Poll
Question:
Ocenite ovaj film
Option 1: Odličan
votes: 4
Option 2: Vrlodobar
votes: 1
Option 3: Dobar
votes: 1
Option 4: Prosečan sa ponekim uzletom
votes: 3
Option 5: Prosečan
votes: 1
Option 6: Ispod proseka
votes: 1
Option 7: Loš
votes: 1
Option 8: Očajan
votes: 2
Pošto sam konačno (1) pročitao Dikovu novelu i (2) odgledao film, pozivam zainteresovane da iskažu svoje mišljenje. Spajderu, bez obzira na recenziju koju si spremio za novi broj Znaka Sagite, voleo bih i da ovde kažeš šta misliš.
Jedno je sigurno - Minority Report je bezgranično puta bolji film od Signs.
Trenutno nemam vremena da se raspišem o filmu jerbo imam posla, ali i to će uskoro da usledi. Preteknite me slobodno!
Nemam ni ja vremena da se mnogo raspisujem ovde, toliko ga nemam da ni Dickovu priču koju sam skinuo s neta još pre 3 nedelje još nikako da postignem da pročitam, ali reći ću ukratko da, savim nevezano za samu priču, smiješno je svakome ko je pročitao više od dve Dickove priče ili romana i pogledao više od 2 Spilbergova filma uopšte očekivati da taj infantilni šićardžija sa bolesnom fiksacijom na detinjstvo itsl. pruži vernu i duhu dela poštenu adaptaciju jednog od najoriginalnijih, najbizarnijih, idejno najsloženijih i najmračnijih pisaca XX veka.
Ukratko, kao ekranizacija to je skrnavljenje,
a kao film za sebe, to je stilski neujednačeno i idejno nedomišljeno (uprošćeno), sa slabim likovima i završetkom koji je ispod svakog nivoa. Nije baš kataklizma, ali daleko od dobrog filma; verovatno u njemu više može da uživa neko ko Dicka nije čitao i SF slabo poznaje. Ovo je trebalo dati Verhoevenu, ali bez upliva PRODUCENATA, koji su uticali na osrednji TOTAL RECALL. Spilberg, prosto, nije čovek koji bi Dicka uopšte RAZUMEO, a kamoli bio u stanju da ga na film prenese.
Ako nekoga ne zanima zanr, ne zeli dobru transkripciju Dika, ne ocekuje subverzivnost od SF filma i od filma mu je vazna zabava, film je prosecan sa ponekim uzletom, ali ja jednostavno nisam mogao da razocaram jadnog nam Spajdija (zasto "jadnog" ne znam, ali nekako je izaslo samo od sebe).
Inace, ghoulova pismenost je vec legendarna, ali sada pocinje i da se istice stil, a o semantici da i ne govorimo. Zivela teologija! Pozdrav!
meni je dobar :)
begajte ljudi, je l vi nekad uzivate u filmovima? 8)
Ljudi se dokazuju, Dunadan.
Obisao sam dosta foruma na ovom sajtu i zakljucio:
Mnogi nemaju sta da rade sa sobom, pa se proseravaju u sitna crevca.
Mozda je to ono u cemu uzivaju.
Dakle, hoce li mi neko objasniti ko je ovaj covek? Poturio sam guzicu za njega na Deponiji i preziveo Spajderov analno-oralno-menacing-mrzim-zastitnike-ljudskih-prava napad iz svog oruzja sa svih strana, a od njega ni abera. Bas su ljudi nezahvalni. Grr! Smrc. So, Spajderu (censored zbog Deponije) sa tim (censored adjective) majcinim sinom i (censored verb) u njegovo darkersko (censored body part). Sto ja da najebavam zbog tog kvaziukletog, usatog sismisa koji je uobrazio da je kralj lose poezije (gesture erased). Prepustam ga tvojim miloprodirucim kljovama do mile volje.
Tako. A sada Minority Report (tek cu zbog ovoga da najebem, ali cu pre toga ludo da se zabavim).
Dakle PROSECNO sa PONEKIM UZLETOM.
(1) Dikova novela naspram Dikovog filma
Osnovni motiv iz novele prenet je bez ikakve zamerke, a prica je unekoliko izmenjena - s razlogom, posto je jako tesko "prevesti" kratku pricu u celovecernji film. Zaplet Dikove price daleko je jednostavniji od onog koji pruza scenario. Likovi su nuzno prilagodjeni sirem i drugacijem okviru price. Tu nemam nikakvih zamerki. Mozda najbolje obavljeni deo posla.
(2) Osecaju se uticaji Stenlija Kjubrika (motivi iz "Paklene pomorandze") i Skotovog "Blejd Ranera". Oba uticaja su, medjutim, krajnje povrsinske prirode i ne donose nikakav "umetnicki integritet" ovom produktu, koji pokusava da bude ozbiljan (scenario zaista pruza takvu podlogu) a precesto se kliza na hamburger estetici i logici Stivena Spilberga. MR je, moglo bi se reci, imao srecu da ga je Spilberg "samo" rezirao. Da je kojim slucajem pisao i scenario, Spajder bi definitivno zaplivao katastrofoloskim morem Dragosa Kalajica.
(3) Prica je cvrsta, ali bi je daleko bolje iskazao neki drugi reziser. Sam scenario sadrzi veliku manu: otmica devojke-prekoga, njena socijalna, pa i fizioloska adaptacija na spoljasnji svet nakon SEST godina neprekidnog boravka u bazenu neuverljiva je do koske. Dikova prica imala je mnogo bolje i prakticnije resenje: kradju snimljenih traka. Opet, ta jednostavna a efektna novela NIJE predvidjala da prekozi budu likovi, niti da imaju rodbinu. Oni su bili izobliceni i mongoloidni ljudski otpaci. Njihov "dar" konzumirao je sve drugo - ukljucujuci licnost.
(3) Film je gledljiv (doduse pomalo razvucen), a uverljiv u scenama koje su svedene u svakom pogledu. Dakle, tamo gde nema Spilberga, tamo gde se otac Indijane Dzonsa ne razbacuje vizuelnim efektima i cirkusijadama, ne ubacuje jurnjave 007 tipa (glavni lik uopste nije dzemsbondovski, ali se maklja i izbegava hapsenje kao da je dubler Pirsa Brosnana), niti likove koji se ponasaju infantilno (njegov "zastitni znak", jos od uloge Ricarda Drajfusa u Ajkuli).
(4) Gluma: Maks Fon Sidou odskace. Dobro odabrana uloga. Tom Kruz ne mrda preterano od svojih glumackih standarda (jedino je, mozda, tiranin Kjubrik uspeo da od njega izvuce vise od sirokog keza i talenta za akcione scene). Nekoliko puta zablista, ali nista vise.
(5) Medju ekranizacijama romana i prica Filipa Dika ova se istice samo po povremeno efektnom koriscenju motiva progonjene licnosti koji je odjednom ostao bez igde icega, i ciji se svet okrenuo naglavacke. Scene operacije i kupatila (ako se izuzmu idiotska cirkusijada sa "paucima") prizivaju egzistencijalnu klaustrofobiju romana Tecite suze, rece policajac. Pomenutih scena u noveli Minority Report inace nema. Veoma je tuzno sto ovaj motiv nije bio potenciran kroz citav film.
(6) Dikova prica zavrsava se hepiendom. I Spilbergov film zavrsava se hepiendom. Ali razlike su drasticne. Dikovi junaci odlaze u svemir, kako bi dokazali da sistem preduzlocina funkcionise. Nakon promena koje donosi iskustvo iz price, oni ostavljaju raniji zivot i odlaze u nepoznato. Spilbergovi junaci, pak, razaraju sistem, i vracaju se idilicnom zivotu kakav je bio nekada. Ljigavo, neuverljivo, konzervativno i ulizivacki - standardni Spilberg. Da se film zavrsio na mestu gde se u klincu na terasu suocavaju Kruz i Fon Sidou, bio bih spreman da film cak i pohvalim. Ovako... mogu reci da sam pojeo standardni spilbergovski hamburger.
Tuzno je sto u ovoj godini nisam video bolji SF film. Jos tuznije je sto do sada najuverljivija ekranizacija Filipa Dika (po atmosferi) ostaju prosecni Vristavci. U Blejd Raneru i Totalnom opozivu Dika ima koliko Kinga u Kjubrikovom Isijavanju. To im, naravno, ne smeta da budu dobri filmovi (Blejd Raner je, naravno, nebrojeno puta bolji od tek korektnog Opoziva).
Minority Report je minoran film. Spilbeg je takođe minoran. Tom Kruz je UŽASAN . 8-)