U romanu HORRORRSTOR Grady Hendrix gradi jednu mešavinu balardovskog horora sa kingovskom poetikom strave, ali - kako smo kod ovog pisca navikli - i jakim IP potencijalom.
U slučaju ovog romana, moram reći da mi je u pojedinim deonicama bio filmičniji nego što mi je bio literaran, premda opet s druge strane, nisam veliki poznavalac horor romana o duhovima, i ne znam kako oni izgledaju, naročito ne u savremenoj formi. Moje iskustvo sa romanima koji se tiču duhova vezano je ipak prevashodno za gothic klasike a ovo svakako nema mnogo veze sa tim.
Roman se dešava u američkom knock-offu Ikee, velikom outletu nameštaja i ostalih kućnih potrepština koji se uprkos američkom vlasništvu zove Orsk, ima proizvode sa nordijskim imenima i ima pažljivo inženjerisan proces kupovine, u zgradi čija je arhitektura osmišljena da proizvede stanje potrošačke hipnoze.
Kada krenu da se dešavaju neka misteriozna oštećenja nameštaja, grupa zaposlenih ostaje preko noći, i sticajem okolnosti simulira spiritističku seansu jer je na mestu gde je sada Orsk nekada bio eksperimentalni zatvor izgrađen po principu panoptikona u kom je poremećeni upravnik "lečio" zatvorenike od greha podvrgavajući ih beskrajnim besmislenim manuelnim i drugim zadacima.
Seansa se ispostavlja kao uspešna i zaposleni se bore da sačuvaju razum do kraja romana.
Roman počinje zavodljivo, balardovski, sa duhovitim odnosima među likovima ali i sa izvanredno opisanom dijaboličnošću samog prostora. Kada stvari pređu u domen horora, sledi dinamična i napeta borba sa dosta spektakla i balardovskim slomom koji usledi. Sam horor deo s duhovima je međutim više kingovski, odmičući se od balardovskog koncepta ljudi koji lude u spomeniku konzumerizma, već se to prožima sa proćim vremenima, nešto klasičnijim pojmom mučilišta i "rada koji oslobađa".
Ne bih rekao da je time Hendrix pojeftinio roman ali svakako ga jeste približio tipičnoj kingovskoj paradigmi mejnstrim horora gde imamo veštu reinterpretaciju manje-više ne naročito inventivnog koncepta strave.
No, Hendrixov rad s karakterima i balardovska nadogradnja, svakako daju ovom romanu neke adute kojima se odmiče od tipične Kingove ravni i nudi nešto svoje.
Ipak, moje poznavanje horora na stranu, ako nisam najpozvaniji da arbitriram da li je ovo optimalan prikaz borbe sa probuđenim i veoma nemirnim duhovima, svakako jeste veoma filmičan predložak koji bi mogao rezultirati jednim spektakularnim ostvarenjem pa ne čudi da su prava odavno kupljena i da se za njih interesovao i Charlie Kaufman.
Zanimljivo je da su neki kritičari tretirali temu konzumerizma kao eho Chucka Palahniuka, ali mislim da je ovo zaista mnogo više par excellence balardovski pristup, pre svega kroz odnos prema ambijentu. Eventualno se doza ironije koju nose likovi može vezati za Palahniuka u ovom romanu.
Tekst je napisan energično, propulzivno, sa izuzetno veštim tretmanom protoka vremena i generalno dobro postavljenom dramaturgijom. Isto tako samo izdanje zaslužuje pohvale jer donosi zbilja izvanredne ilustracije u kojima se saradnik poigrava estetikom Ikee i potrošačkih dokumentacija.
izdanje i kao štivo i kao artefakt.