Enciklopedija SFa smatra da je Brauna E. Pouns pseudonim grupe autora, dočim negde se navodi Patrick Anderson kao jedini pisac koji se krije iza ovog imena, no dileme nema AMERIKA je novelizacija vrlo zanimljive i kontroverzne mini-serije AMERIKA iz 1987. godine u kojoj SSSR izvrši "meku" okupaciju SAD posle aktiviranja EMPa i uništenja njene elektronike i sredstava komunikacije.
Nekoliko godina posle uspostavljanja okupacije, SAD postoje kao jedna ljuštura one stare države, a mladi, ambiciozni i inteligentni komunistički kadrovi se bore sa starim kremaljskim kukama oko toga na koji način ovo sve treba voditi. Matorci su za čvrstu ruku, a mlađi, u duši impresionirani Amerikom, za umereniji, humaniji ali i lukaviji pristup.
Igra kreće kada iz zatvora izlazi poslednji istinski subverzivan i samostalan američki političar koji je sklonjen sa izbora i poslat u zatvor. Novi komunistički kadrovi imaju nameru da ga iskoriste za svoj projekat komadanja Amerike, stari ustanici žele da on bude katalizator pobune a on samo želi da vidi svoje sinove koje je odvela njegova bivša žena i postala veoma bitan činilac u okupatorskoj vlasti.
Kada sam pisao scenario za film 2020. koji je u međuvremenu postao 2030, mini-serija AMERIKA mi je bila jedna od inspiracija jer je pokazivala društvo koje je erodiralo pre nego što je istinski potčinjeno i u kome nije potrebno neposredno prisustvo strane čizme kako bi bilo okupirano i kako bi njegova normativna suverenost bila potpuno irelevantna.
Dok je Wrye u seriji to dobro postavio, mada možda nije otišao dovoljno daleko u odnosu na ono što bi želeli jastrebovi koji su se radovali ovoj seriji, u romanu nažalost nijedan od tih koncepata nije suštinski razrađen, i nema naročite nadgradnje kojoj sam se nadao.
Backstory svih dešavanja nije bitno bogatiji od onoga što je Wrye utkao u scenario, a kao što serija nije doživela dalju ekspanziju, nije ni ovaj roman, iako deluje kao da je pisan sa ambicijom da bude deo serijala.
Ko god ga je napisao, nije mnogo propustio time što nije stavio svoje ime na korice.
Stil je korektan ali je tekst poprilično nabacan, paralelne radnje sve prate neprekidno pa poglavlja zapravo ne dele tok romana suštinski i u svakom poglavlju ide svaka od narativnih linija. Struktura u tom pogledu deluje skoro po aljkavo.
Rukopis ipak nije previše sporan, oseća se da je sve radila sigurna i pripovedački efikasna ruka, ali glava kao da nije bila u punoj meri aktivirana.