ako ghoul iz bilo kog razloga ode u pakao, bice zato sto nije gledao novi Tony Scottov hard-R film na dan premijere...
kritike za MAN ON FIRE izgledaju impresivno, i cini se da ce studiji sa KILL BILL VOL.2, WALKING TALL rimejkom, THE PUNISHERom i MAN ON FIRE naparaviti pravu malu renesansu vengeance flickova.
no, to nas odvraca od glavne teme. ghoul, rukavica je bacena...
harrrrrd arrrrr, eh?
hmmm, might consider it...
hmmmmagistrirao si mmmalopre, ghoule, pa ti se odmah nacin izrazavanja uzdigao stepen navise, a?
"Forgiveness is between them and God. It's my job to arrange the meeting."
ko moze da odoli ovakvom dijalogu?
Quote from: "crippled_avenger""Forgiveness is between them and God. It's my job to arrange the meeting."
ko moze da odoli ovakvom dijalogu?
just watch me resist... until divx-land is my home again, that is.
Ghoolie, daj pogledaj taj film pa nas prosvijetli malo u vezi njega! To je Toni Skot, Ghoulie! Tony S*C*O*T*T. Brat izvjesnog djavolski precijenjenog tipa, koji jos od BLACK RAIN (vjerovatno svoga najboljeg projekta, pokraj ALIEN-a), snima najispraznije filmove na planeti. Ne budi gnjida! To je Toni Skot, hej! T*O*N*Y SCOTT. Sto ti dodje isto kao da obozavatelju poezije kazes, hej, to je T.S. Eliot.
U pitanju je cista poezija, Ghoul. Cak nema sanse ni da zaspes u kinu. Posto kada te Chris Wagner (uz Lebenzona - koji je Tim Bartonov - omiljeni Skotov editor), ubaci u kolo srece - ma i najmonotonija prica (poput, recimo, SPY GAME, ali to je Skot radio pod patronatom Universala - nije Skot za Universal!) postaje prava Poezija za uboge oci. Istovremeno je MAN ON FIRE i Skotov najduzi film; petnaest minuta je duzi od ENEMY OF THE STATE! Samo OVA pojedinost treba da te potjera u kino, co'ece, a da tek ne pricam o stotinama drugih (Kris Voken, Miki Rork...) vezane za vjerovatno najjace glumce na planeti.
Ipak, ne mogu tvrditi da ce spomenuti rimejk biti superiorniji od istoimenog Korakijevog remek-djela iz '87 (uopsteno gledano, svakako je tesko skinuti ubistveni "sarkazam" g-dina Glenna i onaj shmek neprevazidjenih 80-ih u akcionom filmu, ali o tome necu ovdje jer bih pisao do sutra), medjutim, ocekivanje je veliko povodom Skotovog rimejka; cak je i Cripple - na pocetku snimanja - bio skeptican zbog Scottovog projekta. Ali nadam se da vise nije, a i ako i dalje jeste, jedino ga TI mozes razuvjeriti i svima nama, ovdje na Forumu, fino pojasniti da uopste ne treba da se osjecamo kao Cripple.
Jer ako Skot skine i trecinu atmosfericnosti sto posjeduje prvi film, tip je... citav film je na konju; ionako je prvobitno tacka stavljena na dramu, a ne na akciju; akcija je u prvom filmu naprosto Prirodna Pojava opako nabijena emocijom gdje glumac treba da bude nesto vise od tek priprostog mimicara. Isto mislim da je Helgeland odlican izbor da napise nesto moody-as-hell, a ne tamo neki puki akcioni spektakl, posto ako je A. Milhan, producent i prvog filma, imao vec odavno namjeru da snimi rimejk MAN ON FIRE, onda je u startu morao racunati na onaj realisticni slif koji intonira i LA CONFIDENTIAL. Upravo ZBOG TOGA je Helgeland i unajmljen za ovaj posao.
U svakom slucaju, reci valja samo ovo: Ghoulie, nemoj nas razocarati.
resistance is futile, ghoul
stvar je otisla do najvisih instanci. Big Daddy Tripp je kao sto vidis obavesten o slucaju i plasim se njegove reakcije ukoliko nas adekvatno ne predstavis ovog vikenda.
jer, ghoul, vidi, ili kako bi ti rekao `cuj`, posto si sklon ljupkim kroatizmima, ti patis of filmofilske hipohondrije. ubedjen si da imas bolestan ukus koji mogu da zasite samo filmovi iz zemalja koje nemaju vodu, ili barem autora koji nemaju da plate vodu. ipak, ja sam uveren da tvoje oboljenje nije nista sto cika Tony Scott, Trippov i moj stric, ne bi mogao da izleci...
Barabe! Ovo ste hteli da gledam, je li? Na ovo da bacim 7 svojih mukotrpno nezaradjenih dolara? Ovo:
Tony Scott's "Man on Fire" employs superb craftsmanship and a powerful Denzel Washington performance in an attempt to elevate genre material above its natural level, but it fails. The underlying story isn't worth the effort. At first we're seduced by the jagged photography and editing, which reminds us a little of "City of God" and "21 Grams." We're absorbed by Washington's character, an alcoholic with a past he cannot forgive himself for. And we believe the relationship he slowly develops with the young Mexico City girl he's hired to protect. But then the strong opening levels out into a long series of action scenes, and the double-reverse ending works more like a gimmick than a resolution.
The screenplay is by Brian Helgeland, whose work on "Mystic River" dealt with revenge in deep, painful personal terms. But this time action formulas take over. The hero outshoots and outsmarts half the bad guys in Mexico City. He seems to be homeless, yet has frequent changes of wardrobe and weaponry, even producing a shoulder-mounted missile launcher when necessary. And as he plows his way through the labyrinth of those responsible for kidnapping the girl, the body count becomes a little ridiculous, and Washington's character, who seemed very human, begins uncomfortably to resemble an invulnerable superhero. Sure, he gets shot now and again, but can you walk around Mexico City as an accused cop-killer and outgun professional killers indefinitely?
"Man on Fire" has a production too ambitious for the foundation supplied by the screenplay. It plays as if Scott knows the plot is threadbare, and wants to patch it with an excess of style. He might have gotten away with that in a movie of more modest length, but "Man on Fire" clocks in at close to two and a half hours, and needs more depth to justify the length.
Too bad, because the performances deserve more. Denzel Washington projects the bleak despair he's revealed before, and his character arc involves us. Christopher Walken supplies another of his patented little speeches: "Creasy's art is death. He's about to paint his masterpiece." Dakota Fanning ("Uptown Girls") is a pro at only 10 years old, and creates a heart-winning character. Ticotin and Giannini supply what is needed, when it's needed. There are scenes that work with real conviction. The movie has the skill and the texture to approach greatness, but Scott and Helgeland are content with putting a high gloss on formula action.
Nemam ama bas nikakav razlog da ne verujem gorenavedenim dijagnozama; stavise, sasvim su u skladu sa mojim instinktima, koji jasno govore: DiVX fodder, at best.
Umesto toga, svoju hipohondriju sam danas upraznjavao novim radovima u otkrivanju KOREJSKE kinematografije: nakon nocasnjeg QUIET FAMILY [kasnije remade by Miike into KATAKURIS] popodne sam gledao Barking Dogs Never Bite, od rezisera ciji me MEMOIRS OF MURDER vec odusevio na Festivalu.
To su filmovi koji se bave malo dubljim radovima od stavljanja svetlucavog laka na iskrzanu, zastarelu, crvotocinom-izjedenu povrsinu. A Scottovo lickanje klishea nece mi pobeci - pozajmicu ga od nekog kad se vratim u Divx-land.
Ako bas pozelim. A nije bas da mi je u top 50 Divx prioriteta...
ghoul, pruzena ti je prilika, a ti si nam uzvratio citirajuci Ebertovu kritiku...
dobro da nam nisi citirao i deo u kome je definisan njegov rejting, pa da se ispostavi da se zgrazavas nasilja.
znao sam da ces da se uhvatis za eberta [a ipak ga citas, je li?! :twisted: ]: sta god ti mislio o njemu, jedno ne mozes da osporis: covek pise vrlo jasno i konkretno, bez zamumuljenih ezotericnih apstrakcija i isprdjivanja.
ne moras s njim da se slazes, ne moras da delis njegove nazore, ali ti barem pruzi jasnu sliku o tome kakav film da ocekujes.
evo, hteo sam da udovoljim tvojim [ i mojim] trash nagonima, i napokon pogledam STREET FIGHTERA. :!:
no buduci da je trenutno video zauzet, moracu da se bacim na DVD, i gledam jos 1 [relativno] opskurni 'art' film= Pazolinijevu TEOREMU. :(
tokom jednog razgovora u Vrnjackoj Banji, Milan Vlajcic mi je rekao da sam flamboyant fatty kao Roger Ebert, ali da se razlikujem od njega zato sto sam agresivan a nisam poplarizator...
na jednom bizarnom nivou moram priznati da je Ebert, uz Andy Sarrisa, covek koga najvise postujem medju americkim kriticarima, i najvise ga citam, zato sto mislim da povremeno ima dobre instinkte, i da, sto je jos vaznije, iz njegovog teksta mozes da iscedis sta se zapravo zbilo na ekranu, cak i kad nudi nepovoljan komentar. vecina ostalih kriticara su budale pune predrasuda i uopste ne razumeju americki studio film...
a opet s druge strane, postoje samo dve osobe na svetu koje se autenticno loze na big-studio fare. Big Daddy Tripp i ja. svi ostali flertuju sa umetnoscu...
tako da u sustini jedini uticaj koji priznajem je Big Daddy Trippov...
Podsetio sam se izvornog MAN ON FIRE.
Oprosti mi, Tripp. Gresio sam. kad sam bio mali, film mi je bio nedovoljno dinamican i detaljan. U to vreme je vrhunac Scott Glenna za mene bio NIGHT OF THE RUNNING MAN, kad skuva tipu stopala. Mark L. Lester. Mark L. Lester je i dalje brend u mom malom univerzumu ali italo-uticaj se takodje ceni.
Tada ga nisam cenio. Pogresio sam.
Prastaj, Tripp...
Ma znao sam da ce ti se dopasti. Savrseno je patetican.
Pogledao sam MAN ON FIRE!
Film je predivan. Bukvalno kao oba KILL BILLa u jednom filmu,. s tim sto su scene koncipirane kao vizonarske a ne retro.
Film prakticno pokriva sva polja. Ima ljubak melodramski uvod od 52 minuta za ghoula. Ima sat i po rokanja i torture za Crippled Avengera.
Nekonvencionalnost Scottove rezije ga dovodi na ivicu art-house postupka te je film, ma koliko konvencionalan na nivou price, zapravo vrlo vizionarski na nivou egzekucije.
Takodje, moze se reci da je MAN ON FIRE bitan za Glock, koliko je LETHAL WEAPON bio bitan za Berettu 92. The first major Glock movie.
Mislim da se automatski kvalifikuje za jedan od najboljih filmova godine...
MAN ON FIRE nastavlja svoju misiju. Do sada su dvojica hardcore beogradskih postovalaca Ridleya, iobojica zanrovski ezoterici, posle gledanja ovog filma, priznala da im je Tony ipak drazi brat... Go figure...
Pogledao i ja najzad Man on Fire... :D
Film jeste odlican i verovatno je najautorskiji film Tonija Skota do sada. Verovatno ce oni koji inace preziru Tonija dobiti epilepticni napad u sred filma od silnog (i nicim izazvanog) drmusanja kamere, flesheva, prebrzih rezova i obilja filtera, ali to je Toni Skot u svom punom sjaju. Take it or leave it... Ja se, priznajem, jos uvek nisam potpuno svikao na taj njegov ludacki stil, pa mi i dalje smeta na pojedinim mestima, ali opet, gledano u celini, to pije vodu. Toni je jedan od onih reditelja koji ne zna za rec suptilno, sve kod njega je u prvom planu (doslovce tj. vizuelno), metafore su prst u oko, emocije su intenzivne, rezija prenaglasena, a opet, sve to na neki cudni nacin funkcionise... Film je prelepo slikan. Muzika je odlicno uklopljena, gomila stvari od Nine Inch Nail se provlace kroz film, a tu je i neka (valjda) spanska balada, koja je isto super. Akcija je odmerena, ali je ima i film je dovoljno brutalan... Medjutim, glavna fora je sto je prvih 50 minuta film cista (i odlicna) melodrama, a tek onda na scenu stupa akcioni deo. Kasting je mozda i najbolja stvar u filmu, i ne samo standardno dobri Denzel koji se ovde ne preglumljuje kao u Trainning Day vec vrlo fino nalazi meru, nego i ostali. Klinka je ovo odglumila za Oskara i svaka joj cast, Voken dobija ovde netipicnu ulogu i prava je steta sto prakticno nestaje iz drugog dela filma. Fora sa subtitlovima je divna, iako jeste malo previse forsirana (mada, gotovo svega u ovom filmu je previse!), potpuno stripovski... Obrti su dati tako da ih mi znamo, ali ne i glavni lik, mada ih i on naslucuje, pa je akcenat stavljen na emociju koja sledi "otkrovenje" umesto nekakvog iznenadjenja ili cega vec. Mudra odluka kada je rec o revenge flicku.
Mocan film zaista, uprkos manama. Treba ga pogledati u bioskopu, a za to ce se ukazati prilika izgleda negde na jesen.... :D
Mislim da Ridlija treba tužiti što nikada neće biti u stanju da snimi ovakav film. Posle ovoga reči Spy i Game nekako kao da su isparile iz mog mozga.
Nadam se da se neće pogoditi da se neko od vas dobrih ljudi nađe na istoj projekciji ovog filma kao i ja kad dođe u biskiše, jer mislim da će im moje dranje i javno svršavanje u gaće svaki put kad Denzel nekom pejdžira dupe totalno pokvariti užitak gledanja ovog... ovog metamfetamine bluz krek noar rivendž whatever skoro-pa-remek-dela u svakom slučaju.
Mislim da sad znam kome je najbolji bend svih vremena posvetio pesmu Tony's Theme.
"This is a song about a superhero named Tony. It's called the Tony's theme!"
TO!
NY!
TO!
NY!
TO!
NY!
TO!
NY!
Nije da nemam zamerki na film, ali koga, zaboga, zabole uvo za to. Uz sinoćnju late projekciju Mametovog Spartana u Kozari, Man on Fire vratio mi je veru u Holivud.
Premijera Man on Fire 16og septembra...
sad odgledah pre neki dan na novin.projekciji,stvarno mi se dopao,film je odlicno reziran, mada ima utiska Olivera Stouna,dosta brutalnih scena ,mogao bi rezirati panishera,toliko dobar film da me je zabolela glava :o a cak u nekim scenama samo sto ne zaplacem :cry:
Abecednim redom, Milosh, Spider i Tripp mi dodju po 200 dinara koliko košta osam sati subjektivnog vremena za beskonačno smaranje zvano Man on Fire.
Sa druge strane, ko mi je kriv što verujem BILO KOME kada je u pitanju fakin Toni Skot.
Aman, ljudi! Tri-četiri dobre scene u više od dva i po sata glumatanja, foliranja, impotencije, laganja publike, izdrkavanja, umetničarenja i, najgore od svega, neoprostive zloupotrebe Linde Roštat.
I hajde neka meni glupom neko objasni šta je na kraju bila fora sa Krisijevom šakom.
Što se tiče kvazi artsi-fartsi fazona, ideologije, ikonografije i ostalog, nemušti Panišer je izmislio sve za ovo...da ne kažem šta.
A ostali, gledajte film na divxu ako nemate šta pametnije.
I jebo me onaj ko me ubedio da poslušam onu trojicu.