http://zadarski.slobodnadalmacija.hr/vijesti/clanak/id/27497/nagrada-vbz-tisak-media-za-neobjavljeni-roman-pripala-zadranki-debitantica-lada-vukic-napisla-potresnu-pricu-o-djecaku-s-posebnim-potrebama (http://zadarski.slobodnadalmacija.hr/vijesti/clanak/id/27497/nagrada-vbz-tisak-media-za-neobjavljeni-roman-pripala-zadranki-debitantica-lada-vukic-napisla-potresnu-pricu-o-djecaku-s-posebnim-potrebama)
Ne znam da li je pravo mesto, ali čini mi se da nagrađeni roman nije žanrovski.
Ipak, reč je o našoj drugarici forumašici, tako da... mesto mu je na ovom forumu.
Nadam se da će administrator prebaciti ovde sve želje, čestitke i pozdrave.
Neke su žene pisale časopise i svađale se.
Neki muškarci pisali za žene i svađali se.
A jedna žena je pisala roman i dobila nagradu.
Čestitam. Od srca.
Šta je bratijo? Niko ne prati Hrt? Niko našem članu (ici) da čestita? Kada žena postigne uspeh, nigde nikog, a kada se bune i nešto pište kao nešto im nje po meri, malo im mažnje, mnogo debljine, nisu one samo šminka, kada pokažu istinski intelekt i uspeh, niko ništa. Zrikavci u daljini. E, jadi moji...
Наравно да нико не прати хрт! Јел Стипан добио неку награду?
Ne, Bato. Saturnica je dobila nagradu za najbolji neobjavljeni roman u Hrvatskoj, što svakako zaslužuje malo lepšu čestitku od one sa uporednim ruganjem nekim drugim ženama, na temi koja nema baš nikakve veze sa njom.
Verovao ili ne, zaista ne pratim HRT :) ...dosta mi je i naših medija, još mi trebaju i hrvatski...eventualno nekad pročitam Jutarnji list-vesti, i to na preskok i brzinski.
A Saturnici naravno da čestitam xcheers
Лијепо. Претпостављам да имамо или ћемо имати посебну тему за роман.
(https://scontent-vie1-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-9/14925478_1306603322704851_5784904519157200658_n.jpg?oh=e44d7672763f1a55687ed5288283db71&oe=589178F3)
V.B.Z. PREDSTAVLJA DOBITNIKA KNJIŽEVNE NAGRADE V.B.Z.-a i Tisak medije 2016.
Specijalna potreba je roman koji afirmira ono nešto autentično ljudsko u nama. Hrabar i potresan tekst koji je tako napisan da čitajući ga, postajemo bolji ljudi.
Protagonist romana Specijalna potreba desetogodišnji je dječak Emil koji živi s majkom u unajmljenom stanu u nekom neimenovanom gradu. Samohrana majka teško sastavlja kraj s krajem iako se ubija od posla. Sinu, koji ima problema s nogama i k tome boluje od mutizma (poremećaja govorne komunikacije), daje svu ljubav i bori se da se, u nesklonoj sredini, što bolje socijalizira. U vrlo vješto i precizno voljenoj priči o hendikepiranom dječaku koji se na svakom koraku, osobito u školi, susreće s nerazumijevanjem i nedostatkom empatije, zbiva se i jedan kratkotrajni ljubavni zanos, dramatični lomovi među likovima, neobični susreti s dilerom, filozofska razmišljanja starog slijepog profesora i Emilovo natjecanje s njim u slušanju šumova.
Kod Emila je posrijedi pojava koju psihijatri nazivaju selektivnim mutizmom, karakteristična za dječju dob: dječak s pojedinim osobama razgovara normalno, a s drugima pokazuje potpuni ili parcijalni mutizam. Na pitanje kako otključati Emilovu bravu, osim majke koja to postiže ljubavlju i intuicijom, racionalan odgovor nudi tetak Jakov. On smatra da se kod Emila ,,sve vrti" oko prisnosti i povjerenja, načina približavanja, pa mu daje vremena da shvati kako mu želi dobro i da mu je ,,baš takav kakav je, drag i prirastao srcu, jer je poseban i drugačiji". Upravo na odnosu likova prema toj Emilovoj posebnosti – odnosu koji je polariziran i motiviran različitim razlozima, od socijalnih, psiholoških, religijskih do karakternih i drugih – gradi se drama glavnog junaka romana.
Vidi li Emil na kraju, unatoč svim nevoljama koje je u međuvremenu prošao, ipak neka otvorena vrata?
http://www.vbz.hr/knjiga/vukic-lada-specijalna-potreba~1
Imao sam običaj da kažem da je pisanje romana trenutak koji piscu podiže literarnost i samopouzdanje. Naime, ja sam pisao razne pričice odvajkada a od 1975. sam ih slao na tada raspoloživa mesta za objavljivanje. Tokom 1980. napisao sam prvu verziju romana "Čuvar" (od leta do Nove godine prepisao sam je šest puta, tri puta rukom i tri puta pisaćom mašinom). Nakon toga, za samu Novu godinu bila je zadata tema "Nova godina na Marsu" i ja sam idući kući sa sastanka društva Lazar Komarčić (temu je zadao Zoran Živković) smislio priču a kod kuće je za 45 minuta iskucao direktno i mašinu i to je bilo otprilike to. Shvatio sam da mi je pisanje najednom postalo lako, uobličeno i sadržajno... direktna posledica petomesečnog rada na romanu.
Čini mi se da se to dešava i saturnici, jer je priča koju je poslala na prethodnu radionicu toliko superiorna u odnosu na njene ranije radove da nema nikakve dileme da joj se dogodila inicijalizacija u prave pisce.
Sve pohvale i iskrene čestitke Saturnici. :)
xcheers
hvala na čestitkama. ja sam još sva, što bi mi dalmatinci rekli, u balunu. ne znam gdje mi je glava a gdje dupe. ali znam gdje mi je srce. eno ga čuči, drhturi u mom prvom romanu. da nije bilo vas i ovog foruma, možda ne bi bilo ni moje knjige. jer, nigdje više nisam pisala i brisala. nigdje se više nisam svađala. nekad sam i plakala. rekla bih da je smijeha ipak bilo najviše. sada sam samo sretna.
hvala svima... :)
Si počela da pišeš novi roman?
Quote from: Stipan on 08-11-2016, 10:24:25
Si počela da pišeš novi roman?
da, ali samo na razini ideje koju razrađujem u glavi. znači, nisam još došla do faze papira.
Čestitam, sa zakašnjenjem. Bravo!
браво сатурнице, једва чекам да прочитам
Kad smo kod čitanja, kako može da se kupi ova tvoja knjiga, Saturnice? U Beogradu?
Napravićemo neko malo reizdanje u 20 primeraka za ovdešnje zainteresovane...
Quote from: Kimura on 08-11-2016, 12:17:15
Kad smo kod čitanja, kako može da se kupi ova tvoja knjiga, Saturnice? U Beogradu?
nisam sigurna. ali na koricama piše da je za hrvatsko, srpsko i bosansko izdanje.
Bobane, nećeš valjda Saturnicu da piratizuješ?
Quote from: дејан on 08-11-2016, 12:04:38
браво сатурнице, једва чекам да прочитам
a bit će valjda, jednom...:)
Quote from: Boban on 08-11-2016, 12:22:04
Napravićemo neko malo reizdanje u 20 primeraka za ovdešnje zainteresovane...
Taj sam.
Tek sada vidim. Čestitam saturnice. xcheers
PS. Možda bi odvojena tema bila prikladnija?
e svaka cast, saturnice. ovo je uspjeh.
Pridružujem se čestitkama! Lepo je pročitati o uspehu nekog "našeg"
:)
čestitke saturnice! xcheers ovo su mnogo lepe vesti. xflowy
btw, nadam se da oktobarska radionica neće biti uskraćena zbog novonastalih obaveza :lol:
da li roman može da se naruči iz Hr ili moramo da se uputimo do mora il bar do zagreba?
kao što predložiše kolege gore, ima li šanse da adminstracija odvoji deo vezan za saturničin uspeh u poseban topik? meni u startu nikako nije bilo jasno o čemu aleksije priča.
Čestitke Saturnici! :)
Uzgred, može bilo ko da otvori topik o Saturničinom romanu, a admini mogu posle da prebace tamo šta treba.
Cestitke, saturnice! :)
da, zasebna tema je pozeljna.
Pa što je ne otvorite kad može bilo ko?
Ja bih se od sveg srca pridružio čestitkama.
Meni su se od početka sviđao tvoj pristup pisanju, ali, kao što boban kaže, ove poslednje stvari su prilično zrele.
Nabaviću ovo kad odem sledeći put u Zagreb.
Pozdrav
Mića
hvala još jednom svima. imam slobodne samo 4 knjige jer sam sve druge, dobivene kao gratis, razdijelila. jedna je za scallopa, jedna je za syntetica kojeg nema nigdje, a one druge dvije neka scallop da onom tko ih već bude zatražio.
http://zadarski.slobodnadalmacija.hr/vijesti/clanak/id/27667/zadranka-lada-vukic-dobitnica-vbz-ove-nagrade-za-neobjavljeni-roman-sad-mi-se-muz-i-sinovi-vise-nece-rugati-zbog-piskaranja
želim da prestanete lijepiti linkove s intervjuima i to izmišljenih i bombastičnih naslova i sadržaja. kakve to veze ima s knjigom? znači, ja sam ovih dana odradila desetak intervjua i još moram toga po protokolu. I što sad? sve ćete te gluposti i nebitne stvari koje nemaju veze s romanom ovdje lijepiti? molim admina ako je moguće da ovo pobriše. ne uznosim se. mrzim hvalospjeve. stojim s nogama čvrsto na zemlji.
eh, bre, to ti je cena slave... novinari često izvlače delove rečenica iz konteksta i od njih prave bombastične naslove jer to tako danas mora u novinarstvu. Ponuda svega i svačega u medijima je tolika da samo najžilaviji opstaju. Budi srećna što nisu tražili da se slikaš gola i takve stvari.
Quote from: Boban on 10-11-2016, 22:20:52
eh, bre, to ti je cena slave... novinari često izvlače delove rečenica iz konteksta i od njih prave bombastične naslove jer to tako danas mora u novinarstvu. Ponuda svega i svačega u medijima je tolika da samo najžilaviji opstaju. Budi srećna što nisu tražili da se slikaš gola i takve stvari.
stvar je u tome da oni nisu upoznali moju drugu stranu. još uvijek misle o meni kao pitomoj kućanici s viklerima na glavi, koja je u dokolici, gutajući serije s tevea, odlučila napisati svoj prvi roman...
Добро си прошла. Ако неки спортски магазин буде одлучио да пише о књижевности биће то писање у полувремену и доношење ладног пива кад момчад игра!
То су њихови формати које публика тражи.
Navići će se vremenom na pravila igre. Nema joj druge.
majko mila kakav roman, nisam ga ispustila iz ruku dok ga nisam pročitala; u jednom dahu se čita i sigurno ću mu se opet vratiti.
viška nema, manjka nema, karakterizacija likova takva da se instant saživiš i sa glavnim protagonistom (dečakom) i njegovom majkom i svim ostalima koji se pojavljuju. mislim da je najveća vrednost romana u tome što su i marginalni likovi obrađeni tako da se i sa njima možemo emotivno saživeti, a nigde patetike!
postavka, scena, opis društva sa svim njegovim vrlinama i manama...sve je izuzetno dobro promišljeno i logično. kroz ceo roman provejava i savršeni smisao za humor (nema cinizma!), pa i u najtužnijim situacijama.
stil? stil me bukvalno oduvao.
a kraj me ubio, razbio i trebaće mi neko vreme da se pokupim.
ni ne sećam se kad sam pročitala nešto ovako dobro a da je na domaćem jeziku.
bez imalo preterivanja.
apsolutna preporuka.
bez uvelicavanja sto saturnica dio forumaske ekipe, realno je ovo djelo jace od vecine sto, da uzmem neku referencu, jer prvi roman, napisala slavenka drakulic, a prisutno i na inozemnim trzistima.
nadam se da cemo ugledati i strana izdanja.
Volela bih da ovu knjigu pročitam, a kad ću do nje doći - ko zna?
Do tad verujem oboma.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fcitajknjigu.com%2Fwp-content%2Fuploads%2F2016%2F12%2FIMG_4893.jpg&hash=6cf918534fc85235d5dbac74fb96631b1e9d2e2c)
Volim knjige kroz koje progovara dijete. Tako mi se u ovom romanu desetogodišnji Emil brzo uvukao pod kožu. Zadnju takvu sličnu knjigu sam čitala prije par mjeseci a zvala se ,,Čudo". Ako ste čitali ,,Čudo" onda znate o čemu govorim.
Emil ima deset godina i dijete je s posebnim potrebama. Ima problema s nogama te nosi specijalne ortopedske cipele (a toliko želi obične tenisice), boluje od mutizma i vrlo malo govori. S druge strane ima savršen sluh i čuje sve ono što ,,normalni ljudi" ne čuju.Čuje i ono što ne želi čuti. Čuje kad netko laže ili kad je žena trudna. To ga čini posebno intuitivnim i empatičnim. Emil razumije ovaj svijet bolje od odraslih. Zato nevoljko redovno pohađa školu jer tamo baš nije dobro prihvaćen. Uspješno računa samo do deset, jer ima samo deset prstiju. Ima problema s vršnjacima ali i s učiteljima i učiteljicama. Njegova majka Marina hrabra je i borbena samohrana majka, te s Emilom živi u unajmljenom stanu u ,,nekom gradu". Nije joj lako ni financijski, ni emotivno ni društveno. Kroz Emilovo prepričavanje u prvom licu saznajemo sve o njihovim susjedima u zgradi, o maminoj sestri i šogoru koji ne mogu imati djece, maminim prijateljima i poslodavcu, ali i maminom ljubavniku. Emil ima i tajanstvenog ,,prijatelja" kojeg zove Momentalni, a koji je ustvari sitni diler drogom. Naravno Emil o tome nema pojma i prihvaća ga kao sebi ravnog s puno razumijevanja. Čak mu i pomaže u dostavljanju ,,tajanstvenih paketića". Puno je to za jednog desetogodišnjeg dječaka koji ne želi zabadati nos u tuđe stvari jer možda bi netko jednom mogao zabosti nos u ,,njihovu" stvar. Odnos Emila i njegove majke je nježan, iskren i pun razumijevanja. Jedino se s njom osjeća bezbrižno i voljeno. Iz majke crpi svu energiju i ljubav. To i je poruka ovog romana. Najvažnija je ljubav i dobrota. Ona stvara humanost i empatiju koja toliko treba ovom svijetu. Roman nije nimalo patetičan, ne podliježe osudi, kuknjavi niti osuđivanju. Dapače duhovit je i kroz Emilove ,,naočale" je sve tako kako je i kako mora biti – teško i prolazno. Bez osuda i predrasuda. Mogao bi to biti ,,idealan svijet".
Knjiga me oduševila osim samog kraja. On me ostavio bez teksta. I još se nisam oporavila.
Lada Vukić, pedesetčetverogodišnja Zadranka, dosad je posve nepoznata književnica. Za roman ,,Specijalna potreba" dobila je književnu nagradu VBZ-Tisak Media za najbolji neobjavljeni roman u 2016. zajedno s Ivicom Ivaniševićem.
Nadamo se i daljnjim uspješnicama ove nadarene autorice.
Izdavač: V.B.Z.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fcitajknjigu.com%2Fwp-content%2Fuploads%2F2016%2F12%2FIMG_4895.jpg&hash=29e4144e73ce3a7ff7bd6d0057cd29442c92f8e2)
http://citajknjigu.com/specijalna-potreba-lada-vukic/ (http://citajknjigu.com/specijalna-potreba-lada-vukic/)
dobro, ajd, baš se ne snalazim kad me se ovako hvali. uglavnom mi se sveže jezik ko junaku iz knjige. što reći, hvala, hvala, hvala...
Rado bih se dokopao primerka, pa ako bude nekog paket aranžmana (siguran sam da ima još zainteresovanih) računaj primerak plus.