Najnoviji roman Bekima Sejranovića:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.booka.in%2Fimages%2Fstories%2Fvirtuemart%2Fproduct%2Fhuckleberry-finn.jpg&hash=1cf0929bc55be3a880c16874781091d416d1f77a)
"Matori, otac pripovedačev, teško je bolestan i dolazi iz Australije u Brčko da pre smrti vidi sina, s kojim je čitavog života u zategnutim i komplikovanim odnosima. Njegov sin je pisac koji se iz Osla vratio u Brčko i živi na brodiću na reci ‒ plovi, ponekad piše i redovno se drogira. Otac mu kupuje veći, mada star brod, koji zajedno pokušavaju da obnove, a u tome im pomaže Crnac, piščev prijatelj i rečni krijumčar.
Jednog jutra Matori se ne vrati iz noćnog ribolova. Sin se boji da mu se dogodilo najgore, pa kreće da obilazi savske ade i ribarske loge, traži Matorog i istovremeno ga je strah onoga što će naći, te se neprestano puca svojim ,,koktelima". Tokom te potrage, pripoveda nam o ključnim trenucima svog života, istoriju svog komplikovanog odnosa sa ocem, kao i svoju najveću rečnu avanturu ‒ plovidbu Savskom Bubom od Brčkog do Crnog mora, s Norvežaninom Peterom i Japancem Mokuom"
Nešto sam se snebivao da krenem da čitam Bekima, valjda jer me je samo ime asociralo na one patosirane pesnike što su mnogo dosadni, a verovatno ga nikada i ne bih pročitao da mi knjiga sasvim slučajno nije pala u ruke. Iskren da budem, dugo mi se nije desilo da zaglavim do četiri ujutru, jer moram da završim neki roman - a ovo je upravo takvo delo
Bekim nalazi fin balans između kolokvijalnog i književnog jezika, između potpune vulgarnosti i gotovo poetskih opisa. "Piše interesantno" zvuči kao beznačajna fraza - ovaj čovek piše tako da sam bukvalno gutao poglavlja. Na prvi pogled roman deluje haotično napisan, kao da je morao sve i odmah izbljuvati iz sebe, ili kao da ti neko prigušeno pripoveda svoju ispovest pored logorske vatre, ali zapravo ima prilično čvrstu strukturu - koja polako ali sigurno napreduje ka kulminaciji, prepliće vreme sadašnje i prošlo, razne crtice i anegdote iz života, zapažanja i maštarije. Napisano je iskreno, bolno iskreno, ovo je jedno potpuno skidanje gaća, ali nikako nije banalno ili besmisleno, jer bekim otkriva sve one gadfosti, slabosti i deformacije ljudske duše i karaktera, čitavu problematiku porodičnih odnosa, drutvenih odnosa, ljubavnih odnosa, ali bez ikakve patetike. i pritom je prilično duhovit. definitivno preporučujem. BOOKA mi postaje omiljeni izdavač
Samo ću te malo ispraviti. To nije njegova najnovija knjiga. Ima još novija, a zove se "Dnevnik jednog nomada".
Ne znam jesi li išta od njega od sada čitao, ako nisi, preporučam "Nigdje, niotkuda". Za tu je knjigu dobio nagradu Meša Selimović. Ja sam Bekima prvi put načela upravo s tom knjigom, pa onda redom sve kako su već izlazile iz tiskare. Po meni niti jedna kasnije nije uspjela nadmašiti onu prvu. A i nakon nekog vremena, to pucanje s "koktelima", koje se događa u baš u svakoj knjizi, počne ići na jetra i postane već viđena stvar.
ee, vidiš, video sam nomada u knjižari, ali je nisam uzeo.
upravo čitam nigdje niotkuda, i fenomenalna je za sada, samo moram još da je završim:D da ne moram da arbajtujem vikendom, verovatno bih i nju podjednako brzo progutao
a ovo što kažeš za hemiju: da, ako bi u svakoj knjizi fokus bio na opijatskom razvaljivanju, u principu, postalo bi prilično dosadno. međutim, u ovoj knjizi mi nije smetalo jer se nisam ranije sretao sa njegovim radovima, a i te droge igraju bitnu ulogu u čitavoj priči, ta borba sa ovisnosti i kako je pod uticajem opijata ukakao brojne životne prilike itd.
je l si čitala sina?
Jesam, ali kažem, dok sam došla do te knjige meni je za njegovim knjigama pomalo splasnulo raspoloženje. Kužiš, frajer je uvijek u istom sjebanom filmu. Iz tog razloga nisam ni uzela Nomada. Čisto me strah da mi se slutnje ne obistine.
kapiram sta hoćeš da kažeš, i mene mahom smore pisci koji se uhvate jedne teme pa je se drže ko pijani plota. pogotovo kada se sve vrti oko iste stvari. biće da sam imao sreće da prvo naletim na ovu knjigu, pa mi to niej smetalo. za sada, rekao bih, u "nigdje, niotkuda" nema toliko rokanja, osim pomalo hašiša :D