Krajem 2025. godine, Velike priče počele su da objavljuju roman CRVENI u nastavcima. Reč je o romanu Srđana Dragojevića koji pripada novoj fazi njegovog rada gde uzima tuđe romane i objavljuje ih u formi novelizacija svojih scenarističkih adaptacija.
Ovo je jedna potpuno nova književna forma nastala spajanjem nekoliko starih, dakle postoji osnovni prozni tekst, onda se vrši dramatizacija za potrebe scenarija a potom se dramatizovani predložak iznova novelizuje za potrebu eksploatacije u formi romana.
Prvi ovakav slučaj bio je PAŠA gde je Laguna učinila sve da prikrije činjenicu kako je to novelizacija scenarija po romanu ZELENA ČOJA MONTENEGRA Moma Kapora i Zuka Džumhura, i to im je uspelo. Čak tri autora su pisala blurb za korice i niko nije pomenuo Kapora i Džumhura, iako je dvoje sigurno znalo za njih, dočim se za Dejana Stojiljkovića može pretpostaviti da verovatno nije.
Drugi slučaj je CRVENI, roman za koji je ipak bilo malo teže da se prikrije osnov iz kog je nastao jer je Marko Vidojković ipak živ pisac, pa je reagovao, tako da se ovde ipak moralo navesti osnova u Vidojkovićevom E BAŠ VAM HVALA i opisana je kao "delimična inspirisanost".
CRVENI su nastali iz scenarističke adaptacije Vidojkovićevog romana u kom je on zaista znatno bio unapređen i idejno obogaćen. U tom pogledu, ovde nema sumnje da je Dragojević doneo više novih dimenzija Vidojkovićevom delu skromnih mogućnosti koje se iscrpilo u premisi i nije je ni približno iskoristilo.
CRVENI su jedan od maštovitijih primera alternativne istorije napisanih kod nas i u tom pogledu ovaj roman je domišljat, šaren i umnogome koristi premisu sa multiverzumima u kojima postoje razne istorijske okolnosti pa i razni istorijski tokovi na našim prostorima, među kojima su i oni koje primarno fokusira pisac - svet kakvim ga poznajemo u kom se SFRJ raspala, i svet u kom je SFRJ opstala.
U stilskom pogledu, ovo je adaptirani scenario sa sporadičnim proznim razradama, i uglavnom je sve izloženo konkretno, znamo ko šta radi, ko šta govori, međutim, sam rukopis je oskudan. Prosto, Dragojević se bazira na jednolično strukturiranom humoru, tekst deluje kao da je pisan na mah u fazi kad je krenuo da novelizuje i ceo taj izraz je već bajat, do krajnjih granica raubovan u njegovim scenarijima i njihovim ekranizacijama i sada po ko zna koji put izvučen iz naftalina. U tom pogledu, verovatno je verzija koja će biti štampana nešto pismenija od ovoga što je išlo na Velikim pričama.
Naravno, ova primedba manje važi, ali nije sasvim da ne važi, za čitaoce koji su manje zasićeni njegovom tehnologijom pokušaja da tekst učini zanimljivim. No, od romana bi se očekivalo znatno više u pogledu postupka.
No, ako postavimo roman u kontekst naše produkcije, ako imamo u vidu da je maštovit, ali ne baš pismen, to ga i dalje smešta u gornji dom naše aktuelne SF ponude. Istorijski gledano, najsličniji roman ovome je napisao Lola Đukić u OVCI NA BULEVARU OKTOBARSKE REVOLUCIJE.
U pogledu idejnosti, CRVENI deluje možda i najperverznije jer uprkos autorovom dubokom ubeđenju da je veliki levičar i Jugosloven, slika te idealne SFRJ koja je opstala je zapravo konzumeristički, državno kapitalistički, visokoautomatizovani raj u kom su dopuštene seksualne slobode i legitimisane razne stvari za koje on misli da nerviraju današnje Srbe.
Ideja da je SFRJ opstala i postala "Raj" tako što je zapravo pre NR Kine preuzela neka rešenja iz Singapura i imala nekakav nestvaran razvoj nauke jer se opredelila za socijalizam i prosvetiteljstvo, u stvari polazi od premise "socijalizma koji se ne može potrošiti" konzumerizmom. Veoma je indikativno kako je ta "uspela" SFRJ zapravo samo deklarativno komunistička forma konzumerističkog raja praktično bez suštinskih vrednosti, bez suštinske transformacije društva i dostizanja nekog novog idejnog horizonta koji možda nije mogao da dosegne komunizam ali je mogao SF.
Suštinski, Dragojević kao SF pisac zapravo ne može da izmašta ništa što je izvan konzumerističkog horizonta, a još manje nešto što je vrednosno unutar socijalizma, pa i jugoslovenskog duha.
Otud, sve postepeno postaje satira u kojoj se on repetitivno obračunava sa nacionalizmima, pre svih srpskim, religijom, pre svega pravoslavljem, i svojim dnevnopolitičkim i esnafskim protivnicima.
Sam pogled na razloge raspada SFRJ i mogućnosti njenog opstanka je drugorazredan i to je šteta pošto je ovo bila prilika da se ponudi ako ne naučno utemeljen a ono interesantan pogled na njen sunovrat. Od romana ne treba očekivati da bude istorijsko promišljanje, mada zašto ne bi bio i to - ako je pisac u stanju, ali bilo bi u redu da bude više mašte i lucidnosti.
Obračun sa dnevnopolitičkim protivnicima uključio je i borbu sa esnafskim. To je možda i "najsmešniji" deo u smislu podsmeha prema knjizi i njenom piscu, jer su se glupa ponašanja pojedinih kolega u međuvremenu očuvala kao primer nečega što je kretenski ali se Dragojević sa njima pomirio pa onda recimo neke gluposti Darka Bajića pripisuje svojim aktuelnim protivnicima iz esnafa. Pomalo je takođe naporno uvođenja prezimena raznih kolega u samu priču i vezivanje za likove kroz koje on relativno nedosledno kritikuje svoje savremenike, a nekada mu prosto ta prezimena služe kao naziv za likove i ništa više. To korišćenje imena je usled nedoslednosti zbunjujuće jer nekada treba obratiti pažnju i prepoznati referencu a nekada baš i ne. Taj aspekt je dosta jak kandidat za korekciju između ovog web izdanja i eventualnog štampanog.
Postoji niz primedaba na ovaj roman koje se tiču njegovog skromnog idejnog i generalno intelektualnog okvira, kao i same stilske dimenzije. Međutim, ovo je nesporno zabavna, dinamična knjiga, kojoj nedostaje mašta oko suštinskih pitanja ali je u pogledu površinskih rešenja ima sasvim dovoljno.
Ovo je mogla biti knjiga koja će kroz žanr progovoriti o nekim alternativama našem današnjem životnom brodolomu, i mogla je biti delo trajne vrednosti. Ona to ni po jednom kriterijumu nije i to je šteta. Pa ipak, ona jeste dosta pouzdano svedočanstvo autorovih trenutnih preokupacija, razmišljanja, simpatija i antipatija i kao takva ima svoje mesto za njegove buduće biografe.
Nismo dobili ono što nam je potrebna ali zabavna knjiga limitiranih intelektualnih i jezičkih mogućnosti nam je pružena, što u našim žanrovskim okvirima ipak nije malo.
Vidiš, ja sam se pitao otkud mu sada taj romaneksni žar, nesvestan da su ovo novelizacije scenarija. Taj se podatak za Pašu BAŠ izrazito krio. Hvala na informacijama.
To su već postojeći tekstovi koje prepakuje i onda to može tako brzo da izlazi, u nekom neverovatnom tempu, tipa svakih šest meseci.
Quote from: crippled_avenger on 25-07-2026, 19:03:09Ovo je jedna potpuno nova književna forma nastala spajanjem nekoliko starih, dakle postoji osnovni prozni tekst, onda se vrši dramatizacija za potrebe scenarija a potom se dramatizovani predložak iznova novelizuje za potrebu eksploatacije u formi romana.
nazvati ovo novom književnom formom je isto kao i eho nazvati novim načinom govora. ova forma bi se mogla nazvati književnom nekromatijom. neko napiše roman, drugi ga rastavi na scene, a onda od tih scena sastavi roman u nadi da će kopija kopije postati original. oživljavanje mrtvog, zahvaljujući iydavaču koji prećutkuje novelizaciju, je pokušaj da se publika ubedi da oživljeni nikada nije ni umro.
Quote from: Alexdelarge on 26-07-2026, 22:40:09Quote from: crippled_avenger on 25-07-2026, 19:03:09Ovo je jedna potpuno nova književna forma nastala spajanjem nekoliko starih, dakle postoji osnovni prozni tekst, onda se vrši dramatizacija za potrebe scenarija a potom se dramatizovani predložak iznova novelizuje za potrebu eksploatacije u formi romana.
nazvati ovo novom književnom formom je isto kao i eho nazvati novim načinom govora. ova forma bi se mogla nazvati književnom nekromatijom. neko napiše roman, drugi ga rastavi na scene, a onda od tih scena sastavi roman u nadi da će kopija kopije postati original. oživljavanje mrtvog, zahvaljujući iydavaču koji prećutkuje novelizaciju, je pokušaj da se publika ubedi da oživljeni nikada nije ni umro.
Iskreno ja ne znam za ovu vrstu procesa u nastanku jednog dela. Znam za adaptaciju proze u scenario i znam za novelizaciju originalnog scenarija. Međutim, možda je to neko nekad već radio i postoji naziv... U svakom slučaju, Laguna prećutkuje ali se to iz rukopisa uglavnom i vidi.