Ponekad sam tako glup. Mozak mi funkcioniše potpuno nepredvidljivo. Evo, poslednja dva tri dana totalno sam zaokupljen svršavanjem prevoda za tehnišku založbu in sav sam u mislima, kako da pristupim pisanju tekstova o stripovima. I onda, sjednem i napišem ovo, što mi je zapravo več dugo ležalo negdje u podsvesti I to napravih bez referencijskog gradiva, tako ču verovatno morat još ispravit pokoju grešku.
No, bilo kako bilo, tu je.
italijanski politički western by sigismundus et rommel
Govorimo dakle o političkim westernima. Ima tu naravno Leonov ciklus, posebice Dobri, grdi i zli, koji žigosa rat i politiku kao retko koji film do tada. I to tako izmedju redaka. Konkretniji je Duck you Sucker sa Coburnom i Steigerom, direktan prenos irske revolucije u Mehiku. Zastrašujoče i fascinantno. Onda su tu filmovi, recimo o Najamniku (Mercenary) gdje igraju Franco Nero (i Tony Musante) i to poljskog najamnika koji pomaže, za novac, naravno, mehikansku revoluciju. Onda još jedan flm sa Nerom, Companeros, gdje igra i Tomas Millian, samo da ovaj put Nero igra švedskog najamnika. Isto je po mome politički western The Great Silence, gdje igra Kinski. Veličanstven film. Pa onda ima Bullet for a General sa Volontejom. Sečam se i dva filma sa Terence Hillom, gdje dolazi do borbe sa pokvarenim političarom. Ali toga, gdje se prelazi granica izmedju politike i gradskih močnika zbilja je teško utvrditi. I puno toga ima. Pa na samoj granici je i Keoma sa Nerom i Bergerom, samo da je ovde Bergerova uloga upečatljivo neubedljiva. Ali najbolja, pored Leonovog dvojca i Silenzie, je trilogija režisera Sergia Solima, gdje u sve troje igra Tomas Millian, a pridružuju mu se i Gian Maria Volonte i Lee van Cliff.
To su
1. Der Gehetzte der Sierra Madre, Resa dei conti, The Big Gunfight, Sokolov plen
to su naslovi, pod kojima je taj film prikazivan. Moguče je, da sam koju reč pogrešio, jer pišem na pamet, ali ču to ispraviti.
Riječ je o ubistvu devojke, za kojeg obtužuju mehikanca, Amerikanski šerif, Lee van Cliff, pridružuje se poteri za Cuchillom (Tomas Millian), no u toku dogadjaja saznaje, da je nedužan, a da je ubistvo počinio sin bogatog rančera, koji predvodi lov. Tipična eksploatacija mehikanske sirotinje sa političkom notom. Nezaboravno scena na kraju. Šerif se sukobljava sa plačenikom. Revolverašem brez premca, Austrougarskim oficirom, sa onim starim šlemom iz prvog svetskog rata in onim famoznim pištoljem, lugerom mislim, koji je imao Trintignan u Velikoj tišini i Nero u Najamniku. Film je duuug, (moram proveriti minutažu, jer mi se 110 minuta čini jako malo) a ja ga mirne duše svrstavam skupa sa Leonovim filmovima
2. Von Angesicht zu Angesicht, Facia a facia, Face to Face, Zakon bezakonja
Izvrsna igračka zasedba: Gian-Marie Volonte, Tomas Milian, William Berger
Bolestan profesor (Volonte) stiže na zapad zbog bolje klime, no u kočiji je i zločinac ali po nekima i ljudski heroj, (Milian), koji ga kidnapuje i beži. U skriveno selo, gdje Mehilkanci žive u največij bedi. Profesor sve to gleda i polako svača surovu stvarnost. I izbori si ženu na muški način, na koji nije prije ni pomišljao i postaje njihov vodja. Jer kaže ovako: ubistvo jednog čoveka je ubistvo, ubistvo deset ljudi je masovno ubistvo, ubistvo sto ljudi je revolucija. I to je to. Scena, kad hladnokrvno ubija pinkertonovog agenta, koji ga poslednjim rečima pita, kako može kao učen i civilizovan čovek tako nešto raditi, kaže sve. Isto tako, krvavi pregon stanovnika cijelog sela, koji beže pustinjom i za kojim na konjima jašu teksačani. I sa njima William Berger, pinkertonov agent, koji zaustavlja pregon i spašava ljude. Bar nekoliko njih. Izvanredna uloga. I obračun izmedju profesora i zločinaca, koji ga je kindapovao. A verujte mi, kraj nije takav kakav zamišljate.
3. Lauf um Dein Leben, Run, man, Run
Evo opet Tomas Milllian, opet u ulozi Cuchilla, koji se pukim slučajem nadje u čeliji sa vodjom revolucije, koga iduči dan puštaju, ali ga smeraju odmah ubiti. I Cuhillio pomaže vodji pobeči pre zore, i kada ga ipak ubijaju, nesvesno i nehotice preuzima njegovo mesto. A istovremeno i zna, gdje je skriven novac za revoluciju. Jer je bio sa vodjom u par poslednjih trenutaka života. I polako, nesvjesno se i sam preobražava u patriota. Kao recimo Rod Steiger u Leoneovom Duck, you Sucker, sa Coburnom. Onim ludim irskim revolucionarom, koji sa sobom nosi dinamit.
No, taj je film najslabiji, ali verujte mi, taj box set vredi zlata. To je trilogija, koja ide odmah iza Leoneove Man with no Name Trilogy.
Eh, volio bih još, da nadjem Milliana o ulozi kangačera, temi o brazilskim banditima, koji su bili neki kvazi revolucionari i koji su bili sposobni poseči glave žiteljima cijelog sela, ako jih je neko izdao. A ni policajci nisu bili bolji. I oni su posekli sve glave i nabili jih na kolac, ako su seljani sakrivali bandite. Ta je priča postavljena u vreme, kada su se počeli graditi putevi, kada je u upotrebu došao telegraf, i tako su vojnici mogli da stane na rub banditima, koji su im uvek do tada izmicali u nepoznato. I naravno, odsekli jim glave, a glava glavnoga od njih još je danas sahranjena u brazilskom muzeju. Po tome filmu i dokumentarnom gradivu Hermann je nacrtao i strip Caatinga. U svoje vreme taj sam strip i preveo na slovenski.
IL GRANDE SILENZIO (THE GREAT SILENCE)
Dir: Sergio Corbucci
God: 1968
uloge: Jean Louis Trintignant, Klaus Kinski, Frank Wolf
teškom mukom jedan se osamljeni jahač probijao preko golemih naslaga snijega koji je okovao planine u državi Utah. Djelovao je nezainteresirano za sve što se dešava oko njega i ako je u neposrednoj blizini i primjetio išta sumnjivo, to nije odao niti jednom gestom. Čitava grupa lovaca na nagrade vrebala je na jahača nestrpljivo iščekujući da se jahač još malo približi kako bi bili sigurni da im plijen ovog puta neće izmaknuti. Još malo, pa još malo...i u trenu plane sukob.
No pokazalo se da je jahač znatno vještiji od svojih progonitelja i uskoro je bjelina snijega ostala poprskana krvlju nekolicine ljudi koji su ovdje sustigli svoj usud u vidu čovjeka znanog kao Grande silenzio....niti jedne riječi nije rekao...niti mu se s lica mogla očitati ikakva emocija čak i dok je po kratkom postupku pobio one koji su željeli potražiti spas u predaji. Pričalo se da sa njime u paru jaše smrt, a to je moglo biti i točno, nažalost ovih nesretnika koji su mislili da je njihova brojnost sama po sebi garancija pobjede nad ovim protivnikom. Ona je ostala kratkotrajno uživati u još jednoj pobjedi svoga viteza, dok se on zaputio dalje k nekom samo njemu znanom cilju.
Il Grande Silenzio, spaghetti western u režiji veterana Sergia Corbuccia (Django, Companeros!) po mnogo čemu je vanserijski predstavnik žanra, mnogim kritičarima i režiserima čak i najbolji, nadmašivši čak i Leoneove mnogo poznatije naslove. To je film sa definitivno najpesimističnijim završetkom ikada. Moram priznati da sam ponovno pogledavši film nakon pauze od kojih 20-ak godina, ostao uistinu zatečen i šokiran završetkom filma. Netko bi možda rekao da tako pesimističan kraj se može vidjeti u Peckinpahovoj Divljoj Hordi, ali čak i tamo imamo neke natruhe nade, recimo susret Thorntona i starog Sykesa na kraju filma. Ovdje pak nema ničeg sličnog, i što god sam o ovome kraju napisao garantiram svima koji budu pogledali film da će ostati prilično iznenađeni bez obzira na sve ideje koje mogu dobiti čitajući ovaj tekst. Da bi film mogao biti prikazivan u nekim zemljama Corbucci je bio prisiljen napraviti alternativni kraj koji se na DVD izdanju nalazi kao dodatak, ali takav nasilni happy end, (nasilan je prava riječ jer se pojavljuju neke osobe koje su poginule u ranijim fazama filma, a sam konačni obračun poprimi razmjere parodije) jednostavno odudara od cijele radnje filma i znatno utječe na kvarenje cijelog dojma filma. Srećom da nam je pružena prilika uživati u integralnoj verziji filma.
Druga, uistinu velika posebnost ovog filma jest da je taj film jedini western koji je snimio veliki francuski glumac Jean Louis Trintignant. Trintignant koji je najčešće glumio u dramama i političkim thrillerima (primjerice «Z» Coste Gavrasa, za koji dobija nagradu za najboljeg glumca na festivalu u Cannesu) bio je tek drugi izbor režisera Corbuccia, jer je ovaj u roli Silencia vidio Franca Nera, glumca koji je ujedno i njegovo otkriće. No po mom mišljenju sreća je što su Nera druge obveze prisilile da odustane od ove role jer Trintignant jednostavno briljira u ulozi nemilosrdna revolveraša kojega gone duhovi prošlosti i osvete. Nazvan je Silenzio jer ne govori, a ta mana je posljedica strašne rane koju su mu zadali lovci na nagrade koji su mu kao djetetu ostavili strahovitu ranu na vratu zadanu nožem, čime su mu zauvjek oduzeli sposobnost govora, a sve to da ne bi ispričao kako su mu nemilosrdo ubili oca, iako su ga mogli zarobiti živog jer mu se otac htio predati. Silenzio kao odrastao, naravno, ubire strašan danak među lovcima na ucjene tražeći one koji su mu uništili djetinstvo.
No ako smo rekli da francuz briljira u svojoj ulozi ipak ne možemo reći da krade scene ostalima, posebice jer mu je glavni protivnik El Tigrero znan i kao Loco, a tko bi bolje odigrao ulogu Loca do li Klaus Kinski. Kinski je svoje najbolje role dao kod Herzoga (Nosferatu, phantom der nacht ili Aguirre zörn des Gottes (Aguirre, gnjev božji) i koga je Herzog od milja zvao svojim najdražim neprijateljem, aludirajući na njihove neprestane svađe, no to ih nije spriječilo da surađuju 6 puta (zadnji puta u dokumentarcu Mein Liebster Feind - Moj Najdraži Neprijatelj) i da obojica svoja remek djela ostvare u zajedničkoj suradnji, mada je moralo biti jako eksplozivno na setu sa ta dva psihotika) ali je glumio podosta i u spaghetti westernima (For a few Dollars More), a ovaj mu je jedan od ponajboljih ikada. Rola čovjeka koji iza role lovca za nagrade skriva različite zločine, uključivo i pljačke i ubojstva uistinu je uloga kao stvorena po mjeri upravo za njega. Loco i Silenzio prikazani su jako slični jedan drugome iako formalno predstavljaju suprotne strane. Obojica uzimaju istu tarifu po glavi ubijenoga, samo što Loco proganja ljude sa potjernica, a Silenzia unajmljuju da se osvećuje Bounty huntersima. Niti jedan od obojice ne želi prvi potegnuti u dvoboju uzdajući se u vlastitu brzinu, jer ako nije prvi potegao ubistvo postaje legitimni vid samoobrane. Interesantne su scene u saloonu kada Loco i Silenzio pokušavaju jedan drugoga isprovocirati da potegne prvi.
Još jedna posebnost filma je i naoružanje koje nosi Silenzio: standardno oružje u westernima je colt, a on je naoružan automatskim mauserom i to je vjerojatno jedini western gdje je ovo oružje u upotrebi. Zanimljivu sporednu ulogu ostvario je i Frank Wolff, kao šerif Snow Hilla, koji možda i nije bio najbistriji, ali je bio hrabar, no hrabrost mu neće biti dovoljna kada je Loco u pitanju i Snow Hill će uskoro ostati siromašniji za još jednog šerifa. Frank Wolff je iz Amerike otišao u Italiju okušati sreću no iako je snimio solidnih filmova njegovo nezadovoljstvo je i dalje tinjalo te će u Rimu izvršiti samoubojstvo. Gotovo standardni zaštitni znak spaghetti westerna je Ennio Morricone, a tema iz filma Il Grande Silenzio je uistinu dobra. Stvarno je šteta što se gotovo i ne može naći na best of kompilacijama Enia Morriconea, a i sam soundtrack iz filma je uistinu rijedak...na ovom linku se može naći glavna tema iz ovog filma, pa i na ovaj način da vam malo približimo ugođaj ovog legendarnog filma koji zaslužuje svaku preporuku
a koji ono bese film, vise se niceg ne secam osim da je neki spagetti vestern, znam da su dva glavna junaka bili Paco i Polaco (Poljak). zna li ko?
to je Najamnik. Franco Nero, Tony Musante i Jack Palance. Kraj se odigrava u cirkuškoj areni, Musante u ulogi klavna, a odlična scena, kad iz ruže na Palanceovim grudima poteče krv. Eh, da, Nero, bio je Poljak, očito..
sigi, hvala ti. Ti si jedini znalac ovde koji se ne libi da sa nama deli svoje znanje i mislim da najbolje ispunjavaš ovaj edukativni deo sajta. Jebi ga sad, izvini što ti kvarim topik ovim što nema veze sa temom, ali morao sam. Pa neka se drugi ugledaju na tebe. A i još te čekam za tekstove o sektama.
Quote from: "sigismundus"to je Najamnik. Franco Nero, Tony Musante i Jack Palance. Kraj se odigrava u cirkuškoj areni, Musante u ulogi klavna, a odlična scena, kad iz ruže na Palanceovim grudima poteče krv. Eh, da, Nero, bio je Poljak, očito..
fal, fala. zapamticu. najamnik i f. nero.
fala, fala i vama. Oboje če biti uskoro sredjeno. Prvo ču zamoliti rommela, da stavi u ovaj topik svoj zbilja fenomenalni tekst o Velikoj tišini. Pa čemo napravit topik o italijanskim westernima vredan svog imena. Referenčno i kritički. I ja ču srediti gore sve podatke, koji fale, i dodačemo i filmove o kojima još nije bilo govora. A i nastavak o sektama skoro ide.
kad smo vec kod spageta, sta bi preporucio od sergia corbuccia?
Baš je u tome štos, što nisam napisao kod filmova ni godine snimanja, ni svih aktera, ni režisera. To ču ispraviti, da bude sve u redu i da topik bude detajlan. Inače Corbucci je režirao i Najamnika i Veliku tišinu i Kompanjerose i Djanga. I još neka 3-4 westerna, koje nisam gledao. Več se sad osečam nelagodno, kad rommel postira tekst o Velikoj tišini, jer če biti jasno, kako je moj prikaz filmova plitak.
ok
meni se cini da postoji jos neki film o silenciju. i da ga bas i glumi f. nero. mozda nesto kasniji. gresim li?
Politike ima u skoro svakom ozbiljnijem špageti vesternu. Što je Leoneov "Bilo jednom na divljem zapadu" ako ne osuda velikokorporacijskog odnosa (u ovom slučaju željeznice) prema malim ljudima? Mislim na scenu kad Henry Fonda pobije svu obitelj. Nađe se toga i u tzv. "Dolarskoj trilogiji", kao i u spomenutom "Đangu".
Onda se to prenijelo i natrag preko bare, npr. u "Divljoj hordi" Sama Peckinpaha.
Odraz je to vremena kad su najbolji od tih filmova nastajali (60-te), u općoj ljevičarskoj intelektualnoj klimi u Evropi, pa i Italiji. S druge strane, ranih sedamdesetih su u jednom časopisu (konkretno njemački TWEN) popljuvali Leonea jer film o meksičkoj revoluciji snima u Almeriji, u (tada) Frankovoj Španiji, sa statistima koji su bili jedva plaćeni da prežive.
mogu schwabe da komentarishu Frankovu shpaniju do sutra i juche, zna se koga su oni imali. a opet je UFA snimila gomilu dobrih filmova. tamo tridesetih. sa sve gebelsom. moglo bi se mozda raspravljati koliko su svi vesterni bili vid posredne politicke prpagande. one najsuptilnije. posebno ford i hoks. i vejn i stewart. lankaster i marvin, malo manje.
Quote from: "johnson bronson"mogu schwabe da komentarishu Frankovu shpaniju do sutra i juche, zna se koga su oni imali. a opet je UFA snimila gomilu dobrih filmova. tamo tridesetih. sa sve gebelsom. moglo bi se mozda raspravljati koliko su svi vesterni bili vid posredne politicke prpagande. one najsuptilnije. posebno ford i hoks. i vejn i stewart. lankaster i marvin, malo manje.
Slažem se, oni su i kumovali da kaudiljo dođe na vlast. A da, vestern jeste američki žanr i kao takav je sigurno (barem do njegove revizije tamo sedamdesetih i dalje - "Plavi vojnik", "Mali veliki čovjek", kasni Clint Eastwood) širio američki pogled na svijet. Da i ne govorimo da je to sve lakirovka nečeg što je bio kombinirano grabež (zemlje, šuma, divljači, ruda, stoke,
you name it - da ne kažemo prvobitna akumulacija kapitala) i genocid (Indijanaca, naravno).
Slažem se uglavnom, sa onim što rekoše kolege.
Međutim... ima nekoliko filmova... možda jesu politički na nekom nivou, ali ne bih insistirao: Da li je neko od sagovornika gledao ČOVEK KOJI JE UBIO LIBERTI VALASA, na primer, sa Džonom Vejnom i Li Marvinom?
Jer, to je nešto više: i triler - i priča o viteštvu...
Šteta, danas klinci nemaju takve filmove.
Ili, TAČNO U PODNE... Jeste politički, ukoliko je politika to, da je čovek najači kad je sam (Ibzen), i da sam moraš da polomiš loše momke koji te maltretiraju (što je OK ideja).
Htedoh da kažem, klinci danas nisu u prilici da gledaju filmove poput ovih, ili poput OBRAČUN KOD OK KORALA, ili DRVO ZA VEŠANJE, čak ni jednostavne priče poput istočnonemačkih filmova iz VINETU - serijala...
Ukratko, filmovi koji se nude, skrenuće im pažnju na raj, pakao, Spona, Blejda, Konstantina i sl. - a ne na to da ostanu uspravni, dok pljušte meci kod OK korala...
A i to je politika, zar ne?
Quote from: "varvarin"Slažem se uglavnom, sa onim što rekoše kolege.
Međutim... ima nekoliko filmova... možda jesu politički na nekom nivou, ali ne bih insistirao: Da li je neko od sagovornika gledao ČOVEK KOJI JE UBIO LIBERTI VALASA, na primer, sa Džonom Vejnom i Li Marvinom?
Jer, to je nešto više: i triler - i priča o viteštvu...
Šteta, danas klinci nemaju takve filmove.
Ili, TAČNO U PODNE... Jeste politički, ukoliko je politika to, da je čovek najači kad je sam (Ibzen), i da sam moraš da polomiš loše momke koji te maltretiraju (što je OK ideja).
Htedoh da kažem, klinci danas nisu u prilici da gledaju filmove poput ovih, ili poput OBRAČUN KOD OK KORALA, ili DRVO ZA VEŠANJE, čak ni jednostavne priče poput istočnonemačkih filmova iz VINETU - serijala...
Ukratko, filmovi koji se nude, skrenuće im pažnju na raj, pakao, Spona, Blejda, Konstantina i sl. - a ne na to da ostanu uspravni, dok pljušte meci kod OK korala...
A i to je politika, zar ne?
Liberty Valance je puno više od toga jedan od prvih filmova a pogotovo prvi western koji govori o upoterebi prisile i nasilja u političkom životu amerike
U pravu si, LIBERTY VALAS jeste sve to što kažeš, ali...
Moja scena, koje se uvek setim, je ona na samom kraju- kad kondukter u vozu kaže mladom političaru, otprilike : Ma u redu je, gospodine, ništa nije previše dobro za čoveka koji je ubio Liberti Valasa... i ostavi ga, sa sopstvenom savešću.
Kraj.
Ja čak mislim da je najbitniji momenat u Man who shot Liberty Wallance kada Džimi Stjuart i svita napuste novinsku redakciju i urednik drži onaj govor novinaru da razmisli da li da objavi istinu ili da objavi legendu.
Lično smatram da Leoneov opus nije bio politizovan u smislu da mu je to bila primarna namera. Koliko je meni poznato njegov glavni cilj bio je poigravanje sa ogromnim arsenalom klišea američkog vesterna. I to sa fanovske strane. Pretpostavljam da su ljudi tada imali odnos prema tome kao što danas neki ljudi imaju odnos prema Kill Bill i Tarantinu. I to, pre svega u negativnom smislu. Deluje mi kao da je politika ušetala pomalo nezgrapno u Dobar, Rđav, Ružan i to posebno u sceni sa mostom, za koju mislim da opterećuje film i da ne doprinosi radnji. Tek u Bilo jednom na divljem zapadu i Dinamit! to počinje da funkcioniše, posebno u Stajgerovom monologu na samom kraju filma, gde govori o revoluciji.
Quote from: "johnson bronson"mogu schwabe da komentarishu Frankovu shpaniju do sutra i juche, zna se koga su oni imali.
Čekaj, znači da sad nijedan od osamdeset milijuna pojedinaca ne smije kritizirati totalitarizam koji se pojavljuje negdje drugdje zato jer su neke budale radile sranja još prije nego što se većina njih uopće rodila?
Hm. Ovo zvuči dosta izvučeno iz konteksta tako da se rasprava usmerava na polje koje ima više veze sa istorijom a manje sa političkim špageti-vesternima. Rečenica koju si izabrao da citiraš je deo šire priče koja se odnosi na sledeću ironiju, a priča, raščlanjena na delove izgleda ovako:
Nemački časopis TWEN ranih sedamdesetih kritikuje Leonea što snima film o meksičkoj revoluciji u frankovoj španiji.
1. Ovakva kritika je smešna posebno ako se ima u vidu da su najbolji filmovi Frica Langa nastali upravo pod nacističkom vlašću, sa njihovim direktnim učešćem u stvaranju, od scenarija do produkcije. Reći da je npr. Metropolis ili Die Letzte Man loš film jer je nastao u nacističkoj nemačkoj je budalaština.
2. Neki od najboljih filmskih momenata svih vremena se nalaze u Triumph des Willens i Olympiade, oba Leni Rifenštal. Prvi je snimljen povodom okupljanja (pa) naci-stranke, a drugi veliča arijevske osobine pod maskom olimpijade.
3. U isto vreme u istoj toj Nemačkoj imaš ekstremne levičare oličene u Bader-Majnhof grupi. U istoj toj Nemačkoj je 1972 u Minhenu pao levičarski terorizam na sred olimpijade. Pritom, nacional socijalisti su furali levičarsku spiku tamo tridesetih i, kad su došli na vlast, sredili da el heneral Franko caudillo zajaše kraljevsku porodicu u Madridu uz pomoć nemakih panzer-turističkih brigada.
Zbog bar ova tri momenta nalazim da je nemačko prigovaranje Leoneu koji je filmski genije, tada priznat svuda u svetu (pa i u samoupravno socijalističkoj SFRJ) što snima film o revoluciji u totalitarnom sistemu krajnje smehotresno.
Ugrubo, to bi bilo kao da beogradski NEON pljuje po Rodrigezovom Sin City jer je snimljen u zemlji kojom vlada George W. Bush.
pritom se moja opaska odnosila na primedbu TWEN-a iz onog vremena, ne na sve nemce u svim vremenima. i striktno je vezana za (ta-daa!) politiku u špageti-vesternima.
QuoteZbog bar ova tri momenta nalazim da je nemačko prigovaranje Leoneu koji je filmski genije, tada priznat svuda u svetu (pa i u samoupravno socijalističkoj SFRJ) što snima film o revoluciji u totalitarnom sistemu krajnje smehotresno.
Ne znam, meni to nema previše smisla povezivati. Mislim, kakve veze ima filmski časopis s periodom nacizma koji je završio 20-30 godina ranije? Po toj logici bi bilo smiješno svaki put kad bilo tko iz ex-Yu kaže da je Bush kreten (što nije isto što i doljecitirani primjer).
QuoteUgrubo, to bi bilo kao da beogradski NEON pljuje po Rodrigezovom Sin City jer je snimljen u zemlji kojom vlada George W. Bush.
Hm, ova analogija krahira po nekoliko točaka, al dobro, da ne širimo offtopic... Ionako smo otplutali predaleko, ajd gasi svjetlo pa da zaključam...
bah. nisam ti ja za neku diskusiju. nemam ja ništa protiv nemaca, samo mi je bilo smešno da su kritikovali leonea zbog saradnje sa diktatorom.
Quote from: "Izitpajn"
Ne znam, meni to nema previše smisla povezivati. Mislim, kakve veze ima filmski časopis s periodom nacizma koji je završio 20-30 godina ranije? Po toj logici bi bilo smiješno svaki put kad bilo tko iz ex-Yu kaže da je Bush kreten (što nije isto što i doljecitirani primjer).
BTW, TWEN nije bio filmski časopis. I mislim da je veći naglasak bio na toleriranju socijalnog stanja ljudi koji su Leoneu statirali i radili oko filma. Nisam nikad ni pomislio da će mi trebati, pa sam pobacao te TWENOV-e. :x
Quote from: "varvarin"Ili, TAČNO U PODNE... Jeste politički, ukoliko je politika to, da je čovek najači kad je sam (Ibzen), i da sam moraš da polomiš loše momke koji te maltretiraju (što je OK ideja).
TOČNO U PODNE je čista politika. To je film o tome kako čovjek, kad mu dođu sranja (poput političkih prozivanja, stavljanja na crne liste i slično - film je iz ere makartizma), odjednom ostaje sam samcijat. Svi se prijatelji samo razbježe, k'o amebe kad im kapneš kiselinu. Je, ima on i podršku i ovo i ono, al' kad ti dođe maca na vratanca, onda se jebi, druže.
Ako ćemo pravo, sve ovo lomljene loših momaka i Grace Kelly koja priskače u zadnji čas (a i u njenoj dilemi itekako ima politike) je samo holivudska šećerlema, znamo dobro kako te stvari u životu hoće završiti.
Quote from: "varvarin"
Ukratko, filmovi koji se nude, skrenuće im pažnju na raj, pakao, Spona, Blejda, Konstantina i sl. - a ne na to da ostanu uspravni, dok pljušte meci kod OK korala...
A i to je politika, zar ne?
Naravno da jeste. Šuti stoko, pasi travu.
Pre nego što priča skrene u stara dobra vremena, napravedno je svrstavati Konstantin sa Spawn i Blade. Dok je Spawn promašaj, a Blade ponekom zabavna pucačina, Konstantin je ozbiljan film po svim osnovama po kojima je i recimo Obračun kod OK korala sa Burtom i Kirkom. Čisto da ne bude zabune. Pritom je Hellblazer po kojem je Konstantin snimljen jedan od politički najangažovanijih stripova ikad, sa oštricom uperenom ka režimu Megi Tačer. Čisto da se ne brkaju žabe i babe.