Danas sam na jedevite jade dovršio Čarobnjak:šegrt.
Kratka verzija: spaliti postojeće kopije.
Malo duže:
Fajst NEMA POJMA kako se piše, ali nije ni bitno. Važno je da piše mnogo i da ima dovoljno podzapleta za bar četiri sezone latinoserija. U principu, možda se nekom ono o čemu i piše sviđa. Svi uslovi za bestseler su tu, a verovatno ni publika nije izostala.
Rečenice su mu često kratke i naklepane. Ume da zaređa nekoliko koje sve liče jedna na drugu. Malo-malo pa ima blokove u kojima 2/3 rečenica počinju istom rečju.
Omiljen lični pečat: nepoznavanje zamenica.
Prevod: nisam siguran koliko je udeo prevodioca u kvarenju ionako kilavog dela, ali neka rešenja građe rečenice i retko glupi slobodni prevodi (slavna jama?! meni je ovo pre neka Bodlerovska aluzija na ****) ukazuju na fušeraj.
Likovi su kartonski, mada mogu da se pomeraju u zglobovima, uglavnom radi izvođenja herojskih dela i ispunjavanja viših planova sudbine. Šablonizovani i potpuno nezanimljivi; svi do jednog 'predodređeni'. Garantovano neuništivi. Milioni krvoloka će skakati na njih, a prsti će vas svrbiti da prelistate na deo gde 'radnja' opet počinje jer je jasno da niko neće stradati.
Fabula radnje? Počeo jedno, pa dodao drugo, pa se setio još nečeg... onda video da ovo ne vredi razvijati, pa odustao, pa 'vešto' upleo neku caku koju publika kao ne može da prozre... Rase i 'zanimanja' prikazani po najcrnjem šablonu. U određenim trenucima pokazao dovoljno samokontrole da ne počne da otvoreno prepisuje iz Tolinovih črčkarija. Taman sam se ponadao da ću na pola knjige moći da batalim, kad je poveo družinu na opasno ptovanje kroz patuljačkji rudnik ispod planine... al' cvrc, provalio me je. Napade ih samo nekakva sablast, i pogibe samo neki levi vojnik iz pratnje. Nešto kasnije dva lika sretnu predusretljivog matorog zmaja koji ih obaspe bogatim darovima i krepa posle toga. Ima i neka princeza koja se zaljubljuje i odljubljuje... a dečaci skaču na i oko... i taaako... Dok rasplete sve što je vešto i neupadljivo zamrsio napisaće hiljade strana i do smrti smoriti zaludnog čitaoca.
Da ne davim više. Fajst bi mogao da pokuša da popuni termin u Lazi na kraju meseca, a plasman u donjoj polovini rang liste na ZS konkursima mu je skoro zagarantovan.
Ako ikad upadnete u stvaralačku krizu ili mislite da pišetei bezvredno smeće, uzmite ovu knjigu i pročitajte dve strane. Biće vam bolje još na prvom pasusu.
/nastavljam terapiju i oporavak drugom Belgarijadom. Ovo je 15x bolje./
Zaboravih: do danas sam mislio da jedino Mekefrijeva može da batali glavnog junaka debelo pre kraja knjige, mada bar ima petlju da ga pritom i ubije.
Blago tebi. Ja sam kupio obe knjige na sajmu, pa mi je Majstor došao kao kazna od Boga. Šegrt mi je došao kao obavezna lektira u osnovnoj i smorio me maximalno ali kada sam sebe naterao da za kaznu, zato što sam dao pare, pročitam i Majstora počeo sam da pomišljam na samoubistvo.
Pa Fajst nije normalan. Mislim, otkud mu ideja da ONO može da bude nekom zanimljivo.
Zaplet u suštini i ne postoji. Sve je onako tra-la-la sklepano za imbecila sa IQ od nekih 75. Razvoj radnje to i nije, nego štancovanje stranica bez ikakvog smisla, namere ili poente, a broj likova je sveden na mogućnosti praćenja jednog zaostalog deteta. Kad samo pomislim da sam Gospodara Prstenova čitao u petom osnovne, stičem utisak da bi detetu od tri godine Fajst bio neviđeno dosadan.
A kada vidim da ljudi na Amazonu njegove knjige ocenjuju sa 5 zvezdica
počinjem da se bavim mišlju da Ameri (čak i oni koji čitaju nešto) zaista nisu normalni.
Ako ikada osetiš poriv za samoubistvom pročitaj i Majstora. Tek onda ćeš videti šta znači reč patnja.