Hajde da postavimo neku temu koja podstiče razmišljanje i, eventualno, raspravu.
Simetrična igra je ona koja svim "stranama" nudi ista orudja, sredstva ili informacije na početku i tokom igranja.
Asimetrična igra nudi stranama različita sredstva i sposobnosti. Naravno, može se biti asimetričan u različitim stepenima. Na primer, Civilizacija je formalno asimetrična, ali razlike su uglavnom samo to: formalne, tj. kozmetičke. Neki čak i šah smatraju asimetričnom igrom, zbog prednosti prvog poteza. Mislim da je takvo mišljenje preterano, ali, u svakom slučaju, idealno simetrična igra bi bila rock, paper, scissors.
Primere je moguće naći u mnogim žanrovima gde postoje sukobi izmedju "stranaka": strategije, MMO, tabačine... Glavno pitanje koje mene zanima je: zašto ljudi prirodno naginju asimetriji? Individualnost? Potvrda identiteta? Zašto kad igram strategiju sa druidom, moj protivnik gotovo sigurno nije drugi druid, već neka druga klasa? (U slučaju da je protivnik AI, ja sam izaberem tako, a u slučaju ljudskog protivnika, ta osoba izabere tako.)
Imaš li ti primer neke simetrične kompjuterske igre ili moramo da zamišljamo? :lol:
Tenkići?
Pošto si spomenuo borilačke igre, zamišljam mortal kombat gde oba igrača mogu da igraju samo identičnim likovima, ili PES I NBA2K gde ne postoji mogućnost biranja različitih timova, tj. postoji ali oba igrača igraju sa istim timom. Poštenije je da svako bira tim/igrača koji mu više leži u bilo kom smislu, a pošto smo svi manje-više različiti ispada da bi u simetriji uvek jedan igrač bio oštećen jer ne kontroliše omiljenog igrača/tim, dok drugi igrač ima tu prednost. :)
Civilizacija je po meni simetrična, uprkos nekim kozmetičkim razlikama. Command & Conquer je bila simetrična igra. Advance Wars su simetrični. Svaka strategija u kojoj igraju dve ili više istih strana je simetrična. Čak i Street Fighter sa dve Chun Li koje bi se tabale bi bio simetričan. Ali, očigledno je asimetrija preuzela primat, a, kada govorimo o strategijama, jedan od "krivaca" je Starcraft.
Editovao sam gore...nažalost, nisam igrao nikad strategije protiv živih igrača i tu nisam kompetentan, samo borilačke i sportove.
Kako sam glup, pa sad sam se setio jedne simetrične igre, to je fantastična i uvek aktuelna trackmania. Eto sjajnog primera odlično koncipirane simetrije koja perfektno šljaka.
Sećam se primera u kom je neko rekao da je pravljenje tabačine sa samo 4 lika poput pravljenja 10 različitih igara (lik 1 protiv lika 1, 1 protiv 2, 1 protiv 3, 1 protiv 4, 2 protiv 2, 2 protiv 3, itd).
RPG žanr bih izuzeo iz ovih priča, jer on je inherentno asimetričan. Poenta jeste u tome da ih možete preći sa magom, ili ratnikom, ili lopovom. NIJE poenta u tome da ovi jesu jednaki u medjusobnoj borbi - lopov po prirodi stvari nikad ne može da parira drugim klasama, a ni ratnik ne bi trebalo da može magu, osim ako ga uhvati nespremnog - već da se njihove sposobnosti nadopunjuju. Iz tog razloga neću da govorim ni o masovnim igrama, čak ni u PvP varijanti.
Dakle, kada pričamo o ostalim vrstama igara, drugačije je kada se nešto pravi, ili podešava, za solo igrača, a drugačije kada se balansira za medjusobne sukobe igrača. U slučaju solo igranja, tj. protiv sistema ili veštačke inteligencije u ulozi igrača, odabir klase može da bude ekvivalentan odabiru težine. Ne mora da bude idealno podešeno (a i nemoguće je). K'o što sam rekao na drugom mestu, hobiti nisu jednaki nemrtvima po čistoj moći, a svaki diveloper koji se trudi da ih uskladi radi to na štetu fikcije i uverljivosti.
S druge strane, igre pravljene za sukobe više igrača moraju, po definiciji, da daju svim igračima iste šanse.
Pade mi na pamet da je jedna od najboljih asimetričnih igara - koja čak nije ni "video" - svih vremena Gospodar Prstenova: Konfrontacija.Družina Prstena protiv Saurona, iliti Igrač svetla protiv Igrača tame. Različite figure, različite karte, različiti ciljevi.