greota. Volio sam ga.
Ali iza njega ostaju i ovakvi biseri:
Svež intervju sa Džefom Minterom:
https://www.eurogamer.net/curry-with-the-goat-jeff-minter-on-40-years-operating-on-the-far-side
Kris Taspel sa gigantskom reportažom vezanom za to kako su developeri na GDC-u disutovali o uticaju veštačke inteligencije na razvoj igara:
https://www.eurogamer.net/the-games-industrys-response-to-ai-reverence-and-rage
Sajmon Parkin u njujorkeru o tome ZAŠTO je The Legend of Zelda: Tears of the Kingdom tako jebeno big dil:
https://www.newyorker.com/culture/cultural-comment/the-open-world-genius-of-the-legend-of-zelda-tears-of-the-kingdom (https://www.newyorker.com/culture/cultural-comment/the-open-world-genius-of-the-legend-of-zelda-tears-of-the-kingdom)
Kris Brat uradio dvoiposatni dokumentarac o situaciji vezanoj za Dico Elysium i ZA/UM, sa sve odlascima njegove ekipe u Estniju i intervjuisanjem umešanih:
https://www.youtube.com/watch?v=JGIGA8taN-M (https://www.youtube.com/watch?v=JGIGA8taN-M)
Doc Burford nije novinar, ali gde drugde da stavim ovaj njegov sjajni esej o tome šta to "nije igra"?
https://docseuss.medium.com/anyone-who-says-its-not-a-game-has-nothing-valuable-to-say-and-here-s-why-9f1dbc06ecae
Odlični Rick Lane za RPS:
Indie gaming is on the verge of an immersive sim eruption (https://www.rockpapershotgun.com/indie-gaming-is-on-the-verge-of-an-immersive-sim-eruption)
Well, Eurogamer (i cela Gamer Network kamarila, koja uključuje i RockPaperShotgun) je na prodaju (https://www.eurogamer.net/editors-blog-eurogamer-owner-seeking-buyer). ReedPop nisu bili najbolji vlasnici na svetu ali.... sasvim je moguće da naredni vlasnik bude mnogo gori...
Možda svedočimo kraju jedne epohe, braćo!!!!!!!!!!!!!
Ovo mišljenje Gite Džekson treba da pročita svako koga uopše ikako zanima pisanje o igrama:
The New Games Journalism, Same As The Old Games Journalism - Aftermath (https://aftermath.site/the-new-games-journalism-same-as-the-old-games-journalism)
Pošto se, kako i ona primećuje, uprkos SVOM internetu oko nas, nalazimo na mestu gde ljudi kreću od nule da se pitaju zašto niko o igrama ne piše iz perspektive iskustva igranja koje izaziva emocije itd.
Jebem ti koliko smo stari.
Šon baš reče pre neki dan kako je realno NGJ toliko star koncept da je sad uveliko Old Games Journalism.
Kieron je juče po Bluskaju pisao kako bi bilo jako jako jako dobro da neko nekako skupi te neke formativne tekstove NGJ kritike na jedno mesto i objavi knjigu jer je većina toga izgubljena i ne može se više (lako) naći na internetu. I mislim, nije u krivu jer, naravno, u suprotnom opet sve kreće od nule...
Ja kandidujem, pored, jelte, očiglednih njegovih tekstova, onaj njegov prikaz Earth Defence Force 2017* za Jurogejmer. Kad god mu se vratim, oduševim se kako je istovremeno u pitanju i čist gonzo tekst, ali i vrlo uredan buyer's guide:
https://www.eurogamer.net/earth-defence-force-2017-review (https://www.eurogamer.net/earth-defence-force-2017-review)
Umetnost!!!!!!!!!!!!!!!!
*napisan 2007. a ja sam u nazivu igre prvo napisao 2027 jer mi je 2017 godina delovala suviše nisko za FUTURISTIČKI naslov.
Dobro ga se sećam, jedino ne znam da li ga je on preporučio ili ti! Mislim ipak on! A moguće i neki drugi Britanac!
Ja sam ga svakako pominjao više puta, ali legendaran je to prikaz, realno je da ga i drugi preporučuju.
Boginja Keza McDonald interjvuiše boga Shigerua Miyamotoa:
Nintendo's design guru Shigeru Miyamoto: 'I wanted to make something weird' (https://www.theguardian.com/culture/2023/dec/30/nintendo-shigeru-miyamoto-interview-mario-zelda-switch-pikmin-splatoon)
Džejson Šrajer u najnovijem njuzleteru za Blumberg priča o Suicide Squad jills the Justice League i između ostalog dibankuje tvrdnju da je Rocksteady pripremao igru o Supermenu koja ja odbijena od srtrane Watnera. Zanimljivo je.pa ću ga preneti u celini, a ko hoće da se pretplati (besplatno) na ovaj nedeljni njuzletr, može putem ovog linka: https://www.bloomberg.com/account/newsletters/game-on (https://www.bloomberg.com/account/newsletters/game-on)
QuoteDead On Arrival
Last month in Los Angeles, video-game journalists got to play a few hours of the upcoming Suicide Squad game from Warner Bros. This week, they published previews, and the results weren't pretty. "I left the preview event less optimistic than when I came in," wrote IGN's Destin Legarie. Eurogamer lamented that "this might not be the superhero fantasy you're looking for."
Negativity has long surrounded Suicide Squad: Kill the Justice League, which comes out on Feb. 2, in part because the franchise has underperformed but mostly because the game is illustrative of the type of trend-chasing that has led to a lot of heartbreak over the years.
Rocksteady Studios, the London-based developer behind the game, was once an industry darling thanks to the critically acclaimed Batman: Arkham series, which revolutionized superhero games with innovative gameplay and original stories rather than movie tie-ins. Then the company announced that it had pivoted from narrative, single-player action games to a third-person, multiplayer shooter, dismaying fans.
Even if the game turns out to be better than early previews suggest, it won't be what many Arkham fans wanted from Rocksteady. Suicide Squad is an online live-service game, with cosmetic microtransactions and a stream of content that will continue after launch as Warner Bros. attempts to chase the Grand Theft Auto V and Fortnite dragons. These "games as a service," which are monetized long after release, are so appealing to executives that Warner Bros. Discovery Inc. CEO David Zaslav recently said all of their big games would follow suit moving forward.
But the track record of companies that pivot to multiplayer is dismal. Recent live-service flops like Anthem, Redfall and Marvel's Avengers all came from game studios that had previously been beloved for their single-player titles. Nobody wants Suicide Squad to suffer the same fate.
No wonder that this week following the previews, fans continued to repeat a rumor that won't die — that the developers at Rocksteady had originally pitched a game about Superman, which was rejected by Warner Bros. and the company was instead forced to make this one.
In reality, Rocksteady never pitched or worked on a Superman game, according to people familiar with the company's strategy over the last decade. Following the release of Arkham Knight in 2015, the studio began working on a Batman VR game and then an unannounced multiplayer game set in an original franchise, which has not been previously reported.
At the end of 2016, a Suicide Squad game at the Warner Bros. studio in Montreal was canceled, and the property was subsequently given to Rocksteady, which began working on the current iteration in 2017.
The Superman rumor appears to have originated from a user on X, formerly Twitter, named James Sigfield, who told me over direct messages that he had in fact been mistaken. "I corrected it in a later tweet, but it never caught on," he said. "The person that gave me the info got the studios mixed up."
Why, then, has such a flimsy rumor been so prevalent that fans continue to bring it up on social media today? Likely because nobody wants to believe the reality: that one of their favorite studios has been working on a multiplayer service game for more than half a decade.
Suicide Squad: Kill the Justice League had several false starts and was delayed multiple times as the company tried to transition to an unfamiliar genre. By the time it comes out, it will have been in development for nearly seven years — about the same length of time that it took Rocksteady to release all three Arkham games.
The really bad news for Rocksteady is that the market is dangerously oversaturated. Even if the new Suicide Squad game overcomes low expectations and turns out to be a fantastic product, it's hard to imagine a new multiplayer service game succeeding in an era when even stalwarts like Destiny can't seem to grow.
This may not be a terrible outcome for fans, who hope that no matter how Suicide Squad performs, Rocksteady is permitted to get back to the type of games that made it an elite developer in the first place.
Konsolidacija i ukrupnjavanje igračke industrije ne zaobilazi ni preostale medije koji se bave igrama. Ceo Gamer Network (u koji spadaju i Eurogamer, i Rock, Paper, Shotgun, i Gameindustry.biz) je od juče u vlasništvu IGN-a, odnosno Ziff Davisa koji su njihova majka-kompanija.
Iako je IGN poslednjih par godina zaposlio dosta dobrih novinara (koji su radili za Gamer Network), ovo su NARAVNO užasne vesti. Već sad vidimo da je dosta ljudi popilo otkaz i, mislim, ne da su ni Eurogamer ni RPS danas onako dobri sajtovi kakvi su bili pre neku godinu, svejedno je žalosno da posle svega budu prirepak IGN-u.
Ništa, nek se priroda obnovi. Nek neki novi Gilen, Voker, Rosinjol i Mir osnuju novi RPS, molim lepo.
Pitanje je da li ta vrsta medija danas može da bude komercijalno isplativa. Sa jedne strane su JuTjub i TikTok kao primarni mediji kroz koje mlađa publika saznaje o igrama, sa druge je vidno je da veliki broj "pravih" (ne samo gejming) novinara kada izađe iz brutalne frilens trke ili izgubi stalni posao, prelazi na njuzleter kao svoj način rada. Za koji isto ne znam koliko je komercijalno isplativ ali si bar sam svoj gazda. Aftermath je primer nekakvog međurešenja, gde je gomila kvalitetnih likova, mostly sa Kotakua, napravila sajt ali se sajt izdržava od Patreon donacija i dobar deo sadržaja je nedostupan publici koja ne plaća. Što je naravno, razumljivo ali je antiteza onog što generalno podrazumevamo pod "medijem".
A Father's Day Tribute To My Much-Missed Gaming Dad (https://kotaku.com/fathers-day-gaming-tribute-skyrim-xcom-1851540731)
John Walker na mrtvom Kotakuu o svom pokojnom ocu, dirljivo i zanimljivo.
Donlanu je danas bio poslednju dan u Eurogameru - čovek valjda računa da je dovoljno veliko ime da može da frilensuje i da ne mora da sedi na Ziff-Davisovom platnom spisku i čeka giljotinu...
Jahci analizira nove soulslike igre i poredi ih sa orginalnim souls igrama i tu ima dosta dobrih uvida:
https://www.youtube.com/watch?v=j4gOsooyA3Q (https://www.youtube.com/watch?v=j4gOsooyA3Q)
Meni je, naravno, i dalje prilično zabavno da je Ben postao apsolutni tata za Soulslike igre, s obzirom da mi je još u živom sećanju njegov originalni osvrt na Demon's Souls kada mu se ta igra BAŠ niej dopala.
BTW, John Walker se rve sa jednim modernim gejming paradoksom, koristeći Star Wars Outlaws kao primer:
Star Wars Outlaws Is A Crappy Masterpiece (https://kotaku.com/star-wars-outlaws-stealth-bugs-ubisoft-1851637931)
Ukratko, bavi se činjenicom da parama može da se kupi mnogo toga (sumantu nivo detalja u prikazivanju ogromnog sveta, ludački mnogoidrela animacija itd.) a da igri ipak fali kreativnost i da je mi, igrači, percipiramo kao "meh" naslov kome možda i nećemo posvetiti vreme.
Na neki način ovaj video Džejkoba Gelera se odlično nadovezuje na Vokera:
"The Best Looking Game Ever"
https://youtu.be/rTOEGeWcQdY (https://youtu.be/rTOEGeWcQdY)
Аух, ово изгледа много занимљиво, одгледао сам првих неколико минута, али једноставно немам времена за комплетан видео :-( Турићу га у воч лејтер, па га можда погледам на рате. Сад сам баш дошао до дијела у коме говори о томе како ће графика, која сад изгледа спектакуларно, у будућности да буде застарјела и то је једна одлична тема за анализу од које би могао да се направи потпуно одвојен видео. Наиме, мислим да су могућности за напредовање игара у аудио-визуелном погледу све мање. Ако се фиксирамо нпр. на 24-инчне мониторе стандардног формата, ту је стандард рецимо фулл ХД резолуција и не знам да ли се повећањем резолуције ишта добија. У сваком случају ни близу колико нпр. приликом скока са 320х200 на 640х480 на 15-инчним мониторима. Анимација лица (осим евентуално приликом дијалога) и покрета тијела су сад већ негдје око 8/10 (где је 10 неки високобуџетни холивудски филм), околина је нпр. на 9 или 9.5. Да сад неком ко времепловом дође из прошлости (нпр. мени) покажеш двије врхунски изгледајуће игре, једну из рецимо 2019. а другу из 2024., вјерујем да би тај неко морао да уложи солидан труд да одгонетне која игра је новија. За разлику од, рецимо, игара из 1989. и 1994. Оно што (ваљда) покушавам да кажем је да ми се чини да игре врло брзо напредују према неком лимиту доброг изгледа кад значајније иновације једноставно нису могуће и да ће, нпр., игра која у 2028. (мада вјероватно и много раније) буде проглашена за најбољеизгледајућу игру свих времена то остати можда и наредних 5 или 10 година. Е сад, што ли је мени зинуло дупе да пишем о овоме, појма благог немам искрено. Није сад то нека претјерано значајна тема, јер ми Просвијетљени знамо шта је битно код видео игара, али ето, пало ми је на памет оно кад је рекао да је Хелблејд 2 тренутно најљепша игра, али да ће то врло брзо да се промијени.
Dobrim delom se on i bavi time što pominješ. Ja sam pogledao ceo, zanimljivo je.
Donlan:
Grand Theft Hamlet is a luminous documentary about staging Shakespeare inside GTA Online that brings fresh nuance to the game and bard alike (https://www.eurogamer.net/grand-theft-hamlet-is-a-luminous-documentary-about-staging-shakespeare-inside-gta-online-that-brings-fresh-nuance-to-the-game-and-bard-alike)
IGN, GamesIndustry.biz, And Humble Lose Key Staff To Soft Layoffs (https://aftermath.site/ziff-davis-ign-gamesindustrybiz-humble-buyouts)
I, mislim, "key people" su ovde baš "key", glavni urednik GI.biz na primer. Gejming novinarstvo je doslovno na putu da nestane.
Неће док је Кузмановић жив!
Samo da ponovo ostavi pušenje :(
Rič Stenton:
2024 was the year gamers really started pushing back on the erosion of game ownership (https://www.pcgamer.com/gaming-industry/2024-was-the-year-gamers-really-started-pushing-back-on-the-erosion-of-game-ownership/)
IGN baš nema neku reputaciju sajta koji, jelte, kida istraživačko novinarstvo ali istina je i da imaju neretko odlične novinare i urednike. Ovo je na primerdobar tekst a koji se bavi nečim što svi gledamo. Tj. "svi koji brauzujemo Nintendovu, Microsoftovu, Valveoovu ili Sonyjevu prodavnicu igara":
'I Could Make "Fart Fart Boobie Fart: The Game" and Maybe It Would Eventually Get Taken Down' - Devs Reveal Why the Consoles Are Drowning in 'Eslop' (https://www.ign.com/articles/i-could-make-fart-fart-boobie-fart-the-game-and-maybe-it-would-eventually-get-taken-down-devs-reveal-why-the-consoles-are-drowning-in-eslop)
Ekstremno obiman i kvalitetan tekst Krisa Tapsela o Majkrosoftovom bavljenju veštačkom inteligencijom u domeni "ideacije video igara":
Inside Muse, Microsoft's gen-AI game tool everyone hates - what's really going on and why is it being marketed at Xbox fans? (https://www.eurogamer.net/inside-muse-microsofts-gen-ai-game-tool-everyone-hates-whats-really-going-on-and-why-is-it-being-marketed-at-xbox-fans?_gl=1*1of1hf8*_up*MQ..*_ga*MTcyMTUwOTI1Mi4xNzQ0ODY5MTUw*_ga_BBZCZLHBF6*MTc0NDg2OTE1MC4xLjAuMTc0NDg2OTE1NC4wLjAuMA..)
Da notiramo očekivano dalje rastakanje gejming novinarstva kao posledice toga da su u industriju pre nešto više od decenije ušli investitori koji nemaju nikakve veze sa medijumom, ali ni sa novinarstvom a koji sada prave radikalne poteze kada se pokazalo da nema još mnogo toga da se iscedi iz suve drenovine:
Polygon Sold To Valnet And Hit With Mass Layoffs [Update] (https://kotaku.com/polygon-sold-vox-media-valnet-layoffs-digital-gaming-1851778655)
Fandom Blows Up Giant Bomb (https://kotaku.com/giant-bomb-fandom-dan-ryckert-jeff-grubb-gerstmann-1851778728)
Oba sajta su predstavljala neku vrstu "next gen" koncepta za gejming novinarstvo. Polygon kao neka vrsta highbrow publikacije koja će pisati prikaze i imati uobičajeni njuz/ promo sadržaj ali sve urađeno sa mnogo više obraćanja pažnje na mesto gejminga u vaskolikoj ljudskoj, jelte, kulturi, Giant Bomb, suprotno, kao neka vrsta gonzo-autleta, u najboljem mogućem smislu, gde će iskusni gejming novinari raditi sadržaj koji u prvi plan stavlja njihove personalitije i osvaja srca publike neposrednošću. Deceniju i po kasnije smo tu gde smo...
Well, evo šta se dalje dešava sa Giant Bomb:
Giant Bomb is now 100% independent (https://www.giantbomb.com/join?slug=giant-bomb-is-now-100-independent&typeId=1100&id=6514)
QuoteAfter over a decade of corporate ownership, Giant Bomb will now be truly independent. We don't work for a corporation anymore, we work for you (please let us know where to send our PTO requests and expense reports). We're not serving an algorithm or executives, we're serving you, the audience. We want to lean into what's always made Giant Bomb special, and that's the people you see and hear on our content, and our extremely passionate community.
Here comes the part that you're probably expecting!
We want your money. We need your money. Give us money. But for real, this is a big risk we're taking and keeping Giant Bomb alive is going to rely on the support of the community. As an independent entity now, we can say that all support that we receive from you will go directly towards maintaining and growing Giant Bomb and paying the fine folks that you see on our programming week after week.
Games media has changed dramatically since Giant Bomb launched in 2008, and our new model aims to evolve with the times. We want people to be able to see our content whether they're able to support us monetarily or not, so the large majority of what we put out will be available for free. That's how Fortnite works, right? The kids love Fortnite. Dan Ryckert skin coming soon!
Delim preporuku Sorena Džonsona preko RPS-a:
QuoteOver the last decade, I have been a loyal reader of Jimmy Maher's games history blog, The Digital Antiquarian, which is one writer's attempt to chronicle the entire history of computer-based video games. In 2011, he started with games from the 70s like Hunt the Wumpus, Adventure, and Oregon Trail, and by 2025 he had reached 1998 - meaning Baldur's Gate, Starcraft, and Half-Life have all made recent appearances. (For those keeping score at home, that means he roughly covers two historical years per calendar year.) Frankly, there is nothing out there - physical or digital - with this combination of breadth and depth. When covering games - many of which have never had anyone write serious histories of them - he reaches back to contemporary articles and other sources to place the works in their appropriate context and to actually verify the stories that have been told (and have grown) over the years. Not to name any names, but not every game developer has proven to be an accurate source on, for example, how many copies their game actually sold or on who was to blame for a project's mistakes, and Jimmy does the best he can to set the record straight.
If a reader is not sure where to begin with his work, I would recommend starting with A Game of Falling Shapes, the third article in his series on Tetris, which launches the reader on the implausible-yet-true story of how Tetris escaped the Soviet Union and conquered the world, circling the globe and passing through many hands along the way, some of which belonged to, shall we say, very colorful characters. While his work hits the predictable high points of computer gaming (consoles makes only brief appearances - a necessary allowance for such an already implausible project), some of his best work involves unearthing forgotten dead-ends, such as Interplay's misbegotten Realms of the Haunting, and pursuing tangents too good to pass up, such as the many (failed) attempts to lay the first Trans-Atlantic telegraph cable (as a prelude to the story of the Internet).
While choosing a blog might feel like a cheat for a column about my bookshelf, the Digital Antiquarian's existence as a living document online makes it far superior to the static books on game history which are frozen in time as soon as they are printed. His articles build on top of one another, often linking back to past themes which he might not have even been aware of at the time, and the comments section is frequently visited by the game developers themselves, who help him make corrections and give extra context to the decisions they made at the time. These developers don't always agree with each other - which will actually be indispensable to future historians who won't have the chance to talk with them while they are still alive. The impetus to get the story down now, while we still can, is the same reason I started my Designer Notes podcast back in 2014, and I have to admit it was a strange feeling when Jimmy started using my interviews as primary source material. Indeed, I wish I had picked my subjects better to match up with his schedule. I just interviewed Charles Cecil (of Beneath a Steel Sky and the Broken Sword series), and he had some record-scratching stories to tell about how the games business worked in the UK of the 80s - some of which had already made it into Jimmy's articles on Charles and some of which I was hearing for the first time.
https://www.filfre.net/
Da, mislim da smo ga već ovde par puta citirali, sjajan je Digitalni Antikvar.
U novom broju časopisa Liceulice ima nekoliko tekstova o igrama, nađite kolportera i uznite.
Džon Voker zna šta priča:
The Best Game Of All Time Just Turned 25 Years Old (https://kotaku.com/deus-ex-25-years-ion-storm-looking-glass-warren-ellis-1851784985)
Ričard Ledbeter je obavestio javnost da se Digital Foundry prijateljski razišao sa IGN-om i sad su "fully independent". Ajde nek je nazdravlje. Ako iko može, oni mogu.
Aleks Donaldson:
AI was a common theme at Gamescom 2025, and while some indie teams say it's invaluable, it remains an ethical nightmare (https://www.eurogamer.net/ai-was-everywhere-at-gamescom-2025)
Očekivana ali i dalje bolna otpuštanja na Jurogejmeru:
Games media set for more layoffs, as IGN-owned Eurogamer cuts editorial staff (https://www.videogameschronicle.com/news/games-media-set-for-more-layoffs-as-ign-owned-eurogamer-cuts-editorial-staff/)
Naravno, sam Eurogamer ništa o ovom ne javlja, ali "That's understood to include the brand's most experienced editors" verovatno znači da Chris Tapsell dobija pedalu, što je katastrofa jer je u pitanju fantastičan novinar. Možda i Berti :( :( :(