Eve kake kritike od kake zadobija novi mlif Rena ljutog stavi na sarmicu Harlina. Mislim da je najgrdje ocenjen flik trenutno na amer'ckom repertuaru...
Formulaic 'Covenant' is more dopey than scary
By Ty Burr, Globe Staff | September 9, 2006, Boston Globe
And here you thought it took money, property, and breeding to make it into the Social Register. (A decent backswing helps, of course.) In ``The Covenant," a deadly dull new fantasy-horror drama, four young hunks are ``the Sons of Ipswich," descendants of the original Massachusetts settlers who, like their forebears, are in secret possession of supernatural powers. They can fly and levitate objects through the air; when they're really cooking, their eyeballs turn black.
None of this is ever noticed by their classmates at tony Spenser Academy. But what do you expect? They're day students.
Directed by Renny Harlin , who has fallen a long way from ``Die Hard 2, " ``The Covenant" is dopey, formulaic stuff for the Friday night fright crowd. Worse for them, it's never remotely scary. The hero, Caleb Danvers (Steven Strait , as generic as his name) stands to come into his full powers on his 18th birthday, but he knows the downside of their seductive use -- his father sits up in the family manse, looking like the picture of Dorian Gray minus the retouching.
His friends are itchier to get their warlock license, especially bad-boy Reid (Toby Hemingway ), who's jealous of Caleb's prowess with plucky Sarah (Laura Ramsey) and who may be the one responsible for a student's death during a party in the woods. Or maybe the guilty party is the new transfer, Chase Collins (Sebastian Stan ), who's a little too friendly to Caleb.
You'll figure it out in the first 20 minutes and then mentally draw up your grocery list while waiting for the movie to crawl to a halt 80 minutes later. The special effects are passable, the dialogue sequences endless and dreary, the music right out of ``Dark Shadows," and the wan attempt to tap into something, anything, authentic to the Massachusetts setting strictly laughable. (One of the characters ends up at the hospital in Gloucester, or, as Sarah pronounces it, ``Glau-ster.")
Ipswich might sue if the entire film hadn't been shot in Quebec.
Besides, anyone with half a brain knows that rich preps don't get their power from witchcraft. They get it from Daddy. But anyone with half a brain is not this movie's target audience.
VARIETY, 8 SEPT 2006
By Justin Chang
Steven Strait, right, faces off with Sebastian Stan in 'The Covenant,' Renny Harlin's supernatural thriller set at a New England prep school.
"Harry Potter can kiss my ass!" shrieks one of the studly young warlocks at the core of the occult prep-school thriller "The Covenant." But Harry's the one who ought to bend over for this muddled and most unmagical offering, which Sony's Screen Gems unleashed in theaters Friday, no doubt wielding good-luck charms and box office talismans in lieu of advance press screenings. Attractively cast, CG-heavy pic should cast a brief spell on teen audiences before being banished to homevideo.
"No one really knows how The Power came to be," a somber text scroll begins at the outset, before going on to explain how during the Salem witch hunts in 1692, five families in the New England colony of Ipswich entered into a covenant of silence to ensure the survival of their magic powers and their respective bloodlines. More than 300 years later, the youngest descendants of the witches of Eastwick -- sorry, Ipswich -- are a quartet of male students at the elite Spenser Academy.
Laconic, good-looking Caleb Danvers (Steven Strait) is the unofficial leader of the pack, which comprises long-haired motorcyclist Pogue (Taylor Kitsch), impassive Tyler (Chace Crawford) and Reid (Toby Hemingway), a troublemaker who can't resist using magic at every given opportunity. That's a problem because, as the boys have already begun to find out, their powers are not only highly addictive but also self-destructive, causing them to age prematurely with every use.
The trouble begins shortly before Caleb's 18th birthday, when he's due to "ascend" and achieve his highest powers. After flirting with Boston public-school transplant Sarah (Laura Ramsey) and befriending a mysterious newcomer named Chase Collins (Sebastian Stan), Caleb begins to experience disturbing visions in connection with a student's recent untimely death.
As she grows closer to Caleb, Sarah also begins to feel haunted, as does her roommate Kate (Jessica Lucas). It isn't long before Caleb begins to suspect that Chase is somehow involved and possibly even linked to the original covenant, spurring him and Pogue to do some digging in the Ipswich archives.
What they uncover further complicates the murky mythology at the heart of J.S. Cardone's screenplay, which revels in dialogue ranging from the silly ("He's just jealous because you're ascending first!") to the sadly ironic ("This is beyond idiotic!").
From its creepy-crawly scenes of characters covered in bugs to its equally derivative marketing materials (the key art shows the boys walking sinisterly abreast at night), pic suggests an XY-chromosomal variation on "The Craft." That 1996 thriller about a coven of high school witches at least tapped into a vein of goth-adolescent rage, whereas "The Covenant" blandly casts its lot with a group of petulant pretty boys (if there's a market for hot male witches in Speedos, this film has it cornered).
As directed by Renny Harlin, pic reps an uneasy hybrid of the helmer's previous forays into supernatural horror ("Exorcist: The Beginning") and straight-up action ("Die Hard 2: Die Harder"). Special effects are reasonably restrained until an overly protracted climactic duel, which revels in "The Matrix"-style suspended acrobatics and flying balls of energy straight out of "Donnie Darko."
Pierre Gill's lensing is forebodingly dark throughout, while production designer Anne Pritchard turns almost every interior into a haunted, cavernous mausoleum. Tomandandy's hard-slamming music supplies some vigorous but not especially scary accompaniment.
NEW YORK TIMES, September 9, 2006
THE COVENANT, review by Nathan Lee
"Hey, what's up? I tried calling you last night."
"I know. I was at a movie."
"What'd you see?"
" 'The Covenant.' "
"What's that again?"
"It's that movie about these guys who are witches, and they go to this creepy school, and there's this new kid — Sebastian Stan — who's, like, the bad witch, and they fight and stuff. It's super lame."
"Are they cute at least?"
"Totally. The main guy, Caleb — Steven Strait — has, like, these big lips and sexy eyes, and he drives a Mustang, and everything. And he's friends with this crazy, like, blond dude, who looks kind of gay, and this motorcycle guy with long hair and some other guy. Actually, the whole thing is kind of gay. I mean, they're on the swim team, right? And there's this scene where they're all in Speedos and everything."
"Awesome. I think I saw the commercial. That's the one with a car that explodes and gets put back together by magic, right?"
"Yeah, that's pretty much the coolest part. The effects are super cheesy. Like at the end, when Caleb is fighting the evil transfer student, they fly around a barn and throw magic Jell-O at each other. I'm totally serious."
"Is it scary, at least?"
"There's this one part, where these spiders crawl all over this girl and go in her nose and stuff."
"Ew."
"Super ew."
mislim da nijedan iskreni fan Renija Harlina ne sme da dopusti da mu ovakve kritike stvore predrasude...
ja jedva cekam film.
bice na CINEMANIJI!! (koja pocinje 1. novembra)
da citiram Bronsona koji je jednom izjavio:
"Sta me briga za misljenje kritike, mi ne pravimo filmove za njih. Oni i onako ne placaju da ih vide."
Meni je bio dobar čak i onaj sportski sa Slyom.
Cutthroat Island je bio u pogrešno vreme, ali isto odličan.
Mislim da svaki pravi fan Renija Harlina ozbiljno pati zbog onoga sto ovaj exmajster u poslednje vreme potpisuje. Naravno, uvek ce biti onih "najiskrenijih fanova" koji ce dati sve od sebe da pronadju nesto u svakom djubretu koje on snimi.
Slicno je i sa Karpenterom, MekTirnanom i jos nekim nekada velikim asovima
Izuzev EXORCISTa, ne znam tačno gde se to Harlin naročito obrukao. DRIVEN je imao svojih aduta a MINDHUNTERS je baš baš odličan film!
Exorcist je vise od bruke. Driven sam preskocio. A Mindhunters je bio poprilicno slabasan, narocito kada se uporedi sa neuporedivo superiornijim Identityjem.
Zaboravljas Deep Blue Sea koji je tezak pad nakon remek dela Long Kiss Goodnight.
Ne bih se slozio da je MINDHUNTERS slabiji od IDENTITY, cak naprotiv, IDENTITY je mediokritetski slasher koji je kao oneobicen twistom na kraju ali je sve vreme u sustini mediokritetski film, MINDHUNTERS je maestralan slasher, znatno bolje reziran i znatno uzbudljiviji od IDENTITY koji ja doduse ne bih ni poredio sa MINDHUNTERS. MINDHUNTERS je vise nesto na tragu FINAL DESTINATION.
Kad je rec o DEEP BLUE SEA, to je isto odlican film, sjajno realizovan i osmisljen, i potpuno drugaciji od LONG KISS...
ja sam se prilicno zabavio gledajuci Exorcist, cak i nisam siguran da je slabiji od Srederove varijante... naprotiv...
DEEP BLUE SEA je fenomenalan, potpuno nekonvencialan i uzbudljiv akcijas.
MINDHUNTERS je zaista bezobrazno cak i porediti sa IDENTITY...
pored svega toga sto Crippled Avenger kaze, osnovna mana je sto dosta pre kraja shvatis da ti likovi ne postoje - i sta te onda boli k...c za njih. Fast forvardujes do kraja i shvatis da je u pitanju izvikano pretenciozno njesra.
dok je MINDHUNTERS odlicno osmisljeno ukrstanje slashera i akcijasa... Jedino mi je motivacija ubice slaba, ali who cares...
to je Renijevo vidjenje Agatinih 10 malih crnaca...
Renny rules :|
Deep Blue Sea ima jednu od najefektnijih scena sa životinjama ikad - papagaj i ajkula, naravno. :evil:
sledeci nastavak Deep blue see Papagaj vs ajkula ili osveta papagaja :lol:
Identiti mi zvuci ne bas sjajan film,mindhunters je stvarno originalno delo..dark akcioni slasher :evil:
Pogledao sam THE COVENANT, courtesy of Ginger na pristojnom bioskopu, i mogu reći da je utisak sličan DEPARTEDu, s tim što se THE COVENANT oslanja na znatno slabiji koncept.
OK, ovde Harlin ima nekoliko svojih toucheva. Najbolja scena iz DRIVENa, ona sa prevrtanjem bolida na stazi, ovde ima čak tri varijacije, Takođe, sve je koliko god je moguće glatko i dinamično.
Problem je u scenariju J.S. Cardonea koji ni ne pokušava da ispriča već poznat i eksploatisan kocept na nov i živahan način, već je umorno postavljen, baziran na svim mogućim i iscrpljujućim klišeima.
U filmu koji pretenduje da bude omladinski akcioni fentazi, ima previše dijaloga, previše kamernih scena, a Renny ne poseže za Tony Scottovim metodama oživljavanja mirne scene već ih realizuje ozbiljno i tu film pada.
Akcioni finiš u ambaru je naišao na teško pljuvanje kod američke kritike, iako smatram da ta scena uopšte nije toliko loša. To jest, loša je ako se uporedi sa ludilom iz VOLCANO HIGH, i to više kvantitativno nego kvalitativno.
U svakom slučaju, Harlin je u THE COVENANT vrlo vešto realizovao čist direct-to-video materijal, film deluje skuplje od 20 miliona dolara koliko kažu da je koštao i radujem se da ga overim na Cinemaniji.
Mogao bih da garantujem da su sve one recenzije za The Covenant sasvim na mjestu; J.S. Cardone eje napisao ono sto bi i sam Harlin napisao da je vican tome iskustvu.
Harlin je jedan od najpateticnijih reditelja koji trenutno bivakuju u Holivudu i mozda ce steci kakvo iskupljenje kada hrabro osvane na nekom TV sitcomu ili ozbiljnijoj seriji, nalik "Grey's Anatomy", kao, recimo, Rod Daniel i Daniel Attias, i pred gomilom nista manje pateticnih ljudi usklikne: "Cist sam vec pola godine. Vec vise od pola godine nisam upropastio niciji scenario!" Najradije bih ga vidio kako rezira Aaron Sorkinovu talk-talk-talk seriju sa Metjuom Perijem, "Studio 60", posto tamo ne smije biti improvizacije ni sa jednom rijeci ili skracenicom zbog hirurski precizne minutaze koju skript opsluzuje. Na neki nacin, skript tamo sluzi kao poslovicna libela. U Harlinovom filmu The Covenant, kao sto se da primijetiti, glume sve nepoznati ljudi, i to po prvi put, cini mi se. Ne brinite; vrlo je blizu karijeri na TV-u.
Gdjegod se Harlin pitao sa ishodom necijeg skipta, poput nadobudnog W. Friedkina (post-Egzorcist-wise), taj film je pretvoren u tragediju. Svakako, uzmite za primjer The Long Kiss Goodnight. Taj film je – poput filma Assassins (koji Silver najposlije nije mogao da odbrani od studija i Donnera) – imao ocigledno fascinantan skript i bio je Blekov najfavorizovaniji projekat sto je posto-poto htio da izgura u Holivudu na velika vrata; Blek je gledao na The Long Kiss Goodnight kao na novu ulaznicu u Tinseltaun, obzirom da je posljedni credits imao na zarazenom The Last Action Hero sa kojim vise niko nije htio da se igra, a ponajmanje sa njegovim scenaristima.
Takodje, Harlin je htio da ima odrijesene ruke na The Long Kiss Goodnight i da tim spektaklom nacini sebi neku vrstu trejdmarka (taj film je trebao da bude okosnica novoga braka sa Djinom Dejvis, ali on je riknuo uporedo sa filmom). S druge strane, Die Harder je ispao onako dobro, i pored brljave rezije, prevashodno zbog S. Bairda, britanskog montazera/reditelja (U.S. Marshals, Executive Decision) koji je cesto dovodjen da odradjuje bukvalno sav posao u post-produkciji, pa cak i dosnimavanje pojedinih scena; i, naravno, Harlin nije smio/mogao da kiksa na tome nastavku, jer je iza njega stajala zbilja mocna kreativna masinerija, ista ona koja je, par godina ranije izrodila jednog McT-ija. Dabome da im sa Harlinom, ma koliko taj covjek bio neuk u slaganju kadrova, to nije moglo poci za rukom. Hocu reci, samo zamislite Harlina na kormilu The Hunt For Red October.
Tako je Harlin nekako naveo naivnog Bleka da unisti sopstveni skript i nakon nekoliko dana bespotrebne hirugije isporuci polu-prazan scenario koji se meni, na zalost, prilicno dopada upravo zbog nekoliko klica moguce savrsene konstrukcije skipta iako je isti projekat, rediteljski, all over the fucking place sa samo par svrsishodnih kadrova i malo cime vise. Stoga nije trivijalno reci da Harlin konzistentno podsjeca na covjeka sto iskonstruise vlastiti lavirint i onda se izgubi u njemu. Isti je htio da od famozne 50-godina-stare price Reja Bredberija, "A Sound of Thunder", gdje citava caka lezi u pojavi JEDNOG LEPTIRA – totalno ukloni LEPTIRA. Na kraju posta vidjecete zbog cega je odmah uklonjen sa rada na scenariju A Sound of Thunder.
Naravno, ono sto bi Harlin zasigurno napravio od istoimenog filma, rediteljski, odradio je to moj nekadasnji favorit, Peter Hyams, and then some, i onda zapecatio/srozao svoju karijeru reditelja sa A/B liste, skoro identicno podrazavajuci Harlina nakon The Long Kiss Goodnight. Ali, kao sto sigurno kaze Harlin nakon svakog debakla, i Hyams je nakon tragikomicnog A Sound of Thunder promrmljao nesto u smislu, "Makar sam uzeo platu." Nadam se da ovim stopama nece krenuti i pretjerano voljeni Petersen poslije Poseidona, iako ne vidim nikakav napredak u karijeri rezijom infantilnog romana, Ender's Game.
Nakon kosmarnog iskustva poznatog kao The Long Kiss Goodbye (1996), Sejn Blek je toliko bio depresivan da ne samo sto vise nista nije pisao, nego je pokusavao da se bavi – glumom. Sada je snimio svoju verziju filma The Big Sleep za 21. vijek i ispada da je zadovoljan citavim poslom, srecom po njega. Tako makar kaze na DVD-u.
Inace, evo Harlinovog savjeta piscima: "I don't want accidents, I want disasters. I don't want dirt, I want filth. I don't want a storm, I want a hurricane. I don't want fear, I want panic. I don't want suspense, I want terror. I don't want humor, I want hysteria."
Bye-bye, Ren.
Ode mi pritisak u kurac... :x
Quote from: "Tripp"Mogao bih da garantujem da su sve one recenzije za The Covenant sasvim na mjestu; J.S. Cardone eje napisao ono sto bi i sam Harlin napisao da je vican tome iskustvu.
Harlin je jedan od najpateticnijih reditelja koji trenutno bivakuju u Holivudu i mozda ce steci kakvo iskupljenje kada hrabro osvane na nekom TV sitcomu ili ozbiljnijoj seriji, nalik "Grey's Anatomy", kao, recimo, Rod Daniel i Daniel Attias, i pred gomilom nista manje pateticnih ljudi usklikne: "Cist sam vec pola godine. Vec vise od pola godine nisam upropastio niciji scenario!" Najradije bih ga vidio kako rezira Aaron Sorkinovu talk-talk-talk seriju sa Metjuom Perijem, "Studio 60", posto tamo ne smije biti improvizacije ni sa jednom rijeci ili skracenicom zbog hirurski precizne minutaze koju skript opsluzuje. Na neki nacin, skript tamo sluzi kao poslovicna libela. U Harlinovom filmu The Covenant, kao sto se da primijetiti, glume sve nepoznati ljudi, i to po prvi put, cini mi se. Ne brinite; vrlo je blizu karijeri na TV-u.
Gdjegod se Harlin pitao sa ishodom necijeg skipta, poput nadobudnog W. Friedkina (post-Egzorcist-wise), taj film je pretvoren u tragediju. Svakako, uzmite za primjer The Long Kiss Goodnight. Taj film je – poput filma Assassins (koji Silver najposlije nije mogao da odbrani od studija i Donnera) – imao ocigledno fascinantan skript i bio je Blekov najfavorizovaniji projekat sto je posto-poto htio da izgura u Holivudu na velika vrata; Blek je gledao na The Long Kiss Goodnight kao na novu ulaznicu u Tinseltaun, obzirom da je posljedni credits imao na zarazenom The Last Action Hero sa kojim vise niko nije htio da se igra, a ponajmanje sa njegovim scenaristima.
Takodje, Harlin je htio da ima odrijesene ruke na The Long Kiss Goodnight i da tim spektaklom nacini sebi neku vrstu trejdmarka (taj film je trebao da bude okosnica novoga braka sa Djinom Dejvis, ali on je riknuo uporedo sa filmom). S druge strane, Die Harder je ispao onako dobro, i pored brljave rezije, prevashodno zbog S. Bairda, britanskog montazera/reditelja (U.S. Marshals, Executive Decision) koji je cesto dovodjen da odradjuje bukvalno sav posao u post-produkciji, pa cak i dosnimavanje pojedinih scena; i, naravno, Harlin nije smio/mogao da kiksa na tome nastavku, jer je iza njega stajala zbilja mocna kreativna masinerija, ista ona koja je, par godina ranije izrodila jednog McT-ija. Dabome da im sa Harlinom, ma koliko taj covjek bio neuk u slaganju kadrova, to nije moglo poci za rukom. Hocu reci, samo zamislite Harlina na kormilu The Hunt For Red October.
Tako je Harlin nekako naveo naivnog Bleka da unisti sopstveni skript i nakon nekoliko dana bespotrebne hirugije isporuci polu-prazan scenario koji se meni, na zalost, prilicno dopada upravo zbog nekoliko klica moguce savrsene konstrukcije skipta iako je isti projekat, rediteljski, all over the fucking place sa samo par svrsishodnih kadrova i malo cime vise. Stoga nije trivijalno reci da Harlin konzistentno podsjeca na covjeka sto iskonstruise vlastiti lavirint i onda se izgubi u njemu. Isti je htio da od famozne 50-godina-stare price Reja Bredberija, "A Sound of Thunder", gdje citava caka lezi u pojavi JEDNOG LEPTIRA – totalno ukloni LEPTIRA. Na kraju posta vidjecete zbog cega je odmah uklonjen sa rada na scenariju A Sound of Thunder.
Naravno, ono sto bi Harlin zasigurno napravio od istoimenog filma, rediteljski, odradio je to moj nekadasnji favorit, Peter Hyams, and then some, i onda zapecatio/srozao svoju karijeru reditelja sa A/B liste, skoro identicno podrazavajuci Harlina nakon The Long Kiss Goodnight. Ali, kao sto sigurno kaze Harlin nakon svakog debakla, i Hyams je nakon tragikomicnog A Sound of Thunder promrmljao nesto u smislu, "Makar sam uzeo platu." Nadam se da ovim stopama nece krenuti i pretjerano voljeni Petersen poslije Poseidona, iako ne vidim nikakav napredak u karijeri rezijom infantilnog romana, Ender's Game.
Nakon kosmarnog iskustva poznatog kao The Long Kiss Goodbye (1996), Sejn Blek je toliko bio depresivan da ne samo sto vise nista nije pisao, nego je pokusavao da se bavi – glumom. Sada je snimio svoju verziju filma The Big Sleep za 21. vijek i ispada da je zadovoljan citavim poslom, srecom po njega. Tako makar kaze na DVD-u.
Inace, evo Harlinovog savjeta piscima: "I don't want accidents, I want disasters. I don't want dirt, I want filth. I don't want a storm, I want a hurricane. I don't want fear, I want panic. I don't want suspense, I want terror. I don't want humor, I want hysteria."
Bye-bye, Ren.
U kom li si ti trippu tripp?
Ne, najbolje da reditelji uopšte ne učestvuju više u snimanju filmova - neka to rade sami producenti i scenaristi, a režiseri tu samo nešto pokvare - ta tužna patetična bića.
I zaboravih :x
Savrseno si u pravu. Generalno gledano, reditelji najcesce umiju da ispadnu jednoumni supci. Jos bolje, pored nekih reditelja i producenti bi snimili bolje filmove. Istovremeno, sedamdeset pet procenata reditelja Novoga Holivuda poceli su kao scenaristi, tako da oni, tehnicki, naveliko snimaju filmove (od kojih neke sigurno i ti gotivis). Na svu srecu, Harlin, Friedkin, R. Scott..., nisu jedni od tih.
A ako je tebi vec muka da kopas po Internetu za smajlijem koji jos jace moze da udari u zid, naprosto ponovo startuj Driven, Cliffhanger, Cutthroat Island, Jade, Superman Returns, The Pirates of the Caribbean 2, Snakes on a Plane ili Kingdom of Heaven, izmedju ostalih, i provedi se kao nikada.
Svakako zvucis kao da hoces. :wink:
upravo sam odgledao film sa Cinemanije,ne znam sta da kazem,ipak mi je vishe ostavila otisak kao ghotic atmosfera,nekoliko upecatljlivih iznenadnih momenata,vesto su izrezirane,smetale su mi te carolije ono bacanje rukama kao u Mortalu kombatu..film mi nesto lici na Bafi,film ipak jeste namenjen za mladju publiku,ali ok prihvatam da je tako..Dopada mi se industrial muzika u filmu moram naci soundtrack :!:primetio sam da je vishe ljudi napustili bioskop.
pa kad je film 'nako
koja glupost od filma
Quote from: "otaku"koja glupost od filma
suvise blago receno....
ali mozda ovakav film ni ne zasluzuje ikakav dublji komentar...
ovo bi bilo sramota da je debitantski film, a kamoli film prekaljenog veterana kakav je Reni.
nemojte tako, nije bash toliko govno. ok, scenario je malo previse
ravan i strejt, pogotovo sa celom with great power comes great responsibilty forom , ali ima tu i dobrih momenata. do momenta kada sukob postane ocigledan film deluje poprilicno napucano i potentno. nabijena mlada tela, cica bez gaća, odrazi cice kroz tus kabinu, cela scena u bar, zurovanje, muvanje. nimalo lose za pg-13. ima tu dosta energije u po nekom kadru, tokom prvih 50 min. meni je tu najveci problem sto u jednom trenutku sve to nekako nestane i svede se samo na dvoboj dvojce momaka.
scenario? muku mu ljutu, jes, ima i scenario... :x