ne znam, koliko ste čitali u novinama, ali ja sam par puta naletio na primjere obješene dece. bilo je to u šumi, gdje su se djeca obično igrala, i nalete ljudi tamno na obešenog dječaka. stolica je bila ispod njega, a o visio na grani. nerešiva zagonetka. ubistvo? osveta? sadistični zločin? drugi primjer: naleti otac na obješenu hčerku u svojoj sobi. samoubiststvo? bio je još bar jedan primjer, ali se ne sečam više tačno. ukratko, sve je to neobjašnjeno. ali u vidu novijih dogadja, konačno saznajemo, šta se desilo. djeca odlučila, da upoznaju smrt. samoinciativno, svojom voljom. da malo pogledaju na drugu stranu, tamo, gdje nestaje života.
kako to ide?
po statističnim podacima samo u SAD je umrlo više desetina djece vješanjem. to je zapravo igra, koja ide od usta do usta, po internetnim sobama, i djeca si pomažu do ruba svesti elastičnim trakama, peškirima, plastičnim vrečicima... Obično igraju se u dvoje, i pomažu si. Ali ponekad ne ide sve po planu. Kad su pronašli obešenu djevojčicu u svojoj sobi, pročitali su i njezin dnevnik. "Kako volim, kad gubim svijest," pisala je. "A kako je tek onda, kad sve zaboraviš, ali kad se vračaš sav drhtiš od adrenalina i uznemirenja." Mili bože, roditelji nemali pojma, da je mala posečivala smrt. Čuvali su je pred dečkima, pred seksom, pred pičem, pred drogom, a ko bi znao, da ona posečuje smrt. Da odlazi na samo granicu života i gleda na drugu stranu. I svaki put malo dalje. I dulje, dok jednom nije previše. I prestupi granicu.
Meni to nije novo. davno več odlučio sam, da prevedem priču Garry Kilwortha, The Dissemblers. Gdje isto tako jedan čovek kuša smrt. To je bilo još u osamdesetim godina. On konstruira vješala, poluavtomatska, i svakim pokušajem ide malo dalje. I čeka, da upozna gospodju sa one strane. Več sam je par puta hteo prevesti, ali uvek odustajem. I sada sam je još jednom pročitao i još jednom odlučio, da je ne prevedem. Ali život je još jednom uhvatio znanstvenu fantastiku. I tako se djeca, govorim tako o djeci desetih godina, i mladjima, igraju boga, ne znajuči da i kratki prekid dovoda kisika u mozak prouzrukuje posledice trajnog značaja.
Ne znam, šta mislite o tome, ali mene je ozbiljno strah.
Ma, pusti decu da se igraju. :twisted: