Zamislite sledeću scenu.
Jutros ste se probudili – kad god za nekog "jutro" bilo – i rešite da uz kafu preslušate jedinu poruku na svojoj zagoreloj telefonskoj sekretarici. Vaš ustaljeni "jutarnji" mir uznemiri ustreptali, litijumskokrizirajući, raspukli nazovi-glas koji vam odnekud zvuči poznato (ali trenutno ne možete da ga spojite ni sa jednom poznatom facom), koji krešti toliko da vas uši bole:
"E, brate, si čuo foru? Pojavio se neki veliki baja iz Amerike, ima kintu, ima sve, 'oće snima film. Kaže, doš'o od tamo daleko iz budućnosti, sve može, kao, al' mu fali priča. A priča je, brate, ovo. Znači, treba mu se napiše, kaže, neki koncept, š'agod to bilo, da je omanji, za neki film, brate. I sve ono, ko će glumi, slika, taj fazon. Samo je fora da..."
Biiiiiiip.
Tu je traka iscurela. Vi se već štipate da vidite da l' ste budni, gledate oko sebe u potrazi za tragovima opasnih nedozvoljenih supstanci koje bi objasnile da li ste, u svojoj ludoj podsvesti, isfabrikovali san, ili je fabrika snova zaista stigla u vaš grad. Daljinskim prizivate jutarnje otvaranje očiju na teliški, u nadi da će vam omiljena voditeljka svojim silikonskim osmehom razrešiti "Slučaj telefonske sekretarice".
I zaista, u studiju pored narandžastih mega-oblina sedi hladnokrvni, nepoznati lik, čije orsonvelsovske dimenzije i Kohiba cigara izazivaju strahopoštovanje čak i kod slabomisleće filmofilke. A ni vama nije svejedno. On veli:
"U potrazi sam za kreativnim mladim talentima koji će oživeti filmsku industriju moje sadašnjosti a vaše budućnosti. Naime, tamo odakle ja dolazim, dogodila se kataklizma. Da bi se rešili hirovitih i razmaženih ljudskih stvaralaca, stvorena je posebna vrsta skript-robota, finih i skromnih reploidnih momaka koji ne potražuju gargantuantske honorare i ne organizuju bezrazložne štrajkove.
"Da ne idem u detalje, virusi – pošast informatičkog doba sa kojom ste i vi upoznati – pokosili su bataljone ovih vrednih radilica, a doktor Emet Braun, glavnokomandujući um zadužen za svu tehnološku problematiku u nas, došao je do mogućeg rešenja problema. Vratio me je u prošlost – to je ovo gde ste vi sada – da nađem zamenu koja će povratiti slavu i sjaj našoj jedinoj zabavi. Oprostiću hirovitost i razmaženost, raspolažem sa dovoljno finansijskih sredstava da prepunim Ali-Babinu pećinu, samo mi dajte dobru priču, uverljive likove, par glumaca da odaberem, nekog zanatliju da snimi, i to je to."
Zbunjeni?
Zaintrigirani?
Oduševljeni?
Usred njegove priče zvoni telefon.
"E, brate, gle'aš?"
"Aha. Gle'am i ne verujem."
"Bolje veruj, brate. Znači, kako ja vidim, upala nam je sikira u med. I to tomahavk, brate. Vidi, ovi tamo su zaboravili da misle, deca će nam očigledno biti mentoli, al' daj da se napravi neka kinta dok može. Računam, oni imaju sve što ti padne na pamet, pare nisu problem, moš' da ušemiš bilo kog glumca, živog, mrtvog, propalog, nerođenog, s mudima ili bez, a imaju i taj vreme-stroj, brate."
"Misliš da izgleda kao onaj lamborgini iz Povratka u budućnost?"
"Koga zabole, bre. Daj da se šljaka nešto, ako nešto znamo, znamo da mrsomudimo i tripujemo. Evo šta sam ja smislio u ovih pet minuta. Pazi 'vako...
"...Tjuzdej Veld i Gvinet Paltrou ti igraju bračni par detektivki sa blagim kanibalskim sklonostima. Njihovo dete – koje nisu usvojile već izvadile iz ruševina Mačua Pičua, brate - igra Adam Sendler kad je imao čet'ri godine. (Posle se ispostavi da je klinac vanzemaljac.) Džej Ti Volš im nabaci šljaku da nađu neku kintu, kao, novčanice sa likom Elvisa koje se pojavljuju svuda i, ono, em zbunjuju em ushićuju javnos'. Ispadne da je to u stvari šema da se napravi ekonomska kriza koju su smislili nacoši – pazi, fora je da ih igraju pravi nacisti, sve prva liga esesovaca, a i komunjare, brate. Moš i neki anarhist da upadne, i ovi što neće tu globalizaciju. Smislio sam i kako će se zove. The Blood Red King Money. Š'a kažeš, a?"
"Uuuu... pazi, može. Sirovo je ali može se sredi. Može taj, valjda skript, zajedno da pišu ona, znaš, "Holivudska desetorka", a priča posle da ide na sređivanje kod Džoa Esterhazija, i ono, moš' da baci oko na to Šejn Blek i, ono, malo da ga ispoliva i ubaci koji pusi-džouk u stvar. Producenti da budu Jozef Staljin i Jozef Makarti. Distribucija: kuća The Love Song of J. Edgar Hoover. PRing da radi Roj Kon. E, sad, pazi. Ima da režiraju dva macana. Pekinpo..."
"U, brate, stravica!"
"...ali, pazi, da mu genetski pridodaju još jedno dupe i dupli set hemoroida koji će da krvare do jaja i da ga čačkaju dok snima jer tad je on najbolji..."
"Tttooooo! Kronenbergijana, brate, alealeee!"
"Ali mora i jedna cica, recimo Ketrin Bigelou, onako, da vrati u život Tjuzdej Veld k'o što je vratila Gerija Bjuzija u onom filmu sa surferima. Moš' da glumi i Paja Vujisić, da se podsetimo. Behind the Scenes će biti zabavan ohoho; ima da ga režira Ričard Stenli, a vojsouver da radi Val Kilmer. Ima da bude, da ima, da se dešava, ono, tits galore, pussy galore, eye-candy, pucačina, eksplozije da diriguje Stiven Hopkins, da bude rated RRR, i da se uništi dosta dobre hrane, a da svetska premijera bude u Somaliji... ako tamo u budućnosti to još postoji, ako nisu svi pomrli."
"Do jaja, brate. Ali moramo još da razradimo, pošto ovaj kaže da mora da bude SF ili neka, kao, fantastika u, ono, celini, brate. Evo, ide telop na teliški, kaže da pič šaljnemo na lazarkomarcic@yahoo.com, dakle, putem mejla, i na sajtu www.znaksagite.com/diskusije moš' da pošalješ pi-em Sam-u Lowry-ju i Spider-u Jerusalem-u."
"Ček' da zapišem, kažeš Lazar Komarčić et jahu?"
"Da, samo bez spejsa i č i ć."
"A si vido nagrade?"
"Kaže debeli ovde, za tri najzanimljivija koncepta dobiješ šestomesečnu, odnosno tromesečnu, odnosno jednomesečnu pretplatu na Emitor, što je samo najbolji fanzin za fantastišen esefišen u Evropi, a još važnije, po idejama iz tri najbolja koncepta, čuveni vizuelni maestro Johnson Bronson, onaj što im radi ilustracije i naslovne, ima da ti istripuje potpuno originalne postere i, kao, dobiješ originale da kačiš u sobu i ramiš, a bude ti pič objavljen u Emitoru #450, jubilarni, to! ...I ono, slava, brate."
"Ima smisla. Do kad je rok?"
"Do dva'esetog novembra, imamo metar dana."
"Aj' da radimo, brate!"
Posto vidim da niko nista ne kaze, ne pita, a topik nema ni 100 poseta i polako klizi ka dnu stranice, da ga vratim na vrh i da dodam da je ovo ozbiljan konkurs. Znaci, nije nikakva zezancija, vi napisete, posaljete, mi procitamo, i ako valja objavimo, i prigodno ilustrujemo. Ako neko ima bilo kakvo pitanje, treba mu pojasnjenje oko necega, za to je ovaj topik.
U kom obliku? Koliko detaljno.
Sinopsis?
Scenario?
Koliko sam ja razumeo Pavla i Gavru, nije rec o scenariju vec o necemu nalik na sinopsis. Znaci, navede se naslov filma, ko ga radi, reditelj, glumci i sl. (a ako je neko inspirisan neka nastavi da nabraja i druge potencijalno zanimljive clanove ekipe). Zatim se ukratko izlozi radnja filma. Fora je u tome da je sve dozvoljeno. Zamislite da vam neko daje neograniceni budzet sa sve vremeplovom kojim mozete pokupiti bilo kog glumca, reditelja (ili njegovog potomka, heh), sve sto vam padne na pamet, a cini vam se dovoljno dobro (i ludo) je dozvoljeno, niko nece da vas tuzi za kopirajt, pustite masti na volju, i pisite... I to je otprilike to. Za tacnije informacije tu su vam: Sam Lowry i Spider Jerusalem, pa kome treba jos koje objasnjenje neka sibne PM.
Mda.
Sinopsis imam. Poprilično sumanut, sa puno seksa u svim varijantama. Režisera i glumce nemam. Kad smućkam i to, nadležnima ću da prosledim. Kad bolje pogledam, imam dva sinopsisa, ali ovaj drugi - iako seksa i tu ima - mnogo je ozbiljan, i vrlo lako može da se snimi. Dovoljna su tri glumca, desetak statista, jedan veći stan, i jedan manji stan. No. ako je akcenat na nemoguće, onda ću da isporučim ono prvo. :lol:
Miloše, imaš li ti nešto?
Format koji se zahteva jeste ono što glavonje na Zapadu zovu "pitch". I neke glavonje ovde to zovu "pičom", ali ne znaju svi šta je to. Pitch sam po sebi nije toliko određen. Svakako je manji od sinopsisa (čitao sam sinopsise od 120 stranica), mnogo manji; bitno je samo da je dovoljno originalan, duhovit, interesantan, osmišljen. Ceo pitch može da stane u jednu rečenicu, može da se proteže kroz više pasusa. Može da bude vrlo generalan, može da ima i deo nekog dijaloga. Može da bude opširan koliko god hoćete, ali ne treba zaboraviti da je a) što je nešto veće, ima i veću tendenciju da lakše smori i b) manje je, obično, više.
I'm in!
Ako do sada niste skontali, I'm a man with serious mental issues, a sada ću to i da vam DEMONstriram.
Evo mene da rezurektujem topic :))
Fina ideja ljudi, ali moram da mudrokenjam, posto mi je BTTF I-III omiljeni film...nije lamborgini u filmu nego DeLorean :twisted: