DEVETI KONKURS ZNAK SAGITE ZA DOMAĆU SF&F PRIČU
Edicija ZNAK SAGITE raspisuje
DEVETI KONKURS
za domaće SF&F radove
radi objavljivanja u svojim izdanjima.
Konkurs se raspisuje u cetiri kategorije:
1. MINIJATURA - dužine do 7 kartica (12500 slovnih mesta u Wordu, računajuci i beline)
2. PRIPOVETKA - dužine od 8 do 19 kartica (od 12500 do 34000 slovnih mesta u Wordu)
3. NOVELETA - dužine od 20 do 39 kartica (od 34000 do 70000 slovnih mesta u Wordu)
4. NOVELA - dužine od 40 do 65 kartica (od 70000 do 122000 slovnih mesta u Wordu)
Da bi priča bila uvrštena u razmatranje žirija, mora ispuniti SVE propozicije konkursa:
1 . Pravo učestvovanja imaju svi koji to žele, pod uslovom da pošalju verziju na srpskom jeziku (ekavska ili ijekavska varijanta)
2. Jedan autor može učestvovati u svim kategorijama, s tim da postoje ograničenja u broju radova koje može poslati za svaku kategoriju, uključujući i kolaboracije: PET za MINIJATURU, TRI za PRIPOVETKU, DVE za NOVELETU i JEDAN za NOVELU
3. Na konkursu mogu učestvovati samo radovi koji prethodno nigde nisu objavljeni, niti u celosti, niti u delovima u štampanom obliku (elektronska i internet izdanja se zasad ne računaju). Nisu dozvoljene ni prerade objavljenih priča.
4. Svi radovi treba da budu na standardnim autorskim karticama, sa najviše trideset redova na strani i šezdeset pet slovnih mesta u redu. Za nestandardno otkucane radove, organizatori konkursa će brojanjem redova i slovnih znakova odrediti kojim kategorijama zaista pripadaju. Radi lakše orijentacije, kod kucanja u Wordu jedna autorska kartica u proseku ima 1650 karaktera računajući i prazna mesta.
5. Radove slati u DVA primerka, NEPOTPISANE. U zatvorenoj koverti zajedno sa pricom poslati sve podatke o piscu: ime i prezime, adresu, broj telefona i broj žiro-računa.
6. Žiri ZNAK SAGITE, čiji će sastav naknadno biti saopšten, rangiraće sve pristigle radove po redosledu u svakoj kategoriji zasebno. Za objavljivanje biće otkupljeno po plasmanu deset minijatura, šest pripovedaka i po tri novele i novelete.
7. Krajnji rok za prispeće radova različit je za sve kategorije:
MINIJATURE se predaju do 10. februara 2006.
PRIPOVETKE se predaju do 10. aprila 2006.
NOVELETE se predaju do 10. juna 2006.
NOVELE se predaju do 10. septembra 2006.
8. Radove za konkurs slati na adresu: PARAMECIJUM, 11070 Novi Beograd, Poštanski fah 19.
9. Slanje e-mailom predviđeno je ISKLJUČIVO za one učesnike koji žive izvan Srbije.
Priča treba da bude u Wordu (u bilo kom kodnom rasporedu, ali sa našim slovima) priložena kao ATACHMENT mejlu; a u prostoru za poruku treba upisati sve gore tražene podatke o autoru (ime i prezime, adresu i broj telefona...)
Radove slati na mejl: paramecijum@yahoo.com a u subjektu navesti: "Priča za konkurs"
10. Konačni i kompletni rezultati biće objavljeni u časopisu Znak sagite, kao i na sajtu, a svi učesnici će biti pismeno obavešteni.
11. Sve priče poslate na konkurs su pod opcijom ZNAK SAGITE i kao takve ne bi trebalo da se, do objavljivanja rezultata, nude drugim izdavačima.
Na svašta čovek naleti kada prekopava po nečijem sajtu, a?
Istina. Bio sam vredan. A i forum nije hteo da mi radi, pa rekoh da vidim ima li ičeg novog na naslovnoj. Trebalo bi da postavljaš obaveštenja za osvežene linkove.
Zanimalo me da vidim ko će prvi otkriti da je stranica s konkursom osvežena.
Evo, kao znak pažnje, dobićeš besplatan primerak ZS 15.
To je baš lepo s tvoje strane, samo da ZS 15 konačno izađe (osim ako i to nije neka novost koju ne znam), pa da popunim izdanja brojevima koji mi nedostaju, a i Crnim cvetom i Slutnjom androida. Šta bi s potonjim? Je l' dostupan za naručivanje?
ne vjeruj Bobanu ni kad darove nosi :arrow:
nego zar 15ka nije izašla već :roll: :idea:
Čekaj, bre, oca mu jebem,
koji to sajt treba da gledamo, pa da znamo da je konkurs obnovljen?
Do sada je Boban OVDE objavljivao ovakve informacije!! Pa OVO se zove sajt Znak Sagite - a sad se konkurs oglašava, jebem li ga gde! Na NASLOVNU do sada stvarno nisam imao razloga da idem...
Jel' sad treba da da tražim konkurse preko pretraživača? Ovo nije u redu!
Bar ne za nas koji držimo do tog konkursa i Znaka Sagite!!!
Pa i objavljeno je na sajtu pre nekoliko dana:
http://www.znaksagite.com/kontakt/konkurs_za_price/index.html
a papirna najava ide u ZS15.
Dok sam birao najpovoljniji trenutak da to obznanim, Trol me je pretekao.
U kom Znaku Sagite br. 15?!!
aman vise, ka' ce da izadje?!
ма тај ЗС 15 је мицко биће, још једна од урбаних леђенди које Бобан бесрамно пласира...
U redu je da svako ima mišljenje, i treba, ali nemojmo preterivati!xfrog
ljudi šta vam je ba :shock: :shock: :shock: upravo listam ZS br 15 :shock: :shock: pročitao sam drugi dio ghoulovog italijanskig horora :shock:
Quote from: "Truba"ljudi šta vam je ba :shock: :shock: :shock: upravo listam ZS br 15 :shock: :shock: pročitao sam drugi dio ghoulovog italijanskig horora :shock:
Super, komi: ajd skeniraj taj text pa mi pošalji, da ne moram da pišem.
Takođe, da nemaš možda sutrašnje novine – ili prekosutrašnje?
:arrow: imam tjednik od sljedeće nedjelje :arrow:
Quote from: "Truba"ne vjeruj Bobanu ni kad darove nosi :arrow:
nego zar 15ka nije izašla već :roll: :idea:
Evo ja odgovorno tvrdim da Boban dijeli darove koje obeca. 8)
Komi, srpske novine od sutra, sto pre, molim te, jos uvek ima vremena za uplatu lotoa... :lol:
Nego, sad kad smo već kod ovog konkursa, imam pitanje:
Ima li ikakve nade da se sistem bodovanja i žiriranja malkice unapredi?
Mislim, bilo bi i vreme, Bobane, majke mi. Inače ima da te optuže da zaostaješ za vremenom. :twisted:
Quote from: "Trol Witchdoctor"9. Slanje e-mailom predviđeno je ISKLJUČIVO za one učesnike koji žive izvan Jugoslavije.
Zar ovo nije dovoljan dokaz da Bobi zaostaje za vremenom?
On poslednji na celom Balkanu govori o nekakvoj 'Jugoslaviji'!
:x :x :x
Talk about living in denial... :arrow:
Al ajde, nemoj sad i ti so na ranu. Rađe daj kakav predlog along those jury lines.
Za žiri imam samo – osećaj sažaljenja
Dovoljno sažaljenja da ih poštediš mučenja svojom prozom?
Naprotiv!
Već više od godinu dana nisam napisao ni slovca od fictional horrora, i odavno me već svrbe prstići.
Pošto su rokovi dovoljno daleki, nije nemoguće da napišem, a možda čak i pošaljem neku dužu priču/novelu. Kad je bal, nek je bal!
:!:
Ej Bobane, kad si vec tolko darezljiv daj posalji i meni jedan primerak ZS 15. Ja sam spreman cak i da platim za njega. Mada bi mogo da se isprsis i sa neko beloputo izdanje jer te lepo reklamiram.
Ja zauzvrat obecavam da cu na adresu Paramecijuma poslati par primeraka TRASH-a sa sve Tozovcem na naslovnici.
I jos nesto, obecavam da te sad, nakon sto sam konacno procito CRNI CVET, necu u nastupu zlobe i pakosti zvati MISTER AORIST. Ho, ho, ho... :!: :!: :!: :!: :!: :!: :!:
PS.
Ej, posto ja nisam iz Jugaslavije vec iz Srbije i Crne Gore da li to znaci da pricu za konkurs mogu poslati Mailom?
LIBEAT
Dovoljno sažaljenja da ih poštediš mučenja svojom prozom?
:D Sta, zadovoljstvo mucenja drugih sopstvenom prozom prisavajas samo za sebe? Libeat, to nije fer!
Quote from: "Ghoul"Naprotiv!
Već više od godinu dana nisam napisao ni slovca od fictional horrora, i odavno me već svrbe prstići.
:!:
Vidiš, Bobanu se što-šta može osporiti sem majstorstva po pitanju motivacije.
(A nije li ti upravo taj svrab u prstima dovoljan razlog da se pozabaviš komentarima po pitanju žiriranja i bodovanja?)
libeat, sto se ti ne prijavis u tija ziri? cuo sam da se dobro placa.
ma ja ne priznajem nijedan žiri koji nisam sam sastavio, a nešto baš i sumnjam da bi se u Srbiji našlo dovoljno osoba za u isti, a da se isključe sve klike i klanovi i urote i nekompetentni i nasumični prolaznici s ulice i šta ne, i da ta grupa ima autoritet koji ti libe naivno očekuješ.
Ma meni samo nije jasno odakle Mister Aoristu entuzijazam da se jos zamlacuje sa tim.
Na ovogodisnji konkurs Ulaznice stiglo je preko 3000 radova iz zemlje i inostranstva.
Quote from: "dexa pantelejski"preko 3000 radova iz zemlje i inostranstva.
iz koje zemlje? iz jugoslavije?
O kakvoj Jugoslaviji vi bulaznite?
O onoj o kojoj peva Lepa Brena.
O onoj zbog koje je Luks poginuo na Neretvi spasavajuci druga Titu.
O onoj zbog koje je Bata Zivojinovic pobio tri generacije Nemaca.
O onoj u kojoj je Boban Knezevic bio urednik Alefa i Emitora.
O onoj u kojoj je cak i Lidija Beatovic bila autor.
O onoj koju u srcu nosimo svi mi pioniri.
O Jugoslaviji! Nasoj domovini!
znaš ti, znaš!
onoj koju si sad, naknadno, tamo gde je stajalo 'jugoslavija' suzio samo na srbiju (bez crne gore)!
Quote from: "dexa pantelejski"Ma meni samo nije jasno odakle Mister Aoristu entuzijazam da se jos zamlacuje sa tim.
Budi covek od reci i nemoj poslati nikakvo svoje pisanije.
što, da nećeš možda ti da čitaš?
ti, kolko znam, ne čitaš ni ono što objavljuješ, a kamoli ovo na konkursu...
Ja procitah onomad dve strane dexovih pokusaja pisanja i bar narednih deset godina nemam nameru da privirim ni u sta sto on potpise.
Bojim se da ces morati. Makar na ovom sajtu. Sto vidim i cinis.
Pazi, u praksi se pokazalo da najbolji nacin da nekog nateras da procita nesto tvoje jeste kritika toga sto je isti napiso/uradio. Libeat je dobar primer.
Dakle, da nisam opalio po Cvetu ti ne bi davao pisljiva boba da procitas ni te dve strane.
Sad, naravno, ti me nisi ispostovao ni da to sto sam piso procitas DO KRAJA. A ja sam se onako mucio s tvojim romanom. To dovoljno govori kakav si.
Ja cu jos biti toliko korektan da svoje misljenje okacim na sajt i potkrepim ga kostruktivnim ocenama i argumetnima. Ti nece uradis ni toliko.
Ah, da...
Bicu covek od reci pa cu poslati nesto...
Sto drugi da maltretiraju ziri kad mogu i ja?
dex, ja sam tvoj pokusaj pisanja citao pre godinu dana.
Kada bih svaciji pokusaj pisanja, gomile balavih skribomana, čitao od početka do kraja, samo bih to radio u zivotu, a to, ipak, nije neka perspektiva.
Nećete mi zameriti zbog toga, a?
Bobane, nisam ja bas tolko balav, znas... Bas kao sto ni ti nisi matorac, iako tako zvucis i pises. Sad dobro, ti kao pisac jesi generacijski blizi jednom Dobrici Cosicu nego meni, al ja ti za to nisam kriv.
I koji smo to MI?
Navijaci OFK Nisa?
Udruzenje lecenih alkoholicara?
Obozavaoci Trejsi Lodrz?
Zvucis ko spiker TV Dnevnika:
MI bismo bili i mogli da napredujemo, da nisu ONI koji podmecu klipove u tockove! A ONI su obavezno, balavi, nedojebani, ogorceni i pishu loshu prozu.
Kapiram. Jos te drma ona vasha smesna kriza u Lazi pa te paranoja ne pusta.
Moram da ti priznam, drago mi je sto smo MI stotinama kilometara daleko od VAS.
Quote from: "Boban"O kakvoj Jugoslaviji vi bulaznite?
A izmenio si tekst na linku za konkurs, a? Jao, bre... sad moram da promenim milion postova...Pazi na tekstove koje u buduće kačiš.
Quote from: "dexa pantelejski"O onoj zbog koje je Luks poginuo na Neretvi spasavajuci druga Titu.
Na Sutjesci.
Quote from: "Izitpajn"Quote from: "dexa pantelejski"O onoj zbog koje je Luks poginuo na Neretvi spasavajuci druga Titu.
Na Sutjesci.
Hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahah.
A zar nije u Drvaru?? :lol:
Meni se čini da je na Drvaru Reks spasio tita i bio ranjen.
Inače, našao sam podatak da je u desantu na Drvar poginulo ni manje ni više nego sedam (7) Nemaca.
Lurde, opet crpiš podatke iz četničko/monarhističkih izvora.
Ne bi me čudilo da se uskoro pojavi verzija da je tih sedam ubijenih Nemaca zapravo bila izletnička grupa na proputovanju za Jadran koje su partizani presreli i mučki dotukli na spavanju.
A zaista, zašto ne bi svi slali priče e-mailom? Lakše, brže i jednostavnije.
Padobranski bataljon 500, koji je upućen na Drvar, imao je oko 1000 pripadnika (dobrim delom kriminalci, ovo je bila kaznena jedinica).
Na http://www.avalanchepress.com/AirPollution.php. imate opis operacije.Evo odlomka:
The landing took place on the morning of 25 May 1944. Planning for the operation ran into a problem immediately: the Luftwaffe had lost hundreds of Ju52 transport planes in the attempt to re-supply Stalingrad by air during the winter of 1942-43, and the losses had never been made good. Only enough planes and gliders could be assembled to land part of the battalion, so the SS men would attack in two waves: one at 7 a.m., and the second at noon. Three hundred men would jump in the morning wave plus another 300 landing in gliders; the final 300 would jump in the second wave.
As soon as the paratroopers landed, Tito and his staff escaped. The remaining partisans resisted fiercely, shooting up the assault team detailed to seize Tito. Fierce fighting raged all morning, and though Rybka had not secured the drop zone he failed to abort the second landing. The partisans greeted the drifting troopers with intense machine-gun fire, killing most of them before they hit the ground. Rybka pulled his men back to the town cemetery, and the next day troops from 7th SS Mountain Division relieved them. Of the nearly 1,000 men who participated, over 800 were killed or wounded.
Prema priči čoveka koji se vratio u razoreni gradić pošto su ga Nemci napustili sledećeg dana, a ja sam ga slušao - zatekli su pobijene civile, od kojih su "...neki bili zaklani makazama" (citat).
Quote from: "morbius"A zaista, zašto ne bi svi slali priče e-mailom? Lakše, brže i jednostavnije.
Vama jeste lakše, ali zamisli mene kako dobijam stotine priča u svim mogućim formatima i kodnim rasporedima koje treba posle srediti i odštampati u 2-3 primerka za čitanje...
What I meant to say is: 32 na Sutjesci.
Lurde, ti si savršen primerak neobaveštenog, samoživog, ograničenog mladunca koji misli da je CocaCola izmišljena šezdesetih i da je umetnost počela sredinom devedesetih, te da je jedna strana uvek u pravu a druga da nema pojma.
Bilo kako bilo, ja sam zaista zabrinut za budućnost ove zemlje kada su takvi površni šarlatani perjanice domaćeg novinarstva.
HAHAHAHA!!!
Ma...Jeste, taj sam. Bravo, Bobane!
Povodom Sutjeske:
http://www.vojska.net.ww2./battles/weiss/default.asp.
Operation WEISS
(White)
Unternehmen WEISS
Fourth enemy offensive: Sutjeska
(Cetvrta neprijateljska ofanziva - Bitka na Neretvi)
Description Original Axis plans for 1943 called for operation WEISS I-III to eliminate partisans followed by SCHWARZ which called for disarming of Chetniks in Italian occupation zone which were completely enlisted in Italian Voluntary Anti-Communist Militia (Milizia Volontaria Anti-Comunista - MVAC), since during WIESS II partisans annihilated most of Chetniks and broken through into eastern Herzegovina and Montenegro, WIESS III was called off and SCHWARZ was redesigned to finish the job of elimination of partisans before anticipated allied landing in Balkans.
Casualties German losses totaled 335 dead and 101 missing.
Italian 12th Infantry Division 'Sassari' from 15 to 21 Februrary between Boricevaca and Zalusenice lost 52 officers and 811 soldiers and all heavy equipment.
Dokle planirate da palamudite o svemu sem o konkursu?
Dok ne raščistimo pitanje istorijskih izvora!
Dakle, do stote strane topika, dok se o samom konkursu ništa ne govori. Kao da nikome ne pada na pamet da će ovo neko sa strane da čita.
Čekaj da pretresu još i prvi svecki, balkanske i 'rvacku gaddem nezavisnost.
Onda će malo i o konkursu.
Valjda.
OK! Varvarine, nastavićemo na pravom mestu - kafani. Ovo su, inače, samo podaci sa drugog izvora. Dakle, samo ih prenosim, a ja lično ne verujem ni u šta.
Trole, srećo, šta da ti kažemo o konkursu, osim - sedi i piši!!
A da li će žiri biti inoviran/ renoviran/ da ne ostane kamen na kamenu... e, to će reći Boban!
`
mda.
Boban.
On kao zna.
On kao hoće.
A i briga ga.
BOBAN
Lurde, ti si savrÅ¡en primerak neobaveÅ¡tenog, samoživog, ograniÄenog mladunca koji misli da je CocaCola izmiÅ¡ljena Å¡ezdesetih i da je umetnost poÄela sredinom devedesetih, te da je jedna strana uvek u pravu a druga da nema pojma.
Zar i ti sine Lurde?
Dobrodosao u drustvo.
Bobane, be, kad nesto razmislim... Tebi be niko ne valja. I nista ti nije dobro. Svi su glupi, balavi, loshi, nepismeni, skribomani, nemaju pojma, ovo, ono...
Sve sto drugi urade, napisu, nacrtaju tebi je bezveze, pokusaj, kvazi, slabo, nikakvo...
Ima li da tebi nesto valja i da ti je neko po volji? Postoje li te idealne osobe, autori, casopisi?
Il je samo dobro ono sto TI radis, sto TI kazes, sto TI napises?
Mislim, look who's tallking? Osrednji pisac ce uci bolje od njega kako da pisu? Nije nego. Propali izdavac kome su drugi pokazali kako se rade, distribuiraju i prodaju isti naslovi koje je i on svojevremeno radio drzi predavanje tim istim ljudima koji se pokazali sposobnijim i uspesnijim od njega? I na kraju, sta ostaje? Znak Sagite koji izlazi svake prestupne godine? Konkurs? Ciji ziri ti sam diskreditujes? Kakvog to smisla ima?
Mada, ja te razumem.
Prso si po pitanju pisanja, tu te je prestigo Zivkovic.
Prso si po pitanju izdavastva, tu te je ushio Dejan Papic.
Ostao ti samo Znak Sagite i Laza gde te potiskuju mladje snage.
I tu ce prsnes uskoro, jasno se vidi po onoj vasoj smesnoj raspravi oko kluba.
Normalno je da se ponasas tako kako se ponasas. Podsecas me na jednog od one dvojice cilagera iz MUPPET SHOW-a sto sede u lozi i samo nesto pridikuju...
Toliko si ogorcen da neces da prihvatis ni sasvim iskrenu podrsku Libeat.
Tvoj osnovni problem je u tome sto ne zelis da prihvatis STANJE STVARI. I sto vise nemas one iste pozicije koje si imao pre 10 ili 15 godina. Ponasas se ko penzionisani policajac koji ne moze da shvati kako vise nije Bog i batina. Vremena su se promenila, i ti ne zelis i ne mozes da se uklopis u sadasnju situaciju. Jebga, izgleda da PO TEBI, JEDINA DOMACA SF SCENA KOJE MOZE DA POSTOJI JESTE ONA U KOJOJ TI VEDRIS I OBLACIS.
E, pa nema vishe. Istice ti kartica. Tvoje prolazi, niko ti nije kriv sto nisi svoje vreme iskoristio na bolji nacin. Sta sad oces? Da ukrades nesto vremena i prostora od Ota, mene, Ghula, bilo kog mladjeg?
E, pa ne moze.
Sto rece moj prijatelji Dragan Automehanicar:
JEBE TE GODINA PROIZVODNJE.
Dolazi neko novo vreme, otvaraju se neki novi prostori i mogucnosti, i tebi samom je jesno da tu nema mesta za dinosauruse.
dexi, zašto onda šaljes priču na konkurs Znaka sagite, kada je to konkurs za objavljivanje u ZS?
Quote from: "varvarin"Trole, srećo, šta da ti kažemo o konkursu, osim - sedi i piši!!
:|
Boban
dexi, zašto onda šaljes priču na konkurs Znaka sagite, kada je to konkurs za objavljivanje u ZS?
I to je SVE sto imas da kazes?
E, moj Bobane...
A sto se tiche OBJAVLJIVANJA, nesto se ne secam da je bilo sta OBJAVLJENO sa PROSLOG KONKURSA.
Ako ti toliko smeta da ja posaljem pricu, nema frke. Necu to uciniti.
To nece promeniti nista. Ni u tvom ni u mom slucaju.
Bobane, opet si ga pustio po elokvenciju. Ako ti je cilj da oteraš ljude sa konkursa, koji si sam raspisao, samo tako nastavi.
Pa šta da drugo da ti kažem, dexi.
Ti si bre prolupo skroz i ne znaš više šta pričaš.
:D Jesam prolupo, odavno. I to posteno priznajem.
Za razliku od pojedinih ovde koji su prsli ko zvecka al im to jos nije jasno.
Nema veze, ima vremena.
Bar za neke od nas.
Ima vremena... samo ipak smanji alkohol i ostale stimulanse, da te mozak ne napusti prevremeno.
A to što si mlad, dok se okreneš, promeni se.
Aferim, Bobane da i ti kazes nesto sto je tacno.
Ko ne veruje moje prolupljivanje ne poseti link ispod.
A moz vidite i moju sliku (na sopstveni rizik i odgovornost)
Bobane nemo pricas neproverene stvari. Nije lepo.
Naime, ne postoje OSTALI STIMULANSI ja sam ti 101% cisti alkos.
Hasis, lepak, gandzu i tzv teze stvari prezirem i ne preporucujem, pivo me zasad sasvim dobro radi.
Dakle, fala na savetu, vi stariji treba da brinete za nas omladinu.
Quote from: "Jake"A zar nije u Drvaru??
Quote from: "Lurd"Meni se čini da je na Drvaru Reks spasio tita i bio ranjen.
Jebiga, sad ste me zbunili... Morat ću provjeriti...
Quote from: "Dexa"Osrednji pisac ce uci bolje od njega kako da pisu? Nije nego. Propali izdavac kome su drugi pokazali kako se rade, distribuiraju i prodaju isti naslovi koje je i on svojevremeno radio drzi predavanje tim istim ljudima koji se pokazali sposobnijim i uspesnijim od njega?
Xe, xe, 'el vidite šta radi neuzvraćena ljubav? :lol:
Desant na Drvar, operacija "Konjicki skok" tj desantna operacija Rosselsprung počela je 25. maja 1944 godine.
Tada je i nastradao Reks.
Quote from: "greymalk"Desant na Drvar, operacija "Konjicki skok" tj desantna operacija Rosselsprung počela je 25. maja 1944 godine.
Tada je i nastradao Reks.
Aha, najzad nam se javio jedan očevidac: da čujemo, dakle, kako je to bilo? Čega se sećate iz tog dana?
Quote from: "Ghoul"Quote from: "greymalk"Desant na Drvar, operacija "Konjicki skok" tj desantna operacija Rosselsprung počela je 25. maja 1944 godine.
Tada je i nastradao Reks.
Aha, najzad nam se javio jedan očevidac: da čujemo, dakle, kako je to bilo? Čega se sećate iz tog dana?
Ah, na sreću u to vreme sam se baškarila po nekim plažama, daleko od krša i vatrometa.
No, čitala sam izveštaje, mnogo godina kasnije. Znate, dragi, kako to ide, istorija se prvo piše, pa se prepisuje, a u prepisivanju dolazi i do grešaka.
Neko od mladjih od mene bi mogao i da izvadi udžbenik istorije, onakve kakvu su predavali, recimo pre 20-30 godina i da svima obznani priču o Reksu.
U sta se pretvori Bobanovo nerazmisljanje o imenu drzave i nekoliko sala? :roll:
Naravno, naravno, svašta sam propustila.
Najpre Deksa ljaksa; e Bobane, ti si tek jedan od trojice koji Deksu/ljaksu još uvek udostoje odgovora.
Prvi je, naravno, sedam-poena-Oto.
a drugi je Ghoul.
Ghoul, oh Ghoul - resplendent in his newfound image, is it not so? :twisted:
Two-cents Ghoul.
Ne bi mu ni ja odgovarao, ali mi uljudnost nalaže, kao domaćinu foruma.
Ali kakvo je sada to spletkarenje, LB, hoćeš da kažeš da je dexi napisao hiperpovoljnu kritiku crnih cipela zato što mu je Oto dao prvo mesto na prošlom konkursu? Nije valjda da i toga ima u ovim mladim, nadolazećim generacijama koje su nas već skrajnule, samo mi to još nismo shvatili.
Pravo bi pitanje bilo, u tom kontekstu, šta se Oto zamerio criplu da dobije onakvu kritiku, otprilike kao da mu je pobio pola familije ili bar preoteo ženu, doduše, možda se samo neko usudio da izrekne javno ono što se priča po kuloarima?
E sad, jebiga, izvesni kuloari (a pogotovo budoari :evil: ) su mi van fizičkog domašaja, tako da ne znam šta se tu zbiva.
Ali imam istinskih poteškoća, istinskih poteškoća da svarim mogućnost kako mozak poput deksinog može da iscedi ma kakav materijal vredan čitanja.
Bar sa visine mojih standarda.
A i Otovih, ako je za verovati nekim njegovim izjavama.
Quote from: "libeat"Ghoul, oh Ghoul - resplendent in his newfound image, is it not so? :twisted:
Two-cents Ghoul.
rado bih i tebi odgovorio, liki, kad bih znao šta si mi rekla.
koji novi imidži, koji centi, koji bakrači...?
Primetila sam da u zadnjih mesec dana, na najmanje dva zasebna topika (i u najmanje dve relativno izazovne rasprave) ti ulaziš sa sledećim rečima:
Quote...ali ja ne volim da pričam u apstrakcijama, pa eto – this is my 2 cents on the whole matter.
Priznaćeš, nakon dva ili više puta to postaje nekako... simptomatično. Maltene vrlo
politička samosvest, rekla bih. Ergo moji komenti za tvoj newfound image.
(Na stranu moje lično mišljenje kako za dva centa ne može ama baš ništa vredno da se dobije; potrebna je šaka dolara. :lol: )
eh, sad, to za cente je, kao što znaš, fraza koju ne treba bukvalno shvatati niti primenjivati na vrednost onoga što ovde džaba delim, a ne prodajem.
da mi se nepromišljeno omakne poneka politička korektnost, učtivost i suzdržanost - priznajem, desi mi se ponekad, i ja se duboko izvinjavam zbog toga.
stalno se borim sa svojom boljom prirodom, i ponekad ipak i izgubim.
oprosti, libe!
možda čak probam i dexi da ređe odgovaram, ali žao mi ga, jer onda će da bude sasvim usamljen i neshvaćen na ovom forumu, a onda - šta?
It is impossible not to love you.
Nego, gde smo ono stali...
A, da.
Kod zdravih i konstruktivnih primedba i predloga za predstojeći konkurs Znaka Sagite.
E sad, ja sam po prirodi autokrata ali kad baš hoćete tu demokratiju, onda je imajte kako bog zapoveda: jedan žirac – jedan glas. Zašto to predlažem?
Evo zašto: na prošlom konkursu (ili beše jedan pre toga? ah, ta siniorska senilnost.. ) Lowry je imao jednu vrlo konciznu opservaciju. Naime, skrenuo je pažnju na jednu priču koja je dobila po bar jedan bod od svakog žirca no u ukupnom plasmanu lemale su je priče sa bodovima datim od strane samo dva žirca.
Kad malo bolje razmislim, to jeste nepravično.
I mada sam se ja lično malko i ovajdila (ah, silne pare i silna slava i ta silna dijamantska dijadema! :roll: ) od takvog stanja stvari, mislim da bi ga ipak trebalo razmotriti.
I pretresti.
I možda unaprediti.
Zar ne bi bilo pravičnije jedan žirac-jedan glas?
(Molim samo dobronamerne i konstruktivne sagovornike da odgovaraju na ovo pitanje.)
LB, radije pokusaj da napises nesto suvislo, pusti propozicije i ziriranje, meni i onako nikada nije bio bitan redosled vec da odskoci odredjena grupa prica.
BOBAN
Ne bi mu ni ja odgovarao, ali mi uljudnost nalaže, kao domaćinu foruma.
Ali kakvo je sada to spletkarenje,
Bre, sto vi neki fini i uljudni ljudi, ganuli ste me do suza vasom dobrotom i plemenitoscu, smrc... :roll:
BOBAN 2
LB, hoćeš da kažeš da je dexi napisao hiperpovoljnu kritiku crnih cipela zato što mu je Oto dao prvo mesto na prošlom konkursu? Nije valjda da i toga ima u ovim mladim, nadolazećim generacijama koje su nas već skrajnule, samo mi to još nismo shvatili.
Ho, ho, ho... :!: Ovo je do jaja. Kakav si ti perfidni manipulator, Bobane, svak ti cast! Zaboravio si da pomenes par sitnih pojedinosti, ali posto si mator covek, ne uzimam ti za zlo, to je normalno za tvoje godine... Evo, casna starino, da ti malo osvezim pamcenje kroz par cinjenica.
1) Prosle godine sam ja bio totalni anonimus. Naime, OTO NIJE IMAO POJMA KO SAM. Ali je zahvaljujuci gledanju u KRISTALNU KUGLU i TAROT provalio da cu kroz godinu dana napisati "hiperpovoljnu" kritiku njegovog romana i zato mi dao 7 poena.
2) O toj istoj prici sa konkursa si se i TI izrazio generalno pozitivno u jednom SMS-u koji si mi poslo. U medjuvremenu si promenio misljenje, i zaboravi da si procitao CELU pricu.
3) Ajde kazi lepo, GDE SI TI PROCITO TU KRITIKU? Ona, naime tek treba da izadje u pressingu br. 49.
4) I na kraju, evo famoznog HIPERPOVOLJNOG odlomka iz pomenute kritike:
Negativne stvari jesu kratkoća (cca 173. strana) i zgusnutost radnje. Sve se odvija veoma brzo. Odjednom, iz sasvim mirnog dijaloga upadamo u puškaranje između glavnog junaka, terorista, murije i ko zna koga još... Vitla se utokama, beži se kolima, psuje se majka i familija, nesrećni čitalac lista strane trudeći se da u vrtoglavoj brzini ne ispadne iz džipa i udavi se u Savi. Sama kulminacija dolazi kao petostruki krešendo, zapetljane niti se raspetljavaju ali nekako ne toliko ubedljivo koliko se to očekivalo na samom početku. A moglo je i da bude više seksa kad je već Bruno krenuo da hefta operske dive i žene ratnih zločinaca....
Pravo bi pitanje bilo, u tom kontekstu, šta se Oto zamerio criplu da dobije onakvu kritiku, otprilike kao da mu je pobio pola familije ili bar preoteo ženu, doduše, možda se samo neko usudio da izrekne javno ono što se priča po kuloarima?
Ne, Bobane, pravo pitanje je KAKVE SI TI TO USLUGE CINIO MENI PA SAM ONAKO AFIRMATIVNO I POVOLJNO PISAO O IZDANJIMA BELOG PUTA? AJDE LEPO PRIZNAJ DA SI MI OBECAO IZDAVANJE KNJIGE I DOZIVOTNO MESTO PREDSEDNIKA ZIRIJA ZS. PLUS KARTON RUBINOVOG VINJAKA.[/b]
Quote from: "libeat"
pažnju na jednu priču koja je dobila po bar jedan bod od svakog žirca no u ukupnom plasmanu lemale su je priče sa bodovima datim od strane samo dva žirca.
Plasman je plasman, ali kako sam video, Boban se više osloni na ono što se priča 'sa strane', pa snimi priče koje su na ovaj ili onaj način zapažene...
Što se tiče pljuvanja po dexinom delu, zaboravljate da sam mu ja dao drugo mesto, što je veoma blizu prvog. Onako kako on piše je zajebano, ide na emotivnu crtu, a odatle nije teško kliznuti u patetiku, tako da ima delova gde je na granici, a ima i delova gde se okliznuo. Ti sjebani delovi su potpuna katastrofa, ali su takođe podložni izmenama, doradama, i preradama, pa ih nisam uzeo kao veliko zlo. Neće se to u kamenu klesati...
A generalno, i stil i tema koje obrađuje su il' me voliš il' me ne voliš. Meni se svidelo, nekom drugom nije. Normalno.
Hvala na bodovima, eto, nisam imao pojma da si ti bio u ziriju.
Ovo u vezi patetike je apsolutno tacna ocena i ja sam tu pricu dosta preradjivao, bas sto se tiche tih delova. Pomogo mi je tu i Ghul i zato mu fala. Prvobitna verzija te price postoji na Sf bayu i priznajem, kada je sada citam, ti pateticni delovi su mi apsolutno odvratni. Medjutim, vecinu njih sam amputiro pa verzija koja je objavljena u novom broju Ulaznice prilicno lisena tih zaista veoma slabih delova. Na krajukrajeva, prica je pisana jos 1999. a tad sam bio mlad, zelen i neiskusan (sto ne znaci da to nisam sad, ali malo manje). Dalje, tacno je da je to vrsta proze koju il volis ili ne volis i mislim da odatle dolazi taj disparitet u bodovanju.
Ono sto me zbunjuje u vezi ziriranja jeste to da sam izgleda u zabludi da clanovi NE ZNAJU cije price citaju. Meni je svojevremno jedan clan zirija iz Nisha prico kako Boban daje na citanje radove NEPOTPISANE i kako se uglavnom ne zna cija je koja prica. Naravno, ne sporim da mogu da postoje pritisci i uticaji sa strane, ali u mom slucaju je to apsurdno i Boban to najbolje zna. Niko nije imao pojma ko sam ja prosle godine niti sam ja poznavao ijednog clana zirija. Sa Pavlom i Otom sam se upoznao tek nekoliko meseci kasnije na promociji Tamne Zvezde. Prvi mi je dao 0 a drugi 7 bodova.
Nije mi jasno, na kraju, jedno. A to je kako uopste konkurs ZS moze da ima bilo kakvu tezinu ako se istovremeno ljudi koji ga ORGANIZUJU ogradjuju od njegovih rezultata i diskredituju njegov ziri i njegove rezultate?
Zar ne bi bilo pravičnije jedan žirac-jedan glas?
Ne bi.
A zasto?
dex, u tvojim postovima se jasno vidi kada si i pod kolikim uticajem alkohola, a kada ne.
Nikako drugacije se ne mogu opravdati ovolike razlike u razumu i osećajnosti.
Razum i osecajnost?
Kako to romanticno zvuci.
Moram da ti dam za pravo Bobane. Od svih prigoda za pijenje veoma, veoma retka je ona koju nam dadnu nashi fudbaleri.
U to ime ziveli!
:!:
Ej, Bobane, sta bi sa onim kartonom vinjaka sto si mi obeco za tekst o Beloputim izdanjima? Nemo se sad pravis lud... :D
Moglo bi da se uvede ocenjivanje, kao u atletici ili umetničkom klizanju. Uvede se par kategorija za ocenjivanje i u pravilniku se odredi koliko koja kategorija vredi u konačnoj oceni. Mogu čak i da se ponište najveća i najmanja ocena i tako smanji subjektivnost (potrebno je da ima više od recimo pet sudija za to).
A sta mislite da uvede nadzorni odbor koji ce da nadgleda i ocenjuje ziri i prati regularnost rada istog? Ako se sednice ovog tela budu odrzavale u nekoj kafani, ja se prvi javljam kao dobrovoljac!
Quote from: "mac"Moglo bi da se uvede ocenjivanje, kao u atletici ili umetničkom klizanju. Uvede se par kategorija za ocenjivanje i u pravilniku se odredi koliko koja kategorija vredi u konačnoj oceni. Mogu čak i da se ponište najveća i najmanja ocena i tako smanji subjektivnost (potrebno je da ima više od recimo pet sudija za to).
Razmatrana je i takva varijanta. Zagovornik ovog načina je bio Radmilo, nezadovoljan rezultatima na prvih nekoliko glasanja gde je stalno bio drugi. Napravio je čitavu analizu promene sistema glasanja, odbacivanja najvećeg i najmanjeg, ali u svakoj varijanti redosled se nije menjao.
Uglavnom je tako. Ja sam pravio neke probe kasnije, sa postojećim glasanjem a drugačijim bodovanjem i uvek je ispadao isti redosled u vrhu.
Evo primera iz fudbala (moje omiljene paralele): pre neku godinu uveden je sistem 3 boda za pobedu umesto dosadašnja 2... u nekom trenutku sam pregledao sva dosadašnja prvenstva Jugoslavije, dok je bio stari sistem i valjda bi samo u jednoj jedinoj godini prvak bio neko drugi a ne onaj koji i jeste... tolika promena u bodovanju, a efekat praktično nikakav.
Elem, na rezultate mnogo više utiče izbor članova žirija nego sistem glasanja. U početnim godinama glasanja za ZS žiri je bio SF-tvrdokorniji pa su protežirane priče takvog kova; kada sam primetio da se afiniteti žirija i prosek pisanja menjaju, promenio sam i žiri, dajući brojčanu prednost onima koji su bili za širenje granica žanra.
Ono što bi možda moglo da se proba jeste uvodjenje predkvalifikacija; tj, da ne čitaju sve sve, već da trojica ljudi proberu iz svih pristiglih radova ono što iole valja, a zatim da se u drugom krugu svakoj priči posveti više pažnje. Ako pronađem trojicu suvislih dobrovoljaca za ovakvu akciju, verovatno je i sprovedem.
A najvažnije je ipak da se pojave dobre priče. Sve ostalo je lako.
Quote from: "dexa pantelejski"Ono sto me zbunjuje u vezi ziriranja jeste to da sam izgleda u zabludi da clanovi NE ZNAJU cije price citaju. Meni je svojevremno jedan clan zirija iz Nisha prico kako Boban daje na citanje radove NEPOTPISANE i kako se uglavnom ne zna cija je koja prica.
pa tako i jeste. doduše, neke ljude je, pre ili kasnije, moguće prokljuviti po stilu ili tematici. još ako si više pita bio u žiriju, i pratio si scenu...; svejedno, Boban ne da da se otkrivaju ni pretpostavke o autorima dok svi ne glasaju.
Quote from: "dexa pantelejski"Hvala na bodovima, eto, nisam imao pojma da si ti bio u ziriju.
Takođe poznat i kao najbrži član žirija u celom Meksiku ;)
Quote
Ovo u vezi patetike je apsolutno tacna ocena i ja sam tu pricu dosta preradjivao, bas sto se tiche tih delova.
Naravno, otvoreno je pitanje da li mislimo na iste delove, ali nije ih teško prepoznati...
Quote
Ono sto me zbunjuje u vezi ziriranja jeste to da sam izgleda u zabludi da clanovi NE ZNAJU cije price citaju.
Pa, gledaj ovako. Ti samo dobiješ hrpu papirčina, uheftanih, i iznad naslova stoji nažvrljan neki broj, valjda bobanova interna eidencija. To ti je to. Međutim, pošto naša SF scena obiluje piscima, čak i papan poput mene koji je pročitao tri i po domaće stvari (van Emitora) može da na osnovu stila pogodi o kome se radi. Za Bobana mi je trebalo tri pasusa. Ono koji su obavešteniji verovatno pogađaju od šale.
Quote
kakvu tezinu ako se istovremeno ljudi koji ga ORGANIZUJU ogradjuju od njegovih rezultata i diskredituju njegov ziri i njegove rezultate?
E, da Boban izbaci instituciju žirija svi bi ga pljuvali kako radi šta mu je volja. To što se žiri 'diskredituje' je 'samo' Bobanov kičmodrobilački stil najbolje poslovne saradnje. E sad, da li ih baš uopšte ne sluša, pitaj njega.
Osim toga, uvek je tu i faktor sujete, koji do punog izražaja dolazi kada te zvanično rangira nekoliko ljudi. Da bira samo jedan, mogao bi da kažeš da te voli ili ne voli...
Quote from: "Mica Milovanovic"Zar ne bi bilo pravičnije jedan žirac-jedan glas?
Ne bi.
Okej.
Ali pazi moj rezon: kapiram ja da je Max u pravu.
Ali samo teoretski.
Praktično nije.
A Boban je u krivu i teorecki i praktično, tako da na njegove izjave neću ni da se obratim. Jer dobar procenat pljuvanja na forumu ima upravo veze sa žiriranjem i bodovima i šta ti ja znam. Pa ako je svrha tako brojnog žiračkog tela da bude reprezentativni segment čitalačke populacije, onda nije cilj dobiti što više bodova nego što više pojedinačnih žiraca.
Nije li tako?
A u tom kontekstu, priča na koju je pozitivno reagovalo 11 žiraca mora da ima primat nad pričom na koju su reagovala samo dvojica, albeit sa više poena.
E, ako i po ovom pitanju nisam u pravu, bar budi ortak pa mi objasni zašto.
LB, ne smaraj se matematikom.
Sistem je zapravo dobar u praksi, mada mu se mogu naći teorijske zamerke.
Što više ljudi glasa, to je manja realna greška.
A tvoj predlog sa jednim covekom jednim glasom bi bio pravičniji samo za pobednika, no, u tom slučaju ne bismo imali izdvojenu grupu na vrhu koja mene mnogo više zanima, jer, vidiš, LB, nije smisao konkursa da se dobije pobednik, već da se iz pristiglih priča izvuče sve što je suvislo, a to tvojim predlogom nikako ne bi bilo moguće. Jebe mi se za pobednika, ja obratim pažnju na svaku priču koju bilo ko istakne u pozitivnom smislu, pa makar to bilo jedno prvo mesto i deset nula, ili 11 osmih mesta. Kapiraš? Smisao konkursa je da ja kao pretežni izdavač toga ne moram da iščitavam stotine pristiglih radova, već da žiri, kao svojevrsni filter proseje ono što iole valja od onoga što je totalno bezvredno, jer, nažalost, bar polovina stvari koje stižu nisu vredne nikakvog pomena.
QuoteE, ako i po ovom pitanju nisam u pravu, bar budi ortak pa mi objasni zašto.
Boban je bio brži.
Quotenije smisao konkursa da se dobije pobednik, već da se iz pristiglih priča izvuče sve što je suvislo
Bobane, jesi li video ovo?
СР 2004 М - 6744
ПУТНИК, Ноел
Ćurka i druga stvorenja / Noel Putnik. - Kragujevac : Studentski kulturni centar, 2004 (Kragujevac : Skver). - 111 str. ; 20 x 18 cm. - (Biblioteka Prvenac ; kolo 3)
Tiraž 300. - Beleška o autoru: str. 111.
ISBN 86-7398-021-6 (broš.)
Takođe:
Knjizevna nagrada "Laza Lazarevic"
Pripovetka kao uzor
Nagradu za najbolju neobjavljenu srpsku pripovetku "Laza K. Lazarevic" ove godine dobio je Noel Putnik, apsolvent filozofije iz Beograda, za delo "Zgrada pored puta". Kulturni centar Sabac vec jedanaest godina dodeljuje ovu nagradu u spomen na velikog pisca i rodonacelnika moderne srpske pripovetke, rodjenog u Sapcu. Na konkurs je prispelo 85 pripovedaka, a ziri u sastavu: dr Radivoje Mikic, dr Slavica Jovanovic i mr Mileta Acimovic Ivkov opredelio se za beogradskog pripovedaca, inace profesora u Gimnaziji "Crnjanski". Knjizevni kriticar Mileta Acimovic Ivkov istakao je da je to "prica tajanstva i maste, o zasnivanju identiteta u kafkijanskoj atmosferi, proza detekcije i inicijative, a citalac dozivljava katarzu kad shvati da je zivot san". Noel Putnik kaze da je prica napisana tokom bombardovanja 1999. godine, kad je retko izlazio iz svoje sobe i vreme provodio kraj prozora, a "Zgrada pored puta" zaista postoji i likovi su realni.
Takodje, iz nekog starog glasa javnosti
Nagrade časopisa "Ulaznica"
ZRENJANIN (Tanjug) - Žiri časopisa "Ulaznica", koji izdaje gradska Narodna biblioteka u Zrenjaninu, dodelio je nagrade na ovogodišnjem konkursu za kratku priču, esej i poeziju.
Predsednik žirija Vladimir Kopicl i članovi Zoran Bognar i Radivoj Šajtinac, odlučili su da prvu nagradu za kratku priču dobije Noel Putnik iz Beograda, za poeziju Jasna Stefanović iz Kragujevca, a u kategoriji eseja prvonagrađeni je Slobodan Žikić iz Jagodine.
Pre 18 godina u OŠ Španac u Beogradu bio sam na nekoj tribini o pisanju i tamo je jedan klinac pročitao svoju priču "Trkač"; sjajan, promišljeni rad koji je imao dva nivoa podradnje. Ime tog momka je bilo Noel Putnik, a ja sam odmah rekao da je to objavljiva stvar i uzeo sam ga za časopis Alef, gde je ta priča i objavljena, praktično bez ikakve dorade.
Eto... on je imao neka lutanja u svom životu u smislu traganja za identitetom, ali se nadam da je sve to prebrodio i da će se jednog dana iskazati kao veliki pisac.
Neki od ljudi na koje sam tipovao, još nisu procvetali, ali nadam se da hoće. Evo, recimo, LB, bila je klinka kada sam je upoznao, ali pisala je jebeno muški, možda i previše.
Nikako da dočekamo da ona smiri taj nelagod u sebi i prione na ozbiljan rad.
Bojim se da si tek sad najeb'o.
Varvarin me poznaje. Ili bolje rečeno,
seća me se. :twisted:
E pa Bobane, da mi je neko drugi ovo rekao, razbila bi ga ko zvečku!
Ali pošto si ti u pitanju, ti koji si za sve kriv zato što si jednom rekao
jebote mala, kako tebi uvrnuto radi mozak – tebi zato evo poklanjam citat jedne strašne ribe:
Quote"I'm always making a comeback but nobody ever tells me where I've been. "
Billie Holiday
[/size]
A ovo za bodovanja i žirce - nek' vam bude, smartipenc.
Ali pisne li mi više neko u vezi konkursnih tužaljki i žalopojki, ikad, igde, ima da ga nema.
Quote from: "Mica Milovanovic"Takodje, iz nekog starog glasa javnosti
Nagrade časopisa "Ulaznica"
KOLIKO starog?
ZA MIĆU:
Pogledaj privatne poruke na ovom sajtu, bojim se da ne primećuješ da imaš jednu!
Ništa se nije promenilo, LB, i dalje čekamo da tvoj uvrnuti mozak iznedri kakvo remek-delce...
Ovo me podseca na one velike nade palanackih fudbalskih klubova koji bolje driblaju od Deje, pcihe bolje pasove od Pikseta, shutiraju ko Roberto Karlos... E, i onda prodje 10, 15, 20 godina i oni su u svojoj 35 godini jos uvek NADE.
Dakle, Libeat, nadamo se...
To je jedino sto u tvom slucaju moz uradimo.
Kad smo kod ziriranja, mogu da reknem da je ziri ZS-a jedan od brojnijih. Naime, ziri pomenute ulaznice ima cela TRI CLANA. Radivoj Sajtinac i Vladimir Kopicl kao stalni clanovi i neki od uglednijih knjizevnika ili teoreticara kao predsednik. E, sad tu vec dolazimo do problema KOMPETENCIJE.
Svojom propalom jetrom jamcim da je jedan Sajtinac ili jedan Kopicl kudikamo kompetentniji za ocenjivanje necijih knjizevnih radova od mnogih koje ce vi turite u taj vas ziri. Ne zelim da sporim kvalitete nekih clanova zirija ZS, medjutim zar ziri ne bi mogo da bidne formiran po proncipu CLANOVI - PREDSEDNIK? Gde bi predsednik bio neko "jace" ime.
Dalje mi nije jasno zasto se ljudi zale na smaranje sa iscitavanjem brojnih loshih radova. Kada sam ja konkuriso 2002. na adresu ulaznice stiglo je 2400 radova. Ove godine cak 3000 sto je ovaj konkurs ucinilo najjacim i najprestiznijim u drzavi. A vi ovde kukate sto mora procitate 20-30 proznih radova.
Drugo, konkurs ZS definitivno ima svoju tezinu, medjutim, bilo bi lepo da onaj ko osvoji 1 mesto dobije nesto vise od objavljivanja. Makar komplet brojeva znaka sagite i stajaznam kad vec nece dajete novcanu nagradu.
Mada, idealna nagrada bilo bi objavljivanje knjige u izdanju ZS.
Eto ti ga sad, Maksitrone Megafone, eto ti ga sad tvoj standard i žiračka validation!! qpuke
Boteje!
Viđoh roadkill sa subverzivnijom erudicijom.
Viđoh bogami i onanišuće pavijane sa bar gramom više literarnog sluha.
A što jes'- jes, u mene i gaće imaju veći IQ.
Quote from: "libeat"
Viđoh bogami i onanišuće pavijane sa bar gramom više literarnog sluha.
A što jes'- jes, u mene i gaće imaju veći IQ.
Na šta se tačno ovo odnosi? Nije valjda na to što sam dexinu priču sagledao u pozitivnom svetlu, ili na nešto deseto?
I nemoj me gađati IQ obogaćenim gaćama, ne vodi dobru...
Dok sam već ovde; evo potencijalne reforme glasanja... Žiri može da dodeli poene OBAVEZNO broju priča koje je Boban predvideo da objavi po propoziciji - najbolje tri novele, ped noveleta, 10 kratkih priča, kakogod... a ukupno mu je na raspolaganju bodova u iznosu 2/3 od broja prostiglih priča
Npr, ako je došlo 15 noveleta, žiri 'rapolaže' sa fondom od 1-10 poena a obavezan je da poenira 5 noveleta, dok ostalima bodove dodeljuje po slobodnom nahođenju.
Ovo na osnovo mog bogatog iskustva u žiriranju koje kazuje da je lako utvrditi koja priča neće dobiti poene, ali je /nekad/ jako zaguljeno pravedno rasporediti poene na one koje ih zaslužuju.
E stvaaaaaarno nisam mogla da odolim a da te ne prozovem.
Kad si se već sam javio...
Slušaj.
Nema šanse.
Nema šanse.
Pod kapom nebeskom.
Ni pod ladnom zemljicom.
Ni sa one strane event horizonta.
Kapiraš?
Ja bre prosto gledam kako u njega ta jedna jedina moždana ćelija sve crkava od silne usamljenosti.
I nema šanse da ti, obrazovan i trezven kakav znam da jesi (a to me tek drma u potiljak), možeš ovde mene da ubediš da je sve košer sa tvojim standardima!!
Nema šanse, bajo.
QuoteKOLIKO starog?
ne znam, prosurfuj po netu - mislio sam prvo da je iz 2003 ali možda je i iz 2001. I mene bi zanimalo...
QuotePogledaj privatne poruke na ovom sajtu, bojim se da ne primećuješ da imaš jednu!
vid'o
@Mixitron: za svaki slučaj, ako nisi u stanju da pratiš tok moje misli - sve što si citirao u svom postu deskriptivno sumarizuje Deksino mentalno zdravlje i sposobnost.
Libeat, ti si jedna nepojmljivo zlonamerna i isfrustrirana osoba. I pocinjem da verujem da me MRZIS.
Nema frke, mozes da me vredjas do mile volje, to je tvoje pravo. Ali, molim te, nemoj da izvitoperujes moje izjave, da vadis stvari iz konteksta i dajes im svoja "tumacenja" po gebelsovskim receptima.
Sto je najvaznije, nemoj da pokusavas da me svadjas sa drugima.
Nisam ti ja kriv sto ti nemas pojma ko su i sta su gospoda Kopicl i Sajtinac. Sasvim je normalno da je neko sa njihovim ugledom i iskustvom kompetentniji od mnogih clanova zirija ZS, narocito onih mladjih. Veruj mi, ne verujem da bi bilo kom od njih koje znam (Lowry, Oto, Relja...) zasmetala ova vrsta poredjenja. Cisto sumnjam da to smeta i Maxitronu, na kraju krajeva, ako ne igras fudbal kao Piksi, ne znaci da si totalni dunster.
Tvoj ocigledni problem je (i to se vidi po vecini tvojih postova) u tvojoj poziciji nekog ko NEMA BLAGOG POJMA STA SE DOGADJA ali bi toliko zarko zeleo da u tome o cemu nema pojma i ucestvuje. Kad si vec zdimila u pustinju i prasumu - ponasaj se i u skladu sa tim.
DEXA
A sta mislite da uvede nadzorni odbor koji ce da nadgleda i ocenjuje ziri i prati regularnost rada istog? Ako se sednice ovog tela budu odrzavale u nekoj kafani, ja se prvi javljam kao dobrovoljac!
BOBAN
Razmatrana je i takva varijanta.
A evo ko je 2002 bio na mestu Noela Putnika:
QuoteNa ovogodisnji literarni konkurs "Ulaznica 2002", koji je raspisala Gradska narodna biblioteka "Zarko Zrenjanin" iz Zrenjanina za neobjavljenu pesmu, kratku pricu i esej, pristiglo je vise od tri hiljade radova u svim predvidjenim zanrovima, a njihov kvalitet ocenjivao je troclani ziri u sastavu: Perat V. Arbutina, Vladimir Kopicl i Radivoj Sajtinac. Jednoglasno je odluceno da nagrade u kategoriji poezije budu dodeljene: Miloju Radovicu, Dejanu Bogojevicu i Milanu Micicu. U kategoriji kratke price, nagradjeni su: Dejan Stojiljkovic, Marijana M. Canak i Milen Alempijevic, dok su najbolji esejisti, po misljenju strucnog zirija: Violeta Stankovic, Danica Radulovic Stolic i Nedeljko Jesic.
Dexo, pa sto se ne hvalis?
He, provali me...
To je malo bajata vest. A i ispalo bi da se duvam.
Enivej, hvala sto si iskopao to za mene. :D
Pomenucu i da je prosle godine GHOUL bio CETVRTI sa pricom VANREDNO STANJE.
Ja sam osvojio prvo mesto sa pricom LEVA STRANA DRUMA.
To je nesto potpuno drugacije od ove fantastike koju su neki citali. Posto ce mi se i prva knjiga tako zvati uskoro treba da postavim i internet prezentaciju pa ko oce moze tamo da je procita. Bila je i jedna verzija na www.trip.co.yu ali mislim da su je skinuli.
http://www.trip.co.yu/autor.php?id=6
Jadan je taj konkurs, dexitrone, gde si ti bio prvi a ghoul četvrti.
Quote from: "libeat"@Mixitron: za svaki slučaj, ako nisi u stanju da pratiš tok moje misli - sve što si citirao u svom postu deskriptivno sumarizuje Deksino mentalno zdravlje i sposobnost.
Vezano za gaće i pavijane?
Hmmm...
Spor sam na donošenju zaključaka o psihosomatskomentalnom zdravlju ljudi koje ne znam u prvom licu, tako da neću iznositi slaganja ili neslaganja, ali ne vidim zašto bih pokopavao neko tvoje viđenje stvari time što sam mnooogo pre svega ovoga u priči ovdeprozvanog dexa dovoljno stvari koje mi se dopadaju da joj dam drugo mesto?
Well, u got a point.
Donekle.
Ali je svejedno užasavajuće siromaštvo jezika, ideje i duha koje danas čini osnovu na kojoj se baziraju standardi.
Fasci-fakin-nantno.
Interesantna digresija.
Gledala sam juče intervju sa Rurkom. Prvi u ne znam ni ja koliko vremena. Povod mi promakao ali upadnem taman na pitanje "okej, zašto su te tačno bleklistovali u Holivudu ovih zadnjih 5-6 godina"?
Baja mrtav ladan prizna: "zato što se Pariz jebena Hilton ne može nazvati glumicom u istom dahu u kom se Kejt Blančet naziva glumicom. Pariz jebena Hilton može biti samo selebriti."
Kapiraš distinskiciju?
Quote from: "libeat"Well, u got a point.
Ali je svejedno užasavajuće siromaštvo jezika, ideje i duha koje danas čini osnovu na kojoj se baziraju standardi.
Another expert on the bleeding obvious: da li je problem samo u njemu koji je to napisao i/ili u i meni koji sam to visoko bodovao, ili je to samo još jedan delić slagalice na kojoj piše da je ours truly žanr na putu za Katangu?
Da mi je neko pre tri dana rekao da cu da branim Deksu na forumu, poslao bih ga po kratkom postupku kod cike u belom po kosulju sa malo predugackim rukavima koji se vezuju nazad, ali:
Generalno mi smeta kad neko a priori kritikuje nesto sto nije gledao ili citao. Ali kad neko pljuje nesto sto nije citao samo na osnovu lincnosti coveka koji je to napisao a za koga veruje da ga poznaje samo na osnovu postova na forumu, tu vec nesto ozbiljno nije u redu.
Get over it, libeat.
Quote from: "Mixitron M. Storm"Quote from: "libeat"Well, u got a point.
Ali je svejedno užasavajuće siromaštvo jezika, ideje i duha koje danas čini osnovu na kojoj se baziraju standardi.
Another expert on the bleeding obvious: da li je problem samo u njemu koji je to napisao i/ili u i meni koji sam to visoko bodovao, ili je to samo još jedan delić slagalice na kojoj piše da je ours truly žanr na putu za Katangu?
Pa ti mi reci šta je od to troje, ako već nije i sve; u okruženju u kom ste samodovoljni kao entitet zadužen za stvaranje, klasificiranje, plasiranje i opravdavanje, nije vam ostalo baš mnogo mesta za vrludanje po pitanju odgovornosti, zar ne?
Dakle,
ti mi reci: šta misliš, gde ovo vodi?
I
gde može da odvede?
I kako taj
cilj izgleda iz ptičje perspektive?
I ako mi ovde i sada iskreno kažeš da si kul sa svime i da si u stanju kategorično opstati iza svih svojih dosadašnjih stavova po ovim konkretno pitanjima, ja ću batalim ovu konverzaciju.
Mislim hej, lakše mi je da se pomirim sa mogućnošću čistog pragmatizma nego sa strepnjom da stvaramo literarne standarde kakvi nam mogu odvesti ovaj nesrećni žanr direktno u misaoni sklop sa kraja 19-tog i početak 20-og veka.
Da prekinem besmislenu diskusiju. Ima veoma prost način da se to reši:
dexa postuje svoju priču, ili prvih par strana svoje priče, da ne bi ugrozio buduće objavljivanje, pa onda čitav auditorijum vidi da li su u pravu bili oni koji su mu dali prva mesta ili oni koji su ga častili krompirićima...
Mićo,
umesto što šetaš okolo s dobrim idejama, pošalji mi one primedbe što čekam!
Gospodine Milovanoviću, skidam Vam kapu. Ovo je jedno veoma diplomatsko rešenje.
Problem je u tome što je u pitanju NOVELA. I to podugačka novela. DUŽA od SVIH priča ZAJEDNO koje je LIBEAT ikad napisala. Naravno, spreman sam da je postujem ako se i ostali slažu. Spreman sam i da prihvatim kritiku. Priča je pisana 1999. a ja sam tada imao 23. godine. To je bila moja PRVA priča koja je ličila na nešto. I prepuna je mana i slabih mesta, čak i sada posle nekoliko prerada.
Ipak, ono što boli i peče Bobana i Libeat jeste činjenica da se TA I TAKVA PRIČA prilično dobro kotirala na konkursu ZS. To je činjenica koja ne može da se pobije. I TO VIŠE GOVORI O DRUGIMA KOJI PIŠU A NE O MENI. Ako je ''Iza brega'' tako loša kakvom je proglašavaju, ŠTA ĆEMO SA OSTALIM PRIČAMA KOJE JE NA KONKURSU OSTAVILA IZA SEBE A KOJE SU, IZMEĐU OSTALOG NAPISALA, NEKA ''IZVIKANA'' SF IMENA?
Da podsetim, BOBANU SE TA PRIČA SVIĐALA sve do trenutka kada sam opalio po Crnom cvetu. Tek onda je promenio mišljenje. Baš kao što je i jednu podjebavačku poruku na moj račun IZBRISAO kada je video da sam napisao afirmativan prikaz o Belom Putu. Meni je to dovoljno da za Bobanovo mišljenje o svojoj prozi ne dam ni pet para. Čovek je jednastavno nesposoban da donese vrednosni sud. Iz proste činjenice da ga, bar u mom slučaju, vezuje za LIČNOST autora.
Nešto mi se čini da Libeat, onako isfrustrirana, pumpa stvari na jedan totalno besmislen način. Hej, pa i drugu pišu slabe priče, i neki drugi poseduju CITIRAM užasavajuće siromaštvo jezika, ideje i duha koje danas čini osnovu na kojoj se baziraju standardi. MEĐUTIM, drugi imaju tu sreću što nisu DEXA PANTELEJSKI pa neće biti momentalno sasečeni BEZ OBZIRA NA KVALITET TOGA ŠTO PIŠU.
Dakle, kada bilo ko drugi napiše slabu priču, to je nije ništa strašno, čovek se bar trudi. Ali kad to učinim ja, e, TO JE ZLOČIN I TO JE ''UŽASAVAJUĆE''.
Ono što mi nije jasno jeste ishodište ove rasprave. Ispašće, po Libeat, da je jedan DEXA PANTELEJSKI svojom lošom prozom kriv za to što je domaći SF otišo u Honduras? Mislim, nemam ja ništa protiv da mi se da toliki značaj, ali realno, stvari stoje drugačije. Moje lično mišljenje je da domaći SF propada zbog toga što neki ljudi koji su u njemu dugi niz godina držali MONOPOL ne žele da prihvate da su odsvirali svoje i da im taj isti monopol izmiče iz ruku. I neće tu pomoći čerečenje jednog lošeg pisaca i alkosa iz provincije koji je do juče u ''vašim'' krugovima bio niko i ništa. Stvari idu svojim tokom i tu ništa ne možete.
Libeat, included.
Srpski SF i F i H u budućnosti će stvarati neki novi klinci a ne tetke pred penzijom u kojima likovi kakav je Boban vide ''klinke koje obećavaju''.
QuoteMićo,
umesto što šetaš okolo s dobrim idejama, pošalji mi one primedbe što čekam!
Ma i ja sam vredan. Donosim primedbe večeras u kafanu...
Dexo, istrpeo je ovaj forum svakojake dugačke postove, pa može i jednu novelu...
Bojim se da ce biti gnjavaza. Ali OK.
Da li da je postavim ovde ili da otvorim novi topic?
Quote from: "dexa pantelejski"Srpski SF i F i H u budućnosti će stvarati neki novi klinci a ne tetke pred penzijom u kojima likovi kakav je Boban vide ''klinke koje obećavaju''.
Izjava dostojna jednog Trippa.
Čoveče božji! Niti te čerečim niti bih imala ikakve koristi od tvog čerečenja! Naprotiv, ako išta, time gubim jedan 'kontakt' u izdavaštvu ili gdeliveć a ti i sam znaš koliko su takvi kontakti dragoceni.
Ne Dekso, ti si sam napravio i zadržaćeš ovaj imidž upravo izjavama kao što je ova citirana.
Tebi je kako vidim 31.
Ja krajem ovog meseca punim 39.
U Tamnom Vilajetu 1 je moj prvenac, napisan u mojoj osamnaestoj. A pričom u Alefu koju si negde već pominjao stavila sam tačku na vajnu mi karijeru, sama i svojevoljno, u matoroj mi 23-ćoj.
Kako stvari stoje, vidim da sem mojih godina ništa drugo nisi u stanju da mi predbaciš; pa ako je već tako, onda da ti odmah priznam kako mi je draže biti makar i neostvarena nada u 39-toj nego ostvaren prostak u 31-oj.
Kako bilo, lično ti želim sve najbolje, u životu i pisanju jednako.
Libeat, jel te to ucili da brojis i sabiras u Milosevicevim izbornim komisijama?
Il od skole imas samo veliki odmor?
Ja sam, naime, pre neki mesec napunio 29. Sto otprilike znaci da sam DESET godina mladji od tebe. A to nije bas malo.
No, to i nije toliko bitno. Vidim, samo na jednu moju ijzavu si mogla da repliciras. Tokom citave ove nase rasprave ti se pravis luda, previdjas argumente, ne iznosis svoje, vadis stvari iz konteksta... Kad ti neko baci istinu u oci, jednostavno se pravis da se to nije desilo i nastavljas po svome.
Ja sam izneo niz konkretnih zamerki. Ni ti, ni Boban (koji te se elegantno odrice uprkos tvom silnom ulagivanju) niste izneli nijedan kontraargument. Jednostavno lepite etikete. Prolupao, alkos, prostak... Ipak, neke stvari jednostavno STOJE kao takve. Ako moj plasman na proslom konkursu ne znaci da pisem relativno dobro (sto je sasvim moguce) vec da je ziri loshe odradio svoj posao (i to se mozda deshava), onda to lepo argumentujte. Prosla su vremena kada je prosta izjava nekog "bitnog" bila dovoljna da se covek pokopa zajedno sa onim sto radi.
Vidim, ti pizdis na ljude koji su mi dali bodove. Sad, nisam samo ja kriv sto sam pricu napisao (Gle ti njega! Kako se samo USUDIO da pishe! I to fantasy! Pored nas zivih i matorih! I jos je bio toliko DRZAK da to posalje na konkurs! I jos je bio dobro bodovan! STRASNO!) vec su krivi i ostali sto im se svidela. Pizdis sto si nemocna da UTICHES na bilo sta. I sto ima onih koji ne dele tvoje misljenje a ocekivala si suprotno.
Kako bilo, liÄno ti želim sve najbolje, u životu i pisanju jednako.
Ajde ne foliraj se. To je poslednje sto mi zelis.
Aj, bar ti je to za moje zbrajanje istina.
Nikakve škole nemam a još k tomu i površno čitam.
M, da... Cisto da ti osvezim pamcenje, ima ovde jos nekih koji misle kao ja:
NO DICE
Generalno mi smeta kad neko a priori kritikuje nesto sto nije gledao ili citao. Ali kad neko pljuje nesto sto nije citao samo na osnovu lincnosti coveka koji je to napisao a za koga veruje da ga poznaje samo na osnovu postova na forumu, tu vec nesto ozbiljno nije u redu.
Get over it, libeat.
Ama bas nigde, ni u jednom postu nisi iznela NI JEDAN ARGUMENAT. Tvoji postovi puni su PROIZVOLJNOSTI, NEOBAVESTENOSTI, PRETPOSTAVKI, NETACNOSTI, BESA, FRUSTRACIJE... I kad ti se KONKRETNO i ARGUMETNOVANO predoci (I TO NE SAMO SA MOJE STRANE!) da GRESIS i DA NISI U PRAVU. Ti to ili PREVIDJAS ili kreces rafalnom paljbom po licnosti sagovornika, iako ga ne poznajes.
Quote from: "libeat"
Mislim hej, lakše mi je da se pomirim sa mogućnošću čistog pragmatizma nego sa strepnjom da stvaramo literarne standarde kakvi nam mogu odvesti ovaj nesrećni žanr direktno u misaoni sklop sa kraja 19-tog i početak 20-og veka.
E, sad... moja teorija književnosti se svodi na 'uzmmem knjigu/štagod, pročitam, i leži mi ili ne'. Pritom primećujem da mi mnogo više leži literatura koja je nabacila koju deceniju preko godine objavljivanja, nego nove stvari. Možda i ja razmišljam u zastarelim okvirima pa mi 'okvirno zastreli' koncepti pisanja leže.
A u glavi mi se stvarno vrti i ideja da bi sujete mogle da se malo pokopaju i da se ne ide po liniji pljuvanja dela nekoga čiji lik ne podnosimo... jebiga, izgubio sam nit onoga što hoćeš da kažeš.
Dexo, daj priču, i to onu verziju koja je išla na konkurs. Koliko da se jednom u 100 godina vide argumenti u nekoj raspravi...
Sorry, ovde nesto ne radi kako valja.
Probacu da je posaljem u dva ili tri posta
dakle
IZA BREGA
Zamire dan nad Radan planinom, niz nebo na zapadu lagano klizi plamena sunčeva lopta i utapa se u moru modrih oblaka šaljući poslednji pozdrav svetu koji već sledećeg jutra više neće biti isti. U tim trenucima kada dan više nije dan jer gubi svoju boju, svetlost i smisao, a noć nije noć jer njeno crnilo još uvek pokriva neki drugi kraj smrtnog sveta, u tim beskrajno kratkim časima Božanske magije, ljudima se ponekad čini da se to tamo, na zapadu, otvaraju vrata nebeska. Ponekad, gledajući u suton što pokraj leta pokrije čitav Kosanički kraj i titravim, crvenkastim iskrama obaspe brda, polja, potoke i šumarke, čoveku može da se učini kako tu, odmah iza prvog brega, sijaju vrata Raja. To je, naravno, samo još jedna varka kojom Gospod Bog obmanjuje naše oči što sneno klize po horizontu i naša srca koja sanjaju o dalekim svetovima koje su ljudi zauvek izgubili onog trenutka kada je Eva zagrizla jabuku, ali ipak, čak i sama pomisao da se baš iza prvog brega, negde u Srbiji, makar na tren otvaraju kapije sa čijeg praga blistaju svetla nekog boljeg sveta, u duši ljudskoj budi nadu da negde, u maglinama vremena, čeka toliko željeno spasenje, a nekim ljudima je i ta nada, ma koliko lažna bila, sasvim dovoljna.
Vojvoda Ivan Kosančić stoji na vrhu svoje kule očiju zanetih u taj suton, u to božansko pročelje na kome se mešaju boje: modra i crvena, mrka i žuta, narandžasta i zlatna... Ne može da odvoji pogled od tog prizora koji mu u duši budi neku toplu, prijatnu jezu. Dobro zna, negde iza tog brega uz koji se lagano uspinje sumrak i iz čijih će nedara kroz koji sat iskočiti beli, okrugli Mesec, leži svet koje njegove oči nikada neće videti, nedokučive daljine, bespuća i gradovi od mermera i svile. Ali, kao da se čitav taj svet, dalek i nestvaran, skupio odmah tu, iza jednog srpskog brega, kao da se smanjio, zbio u jedan modri sunčevi zrak, jednu kap vode bistru kao dečija suza i čeka nečije obnevidele oči i nečije žedne, ispucale usne. Možda baš njegove...
''Gospodaru...''
Ivan se okrenu i ustade sa bedema na kome je dotad sedeo, na par koraka od sebe ugleda figuru starijeg čoveka.
''Reci, Radoslave.''
''Večera je na stolu.''
Sluga Radoslav se nakloni i izgubi se polutami nečujno poput senke. Kosančić baci poslednji pogled ka umirućem Suncu i krenu za njim.
Par minuta kasnije, dok je sa stola u ruke uzimao pogaču, prelomio je i prekrstio se, u odaju koja je po svojoj unutrašnjisti više ličila na skromnu monašku ćeliju nego na prebivalište jednog velmože, uđe Radoslav u pratnji jednog sebra. Ivan ih podozrivo pogleda. Kakav je to posao koji ne može da sačeka jutro?
''Gospodaru...'', reče Radoslav, ''Ovo je Prvomir, težak, ima nešto da ti saopšti...''
''Ajde... Nek' kaže.''
''Vojvodo...'', započe omanji neugledni čovečuljak lomeći svoje žunjevite ruke, ''Ja doš'o da ti kažem za Đurđiju...''
''Đurđiju?''
''Da. Ti je znaš gospodaru... Najlepša devojka od Toplice pa do Kruševca... Takve lepote ni carske oči se ne nagledaše.''
Ivanu u mislima odmah zaigra slika jedre, crvenokose lepotice, kćeri jednog njegovog nadničara, ona njemu, na neki način, mada on to odbija da prihvati, duguje život. Pre dve godine, mesec dana posle boja na Pločniku gde je Knez Lazar porazio Turke, u jedno slično ovakvo veče, sedeo je za istom ovom trpezom kad mu je Radoslav doveo jednu sredovečnu, krhku ženicu. Još uvek može da se seti tog njenog pogleda punog bolnog iščekivanja i onog mejčinskog očaja, njemu kao muškarcu, uvek prevelikog i preteškog.
''Šta mogu da učinim za tebe, majko?'', upitao ju je bez one ceremonijalne, plemićke strogoće.
''Gospodaru, kćer mi je bolesna...'' rekla je poluglasno, gotovo šapatom i odmah ga podsetila na njegovu pokojnu mati, ''Evo, već sedam dana leži u groznici, kažu da će da umre, i popa Milutina su već pozvali da je opoje... Al' ja je nedam, ja sam je rodila, ja sam je odhranila i samo ja znam kad će dete pod zemlju da mi ode... Nije ona mrtva dok god živi nada u meni...''
''Kako mogu da ti pomognem?''
''Ja sam gospodaru došla da od tebe iskam tvoj Zmajevac.''
''Moj Zmajevac?!''
Pogledao ju je preneraženo, ta mala, radom i rađanjem satrvena ženica tražila je nešto nemoguće. Nešto što bi mogla da mu uzme samo iz mrtve ruke.
Njegov mač.
Par trenutaka nije mogao da dođe k sebi od iznenađenja, dok je ona govorila dalje:
''Da, gospodaru, tvoj Zmajevac kojim si na Pločniku odsekao glavu Jusuf-Paši...''
''Ali šta ćeš činiti sa mojim mačem, pobogu ženo? Tvojoj kćeri je potreban vidar, mogu poslati slugu u Prokuplje po Uroša Glasičanina, on je dobar...''
''Ne...'', odmahnula je glavom sa nekom bolnom samouverenošću, ''Nema te ljudske sile koja njoj sad može pomoći, njen život je sad u Božjim rukama, a tvoj je mač, gospodaru, sveto oružje, sa njim si se za Hrista borio, ako mi on ne može vratiti kćer iz naručja đavoljeg, onda to ne može da učini ni vidar, ni pop, niti bilo koji čovek na svetu...''
Sedeo je tako nem pred ovim njenim rečima, tačno je znao kakav ritual sa njegovim mačem misli da uradi ta očajna, sujeverna žena i baš zbog toga se kolebao. Od kad zna za sebe gnušao se praznoverja i trudio se da prostodušnoj sebarskoj svetini objasni razliku između hrišćanske vere i njihovih duboko ukorenjenih paganskih praznoverica i strahova, a eto, sad ova mala žena dolazi sa molbom čije ispunjenje se kosi sa njegovim osnovnim uverenjima i predodžbama o Bogu i svetu koji je On ljudima skrojio. Da bi ispunio njen zahtev morao bi da pogazi sve ono što jeste. Ali opet, kako odbiti molbu jedne nesrećne majke?
Gledao je, njemu se činilo dugo, u te tamne, tugom zamućene oči, ali taman toliko da se u sebi prelomi i donese odluku. Nije rekao ništa, samo je prišao zidu na kojem je Zmajevac visio okačen o klin i izvukao svoj dugi mač iz korica, tvrdi španski čelik se presijavao pod svetlošću zalazećeg sunca što je zamiralo negde napolju, iza njegovih leđa. Zurio je tako u zmaja raširenih krila koji je bio izgraviran na oštrici sa obe strane, u draguljima optočen balčak, a onda se okrenuo i pružio mač ženi.
''Ako je valjao meni da njime odsecam glave nevernicima, valjaće i tebi, da ti vrati kćer iz mrtvih... Uzmi ga, majko.''
''Bog te blagoslovio, sine...'', rekla je tad i gotovo se rasplakala, a on je za jedan beskonačan trenutak poželeo da je opet u krilu svoje pokojne mati, da joj šapuće nešto tiho na uvo i igra se njenom dugom, raspletenom kosom.
Te iste večeri, mač je stavljen pod glavu bolesnoj devojci i prenoćio je tako sa njom. Ujutru, njen otac je sa izvora doneo vrč čiste vode i njime oprao oštricu Zmajevca, tom istom vodom napojili su Đurđiju i ona je već sledećeg jutra ustala iz svoje samrtničke postelje, kao da nikad i nije bila bolesna. Kad je on čuo za to čudo, pored zbunjenosti i iznenađenja, osetio je onaj sujeverni strah kakav je smatrao da spopada samo ljude prizemne duhom i verom. Dugo je razmišljao o tome i na kraju došao do zaključka da je sve to čista igrarija sudbine, da Đurđija i nije bila baš toliko bolesna i da čitav taj nehrišćanski ritual sa njenim ''vaskrsnućem'' nema nikakve veze. Na kraju krajeva, ako mačevi osim što uzimaju, mogu i spašavati živote, oni to čine na jedan mnogo drugačiji način, jedan vitez i ratnik to vrlo dobro zna.
Čak i sad, dok gleda u odrpanog sebra koji mu donosi vesti o toj istoj Đurđiji, pita se u sebi da li je pravilno postupio, ta njegova slabost pred bolom skrhanom majkom donela mu je podsmeh i porugu nekih ljudi koji su taj čin smatrali jeretičkim, pre svega oca Milutina, seoskog popa čiji podrugljivi pogled uvek nekako oseti na koži kad god se sretnu.
Opet mu u misli doplovi Đurđija, njena duga crvena kosa i lice lepo i pitomo, biće da ona sada već ima sedamnaest godina. Pogledom prostreli čovečuljka koji skrušeno stoji pred njim i reče:
''Znam ja vrlo dobro koliko je lepa Đurđija, prijatelju, reci ti meni zbog čega si došao.''
''Pa, zbog nje gospodaru...''
''Zbog nje?''
''Da, vojvodo... Mrtva je.''
''Šta kažeš?''
''Mrtva, gospodaru... Ubila se...''
Kosančić ustade, isprva više zbunjen nego potresen, pritom slučajno rukom zakači dopola ispijeni pehar koji se prevrnu i proli crveno prizrensko vino po stolu i podu.
Kapi guste, tamne tečnosti obliše goli kamen.
Poput krvi...
Ivan je nemo zurio u pramenove duge crvene kose koji su bili rasuti po postelji oko Đurđijinog čak i u smrti beskrajno lepog lica, svud oko njega čuo se lelek žena, najglasnija među njima, Đurđijina mati, lica izobličenog od bola, jecala je otegnuto i nerazgovetno i taj jetki, iskristalisani očaj u njenom glasu zabadao mu se u srce poput noža brušenog dijamantima. Đurđija je ležala pred njim u svojoj devičanskoj postelji, beživotna i nema, oči su joj bile uprte ka tavanici u neki samo njoj znan prizor a blede usne bile su u čudnom, jedva vidljivom grču, kao da je na njima zauvek ostala neka nikad izgovorena reč.
''Kako se to desilo?'', upita Ivan oporim glasom.
''Obesila se...'', prošapta Radoslav iza njegovih leđa, ''Samo što su je skinuli s konopca...''
''Radoslave...'', procedi Kosančić gnevno kroz zube, ''Stoku možeš skidati sa konopca, a čoveka nikad... Imaj malo poštovanja, pobogu.''
''Oprosti gospodaru, nisam mislio...''
''Zašto?''
''Molim?''
''Zašto se ubila?''
''Hteli su da je udaju za Milana, sina tvog konjušara...''
''Da, pa?''
Radoslav zaćuta par trenutaka, zatim reče:
''Nije ga volela...''
Te reči ostaše da lebde u svežem avgustovskom vazduhu pred Ivanovim očima. Za tren mu se učini da je u njih utkana sva istina o životu kao o večitom biranju između radosti i bola, dobra i zla, carstva zemaljskog i Carstva Nebeskog... Učini mu se da za čitavo svoje postojanje na ovom naopakom svetu čovek treba da zna samo dve reči: da i ne.
Nije ga volela...
Bože..., pomisli Ivan, Zašto si stvorio ove ljude tako sirove, divlje i tako prokleto okrutne? Na koji to način njihova bezdušnost može služiti Tvojoj volji? Da li si time hteo da se narugaš svima nama, koji Te nosimo u sebi? Ili si možda hteo da tako spoznamo svu uzaludnost dobrote? Evo... Ta njihova prostodušnost uzela je još jedan mladi život... A zašto? Samo zbog toga što je u Đurđijinim grudima kucalo srce drugačije od njihovih... Srce željno života.
One poslednje Radoslavove reči ponovo mu odjeknuše u umu, poput eha što se ustrostručen vraća iz ponora.
Nije ga volela...
''Sahranite je...'', reče suvo i izađe iz sebarskog kućerka pravo među gomilu koja je stajala napolju i zurila u njega očima punim neke zloslutne radoznalosti. Zastade i dobro osmotri sve te ljude.
Da..., pomisli, Isti ovakvi su Hrista prikucali za krst... Isti ovakvi ljudi... Obični...
Iz gomile se izdvoji seoski sveštenik otac Milutin i priđe mu.
''Vojvodo...''
''Kaži, pope.''
Otac Milutin zaćuta za tren, nije voleo kad ga neko tako oslovljava, bez dužnog poštovanja, makar to bio i Lazarev vojvoda.
''Ja neću da opevam Đurđiju, vojvodo...'', nastavi malo odlučnijim glasom.
''Nećeš ili ne možeš, pope?''
''Ne mogu, i sam znaš šta kažu svete knjige...''
''Znači ne možeš, postoji bitna razlika između te dve stvari...''
''Ona je digla ruku na sebe. To je najveći greh.''
''Ništa manji od onih koje svi mi činimo skoro svakog dana, pope.''
Sveštenika ne iznenadi ovakav Ivanov odgovor, u očima mu bljesnu zlobni sjaj, znao je da je njegov gospodar dobro upoznat sa svetim knjigama, delima apostolskim i spisima Svetog Save, ali takođe je znao i da vojvoda ima neko svoje sopstveno tumačenje tih knjiga, tumačenje koje zna da se bitno razlikuje od onog koje daju pojedini sveštenici, a zna se ko je zadužen da spašava duše sirotinji, ljudi koji su za to rukopoloženi a ne nekakvi samozvani mudraci.
''O našim grehovima, vojvodo, kad nam dođe Sudnji čas, a o Đurđijinim moramo sada... Kao što rekoh, ja neću da joj držim opelo...''
''Onda nemoj, pope... Sve to, ionako, ide na tvoju dušu.''
Rekavši to, Kosančić se okrenu i pođe ka svojoj kuli, negde iza njegovih ramena, gubili su se obrisi sutona crvenog poput Đurđijine kose.
Đurđija je sahranjena istog dana na jednom proplanku iza brega koji je delio naselje od guste hrastove šume. Na svežu humku pop Milutin je bacio gomilicu sitnog kamenja, čisto radi predostrožnosti, jer duhovi ljudi koji su digli ruku na sebe umeju da budu nemirni. Tako je završila najveća lepotica u Kosaničkom kraju, crvenokosa Đurđija, pokopana u nemu zemlju koja ne pamti, ne čuje i ne govori, u grob bez znaka i belega, kao da nikad nije živela niti postojala. Ipak, priča o njoj ne završava se na tom ukletom mestu, gde leži njeno mlado, devičansko telo, gde duhovi šume u noći pevaju balade iz Rajskih vrtova i ukleta aura lebdi nad glavama živih i mrtvih.
Tu, iza brega, na mestu zaboravljenom i od Boga i od ljudi, priča o Đurđiji tek treba da počne...
Tačno četrdeset dana posle njenog ukopavanja, u suton, Ivan Kosančić je klečao pred ikonom Svetog Đorđa, svog zaštitnika, i tiho govorio molitve kada se na ulazu iza njega pojavio Radoslav i diskretno prošaptao:
''Gospodaru...''
Ivan se okrenu i pogleda ga.
''Nadam se da imaš dobar razlog što me prekidaš u molitvi.''
''Nešto se događa u sebarskom naselju...''
''Nešto? Možeš li to nešto malo podrobnije da mi opišeš?''
''Izađi na kulu, gospodaru, pa se sam uveri.''
Ivan ustade i sumnjičavo odmerivši svog slugu, izađe na bedem kule sa koga je pucao širok pogled na čitavu okolinu. Tu zastade kao ukopan, jer ugleda čudan i nesvakidašnji prizor. Gomila naroda, obasjana svetlošću zalazećeg sunca koje je izdužavalo njihove uskomešane senke do u beskonačnost, stajala je u podnožju brega na čijem vrhu su se nalazile pojate i obori sa stokom. Skoro je bilo vreme za počinak a oni su stajali tu kao na vašaru, sa te razdaljine ličili su mu na roj pčela, crn i uzavreo.
''Šta je ovo? Šta to rade svi ovi ljudi?''
''Neznam, gospodaru...''
''Kaži da mi osedlaju Damjana... Idem dole da vidim šta se dešava...''
Kada je par minuta kasnije, sjahao sa svog vranca i stupio među svoje sebre Kosančić je odmah spazio goruću iskru sujevernog straha što je bio posejan po njihovim plašljivim dušama. Stao je posred gomile okrušen težacima i ženama što su u rukama držale sitnu decu i podigao glas:
''Šta je ovo narode?''
''Đurđija!'', povika neko iz gomile, iz tame, ''Đurđija se vratila!''
''Ko se vratio?''
''Đurđija...'', promuca jedan sebar, levo do njega, ''Odvede ovce na pašu... K'o nekad... ''
Kosančić razočarano zavrte glavom i progura se kroz masu sleđenu od straha. Zastade na izlazu iz naselja koji je bio u podnožju brega i zagleda se ka njegovom vrhu.
''Šta se to desilo?'', upita sa čuđenjem gledajući u obore koji su svi do jednoga bili prazni.
''Đurđija nam odvede stado u goru...''
''Baš Đurđija?''
''Jeste... Videli su je neki... I čuli kako peva...''
''Peva?''
''Da. Pevala je... Celo selo je čulo tu njenu pesmu...''
''Je l'? A koju?''
''Molim?''
''Koju je pesmu pevala?''
''Pa onu... Njenu... Zađe Sunce, dušo moja...''
''Zađe Sunce je li? E pa, zaći će nekom danas za svagda... Čim ga uhvatim.''
Rekavši to, Kosančić se pope na konja i odjaha uz breg. Nije znao zbog čega da bude više besan, da li zbog drskosti tog domišljatog lopova koji koristi sebarsko sujeverje ili zbog njihovog kukavičluka i gluposti, ali to nije toliko važno, taj prerušeni veseljak nije mogao daleko da odmakne terajući stado ovaca, uz malo sreće, stići će ga uskoro, a onda ima skupo da mu naplati tu neslanu šalu. Prošao je pojate i prazne obore i stuštio se prema podnožju brega pravo ka mestu gde je crvenokosa lepojka, četrdeset dana ranije, našla večiti mir, i tamo, pod sjajem umirućeg Sunca, kraj humke urasle u travu, ugleda tri siluete. Obode Damjana još jače i gnevnije, naslućujući ko se to usuđuje da skrnavi Đurđijin grob. Stigavši do humke i tri ljudske figure povijene nad njom, dobi potvrdu tih svojih slutnji.
Otac Milutin podiže glavu i ravnodušno ga osmotri
''Kojim dobrom, vojvodo?''
''Šta to činiš pope, za ime Božje?'', upita ga Kosančić zureći u glogov kolac koji je čovek u crnoj mantiji držao u levoj ruci, u veliki drveni krst u rukama jednog uplašenog sebra i oveći čekić u rukama Prvoša, lokalnog potkivača.
''Šta činim? Hoću vampiruši srce kocem da probodem! Da je vratim u Ad iz koga nam je đavo posla...''
''Đavo, kažeš? Blago vama popovima, vi za sve što vam u životu krene naopako ne krivite sebe, već đavola...''
''Pričaj ti šta hoćeš vojvodo, ovo je đavolja rabota i ja ću da učinim šta sam naumio...''
''Ti znaš dobro šta o tome kaže zakonik.''
''Dušanovi zakoni su za ljude od krvi i mesa a ne za decu đavolju!''
''Dušanovi zakoni kažu da će sveštenik koji skrnavi grobove tražeći vampire biti raščinjen.''
''Ja činim dobro delo velmožo, a ti kako hoćeš...'', reče otac Milutin i odmahnu prezrivo rukom označivši tako da je ovaj razgovor za njega završen.
Ivan trže svoj mač iz korica i zaustavi oštricu tik ispod sveštenikovog vrata, pop preblede i ukoči se, oči mu se ispuniše strahom.
''Slušaj pope, ako se ne maneš ćorava posla i smesta se ne vratiš u naselje, ja ću da te raščinim sa ovog sveta. Kunem ti se... I tebe i ove tvoje jatake... Pa nek se priča posle kako je Kosančić odrubio glavu svom popu samo zato što je ovaj verovao u vampire... I bio drzak.''
Otac Milutin stajao je par trenutaka kao okamenjen sa oštricom mača pod grlom, njegova uobičajena rečitost iznenada beše presahla pred Kosančićevom nimalo naivnom pretnjom, dobro je znao da vojvoda zna da ubije i za manje stvari, osim toga, iako je bio sluga Božji, nimalo mu se nije sviđala ideja da postane mučenik za veru. On koraknu unazad ne odvajajući pogled od sečiva i baci drveni kolac na humku pred sobom.
''Dobro gospodaru...'', promrmlja trudeći se da glasom ne oda da se uplašio, ''Neka bude kako ti hoćeš... Ali zažalićeš...''
''Jedini koji će noćas zažaliti je lopov koji je vas sujeverne budale obmanuo i pokrao. On će da zažali što se rodio.''
Odmerivši još jednom ljude pred sobom, prezrivo i sa visine, onako kako samo to plemić ume da učini, Ivan nagna konja u kas, pravo prema šumi, u mrak koji je lagano uspuzavao uz goru i obavijao se oko stoletnih hrastova. Samom sebi nikako nije umeo da objasni otkud ocu Milutinu, koji na ceo svet gleda kroz prizmu pravoslavne dogme i čvrsto se drži kanona i Božjih zapovesti, na pamet mogu padati takve besmislice. Izgleda da u svakom od nas, ma koliko čvrsto verovali u reč Božju, postoji jedna nesavršenost, neka krivudava stranputica kojom polazimo svojevoljno, bez prisile ili đavoljeg nagovora, i izgleda da nas upravo ta nesavršenost, to hodočašće u nepoznato, čini više ljudima. Treba samo voditi računa o tome da se u tom lutanju po svetu opsena ne ode predaleko, ako nam se to desi, onda smo zauvek izgubljeni, i za sebe, i za ljude i za Gospoda. Tada nas ništa ne može vratiti iz čistilišta koje smo sazidali od sopstvenih zabluda.
Mrak pred njim bivao je sve gušći, senke hrastova izdužene i čudovišno velike, samo je nebo orošeno zvezdama titravim sjajem obasjavalo put. Izbio je na jedan proplanak i zastao na njegovoj ivici, na stotinjak metara odatle stado od nekih tri stotine ovaca paslo je kao usred dana. Pogledom je potražio tog odvažnog lopova ali ne vide nikog. Laganim kasom kretao se napred a onda, na uzvišici ravno ispred sebe, ugleda ljudsku priliku kako sedi na jednom povećem kamenu. Prvo je bila nejasni obris pod svetlom zvezda a onda su njene konture počele da se izoštravaju kako joj je bivao bliži. Odmah zapazi dugu, raspletenu kosu i belu haljinu koja je prkosila tami.
''Žena?'', promuca tiho.
Tada, sasvim nenadano, proplankom se prolomi divan, milozvučan glas i pesma njemu dobro poznata. Kosančić oseti kako mu talasi jeze klize niz leđa. Već je čuo tu pesmu, jednom davno, i taj glas što mu se čini da silazi sa nebesa a ustvari dolazi iz groba.
''Đurđija!'', ote mu se iz grudi. ''To si stvarno ti...''
Sišao je sa konja, lagano i oprezno, dok mu je u ušima odjekivao setni jezoviti glas, koračao je lagano ka mestu odakle je taj glas dopirao očiju širom otvorenih da bi što bolje video ono što izgleda i peva kao Đurđija a ustvari je možda samo priviđenje koje je stvorio njegov sopstveni um u nemoći da shvati nešto što prevazilazi ljudsku moć poimanja. Kada je došao do uzvišice na kojoj je prilika stajala obasjana srebrnim svetlom mladog meseca, dah mu zastade od iznenađenja, telo mu se ukoči u nekakvom čudnom grču i ledeni prst straha probode mu grudi, duboko i bolno. Ta devojka što je stajala pred njim bila je bez svake sumnje potpuno istovetna Đurđiji, kao sestra bliznakinja, isto pitomo lice, ista duga, bakreno crvena kosa, isti stas, isti glas... Ipak, postojalo je nešto neljudsko u samoj njenoj pojavi, nešto sablasno, nešto što ga je plašilo. To nešto najbolje se videlo u njenim očima, bila je to neka dubina, vrtlog sazdan od mraka, od zvezda i noći, crn i strahotan.
''Ko si ti?'', upita tiho, zagledan u taj vrtog, u mrak i zagonetku.
''Zar me ne prepoznaješ, gospodaru?'', odgovori ona i nasmeši se, ''To sam ja, Đurđija...''
''Nisi ti Đurđija... Đurđija je mrtva.''
''Da. Mrtva sam. Za nebo, Boga i nadu... Ali moja duša još uvek luta između dana i noći, neba i zemlje... Moje ste telo ubili ali dušu ne, vojvodo, dušu ne...''
''Duša i ne može da umre... Tako kažu svete knjige.''
''Tako je. Ali duša mora da se smiri... Da otpočine, u raju ili paklu, kako se kome zalomi... A moja duša nije našla mir.''
''To je bio tvoj izbor, Đurđija...''
''Moj izbor? Moj izbor, vojvodo? Jedini moj izbor u životu bio je kada sam stavila omču oko vrata, sve do tada za mene su birali drugi...''
''Ne razumem...''
''Vi muškarci nikad i niste imali razumevanja za žensku patnju, možda baš zato što ste oni koji je najviše stvaraju... Vi imate razumevanja samo za vaš sopstveni bol, on vas zaslepljuje, zato ste toliko okrutni. Moj otac, baš kao i ti sada, nije shvatio zašto nisam htela da budem snaha jednog konjušara i nevesta prostaku i lenštini, od njegovog neumoljivog pogleda i poslednje reči: moraš, mogla sam da pobegnem samo na jedno mesto... U smrt.''
''I? Jesi li pobegla dovoljno daleko?''
''Ne, nisam.Prava smrt je samo ona koja ti donese mir. Onaj večni...''
''Reci mi Đurđija, koja je cena tvog mira?''
''Cenu mog mira platićete svi, vojvodo...''
''Mogu narediti popu Milutinu da te opeva...''
''Ne budi naivan, Kosančiću, kletva što lebdi nad mojim grobom ne rešava se jednim opelom, tu kletvu spraće jedino bol onih koji su mi je doneli, svih vas... I težaka u polju, i sebra u šumi, i deteta u kolevci... Svi ćete patiti, a naročito ti vojvodo, kad više ne budeš imao nikog ko će te zvati gospodarem, kad ti zemlja opusti i korov zapati polja i livade i dušu... Moja će osveta biti strašna...''
''Postoji način da se stane na put toj osveti, Đurđija, i sama to znaš, ja nisam kao ostali ljudi...''
''Misliš da se plašim Naisinog znaka na tvome čelu? Ja više nisam biće do krvi i mesa, ja više nisam pastirka sa obronaka Radana, ja sam stvorenje nedokučivo ljudskoj mudrosti...''
''Ljudska mudrost nije jedina mudrost na ovom svetu.''
Đurđija podiže glavu, zagleda se u bledi, sablasni mesec i tiho izgovori par reči na njemu nepoznatom jeziku.
''Slušaj dobro, Ivane Kosančiću... Ni moja pesma nije jedina pesma koju ćeš čuti noćas. Slušaj pesmu moje braće... Zovu te...''
Sa svih strana začu se otegnuto zavijanje, stotine različitih urlika sa stotinu različitih mesta, kao da čitava gora ječi.
Vukovi?, pomisli Ivan, U ovo doba godine?
''Dolaze...'', promrmlja Đurđija i usne joj se razvukoše u napadni neljudski kez.
Ivan se osvrnu oko sebe, u mraku hrastove šume počeše da svetlucaju pohotne, žućkaste oči, stotine njih.
''Znaš da mi ne mogu ništa...''
''Ko je rekao da dolaze po tebe?'', reče Đurđija i osmeh na njenom licu postade još nakaradniji i još sablasniji.
Iz mraka, iz grmlja, iz senki stoletnih hrastova, iz tame, mutne u zlokobne, pohrliše dlakave telesine, smrdljive njuške i čeljusti, oštri žuti očnjaci žedni krvi i ubijanja. Ivan nikad nije video toliko vukova na jednom mestu, bilo ih je nekoliko čopora, raspomamljeni i besni, očiju žutih i svetlucavih. Nasrnuli su na stado ovaca sa svih strana urlajući i režeći, već sledećeg trenutka čitav proplanak pred njim postao je uskovitlani prizor klanja, nakazni splet od iskidanog mesa, slomljenih kostiju i krvi što natapa sve, i travu, i grmlje, i mesec nakrivljen na pustom zvezdanom nebu.
Jedan od vukova izdvoji se iz gomile i škrgućući zubima krenu na njega, ali trenutak potom pade ničice na zemlju i poče da cvili. Kosančić, koji se nije ni pomerio, okrenu se ka Đurđiji i pogleda je.
''Znači istina je...'', reče Đurđija, ''Ti stvarno jesi Naisin brat.''
''Znaš li šta si učinila?''
''Znam, tvoji sebri će ove zime skapavati od gladi... Ali ne brini, sumnjam da će iko od njih živ dočekati zimu.''
''Đurđija... Ovo je suludo i jalovo. I neće doneti ničeg dobrog.''
''A ko govori o dobru, vojvodo? Dobro i zlo su dva vodenička kamena. A znaš šta smo mi, uzdanice Lazareva? Crna pšenice što se taru između njih. Prašina... Što je raznese vetar po polju...''
''Đurđija...'', zavapi Kosančić ponovo.
''Ja nisam Đurđija, Kosančiću! Đurđiju ste ubili, sećaš li se?! Ja sam mora što će vas opsedati dok ste živi. Zato idi sad...''
Ivan zausti da kaže još nešto ali mu se ne dade. Tuga koju je tada video u njenim očima ostavljala ga je bez reči i nade. Zato se okrenu i pođe ka konju koga je ostavio na ivici proplanka.
''Idi, Vojvodo...'', promrmlja Đurđija negde u tami iza njega.
''Ostavi noć... Mrtvima...''
U osvit zore Ivan Kosančić jaše prema ušću Nišave u Moravu duše prepune crnih slutnji. I misli o tome kako je lako bilo boriti se na bojnom polju protiv Anadolaca i Muratovih Janjičara, protiv pljačkaških bandi iz Makedonije i Altomanovićevih plaćenika, njima možeš proliti krv, otseći glavu ili ruku, njih možeš upokojiti... Ali kako se boriti protiv nekog na koga je potpuno besmisleno podići mač ili topuz, protiv nekog čijim venama ne teče krv i u čijim grudima ne kuca srce? Ipak, on zna, postoji oružje jače od hiljade mačeva, ubojitije od stotine strela, oružje dostupno samo odabranima, onima čija se srca ne boje nepoznatog, i tim oružjem, jedino njime, može se pobediti Đurđijina kletva.
To je magija.
I samo to je na umu od kad je krenuo na put prošle noći, vrativši se iz šume u kojoj je ostalo poklano čitavo stado ovaca i duh mlade devojke željan osvete. Ako njegova sestra nema mudru reč za sve ono što se izdogađalo u proteklih četrdeset dana, onda je sve izgubljeno, Đurđijine pretnje će se obistiniti a onda više nikom neće biti spasa... Baš kao što mu je to sinoć rekla:
Ni težaku u polju, ni sebru u šumi, ni detetu u kolevci...
Ni njemu, vojvodi Kosaničkom.
Dugo je jahao, ni sam ne zna koliko, kao u groznici, besan i očajan. I negde u zoru, ispred njega, kraj puta, kao da je iz zemlje iznikla, ukaza se jedna ljudska prilika sva obasuta modrom svetlošću izlazećeg sunca. On zategnu uzde Damjanu i iz galopa pređe u lagani kas. Približivši joj se, shvati da je to devojka, verovatno jedna od pastirki iz obližnjih moravskih sela.
Ona prođe prstima kroz kosu crnu kao gavranovo krilo i podiže glavu otkrivši neobično lepo lice.
''Hvaljen Isus, gospodar Ivane.'', reče zvonkim, gotovo detinjim glasom.
''Vo vjeki vjekov, sestro...'', odgovori joj zbunjeno, ''A otkud ti znaš moje ime?''
''Još izdaleka poznala sam tvoju crvenu vojvodsku dolamu i kolastu Azdiju na njoj... A i tvoje lepo lice... I dugu kosu boje kestena... Ko te neće prepoznati, od tebe su možda lepši samo Milan Toplica i Boško Jugović.''
''Odnekud si mi poznata, sestro... Čija si ti?''
''Moj je otac vetar Severac a majka mi je zvezda Danica...''
''Jesi li možda iz nekog sela u blizini?''
''Nisam.''
''Pa, odakle si?''
''Moj je dom izvor u planini, leti spavam pod cvetom maslačka a zimi sam pahulja na tvom dlanu, u jesen sa lišćem opadnu moja krila a u proleće ponovo izrastu kao pupoljak na drvetu...''
Kosančić je zurio u neobičnu devojku par trenutaka zbunjen njenim odgovorima pokušavajući da pronikne u dubine njenih modro-plavih očiju, ona se tada nasmeši na čudesan, neizrecivo lep način i ponovo dotaknu vrhovima prstiju pramenove svoje crne kose.
''Reci mi, vojvodo... Jesam li lepa?''
''Jesi.'', promuca on zbunjeno.
Ona se nasmeši ozareno, očigledno obradovana ovakvim njegovim odgovorom.
''Svoju posestrimu nećeš naći na mestu ka kome si se zaputio...''
''Otkud znaš da...''
''Naisa je otišla u goru na većanje, okreni konja ka Zapadu, na mestu par sati jahanja odavde nalazi se prelaz, pozovi Čuvara i pitaj ga da te uputi ka Crnim Vodama... To je izvor u šumi gde će biti veće... Sestra će te čekati do ponoći.''
''Je li to sve?''
''Jeste... Putuj s Bogom, Zmaju od Radana.''
On obode konja i krenu nazad, ka zapadu, osvrnu se da još jednom pogleda crnokosu lepoticu ali nje više nije bilo. Na mestu na kome je stajala uzdizalo se maleno drvo breze.
Otac Milutin stoji pred okupljenim svetom i svojim sitnim, bademastim očima odmerava svako uplašeno lice pred sobom. Da, ti jadni, odrpani ljudi su očajni, prestravljeni, zbunjeni i iznad svega slabi. I upravo u toj njihovoj slabosti leži njegova šansa. Sad je trenutak da on postane i gospodar i čudotvorac i spasitelj. Par trenutaka ćuti sa zamišljenim i zabrinutim izrazom na licu, zatim ih gleda nekako sažaljivo i nadmoćno, onako kako je to video da čini Knez Lazar prilikom jedne posete Kruševcu, a onda započinje svoju besedu. Besedu koja će mu, iskreno se nada, potpuno izmeniti život.
''Braćo, vaš i moj gospodar Ivan Kosančić sinoć je otišao na put, niko ne zna ni gde ni kome... Samo je uzjahao konja i otišao.''
Masa se uskomeša, do njega dopreše uzvici negodovanja i jedna tiho izgovorena kletva. Oseti u duši neko čudno zadovoljstvo, očigledno je izabrao prave reči za početak.
''Ostavio nas je braćo! Izdao nas je! Napustio nas je sad, kad nam je najteže! Izgleda da se sinoć toliko uplašio one vampiruše da je odmah pobegao u Prokuplje, svom pobratimu Toplici ili možda u Prizren, Milošu Obiliću. Dok on bude pio hladno vino, nas će proždirati vuci!''
''Pravo zboriš, pope!'', doviknu neko iz gomile i to ga ohrabri da nastavi još žešće da optužuje svog vojvodu.
''Ja sam mu lepo govorio da je sve to đavolje delo, i hteo sam kocem da probodem onu kučku Đurđiju ali mi on nije dao, potegao je mač na mene, hteo da me poseče... Ko zna, možda je i on u dosluhu sa nečastivim, možda je sve ovo njegovo maslo!''
''Ne greši dušu, Milutine...'', reče Dimitrije, jedan od konjušara.
''Da ne grešim dušu? Lako je tebi da tako kažeš, sinko, ti nisi bio na Đurđijinom grobu, sinoć, kad se pojavio taj bestidnik. Nije tebi stavio mač pod grlo... Ljudi! Sinoć je Đurđija pozvala čopor vukova da nam pokolje ovce... Koga će večeras da kolju ti isti vuci?''
''Šta onda da činimo, oče?''
''Postoji samo jedan način da se zlu stane na put...'', reče otac Milutin i podiže dugački glogov kolac, ''Večeras ću otići do njenog groba i učiniti ono što mi sveta dužnost i vera u Boga nalažu, a od vas tražim samo jedno... Da ne zaboravite uslugu koju sam vam učinio!''
''Nećemo, Milutine, nećemo!''
''Bog te blagoslovio!''
On stoji i likuje pred izlivom oduševljenja i zahvalnosti, čita im iz očiju da će mu ono što će večeras učiniti pamtiti do kraja života i pita se da li se isto tako osećao Mojsije kad se pred njim otvorilo Crveno more. Da, od ovog dana on je postao gospodar, preoteo je iz ruku svog omrznutog vojvode tu opojnu, najlepšu vlast na ovom svetu, vlast kojom se čovek najviše približava Bogu... Vlast nad ljudima i njihovim sudbinama.
Do tog samotnog raskršća usred šume Ivan Kosančić stigao je baš u trenutku kad se Sunce izgubilo iza bregova na zapadu i neprozirni plašt noći se spustio na zemlju. Puno vremena je izgubio lutajući po okolini, pokušavajući da nađe stazu koja je ona prava. Zastao je i sjahao sa konja, osvrćući se i tražeći pogledom osobu za koju je crnokosa lepojka rekla da će ga uputiti do mesta koje je ishodište njegovog puta. Nervozno poče pogledom da odmerava svaku lelujavu senku pred sobom dok mu se u duši budila sumnja da je, možda, prevaren. Ako na ovom usamljenom prelazu ne nađe čuvara o kojem je govorila zagonetna devojka, onda je sve uzalud.
Tek da otkloni te njegove sumnje jedna senka iskorači iz mraka, gotovo nečujno. Ivan se okrenu ka njoj i položi šaku na balčak svog mača.
Senka krenu još par koraka napred i stade na sred raskršća obasjana mesečinom.
''Zdravo, Bigoš.'', reče Kosančić kada ugleda starog poznanika.
Nakazno stvorenje pred njim bilo je visoko nekih metar i po, imalo je lice koje je bilo čudovišan splet životinjskih sa ponekim ljudskim crtama, između debelih usana virili su očnjaci slični psećim a ruke su mu bile nalik kandžama. Bilo je obučeno u iscepanu zelenu odoru koja je videla i bolje dane a o pojasu visio mu je skupoceni mač sa zlatom optočenim koricama i velikim crvenim rubinom pri dnu sečiva.
''Šta radiš na mom prelazu Zmaju od Radana?'', upita promuklim glasom.
''Rekli su mi da ti znaš put do mesta koje se zove Crne Vode...''
''Jednom Čoveku nije mesto na Crnim Vodama.''
''O tome ti ne odlučuješ, Bigoš.''
''Šta ću dobiti zauzvrat?''
Kosančić otpasa svoj borni nož i dobaci mu ga.
''Ovo... I moju zahvalnost...''
''Ne treba mi ni tvoj nož, ni tvoja zahvalnost, ti srpsko pseto! Da kojim slučajem nisi Naisin brat sa zadovoljstvom bi te iskasapio.''
''U redu... Možemo i ovako: borićemo se, ako ti pobediš, Naisa ti neće učiniti ništa nažao, ako ja pobedim, reći ćeš mi gde su Crne vode...''
Bigoš ga je podozrivo gledao svojim žućkastim, poluljudskim očima, on i vojvoda od Kosanice imali su neraščišćene račune još odavno, kada mu je Ivan prilikom jednog dvoboja odsekao prst na levoj ruci. Bigoš je, ustvari, bio ono što se u Vilinskom svetu naziva Čuvarem Prelaza. Na mestima od naročitog značaja, a to su uglavnom bila mesta gde su bila vilinska kola, postojali su čuvari koji su pazili da ih Ljudi u svojoj bezobzirnosti ne oskrnave. Takva mesta su smatrana ukletim i svi su ih izbegavali, naročito noću. Sam Bigoš bio je sin jedne seljanke koja je zgrešila sa vodenjakom. Rodila ga je na jednoj livadi, neposredno pošto su je prognali iz sela, i umrla. Tu ga je našla jedna vila Nagorkinja i odnela u planinu. Iako je bio užasnog izgleda, Gorska kraljica se sažalila na njega i poverila mu čuvanje tog raskršća u šumi. Na taj način je njegovom životu dala kakav-takav smisao.
''U redu.'' reče on i izvuče svoju krivi mač iz korica.
''Odakle ti tako lepo oružje, Bigoš?'', upita ga Kosančić silazeći sa konja.
''To je Sablja sa očima, Kosančiću. Pozajmio sam od jednog romejskog trgovca koji je pre par meseci prošao ovim putem...''
''Pozajmio?''
''Da. Lepo sam ga zamolio da mi je dadne... On se opirao, pa sam morao da ga malo rasporim. A sablju ću da mu vratim na onom svetu...''
Rekavši to, Bigoš nasrnu napred i zamahnu sabljom koje zazvižda zasekavši hladni večernji vazduh i deo Kosančićevog skerletnog ogrtača. Ivan ustuknu jedan korak, zatim izvuče svoj Zmajevac i odbi još jedan napad, bilo mu je nezgodno da se bori sa protivnikom koji je znatno niži od njega a uz to ima strahovite reflekse i vlada veoma čudnom tehnikom borenja. Bigoš je isprva skakutao oko njega, upućivao mu udarce u predelu struka i grudi i brzo se povlačio, Ivan je kratkim potezima odbijao te udare ne odlučujući se za napad dok ne otkrije slabu tačku svog takmaca. To je trajalo nekih dvadesetak sekundi, dok Bigoš nije podigao svoju ruku u nameri da udari malo više, učinio je to otkrivši se previše, Kosančić je zasekao Zmajevcem ukoso, odozdo nagore, kroz noć se prolomio jedan bolni urlik, stvorenje pred njim palo je na kolena držeći se za kandžu iz koje je tekla neka crna tečnost, slična krvi, i zajecalo.
''To je samo jedan prst, Bigoš...'', reče Ivan, vraćajući mač u korice.
Bigoš podiže glavu i otkri lice iskrivljeno od bola.
''Proklet da si Zmaju od Radana!''
''Već sam proklet, Bigoš. Puno puta. Crne Vode...''
Bigoš ga odmeri očima nekako umornim.
''Idi ovim desnim putem... Sat jahanja... Naići ćeš na izvor, ali nemoj slučajno da piješ vodu sa njega...''
''Hvala na savetu.''
Ivan se okrenu i pođe ka svom konju, ali ga Bigoš opet pozva.
''Vojvodo, vrati se... Nešto si zaboravio.''
Kosančić se okrenu i pogleda ga.
''Šta to, Bigoš?''
''Završi šta si započeo...''
''Šta da završim?''
''Ubij me, vojvodo.''
''Zar misliš da sam došao čak dovde da bih tebe ubio?''
''Ubij me, vojvodo, ja sam dete greha, neću biti ni prvi ni poslednji koga ćeš poseći svojim mačem. Izbavi me odavde...''
''Odakle to, Bigoš?''
''Iz ove šume, ovog Prelaza... Ovog života.''
''Možda neki drugi put...''
''Drugi put ću ja ubiti tebe!'', dreknu Bigoš.
Ivan se nasmeši i uzjaha konja, Bigoš je i dalje zurio u njega držeći se za ranjenu ruku i cvileo.
''Onda... Do drugog puta, Bigoš...'', reče Kosančić, zatim obode Damjana i odjaha u mrak.
Negde iza, na raskršću obasjanom mesečinom, jedno nesrećno, usamljeno stvorenje zabaci svoju nakaznu glavu unazad i zajeca.
Dok sunce lagano zamire na zapadu, otac Milutin sa strepnjom koja mu se ugnezdila u srcu, nervozno požuruje Dragoša i Mitra, dva sebra koji su jedini pristali da mu pomognu oko otkopavanja Đurđijinog groba. Još malo pa će mrak a oni nisu otkopali ni pola rake, ako tako nastave, uskoro neće imati šta da otkopaju, jer će vampiruša sama izaći iz groba, a onda neka im je Svevišnji na pomoći. Nervozno se obazire oko sebe jer negde u dubini duše oseća da to što radi baš i nije neko delo koje čoveku hrišćaninu može služiti na čast, ali ako je to jedini način, makar on značio poricanje crkvenih kanona i zakona ljudskih i Božjih, da se zlu što silazi sa brega i vodi čopore vukova sa sobom, stane na put, onda je to malo bezbožništvo cena koja se mora platiti. A Bog, ako je zaista toliko milosrdan kao što kažu svete knjige, znaće da oprosti jer, na kraju krajeva, sva ljudska dela na ovom svetu, čak i ona najgnusnija, na neki čudan način, služe Njegovoj volji.
Mrak što se spustio sa oblaka ili možda sa Meseca što visi okačen na zloslutnom avgustovskom nebu, došao je iznenada i čini se prerano, zatekavši tri čoveka u nedovršenom poslu. Tek, samo tren kasnije, sva trojica se slediše od straha kada iz obližnjeg šumarka jedan dug i prodoran urlik preseče noć na dva dela.
''Đurđija!'', zavapi Mitar iz dopola otkopane rake.
''Ne boj se...'', reče otac Milutin trudeći se da bude smiren, ''Ne sme vampiruša na svetog čoveka... Samo ti nastavi da kopaš, a kolac ima da učini svoje.''
Mada nevoljno, dva sebra nastaviše sa kopanjem stalno se osvrćući oko sebe, pop otvori knjigu koju je držao u ruci i praveći levom rukom nevidljive krstove u vazduhu, poče da čita nešto na Staroslovenskom. Onom urliku od pre par trenutaka pridruži se još jedan, jači i prodorniji, zatim još jedan i još jedan, par sekundi potom, cela gora poče da odjekuje od vučjeg zavijanja od koga se čoveku diže kosa na glavi.
Pop Milutin prestade sa pojanjem, Prvoš i Mitar ostaviše svoje alatke i očima sleđenim od straha počeše da odmeravaju senke u hrastovoj šumi na par stotina metara odatle.
''Sveti čovek, kažeš...'', prozbori neko ledenim glasom iza njih, ''Ja ovde ne vidim nikakvog sveca. Vidim samo tri lešinara što remete snove mrtvima...''
Otac Milutin se okrenu i tada ispred sebe ugleda nešto od čega mu zastade dah. Bila je to devojka gotovo istovetna pokojnoj Đurđiji, samo previše bledog lica i očiju crnih i dubokih. Nosila je belu odoru i venac od uvelog poljskog cveća na glavi i gledala ga sa nekom užasavajućom slutnjom u očima, ipak, ono što je najčudnije bilo u vezi njene pojave bila je to da su se kroz tu istu odoru nazirali obrisi hrastove šume u pozadini, gledajući tako u nju i kroz nju, ocu Milutinu se činilo kao da pred njim stoji biće sazdano od jutarnje izmaglice, prozirno i nestvarno lako.
''Natrag u pakao, sotono!'', povika sveštenik prestrašeno i podiže svetu knjigu koju je držao u ruci.
''Pakao, pope?'', nasmeši se Đurđija, ''Nekom drugom će se noćas otvoriti vrata pakla...''
Ona tada svojom prozirnom, gotovo nevidljivom rukom zgrabi Mitra i podiže ga iz rake kao da je džak pšenice, sebar poče da vrišti i da se otima ali već sledećeg trenutka ti krici pređoše u samrtni ropac koji je pratio pucanje njegove kičme. Đurđija pusti njegovo mrtvo telo da klone na humku tek iskopane zemlje i okrenu se ka Dragošu koji je uveliko bežao poljem. Dve reči nekog nepoznatog jezika skliznuše sa njenih usana i čopor vukova izlete iz šume i stade da goni nesrećnog čoveka.
''Šta... Šta to učini? Šta učini?'', mrmljao je otac Milutin sav izbezumljen od užasa, grčevito stežući koščatim rukama Jevanđelje.
''To nije pravo pitanje, pope...'', naceri se Đurđija dok su iza njenih leđa u noći odjekivali krici nesrećnog Draoša, ''Pravo pitanje je šta si to ti hteo da učiniš crni Milutine...''
''Ja? Hteo sam da ti podarim mir... To sam hteo...'', promuca sveštenik koračajući unazad.
''Mir? Glogovim kocem? E pa, hvala ti na daru pope...'', reče Đurđija i poče da mu se primiče. ''Kad bi takvi bednici kao ti mogli da darivaju nešto tako veliko, onda bi ostali ljudi bili Bogovi...''
Ona ispruži svoju magličastu, utvarnu ruku, zgrabi ga za kosu i podiže sa zemlje. Sveštenik poče da jauče i preklinje u isto vreme, negde u polju još uvek se čulo Dragoševo vrištanje pomešano sa vučjim urlicima.
''Kako si me ono nazvao, pope?'' upita ga Đurđija unoseći mu se u lice, ''Kučkom? Zar tako o jednoj gospi?''
Otac Milutin ne reče ništa, njegova duša lagano je zaranjala u crni bezdan njenih očiju nesposobna da se odupre tom neshvatljivom zovu ništavila. Ono što mu je bilo najbolnije u tim trenucima spoznanja, bilo je to da u sebi nije našao ni trag onoga što je nazivao verom, ni tračak one ljubavi i nade koju je propovedao drugima čitavog života. Sve ono što je pronašao u svojoj duši u tim časima punim beznađa bila su beskrajna prostranstva straha. Zagledavši se tada, u trenutku smrti, u svoju dušu, Otac Milutin video je isti onaj crni vrtlog iz Đurđijinih očiju, istu onu prazninu i mrak.
Već sledećeg trenutka, uz neljudski osmeh na mrtvim usnama, Đurđija mu golom rukom raspori grudi i iz njih izvadi nešto toplo i drhtavo.
Nešto živo...
Još jedan prodorni urlik zapara gluvu letnju noć.
Otac Milutin klonu kraj dopola iskopanog groba i zatvori oči.
Tišina pokri Kosanički kraj.
Crne vode su dobile takvo ime zbog toga što se na tom izvoru jednom godišnje, u avgustu, događa jedna magična i krajnje nesvakidašnja stvar. Toga dana sa vrela poteče voda crna poput mraka u duši bezbožnika i svako ko se usudi da popije makar i kap, a nije od vilinskog roda, može da poludi ili umre. Retki su oni koji su bili toliko smeli da odu u goru i provere istinitost te prastare legende, tako da su priče koje kruže moravskim krajem u vezi tog čudnog izvora, krajnje nejasne i protivrečne. Prava istina, baš kao i mnoge druge, u sebi krije priču još jednu tužnu priču, i tiče se jednog oblasnog gospodara, njegove žene i viteza iz svite cara Dušana.
Do Crnih Voda Kosančić je stigao negde oko ponoći jašući uskim, krivudavim stazama obasjanim škrtim svetlucanjem zvezda. Kada je sjahao sa konja i prišao steni iz koje je kao krv iz rasečene vene kuljala voda crna poput kose zagonetne devojke koju je susreo toga jutra, on začu kako negde iza njegovih leđa lagano vaskrsava setna, melodična pesma prepuna neke praiskonske tuge. Glasovi koji su pevali tu pesmu bili su obojeni sećanjima na dane i događaje zauvek odnete bujicom vremena i u sebi su nosili tračak bola i čežnje za zemljom koja već odavno više ne postoji. Ivan priveza svog vranca za jedno drvo kraj staze i krenu u pravcu iz kog je ta pesma dopirala. Probi se kroz gusti čestar i granje i izbi na proplanak obasjan jakom, nezemaljskom svetlošću. Dah mu zape u grudima kada ugleda prizor pred sobom, iako tako nešto ne vidi prvi put.
Na malom proplanku od sparušene trave, pravilnog ovalnog oblika, grupa od nekih desetak Vila igrala je uz melodiju prastare pesme pevane na nekom nepoznatom jeziku, još nekoliko njih sedelo je na zemlji ili travi okolo i sa osmehom na usnama posmatralo neobičnu svitu. Stajao je tako par beskrajnih momenata zagledan u taj predivan splet dugih kosa, prelepih lica i čvrstih grudi ne mogavši da dođe k sebi od te zaslepljujuće lepote što se sjatila tu, na par koraka od njega. Ni sam nije znao koliko je dugo bio na ivici proplanka opčinjen vilinskim plesom i magijom njihove božanske lepote, kada iza sebe začu nežan, milozvučan glas:
''Kažu da smrtnik koji vidi vilinsko Kolo može da poludi...''
Ivan se okrenu i ugleda dobro poznat lik. Visoku devojku duge, zlatne kose koja joj je padala sve do struka, lica anđeoski lepog na kojem su kao dva smaragda blistala dva plava oka. Stajala je obučena u providnu belu odoru ispod koje su se, poput dve prezrele jabuke, nazirale njene krupne, okrugle dojke. Njegova sestra, kraljica rečnih duhova.
''Naisa...'', izusti on i krenu joj u zagrljaj.
''Brate moj...'', promrmlja ona i obujmi ga čvrsto rukama, ''Ti si izgleda zaboravio na svoju posestrimu. Baš kao što vreme zaboravlja nas i čitav ovaj prolazni svet...''
''Ne govori tako sestro... Bića od tvoga roda ne stare...''
''Starimo, Ivane...'', reče ona i položi dlan na njegov obraz, ''Starimo... Iznutra. I ovaj svet je ostareo sa nama. Uskoro će doći vreme da napustimo mi njega ili on nas.''
Naisa se zatim nagnu i poljubi ga u čelo, pažljivo i nežno, kao da ljubi dete.
''Nemoj me više terati da te toliko dugo čekam... Zar si zaboravio gde žive Nagorkinje?''
''Iskreno govoreći, jesam. Ali, neko me je podsetio. Morao sam da mu odsečem prst zbog toga.''
Ona se nasmeši, uze ga za ruku i povede niz ledinu ka ostalim vilama koje su već bile prekinule ples i sedele na travi.
Jedna od njih ustade i priđe im. Bila je to crnokosa lepotica sasvim oskudno obučena, naime, od odeće je imala samo jednu srebrnu ogrlicu oko struka. Kosančiću zastade dah pri pogledu na njeno golo telo.
''Ovo je Avalina... Gospa od izvora.'', reče Naisa, ''Verujem da ste se već sreli...''
''Jesmo...'', promuca Kosančić kada u obnaženoj lepojki prepoznade zagonetnu devojku od jutros.
Avalina mu priđe zagonetno se smešeći i reče nešto na Vilin-jeziku. Zatim ga obgrli rukom i poljubi, dodir njenih usana bio je kao dodir latice cveta, nežan i nestvarno lak.
''Sviđaš joj se...'', reče Naisa uz osmeh.
''Primetio sam.''
''Želim da budem tvoja žena... Želim da ti rodim petoro dece... Želim da me okitiš zlatom i srebrom... Možeš li to, vojvodo Lazarev?'', reče Avalina na srpskom i prođe prstima kroz Ivanovu dugu kosu.
''Sumnjam da to želiš, Avalina. Tvoja lepota zaslužuje nekog manje smrtnog.''
''Ali, ne... Vojvodo moj...'', usprotivi se ona. ''Moja lepota će te i učiniti besmrtnim. Samo ako to želiš.''
''Nije potrebno, sestro.'', reče on uz osmeh. ''Mene je moj Gospod već učinio besmrtnikom.''
Avalinine oči tada postaše dva tanušna proreza, usne joj se iskriviše u podrugljiv osmeh:
''A reci mi, Zmaju od Radana, je li te taj tvoj Bog... Koji je prognao mene i moj narod... Učinio otpornim na turske sablje? Da li će te on spasiti dok ti azapski konji budu prosipali drob i mrvili kosti u prah?''
Ivan je pogleda zbunjeno ostavši bez reči pred ovim iznenadnim naletom njenog prezira, ali zato Naisa tiho, zapovednički prozbori:
''Avalina...'', glas joj je bio čvrst i odmeren, ''Zar tako želiš dobrodošlicu mom bratu?''
''On nije tvoj brat, on je jedan od njih, samo što ima znak na...''
''Nije na tebi da o tome presuđuješ.''
''Ja sam samo...''
''Gubi se odavde.''
Avalina uputi Naisi jedan uvređen, molećiv pogled, ali sve što je dobila bio je beskrajno hladan odgovor.
''Ja sam ovde druga po prvenstvu. I ti ćeš da učiniš ono što sam ti zapovedila.''
''Da...'', promrmlja Avalina, ''Moja gospo...''
Naisa zatim bez reči povede Kosančića ka sredini proplanka gde je već otpočelo većanje.
Skupom vilinskih bića dominirala je jedna visoka, smeđokosa lepotica, dostojanstvenog držanja, odevena u dugu, zlatom izvezenu hanjinu koja je padala do same zemlje. Kosančić u njenom liku odmah prepoznade Jerisavlju, Vilin-kraljicu i starešinu skupa. Njeno lepo i ozbiljno lice oštrih crta blistalo je u polutami poput Sunca, sve na njoj, i kosa i ruke i lice, bili su mladoliki, kao u devojčice, samo su njene krupne, crne oči, na neki čudan način odavale koliko ustvari godina ona ima. U njihovim dubinama jasno su mogli da se nazru pejzaži starog sveta, zidine Jerihona, izvori Tigra i Eufrata, beskrajni rajski vrtovi, zaboravljeni krugovi magije, zaboravljeni krugovi života, svet protkan čarolijom i mirisom polena, svet koji još uvek živi u ta dva oka i koji će jednog dana umreti sa njima. Ono što je najviše iznenadilo Ivana u vezi te stare, prelepe gospe, bilo je njeno srpsko ime. Naisa mu je jednom prilikom razjasnilu i tu nesvakidašnju stvar. Jerisavlja je uzela to ime u znak zahvalnosti Srbima kao narodu sa kojim već nekoliko vekova deli dobro i zlo. Njenog pravog, vilinskog imena niko se više i ne seća, niti ga ona pominje.
''Dobro nam došao Zmaju od Radana.'', reče ona dostojanstvenim tonom, ''Nama, gorskim i rečnim vilama, biće čast da te bar za jednu noć primimo u Okrilje.''
''Hvala na ovim divnim rečima, presvetla gospo...'', reče Kosančić i duboko se pokloni, ''Meni, običnom smrtniku, još veća je čast biti ovde sa vama.''
Jerisavlja mu uzvrati jednim blagim osmehom i ceremonijalnim naklonom a zatim naredi ostalim vilama da sednu u krug i da veće otpočne. Kosančić je takođe zauzeo mesto u krugu, sedajući na travu odmah kraj svoje sestre. Tada se u njenoj levoj ruci, kao stvorena niotkuda, pojavi jedna velika, rumena jabuka.
''Verovatno si umoran od dugog jahanja...'', reče ona brižno, ''Uzmi. Ovo će ti povratiti snagu.''
''Da je nisi ubrala u Edenskom vrtu?''
''Da.'', nasmeši se Naisa, ''I zmija me je nagovorila da to učinim.''
''Dobro... Da vidimo iz kakvog raja ćemo biti prognani.'', reče Ivan i zagrize jabuku. Već pri prvom zalogaju oseti kako mu se vraća snaga u mišice i krv brže struji venama.
''Ovo je čudesno...'', reče, ''Gde raste ovakvo voće?''
Naisa ga samo okrznu pogledom i nasmeši se.
''Vi Ljudi imate zaista puno toga da naučite...''
Dok su negde iza njih čulo hučanje potoka, Ivan upita sestru:
''Zbog čega je sazvano Veće?''
''Jedna naša sestra ukrala je u obližnjem selu dete... Treba da odlučimo da li sme da ga zadrži.''
Kosančić je već bio čuo za taj običaj kod vila. Iako su po prirodi veoma moćna bića, one ne mogu da odole onom nagonu koji se krije u svim ženskim dušama. Zovu materinstva. Veoma često se dešava da neka od Nagorkinja siđe u selo, ukrade dete iz kolevke i potom ga odgaji kao svoje rođeno. To dete kasnije od svoje pomajke stekne mnoge osobine i moći koje prosti ljudi nazivaju natprirodnim, đavolskim ili svetačkim. U Srbiji se u to vreme, za mnoge junake smatralo da su vilinskog porekla ili da su ih zadojile vile. Dešavalo se, doduše mnogo ređe, da se neka od vila zaljubi i uda za smrtnika. Mnoge od njih su tako gubile magijske osobine koje su imale u Okrilju ali su zato, sa druge strane, postajale verne supruge i predivne majke.
Jedna nežna, krhka figura istupi iz mraka i stade pored Jerisavlje. Bila je to lepa nagorkinja duge, svetlosmeđe kose, u naručju je držala povijeno dete, bebu staru par meseci.
''Ovo je Galadina...'', šapnu Naisa Ivanu na uvo, ''Na vašem jeziku zvala bi se...''
''Znam...'', reče Kosančić, ''Svetlana.''
Veće otpoče Jerisavljinom besedom na jeziku koji Ivan uopšte nije razumeo. Bio je to jezik prepun suglasnika i potpuno se razlikovao od onog kojim ga je pomalo naučila Naisa. Potom su prisutne vile krenule u žučnu raspravu koju je Vilin-kraljica povremeno prekidala u trenucima kada bi izrečene opaske prelazile granicu pristojnosti. Sve to trajalo je veoma dugo i Naisa se svo vreme svojski trudila da mu tok rasprave koliko-toliko prevede na srpski. Napokon, negde o koncu noći, došlo je i do momenta odluke koja je trebala da se donese glasanjem. Ivan je sa interesovanjem posmatrao Galadinu koja je ćutke, grčevito držeći dete obema rukama, sa zebnjom iščekivala kraj.
Vile su se izjašnjavale jedna po jedna, za ili protiv, na kraju odluka bi donešena. Kada ju je smeđokosa lepotica čula, ona samo obori glavu i tiho zajeca, niz njeno prelepo lice skotrljaše se dve biserne suze. Nežno privi bebu uz sebe i poljubi je u čelo. Zatim skloni pramenove kose sa lica i tiho zapeva jednu staru uspavanku.
Oj, golube, moj golube,
Ne padaj mi na maline,
Ružo rumena...
Ivan je sedeo kao okamenjen slušajući njen anđeoski glas, činilo mu se da se sva tuga ovog sveta sakupila u toj setnoj elegiji, u svakoj reči i uzdahu koji klizi sa vilinskih usana ravno u svežu avgustovsku noć. Pitao se u sebi da li su Ljudi niža bića od Vilinskih zbog toga što ih sopstvena patnja mrvi u prah, što su toliko bespomoćni pred njom.
''Ostavimo ih same...'', reče Naisa i uze ga za ruku.
''Vratiće ga?''
''Da... Ali će ga prethodno darivati. To dete će u sebi uvek nositi nešto vilinsko. Biće to njegov blagoslov i njegov usud.''
''Hoće li preboleti?''
''Bolovati hoće... A da li će preboleti... Znaš, Galadina je nekad davno bila jedna od vas, bila je smrtna. Taj materinski nagon, ta čežnja za dečjim osmehom, dodirom... To je klica ljudskog što je ostala u njoj. Nijedna magija ne može da to izvadi iz njene duše.''
''A ti?''
Naisa zastade i zbunjeno ga pogleda.
''Šta ja?''
''Da li si ti ikad poželela...''
''Šta?''
''Pa, to... Da imaš dete.''
Jedna tamna senka prelete na tren Naisinim licem, vreme se zaustavi u tom trenu a nešto zasvetluca u njenim dubokim plavim očima, oštro i blistavo.
''Brate moj...'', promrmlja ona tako ledenim glasom da se Ivanu naježi koža od njega, zatim dodade sa usiljenom nežnošu, ''Moj slatki bratiću...''
Sačekala je par trenutaka, a onda smireno, odsečno i hladno rekla:
''Nemoj to više nikad da me pitaš.''
Činilo mu se da je prestao da diše za jednu malu večnost. Kada je uspeo da se povrati, Naisa se već bila odmaknula od njega i otišla da sedne na vrh uzvišenja, pod senku jednog starog jasena, osmeh joj je opet igrao na licu, kao da se ništa nije dogodilo.
''Hajde, ispričaj mi kakve te je to muka naterala da dođeš i tražiš moju pomoć.''
''Tužna je to priča...''
''Baš kao i sve one koje su istinite... Hajde, brate, počni.''
Ivan sede na zemlju do nje i krenu da joj govori o Đurđiji, o tome kako ju je Zmajevac vratio u život a potom i o njenom tragičnom kraju, o povratku iz mrtvih i svemu što se potom zbilo. Nije propustio nijednu pojedinost jer je znao da rešenje leži u stvari koja je njemu promakla a na koju će Naisa sigurno obratiti pažnju.
Dok se zora bližila, šumom je odjekivao eho Galadinine pesme.
Oj, golube, moj golube,
Ne padaj mi na maline,
Goro zelena...
Naisa podiže pogled ka zvezdanom nebu. Nije ispoljila nikakvo osećanje vezano za priču koju joj je Kosančić noćas ispričao. Kao da je se sve to nije doticalo. Ćutala je tako neko vreme, zagledana u zvezde i na kraju rekla:
''Znaš, ona nije zla...''
''Znam to, Naisa.'', reče Kosančić.
''Ako to znaš, onda si i ti kriv. Jer zlo u ljude nikad ne dolazi samo od sebe. Ili ga prizovu ili im ga neko usadi u srce.''
''Ja to nisam učinio.''
''Ali su to učinili oni kojima si gospodar.''
''Oni su obični ljudi... Prosta svetina... Oni ne znaju...''
''Nikad nisam uspela da razumem vas Ljude. Bog vam je dao toliko slobode, kao nijednom soju na svetu, a vi to nikad niste umeli da cenite. Sve što ste od davnina znali jeste da tu istu slobodu otimate jedni od drugih.''
''To je naše prokletstvo, sestro. Naučili smo da živimo sa njim.''
''I da umirete, vidim... Većina vas velika je samo u smrti.''
''Većini od nas to je jedina uteha. Umreti kao čovek.''
''Uteha, kažeš? Đurđija se nije utešila umirući obešena o konopac, za nju je smrt predstavljala jedini izlaz, ali taj izlaz nije vodio tamo gde je ona htela. Postoji samo jedno mesto strašnije od surovosti u ljudskom srcu, a to je Pakao.''
''Tamo treba da je pošaljem?''
''Ne... Tamo će završiti oni koji su je na njega osudili. Ti treba samo da joj pomogneš da otpočine u miru.''
Naisa ustade i nasmeši se. Njena zlatna kosa blistala je na mesečini.
''Ti kao da si slep kod očiju, brate. Rešenje ti je svo vreme visilo o pojasu...''
Ivan zbunjeno dodirnu balčak svog mača i promuca:
''Moj Zmajevac?''
''Da, tvoj mač. Tvoj čudesni mač. Mnogo si pogrešio kada si dao Đurđijinoj mati da nad njim uradi taj prastari ritual...''
''Znači, tada se ipak desilo nešto?''
''Da. Zmajevac je zaista Đurđiju vratio iz mrtvih, ali deo njene duše je ostao u sečivu i zato ona sad ne može da se upokoji. Ona je, ustvari, postala utvara tvoga mača. Vezana za njega dok god postoji.''
''Postoje li neke čini kojima se taj obred može razbiti?''
''Da. Postoje...''
''Onda reci mi koje su to, ti si mi jedina nada...''
Naisa ga uze za ruku i prođe svojim prstima kroz njegovu dugu, kestenjastu kosu. Par trenutaka ga je gladala pravo u oči, a onda skrenu pogled ka uzvišici što se uzdizala levo od njih.
''Vidiš li onaj veliki kamen, gore, ispod hrasta?''
''Vidim.''
''Postoji sličan takav kamen blizu jednog sela kraj Ohridskog jezera. Legenda kaže da je jednom godišnje, u avgustu, na isti dan i uvek u isti čas, rano izjutra, do tog kamena iz gore dolazio prelepi jelen sa rogovima od zlata. Stanovnici tog sela, i Hrišćani i Muslimani, svake godine su, njemu u čast, na tom kamenu žrtvovali jedno jagnje. Prolazilo je tako vreme, i jedne godine suša i bolest pobi ono malo ovaca što je ostalo u selu. Meštani nisu imali šta da iznesu kao žrtvu jelenu. Zlatnorogi se ipak pojavio, istog dana, u zoru, kraj istog kamena... Seljaci su stajali, nemi i postiđeni, i gledali ga u zbunjenosti i strahu...''
Kosančić pogleda u sestrine oči od plavog somota.
''Šta se tada desilo?''
''Jelen je predložio da žrtvuju njega.''
Ivan uzdahnu duboko i pređe pogledom preko ovalnog proplanka na kome je sada samo Galadina sa bebom u rukama, tužnim glasom pevala uspavanku.
''Koga ja treba da žrtvujem, sestro?''
''Na to pitanje znaš odgovor, Ivane...''
''Da...'', promrmlja on sa gorčinom, ''Moram žrtvovati svoj mač, je li tako? Moj Zmajevac?''
''To je jedini način, veruj mi... Znam koliko ti znači, u koliko bitaka si ga nosio sa sobom, koliko ti je puta spasio život... Ali nema ti druge.''
Ivan dodirnu vrhovima prstiju dršku mača, za druge je to bio samo komad čelika, stvar hladna i beživotna, ali samo je on znao njegovu istinsku vrednost. Ponekad mu se činilo da Zmajevac ima dušu, baš kao i sva ostala živa bića.
''Reci mi kako.''
''Vrlo jednostavno.'', reče Naisa, ''Učinićeš isto što i Đurđijina mati. Uzećeš sa izvora vrč hladne vode, otići ćeš do Đurđijinog groba, u suton, ni ranije, ni kasnije. Vodom ćeš politi sečivo Zmajevca, ravnomerno, ali zapamti... Kapi moraju padati direktno na humku.''
''Šta će se tada desiti?''
''Videćeš...''
Kosančić priđe Naisi i zagrli je nežno.
''Hvala ti, sestro.''
''To je najmanje što sam mogla da učinim za tebe... Ne tuguj zbog mača. Narediću Srebrnom Caru da ti iskuje novi. Biće ti potreban uskoro. Pločnik ti nije bio poslednja bitka.''
''Plašiš se Turaka i njihove najezde?''
''Da. Raznoliki su moćna vojska... Veoma moćna.''
''Ne znam šta da ti kažem Naisa, mi Srbi više nismo toliko veliki kao nekad... Dušanovo Carstvo mi se sada čini kao pusti san.''
''Ostavi se Dušana. Dolaze vremena krvavog polumeseca. Opet ćeš ratovati.''
Naisin pogled kliznu bistrim, zvezdanim nebom, ona uzdahnu i poljubi ga u obraz.
''Najbolje bi bilo da kreneš. Uskoro će zora.''
''Znaš li kada ćemo se opet videti?''
''Ne znam... Niko to ne zna, brate. Hajde, pođi... I ja moram da idem, uskoro će Sunce da zasja na Istoku, znaš i sam da neke od mojih sestara ne vole da ih miluju njeni vatreni prsti...''
Ivan prigrli Naisu još jednom, poslednji put, i krenu niz proplanak. Osvrnu se na tren kada dođe do ivice šume, ali na ledini iz njega ne beše nikog, samo je blagi avgustovski vetar pomerao lelujave senke drveća. Za trenutak pomisli kako je sve što mu se dogodilo bio san, ali mu tad u glavi odjeknu melodičan ženski glas.
''Putuj s Bogom, Zmaju od Radana...''
On se nasmeši i prošapta:
''Neka te Nebo čuva, Gospo od Nišave.''
Zatim se okrenu i nestade u tami.
Ivan je stigao na svoj posed sledećeg dana negde oko podneva, taman na sahranu ocu Milutinu i njegova dva sapatnika, pred portom crkve dočekala ga je gomila ljudi lica smrknutih i prestravnjenih, kada je sišao sa konja i stupio među njih, žene su padale na kolena pred njim i ljubile mu ruke i skute, muškarci ga preklinjali i molili, sitna deca plakala.
''Pomozi gospodaru!'', zavapio je glas iz gomile, ''Teška kletva nas sustiže!''
''Spasi nas!'', molio je drugi, ''Ti si nam jedina nada.''
''Čini sa nama šta ti je volja...'', preklinjao je treći, ''Samo nas izbavi od veštice i njenih kurjaka.''
''Polako ljudi...'', rekao je mirno i dostojanstveno, zatim napravio malu pauzu dozvolivši masi da se primiri u ućuti, ''Nemate se više čega bojati, sahranite ta tri jadnika i vratite se svojim kućama i poslovima...''
''A Đurđija?''
''Đurđija je moja briga. Od sad pa nadalje neću da se to ime ikad više izgovori u ovom selu. Ona će noćas naći svoj mir... A mi svoj.''
Rekavši to, on uze svog konja za uzde i laganim koracima krenu ka kuli, masa se uskomeša ali niko se ne usudi da upita ili kaže bilo šta, bila je to reč gospodara, onog pravog.
Ceo taj dan Ivan je proveo u molitvi, klečeći satima pred ikonom Svetog Đorđa, negde pred sumrak, rekao je Radoslavu da mu sa izvora donese vrč hladne vode, kada se Sunce, kao da ga je neko kopljem pogodio, konačno strmoglavilo niz nebo na zapadu, odjahao je do raskopanog groba iza brega kod hrastove šume.
Dugo je stajao tu, obasjan krvavo crvenim bljeskom velike zvezde u zamiranju, prostor pred njim kao da se nekako širio i rastapao u hiljadu nijansi modre i zlatne. Činilo mu se da se tu, pred njim, otvaraju vrata zaboravljenih svetova, i da ga ti svetovi dozivaju da zakorači i uđe u njih, tek, u jednom trenutku van vremena, beskrajno kratkom, gotovo ništavnom, kroz njegovu glavu projuri jedna misao i natera ga da laganim pokretom ruke izvuče svoj mač iz korica. Kratak, odsečan bljesak čelika udari mu ravno u oči i on ih za tren zatvori, kada ih je otvorio ponovo, činilo mu se da u ruci steže jedan dugi, blještavi sunčev zrak. On podiže vrč sa vodom i ispusti težak uzdah iz dubine grudi, imao je utisak kao da treba da ubije neko sebi blisko i drago biće.
Tada iznenadni nalet hladnog vetra povi zelene krošnje hrastova, jedno magličasto obličje zatreperi mu pred očima i poče da dobija obrise. Kao da se rađao ni iz čega, Đurđijin lik poče da se uobličava i biva čvršći i jasniji sve dok se ona u svojoj punoj, besmrtnoj lepoti ne ukaza pred njim, kose duge i raspletene i lica ubledelog ali opet neverovatno lepog. Stajali su tako, ko zna koliko dugo, netremice se gledajući, on u njenu prozirnu, crvenu kosu, i lepotu koja seže s one strane groba, ona u njegovo isposničko lice umorno od puta i u mač što mu je poput ognja blistao u desnoj ruci. Dva bića različita po svojoj suštini, dva sveta, muškarac i žena, čovek i utvara, nisu zakoni ljudski bili ono što ih je delilo, nije to ni magija niti je to reč Božja, ono što je njih razdvajalo u tom beskrajno dugom trenu bio je jedan komad zemlje, jedan grumen što kao beočug stoji na granici dva sveta, crn i mrtav.
''Evo nas opet na grobu, Vojvodo...'', prošapta Đurđija svojim mrtvim usnama, ''Izgleda da je ova rupa u zemlji ishodište svih naših puteva.''
''Izgleda...''
''Jesi li konačno došao do magije, Kosančiću? Naisina mudrost je velika, da nije nje, ja bih odavno ostvarila svoj naum...''
''Taj naum bio je naopak i zao, Đurđija...''
''Zao, kažeš? Ko si ti da sudiš o dobru i zlu? Smrtnik sa mačem u ruci i vilinskim znakom na čelu. Zar misliš da Zmajevcem možeš označiti granicu između onoga što je dobro i onoga što je loše? Zar misliš da njime možeš omeđiti Carstvo Nebesko i plamene dubine Ada? Bedna je ta mudrost vojvodo, i tebe čeka jedan ovakav grob, jedno isto ovakvo ubogo parče zemlje, truljenje i tama... Govoriš o dobru i zlu a i sam ne znaš koliko oni umeju da budu istovetni. Zavisi samo odakle ih posmatraš. Da li iz raja ili iz pakla... Da li sa oblaka ili iz groba... Da li sa brega...''
Ona zaćuta na trenutak i pogledom obavi brdo što se uzdizalo iza Ivanovih leđa.
''Ili iza brega...''
Ivan je stajao kao ukopan, nemo zureći u njene tužne oči, ona ga dodirnu blago, vrhom svojih prozirnih prstiju i nasmeši se.
''Hajde, vojvodo... Učini ono što moraš. Vreme je.''
''Vreme? Za šta?''
Đurđija prođe lagano prstima kroz svoju crvenu kosu, jedan zrak umirućeg sunca zaplete se u njoj i nestade.
''Da se umre...'', reče ona tiho i zatvori oči.
Ivan nakrenu glineni vrč, iz njega poteče tanki mlaz bistre, izvorske vode.
I tada se desi nešto čudesno.
Kako je voda dodirivala i klizila niz dugo sečivo Zmajevca, tako se ono rastapalo, kao da je od voska, krupne kapi rastopljenog metala uz šišteći zvuk padale su po goloj zemlji Đurđijinog groba i utapale se u njoj, njen lik, iz trena u tren bivao je sve bleđi i prozirniji, da bi se na kraju pretvorio u beličastu izmaglicu i nestao, tada iz šume hiljade vukova bolno zajeca šaljući poslednji pozdrav svojoj kraljici. Ivan se naježi od tog zvuka od kog se zatresoše brda, u ruci mu ostade samo draguljima optočena drška, u srcu praznina i osećanje da je nešto vredno zauvek izgubio.
Stajao je još dugo na raskopanoj humci zemlje, negde iznad njega zvezde zaigraše svoj svetlosni ples na golom, večernjem nebu, Mesec je visio okačen iznad brda pokrivenih šumom, dole, niz obode bregova šumela je Kosanica nošena Zmajevim dahom sa Radan planine. Vrata jednog sveta zauvek se zatvoriše. Na mestu gde su bila ne ostade ništa do par grumenja tvrde, suve zemlje.
Vojvoda Ivan Kosančić uzdahnu i prekrsti se. Pogled poče da mu klizi niz noćni pejzaž Kosaničkog kraja.
Niz gola brda, milujući krošnje hrastova, jesen je stizala na krilima vetra.
Jul – avgust 1999.
Dakle to je to.
Verzija sa konkursa. Postoji jos jedna gde su neke scene ispravljane ali ce ona ici u evenutalnu zbirku.
Mislim, ovo je epska fantastika sa srpskom temom. Kome ta vrsta proze ne lezi jednostavno je nece ni citati. niti bi mu se svidela.
Ja sam pricom generalno zadovoljan iako ima puno mana, od jezika do patetike. Trudio sam se koliko god mogu da ispravim.
Primeticete da postoji dosta paralela sa Crnim Cvetom jer tretiraju slicnu temu i ima iste pocetne osnove. Kada sam pisao ovu pricu a i dve potonje UZDARJE i PREKO REKE, DO GOLIH BRDA nisam imao pojma da ovaj Bobanov roman uopste i postoji.
Sledece godine, kada se Boze zdravlja, roman UCITELJ MACEVANJA bude pojavio verujem da ce biti dosta pordejenja sa ovim i sa onim. No, to je neminovna stvar. Onos to zelim da kazem jeste da mi nije obicaj da kradem fore slabijim piscima od sebe.
Ko bi rekao.
Sitnice na stranu, stvarno dobra prica.
Kako stvari sada stoje, neko bi trebalo da polize ono sto je rekao...
Zamire dan nad Radan planinom, niz nebo na zapadu lagano klizi plamena sunčeva lopta i utapa se u moru modrih oblaka šaljući poslednji pozdrav svetu koji već sledećeg jutra više neće biti isti. U tim trenucima kada dan više nije dan jer gubi svoju boju, svetlost i smisao, a noć nije noć jer njeno crnilo još uvek pokriva neki drugi kraj smrtnog sveta, u tim beskrajno kratkim časima Božanske magije, ljudima se ponekad čini da se to tamo, na zapadu, otvaraju vrata nebeska......... mislim... daj... tako pišu devojčice u šestom osnovne.
Mogla bih da ti kažem reč dve o klišeima u njihovoj najbanalnijoj formi, o trivijalnim metaforama kakve jedino šiparice i usedelice nalaze emotivno izazovnim, o besmislenosti fraza poput "izvukao je svoj dugi mač" (a čiji bi, jadan? Moj?) ili "pod sjajem umirućeg sunca" (to ti je bona-fide referenca na 19-ti vek), o "blagom avgustovskom vetru koji je pomerao lelujave senke drveća" (??????????) ili "kad se sunce, ko da ga je neko kopljem pogodio, konačno strmoglavilo niz nebo na zapadu" (za ovo prosto nemam reči).
A koja vajda i da imam? Ti nisi ovde da se obrazuješ, zar ne?
Ti si ovde da se zabavljaš.
Fakt jeste da imaš publiku i, kako stvari stoje, imaćeš je. Ta publika brojčano jača iz dana u dan, to i sama vidim.
Šta da ti kažem?
Bude li mi bog naklonjen, naći ćeš slavu u mejnstrimu i ostaćeš tamo.
A ako tamo i ne uspeš, bar ćeš ući u istoriju fandoma kao čovek punih deset godina mlađi od Libeat.
Malo li je?
Quote from: "Mixitron M. Storm"
A u glavi mi se stvarno vrti i ideja da bi sujete mogle da se malo pokopaju i da se ne ide po liniji pljuvanja dela nekoga čiji lik ne podnosimo... jebiga, izgubio sam nit onoga što hoćeš da kažeš....
Ovaj citat potvrđuje da ti je moja
nit oduvek i izmicala.
Na netu,
lik jeste
delo. To što pišeš na forumu jesi
ti. Tvoj virtuelni portret, tvoja esencijalna dvodimenzionalna ličnost zastupljena je i predstavljena iskljičivo tvojim izjavama i stavovima koje te izjave reprezentuju. Na netu je čovek uglavnom
delo i maltene nema lika; lik je trodimenzionalni koncept kojem ovde prosto nije mesto. Ja sada poznajem tvoje delo, (koje je ujedno i tvoj lik) i shvatam da bi ti svaku moju negativnu rekaciju na to tvoje 'delo' uspeo da vidiš kao negativnu reakciju na tvoj 'lik'. A takav stav opterećuje svaku istinski suvislu konverzaciju do te mere da nam ostavlja prostora jedino za razmenu trivija.
Ali nećemo dalje o tome.
Po svim pitanjima od iole značaja na ovom forumu, nas dvoje smo različiti koliko dva intelekta uopšte mogu da se razlikuju.
Evo na dva topika raspravljamo o dva dela koja su tematski veoma slična.
Ono o čemu neću da govorim su vrednosni sudovi o njima. U suštini, želeo bih da diskutujem sa Bobanovom tvrdnjom da je lakše pisati fantastičnu prozu nego realističnu prozu.
Mislim da suština nerazumevanja između različitih čitanja ova dva dela leži u prihvatanju i neprihvatanju oneobičenog sveta, koje je, po meni, od suštinskog značaja pri određivanju da li nam se neko fantastično delo sviđa-ne sviđa.
Problem sa fantastičnom prozom je da ima toliko mnogo činilaca koji utiču na čitaočevu spremnost za identifikaciju sa oneobičenim svetom. Dovoljno je da jedan od njih prevagne i čitavo naše prihvatanje tog sveta ode dođavola.
Gotovo sve što Ghoul zamera Bobanu, stoji (osim, po meni, zamerki na strukturu dela, s čim se ne slažem). Očito da su te zamerke, za njega, takvih razmera da ugrožavaju ukupnu percepciju čitavog dela. Meni nisu, iako sam ih, u prolazu, uočio. Možda zato što sam manje zahtevan čitalac, ili zbog toga što sam pažnju usmerio na druge, pozitivne stvari, koje ovaj roman nesumnjivo sadrži.
S druge strane imamo priču kojoj sam bez predrasuda dao krompirić na konkursu, nemajući pojma o kome je reč. Zašto krompirić. Zato što smo autor i ja na totalno različitim talasnim dužinama. Zato što su mi jezik i slike kojima autor gradi svoj svet potpuno strane, neuverljive. Zato što sam tokom čitanja neprestano imao problem da poverujem u motivaciju likova i verovatno zanemario neke stvari koje ova novela sigurno sadrži, jer, s druge strane, imamo činjenicu da joj neko kao što je Oto daje na konkursu prvo mesto, a i da ima još ljudi koji je pozitivno ocenjuju.
Mislim da bi razmatranje reader's response-a, na primerima ova dva dela bio zanimljiv magistarski rad iz oblasti teorije fanstastične književnosti :)
Quote from: "Mica Milovanovic"Mislim da bi razmatranje reader's response-a, na primerima ova dva dela bio zanimljiv magistarski rad iz oblasti teorije fanstastične književnosti :)
Da li ovom izjavom podrazumevaš kako se čitalačke reakcije na fantastičnu književnost razlikuju od reakcija na književnost uopšte? :)
Libeat, Bobane, apsolutno se slazem sa vama.
Vase primedbe su opravdane i utemeljene. Stavise, neke stvari sam izmenio (pocetak koji je Boban pomenuo) kao i neke momente na koje je ukazala Libeat.
Odmah sam se setio sta mi je Oto rekao prosle godine u vezi sporenja oko moje price. Zamerke onih koji su bili protiv ticale su se POJEDINOSTI u prici, s druge strane oni koji su bili za i dali poene gledali su pricu kao CELINU. Naime sve stvari koje ste pomenuli daju se popraviti i to nije prilicno tesko. Na kraju krajeva, zato i postoje urednici i recenzenti. Sasvim je normalno da je moj stil i zanat 1999. godine kada je prica nastajala, dakle PRE 7 GODINA, bio takak kakav je, patetican, musav, nedorecen...
Medjutim, mislim da sama prica, sa svojom osnovom, motivima i idejom uopste nije toliko losha koliko se vi upinjete da je takvom napravite. Sama IZVEDBA bi da sam je pisao danas bila puno bolja, ali danas pisem neke druge stvari.
Problem je kada je CITAVO DELO kao u slucaju Bobanovog "romana" postavljeno na tankim osnovama. Tu vec ni najvestiji literarni zahvatinista ne mogu da urade. Stvar je jednostavno losa.
Daj, bre, Bobane... Ti ce mi nesto zameras?
Look Who's Tallking? "Pisac" CRNOG CVETA?
Pa ja mogu bez problema da izvucem DESET pasusa iz tvog romana GORIH od onog mog koji si ti "zaplavio".
O kvalitetu tvoje epske fantastike dovoljno su rekli tvoji "recenzenti", citalacka publika kojoj tvoj roman nije bio zanimljiv, muk kritike i periodike koju sakata intersekcija Bas Celika i Marka Kraljevica nije zanimala.
Libeat, nemo me vuces za jezik... TI ZNAS da sam ja kudikamo bolje upoznat sa tvojim opusom nego ti sa mojim. I ZNAS da u tvojim pricama ima toliko KLISEA da mogu sa njima da otvorim POSEBAN TOPIC. Sto automatski ne znaci da ti je proza LOSHA, naprotiv. Jeste da bi ja za jednu isfrustriranu i nevaspitanu sredovecnu osobu koja me vredja na svakom koraku morao (po nekim nepisanim pravilima ovog okruzenja u kome smo sad) da kazem SUPROTNO, ja to necu uciniti.
Ja, za razliku od tebe, ne vezujem delo za licnost pisca.
I jos nesto. Ne zaboravite da sam pricu okacio da bi na probu stavili KREDIBILITET ZIRIA ZS iz prosle godine. Ja sam to ucinio JEDINI dozvolivsi da prek mog dela cerece MENE iako sam znao kakvi komentari ce doci sa koje strane. Ali ako vec krecemo da pretresamo ko je kakav pisac nezavisno od toga kakvi su mu uspesi na konkursima...
Ajde Bobane, ako si mudonja (a nisi) okaci ti sad PRVU GLAVU "CRNOG CVETA".
A ti Libeat, pricu iz ZS br 13. ili "Miris Vremena" iz ALEFA, moze i prica iz TAMNE ZVEZDE.
Ajde drustvo...
Ajde da se ZABAVLJAMO.
Ima jedna priča Rodžera Zalaznog, VREME OLUJE, objavljena u jednom od prvih SIRIUSA, dalekih sedamdesetih godina.
Priča je obično sranje.
Ali u tom periodu nisam bio zadovoljan nekim stvarima u životu, a poslednji pasus te priče tačno je pogodio moje raspoloženje - doživeo sam ga kao udarac u stomak. Bezvrednu priču stavio sam vrlo visoko na ličnoj rang - listi, i dugo je tu nosio, svestan da je inače, u svemu daleko ispod proseka.
Da ne dužim - kad čitam priču, dotakne me ili ne, pogodi me ili ne, i ni sve književne teorije na svetu tu ništa ne mogu - sem, možda, da posle takvog stručnog komentara dotičnu priču pročitam mnogo pažljivije.
Za Dexovu priču - nisam bio u žiriju, bio sam i sam u areni. I ovog puta, iako kiselo, moram da se složim s Mićom: njega je priča ostavila hladnim, jer on nije iz tog filma. Mimoišli su se, priča i on.
Pročitao sam IZA BREGA: moj utisak je mlak - ja volim drukčije priče, koliko god klišetirane bile... Ali u žiriju je bilo ljudi koji drukčije misle, i čiju dobronamernost takođe ne dovodim u pitanje. OK.
Priči bih zamerio neke detalje - neke rečenice su neprimerene situacijama, po meni, i povremeno malo previše prideva... Ali, nek se baci kamenom prvi onaj, ko je bez greha.
Vile mi se izuzetno dopadaju. Ja bih ih iskoristio za nešto drugo.
Ukratko, sa pričom se nađem ili ne nađem, i tu mi kriterijumi, inovacije i muzičke lestvice slabo pomažu: Tako mu je to, što kaže Goran S.
A zato što se nisam našao s pričom...razlog je najpre u meni, u onom šta očekujem i volim.
@ Dexa: Ma daj, bog budi s tobom!
Nemaš šta više da dokazuješ, nema potrebe za upoređivanja tebe sa Libeat ili Bobanom. Nismo mi ista liga, čoveče!
Nemam ti ja ni približno talenta koliko ti ili recimo Tripp.
A o profilu ličnosti da i ne govorim; tu sam od vas udaljena nekih parsek ili tako nešto.
Znaš li ti kad bi meni Oto dao prvo mesto?
Nikad, brale, nikad.
Varvarine, to nije kazo Skrobonja nego Vonegat.
Quote from: "dexa pantelejski"Sasvim je normalno da je moj stil i zanat 1999. godine kada je prica nastajala, dakle PRE 7 GODINA, bio takak kakav je, patetican, musav, nedorecen...
Osim sto si nepismen, ni matematika ti nije jaca strana.
Sta ces, ne mozemo svi da budemo tako lepi, pametni, kreativni i savrseni kao ti.
Nego, sta bi sa onom prvom glavom CRNOG CVETA?
Ajde, okaci je bre, ucini tako jedno dobro delo svim onim nepismenim i netalentovanim koji posecuju ovaj sajt.
Jebes Tolkina... Jebes Kinga... Daj da skinemo neku dobru foru od velikog pisca Bobana Kezevica.
QuoteDa li ovom izjavom podrazumevaš kako se čitalačke reakcije na fantastičnu književnost razlikuju od reakcija na književnost uopšte?
Grubo govoreći - da. Ili, možda malo opreznije rečeno: "...bi mogle razlikovati..."
Generalno, u vezi cele diskusije na ovom topicu mislim da dižete tenziju bez velike potrebe. Valjda nam je cilj da unapredimo domaću fantastiku, a ne da jedni drugima pokazujemo kako su glupi.
Dexo, to što sam te častio krompirićem znači samo da se ova priča i ja mimoišli, kako to Lazović kaže, iz iskustva, jer se vrlo često ne uspevam da nađem ni sa njegovim pričama, ali i sa Bobanom, što se lako može videti iz rezultata prethodnih konkursa :) Ništa drugo.
I nisi u pravu kada kažeš da su se zamerke ticale pojedinosti u priči - bar što se mene tiče. Ako treba da ti analiziram šta mi se nije svidelo, može i to, ali privatno...
Ne razumem oko cega se ovde vise vodi rasprava, kad je vecina ucesnika u njoj jasno stavila do znanja da je procena Deksine price vecinom zanovana na UKUSU a ne na nekim objektivnijim merilima.
Nekome nije legla, nekom jeste. Live with it.
Quote from: "Mica Milovanovic"U suštini, želeo bih da diskutujem sa Bobanovom tvrdnjom da je lakše pisati fantastičnu prozu nego realističnu prozu.
Mislim da je upravo ta zabluda pokopala žanr kao takav. Mislim da je ta krajnje maliciozna predrasuda dovela do atrofiranja bazičnih literarnih standarda a to je za posledicu imalo odlivanje inteligencije.
Ja sad sam u iskušenju da kontriram Bobanu kako su stvari upravo obrnute ali intimno verujem da je istina negde u sredini; podjednako je zahtevno stvoriti i održati uverljivu strukturu u realističkoj baš koliko i fantastičnoj prozi . Jedina (krajnje nesrećna) distinkcija je čitalaštvo u ovoj potonjoj; manje je zahtevno i manje je sposobno da reaguje na zahtevnost. A to je, po meni, upravo direktna posledica onog već pomenutog srozavanja standarda, zbog odliva inteligencije, zbog malicioznih pretpostavki kao što je citirana.
ps. Ti ćeš jednog dana ipak morati da sortiraš ovo trenutno sranje na uzroke i posledice; nakon toga, sve je lakše. xremyb
Pošto sam i ovde naišla na veoma zanimljivu polemiku oko priče Dexe Pantelejskog, eto, ovde ću postaviti osvrt koji uradih, u želji da analiziram Dexin davnašnji rad (sada zaista ne znam kako piše, a veliki je raspon u godinama da bih očekivala da je isti pripovedač u pitanju):
Osvrt na pričanje u pripoveci ,,Iza brega" Dexe Pantelejskog
Posle dužeg iščitavanja postova na ovoj temi i dužeg praćenja diskusije nekoliko ljudi na ovom sajtu, nisam mogla odoleti izazovu da se pozabavim ovom pripovetkom i da vidim zbog čega ima i napada, ali i priznanja.
Ono što se odmah da uočiti je činjenica da se ovo delo ne da tek tako lako podvesti pod samo jedan književni žanr. U njemu ima prisustva od bajkovitog, i od epskog, i od strave i užasa, i od lirskog i refleksivnog, a vrlo često i od istorijskog... u pitanju je prava temarska mešavina koja se ne da podvesti čvrsto ni pod jednu žanrovsku odrednicu – jedino što se sa sigurnošću može odrediti su rod i vrsta.
Ovu pripovetku ne treba uzeti kao reper za pričanje autora, s obzirom na to da imamo informaciju kada je nastala i znamo koliko je godina imao autor kada ju je pričao. Verujem čvrsto da bi danas ona mogla biti samo skica za neku dužu formu koja bi bila boje realizovana, pošto pretpostavljam da se autorova ruka do ovog vremena mnogo više ispisala. Ovaj osvrt će imati nekoliko etapa u kojima ću pokušati da ospoljim i sve vrline, ali i mane ovog dela, kao i samog pripovedanja Dexe Pantelejskog.
Jezik:
Vrlo često zvukovna ravan dela u modernoj literaturi biva zapostavljena, te stoga se i javljaju realizacije nekih odličnih ideja koje čak nisu ni deseti deo onoga što je sam pripovedač imao u glavi tokom trena nadahnuća. Problem se javlja u samom početku i dosledno ostaje prisutan do samog kraja pričanja. Jezik je i više nego moderan, sa velikim prisustvom termina koji su potrebni u naučnim radovima, ali ne i u delu u kome se teži da se postigne onaj epsko-bajkoviti patos sa primesama strave i užasa. Gledano leksikološke strane, javlja se manjkavost u samoj jezičkoj doslednosti, jer ćemo pored istorizama tipa sebar i arhaizama tipa težak, imati prisustvo termina tipa paganstvo, jeres, magija, ritual a jako se dobro zna da naša narodna tradicija te pojave imenuje drugačijim imenima – neznabožac, mnogobošci, vradžbina, bajalica, obred, itd. (recimo, glavni junak, Ivan Kosančić, susreće na putu do svoje posestrime Naise susreće devojku; e, sad to je sve u redu do onog imenovanja devojka – u našoj tradiciji, a bogami i pisanoj junak će obično sresti devojče (hipokoristik, ako je nepoznata mila i dobra) i devojčuru (pejorativ, ako je u pitanju ružna, zla ili usedelica)). Najgore je u unutrašnjem uhu zazvučala sintagma ,,... poče da čita nešto na Staroslovenskom". Pored toga što je pravopisno netačno napisana ova imenica, postoji opasan problem u samom fingiranju tog doba... U to vreme bi retko taj odavno nestali jezik, na kome inače nisu pisane crkvene knjige, imenovao na taj način, a postoji i problem u fingiranju i istorijske verodostojnosti – niko u tom dobu (sem popova glagoljaša u Hrvatskoj) nije umeo da čita nijednu formu glagoljice koja je bila pismo tog staroslovenskog jezika. (Po dolasku Ćirila i Metodija, odmah su počele da nastaju redakcije – tako da je kod nas taj nerazumljivi jezik bio crkvenoslovenski, a govorni srpskoslovenski, s tim da je teško da je to ljudima bilo nerazumljivo, jer će tek po Kosovoskoj bici Konstantin Filozof uraditi treću, regresivnu reformu pravopisa). Dakle, na zvukovnojezičkom sloju postoje manjkavosti koje su više odraz autorove neispisane ruke i velike ispunjenosti informacijama i želje da se one sve nekako jezički ospolje i prenesu dalje, drugima koji slušaju pričanje. No, mora se istaći da autor poseduje zamaman rečnik što opet ukazuje na to da je naš pripovedač čovek koji zna vrednost jezika i koji jeste uhvaćen u mrežu pričanja.
Pripovedanje:
Pripovetka je ispripovedana u auktorijalnoj pripovednoj situaciji, iako se sve vreme teži da se pripovedanje maskira u personalnu, no, pažljivom čitaocu sam pripovedač ne može da izmakne i biva ospoljen na jednom prilično neobičnom nivou za pripovetku ovakvog karaktera. Da, naš sveznajući pripovedač se najčešće vidi u pasažima koji najčešće imaju ulogu retardacije, bilo to namera samog autora ili ne. Retardacija kao postupak je jedna od osnovnih pojava u epskoj poeziji, ali u ovoj pripoveci nije srećno realizovana. Mesto da se pripovedač pojavljuje kao neko ko će dati katalog junaka, opreme, mesta ili kao neko ko će onako usputno ispričati lokalnu legendu narodnim jezikom, on se pojavljuje poput nekog kustosa, turističkog vodiča, koji čitaocu baca pred noge podatke o tom i tom mestu ili tom i tom liku (recimo, zastoj radnje kod Bigoša ili onaj nesrećni pasaž o poreklu srpskog imena Vilin-kraljice). Pripovedač je tu jednostavno zaboravio na hronotop i krenuo da daje nešto poput reportaže, prosto previdevši da ti pripovedni postupci postoje u našoj usmenoj tradiciji i da se ti umeci u priču drugačije realizuju u skladu sa samim hronotopom priče. Zato je i rečeno da bi pre ovo mogla biti skica našeg autora, nego dovršeno pričanje. Potrebno je ove pasaže drugačije oblikovati i jezički ih patinirati regionalizmima ili tvorenjem specifičnog idioma. Takođe, prisustvo deskripcija sa lirskim motivima više narušava nego što pomaže oblikovanje priče koja ne bi trebalo da poznaje taj, pomalo sentimentalistički, pristup pejzažu ovog sveta. No, naš pripovedač je i veoma ambiciozan, jer se u ovim retardacijama vidi težnja fingiranja svekolike razuđenosti samog narodnog pričanja i omaž nekim tipskim likovima i univerzalnim motivima bez kojih ne bi bilo bajki.
Likovi i motivacija:
Ovaj deo je bio najteži i verovatno će ovo dužinom biti najduže. Ova pripovetka poseduje široku paletu likova koji proističu i iz epske tradicije, i iz narodnih bajki, ali i iz same istorije. Ono što se odmah mora napomenuti je činjenica da epski junak nije koncipiran tako u svesti čitalaca kao lik koji prvo promišlja pa tek onda dela. Kraljević Marko, Miloš Vojinović, Miloš Obilić ne razmišljaju, oni delaju, a potom samo sumiraju ono što je počinjeno (izuzeci od ovog klišea su recimo, Hektor, Odisej, Banović Strahinja, ali njihovo razmišljanje se ne bazira na preispitivanju moralnih i verskih načela i analiziranja, čak i oni više zaključuju i prihvataju te oštre zakone epskog sveta). U ovome je sadržan glavni problem u afirmaciji Ivana Kosančića kao junaka ove pripovetke. Ivan Kosančić nije istorijska ličnost, ali on je odavno postao deo onog kolektivnog nesvesnog, tako da većina nas ima već neku sliku u glavi o tome kakav bi mogao biti. Pripovedač kao da je zaboravio na ovaj fenomen, tako da Kosančić veoma sporo dela, od njega pravi promišljenog, veoma obrazovanog čoveka, koji je filozof i teolog, sa manirima, maltene, jednog viteza okruglog stola. Njegov unutrašnji jezik je profinjen i sofisticiran, vrlo često u teškoj zapitanosti, što je u potpunom sukobu sa kolektivnim viđenjem epskih junaka. Samim tim pasažima koji više odgovaraju govoru sv Avgustina u Ispovestima, naš pripovedač pada u drugu zamku nedoslednosti. Pripovedač za samog Ivana Kosančića na samom početku kaže sledeće:
,,Sedeo je tako nem pred ovim njenim rečima, tačno je znao kakav ritual sa njegovim mačem misli da uradi ta očajna, sujeverna žena i baš zbog toga se kolebao. Od kad zna za sebe gnušao se praznoverja i trudio se da prostodušnoj sebarskoj svetini objasni razliku između hrišćanske vere i njihovih duboko ukorenjenih paganskih praznoverica i strahova, a eto, sad ova mala žena dolazi sa molbom čije ispunjenje se kosi sa njegovim osnovnim uverenjima i predodžbama o Bogu i svetu koji je On ljudima skrojio. Da bi ispunio njen zahtev morao bi da pogazi sve ono što jeste."
Kao što vidimo, u sam njegov lik nas pripovedač uvodi vizijom čoveka koji ima Veru, koji se gnuša praznovernih trica i kučina, da bi mu darivao pobratimstvo sa vilama, znanje o starim obredima i bajalicama, susret sa Čuvarom prelaza, borbu protiv natprirodne sile. Ovde se javlja nedoslednost u samom formiranju karaktera Ivana Kosančića i pripovedač je odgovran za lošu motivaciju delanja ovog junaka. Pokušajem modernog pristupanja slikanju hommo interiora Kosančićevog, pripovedač je prekršio glavni zakon koji je u samom ustrojstvu junaka epskog miljea – junak bez ikakvog dokazivanja ima Veru a priori, on se nepravda ni sebi ni drugima za ono što čini, on je sav u hommo exterioru, a posrednim načinima pruža uvid u svoja ubeđenja – epski junak prvo dela, pa tek posle promišlja i to uvek u smeru zaključka ili da je postupio pravedno poštujući više zakone, ili da se ogrešio. (Primera za ovo ima mnogo – kralj Artur je hrišćanin, u potrazi za svetim gralom, ali on sadejstvuje sa Gospom od Jezera i Ekskaliburom kao sa nečim što jeste u ustrojstvu tog sveta, on ne kontemplira o praznoverju, on prati obrazac koji je od starine nametnut, on prati zakone koji su vrlo često nadređena kategorija onima koje su postavili sami ljudi; Kraljević Marko prvo ubija brajena mu Andrijaša, Musu Kesedžiju i ganja po Miroču vilu, pa tek onda promišlja o svom činu – ne pita se, samo konstatuje; Miloš Vojinović izlalzi na mejdan vojvodi Balačku, bez ijedne reference o tome da li hrišćanstvo priznaje postojanje takvog bića.)
Kako Kosančić može imati karakternu doslednost i učestvovati u doslednosti samog pričanja, kada je prepun unutrašnjih solilokvija o Veri, a prihvata postojanje onoga u šta ne bi trebalo da veruje?
Ono što još dodatno para dobro formiran svet priče i dobru motivaciju tragičkog uključenog u motiv strave i užasa je motivacija povampirenja, nesmirivanja u grobu devojke Đurđije. Još je Aristotel u svojoj Pesničkoj umetnosti postavio glavne zakonitosti tragičkog, a najbitnija od njih je, parafraziram, da je najbolji efekat tragičkog postignut kada pravednik bez ikakvog razloga pada u nesreću i sa nje strada. Ovde se vidi pokušaj realizacije takvog tipa motivacije kroz onaj čuveni motiv ,,ne daj me, majko, za nedraga", toliko puta ponovljen u našoj lirskoj i lirsko-epskoj poeziji:
"Volim s dragim po gori oditi,/ glog zobati, s lista vodu piti/ studen kamen pod glavu metati,/ neg' s nedragim po dvoru šetati,/ šećer jesti, u svili spavati."
No, problem se javlja zbog posredne, dovoljno neprikazane krivice Ivana Kosančića. Đurđija će ustati iz groba, bez toga da mi znamo da li je možda potajno volela Ivana, da li ju je Ivan odbio, a pouzdano znamo da je za neželjeni plan za udadbu saznao tek po Đurđijinom samoubistvu... u čemu je zapravo onda opravdanost njegove krivice i Đurđijine optužbe? Iako se obično u našoj tradiciji pravednik vampiri ako je nešto naopako krenulo prilikom samog obreda, neopojanog groba, njegovog nesrećnog rođenja u crvenoj košuljici – ovde na formalnoj strani imamo motivaciju za ustajanje iz groba (samoubistvo i obred u kojem je mač zadržao deo bivstva devojke), ali sadržinski je ta motivacija mnogo labavija – Đurđija se neupokojava da bi kaznila narod i vojvodu, s tim da su njeni stavovi koji bi trebalo da opravdaju njeno ustajanje poput onih koji će se javiti mnogo kasnije u literaturi – žena koja poseduje samosvest, koja se suprotstavlja društvu gazeći duboko ukorenjene patrijarhalne običaje, koja više nalikuje savremenoj ženi.
Ova pripovetka je ogroman izvor za jednu dobru polemiku i za pitanje da li je ovde pre bilo od uticaja Nastasijevićevih ,,Zapis o darovima moje rođake Marije", ,,Reč o zlom udesu Marte devojke i momka Đenadija" ili je autor rabio i neke postupke sa Zapada, gde postoji veliki procvat u pisanju alternativnih istorija. Moram istaći da je u pitanju jedan veoma smeo pokušaj i da se sam autor opskrbio velikim znanjem iz istorije, no, takođe moram nadodati da bi trebalo ponovo da se prihvati tastature i da ovu pripovetku nanovo ispriča, i u novom pričanju da ispoštuje poetičke zakone, jer šteta je da jedna ovako lepa i ambiciozna ideja ostane realizovana na nivou koji se više može nazvati prvim ili drugim slojem stvaranja jedne ozbiljne priče.
Dexo, hvala ti na ovom lepo provedenom vremenu i dao bog, te te više mi čitali. (Izvinjavam se zbog eventualnih grešaka u kucanju – nisam sam tekst dovoljno sa te formalne strane revidirala.)
nimrodel, hvala ti što postojiš (i što imaš toliko slobodnog vremena)! :!:
Odlično, odlično!
Eh, samo da je Oto onomad priložio ovakvu argumentaciju... ne bi danas bilo nikakvih nesporazuma između nas dvoje.
Nimrodel, svaka cast. :lol:
Da je ovde malo vishe ljudi ciji saveti su konstruktivni i dobronamerni (a ne kao u slucaju nekih drugih cije zamerke imaju cilj da unize autora i cisto su destruktivne i svadjalacke prirode) ovaj sajt bi bio izvor pozitivnih vibracija i kreativne energije.
Sa masom tvojih zamerki se slazem, samo sto bih dodao da sam vec uradio neke korekcije. Puno njih. Ovo u vezi jezika mi je na vise mesta ispravio Gula, a i kasnije sam krenuo da tabanam kroz kilometre istorijske i ine gradje tako da sam dosao do puno raznih saznanja. Vremenom "knjige na staroslovenskom" su zamenile "knjige starostavne", Kulu - "pirg", a zastavu - "steg" i tako dalje... Mnogo vishe sam se upoznao sa jezikom, obicajima, mitologijom te istorijom. I to je jos uvek malo. Navukao sam kuci toliko gradje da me plasi kad cu sve to da procitam. IZA BREGA zasluzuje jednu zestoku reviziju, bukvalno da se napise ponovo i postavljajuci je ovde upravo sam zeleo da dobijem korisne osvrte kakav je ovaj tvoj.
Ipak, tvoje najostroumnije zpazanje jeste da je to SKICA. Proba za nesto vece i grandioznije.
Da se stvari menjaju i da se mogu ispraviti potkrepicu jos necim. Naime, BOBAN je istakao pocetak price kao veoma losh.
Dexa se slozio.
Evo izmene koja je nastala u medjuvremenu.
Zamire dan nad Radan planinom i svet gubi svoju boju, svetlost i smisao. Ponire u mrak iz koga se rodio, nestaje pred očima koje su videle dovoljno lepote i previše greha, bledi i prosenjuje se, dobijajući novi oblik, nepoznat i nedokučiv. Tone u crnilo iz koga je isplivao, u svoju senku, u bezvremeni grob, gde eonima čeka odgovor na pitanje koje se niko nije usudio da postavi. Ljudima se ponekad čini da na toj ivici noći, gde iščezava svaka nada a počinje večiti mrak, postoji pukotina u finom tkanju beskraja, tačka sa koje sve počinje i u kojoj se sve završava. To je, naravno, samo još jedna varka kojom Stvoritelj obmanjuje tužne oči što sneno klize po horizontu i srca koja sanjaju o dalekim svetovima koje su ljudi zauvek izgubili onog trenutka kada je Eva zagrizla jabuku, ali ipak, čak i sama pomisao da se baš iza prvog brega, negde u Srbiji, makar na tren otvaraju kapije sa čijeg praga blistaju svetla nekog boljeg sveta, u duši ljudskoj budi nadu da negde, u maglinama vremena, čeka toliko željeno spasenje. A nekim ljudima je i ta nada, ma koliko lažna bila, sasvim dovoljna.
Mozda ni ovo nije idelano i verovatno moze i bolje, ali je sigurno kudikamo bolje od prethodne verzije. Sta kazete?
Ono sto me ipak, najvise cudi, jeste da je i ova i ovakva verzija pripovetke bila dobro plasirana na konkursu. Ja ne zelim da zbog tog plasmana dovodim ocene i kredibilitet zirija u pitanje vec kvalitet OSTALIH PISACA kojis u na taj konkurs poslali svoje price. Zasto neko od njih ne bi postavio svoj rad pa da vidimo na cemu smo.
A ti Libeat? Sta cekas? Prilozi nesto svoje na sto za vivisekciju. Onomad si pricala o nekakvim mudima. :evil:
Libeat
Eh, samo da je Oto onomad priložio ovakvu argumentaciju... ne bi danas bilo nikakvih nesporazuma između nas dvoje.
Libeat, nema sta Oto ovde bilo kom od vas da prilaze i obrazlaze, niti on niti bilo koiz zirija. Nit ti imas pravo da to trazis od njega. Niti ja.
Evidentno je da Boban na ovaj ili onaj nacin pokusava da i neke druge ljude uvuche u svoje paranoicne tripove i besmisleni sukob koji se stvorio tamo u Lazi. Evidentno je i da mu Oto zbog ovog ili onog smeta pa hoce da ga diskredituje na svakom koraku. Cak i kroz pricu da je eto na proslogodisnjem konkursu dao sedmicu jednoj loshoj noveli. Zao mi je samo sto se ja dovodim u vezu sa svim tim zbog proste cinjenice da sam tu istu novelu napisao.
Bobanova posla. Paranoicna i glupava.
Dexa, ima Libeat prica, napisana po željama jednog Lurda, otvorena za predloge, priloge i seckanje. I moja. I još dve. Topic: Bobi ne shvata koncept kera, Zabava.
Tu se, sporo, odvija javno tesanje priča.
Tu možeš pomoći svojim uvidom. Možeš i iskoristiti priliku da ocrniš, slobodno je. I hrabro od libeat.
A znaci tome sluzi taj topic sa nevidjeno inteligentnim imenom. Je l su price toliko loshe pa ste stavili takvo ime topicu da niko ne skapira o cemu se radi?
Aman ljudi, dajte topicima imena koje svako moz razume, dosta s tim egzibicionizmom.
Ja sam vecinu Lidinih prica cito, tako da sam upoznat s materijom. Ne bih da ih "ocrnjujem" pre svega zbog toga sto sam ja njen omiljeni pantalejac a ona meni najdrza tetka iz dijaspore. To nema nikakve svrhe. A i tako bi skakao sebi u usta, ja, naime, o vecini njenih pisanija imam pozitivno misljenje.
S druge strane ona mene, to je vec ocigledno, nije ni citala. Pogledaj samo njene komentare iznad, jasno se videlo da je pricu preletela pogledom, iscupala par losih mesta i to upotrebila protiv mene kao autora.
Boban je vec treca prica. Pazi, njemu se ne svidja sto je Gula cito Cvet PREBRZO, a onda mu se ne svidja sto sam ja cito PRESPORO. U oba slucaja je na negativne kritike reagovao veoma, veoma konstruktivno. Gulu je optuzio da mu replicira zbog negativnih kritika In Vivo a ja mu ne valjam jer sam alkos, balavac i skriboman i jer su mi u vojsci sjebali mozak (sto je delimicno tacno, ali kome nisu?).
To sto je on sam nikakav pisac nema veze. I sto je Crni Cvet slabo napisana papazjanija u kojoj je kulminacija kad glavni junak davi svoju dragu u KACI ZA KUPUS, nije bitno. Dok god je intelektualnih gromada poput Jerkova i Stankovica Bobi ne mora da brine za dobre recenzije.
Quote from: "dexa pantelejski"A znaci tome sluzi taj topic sa nevidjeno inteligentnim imenom. Je l su price toliko loshe pa ste stavili takvo ime topicu da niko ne skapira o cemu se radi?
Ima tu razvoj, kad budeš imao slobodnog vremena iščitaj. Ili nemoj. Skrivanja nema - to je najogoljenija stvar na sajtu.
Ime sam ja stavio. Ponekad mi se čini da ima smisla. Ponekad mi se čini i da moja zabrinutost za Bobijevu (Lavićevu) sudbinu ima smisla i može biti metafora. To čto se meni čini, ima značaj "kao kad zlatna ribica prdne"; ono što me raduje jeste pojavljivanje dobronamernih ljudi koji učestvuju u stvaralačkom procesu.
Nemam nameru da se mešam u izlive strasti i ratove između ljudi koji su na istoj strani. Kad pročitam tvoju priču, imaću mišljenje o TOJ priči. Ne o tebi. Možda ću imati i koji predlog za poboljšanje, naravno, iz mog ugla, koji nije najvažniji. Ni presuda.
Ako si već formirao mišljenje, ono citirano, prosto zaboravi. Ili se bavi.
Bobane, kriv si za sve.
Kriv si i za kacu za kupus.
(A lepo sam ti rekla da negde ufuraš bar smokvin list! Uopšte nisi u toku sa sveckim trendovima, gaddem! :cry: )
Ja sam svoje misljenje formirao na osnovu onog sto sam do sad procito. Bobanov roman mi se nije dopao ne zbog toga sto ga je Boban piso vec zato sto je stvarno slab. Lidine price mi se svidjaju ne zato sto su njene vec zato sto su stvarno dobre. I tu nema sta da se doda.
Nemam nameru da dajem bilo kakve komentare i savete u vezi njihovih dela jer ni ja sam od njih nisam dobio nista konstruktivno sem beskorisnih trabunjanja. A i zasto bih? Da nece mozda da mi kazu "hvala"? Osim toga, ko sam pa ja da njih savetujem? Nek pice svoju pricu a ja cu svoju.
Hteo sam donedavno da za neki ozbiljniji casopis napisem svoje vidjenje Cveta ali sam odustao. Jednostavno nemam nameru da trosim energiju na takve stvari. Loshih romana kakav je Cvet ima na tone, zasto pisati o njima i davati im znacaj koji sami po sebi ne zasluzuju? Jos ce posle Boban prica kako me je Oto ili Gula ili ne znam ko nagovorio/poplatio ili sta vec da to ucinim.
Libeat, ti si beznadezan slucaj. :roll:
Dex, ako ti ne vidis da ti je Nimrodel saranila pricu kao naobjavljivu i slabu, onda nemamo sta da pricamo vise.
Da li je moguce da si toliko ogranicen i usredsredjen da u tekstovima svojim ili tudjim vidis samo ono sto ti odgovara.
Bobane, CITAS LI TI UOPSTE ONO STO JA NAPISEM?
CITAS LI UOPSTE STA BILO KO DRUGI NAPISE?
Mislim, znam da ti je to smaranje ali moram da pitam
ODAKLE TI TO DA MISLIM DA JE NIMRODEL SAHRANILA MOJU PRICU?
I sto je jos vznije:
Zasto bi tako trebao da mislim?
Pa ja sam odusevljen njenim komentarom. I to svako normalan moze da vidi. Kakva su ovo glupa pitanja?
I uz to sam joj i zahvalan. Mnoge sugestije cu uvaziti. Stvari oko kojih se ne slazem (nema ih mnogo) cu nastaviti u privatnoj polemici.
BOBAN
onda nemamo sta da pricamo vise.
Ma da, kako da ne.
...to si rekao vishe puta i to ne samo meni.
pa opet tras po starom.
vidim da se i ti dobro zabavljas.
sto bi prekidali?
btw ja sam se vishe puta slozio da je OVA VERZIJA koju sam postavio na topicu SLABA.
ne vidim u cemu je problem?
sto nemam Stankovica i Jerkova da mi kazu da nije tako?
Ti si jadna, ljubomorna, netalentovana kreatura koja moze samo da smrdi u životu, što uspešno i radi.
E, moj Knezevicu... Sta da ti kazem posle jedne ovakve recenice?
Neke stvari imaju granicu ali ocigledno ne i tvoj prostakluk i nevaspitanje.
Interesantno je da je neko kao ja uspeo da te izbaci iz takta. Sta li ti tek rade ovi gore po Lazi? I da li se tako ophodis sa SVIM ljudima ili samo sa onima koje mozes bez posledica da zgazis kao bubasvabe?
Posto je ovo TVOJ sajt, i posto si ti kao neki DOMACIN, ne zelim posle ovog posta bilo sta da ti odgovorim. Tvoja KUCA - tvoja PRAVILA IGRE. Niti da na uvredu uzvratim uvredom jer bi na taj nacin pokazao da nisam nista bolji od tebe. Moje je samo da se mirno povucem sa ovog foruma jer ne zelim da se upustam u bilo kakve kontakte sa lepo vaspitanim likovima kakav si ti.
Molim te samo da ovu poruku koju si napisao NE OBRISES za razliku od nekih prethodnih.
Ma daj Dexo, kakvi su sad to defetizmi!
Pa posebna draž (i unikatnost) ovog foruma je u tome što gazda & moderator prednjači u vređanju i rasističko-sexističko-nacionalističkim i drugim šikaniranjima svojih forumaša! Pa to nema nigde!
Sedi i uživaj!
Pa, kad se već javno šamara...
Meni kod Dexine priče stil nije najveći problem. Mislim, stil se razvija s vremenom i čovjek prije ili kasnije nauči preskakati nepotrebne, patetične, razvikane metafore koje zvuče dobro samo autori i ekipi iz društva književnika i ako je ovo zbilja jedna od ranijih priča, jebiga, može se oprostiti. Čitao sam i gorih.
Osim toga, kad sam se uspio probiti kroz neke pretjerano slikovite momente, bilo je tu i dobrih sličica; cijela ideja s "rajem koji je tu na zemlji, samo iza brda" mi je okej, pogotovo što se sjećam sličnog osjećaja dok sam bio klinac. Bilo neko brdo iza moje sobe i svaki zalazak sunca sam razmišljao kako to izgleda s one strane, sve crvenonarančasto, preosvijetljeno i toplo, dok se ovdje spušta noć... Ali dobro, da ne digresiram...
Ono što mene iritira kod dobrog dijela fantsyja općenito, a konkretno i u ovoj priči, je totalno odsustvo bilo kakvog realizma. Ova priča se definitivno uklapa u ono što je Boban spomenuo da je bilo kakav F lakše pisati jer "autor izmisli sve što mu treba", a ne mora se truditi da priču prilagodi nekom postojećem sustavu.
Kao prvo, prosvijećeni vlastelin koji se brine, ej, brine za svoje kmetove, razgovara s njima, objašnjava im stvari, želi da shvate... Alo??? Ako bi htio da mu priča dobije oštricu, da postane pravo književno djelo, autor ne samo da bi bilo dobro, nego bi morao ocrtati svog glavnog lika onako kako su takvi likovi u to doba zaista i izgledali - kao svinje koje trgaju piletinu rukom kojom su trenutak ranije obrisali nos; kao sadističku gamad koja seljake koji su se okupili najprije išiba, čisto da se zna tko je tko, a tek onda ih pita u čemu je problem; kao neobrazovanu seljačinu koja se najprije usere kad se spomene duh, a onda ide tražiti vezu kod rodbine da se nekako riješi napasnika (napasnice).
Drugo, ako je mač glavna komponenta rješenja priče, onda bi se, molim lijepo, o tom maču trebalo znati nešto više. Ovako, imam osjećaj da je ova priča samo dio nekog serijala koji nisam pročitao, a u kojemu se objašnjavaju sve one naznačene stvari, a koje vise same za sebe i ne reflektiraju se ni na što. Koja je poanta onog čudovišta na raskršću? Što priča gubi ako izbaciš tu scenu? Tko je zapravo sestra glavnog lika? Otkud vilenjaci u familiji?
I ono najegore od svega: u priči uopće nema nikakve dramske napetosti. Lik prijeđe pola šume tražeći "lopova koji je potjerao ovce" dok, čitatelj, naravno, od početka zna što će naći. Problemi pred koje se glavni lik stavlja nisu problemi nego zastavice kraj kojih mora proći da bi stigao do cilja; ni u jednom trenutku ne dolazi u obzir da on to neće napraviti, jer on je jebeni superheroj.
Loša konstrukcija priče najviše upada u oči na kraju: tip dolazi kod sestre, sestra mu kaže recept za rješenje problema, on odlazi kući, primjenjuje recept, uspijeva, i - GOTOVO! Ej, gdje si ti učio pisanje? Kao prvo, ako u priči postoji neki plan, onda ili opišeš plan, a izvođenje preskočiš, ili preskočiš iznošenje plana, a onda opišeš njegovo izvođenje. Naravno, osim u slučaju kad plan ne uspije i krene drugi stupanj sranja iz kojeg se glavni lik treba iskoprcati. I onda imaš dramu.
Evo, ovo je onako, površna kritika koju sam napisao pod temperaturom tako da sam vjerojatno malo manje rječit nego što bih bio, ali vjerujem da će poslužiti.
Just for the record, pokušao sam pročitati ono Bobanovo 9. poglavlje, ali sam odustao. Em je riječ o sredini knjige (ili sam nešto krivo shvatio? Netko je spominjao nekakav drugačiji raspored poglavlja ili...?), em mi se ne da čitati filozofiranje zapakirano u beletristiku. Mislim, lijepo je kad se čovjek raspiše kako bi pokazao svoj razmahani literarni talent, ali je poželjno da u svoj toj skribomaniji, bar ako je riječ o fantasy romanu, bude i nekog sadržaja. A ako želi liriku, neka piše pjesme.
Eto. A sad, da pružim priliku za uzvrat, kliknite ovdje (http://www.sfera.hr/zbirke/preko.rtf), pa neka okupljeni malo vide što je dobar fantasy.
QuoteEm je riječ o sredini knjige (ili sam nešto krivo shvatio? Netko je spominjao nekakav drugačiji raspored poglavlja ili...?)
Nije, to je početak knjige... pa se knjiga račva... ali pustiću Bobana da i tebi pošalje primerak... mada to definitivno nije nešto što bi ti se svidelo.
Bio sam u Trogiru pre nedelju dana i pokušao da kupim nešto od hrvatske fantastike, ali tamo osim dve Future (jedna nova jedna stara) praktično ničeg nema. Gde su te vaše knjige što ih sami izdajete? Našao sam samo i kupio Blackout Pasinija, ali posle videh da uludo bacih 99 kuna. Nit tanje, nit skuplje, nit gluplje knjižice.
Ali bilo je lepo podsetiti se hrvatskog primorja. I svaka čast na autoputu.
Ja se izvinjavam za pisanje ovog osvrta, nije mi bilo namera da nekoga sahranjujem... zaista sam želela da uradim nešto dobro i konstruktivno. Mislim, ovako bi trebalo da razgovaramo o književnosti, uz dužno poštovanje prema samom autoru i što objektivnije. Da, priča u ovom obliku nikako nije za objavljivanje - no, i sam autor je rekao da je već bilo revizija i da će ih biti još.
@ Ghoul: Nemam ja, dušo, vremena, stvar je u dobroj organizaciji i malo spavanja - danas sam tumačila Iza brega, dok sam paralelno kuvala ručak i zezala se sa vešom... posle se išlo na posao. He, danas je za klopu bilo svačega, a ja sam se smrzla - ne dihtuju mi prozori na poslu... ako na kraju ne zaradim giht, ništa nisam uradila. :D
Quote from: "Mica Milovanovic"Gde su te vaše knjige što ih sami izdajete?
Ako misliš na "Biblioteku Sfera", to ti se definitivno više isplati javit na mail i pokupit usput od izdavača. Knjige su u knjižarama 140 čuna (ako se ne varam, 1500 dinara), dok su ovako 80 (850-900 dinara).
QuoteNašao sam samo i kupio Blackout Pasinija, ali posle videh da uludo bacih 99 kuna. Nit tanje, nit skuplje, nit gluplje knjižice.
Hehe, jel to ono za što je Ghoul pitao jel dobro, pa sam ja odgovorio "Jel baš moram pročitat pa ti onda reć ili mogu odmah?" pa netko rekao "Što, pa sadržaj dobro zvuči"? :lol:
Inače, od hrvatskog SF-a definitivno preporučam "Sablju" Ivana Gavrana. Ima 500 strana, na mahove početnički pisano i nađe se zamjerki, ali ima briljantnih, ali zbilja briljantnih scena zbog kojih mu oprostiš skoro sve. Jedino što mi se čini da je malo skupa, mislim da je na Sferakonu, dakle s laganim popustom, bila 150 kn ili tako nekako.
E, da, zaboravih :x Ovo (http://www.ice.hr/davors/Perkovic_Krv.htm) možeš dobiti za 65 kuna :) Samo što treba dogovoriti primopredaju (u knjižarama je duplo skuplje).
QuoteKnjige su u knjižarama 140 kuna (ako se ne varam, 1500 dinara), dok su ovako 80 (850-900 dinara).
Kod vas bar ima razloga što niko ništa ne čita. Kad bi ovde SF romani bili 800 dinara možda bih mama nekog pisca kupila primerak...
Što se tiče ponude, OK, mada sam krajnji duduk za hard SF... kad prvi put budem dolazio u Zagreb, ili suprotno, imaj me u vidu...
Ej, pa gde nestade onaj Bonbanov post o tome kako on ne brise svoje postove?! Mogao bi se zakleti u Bobana da je pre samo par sati bio ovde...:)
Ja ne brišem tuđe postove, a svoje editujem i brišem, kao što i drugi to rade.
Doduše i ovo vrlo, vrlo retko, a taj post je prozivka Dexi, medjutim, u trenutku kada sam ga postavio nisam video da mi je on vec poslao zahtev da ga eliminisem sa diskusije pa je ispalo da ga nakon toga prozivam, a on nema mogucnost da odgovori.
Bilo kako bilo, da li ste ikada videli da je vlasnik nekog foruma ovoliko strpljiv sa ljudima koji ga pljuju, posebno sa ovako malo stvarnih argumenata, kao što mene ovde povremeno snalazi?
Kako to misliš... da ga eliminišeš sa diskusije?
Quote from: "Trolina"Kako to misliš... da ga eliminišeš sa diskusije?
Ćuti, bre, sad ti. Nemoj da se predomisli. A i vreme ti je da menjaš avatara.
Ne, Lurde, neke stvari na ovom forumu su odavno otišle u kurac. Vreme je da se pozdravimo lagano, ali pre toga bih da od Bobana dobijem odgovor.
Pa lepo. Ovde svako malo kako se neko naduri, traži da obrišem njegov nik.
Ali ja to više neću da radim.
Pogrešio sam što sam i Otoa obrisao.
Učestvovanje je dobrovoljno, a kada čovek reši da ode, kao sada Dex, treba to prihvatiti i ostaviti ga na miru.
A postovi da ostanu...
Quote from: "Boban"Pa lepo. Ovde svako malo kako se neko naduri, traži da obrišem njegov nik.
Obzirom na atmosferu celog foruma, predložio bih ti da to uvedeš članovima kao opciju u profilu.
Ne može da se namesti, a nema ni potrebe.
Vidi, Trole. Stvari jesu otišle u kurac i još uvek odlaze, ali nije fora, bar meni, da odlazim kada nešto odlazi u kurac. Ako mi je iole stalo, trudiću se da popravim i radim šta mogu. Nije da to baš ovde radim, ali zato i ne kukam da je postalo govnjivo. Ako mi smeta, uradiću nešto po tom pitanju.
To što članovi odlaze se ne može svesti pod jednu kapu. Zbog Otoa mi je baš žao, ali neću da napušavam i vredjam Bobana dok se ne vidimo da mi objasni neke stvari.
Za dexu - pa što kažeš Lucanu, he has long overstayed his welcome. Koliko vidim, samo njegovi drugari iz kraja su normalno razgovarali sa njim. Meni je u početku i delovao kul i pokušavao sam da vodim normalne razgovore, ali kada je neko takav i vidiš da ne može normalno da se razgovara, onda batalim. A i ogroman problem, bar meni predstavlja to ogromno nepoštovanje prema ženama. Ako si vulgaran, nevaspitan, ljut i šta ja znam, MORAŠ imati makar malo poštovanja prema ženama. E, zato mi je i drago što je otišao, jer kad god sam morao da čitam neki njegov post, izazivao je bes u meni, a ništa nisam mogao da uradim. Zabole me i za pravdu i za kvalitet priča i ljubomoru i sujetu i ostalo.
Ništa ne odlazi u kurac, to je najobičnija tranzicija na forumu; svi dolaze i odlaze, samo neki se zadrže duže, neki kraće, neki se vraćaju više puta, a neki protrče u jednom danu... Zar Nimrodel ne vredi kao petnaest uvređenih persona?
Vredi i vise. I drago mi je sto je resila da ipak dodje. Koga nema, bez njega se moze, a ne vidim zasto zaliti i za nekim ko se ne pojavljuje na forumu dok mu se ne pomene ime...
Ja uopšte ovde ne govorim o Deksi i za njega. Čovek ima prste, pa će da otkuca već, ako mu je stalo.
Ako se ceo forum sastoji isključivo od napušivanja kurcem na relacijama već poznatim, i ako ne postoji apsolutno ništa pozitivno što se radi od čelnih ljudi, stvarno ne vidim zašto bih i dalje gubio vreme ovde. Nisam internet zavisnik.
Taman sam sam se ponadao da će konačno nešto pozitivno da se desi sa ovim konkursom Znaka sagite, a vidi u šta se tema pretvorila.
Znaš, kada sam prvi put došao na ovaj forum očekivao sam gomilu tema o proteklim brojevima Znaka sagite, razgovore saradnika, prevodilaca, pisaca... a odmah po dolasku me je dočekala Bobanova prozivka ABN-a, koja je, po mojoj skučenoj percepciji prostor-vremenskog kontinuuma na ovom webuđelaru postala prava lavina imbecilizma sa svih strana.
Ne kapiram, Lurde. Ovde niko ne govori o samom Znaku sagite, budućim planovima, analizama i želji da se fantastika predstavi domaćem fandomu u cilju stvaranja tržišta. Majku mu, pa posle toliko vremena masmediologije na Balkanu sa sve internetom Boban i njegovo izdavaštvo su manje-više na istom mestu kao pre 25 godina.
Znaš, potpuno si u pravu. Počeću manje da pišem ovde, za početak. Ako želim nešto da promenim, učestvovaću na konkursu. Od ostalog nema vajde. Nema ni od konkursa, koliko sam shvatio, ali ko me jebe kada sam sisoje za fantastiku.
Quote from: "Boban"Zar Nimrodel ne vredi kao petnaest uvređenih persona?
Vredi mnogo više. Veruj mi, znam.
Nikako ne volim kad se ljudi koji se pozivaju na demokratiju ponasaju nedemokratski.
Svako ima pravo na svoje misljenje, i da, poenta je u tome, Lurde, sto mu ne mozes nista... Kao sto ni ja ne mogu tebi, iako i mene mozda nervira svaki tvoj post. Which is fine, because it was meant to be that way in the first place.
A to ko vredi koliko striktno je licna opservacija. Mislim da se iste, kada stizu od ostrascenih ucesnika u diskusijama, mogu mirne duse podvesti pod kojesta.
I know I did.
Bilo je komentara na svaki broj Znaka sagite, ali...takva su vremena.
Ne znam šta da ti kažem. Ja imam nekoliko neostvarenih tema o kojima sam hteo da postujem, ali mi se nekako nije dalo...O Vulfu i Novom suncu, o SF Martinu, sada o Blue Rose trilogiji, o fenomenu tzv. paralelne fantastike, ali...ne znam ni zašto sam napisao ovo, ne bih voleo da ti sad odeš.
Forum treba voditi kao diktator a ne davati mnogo slobode...
Uvek sve preraste u veliko pljuvanje i slicno. Postoji razlika izmedju ostre argumentovane diskusije i namernog vredjanja maltretiranja i slicno. Prema tome nek pocne Boban da deli banove, prvo privremene a posle moze i IP da blokira...
Steta je kada forum gubi dobre clanove. U pravu je kad kaze Boban da je forum tranziciona stvar i to je tako svugde, ne samo ovde. Ali prepucavanja treba zaustaviti.
Iskreno, zeleo sam u startu kada sam se registrovao da ucestvujem u diskusijama o SF-u jer sam takodje veliki fan i mislim da bih mogao da doprinesem nekoj diskusiju. Kada sam bacio pogled na diskusije video sam da ja tu nemam sta da trazim i ne zelim da ucestvujem u takvoj vrsti diskusija.
Quote from: "Dreamlord"Kada sam bacio pogled na diskusije video sam da ja tu nemam sta da trazim i ne zelim da ucestvujem u takvoj vrsti diskusija.
Ta izjava bi donekle imala nekakvog smisla da je nisi ovde izjavio. Kapiraš?
Za sve vas pridošlice u zadnjih par meseci - shvatite da je džapanje neophodno. Niti konverzacija niti sajtovi ne crkavaju od džapanja; oni crkavaju od i zbog letargije.
I flegmatičnosti.
I politike ne-mešanja, ne-marenja, ne-napora.
Polemike i sajtovi jednako crkavaju od mediokriteta sa kojima se ne stiže nikuda sem u rezignaciju.
Ovaj sajt postoji od 2002 a registrovana sam na njega kada je bio svega nedelju dana star. Ovaj sajt je video sve ove probleme i razmirice i neslaganja i kavdženja upravo zbog
tolerancije ne samo Bobana kao moderatora nego i baze ljudi koji su starosedeoci na sajtu. Ovaj sajt je doneo više kreativnih rezultata nego svi ostali za koje znam a to je upravo zbog karaktera sajta: raznorazni ljudi dolaze i odlaze ali sajt i ideja koju reprezentuje ostaje. I nije slučajnost da je srpska žanrovska scena neuporedivo aktivnija, vitalnija i kreativnija nego hrvatska (izi i žiljak, nemoj mi se sad durite, ovo je lični stav :) ) upravo zbog tog upliva i mešanja stavova, mišljenja i aktivnosti.
Niko nije ovde da preobraća. Ovde se nude opcije i traže istomišljenici a centripetalna sila će eventualno da uradi ostalo.
Ko hoće da diskutuje, dobrodošao je.
Ko neće - ne mora.
I baš kao što ničiji dolazak nije garancija poboljšanja isto tako ničiji odlazak (pa ni moj) neće rezultirati impaktom većim od lastavičjeg prdeža.
a sad, nazad na topik.
Tebi moja izjava moze da ima smisla ili nema, ja tu nista ne mogu. Cinjenica je da je to bio moj prvi post u ovom delu foruma. Zeleo sam da kazem nesto, pre svega apelujuci na moderatora. Mislim da postoje ljudi koji dele moje misljenje. Redovno postam u diskusijama o stripovima i slobodno pogledajte tamo bar nije bilo nikada ovakvih prepucavanja. Zato i postujem.
Moje licno misljenje je:
Neka su svi ovde neka muda i napravili bum na nasoj SF sceni posle onakvih pljuvanja, provokacija sve bih ja to proterao s' foruma. Da tu spadas i ti libeat, dexa itd.
Nista licno. Ne poznajem te i nemam pojma kakva si osoba, predpostavljam prijatna. Ali onakva prepucavanja, mrljavljenja i slicno odavno nisam gledao. To me podseca na B92 forum i politicke rasprave izmedju clanova, koje su sve osim politicke. Koliko god diskusije bile konstruktivne a onako bljutave, treba im stati na put.
Ja znam da sam nov ovde i neko ko nije doprineo forumu skoro nista, tako da ovo sto pisem i nema neku tezinu kod old school clanova. Ali vredi da se kaze...
QuoteForum treba voditi kao diktator a ne davati mnogo slobode...
Vidi, u životu sam svašta naučio, a jedna od najvažnijih stvari je činjenica da kada se vlast koncentiše na jednom mestu, to nikako ne može da bude dobro. Suština dobre vladavine je distribucija odgovornosti. Ali to i nije tako važno.
Možda ono što ljudi, koji su već četvrt veka okupljeni u klubu LK oko ideje da ovom narodu treba više fantastične književnosti da bi bio bolji, rade nije u svakom trenutku idealno, ali mislim da ćemo se složiti da napretka ima.
Napretka ne bi bilo da je bilo ko bio diktator, ma kako njegova bila pametna, bio to Zoran Živković, Boban Knežević, Radmilo Anđelković, Fipa, Skorobonja, ili neko od ove talentovane mlađarije, čiji zadatak mora biti da nas nauči pameti.
Međutim, ono što je bilo ko bi se pojavio u ili oko kluba u svakom trenutku mogao dobiti od svih nas, jeste otvoren sud o onome što radi.
To je veoma često bolno i može delovati neprijatno. Meni je Boban sa moje 24 godine, posle mog šestomesečnog pisanja jedne priče detaljno objasnio zašto je bolje da se manem pisanja i posvetim vodoprivredi. To jeste bolelo. Ali mislim da je to jedna od najboljih stvari koja mi se dogodila u životu.
Ta iskrenost, ta otvorenost koja nekada ide do granica pristojnosti, jedino je na čemu ću ja insistirati dok god budem u klubu. A mislim da moje mišljenje deli još ljudi.
Quote from: "Dreamlord"Tebi moja izjava moze da ima smisla ili nema, ja tu nista ne mogu. Cinjenica je da je to bio moj prvi post u ovom delu foruma. .
Nisi shvatio šta sam htela da kažem.
(Mada, pre će biti da ja nisam izabrala najsrećniji izraz.)
Tvoja izjava itekako
ima smisla ali nije primenjiva na moju konkretno situaciju.
Nisu svi sagovornici isti i nisu sve konverzacije iste; evo na primjer, ti i ja se ne slažemo po ovim konkretno pitanjima pa je ipak naša konverzacija uljudna i donekle konstruktivna. I čak da nas dvoje sada zaključimo kako se definitivno ne slažemo ni po jednom pitanju pod kapom nebeskom, naša konverzacija nikada neće kliznuti van granica uljudnosti i civilizovanog opštenja.
Zašto?
Zato što te smatram za normalnog sagovornika i dokle god mi ne dokažeš suprotno, ophodiću se prema tebi kao prema sagovorniku sa čijim mišljenjem se možda i ne slažem ali sam definitivno u stanju da ga uvažim.
Taj benefit svako ima (pa i isti ovaj deksa je imao) kada se prvi put pojavi na forumu. Ali taj i takav kredit može svakoga da odnese tek na kratku distancu; nakon toga, čovek preko sopstvenih izjava postaje sopstvena kreacija. Normalno, zar ne? ovde na netu, ti si zastupljen svojim izjavama i načinom na koji te izjave plasiraš.
A svi mi imamo izvesne standarde kojima definišemo i rangiramo svet oko sebe, pa tako i naše sagovornike – i koliko god si ti po mojim standardima vredan civilizovanog opštenja toliko deksa (ili bilo ko poput njega) više nije. Pogledaj samo topike na ovom podforumu, pogledaj koliko njih završava njegovim postom i upitaj se zašto. Taj čovek ništa dobro nije na ovaj sajt doneo te se ja ne osećam nimalo obavezna da sam tim čovekom komuniciram sem na način koji on najbolje (a verovatno i jedino) razume.
E sad, to je već pitanje ličnog izbora i moralnog stava. Očigledno je da bi ti
drugačije reagovano na neke stvari no što ja reagujem. Ali to je već pitanje etike i niko tu nije apsolutno u pravu, sem privatno i za samog sebe.
U svakom slučaju, cenim tvoj stav, veoma i krajnje iskreno, iako ga trenutno nalazim sasvim neprimenjivog na sopstvenu dilemu.
Libeat potpuno te ja razumem i mislim da si u mnogim stvarima u pravu ali postoji jedna stvar koja je po meni presudna a to je autoritet moderatora...
Naime ja i ti mozemo da se pljujemo, vredjamo, psujemo, omalozavamo ili bilo sta drugo da radimo i to je nasa sloboda. S druge strane moderator treba da kontrolise takve stvari. Prvo upozorenja pa ban.
Da je tako postavljena stvar od pocetka onda mislim da vredjanja i slicne stvari nikada se ne bi pojavile ili bi ih bilo minimalno...
A postoji i alternativa a to je da naprave pod forum Igre Bez Granica, Pljuvanje i slicno, pa tu nek kuca ko sta hoce... Da se ljudi malo oslobode tenzije...
:)
Quote from: "Dreamlord"Libeat potpuno te ja razumem i mislim da si u mnogim stvarima u pravu ali postoji jedna stvar koja je po meni presudna a to je autoritet moderatora... :)
Ne slažem se.
Evo ti samo nekoliko argumenata a ti mi kaži da li od ovih 5 možeš da mi odobriš bar jedan stav:
1. niko na ovom sajtu (a pogotovo ne Boban) nije dovoljno superioran ostalima (po pitanju autoriteta, naravno) da ga bez zadrške prihvatimo u ulozi moderatora,
2. moderator bi eliminisao osećaj odgovornosti kod nekih ljudi koji bi naprosto odustali od ispravljanja krivih drina i prepustili se pljuvanju po po nesrećnom moderatoru što u tome ne uspeva,
3. moderator bi smanjio kreativnu sposobnost kod onog dela populacije što najfinije uzlete imaginacije (a bogami i frustracije) doseže isključivo nakon motivisanja drskom provokacijom,
4. moderator bi smanjio civilnu odgovornost ljudi koji bi bez griže savesti od ataka na moderatorovu inteligenciju, dobronamernost i strpljenje napravili novu olimpijsku disciplinu,
5. uskratio bi nam svima (a najbitnije - meni lično) mogućnost da tu i tamo naletimo na čoveka koji se trudi na na principima izgradi ličnost. I d je moderator postojao od početka, mi nikada ne bi bili u stanju da istinski upoznamo karaktere raznoraznih ljudi, (bilo da je reč o gnjidama ili istinski dobronamernim i fascinantno talentovanim ljudima) te bi tako bili uskraćeni za ogromna (albeit empirijska) iskustva.
Malo li je? :lol:
QuoteA postoji i alternativa a to je da naprave pod forum Igre Bez Granica, Pljuvanje i slicno, pa tu nek kuca ko sta hoce... Da se ljudi malo oslobode tenzije...
E, tu me imaš!
Slažem se.
Potpuno.
Bezuslovno.
Ali to već imamo: deponija.
Svrati. :arrow:
Propustas poentu...
Nije uloga moderatora da sputava diskusije na forumu ali jeste da cisti topike i forum od ljudi koji se ne pridrzavaju pravila normalnog ponasanja na necemu sto je public domain. Za takve stvari ja mislim da moderator treba da reaguje, a za rasprave, ubedjivanja, sugesetije, pranje mozga i slicno to je sasvim normalno da se ne mesa.
To je ravno tome da se ja skinem go u sred kafica i da pocnem da jurim ljude po njemu i da ih vredjam, vatam se za kitu i slicno. Sta bi uradio vlasnik, kelner ili obezbedjenje u tom kaficu? Najmanje bi me izbacio. Forum je public domain i samim tim u njemu treba da postoje pravila ponasanja koja se postuje. Naravno ne treba ici u ekstreme da ovo postane puritanski forum ali neke stvari treba sankcionisati.
Nemoj da se osetis prozvano ne govorim o tebi. Mislim u generali na sve ljude koji su spremni da se late totalne nekulture, rasizma, diskriminacije, omalozavanja i slicno da bi dokazali nekome nesto na nekoj diskusiji. Po meni za to ne treba da postoji mesto na ovom forumu.
Ako moderator radi svoj posao korektno nema razloga da ga ljudi pljuju. Upoznati ljude na pravi nacin ovde je nemoguce ali je opet dobar pocetak. Forum je moj koliko i tvoj. Zar ne? Ako ja radim stvari koje cine da ovaj forum postane mesto za "odabrane" i gde vlada neki zatvoreni krug ljudi, zar ne treba tu nesto da ucini moderator. Onakvim diskusijama se neki drugi clanovi otudjuju a samim tim se i stvara mala grupa koja "gazduje" i cija se slusa.
Nemoj da me shvatis pogresno, nisam ja komformista koji propagira da sve treba da tece glatko i da se svi mi volimo. Naprotiv sto vise ostrih diskusija to bolje. Ali kada se poenta topica izgubi i sve se svodi na licna prepucavanja to treba da se ukine...
QuoteSteta je kada forum gubi dobre clanove. U pravu je kad kaze Boban da je forum tranziciona stvar i to je tako svugde, ne samo ovde. Ali prepucavanja treba zaustaviti.
Čekaj bogamu, pa zar sam ja jedini kojemu se čini da je upravo Boban započeo velik broj prepucavanja???
Nisi.
Zato sam i rekao da moderator ne radi dobro svoj posao...
Quote from: "Dreamlord"Propustas poentu...
Nije uloga moderatora da sputava diskusije na forumu ali jeste da cisti topike i forum od ljudi koji se ne pridrzavaju pravila normalnog ponasanja na necemu sto je public domain. Za takve stvari ja mislim da moderator treba da reaguje, a za rasprave, ubedjivanja, sugesetije, pranje mozga i slicno to je sasvim normalno da se ne mesa....
E sad, ponekad je vrlo,
vrlo teško povući granicu o kojoj pričaš. To bi maltene bio moderatorov lični stav, a to je uvek diskutabilno, zar ne?
QuoteNemoj da se osetis prozvano ne govorim o tebi. Mislim u generali na sve ljude koji su spremni da se late totalne nekulture, rasizma, diskriminacije, omalozavanja i slicno da bi dokazali nekome nesto na nekoj diskusiji. Po meni za to ne treba da postoji mesto na ovom forumu
Sve je u redu, nema potrebe da se ograđuješ. :wink: Naravno da i ja ponekad zastranim i to debelo. :cry: Ali uvek me neko dobronamerno i uglavnom posredno (čitaj Lurd, Mića, Fipa, Boban... :lol: ) vrati na drum. To je okej, mislim, zato i jesmo tu, zar ne? I mada tebi sve ovo izgleda pomalo šokantno, mislim da je to zato što ne znaš našu istoriju; imali smo svi mi stramputice i međusobna nerazumevanja. I na netu se lako desi da neke stvari i neke ljude pogrešno proceniš ali vremenom ih bolje upoznaš, (preko njihovih drugih izjava i pod drugim okolnostima) i onda za svaku takvu pogrešnu procenu odlučiš da li je vredna truda po pitanju ispravke.
Ako jeste, ispraviš.
Ako nije, ideš dalje i upoznaješ nove ljude.
Perfekcija ne postoji. :)
QuoteNemoj da me shvatis pogresno, nisam ja komformista koji propagira da sve treba da tece glatko i da se svi mi volimo. Naprotiv sto vise ostrih diskusija to bolje. Ali kada se poenta topica izgubi i sve se svodi na licna prepucavanja to treba da se ukine...
Ne shvatam te pogrešno, ni malo, zaista. I mada nisam u stanju da neke stvari sagledam iz tvog ugla, drago mi je da mi ovde i sada ukazuješ na postojanje istog. Pretpostavljam da shvataš kako je upravo ova naša konverzacija moj argument broj 6: da je moderator na vreme zaustavio sranje na ovom topiku ti ne bi osetio potrebu da je javiš i kažeš ono što si rekao. (kako ja stripmanski forum samo čitam, teško da bi nas dvoje ikada došli u situaciju da ovako konstruktivno razmenimo mišljenja) i ti ne bi imao priliku da uradiš ono što ti je od boga i zakona neka vrst dužnosti i obaveze – da zasučeš rukave i daš svoj prilog, ma kako minimalan i oprezan, da svet oko tebe bude malo bolje mesto od onog kakvog si zatekao.
Šta kažeš na ovaj argument? a? a?
Normalno da je moderator covek koji ima stavove kao i svi mi i da bi ponekada odreagova jace zato sto mu je neko pogodio zivac. Ali je bolje to ponekad nego svakodnevno prepucavanje.
Na kraju krajeva njegovi licni stavovi nisu nista manje vredni od mog ili tvog. Ako je moj licni stav i vera da su jevreji izvor svog zla u svetu i da ih treba satrti u korenu ili da su zene niza bica i slicno, da li to znaci da on treba da mi bude dopusteno da ja propagiram ovakav nacin razmisljanja na forumu.
Tacno je da do ove nase diskusije nikada ne bi ni doslo da pre toga nisam video sranja i prepucavanja. Ja bih radije da onakvih sranja nikada nije ni bilo a ja i ti da nikada nismo vodili ovaj razgovor, no offense nisi los sagovornik :)
Mnogo tema na ovom forumu su potpuno subjektivno orijentisane i samim tim su plodno tlo za dobre diskusije, razmene misljenja i argumente. Ali su ujedno i leglo razdora izmedju clanova, pljuvanja i slicno. Moderator po meni treba da bude aktivniji da pokusa da ogranici preterivanja iz druge grupe aktivnosti.
Moj doprinos forumu ce biti onoliki koliko mislim da mi forum pruza nazad. Kada vidim da mi bas pase forum, topici mi se svidjaju, vode se dobre diskusije, ekipa je super i slicno onda ce biti i vise mojih postova a samim tim i prostora da i mene pljunete po malo :)
Svestan sam da ne znam istorijat izmedju mnogih clanova, ali to po meni ne treba da bude presudno. Na kraju ako imate licno jedno drugome da kazete postoji PM, za to je i napravljen. Ako nesto predje granice dobrog ukusa onda mu nema mesta na forumu. Ali opet to je samo moj stav...
Samo opušteno.
Ja ne volim mnogo ograničenja bilo koje vrste, usmeravanja i kalupe.
Verujem da snaga kvaliteta uvek pobedjuje galamu mediokriteta i horde izgubljenih slučajeva koji pokušavaju da skrenu pažnju na sebe.
Na ovom forumu, u tri godine postojanja, imali smo izuzetno mnogo kvalitetnih razgovora i diskusija i dobrih prepucavanja i nesto udaraca ispod pojasa. Meni se to čini kao dobar prosek.
Ja ne volim mnogo da se mešam u svoj posao, niti kao urednik, niti kao administrator/moderator; imam viziju i uprkos tome sto se ne uklapam u prosek normi bitstvovanja, mislim da podstičem ljude da izvuku iz sebe maksimum, jednako one koji imaju šta da ponude, kao i one koji umeju samo da bogorade.
Quote from: "Mica Milovanovic"
To je veoma često bolno i može delovati neprijatno. Meni je Boban sa moje 24 godine, posle mog šestomesečnog pisanja jedne priče detaljno objasnio zašto je bolje da se manem pisanja i posvetim vodoprivredi. To jeste bolelo. Ali mislim da je to jedna od najboljih stvari koja mi se dogodila u životu.
A mozda je prava istina da si se ti mnogo lako pokolebao i da je Boban tu samo napipao i produbio neodlucnost koja je vec postojala?
Nedavno se ponovo dokopam nekih starih Gejmanovih intervjua i naletim na pasaz gde covek kukumavci da zbog Sendmena ne stize da dovrsi neke druge stvari, izmedju ostalog pricu Koralina koju pise vec
par godinaHej,
1993 je pisao
vec par godina!Par godina + 9 godina do 2002 kada je Koralina konacno otisla u stampu = vise od 10 godina za tricavih 150 strana prosaranih ilustracijama!
Novela koja je pokupila Huga, Nebulu, Locusa, Bram Stokera i izvinite-ako-sam-nesto-zaboravio radjena je tempom
od mesec dana po strani. Sta je naspram toga tvojih 6 meseci, Mico?
Ehm, da nisi pobrkao Koralinu i Americke bogove...mislim sto se tice nabrojanih nagrada?
Nope
Coraline won the 2003 Hugo Award for Best Novella
http://www.frankwu.com/hugo2003.html
Coraline won the 2003 Nebula Award for Best Novella
http://www.bookreporter.com/features/2003-nebula-awards.asp
Other awards:
Won the 2002 British Science Fiction Award for Best Short Fiction.
Won the 2002 Bram Stoker Award for Superior Achievement in a Work for Young Readers .
Won the 2003 Locus Award for Best Young Adult novel.
Nominations:
Nominated for 2002 World Fantasy Award for best novella (beaten by "The Library" by Zoran Zivkovic).
Nominated for 2002 Bram Stoker Award for Superior Achievement in Long Fiction (beaten by joint winners My Work Is Not Yet Done, by Thomas Ligotti, and El Dia De Los Muertos, by Brian A. Hopkins).
Nominated for 2002 International Horror Guild Award for Best Long Form (beaten by My Work Is Not Yet Done, by Thomas Ligotti).
Nominated for 2003 Mythopoeic Fantasy Award for Children's Literature (beaten by Summerland, by Michael Chabon).
A evo i spornog intervjua. Mart 1993. Polovina pete godine Gejmanovog rada na Sendmenu
http://www.woxberg.net/gaiman/magian/1-1.html
ma jok. sustina je da ja nisam rodjen da budem pisac. da jesam, ne bi me jedan takav lik kao sto je boban ubedio da to nije za mene. vec sama ta cinjenica je dovoljna da ti pokaze da je bio u pravu. a sto se tice koraline, da se ja pitam mozda bi bilo bolje i da je nije zavrsio. meni se ta novela ič ne svidja... btw, ko bi danas u ovoj srbiji brinuo o vodoprivredi i kiselim kišama da boban nije učinio svoj vizionarski upliv...
Niko od onih kojima je Boban u poslednjih 25 godina rekao da se manu pisanja nije napravio nikakvu spisateljsku karijeru.
Doduše, zlobnici će reći da ni mnogi od onih u koje je Boban polagao nade takođe nisu postigli bog zna šta, ali to je već druga priča.
Ok, izvinjavam se, prosto mi je promaklo da je uzeo sve to i za Koralinu, pratio sam kada su Bogovi pokupili sve moguce...a i nekako mi je bilo mnogo da daju iste nagrade u roku od godinu dana istom autoru...
Wickeeeeeeed!
Opasan si Bobane, opasan.
Istina je da nema nekakvog konačnog cilja kojeg se u životu može doseći - it is the trip that counts.
A i sve dok ne ispoliraš standarde, ovakve izjave će malo da znače. Mislim, pogledaj ZŽ; da sam ikada imala istinskih ambicija, svele bi se na neku žanrovsku naradu. Baja Zoki je takvu nagradu dobio - pa šta? U standardima u kojima ti to izjavljuješ, taj isti Zoki nije u stanju da se nosi ni sa konkurencijom izvesnog đoksa koji je za konkurs na skrimingu napisao svoju prvu priču.
I kad se sve zbroji i oduzme, primat će odnese čovek koji brine o vodoprivredi i kiselim kišama.
A tako i treba jer je pravično i korisno.
thus spake Libeat.
Quote from: "Dreamlord"
Mnogo tema na ovom forumu su potpuno subjektivno orijentisane i samim tim su plodno tlo za dobre diskusije, razmene misljenja i argumente. Ali su ujedno i leglo razdora izmedju clanova, pljuvanja i slicno. Moderator po meni treba da bude aktivniji da pokusa da ogranici preterivanja iz druge grupe aktivnosti...
Iskreno, to je moj primarni instinkt. Po prirodi sam užasan despot i u ličnom životu sve svodim na maksimu my way or the highway.
Ali borim se protiv toga.
I pored svih konfrotacija sa raznoraznim ljudima nikada nisam poželela ni za sekund da se ti ljudi banuju ili njihovi postovi brišu. Naprotiv, jedno vreme sam aktivno smarala Bobana da ukloni funkciju edita. Mislim da čovek treba uvek biti u stanju da stane iza sopstvenih izjava, pa bile iste date promišljeno ili u afektu; ako znaš unapred da postoji način eliminacije ili prenosa pogreške, ništa te ne primorava da manje grešiš, zar ne? mislim da bi pod moderatorom svi imali takvo opravdanje.
xhang