Kazu da je odlican.
Da li je neko imao priliku da procita novelu?
znam da pre filma ide osmominutna najava Matrixa :)
dopada mi se knjiga mada me u nekim momentima previshe podseca na X-files, neke stvari previshe podsecaju na IT i pri tome ne mislim na namerno preplitanje pricha
Nisam procitao knjigu mada znam o cemu se radi.Tema mi izgleda ofucana , al Stiven je poznat da od najgluplje teme na svijetu moze napraviti remek djelo knjizevnosti.
ne mogu da odolim a da ne postujem ovaj poduzi, ali vrlo zabavan prikaz DREAMCATCHERA.
knjigu nisam citao, film naravno nisam gledao jer ima premijeru tek za koji dan, ali iz onog sto znam o Kingu, scenaristi filma, itd. cini mi se da je ovaj kriticar prilicno pogodio poentu.
naravno, videcemo kad vidimo film, a dotad... evo:
As stupid as stupid can be, Lawrence Kasdan's splashy comeback on the backs of two writers who haven't really been any good for about sixty years between them (Stephen King and William Goldman) is riddled with knee-slapping plot inconsistencies and the sort of dunderheaded conveniences that reek equally of desperation and a lack of respect for the audience. Based on the first King novel written after the author was smeared across a Maine highway by a man who would later kill himself in a trailer, the book is a fine short story trapped in the body of a six-hundred page book. Hopelessly protracted, after the first two-hundred pages, the novel becomes a pathetic exercise in chronic self-reference: the malady of a successful author who's begun to lose the line between reality and his cult of personality. King has become a writer interested in writing love letters to his fanbase and smug gruel for everyone else.
That so many of King's works have been translated to the screen by Goldman (this is his third after Misery and Hearts in Atlantis) speaks a great deal to Goldman's relative vestigiality post-'70s (and to his dangerous capacity for smug gruel)--and explains to a degree how Dreamcatcher made it to the screen riddled as it is with the same sort of self-references and insular nature. It's not necessary to be familiar with King films (and novels) to watch Dreamcatcher, but it sure gives you something to do.
Four childhood pals (Stand By Me), united by an act of kindness toward a child afflicted with Down's Syndrome (the clumsily named "Duddits"), reunite annually as adults in a hunting trip in the woods of Maine. Each gifted with a low-level telepathy, upon their twentieth year (It) at their rustic, snowed-in (The Shining) lodge "The Hole in the Wall," an alien spacecraft carrying a highly infectious fungus crash-lands in the woods nearby (The Tommyknockers), causing the quartet (and Duddits) to fulfill their destinies as saviours of the world. Jonesy (Damian Lewis) is a teacher, Beav (Jason Lee) is comic relief, Henry (Thomas Jane) is a suicidal shrink, Pete (Timothy Olyphant) is an alcoholic, and Duddits (Donnie Wahlberg) is a deus ex machina. Representing the evil military interested in cover-up are Morgan Freeman's Col. Kurtz (the connection to Apocalypse Now is so obvious it's hardly worth pointing out) and Tom Sizemore's oddly neutered Capt. Underhill.
King's traumatic accident does go some way towards explaining the body horror of the piece--it is easily King's most scatalogically obsessed work, with explosive bowel parasites (the colourfully-named "shit weasels"), a phallic serpent armed with a vagina dentate, and one hero consumed by cancer and another by alien possession (the revolt of the physical). Beav (with a bad oral fixation) finds his moment of crisis while sitting on the toilet, Henry finds his while pissing in the snow, Henry's comes in the squishing of little sperm-like larvae, and Jonesy is the Stephen King-projection (hit by a car, hip shattered) with a serious case of existential crisis. It's Cronenberg for dummies, in other words, with the ultimate themes not of addiction and the failure of the flesh, but something along the lines of "don't mess with The Duke" (a gun once owned by John Wayne plays a central role) and, apparently, don't trust the British. It goes without saying that Dreamcatcher is scatterbrained and ridiculous.
Jettisoning much of the Christian redemption that has flavoured King's late work (not only post- but pre-accident, curiously enough), the second half of the picture deviates drastically from the second half of the novel, cleverly replacing something that doesn't work because it's boring with something that doesn't work because it's stupid. Why does an alien fern capable of shape-shifting and possessing humans need to resort to shit weasels (Alien) and evil fungi (Creepshow) of indeterminate intent? Are the shit weasels the larval incarnation of the bigger aliens instead of just phallic and sperm images of indeterminate intent? Why is the final chase conducted as a solo mission with the power of the entire United States military complex at Underhill's disposal? Does the military really believe that it can quarantine a few hundred acres of wilderness; including all of its animals? Why does the alien, which appears to be able to turn into an extremely powerful dinosaur thing at will, insist on using Jonesy's damaged body to laboriously move a pivotal manhole cover? Dreamcatcher has no internal logic, in other words, and, free of the irritating bonds of coherence, it's also free of stakes and tension.
Not helping is dialogue comprised of the sort of shorthand catch-phrase idioglossia meant to imply years of familiarity but only succeeding in making one pine for the days when Kasdan was penning (he shares a screenwriting credit here with Goldman) strong, character-driven genre pieces (The Empire Strikes Back, Raiders of the Lost Ark, Body Heat, Silverado) without narrative crutches and meandering shortcuts. Like the book, the film is overlong (at a slow 135 minutes) and only really engages during its prologue, providing maddening glimpses of promising storylines and character moments tossed aside in favour of being a cut-rate adaptation of a cut-rate King novel.
Looking at times like John Carpenter's The Thing (John Seale's ravishing cinematography is easily the best part of the boondoggle), Dreamcatcher feels a great deal like what it likely is: a product of a down-on-his-luck director trying to juggle material that's clearly beneath him, jettisoning any sense of rhythm and cohesion in the belief that King's massive sales represent the kind of mindless support that defeats the director's best instincts while offering him a chance to regain the keys to the executive washroom. A shame that in the forlorn search for his lost audience, Kasdan's found himself only another indiscriminate, wholly interchangeable contributor to the mainstream crapper--shit weasels and all.-Walter Chaw
© Film Freak Central; filmfreakcentral.net.
Mislim da da bi se snimio dobar film po nekoj Kingovoj knjizi on prvo mora da napise nesto dobro, a tek onda da se zabrani Goldmanu da radi adaptaciju, i Micku Garrisu da rezira (Garrisu bi trebalo zabraniti i pisanje o istom trosku).
Mozda kad bi neki pravi reziser resio da uradi "Maglu", ili neku drugu novelu ("Balada o fleksibilnom metku" - nesto najbolje sto je King ikada napisao springs to mind), ili neku njegovu kratku pricu sa dramaturskim potencijalom za celovecernji film.
I naravno, za pet do deset godina cemo sigurno dobiti umivenu franshizu Dark Tower filmova. Sto je najgore, kao i sve franshize, bice uzasno, a tuzno je sto te knjige imaju neverovatne, ali neverovatno filmicne potencijale.
Btw, sledece dve godine Holivud ce imati dve linije filmova: biopicove (based on a true story - sto kaze David J. Schaw, u prevodu to znaci "no pacing, no ending") zacinjene sa malo postmodernizma (posto je Holivud otkrio postmodernizam u mainstreamu 2003. godine, preko uzasno dosadne i ultimately pointless Kaufmanove "Adaptacije"), i naravno, adaptacije Marvelovih stripova, isprane od dekonstrukcije, isprane od rezije i vizije.
A tek sto ima stripova koji bi bili remek-dela kao filmovi. Elektra Assasin u reziji, recimo, Olivera Stonea, ili sto da ne, Batman Year One (ili Dark Knight Strikes Again) u reziji Darrena Aronofskog. Bendisov Powers koji rezira Fincher, Milliganov Human Target u reziji Johna Wooa...
Knjigu ( naravno ) vredi procitati, ali ako uporedimo Zamku i Vrecu kostiju ( zato sto su se u isto vreme pojavili kod nas ), Vreca je mnogo, mnogo bolja knjiga( ali ce Zamka verovatno biti bolji film ).
Quote( ali ce Zamka verovatno biti bolji film ).
Bolji film od cega?
Nažalost, moram da kažem da su i "Bag of bones" i "Dreamcatcher" prilično loše knjige. Mislim da imam pravo na ocenu kao neko ko je pročitao manje-više sve što je King do sada objavio. I da se ne shvati pogrešno - ja Kinga jako volim.
Što se tiče filma, evo početka jutrošnje recenzije AP-a:
"Dreamcatcher" is unspeakably bad — and shockingly so — considering that it's an adaptation of a Stephen King novel, from the director of "The Big Chill" (Lawrence Kasdan) and the writer of "Butch Cassidy and the Sundance Kid" (William Goldman).
These are people who have Oscars and Oscar nominations, people who have worked in this business long enough that there's no plausible explanation for a film that is so woefully unfocused and misguided.
... :cry:
meni je "Bag of Bones" odlichna knjiga
Kao što rekoh, ja Kinga volim. "The Stand" je jedna od 3-4 meni najdraže knjige. Ipak, poslednjih godina mi se dešava da neke od njegovih romana uspem da dovršim tek u drugom cugu jer me užasno smore. Izgleda da je "skidanje" sa raznoraznih opojnih supstaci :twisted: loše uticalo na čika Stevinu imaginaciju.
Ali da ponovim, ja ga ipak volim :oops: i željno čekam svaku novu knjigu (upravo čitam "Everything's Eventual" a za koji dan bi trebalo da mi stigne i "From a Buick 8").
Sto ne rece da ti ih sibnem u elektronskoj formi, ako mozes da robijas citajuci sa kompjutera.
Inace, kad je bio sjeban sa drogom, napisao je "Kudzo" koji jeste onako zesci ispljuvak, ali ja nekako volim taj roman, pa jos djene-djene, ali je, brate, tada pisao neopevana sranja tipa Insomnia i Tommyknockerse.
I sam priznaje u "On Writing" da se Kudza ni ne seca, a Tommyknockersa bi se najradije odrekao preko novina (casno, moram priznati). Insomnia je onako, bas tezak shit od romana.
Elem, Tata Stivi nece vise nesto pisati. Pokusava da zavrsi Dark Tower serijal dok jos ima vida, mada pretpostavljam da je vec poceo da u pero diktira Tabiti.
plasim se da mu je Bag of Bones labudova pesma, Dreamcatcher je zaista jako losa knjiga (ko hoce da procita neka mi se javi), a zbog te knjige sam pokvario odnose sa Radetom Grbicem iz Alnarija.
Covek (sa kojim sam se godinama znao i cak se kucno vidjao) se mnogo naljutio na mene sto sam u OK magazinu napljuvao Zamku. Od tada me jedva i pozdravlja na ulici. Kada sam nahvalio Vrecu to mu je bilo super. Valjda je covek mislio da ako ti da knjigu ti automatski moras da je hvalis. Jebi ga, malo sam se glupo osecao nakon toga ali sta je tu je...to ti je gorak hleb kriticarski.
Vreca je vrlo dobar roman. Ali apsolutno nefilmican, Zamka je los ali filmican, u najboljem slucaju ispasce dobar X-files specijal.
Ali ZASTO oficira Kurtza (omaz Brandu iz Apokalipse) koji je u knjizi fasisoidni belac glumi Morgan Freeman?
Iz istog razloga zasto ce poslednjeg coveka na svetu u I AM LEGEND igrati Will Smith.
Hollywood is being run by nitwits.
covece, da snime rimejk Kazablanke Sema bi igrao Stiv Martin!
Quote from: "dejann"Kao što rekoh, ja Kinga volim. "The Stand" je jedna od 3-4 meni najdraže knjige. Ipak, poslednjih godina mi se dešava da neke od njegovih romana uspem da dovršim tek u drugom cugu jer me užasno smore.
Takodje! "Dreamcatcher" sam jedva naterao sebe da zavrsim. Mislio sam da je u pitanju uzasno los prevod Alnarija medjutim kasnije sam video da i drugi nisu bili bas nesto zadovoljni zato stalno odlazem sa ponovnim citanjem ali ovog puta u originalu.
"Everything's Eventual" ima zanimljivih prica dok "From The Buick 8" je... uostalom videces i sam.
"The Stand" je i meni medju omiljenima ali posle iskustva koje su donele knjige"Different Seasons" i "Hearts in Atlantis" tesko da ce uspeti da ponovo napise nesto tako dobro.
Usvakom slucaju se radujem svakoj novoj prici/knjizi a u oktobru konacno stize i DT5.
Prevod "Bag of Bones" sam kupio (tek onako da se nađe) nakon što sam kupio i pročitao original. Pogledao sam i uporedio samo prvu stranicu. Katastrofa od prevoda. :x (Još drastičniji primer bednog prevoda je novo izdanje "Čoveka u visokom dvorcu" - ponovo "Alnari").
Što se tiče smaranja, mene je King najviše smorio sa "Needful Things". nadam se samo da neće zagovnati DT. :(
da!
Needful Things su me beskonachno smorili
jedina njegova knjiga za koju mi ne pada na pamet da je ikad vishe prochitam osim ukoliko me napadne Alchajmer pa zaboravim koliko je razvuchena i glupog kraja.
Bag of Bones i Dreamcatcher sam chitala in English
ko zna shta bi bilo da sam obe chitala u "struchnom" prevodu Ane Grbic (ukoliko se dobro secam). verovatno bi mi se ogadile posle 2 stranice.
jedina Kingova knjiga koju sam chitala je IT u Skrobonjinom prevodu na koji sam se, posle x hiljada chitanja, toliko navikla da ne znam ni da li bih ga ikad kupila na engleskom
Dreamcatcher je ok, nije uopshte toliko tragichan
da, Morgan Freeman :)
pa moraju da budu politically correct
u The Stand me je smorila ideja boga kao antipoda onom liku u Vegasu, koji je, ako nishta drugo, originalniji od babe (crnkinje ovaj put ) kao mesendzera Onog Koji Sedi Negde Gore I Smeshi Se Na Nas
koja je caka sa knjigom Hearts in Atlantis?
je l prva pricha ima veze sa DT serijalom? (nisam chitala serijal...josh)
Quote from: "DUNADAN"
u The Stand me je smorila ideja boga kao antipoda onom liku u Vegasu, koji je, ako nishta drugo, originalniji od babe (crnkinje ovaj put ) kao mesendzera Onog Koji Sedi Negde Gore I Smeshi Se Na Nas
Ne diraj mi "The Stand" :!:
Quote from: "DUNADAN"
koja je caka sa knjigom Hearts in Atlantis?
je l prva pricha ima veze sa DT serijalom? (nisam chitala serijal...josh)
King polako ide ka onome sto je radi pok. Asimov t.j. da objedini sva svoja dela u "jedinstveni svemir". Za DT5,6,7 najvljuje pojavljivanje gomile likova iz ranijih romana. :roll: Ipak i pored toga, kreni sa čitanjem DT. Vredi. :)
Quote from: "DUNADAN"koja je caka sa knjigom Hearts in Atlantis?
je l prva pricha ima veze sa DT serijalom? (nisam chitala serijal...josh)
Ima ali to je totalno marginalizovano i nema veci uticaj na celu knjigu. Poenta je u tome na koji nacin je King predstavio jednu izgubljenu generaciju.
bah
cela knjiga je ok isprichana i te chetiri priche (je l 4 ili 3?) koje se preplicu
however, nisam mogla previshe da se uzivim u radnju, jer mi se smuchila ta franchiza (a? shta kazete kako sam ovladala novim izrazom :D ) vezana za Vijetnamski rat.
nema rezisera ili pisca koji se nece pozabaviti Vijetnamom sooner or later
Quote from: "DUNADAN"jer mi se smuchila ta franchiza (a? shta kazete kako sam ovladala novim izrazom :D
da, primetili smo i onaj znalacki upotrebljen "kvazihumor" u komentaru za mars attacks... whats gotten into ya, gril? :shock:
to kvazihumor se odnosilo na Mrak film, da ne bude zabune
yep, rec se odnosila na scary movie, u okviru nasih komernara za mars attacks...
Kingova teznja da sve svoje izmastane svetove stopi u konjukciju sa svetom Mracne Kule koji mu predstavlja neku vrstu filosofske okosnice nije nova. Naime, vec u romanu "IT" se pojavljuje auto koji je, zapravo, isti model kola kao car-killer u romanu "Christine". I tako dalje, i tako dalje.
Medjutim, nevertheless, ta teznja je tokom godina napredovala do odredjenog nivoa opsesija, tako da se motivi Mracne Kule mogu naci cak i u nastavku Talismana, Black House (koji cete moci da citate na srpskom cim Sale M. zavrsi prevod za, cini mi se, Alnari), sto mozda vec malo smrdi, buduci da je Black House pisan u kolaboraciji sa Peterom Straubom.
U Hearts of Atlantis - koji nisam citao, ali sam zato ovo saznao iz odlicne recenzije romana/zbirke novela Gorana Skrobonje "Herchevi i Atlantide" u jednom od poslednjih Emitora koji je uredio - je Brattigan, ili kako se vec matorac iz prve novele, odnosno iz one abominacije od filma, zove, bezi od jednog zajebanog lika koji se pojavljuje u poslednjem cinu Pustara - treceg dela Kule. Pored toga, a hvala kurcu, nema neki dalji uticaj na knjigu, vec je i dalje, kao i svuda drugde, jos uvek samo referenca, jedna vrsta Uskrsnjeg jajeta za dugogodisnje Kingove fanove.
Ja sam paralelno citao Vrecu kostiju sa Bag of Bones, i po utisku, Grbickin prevod uopste nije los, svakako ne nefunkcionalan, buduci da je Kingova recenica zaista kompleksna (i odlicna) u ovom romanu. Svakako da bi to moglo jos bolje da se prevede, ali ovo je daleko od nekog "loseg" prevoda. To ne znaci da nema kiksova.
I to ne znaci da Ana Grbic radi uzasan posao pri prevodjenju serija za B92.
Ipak, par najboljih prevodioca sa cijim radovima sam se ja susreo do sada ovde jesu: Sale Markovic (Anno Dracula, obe Gibsonove trilogije, neverovatno dobar prevod Lansdaleove neverovatno dobre novele, "Noc kada su propustili horor film"), Milos Grbic (radi za Lagunu i odlicno prevodi trilere), Goran Kapetanovic (isto Laguna, samo jedan prevod, zbirka mainstreamaskih kratkih prica "Razgovor sa andjelom" u redakciji Nika Hornbija). I, naravno, Oto.
Mada... ni Skrobonja nije los, kad se naviknes.
Pošto sam trenutno na poslu, nisu mi pri ruci knjige, ali se sećam da sam samo na prvoj strani "Vreće kostiju" naišao na 2-3 stvari koje su me iznervirale. Nije stvar u nefunkcionalnom prevodu već o osiromašivanju originalnog teksta. Mada, možda je problem što sam navikao na Kinga u originalu.
Evo upravo se vratih sa premijere Dreamcatcher-a.Utisci?Hehhe
Prvo da vam kazem da je taj film toliko najavljivan ovde preko bare , da sam stekao dojam da je posrijedi vrhunsko remek-djelo.
Jos da dodam interveiw SK koji sam juce citao u dnevnim novinama , gdje on rece da je to NAJBOLJE uradjen film po nekom njegovom djelu , da se scenarista striktno drzao knjige i da ni najmanja sitnica nije izostavljena, tako da se i on sam cudio kako je to bilo moguce uraditi .
Znajuci Stevu kakva picajzla zna biti kad se radi kod ekranizacije njegovih novela (sjetite se pregovora sa Romerom oko The Stand-a) i da je cak na nekoliko dijela zabranio pominjanje njegovog imena jer se nisu striktno drzala knjiga ,ja povjerovah covjeku.
Vodeci filmski magazini objavise da Dreamcatcher je najbolji horror film koji ce biti objavljen ove godine , cak rekose da je strasniji od Ringa.Sa svim tim informacijama uzeh ja sa sobom moju bolju polovinu (koja je inace je prisiljena da gleda horrore zbog mene i samim tim je i najbolja kritika , jer kad se njoj nesto svidi , onda je stvarno dobro) , kupih kokice i............razocara se .
Ma koliko ja (i ostali ) volio Stevu Kinga , on je svoje odpisao. Vrijeme mu je za penziju.Svaka epizoda The X-files-a je bolja od Zamke.
Ta prica sucks. Nisam citao knjigu , niti poslije filma imam namjeru da je procitam Kamera je odlicna , specijalni efekti dobri ,muzika?? ne sjecam se ..tema ocajna , ofucana ,..gluma ok valjda... sve u svemu veoma sa razocaran.
Ja posjedujem skoro sve filmove , serije , filmove za tv napravljene po Sk knjigama , a ovaj stvarno nemam zelju da imam.
Svi cete imati priliku da vidite ovaj film , i shvatice te o cemu govorim
Pokusajte da ga ne geldate u bioskopu ili da paltite bilo kakav novac za njega , jer je to bacanje novca.
Pozdrav
P.s.
Morgan Freeman je u filmu zbog SK , jer je on smatrao da je Morgan najbolja licnost za tu ulogu.
Zasto je on to smatrao ne znam , sto jos potvrdjuje da covjek treba da prestane sa pisanjem, i posveti se pecanju.
Tako pominjana najava za Matrix 2 zapravo nije najava za Matirx 2 (iskreno se nadam jer ako ce mtrix 2 izgledati tako ja ga necu vidjeti a ni on mene :lol: ) nego nebulozni desetominutni crtani bez ikakvog smisla i reda sa nazivom Animatrix.
Ja rek'o ovde davno da ce cak i Desperation biti gledljiviji, ali neeeeee, ajde da se palimo na Kazdana i Goldmana. Koliko vidim, za ovo ce Hearts in Atlantis biti Sedmi pecat.
Imas pravo
He he he, ala mu ga je Lucius Shepard dao: ovo ja zovem izbalansiranom kritikom filma koji toliku finoću, po svemu sudeći, ne zaslužuje.
Ne samo što je pokrio film, nego je u par lucidnih rečenica i hrabrih zapažanja uspeo da sažme brojne stvari koje Kinga čine onim što ovaj jeste... U dobru i u zlu.
Kaže čika Šepard:
With King, readers knew what they were getting. The menu was somewhat varied, but whether a Happy Meal like Carrie or supersized like The Stand, you could always count on a heapin' helping of King's basic ingredient, this being not gruesome horror, but sentiment. Turns out that King hasn't been so much trying to scare our socks off as he's been hoping to reassure us that while bad things do indeed happen to good people, goodness just keeps on keepin' on. Scrape away the demons, aliens, vampires, giant spiders and germs and you'll find at the core of every King novel a big gooey heart whose golden oldies backbeat preaches the indefatigability of the human spirit, all fleshed out with those trusty characters you've come to know and love: Maine rednecks; mentally challenged savants; crazed militarists; embittered losers; ordinary joes with supernatural woes, and so on.
Every beloved populist writer from Dickens to Grisham has relied on a tried-and-true stable of tropes, and the interesting thing is watching how they use them and what they choose to illuminate by that usage. Along the way King has written insightful and entertaining books about teenagers (Christine), the varieties of human frailty (The Shining and others), and ought else, but perhaps his most abiding writerly concern has been the purifying armor of friendship, especially childhood friendships as detailed poignantly in "The Body," which became a decent Rob Reiner picture, Stand By Me; much less poignantly in It, which was regurgitated as a regrettable mini-series; and most recently in Dreamcatcher, which has been incoherently condensed into a Lawrence Kasdan-William Goldman script that plays out like a season of truly abysmal X-Files episodes jammed into a hundred-and-thirty-four minutes, and essentially consists of action sequences larded with clumsy passages of exposition, a number of which entail various characters explaining things to themselves. If that's not clear enough, it is abjectly horrible, unintentionally laughable, not in the least scary, among the worst films ever made from King material, ranking merely a notch or two above abominations like Silver Bullet, Sleepwalkers, and King's own directorial effort, Maximum Overdrive.
Ovo je samo parče iz tog podužeg texta koji možete naći na
http://www.electricstory.com/reviews/dreamcatcher.asp
Jos finije i objektivnije je zapljunuo Daredevila (lako cete naci recenziju ako pratite recenziju za horrible dreamcatchera), a recenzija pocinje otprilike ovako:
"You can actually feel yourself getting stupider by the minute while watching Daredevil".
Daredevil je cisto sranje!
zašto ne volim kinga:
neke nadprirodne stvari uzima zdravo za gotovo
i ne trudeći se da ih objasni
to me pravo živcira
Dark half
film mi se sviđao do zadnje scene kada se otvori ona rupa u nebu i usisa vrapce
uvjek kažem: Neću ništa gledati ni čitati što nosi njegovo ime ali uvijek se prevarim :x