Treba mi neka dobra kritika narodne pesme Banović Strahinja u elektronskoj formi, što pre.
Epika. :)
danas gledam fordove tragace po pedeseti put i pomislim, u bunilu, kako se u banovic strahinji u stvari nalazi nekakva mitska matrica koja je vise puta filmski upotrebljavana...
ljuba andjelija otisla sa turcinom, vlah alijom, tj. ovaj je kidnapovao.
u tragacima, malu debi kidnapovali komanchi, tj. indigojanac scar.
onda bane na put krene, je l, tamo vamo, ubaci se u teritoriju i oce da spase andjeliju.
tako i natan krene na put i ubaci se na teritoriju, je l...
i sad ljuba andjelija nece da se vrati (i jos udara strahinjica bana, i sa hrtom karamanom se rve niz planinu).
tako ni mala debi nece nazad.
i na kraju, kad ocekujes da strahinjic ubije andjeliju, ili da natan posalje debi u vecna lovista i puca joj u oci, heroj pokaze svoje cojstvo i zenskinju vrati kucnome pragu.
isto je i u srederovim scenarijima: taksista, opsesija, hardcore...
bas se pitam, zna li neko za konkretan mit iz kog je ova narativna konstrukcija mogla da proizidje?
nego, ne znam sta mi bi da itana edvardsa iz tragaca uporno zovem natan... :x
i niko da me ispravi.
evo, sam se ispravljam.
oprostite, dzonovi. bilo je u bunilu.