22 juna ove godine (dakle još veoma sveže) pojavila se knjiga kratkih priča neobičnog naziva ,,Dreaming" novosađanke Danijele Milosavljević rođene 1965-te u Zrenjaninu. Zbirka naslov duguje prvoj priči, duhu i filozofiji Aboridžina, izvornog naroda Australije, koji tvrde da se stvarni život zapravo nalazi u snovima.
Autor ispreda priče upravo onakve kakve se mogu videti na svetlosti dana, ali se zaista sagledavaju samo u tmini dubine ličnog ega. To su priče koje slušamo na ulici, u autobusu, prodavnici, školi i koje su svuda oko nas, ali im autor na jedan izrazito poetičan, isceliteljski način daje potpuno drugačiji smisao.
I kada se na dečji način iščuđuje, i kada sa sigurnošću mudrog starca zaključuje, Danijela Milosavljević uvek mudruje na svoj nenametljivi poetični način. Igra se filozofa u dečjem spontanom pitanju dotičući socijalnu tematiku; igra se deteta u ozbiljnom ličnom gubljenju sebe tražeći slobodu tela, uma, slobodu izbora kao jedino suštinsko poimanje slobode. Upućuje poruku svetu, ali upućuje poruku i svom unutrašnjem biću. Bavi se individualizmom isto koliko i globalizmom. Ukazuje nam na to da je bezgranični kosmos mali u poređenju sa našom dušom...
Kroz njene priče provejavaju legende dalekih naroda, pariski bistroi, čudni obrti u kompjuterskim igrama, novosadska racija, pa ipak, sve te egzotične teme ne ostaju daleke i uzbudljive kao kod Zen Greja ili Karla Maja, već u nama izazivaju bliskost i čudnu mešavinu tuge i topline. Danijela sve vreme piše o sebi, o događajima kojima je na neki način bila svedok ili je i sama u njima učestvovala, o događajima koji se odigravaju tu kraj nje, pa samim tim i kraj nas. Profiltrirani kroz njenu duboku, rekao bih tipično žensku osećajnost, i blizanačku igru sa egzotičnim, postaju jedinstvena smesa koja omamljuje čitaoca.
Daleko od toga da su te priče bezazlene. Provejava kroz njih poprilična doza erotike, nasilja, pa i političkog angažmana, ali je sve to savršeno skriveno čudesnom mimikrijom utopljenom u nežni vez Danijelinih snova.
(https://3.bp.blogspot.com/-zOsv8LqqsZE/WU93gKyfZ3I/AAAAAAAAEd0/dugzo21GFh4Ln2NZ6oeSVbmGw3Vmy9JDQCLcBGAs/s1600/Dreaming_A.jpg)
Danijela Milosavljević rođena je 1965. godine u Zrenjaninu. Srednje obrazovanje stekla je u muzičkoj školi ,,Josif Marinković" – instrumentalni odsek violina, a potom, svoje formalno obrazovanje zaokružuje na Tehničkom fakultetu ,,Mihajlo Pupin". Danas, živi i radi u Novom Sadu, kao sistem analitičar i projektant informacionih sistema.
Iako joj je forma kratke priče osnovno opredeljenje, piše i književne kritike, a ponekad pravi izlet i u kombinovane forme. Priče su joj zastupljene u zbornicima radova, elektronskim i književnim časopisima u zemlji i inostranstvu.
PRIČE POPUT ŽIVOTNE POEME
Autor: Mirjana ŠTEFANICKI ANTONIĆ
Danijela MILOSAVLJEVIĆ, "Dreaming"
Izdavač: IA Nova POETIKA – Argus Books&Magazines, Beograd
Knjiga kratkih priča neobičnog imena ,,Dreaming" literaturni je prvenac Danijele Milosavljević (1965, Zrenjanin). Svoj naslov duguje prvoj priči u ovoj zbirci, duhu i filozofiji Aboridžina, izvornog naroda Australije, koji tvrde da se stvarni život zapravo nalazi u snovima. Da li je i spisateljičin stvarni život u snovima, odnosno u vremenu koje provodi u osmišljavanju i zapisivanju svojih priča?
,,Odnos izmedju realnog i irealnog relativiziran je u pričama" – Slavoljub Obradović, ,,Fantastično u pričama za decu Grigora Viteza", ,,Delimično i književna fantastika, spoj snohvatica i onostranog sa stvarnim životom, odakle se onirička stvarnost pretače u čudnovate snove", poput ,,Snevnika" – Ljubomira Simovića, ili Sanovnika, u snu i izvan sna... Ukrštaju se talenat, fikcija, snovidjenja naše spisateljice, kroz onirička svedočenja.
"Ja sam kao kap lave i iskra u oku Velike ptice. Ogledam se u licu okeana, obojenog bojama života morskih bića i morskih trava...Ja sam reka. Natapam se mirisima začina i vreve Bazara i utičem u more..." - napisala je Danijela.
Ko smo mi? Šta sanjamo? Da li su naši snovi životni? Treba li da budu? Zapisi koji šire poruku, prolazeći kroz Univerzum. Ljudi bi bili humaniji i bolji... barem za česticu peska "dosegnutog sa vrha Sveta", jer Danijela Milosavljević kaže:
Sestrice mila, vidiš li me?
Setrice mila, čuješ li me?
Brate mili, jutro li je?
Sestrice mila, budna li si?
Brate mili, osećaš li?
....................................
Brate mili, gde li si?
..................................."
(priča "Hemus i Rodopi
Emotivno i dirljivo! Eho lepote! Nemerljiva ljubav, izmedju brata i sestre, koju naša spisateljica iznjedrava putevima poetike (ne - proze), kroz senzibilnost, idući i napred i jako. Pri tome ispisuje svoju Životnu Poemu.
Čitajući priču ,,Umami", u mislima mi se zadržava prijatan ukus. Znači, taj peti, najefektniji ukus, pored slatkog, slanog, kiselog i gorkog, koji je počastio poslasticama, koje se zovu Reči. Novorodjene reči! Reči logike. (Priča ,,Reči"). Iako je igra završena (priča ,,Avatar"), spisateljica nas pita da li želimo da igramo Višu (video) Igru, sa novim avatarom? Da/Ne?, jer avatar je inkarnacija Božanskog bića u nekom od oblika na Zemlji i doprinosi duhovnoj evoluciji i razvitku. Bog dolazi da usliši neku potrebu čovečanstva...
Priče oplemenjuju, oduhovljuju, u dosluhu su sa Božanstvima (Boginjom Lakšimi), šumskim vilama koje pevaju... "... plava da ti mir donese, smirenost i ozdravljenje..." (iz priče ,,Vreme kad veverice piju čaj). Tajna ljubavi, izmedju bake i unuke, u bajci... bajalici...
Vanvremenske i ovovremenske priče, sa obiljem topline novih ideja, kroz Ulicu Zmaj Jovinu, u Novom Sadu – ,,Mama, da li znaš da ja tebe volim najvišena svetu. Volim te do neba i nazad. Ja tebe volim sa hemijskom, da se nikad ne izbriše..." (iz priče ,,Filozofski razgovori").
Desio se u pričama najlepši ,,kopreni dodir parisko plave po njihovoj unutrašnjosti... još jedan dodir..." (iz priče ,,Akt"). Prasak ekspresije. Spisateljica slika i boji, sebi svojstvenim izrazima, po nepreglednim prostranstvima beline hartije, ukazujući na svoju veštinu i nebeske darove. U knjizi su Priče u Pričama, satkane od neobične predje refleksija. Ukupno dvadeset i šest.
,,Velika je nesreća kad čovek ne zna šta hoće, a prava katastrofa, kad ne zna šta može." – Jovan Dučić.
Spisateljica zna i šta hoće i šta može. Poput raskriljenih krila ptice, nadvisila se i vinula put neba književnosti. Hrabro, zaobilazeći tmurne i tmaste oblake i oblačiće, koji su pred njom. Jer, ,,igla je došla do kraja ploče i vrtela se, vrtela se, vrtela..." (iz priče ,,Slike sa izložbe").
Danijela Milosavljević je staroslovenski vitez, ratnik, jaka osoba. Ovom knjigom prolazi kroz Veliku kraljevsku kapiju – Bogatirska vrata u Kijevu... kroz Kosmos, udvojivši svoje umeće stručnjaka za informacione tehnologije i spisateljice, koja je otelotvorenje obilja duhovne lepote...
Novi Sad,
25. april 2017.