Odusevljen sam ovom zbirkom prica. Sticajem nekih poslovnih okolnosti dobio sam je da procitam jednu (verovatno konceptualno najfascinantniju od svih,. ISCJELITELJ, idealan pitch za film Gaspara Noea) ali sam zaista uzivao u ostatku.
Mislim da su mladji hrvatski pisci maksimalno iskoristili cinjenicu da su uporedo bili primorani da pisu u novinama gde su izostrili jedan vispren i efikasan nacin izrazavanja.
Eee!
Jel to još ima da se kupi?
Sjajno!
Ja sam ga predbilježio kao potencijalno zanimljivog i proučavanja vrednog lika nakon OVE recenzije:
Borivoj Radaković: Jako; ,,Rende", Beograd 2003.
Piše: Lidija Mustedanagić
Književnik Borivoj Radaković rođen je u Zemunu (1951), a niže i visoko obrazovanje stekao je u Zagrebu. Autor je romana "Sjaj epohe" (1990), knjiga priča "Ne, to nisam ja" (1993/1994) i "Porno" (2002), a posebno se proslavio svojim dramama "Dobrodošli u plavi pakao" (1994) i "Mis nebodera za mis svijeta". Obe drame izvođene su u Zagrebu, a treća njegova drama "Kaj sad?" za koju je dobio niz nagrada u Hrvatskoj, postavljena je na sceni Beogradskog dramskog pozorišta u režiji Egona Savina. Objavljuje eseje i kritike, prevodi i savremene britanske autore (Kurejši, Barns, Velš, Garland...) i jedan je od organizatora FAK festivala u Hrvatskoj, koji je gostovao i u Beogradu i Novom Sadu, 2001. godine. U Novom Sadu, uz njegovo učešće, promovisana je prošle godine u maju mesecu knjiga izbora iz njegove proze pod nazivom "Jako" koju je izdala beogradska kuća ,,Rende". Radi se o izboru priča napravljenom od dve knjige, "Ne, to nisam ja" i "Porno". Kako je sam pisac tada rekao, želja mu je bila da se prikaže kompletnije i sa nešto starijim radovima, pri čemu je odabrao nešto ,,od one najžešće proze".
Iako kombinovana od dve zbirke pripovedaka (prvih šest priča je iz "Ne, to nisam ja", a preostalih sedam iz knjige "Porno"), tematski i stilski ove priče se podudaraju i dopunjuju. Nasilje, posebno motivisano urbanim miljeom i ratom koji kao kroz koprenu prodire u stvarnost, jedna je od dominantnih tema. Ono je najčešće u sprezi sa seksom i pornografijom koja je zamena za ispraznost života i frustracije junaka, životne dobi od adolescencije do starosti. Šetaju Radakovićevom prozom posrnuli tinejdžeri u susretu sa prvim nedoumicama i prizorima za koje nemaju objašnjenja (susret sa majkom i ljubavnikom u krevetu), deca izginula u školskom dvorištu od bombe koju je bacio ratni invalid ili dečaci koji prva ljubavna iskustva stiču sa starijim homoseksualcima. Pripadnici srednje dobi kreću se od ivice egzistencije, do izbeglištva u grad (iz provincije) ili u inostranstvo (zbog rata), od jednog oblika zavisnosti do drugog (droga, pornografija, kompjuteri). Starci su ređa pojava, ali okvir njihovog pojavljivanja nagoveštava posrnulost i oronulost, život bez smisla i pun propusta koji se neadekvatno kompenzuju.
Rat je potenciran jedino u priči The Killing Cunt, gde niz ratno-koljačkih scena vrhune u rečenici: ,,NJezina usta progovore sadržajem želuca". I kada ne postoji jezik jer užas iscrpljuje sve moguće kanone stila i retorike, fraze i izraza, postoji uvek 'meta -jezik' prikriven u sadržajima tela ili znakovima koje ono kao poruku može da pribavi (stidne dlačice obrijane u oblik krsta koji se preteći izazovno prikazuje). Telo kroz dobar broj priča biva karnevalski prisutno, ono je bez granica i obrisa u narativnoj orgiji: npr. u priči "Sv. Sebastijan", u opisu porno scena sa video snimka, zatim u rekonstrukciji priče o silovanju tinejdžerke i potom u činu silovanja glavnog junaka, čija raspetost između dva muška uda podseća na prizor raspinjanja sv. Sebastijana i njegove muke. Depatetizacija prizora i junakovih muka i poniženja daje takođe groteskni obol ovoj priči. Telesne izlučevine svih vrsta, njihovo mešanje i prožimanje, anatomska preuveličavanja i anatomsko fantaziranje (naročito u pričama kod kojih je realistički prosede isprepletan sa ili potisnut fantastikom, najčešće u funkciji parodije) takođe doprinose karnevalizaciji postupka u pojedinim pričama (La Luna, Sanguis & semen, Iscjelitelj ili Agape).
Postmodernistički doprinos je u preplitanju narativnih strategija, one se od jednog vida književnog obrasca kreću ka anketi, intervencijama u vidu refleksija o samom pisanju i razaranju fabule putem takvih umetanja ili davanjem više različitih razrešenja, najčešće samog kraja. Ovaj relativizam u izboru postupaka, posebno pojedinih sižejnih razrešenja, je prividan, jer je izbor ograničen izvesnošću proisteklom iz destrukcije kojom je nabijena stvarnost ("Da je Marijan znao", "Lažljivica", "Smrt"). Jezik je najčešće dijaloški upotrebljen, živ, gradski, od slenga do pojedinih dijalekatskih obeležja, pun direktnih izraza i psovki, aktivan i agilan u prepletu sa naučnim izrazima i terminologijom slične vrste. Pisac nas svojim viđenjem stvarnosti pleni, šokira, ponekad nasmeje, ali više se nađemo zatečeni začaranim krugovima, iz kojih ,,posrnuli anđeo" teško da može da izvuče krila i uzleti. Nade je malo, no ako je ima data je u vidu ljudske solidarnosti ‡ iako se kasno pokaže, ipak je ima ("Provod", "Voajerka").
knjiga se josh moze naci u gotovo svim boljim knjizarama(za Beopolis znam sigurno);rachunaj na cenu oko 400 dinara,ali za 20 ili 30 % jeftinije se moze kupiti u RENDEU,na 1.spratu Hadzi Djerine 7(ispod Kichevske,a izmedju Dushana Bogdanovica i Golsvordijeve),samo radnim danom.
ENOUGH???
Hvala na info.
Kupicu ga na sajmu
Ja sam je konkretno kupio na poklon danas za 432 dinara. Posto imam naviku da odredjene knjige koje mi se jako dopadnu poklanjam svima u odredjenom ciklusu praznika, tipa MI NISMO BOLESNI, potom 399-, sada je to JAKO...
Knjigu sam nasla u biblioteci, posto ste me zainteresovali i proteklih nekoliko dana mi je pravo utociste. Coveku tako lako idu reci i svaka je na svom mestu. Meni najdraza prica je "Provod", a odmah za njom "Ne to nisam to ja" i "La Luna" (kako su dobro iskombinovani elementi bajki, patuljci su mi najdrazi i na njoj sam se najvise smejala, na ono sa bukvom, gde svaki gazda ima po jednu...). Mislim da ce se Ghoulu zaista svideti.
da, nimalo ne sumnjam da hoće: počeo sam da čitam onu priču o kurcu kletniku-izlečitelju, u busu bg-niš, ali pošto je obavezna praxa da se svetla gase posle 15-ak minuta (a bilo je veče), to za sad ostade nezavršeno (budući da sam se smesta – po dolasku kući- bacio na PLATFORMU od Uelbeka kao većem prioritetu...)
PS: mislim da sam kupio poslednji primerak koji je postojao u beoizlogu...
E, milo mi je da vam se dopao Borivoje. Veliki je car.
Cujem od jednog druga da je Feric sledeca hrvatska stvar koju treba citati...
Da, Zoran Feric, onda i Marinko Kos(h)c(h)ec (prvi roman, 'Otok pod morem', objavljen za splitski 'Feral' - odlicno!), pa i Robert Perisic, pa i...
Quote from: "David"Marinko Kos(h)c(h)ec
:) Pomaže ako uključiš latiničnu tastaturu (Croatian, ili Serbian Latin)...