(https://www.znaksagite.com/P/TikaN.jpg)
Pogovor Ilije Bakića:
Knjiški prvenac Tihomira Jovanovića, već nekoliko decenija znanog čitalačkoj publici koja prati ovdašnja dešavanja u žanrovskoj fantastici (prevashodno naučnoj fantastici ali i hororu odnosno epskoj fantastici i tzv ,,fanovskoj" fantastici), svakako je prijatno iznenađenje za zainteresovane i to kako zbog tematskog okvira tako i zbog samog koncipiranja knjige. Nominalno, knjigu čine priče o žiteljima šumadijskog sela koje se, sasvim logično, zove Selo, smeštenog između rečica Poskočice i Zavojnice, i njihovom stalnom otporu Osmanlijama, koje su osvojile čitav Balkan ali ne i Selo. Glavni junaci pripovesti su dva junaka, omanji i mršavi Arsenije i krupni, jaki Obrenije, starešina sela Atanasije, vračara Baba Manda, pop Nićifor i guslar Radan. Uz njih se, kao povremeni akteri pominju još poneki seljanin kao i domaći prasići, kokoške i kučići odnosno, s druge strane palisada, hedonistički nastrojeni Veliki Aga i njegov savetnik Ibrica. Osmanlije su naizgled nadmoćne ali starosedeoci imaju tajno oružje - napitak od prepeke gnjilih šljiva (ili drugog voća) koji im izuzetnu daje snagu i hrabrost. I tako, avanture dešavaju se...
Zvuči poznato? Naravno. Uostalom, primer koji je poslužio za ugled - selo u Galiji koje se suprotstavljalo osvajanju starog Rima - pominje se i u pričama Baba Mande (mada u njih niko od njenih suseda ne veruje).
Slučajevi nadmudrivanje i otvorenih sukoba dva tabora teme su pojedinih priča-epizoda koje su celine za sebe, sa obaveznim uvodom koji ocrtava osnovne postavke. No, u pojedinim se pričama pominju se ranije avanture, bilo kao uzgredna sećanja ili kao slučajevi za primeri, što stvara dodatne veze ove otvorene/nezaokružene ,,celine" (što je, naravno, oksimoron). Zapleti su raznovrsni, od tajnih planova za pobedu jednih ili drugih do pojave neobičnih stranaca (kakvi su zmajevi i vanzemaljci) ili čudnih putovanja (u prošlost, budućnost i svemir). Sredstva za postavljanje intrige i njeno razrešenje podrazumevaju prepoznatljivu ikonografiju raznih oblasti i žanrova: istorije i pseudoistorije odnosno klasične literature i popularne kulture. Otuda je otkrivanje obrazaca jedan od prvih zadataka u čitanju priča. Svaki od njih će se uklopiti u početnu postavku priče i dati svoj aktivan doprinos u novoj avanturi (čak i ličnosti koje se jedino pominju u razgovorima junaka priča doprinose atmosferi zahvaljujući svojoj ,,staroj" slavi iz drugih medija). Na ovako postavljenoj pozornici sa manje-više poznatim likovima i zadatim krajem (zna se ko će pobediti) autor ,,gradi" dešavanja ,,pomažući se" predznanjima o svima njima uspevajući da bude lepršavo neobavezan a, opet, poseban i originalan i, svakako, duhovit pošto se humorni ton priča takođe podrazumeva. Konačno, autor ne propušta priliku da u fusnotama ,,ispali" mnoge, nimalo naivne žaoke koje će uspostaviti kontakt priča sa savremenim nam trenutkom čime se lakoj razbibrizi dodaje i jedna gorka nijansa (a lekovi su, kako znamo, upravo takvi - gorki).
Od početka knjige do sklapanja korica njen pogodbeni multiverzum se dograđuje i produbljuje/dopunjuje dobijajući i dimenziju ,,stilskih vežbi" iz specifičnog žanra parodiranja kako ,,ozbiljnih" tema tako i - parodiranja parodija. Možda bi se, iz te vizure, moglo reći da je ,,Jedino nepokoreno selo na Balkanu" bliže formi romana nego zbirke priče odnosno da je ,,roman u pričama" ali je to, ipak, pitanje od sekundarne važnosti za knjigu. Mnogo je izazovnije problematizovanje autorovog stvaralačkog postupka koji je na tragu sada već starih postmodernističkih principa po kojima su svaka forma i žanr izazov za novo promišljanje i učitavanje drugačijih značenja. Na tragu takvih iskustava, autor odabire da ,,barata" elementima već stvorenih svetova iz kojih će sazdati svoju ,,literarnu stvarnost" koja malo ili baš ni malo ne vodi računa o bilo kakvoj drugoj (istorijskoj, žanrovskoj) uverljivosti osim one potrebne da ove priče ,,održe" sopstvenu logiku (a ona se, svakako, temelji i na opštim znanjima koja prate svakog od junaka ,,pozajmljenog" iz drugih dela). Jedini linija u kojoj se ovi izmaštani svetovi vezuju za onaj tekući (u kome borave i autor i čitaoci) jesu pomenute fusnote koje su potvrda stvarnosnog korena obrazaca/situacija koji se u pričama dešavaju. Tako su bezbrižni kalamburi i igrarije u pričama ipak situirani/pozicionirani i u našem prostoru i vremenu kao njegova groteskna, izvitoperena slika i duhovita kontrateža barem na ravni imaginacije, što je svakako bitan kvalitet ovog dela koje zaslužuje punu čitalačku pažnju.
Ti si izdavač?
Ne.
Samizdat, finansirao "Elektroistok".
Počev od naslovne strane do prikaza meni ovo liči na Teri Pračeta i njegovo poigravanje sa datim klasicima. Ne previše privlačno.
Neka kombinacija Pračeta i srpskih varijanti Asteriksa i Obeliksa, barem prema opisu sadržaja.. Moglo bi biti interesantno, ukoliko je dobro ili bar solidno napisano.
Naslovnica liči na Paheka.
Quote from: Nightflier on 19-04-2016, 15:25:18
Naslovnica liči na Paheka.
da, čak i pahekov potpis liči na pahekov!
Quote from: Ghoul on 19-04-2016, 15:26:12
Quote from: Nightflier on 19-04-2016, 15:25:18
Naslovnica liči na Paheka.
da, čak i pahekov potpis liči na pahekov!
Ne budi pakostan. Dobićeš čir :P
Quote from: Nightflier on 19-04-2016, 15:30:53
Quote from: Ghoul on 19-04-2016, 15:26:12
Quote from: Nightflier on 19-04-2016, 15:25:18
Naslovnica liči na Paheka.
da, čak i pahekov potpis liči na pahekov!
Ne budi pakostan. Dobićeš čir :P
gde ti tu vidiš pakost?
projektuješ nešto.
ja samo lepo kažem ono što je očigledno (mada možda ne baš svima)...
Ja sam ćorav čovek, pa nisam video potpis, što bi valjda bila razumna pretpostavka (da nisam video potpis, ne da sam ćorav). I ne kradi fore. :D
ukazivati ćoravom čoveku na ono što nije video nije 'pakost' nego dobro delo.
na koje se vraća - eto kako! :(
ali ok, nema veze, naviko sam; to je moj križ.
Džebote, od tolikih tvojih križOva živi pola bosanske drvnoprerađivačke industrije :P
ne budi pakostan!
nek žive i bosanci na mojoj grbači, neka, mogu ja i to da podnesem, samo nek delju!
OK, VERY bad mental images.
neka, nek vidi svet KO je ovde stvarno pakostan.
Albedo, naravno.
Jeb'te... Pahek pokreće Bosance na deljanje?
Prosto da ne poveruješ.
Pahek ima nekoliko naslovnica ovog tipa: rulja u nastupu (Zoroasterov Autostoperski vodič, Na čudnijim plimama...) ali u ovom slučaju to je ssvim primereno.
Čita li neko ovo?
Čita.
Pročitao.
Definitivno jeste zanimljivo i nije bilo gubljenje vremena. Zabavno, ima duhovitosti i puno toga vrcavog i zanimljivog, a ima i slojeva i slojeva i kroz humor se provlače i ozbiljne stvari.
Ipak mešanje svega i svačega, po mom mišljenju bar, nije toliko uspelo kako sam se nadao da hoće, pa konačna ocena 3/5.
Najbolji delovi knjige su mi oni koji se drže ,,Asteriks i Obeliks'' obrasca, u srpskom Selu. Odlični likovi su mi baba Manda
i Ibrica. Meni bi knjiga bila još za stepenicu bolja da se držala toga i šeme koja lepo funkcioniše ; delove sa vanzemaljcima bi recimo potpuno izbacio-meni su bili dosadni. Takođe i brojne fusnote su (često ) po meni nepotrebne i opterećuju tekst i nekako se previše trude da uspostave vezu sa današnjim vremenom, ponekad uspeva duhovitio, a prečesto na silu i guranje.
Ovo je dobra knjiga i sa tim problemima, i dalje je prilično osvežavajuća u odnosu na većinu knjiga i tema koje sam pročitao u zadnje vreme, ali mislim da je mogla biti još bolja i da u njoj fali jače vidljiv trag tog mitskog bića koga svi na ovom forumu često prizivamo i dozivamo-urednika.
Otelo mi dete! Šta, kako i koliko razume ne znam, ali čita i ne žali se. Naprotiv. Kaže da je interesantnije od Asteriksa. Pošto mi je ispričao o Turcima što napadaju iz vazduha, služeći se letećim ćilimima, dok Srbe brani pirpitomljena ala, verujem da i jeste tako.