Iza ovog krajnje nejasnog naslova ide sledeća priča:
Kupim ja tako pre nekog vremena računar (nešto pre učlanjenja na forum ZS), a sa računarom stade da pristiže i muzika. Razni prijatelji koji imaju razne albume u MP3 formatu donosiše mi ih, razmenjivasmo se i hard disk poče da se puni muzikom. Kad se prepunio morao sam to da prebacam na diskove i tako napunih tuce cd-a sa mp3 albumima. Međutim, pošto sad svi imaju računare - nastavili smo sa razmenjivanjem muzike i hard disk se opet punio, a ja s vremena na vreme narezivao diskove i tako dalje i dalje. U celom tom procesu iako sam imao sve više muzike, vrlo malo toga sam stizao da preslušam, a to i nije bilo neko slušanje - na računaru, u kilavom mp3 formatu, bez omota cd-a i sl. Često nisam znao ni šta sam slušao, kako se zovu pesme i sl.
Vrlo brzo, u roku od par meseci sam počeo da kapiram da računar počinje da mi smeta u kvalitetnom slušanju muzike, pa sam hitno kupio štampač.
Ukratko, danas kad mi se nešto sluša - nabavim album ili ga samo odaberem, ako ga već imam među nabavljenim, konvertujem u WAV, narežem na CD (tako se dobija primetno bolji zvuk nego ako se direktno iz mp3-a pri rezanju konvertuje u CD audio), nabavim omot na netu, odštampam i napravim omot! Sad ne radim za CD kutije, nego pravim omot sličan kao za ploču, sa uloškom - papirom sa podacima - spisak pesama, učesnici na albumu isl.
Tako sam se vrlo brzo vratio normalnom slušanju muzike nalik na vremena pre mp3-a, pre računara i kućnog rezanja, iz vremena kupovine CD -ova, bilo piratskih, bilo legalnih. Detaljno preslušavanje albuma, po mnogo puta ako to zaslužuju, samo onih koji me zaista zanimaju i za koje imam vremena, sa omotom u rukama i na muzičkom stubu. A sva ostala MP3 muzika - neka čeka, neko drugo vreme ili druge slušaoce. Na taj način preslušavam samo nešto informacije radi, da vidim da li treba da se nađe u mojoj kolekciji ili ne.
A kako vi slušate muziku?
U mp3 formatu, šta vam dođe pod ruku ili onako starinski, kao nekada?
Starinski, ono: mariachi, na uvce...
Kad sam prebacuješ muziku u mp3 format, mož' i da ne ispadne tako loše (tešim se ja).
Inače muziku slušam preko većih zvučnika, nikad malih, ili preko slušalica.
Kao mlađa sam ležala s glavom između dva zvučnika na onoj savršenoj udaljenosti i pod najboljim uglom i tad sam dobijala efekat žive muzike. To je bolje od svega, a kad tako slušaš live snimak "Bring on the night" onda postaje ultra neviđeno.
Sad su mi zvučnici na nekoj visini pa ne ide.
Naravno, prava dobra živa muzika je nešto najbolje, ali ne mogu da je imam u kući, zar ne.
sjedeći 8)
i mrzim slušalice... bole me uši kasnije
Hm
ne odnosi se pitanje na položaj a ni ozvučenje.
Ono što me zanima je da li su albumi koje slušate u nekakvom materijalnom obliku: CD (ili kaseta, ploča) plus omot (koji je jako bitan) ili sve počinje i završava se mp3-jem koji se šeta od kompjutera do mp3 plejera?
Ne završava sve mp3jem. Khm, imam tonu audio CD-ova i bilo bi glupo da mi tek tako zauzimaju prostor, a da ih ne slušam. Imam tonu kaseta koje sam brižljivo snimala i oko kojih su se ljudi svojevremeno tukli, ali sad to sve imam na CD-ovima. Najtužniji je slučaj sa pločama. Njih imam priličan broj, ali nemam gramofon. :cry:
Nedostaje mi da ih slušam, iako svi trube kako je zvuk na CDu bolji & blah, blah, ali ene ploča cela i ka' nova, a CDovi već počinju da šušte gore od Diskotonovih kaseta
CD nema bolji zvuk od ploče, samo treba mesečn odati 10ak+ E na novu iglu :)
Što se tiče mog slušanja, ma goddamn, već dugo unazad muzika dođe kao pozadinska pokrivka za primarnu aktivnost. Kad se pojavi nešto u mp3, preslušam nabrzaka i na preskokake, vidim da li mi leži ili ne, i onda to što mi leži u 90% slučajeva stiže na mp3 cd da se sluša iz diskmena. Tužno. Moram ponovo da nađem vreme za ono blagodetno leškarenje u sobi ispunjenoj zvukom.
Prošla su vremena kad pribaviš 2-3 albuma i miran si mesecima.
Izvanredna tema i izvanredan (prvi) post. Svaka čast, alexts!
Kod mene je situacija ovakva: Trenutno život provodim naizmjenično u Sarajevu (tj. jednom mjestu pored njega) i Banjaluci. U Banjaluci sam u prilično malenom stanu gdje nema mjesta da se stavi iole kvalitetnija linija. Takođe, fakat je da dok sam u BL, vrijeme uglavnom provodim "radno", tako da nemam vremena ni uslova za neko kvalitetnije slušanje muzike i to se većinom svodi na MP3 sa hard diska dok uveče surfujem Internetom (u posljednje vrijeme čak ni to).
Što se tiče Srpskog Sarajeva, situacija je drukčija. Tamo sam najčešće za vrijeme raznih raspusta, imamo veeeeeeeeeeliki stan, sa veeeeeeeeeelikim dnevnim boravkom, predivnim pogledom (brdo, livade, drveće, nebo...) i sjajnom linijom koju sam kupio od dobitka u kladionici jedared. Zbog toga, kao i zbog izolovanosti mjesta, imam mnogo više vremena za odmor, tako da sam često satima zavaljen na kauču i potpuno posvećen muzici. Tada puštam ili MP3 muziku (ali kompletne albume) ili dobre stare kompakt diskove.
Inače, lično mislim da je MP3 smrt za ozbiljno slušanje muzike. Ja sam duuuuuuuuuuugo odbijao da kupujem MP3 diskove, čak i kad je riječ bila o omiljenim mi izvođačima, sve dok nisu pozatvarali one razne CD shopove, tako da mi nije preostala druga varijanta. Fakat je da je vrlo teško skoncentrisati se kad imaš toliku gomilu stvari nabacanu na jedno mjesto. Nekad davno, prije MP3, kad sam vrlo često išao u kupovinu i uzimao albume Pink Floyda, Jethro Tulla, Vangelisa, M. Oldfielda, Jarrea, Yes, Can i slično, mnogo bolje sam poznavao te bendove / izvođače nego one koje sam "upoznao" kroz MP3. Svima vam je poznat osjećaj kad znaš sve pjesme napamet, ne mislim samo na tekst, nego i na muziku, svaku notu, udar bubnja i sl. Jedini bend koji sam strašno zavolio u "MP3 eri" jeste Camel, a čak ni od njih na većini albuma ne znam napamet raspored pjesama (sindrom MP3 plejliste).
Treba li uopšte da spominjem da mi se kosa diže na glavi kad vidim kako neko sve svoje albume sa CD-a konvertuje u MP3 i zgura ih gomilu na jedan CD "zbog uštede prostora" :P :x
S druge strane, da ne budem sasvim neobjektivan, moram priznati da sam pomoću MP3 diskova, SoulSeeka i sličnih čudesa došao do muzike o kojoj u normalnim uslovima ne bih mogao ni da sanjam da je imam.
QuoteCD nema bolji zvuk od ploče, samo treba mesečn odati 10ak+ E na novu iglu
Da, zapravo je upravo suprotno - ploča (teoretski) ima bolji zvuk, samo treba paziti na ogrebotine, prašinu i slično.
"...LP's noise floor is actually quite low over most of the spectrum, ... In other words, the LP recording has a lower noise floor than the CD recording for the majority of the spectrum..."
Ceo tekst o upoređivanju kvaliteta zvuka je na ovom linku
http://www.audioholics.com/techtips/specsformats/LPsvsCDsDynamics.php
veoma je zanimljiv čak i za laike.
, jebo te, tek sad vidim kako sam izgubio naviku slusanja muzike kod kuce.
Kad se sjetim kakvo je bitno mjesto u mom zivotu zauzimala muzika do prije koju godinu, sta god bih radio nesto je u pozadini islo. Sada, stalno neke obaveze, razvucen na hiljadu strana, ni ne sjetim se ubaciti cd ili mp3 na kompjuter ili plejer.
Svo slobodno vrijeme koristim da procitam nesto, tako ispada. A muziku samo slusam na svirkama, a koliko je toga malo u BL, vjerujem da ti Harv najbolje znas.
Definitivno sam propao. Muzicki, mislim.
:(
Postoji li još ponegde običaj da se društvance okupi oko gitare?
I to spada, Kastore, u ono "nekad bilo...".
Rijetko se kad skupi ekipa, pa uz gitaru i dobru kapljicu uziva...
Quote from: "Harvester"
Da, zapravo je upravo suprotno - ploča (teoretski) ima bolji zvuk, samo treba paziti na ogrebotine, prašinu i slično.
Pre 2-3 godine, čini mi se, neka firma je konstruisala laserski gramofon, gde 8 (ili više?) fokusiranih lasera 'čita' ploču i na osnovu pročitanog ostatak mašinerije reprodukuje zapis. Kažu da je zvuk potpuno nenormalan i da je posle toga sve bedno, ali cela sprava košta par hiljadarki.
Druga dobra strana je što se ploča nikada neće izlizati. Prava stvar za fanatike.
Quote from: "Kastor"Postoji li još ponegde običaj da se društvance okupi oko gitare?
u obdanistu moje cerke je to svakodnevna pojava.
:)
Quote from: "Mixitron M. Storm"
Pre 2-3 godine, čini mi se, neka firma je konstruisala laserski gramofon, gde 8 (ili više?) fokusiranih lasera 'čita' ploču i na osnovu pročitanog ostatak mašinerije reprodukuje zapis. Kažu da je zvuk potpuno nenormalan i da je posle toga sve bedno, ali cela sprava košta par hiljadarki.
Evo ima to ovde http://www.elpj.com/
Cijena? Prava sitnica - cca 15,000 USD pa navishe.
eustahijskom trubom
Quote from: "Kastor"Postoji li još ponegde običaj da se društvance okupi oko gitare?
Ja na sreću imam brata koji mi kad god se vidimo svira novo, staro, rok, metal, pop, ambijent, pa čak i svoje stvari, š'a god poželim i to na ejelektrikčnu gitaru sas sve jefekti & jezu niz kitchmu ...
... čak mi daje i da pevam ... što ga čini najtolerantnijim bratom na svetu! :|
Jel' onaj laserski gramofon 15,000 ili po naški 15.000,- zarez je tu veoma bitan. xwink2
Quote from: "Loengrin"
... čak mi daje i da pevam ... što ga čini najtolerantnijim bratom na svetu! :|
Blago tebi, idem da kupim brata muzičara - mazohistu.
Quote from: "Loengrin"
Jel' onaj laserski gramofon 15,000 ili po naški 15.000,- zarez je tu veoma bitan. xwink2
petnaJest 'iljada
Šta, ti imaš brata sadistu? xzzw
E pa onda si ti mazohista :evil: ne može se sve imati.
----
PetnaJest'iljada :? ... Lira? :idea:
----
Ma ja sam gramofon izgubila u ratu (veoma lokalnog karaktera xtwak), a još se tučem da dobijem neke ploče nazad, mada čemu :cry: .
Sad znamo što te brat pušta da pevaš :evil:
Moram reći da, ponovnim iščitavanjem originalnog Aleksovog posta, osećam potrebu da dam mali komentar.
Prvo činjenice: muziku trošim u svim mogućim formatima (juče sam recimo kupio sedam CDova) a najfrekventnije u mp3 jer je najudobniji. Imam preko jednog terabajta muzike u mp3 formatu i oko hiljadu audio kompaktdiskova kod kuće (kaseta jedno 1000 isto, ploča skromnih dvestotinak).
Za mene je kombinacija mp3 formata, brzog Interneta, jeftinih optičkih medija i iPoda označila prelazak u novu zrelost po pitanju slušanja muzike. Sasvim je tačno da a) muzike ima toliko da je vrlo teško, zapravo nemoguće preslušati je svu, a pogotovo na način na koji sam to radio kad sam bio klinac (o ovom fenomenu sam pisao na svom blogu pre određenog vremena: http://cvecezla.mojblog.co.yu/permalink.aspx?id=70838) b) dostupnost velike količine muzike devalvira (subjektivnu) vrednost pojedinačnog komada muzike i c) odsustvo pakovanja implicira 'odsustvo identiteta'.
Međutim, ja sve ove tri stvari shvatam pre kao blagoslov nego kao kletvu. Izloženost apsurdno velikoj količini muzike je sloboda koju ne bih menjao ni za šta. Čak i kada mi ta sloboda zapravo pokaže da je zatvor nekada udobniji od slobode. Naravno da se čovek oseća sigurnije kada ima posla sa manjom količinom informacija. Ogromni okean informacije koji nam je uspon digitalne ere stavio na raspolaganje je zastrašujući u svojoj relativizaciji svih vrednosti ali to je poklon koji treba poštovati.
Drugim rečima, danas gotovo da ne postoji muzičko delo koje je snimljeno a da ja do njega ovako ili onako ne mogu da dođem. I ako se, kada do njega dođem i ispostavi da nije onoliko impresivno koliko sam se nadao, to je zato što danas imam bolju perspektivu, znam više, imam više iskustva, proživeo sam više muzičkih života nego što sam u pre-mp3 eri mogao i da zamislim. To takođe znači da ću dela koja bih nekada slušao po petnaest, dvadeset ili više puta da bih ih 'pravilno' čuo danas slušati samo jednom jer mi prošireno iskustvo omogućava da ih smestim u svoj sistem vrednosti/ iskustava za kratko vreme. Onda možda i shvatim da je od deset albuma koje čujem jedan vredan drugog slušanja, a kad sam bio klinac gotovo svaki je bio vredan slušanja. I onda shvatim da više nisam klinac i da mi je veća dostupnost muzike podarila razvijeniji ukus a da me to osposobljava da brzo odvajam važno od nevažnog i važnom posvetim više vremena.
Takođe, meni je mp3 format sasvim dobar (nisam audiofil i maltene sam gluv). Ja kod kuće uglavnom ne slušam muziku sa kompjutera (ali slušam osam sati dnevno u kancelariji, hehehe), ali to je samo deo mog slušanja muzike. Imam iPod i muziku nosim svuda sa sobom i mogu da je slušam na bilo kom kompjuteru, stereo uređaju, slušalicama bilo gde da se nađem i ne moram da se opterećujem kutijama i omotima. Ovde treba biti svestan dve stvari:
1) Slušanje muzike sa kompaktidska (ploče/ kasete) na kućnom stereu je stvar navike koja je opet potekla iz udobnosti, ono nije stvar ni kulture ni prirode. Ovo nije 'prirodan' način slušanja muzike ništa više nego što je slušanje muzičara u koncertnoj dvorani 'prirodan' način. Ovo je samo uobičajen način u jednom delu ljudske istorije. To što smo se na ovaj način navikli i shvatamo ga kao jedini ispravan, pripisujući mu određenu ritualnu vrednost je samo, kao što rekoh stvar navike i udobnosti. Dakle, za mene je slušanje muzike kod kuće u dnevnoj sobi samo delić slušanja muzike. Slušanje na kompjuteru u kancelariji i na slušalicama u autobusu nisu nužna zla, ovo su legitimni načini kreiranja mog dnevnog duhovnog okruženja. Muzika ne mora nužno da se sluša isključivo sa nepodeljenom pažnjom. Muzika je mnogo više nego umetnički predmet, ona je deo okruženja.
2) Dizajnirano pakovanje, likovni dodaci, informacije, ovo su sve stvari koje smo, opet po navici, uobičajili da poistovećujemo sa muzikom kao potrošačkim dobrom pa se osećamo uskraćenim kada slušamo 'samo' golu empetrojku. I ovo je ponovo samo navika i samo trenutni trend u istoriji. Odmah da kažem da ja nisam nikakav protivnik pakovanja muzike, ali ovo za mene ni u kom slučaju nije presudan niti preterano značajan element muzičkog iskustva. Muzika postoji pre pakovanja i u apsolutno najvećem broju slučajeva muzičko iskustvo je nezavisno od pakovanja. Opet velim, shvatam simboličku vrednost predmeta i shvatam added value umetničkog pakovanja, ali ovo nisu nužno delovi uživanja u muzici. Čak i tako, mnoge ripping grupe danas u tag fajlove stavljaju i sve moguće informacije o muzici uključujući reprodukciju omota kompaktidska, čime mp3 emulira 'full package', ali da li je to meni kada muziku slušam nužno? Ne.
Dakle, odsustvo sekundarno sugerisanog 'identiteta' muzičkog komada, a kroz dizajn pakovanja se može shvatiti i kao prednost jer nam omogućava posvećivanje pažnje samoj muzici bez padanja u zamku sekundarnih asocijacija i rasuđivanja na osnovu unrelated stvari. Naravno, navikli smo da mislimo drugačije, ali whatthehell, ljudi smo, adaptiraćemo se (ako shvatamo zašto je to dobro i ako želimo).
I još valja dodati da za mene prelazak sa CDa na mp3 nije bio bogznakakva promena paradigme jer sam i u prošlosti na svaku ploču koju sam kupio imao pet ili deset snimljenih kaseta koje su na isti način sugerisale dezidentifikaciju muzike, odsustvo informacija i dizajna i smanjen kvalitet reprodukcije. Ovde su makar kvalitet i kvantitet znatno bolji a koliko ću ja pažnje i vreena posvetiti pojedinačnom muzičkom delu u krajnoj liniji ne zavisi od formata već od mene.
Aferim Meho. Ti kad napišeš nešto, posle tebe ili se ponavljamo ili se protivimo. Ti si se u prošlom životu zvao Temeljko.
Ne, zvao sam se Muhamed.
Quote from: "Cornelius"Aferim Meho. Ti kad napišeš nešto, posle tebe ili se ponavljamo ili se protivimo. Ti si se u prošlom životu zvao Temeljko.
htedoh reci ovo isto, ali cornelius me pretekao :).
hvala (svevisnjem) sto ima jos nekih koji shvataju pojam
navike na slican nacin kao ja, a hvala tebi meho sto sam imala priliku da procitam ovako lepu analizu.
skoro sam negde pisala na forumu kako sam se toliko obradovala kad sam pronasla odredjeni broj odlicno ocuvanih ploca u delu za
papirno djubre, da sam ih odmah donela kuci, kao krtica.
sve to, naravno, ima veze s tim sto su sve moje ploce, sticajem odredjenih okolnosti, netragom nestale, a imala sam ritual (citaj: naviku) da
me&myself odslusa nesto lepo svaku noc kad se vrati kuci (sto se cesto nije dopadalo mom tati :cry:). i dan danas mi je u glavi
slika i posebno
zvuk spustanja igle na gramofonsku plocu (koji se jako razlikuje u zavisnosti od toga dal' je ploca na 33 ili 45 :lol: ).
vrlo sam happy zbog mp3-ere iz svih gorenavedenih razloga, a volela bih kad bi tehnologija isla u pravcu ugradjivanja cipa (ili neceg slicnog) blizu usiju koji ce biti povezan s mozgom i detektovati sta mi se slusa u odredjenom momentu.
pocinjem da bivam nevidjeno lazy :(.
Vala, Meho, nekad je tvoje postove stvrano milina citati. Lijepo je kad neko ima sta reci i to jos fino upakovati.
Al nemoj sad da se uobrazis. :lol:
Zao mi je sto narusavam ovaj niz hvala ali moram reci da se u osnovnoj postavci ne slazem sa cenjenim gospodinom Krljicem. Ma koliko teza o masovnoj dostupnosti informacija, koje ukljucuju i muziku, bila tacna ona ne mora sama po sebi da obezvredjuje "ritual" ili "naviku" kao sto se stice utisak, niti, definitivno, ne poistovecuje ta dva pojma sto gospodin Krljic implicira. Pravim razliku izmedju istih u smislu da pod "navika" podrazumevam sve gore napisano (i podrzavam omalovazavanje istog) dok izdvajam "ritual" kao niz radnji u slavu hedonizma, da pojednostavim stvari.
Mali flashback: pre 6-7 godina, misleci isto sto i Krljic efendija, svu svoju muziku sam prebacio u mp3 format, rashodovao stub i svesno i veselo usao podignuta cela u digitalno doba. Bah. Ta, samo digitalna odiseja, zavrsila se posle jedno pet godina kupovinom nove linije (ustupak je u mogucnosti mp3 reprodukcije) i pravljenjem nove police za diskove. Shvatio sam da jesam potpuno obezvredio muziku koju slusam u kuci, da se vrednosti pojedinacnog gube u masovnoj grobnici playlista kojima okrutnom rukom upravlja Shuffle, ubica decjih radosti.
Moram reci da se, naravno, ne odricem digitalizacije. Kao Mlata Zamlata viteza Koju svuda me prati verni iRiver pruzajuci mi nesvakidasnji ugodjaj dok setam Beogradom (pogotovo kada je vreme sumornije, kao danas). Ali, to nema veze sa afirmacijom "rituala" koju bih zeleo da dobijem.
Nisam se odrekao nabavljanja mp3 formata na razne nacine, ali oni samo sluze kao preview, kao odrednica i putokaz kada udjem u prodavnicu diskova (kucno slusanje muzike je u pitanju). Ali odrekao sam se kupovine piratskih diskova (sto mi izmedju ostalog daje i mogucnost da poreknem "naviku" kao pokretac i eventualno opravdanje). Definitivno ne cenim na isti nacin mass market proizvod – koji pirat jeste – i disk za koji pod:
1. treba da odvojim odredjeno ciljano vreme i energiju da bih ga kupio, za razliku od usputne razmene mp3 diskova ili opustenog downloadovanja dok se rade neke druge stvari.
2. da odvojim ciljanu (vecu) sumu za nabavljanje muzike, sto podrazumeva i manju kolicinu, samim tim i duze i pazljivije biranje, samim tim....
3. da se posvetim cinu i radosti otvaranja dok jos ne znam sta cu sve, uz muziku, dobiti (ah, to srecno detinjstvo i silne Nove godine i divni rodjendani).
4. da provedem sledeci sat koncentrisan na to sto slusam (i eventualno citam), posvecen tome, razgovarajuci i sa zenom komentarisuci, samim tim i provodeci quality sporo vreme, za razliku od digitalnog brzog.
5. da se, kao zakleti hedonista, materijalista i unitarni univerzalista, radujem dok trazim mesto za preslusani disk na polici i da, kao, ocajavam, sto mi ponestaje mesta na istoj.
Ovo se ne odnosi samo na muziku, u poslednje vreme poceo sam da i PC igre kupujem u originalu (samo klasike kojima cu se vracati) i jos neke druge stvari. Mozemo raspravljati o vrednosti materijalnog posedovanja, konfliktu zelje sa posedovanjem sa efemernoscu istog, utrosenom vremenu koje se moglo upotrebiti za neke konstruktivnije stvari etc. ali mislim da sve to nikako ne moze da obezvredi "ritual" kao takav posto se radi o potpuno razlicitim kategorijama i da se, kao u logika-vera diskusijama, na kraju sve svodi na pitanje licnog afiniteta.*
-------------------------------------------------------------
* malo se poluogradjujem od svog posta prateci nove tendencije na Znaku 8)
Ma, jasno je da su u pitanju samo lične preference & afiniteti. I ja sam pričao samo i isključivo iz subjektivne perspektive. I možda samo da pojasnim: mislim da sam gore nedvojbeno izrazio svoje razumevanje za ritual i određenu simpatiju prema njemu ali sam takođe naglasio da ga ja ne vidim kao neizostavan pa čak ni esencijalan deo muzičkog iskustva. Mi smo se navikli da te dve stvari povezujemo (ritual koji se tiče nabavke u posed i upotrebe muzičkog medija i užitak u muzici) ali to je ono gde ja naglašavam da se radi o navici.
Sa treće strane, meni je digitalizacija iz drugog jednog razloga (da li iko primećuje prefinjenu igru brojeva?) vrlo važna i draga. Razvod muzičkog sadržaja od medija sa kojim smo (opet) navikli da ga spajamo i smatramo tu vezu neraskidivom pomaže ne samo da se pažnja obrati na samu muziku, ne industrijski (ili svejedno manufakturni) proizvod koji nosač te muzike često naglašava jače nego muziku, nego i obezbeđuje
* ukidanje ekskluziviteta koji je porodio čitavu jednu kulturu kulturnih snobova (record colelctors are pretentious assholes kako rekoše Jerry A i ekipa) ZAJEDNO sa ekonomskim modelima ekskluziviteta (ebay eksploatacija itd.)
* istorijsko očuvanje kulture na nivou koji nikada ranije nije postojao. Ja se užasno ložim na ideju da kultura i umetnost treba da budu čuvani bez obzira na imanentne/ socijalne/ istorijske itd. vrednosti jer je to ipak onaj važniji deo ljudske proizvodnje kroz vreme. A ovu prezervaciju digitalizacija i metastaziranje komunikacionih tehnologija omogućavaju kao nikada pre. Nekada si imao biblioteke i fonoteke, danas imaš Internet kao neuređenu mrežu ljudi, ne institucija, koji kulturu i umetnost čuvaju nesistematično već stihijski i u praksi postižu mnogo bolje rezultate. Tačno je da a) stvari ponekada nije lako naći jer nedostaje sistem ili bar standardni sistem, ali se to nadoknađuje potencijalom nalaženja i b) da raspoloživost kulture/ umetnosti u ovolikim količinama ima (prividni) kontraefekat obezvređivanja mnogo čega što smo smatrali vrednim dok smo informatički bili sporiji, ali opet: ja to vidim kao blagoslov - moć da uporedimo i neposredno iskusimo ruši lažne mitove a pojačava stvarne mitove. Ne bih menjao ovu moć ni zašta.
Blablabla, raspričah se sa samim sobom, izvinjavam se..
mda, male stilske vezbe, razgovori sa samim sobom, fokusiranje... :)
Nego, slazem sa svim sto kazes (i znacajno klimam glavom uz zamisljen pogled) jedino ne mislim da jedno mora da potire drugo, sve to uz jedno drugo razmisljanje (nezgrapno poigravanje na temu) da ti posedovanje iPoda oponira na drugi jedan nacin u tvojoj kritici potrosackog "naviknutog" posedovanja. :lol:
Why certainly!!! iPod je ovde nužno zlo na isti način kao što su to ranije bili kazetofon, gramofon, cedeplejer, vokmen, kompjuter itd. I što je najvažnije, kao i oni, on je samo trenutno aktuelna, takoreći privremena alatka koja me dovodi u kontakt sa muzikom. Za pet ili deset godina biće nešto drugo. Najveća greška koju nauka može da učini je da svoje trenutne istine tretira kao konačne. Najveća greška koju čovek može da učini u vezi tehnologije je da onu koju trenutno rabi doživljava kao konačnu. A nova naučna istina podrazumeva i novu filosofsku istinu, pa tako i nova tehnologija podrazumeva nove kulturne obrasce. Svesni smo toga i na to spremni.
I uzgred, ako to nisam gore rekao, ja sam sasvim susceptibilan na sve rituale na koje sam se pravdoljubivo kritički oborio. Kao što već rekoh, kupujem CDove, često one koje već imam u MP3ju, kao što kupujem igre koje već imam u pirackom obliku itd. Nisam ja na njih uopšte imun, samo ih ne vidim kao nužni ili esencijalni deo iskustva.
Quote from: "Melkor"
Nego, slazem sa svim sto kazes (i znacajno klimam glavom uz zamisljen pogled) jedino ne mislim da jedno mora da potire drugo. :lol:
najvise volim kad se svi na kraju slozimo i nastavimo sa
nizom hvala.
:lol:
ne pretendujem na to da se razumem previse u sve o cemu pricate, ali kao zakleti hedonista mislim da je neophodno uvek imati na umu da svi imamo razlicite definicije odredjenih pojmova, a koje je, samim tim, mozda, neophodno definisati pre dijaloga/monologa.
:)
ps. hedonizam, sta to ono bese?
nova tehnologija - bez koje nema nove nauke koja ce dovesti do hedonizma kao apsoluta. ura!
:lol:
Quotemislim da je neophodno uvek imati na umu da svi imamo razlicite definicije odredjenih pojmova, a koje je, samim tim, mozda, neophodno definisati pre dijaloga/monologa.
Skoro neizbežno ali s druge strane, definisanje svakog relevantnog pojma bi postove pretvorilo u nečitljiv eksersajz uspostavljanja (makar trenutnih) istinitosti i navođenja argumenata zašto bi one za svakog učesnika trebalo da budu prihvatljive. Moji postovi su ionako skoro nečitljivi i prenapumpani bleferskim kvazivisokoparnim proseravanjem pa pokušavam da izbegnem još i ovu radnju gde god je to moguće. Pored toga, pošto nas na ovom forumu spajaju koliko toliko zajednička interesovanja, nije sasvim idiotski pretpostaviti da se neki pojmovi, makar na radnom nivou, implicitno shvataju na sličan način i ne upuštati se u suvoparno definisanje te ga ostaviti samo za momente kada je jasno da konfuzija potiče baš sa izvora...
Quote from: "Meho Krljic"Quotemislim da je neophodno uvek imati na umu da svi imamo razlicite definicije odredjenih pojmova, a koje je, samim tim, mozda, neophodno definisati pre dijaloga/monologa.
Skoro neizbežno ali s druge strane, definisanje svakog relevantnog pojma bi postove pretvorilo u nečitljiv eksersajz uspostavljanja (makar trenutnih) istinitosti i navođenja argumenata zašto bi one za svakog učesnika trebalo da budu prihvatljive. Moji postovi su ionako skoro nečitljivi i prenapumpani bleferskim kvazivisokoparnim proseravanjem pa pokušavam da izbegnem još i ovu radnju gde god je to moguće. Pored toga, pošto nas na ovom forumu spajaju koliko toliko zajednička interesovanja, nije sasvim idiotski pretpostaviti da se neki pojmovi, makar na radnom nivou, implicitno shvataju na sličan način i ne upuštati se u suvoparno definisanje te ga ostaviti samo za momente kada je jasno da konfuzija potiče baš sa izvora...
postoje dani u nedelji kad zazalim sto sam nesto rekla.
odoh da perem posudje.
:cry:
ps. sledeci put molim bar 1.5 prored.
Uh... :oops: Izvini...
U svakom slučaju uvek možeš da preskačeš moje postove znajući da je u pitanju
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg228.imageshack.us%2Fimg228%2F336%2Faloadofbollocksdw0.jpg&hash=96ad82656a44eb4e3d15044e4273c795e6d64b9a)
Razgovor, analize, polemike, razmene iskustava i stavova pre svega, baš ono što sam hteo.
Slažem se sa oko 85% prvog Mehinog posta, nemam vremena da citiram njegove konkrektne rečenice, a prihvatam i celokupan stav u potpunosti, ali kao njegovo subjektivno iskustvo, kao što i sam reče.
Izvesno neslaganje na opštem planu (onih 15%) leži u činjenici da ja znam dva-tri čoveka kod kojih su MP3 i računari ubile želju, naviku, praksu, običaj, hobi - pažljivog, kvalitetnog slušanja muzike i praćenja muzičkih scena koje su do tada pratili. To se meni moglo dogoditi, a oni priznaju da njima jeste, tako da nije reč o uobrazilji, a ni o usamljenim, pojedinačnim slučajevima. Ovu negativnu pojavu/ uticaj, možemo ignorisati, odbiti da je vidimo i analiziramo, ali ona je tu.
Inače u potpunosti sam pristalica muzike svuda i na svakom mestu u različitim oblicima. Nisam neki reakcionaran tip, čak nameravam da nabavim MP3 plejer, jer mi je moj Sony discman prevelik i nepraktičan.
Quoteja znam dva-tri čoveka kod kojih su MP3 i računari ubile želju, naviku, praksu, običaj, hobi - pažljivog, kvalitetnog slušanja muzike i praćenja muzičkih scena koje su do tada pratili
Of course, znam ih i ja onoliko, ali za to ne treba kriviti tehnologiju nego ljude. Mislim, motor sa unutrašnjim sagorevanjem ne možeš da koristiš u smislu njegove osnovne funkcije a da ne zagađuješ okolinu, pa je tu, recimo tehnologija delimično kriva. Ali mp3/ brz internet/ optičke medije možeš da koristiš tako da ne izgubiš interesovanje za muziku i kvalitetno slušanje. To je kao sa heroinom (da upotrebim još malo neprikladnih metafora): ništa nije loše u samom heroinu nego u tome da mnogo ljudi ne ume da ga koristi. Neki umeju da iz njega dobiju uživanje a zaobiđu propast, većina ne ume, jelte...
I, kad već pišem, ja duboko verujem u promenu: naši roditelji su slušali muziku drugačije nego mi i naša deca (mislim, ne moja, ja ih nemam) će je slušati drugačije nego mi. U svetlu ovih činjenica, sasvim sam svestan i u potpunosti prihvatam, čak pozdravljam znanje da ću i ja tokom života slušati muziku na drugačije načine. Nema povratka u detinjstvo i nema mudrosti koja dolazi sa iskustvom pre samog iskustva.
Pa tako, evo, potpuno sam svestan da danas ne slušam muziku onako kako sam je slušao kao klinac, nema istog nivoa opčinjenosti i avanture. I to je prirodno i iako je zavodljivo maštati o povratku u to nevino (& naivno) doba, ja se ne bih menjao. Danas muziku čujem drugačije, razumem je dublje i smeštam je u mnogo šire kontekste. Kao klinac bilo je mnogo albuma koje sam slušao sto puta i znao napamet - znao sam kad će bubnjar u koju činelu da udari (jebiga, bubnjar sluša bubnjeve - seljačka posla) i kako će pevač koji refren da zakiti. Predivno. Danas su takvi albumi retkost. Ovde čak ne uzimam u obzir mnogo muzike kao one koju sam nabrajao na onom drugom topiku koja čak i nema forme koje bi se mogle pamtiti. Jednostavno, čak i među 'normalnim' pop albumima, malo toga ima što može tako da me zaokupi - jer puno toga čujem i samim tim su mi zahtevi mnogo viši. Danas, kada album preslušam više od jednom, to znači da je dobar. Bez pogovora. Kada ga preslušam više od deset puta, to znači da je u pitanju priličan klasik. A nađe se tu i tamo po neki koji zaista deljem i naučim i na njemu sve te sitne detalje koje sam pamtio kao klinac, ali to je izuzetak (tim draži, naravno). Ali to je okej. Ja danas slušam muziku drugačije, nije svaki album novo otkriće sveta kao pre dvadesetpet godina. Na mnogim albumima ima tek poneki detalj koji ga čini vrednim ali ga ČINI vrednim. Mnoge albume čujem jednom godišnje ali oni žive u meni i duhovno stanje koje mi pruža slušanje tinja u meni i kada ih ne slušam. To nisam imao kao klinac jer nisam imao iskustvo i razvijen ukus. I ja se ne bih menjao.
I kada, povremeno, skačem ko besan sa albuma na album na iPodu i ne mogu ni jednu stvar da slušam duže od minut i kada pomislim da je užasno jer je 30 gigabajta muzike koju nosim sa sobom sve sranje, uvek me umiri spoznaja da zapravo JESTE, svih 30 gigabajta jeste sranje jer je dobra muzika
retka i što je više čovek čuje svesniji je koliko je retka i koliko je zbog toga dragocena.
Bože, ala ja smrdim... :cry:
Setih se da imam još nešto da kažem za Dnevnik....
A to je da sve veći deo muzike koju slušam (pogotovo u poslednje tri godine) uopšte ne postoji u klasičnom obliku fizičkog nosača zvuka - dakle ne izlazi na pločama ili kompaktdiskovima (ili kasetama...) već je medij na kome 'izlazi' - sam Internet.
Pričam prvo o gomili 'proizvođača' muzike koji svoju muziku pomiču unaokolo isključivo onlajn (i sam sam učestvovao u nekim od tih projekata (videti http://www.ren-ga.com/ na primer).
Onda pričam o gomili podcastova raznih radio-stanica koji snimke živih nastupa (ili DJ setova) svojih gostiju u emisijama posle bacaju na Internet (njujorški WFMU ili londonski BBC, na primer).
I pričam o gomili festivala koji skoro ceo svoj program snime i aplouduju na mrežu (Sonar, No Fun...)
Da ne pominjem gomilu autorizovanih i piratskih živih snimaka raznoraznih izvođača koji kolaju mrežom.
U podosta slučajeva dešava se da mi je ovaj 'efemerni' snimak, nastao tako da nikada nije bio namenjen klasičnom mediju, bude bolji od 'pravog' izdanja dotičnog izvođača (par primera: Lightning Bolt BBC session, Devendra Banhart na WFMU, Comet na Sonaru). Da se držim filosofije da muzika bez klasičnog pakovanja (i čitavog socijalno/ ekonomskog rituala u vezi sa tim) nije vredna pažnje mnogo bih propustio.
Quote from: "Meho Krljic"Quoteja znam dva-tri čoveka kod kojih su MP3 i računari ubile želju, naviku, praksu, običaj, hobi - pažljivog, kvalitetnog slušanja muzike i praćenja muzičkih scena koje su do tada pratili
Of course, znam ih i ja onoliko, ali za to ne treba kriviti tehnologiju nego ljude. Mislim, motor sa unutrašnjim sagorevanjem ne možeš da koristiš u smislu njegove osnovne funkcije a da ne zagađuješ okolinu, pa je tu, recimo tehnologija delimično kriva. Ali mp3/ brz internet/ optičke medije možeš da koristiš tako da ne izgubiš interesovanje za muziku i kvalitetno slušanje.
Niko i ne krivi tehnologiju. Ovde je rečenica "MP3 ubija muziku" samo u simboličnom, ne bukvalnom značenju (kao naziv šokantnog novinskog članka, koji treba da privuče), a mi govorimo o tome kako se prilagoditi novoj tehnologiji, izbeći eventualni negativni uticaj i iskoristiti samo njene prednosti.
Quote from: "Meho Krljic"Pa tako, evo, potpuno sam svestan da danas ne slušam muziku onako kako sam je slušao kao klinac, nema istog nivoa opčinjenosti i avanture. I to je prirodno i iako je zavodljivo maštati o povratku u to nevino (& naivno) doba, ja se ne bih menjao. Danas muziku čujem drugačije, razumem je dublje i smeštam je u mnogo šire kontekste. Kao klinac bilo je mnogo albuma koje sam slušao sto puta i znao napamet - znao sam kad će bubnjar u koju činelu da udari (jebiga, bubnjar sluša bubnjeve - seljačka posla) i kako će pevač koji refren da zakiti. Predivno. Danas su takvi albumi retkost. Ovde čak ne uzimam u obzir mnogo muzike kao one koju sam nabrajao na onom drugom topiku koja čak i nema forme koje bi se mogle pamtiti. Jednostavno, čak i među 'normalnim' pop albumima, malo toga ima što može tako da me zaokupi - jer puno toga čujem i samim tim su mi zahtevi mnogo viši. Danas, kada album preslušam više od jednom, to znači da je dobar. Bez pogovora. Kada ga preslušam više od deset puta, to znači da je u pitanju priličan klasik. A nađe se tu i tamo po neki koji zaista deljem i naučim i na njemu sve te sitne detalje koje sam pamtio kao klinac, ali to je izuzetak (tim draži, naravno). Ali to je okej. Ja danas slušam muziku drugačije, nije svaki album novo otkriće sveta kao pre dvadesetpet godina. Na mnogim albumima ima tek poneki detalj koji ga čini vrednim ali ga ČINI vrednim. Mnoge albume čujem jednom godišnje ali oni žive u meni i duhovno stanje koje mi pruža slušanje tinja u meni i kada ih ne slušam. To nisam imao kao klinac jer nisam imao iskustvo i razvijen ukus. I ja se ne bih menjao.
Ovo nema nikakve veze s novim tehnologijama već isključivo sa iskustvom i godinama slušanja muzike, odnosno tzv. razvojem sluha. To je neminovna pojava kod ljudi koji odrastaju (i stare) uz slušanje i "praćenje" muzike, a koji su nekada (valjda i danas) nazivani diskofilima. Dešava se svima.
Ugh!! Diskofil? Ja sam
.
.
.
.
METALOFIL!!! :twisted: :twisted: :twisted: :twisted: :twisted: :twisted: :twisted: :twisted: :twisted: :twisted:
Quote from: "Meho Krljic"Ugh!! Diskofil? Ja sam
.
.
.
.
METALOFIL!!! :twisted: :twisted: :twisted: :twisted: :twisted: :twisted: :twisted: :twisted: :twisted: :twisted:
A jel u taj vaš metal spada novi Meat Loaf (Bat Out of Hell III: The Monster is Loose)? Strašan je. :idea:
Verujem da je reč 'strašan' ovde upotrebljena u izvornom značenju.
Mene je uvek zbunjivalo što je Meatloaf nekom greškom trpan u metal. Uvek. Dakle, odgovor je ne. Ja više trošim stvari poput ovoga:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fruthlessreviews.com%2Fpics4%2Fbm%2Fbm8.jpg&hash=fc4f7c547cb0c67b2173c31bb56b162f4efdeb13)
ili ovoga:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fruthlessreviews.com%2Fpics4%2Fbm%2Fbm11.jpg&hash=59f25f105ff5cc80e40fe2ac91a3032e3b74dee7)
ili, nezaobilazno, ovoga:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fruthlessreviews.com%2Fpics4%2Fbm%2Fbm1.jpg&hash=fc7af2c6781f10f0f15b5ff1ea099d580801255e)
Šalio sam se. Ima na novom Meat Loafu jedno 4 hard rock stvari.
A ovo gore - kadrovi iz nekog novog stripa? Divlja Magija 3 preview?
He, he, kakav old school blacker. Kazi mi, jel' su ti ovi bendovi u kategoriji KVLT? :D
Actually...
Ono prvo su Gorgoroth koje više 'nako respektujem nego što ih slušam. Ono drugo je Abbath iz Old Funeral koje nisam ni slušao a ono treće su Satyricon koje cenim i volim. Ali da su slike urnebesno smešne - jesu. Mislim, pa vidi odakle sam ih linkovao:
http://www.ruthlessreviews.com/reviews.cfm/id/1054/page/top____most_ridiculous_black_metal_pics_of_all_time.html