Šta mislite o jednom malom projektu, stvaranju novele kome svi mogu da doprinesu? Sigurno ste već čuli za "open source" projekte po internetu, zašto ne bismo napravili open source novelu?
Trebalo bi se dogovoriti oko poente priče, o pripovedačkim slojevima, o karakterizaciji, i o svemu ostalom što čini jednu novelu. Ja o tim stvarima ne znam praktično ništa, i ovo bi bila jedinstvena prilika da neki od nas nešto i nauče.
Trebalo bi odabrati telo koje će rukovoditi projektom (da se razumemo "open source" znači "transparentnost" a ne "demokratija") u kome bi bili potvrđeni stvaraoci čiji konačni sud nećemo dovoditi u pitanje, ali i čiji se egoi neće sudarati. Trebalo bi utvrditi način na koji bi se projekat razvijao, kao i rokove u razvoju. To bi bio jedan jak inženjerski pristup kreativnom procesu, u najboljoj tradiciji Artura Klarka.
Meni ovo deluje kao interesantna ideja, naročito zato što nisam čuo da je iko to već radio.
Pališ pH-ovu ideju. :shock:
Ne znam za to, jel ima neki link? A baš sam mislio kako sam se toga baš lepo dosetio. :)
Mislim da bi se to završilo u krvi. Do koljena. Pored svih ovih ličnosti ovdje koje se sudaraju - nema šanse. Već vidim prizore.... 8)
a zašto da ne?
mada...
Nešto nisam siguran kako bi open source koncept mogao da se primeni u književnosti, ali mogli bi da probamo. Nešto kao kolektivni projekat srpskih SF pisaca, moglo bi da privuče pažnju medija i izdavača.
Evo, ja imam prvih 40 stranica kratkog romana koji sam započeo u stara dobra vremena, kada sam imao vremena koliko god želim. Budući da se to sada izmenilo, roman nisam u stanju da završim, tako da bi mogli da ga ovako čoporativno dovedemo do kraja.
Premisa romana po meni je dosta zanimljiva, radnja je sa puno obrta i ne bi trebalo da je loša onako kako sam je zamislio, ali fali mi stila i iskustva u pisanju ovakvih stvari. Imam skoro pola priče grubo ispisano, a ostatak je tu u vidu skice koja se može dalje razrađivati.
Ali hajde da prvo vidimo ima li ko zainteresovan za rad na jednom ovakvom projektu.
Oni koji bi držali projekat, tj. odlučivali šta može a šta ne može, morali bi da imaju iskustva u pisanju. Ostala masa učestvuje tako što iznosi želje i sugestije, koje i ne moraju da budu uvažene, i iznosi svoja rešenja za pojedine literarne probleme, koja takođe ne moraju da budu uvažena. Ako ne budemo imali nekog od autoriteta i istrajnosti onda ćemo se izgubiti u "demokratskom haosu".
Pošto potičem iz programerskog sveta imam jednu analogiju, možda je neće svi shvatiti iz prve. Rezultat projekta je novela (ili roman, šta god) kao što je rezultat softverskog projekta neka aplikacija. Aplikacija se dobija kompajliranjem nekog programskog koda. U našem slučaju roman se dobija iz tekstova koji su u zbiru bitno veći od samog romana, a u tim tekstovima lepo piše za svaki pasus romana (i za svako poglavlje, i za svaki narativni tok, i za sve ostalo...) koja mu je svrha i zašto je potrebno da to postoji. Sve to pravi pisci imaju što zapisano, što u glavi, što u podsvesti, a u ovom projektu sve to bi bilo zapisano i svima dato na uvid.