Jeste li videli abominable izdanje Narodne knjige?
krip, neki detalj o tome o čemu bi da govoriš ne bi bio zgoreg, ya know?
http://dobanevinosti.blogspot.com/2005/11/izgubljeno-u-prevodu.html
Sweet Jeebus...Sweet, sweet, Jeebus.
Apstrahovaću sada svoje jubilarno čudjenje kritičarskoj blaziranosti i meni neshvatljivoj sposobnosti da se kontrolišu i citiraću posrnulog Loghairea:
No words...There are no words. Leave me. I return to my exile. I am nothing.
Videla sam tu "knjigu" u nekoj emisiji kulturnog sadrzaja na tv-u. Gledala sam, nisam mogla da verujem. Ima tome mesec dana, mozda i malo vise.
O, da; bio je to sok.
(Doslo mi je da sednem i placem.)
U Srbiji, nazalost, po ko zna koji put, imamo situaciju da se suocimo sa bolnom cinjenicom da je nedostatak novca ispracen nedostatkom mozga.
Dakle, Ilroja nema godinama jer to toboze nikoga ne zanima, a onda kad se pojavi, izdanje se realizuje prakticno bez ikakvog ukljucivanja poznavalaca materije. Dodus, veliki gurui ovog pisca, Bosko Milin i Aleksandar D. Kostic, preko cijih se primeraka i jevandjelizovala prica o ovom piscu, su vezani za B92, pa bi se moglo postaviti pitaje zasto se oni nisu malo potrudili da ga, umesto neke od brojnih knjiga o nezavisnosti Kosova, i drzave (u slucaju B92 izdaja i izdavastvo idu zajedno), izda njihova kuca.
A opet, ne znam da li je tuznije to sto ce Ilroj proci tako kako mora, dakle ignorisan od fanova, mada bi ja licno, vrlo rado kupio srpski prevod iako imam & citao sam knjigu u originalu, samo zato da ga imam i na jeziku koji najvise volim (to je srpski jezik, nazalost njega ne koriste prevodioci Narodne knjige, narocito ne u punoj lepoti), sto ce ga mejnstrim kritika - koja ga i inace ne poznaje - ignorisati, i konacno sto ce eventualni fanovi, koji imaju pristup medijima, zgranuto otpisati ovo izdanje.
Medjutim, da li ce Srbi otkriti Ilroja, manje je vazno od sudbine srpskih pisaca koji za razliku od njega imaju samo ovo, jedno jedino, trziste, a Narodna knjiga ih nimalo ne podrzava. Primer je recimo MI NISMO BOLESNI koja je na kraju bila prepustena promotivnoj aktivnosti nekolicine entuzijasta.
Ipak, Narodna knjige je zbog ponecega i dragocena, recimo oni su pre godinu i nesto izdali dzepni roman velikog skandinavskog krimi pisca Henninga Mankela, i tako neke stvari koje se samo u velikoj produkciji mogu provuci.
Da li je prepevano ime autora jedini šlogantni detalj vezan za ovu knjigu? Mada delim kriplovu ljubav prema srpskom jeziku, nemam preteranu sklonost posedovanju prevoda dobrih stvari na engleskom, naročito kad su u pitanju dela koja bi se bukvalno morala prepevati, tj. čija je upotreba jezika ravna poeziji, te je stoga velikim delom neprevodiva.
Ko je prevodilac?
ovaj roman definitivno jeste neprevodiv, ali to je upravo i iskusenje za talentovanog pisca da ga prepeva... mada, s druge srane, kod nas sem Cire, ne znam ko bi se uopste mogao upustiti u takav prepev...
kad je rec o prevodu sa engleskog na srpski, cinjenica da jezik ima padeze cini prevod jako lepom pojavom koja zahteva posebnu disciplinu, kao kad citas Miltona na latinskom...
Sorry to disappoint you, ali Ćira jedva natuca engleski; i to toliko slabo da ne može da gleda američke filmove bez srpskog titla; čak ni engleski titl mu ne pomaže. Veruj mi, rezao sam mu filmove... Znači, možda je on čovek koji bi redigovao TUĐI prevod, ali direktno s engleskog on ne bi mogao.
znam za njegova ogranicenja u poznavanju engleskog, nisi me razocarao, nisam ni mislio da on prevodi, rekao sam samo ko vlada srpskim ekvivalentom Ilrojevog jezika. konacno, isti im je izdavac...
Hmm... obicno se ne nerviram previse oko prevoda, ali Elroy je jedan od onih izuzetaka gde vise ne bih ni pomislio da uzmem prevod, ma koliko dobar bio, umesto izvorne varijante.
I malo mi je nejasna ta izdavacka taktika, pomislio bi covek da ce prevesti Daliju zbog predstojece ekranizacije, ili su to ostavili za narednu godinu, a Tabloid im je za zagrevanje? I kome je uopste ta Ilroj-varijanta namenjena? tja...
Ulazim u Narodnu knjigu i tražim Elroja. Prodavačica blene, oči joj ništa ne odražavaju. Neprijatno mi, kao da sam tražio Sex Club ili tako neko pomagalo. Drugarica sa krpom na glavi dobacuje da je u pitanju onaj tabloid. Naravno, ne znaju gde se knjiga nalazi. Čekam pola sata da bi je našli 2cmm od patosa, na najnižoj polici, nabijenu do kraja. Otvaram knjigu, pucketa na sve strane. Osećam se kao da joj lomim kičmu, samo što se ne raspadne.
Toliko o uloženim promotivnih naporima (i kvalitativnim takođe).
mislim da sam već negde na forumu pisao s koliko muke sam, u prodavnici NARODNE KNJIGE, uspeo pretprošlog leta, da dođem do Radkove knjige: sve faze koje Lurd opisuje bile su tu:
1) belo gledanje;
2) ubeđivanje: 'Ne, nemamo';
3) na moju tvrdnju da su baš oni to izdali, morali bi da imaju, ona će 'Ma, ne znam baš, nemamo mi to...';
4) na moje insistiranje, prizivanje koleginice: 'Radojka, jer imamo mi nešto što se zove... Kako ono beše?... Aha, MI NISMO BOLESNI' (prigušen kikot, i izraz lica koji kao da kaže: Eh, kakvi mi sve dolaze u dućan!');
5) čekanje da Radojka, koja se prisetila da možda ima tako nešto, ode do magacina i donese;
6) radost, kad donese...
:roll:
...just for kicks,u bilo kojoj knjizari Narodne knjige zatrazite MAMAC Davida Albaharija i u tradiciji hebrew komunikacije ce vas sachekati odgovor-"A ko je to napisao?"
...ili kada vas u Prosvetinoj knjizari u KM,speaking from experience,na upit za KUHINJA Banane Joshimoto upute na "ne bash bogato sektor za kuvare i praktichne knjige"
Kad je rec o Ratkovom romanu, ja sam ga kupovao masovno ljudima na poklon i ubrzo sam naucio gde se nalazi. Ipak, kada je ta varijanta postala sumnjiva, morao sam da promenim knjizaru Narodne knjige i iz Knez Mihailove sam presao u knjizaru u Spasicevoj, cini mi se, pa sam tamo i dalje ostvarivao svoje prednosti kao clana kluba ljubitelja ili kako se to vec zove.
Ono sto mene zanima jeste, koja to izdanja daju prodavcima pravo da se tako neposlovno ponasaju prema kupcima? Iako postoje bestseleri, nekako sam uveren da u Srbiji ipak prodaja knjiga nije biznis u kome ne moras da se boris za svakog kupca.
Da ne govorim kako mi se cini da nasi izdavaci i knjizari prakticno ne uspevaju da obnove populaciju koja kupuje knjige. Da nije Harija Potera nametnutog sa Zapada, i da nije zanrovskog geta koji nudi `zabranjeno voce` tipa horora i sl., ne znam da li bi iko mlad zapravo nesto citao...
Mene zanima kolicina zlocina unutar korica, ako ni samo ime autora nisu pogodili?!?
Koliko ce biti Elroja, a koliko Ilroja? :roll: