(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.zkvh.org.rs%2Fimages%2Fstories%2Flogoi%2FLeteci_Vucidol-naslovnica-m.jpg&hash=3ac8c196cd3f29f60c6c5cf04726abccc8648247)(https://static.kupindoslike.com/CASOPIS-RUKOVET-BR-1-2-3_slika_XL_35629877.jpg)
U izdanju Hrvatskog akademskog društva iz Subotice, sredinom srpnja [2013-napomena M. M.] objavljena je u prijevodu na hrvatski zajedničko djelo mađarskih književnika Géze Csátha, Arthúra Munka i Emila Havasa »Leteći Vučidol« (mađ. »A repülő Vucsidol«). Ovu, obimom neveliku, novelu odlično je preveo i prilagodio subotičkom ambijentu, napose kroz rabljenje govora bunjevačkih Hrvata, Robert G. Tilly. Tilly je u radio i likovnu opremu naslovnice, lektura je djelo Zlatka Romića, korekturu potpisuje Mirko Kopunović, a knjigu je uredio Tomislav Žigmanov. Knjiga je obima 120 stranica, a naklada je 500 primjeraka.
Djelo je prvi puta tiskano 1906. godine na mađarskom jeziku kao novela u nastavcima u tjedniku »Bački vjesnik« (mađ. »Bácskai Hírlap«) (15. srpanj, 10/163.; 22. srpanj, 10/169.; 29. srpanj, 10/175.; 12. kolovoz, 10/187.; 19. kolovoz, 10/192.; 26. kolovoz, 10/197.; 2. rujan, 10/203.; 8. rujan, 10/208.; 16. rujan, 10/214.; 23. rujan, 10/220.; 30. rujan, 10/226.; 14. listopad, 10/238.; i 21. listopad, 10/224) i prvo je književno okušavanje mladih novinara redakcije – Géze Csátha, Arthúra Munka i Emila Havasa, kasnije glasovitih književnika. Géza Csáth je u vrijeme pisanja ove novele imao devetnaest, Emil Havas dvadeset i dvije, a Arthúr Munk dvadeset godina. Oni su, po povratku sa studija u Budimpešti, ovu novelu počeli pisati kao zabavni kratki roman s tada aktualnom tematikom konstruiranja prvog zrakoplova u Subotici, u kojem su akteri u većini stvarni likovi svoga grada – gradonačelnik, gradsko činovništvo, ravnatelj gimnazije, glazbenici... Novela je izazvala brojne, i pozitivne i negativne reakcije čitatelja.
Drugi puta, nakon 71 godinu, djelo je objavio subotički »Életjel« (1978.), a priredio ga je Zoltán Dér. Kasnije je imalo još dvije objave, ali u Mađarskoj: »Magvető« (Budimpešta, 1980.) i »Lazi« (Segedin, 2001.). Sva četiri puta tiskano je na mađarskom jeziku. Na srpskom je prvi puta novela objavljena u prijevodu Roberta G. Tillyija u subotičkome časopisu za književnost, umjetnost i kulturu »Rukovet« 1997. godine (br. 1-2-3,str. 80-108), a drugi puta 1998. kao zasebno izdanje u nakladi Udruge na znanstvenu fantastiku »Meteor« iz Subotice. Ovo je prvo izdanje »Letećeg Vučidola« na hrvatskome.
https://youtu.be/sP7wzM2xNG4 (https://youtu.be/sP7wzM2xNG4)
PS: Ja sam nedavno nabavio verziju iz Rukoveti, a živo me zanima da li Boban ima verziju iz Meteora...