Ukratko rečeno, ovo je poslednja prava, velika Ligotijeva zbirka. Posle nje je skoro sasvim zanemeo – iz spisateljskog stupora i blokade oglasio se tek mini-zbirčicom, sačinjenom od samo dve priče, na manje od sto strana, THE SPECTRAL LINK, ali posle TEATRA nije više nikad sačinio pravu, punokrvnu zbirku od trista strana, sa tucetom priča.
http://ljudska_splacina.com/2021/09/tomas-ligoti-teatro-grottesco.html
odlična zbirka priča, najviše mi se svidela ona u kojoj se radnici fabrike muče po ceo dan i noć, mada i druge su odlične, na primer ona o umetniku koji je postao samo funkcionalni organizam, i priča o liku koji hoće da kupi audio knjige nekog umetnika, takođe mi se svidela priča o novom radniku koji završava isto tako kao i prethodni
mada mislim da ligoti suviše propoveda u nekim svojim pričama
budimo realni lik je u ovoj ediciji samo zato što odgovara na mailove uredniku edicije
ako to nije enpotizam ala sns vučić ne znam što je
samo što orfelin vrti tisuće a sns milijarde eura
bazično je isto
nema kvalitet ko direktor pošte u niškoj banji
Ova zbirka delujee zanimljivo, mogla bi da se čita.