Debitantski roman Bobana Kneževića SMRT NA NEPTUNU objavljen pod angloameričkim pseudonimimom Andrew Osborne u ediciji Dnevnika, sasvim sigurno je opravdao Bobanovu odluku da se nadalje posveti književnosti, i najpre pisanju.
Iz današnje vizure, kada je već od kraja osamdesetih pa nadalje, nacionalni element, lokalna mitologija i sl. počela da igra bitnu ulovu u SFu, SMRT NA NEPTUNU deluje gotovo osvežavajuće, dočim je verovatno u vreme svog izlaska delovao deplasirano u odnosu na postojanje raznih ali lokalnih pokušaja space opere, u ovoj ili onoj formi.
Međutim, meni je sada - dakle, 2024. godine - to nepostojanje četnika, ustaša, komunista, stvarnih ličnosti iz javnog života ili daleke istorije koje su naselile našu fantastiku - itekako prijalo.
U suštini, Bobanov rukopis je ovde negde definisan i čini mi se da kako vreme odmiče, on mu se sve više vraća. I ovo je roman napisan u mahu, u jednom nadahnuću, bez neke ambiciozne strukture, mahom izražen kroz dijalog, gde se stvari malo dešavaju, malo kako piscu padaju na pamet usput, i to su sve rizične prakse. Ipak, za razliku od PAGANINA, SMRT NA NEPTUNU je roman gde se rizik isplatio.
Uz sve limite koje takav postupak donosi, SMRT NA NEPTUNU silovito ide od početka prema kraju. Povremeno zahteva da se čitalac vrati unazad jer na dosta mesta ima podrazumevanja, nešto što je jasno piscu nije baš jasno čitaocu, ima tu svakako delova za koje deluje kao da je pisac možda zaboravio da napiše, ali ukupno uzev, u tom zamajcu celine, kroz sve se to prođe.
Ima tu raznih naivnosti, nekih klinačkih grešaka, ima nekih čak pogrešno korišćenih pojmova kao što je "psihoanaliza", ali sve je to deo epohe kada su narodi spremali za rat a ne za ležanje na kauču i pričanje priča poput bečkih šmizli kod Freuda.
Ukupno uzev, SMRT NA NEPTUNU svakako prevazilazi nivo izdanja u kom se pojavila, i definitivno nije tekst za jednokratnu upotrebu, iako deluje da je nastao kao da jeste. Štaviše, rekao bih da je u ovom romanu Boban Knežević pokazao i dozu discipline nesvojstvene piscima debitantima, između ostalog i kroz odluku da se ne okreće nekoj složenoj strukturi.
Ovde se radi o retkom slučaju gde se površnost pristupa zapravo isplatila.
Nisam JOS citao ali drag serijal koji sam dosta dugo godina skupljao i kad proctam siriuse future i sirius b pristupam i ovome kronoloski kako je izlazilo
počeo sam čitati ovu ediciju u kojoj je izašao i bobanesku
moram priznati da se radujem tome romanu jer sam razocaran markom silardom i Belcom
los i nezanimljiv stil procitao sam samo prvi dio ostale nastavke preskocio
sad sam na
8. M. L. Arnaud (Ljubiša Jovanović) POSLEDNjI FENIKS
Malo je naporan ali probijam se kroz predlozak
Skoknuh do goodreadsa da pročitam malo utiske i pored ovog kriplovog afirmativnog vidim i ghoulov. Izgleda da ghoul iz osvetničkih razloga za svaki Bobanov naslov da 1* uz pljuvački komentar.
Delo bih inače pročitao da mi dopadne šaka nekim spletom okolnosti, a ovako je malo verovatno. Plus što mi je 2025. namenjena za nefikciju.
Sljedeca na redu za citanje
Sve prethodno u ediciji mi je sranje
Na trecini sam
Redaktor nije radio svoj posao...nekoliko rijeci s pogresnom upotrebom...malo banalnosti (ona poruka)...
Quote from: crippled_avenger on 29-12-2024, 17:44:52U suštini, Bobanov rukopis je ovde negde definisan i čini mi se da kako vreme odmiče, on mu se sve više vraća. I ovo je roman napisan u mahu, u jednom nadahnuću, bez neke ambiciozne strukture, mahom izražen kroz dijalog, gde se stvari malo dešavaju, malo kako piscu padaju na pamet usput, i to su sve rizične prakse.
Taj roman ima dugu predpraistoriju. Započeo sam da ga 1979. godine i prvo poglavlje, možda neuvršteno u Smrt na Nepunu dao sam na čitanje Živkoviću tokom leta 1981. On je rekao da je ovo odlično i ako završim rukopis do kraja godine da će ga uvrstiti u ediciju Kentaur. Ja sam tada studirao astronomiju, koju sam odmah napustio, seo i danonoćnim radom završio delo od 325 strana. Nisam siguran da je Živković ikada to pogledao, ali je u zvaničnoj najavi u Politici u Prosvetinom planu za 1982/3 naveden i taj roman (imam negde isečak).
Godine su prolazile i od toga nije bilo ničega... 1986. Dnevnik je pokrenuo ediciju uglavnom domaćih X-SF romana i meni se učinilo kao dobra prilika da to ubacim tamo, samo je dužina bila pregolema, tražilo se 160-180 strana, pa sam pristupio vivisekciji, izbacio neke delove, ponešto skratio i tako je nastao Smrt na Neptunu. Integralna verzija pod nazivom "Čuvar" čeka neke bolje dane... otud možda neke nedorečenosti i odlutavanja po romanu.
da...primijeti se kako kao da neki dijelovi FALE ilitiga nedostaju
može li za nas površne ljude objašnjenje kraja
nista nisam skontao
xrofl
TI NI DALEKO PROSTIJE PISCE NISI USPEVAO DA SHVATIŠ....
Prosti psuju xuzi
Vjerojatno sam prespavao najbitniji pasus