Evo topika.
e, da se upisem kako dolikuje.
najskorije samoponizavanje desilo se u san diegu. poceli smo ortak, drugarica i ja piti tekilu i pivu u donjegradskoj kafani gde je svirao neki nasminkani cross-dressing bend, sa sve obradom "Livin' on a Prayer" Bon Jovija. posto se to tesko moglo podneti, nasrkali smo se ko macici na licu mesta, narocito ja.
ortak je predlozio da odemo do okeana, ne znam zasto, neki je alkoholicarski arhetip proradio valjda, uglavnom, nasli smo nekog tipa sto vozi bicikl-riksu, i on je pristao da otpedala nas troje do okeana za 15 dolara. posto je to mojemu ortaku zvucalo kao nevjerovatan kuluk, da za petnajes dolara pedalas ko manijak 3 kilometra, mi smo resili da uchinimo dobro delo i pomognemo bratu sirotom radniku, te smo se popeli na riksu.
e, za vreme putovanja, moj ortak je uporno drzao p'jane komunisticke govore i rekao je sirotom vozachu rikse da, kad dodje komunizam, prvi koji ce dobiti zadovoljenje su vozachi rikse. drugarica, koju sam nepravedno zapostavio, a koja se rastavljala sa suzivotom, pocela je povracati sa rikse, da nas podseti na svoje postojanje.
onda sam ja zaustavio riksu u sred grada, jer su me izvesne potrebe natjerale da to uchinim. za mokrenje na americhkoj ulici placaju se visoke kazne, ali niko za to nije mario, narochito kad je ortak potegao kljucni argument da nam policija ne moze nishta jer cemo mi kazati da smo rusi.
e, posle te u svakom pogledu nepristojne i jednog intelektualca nedostojne epizode, najzad smo doshli do okeana. odmah sam pocheo da odjecu skidam, dok je ortak srecnome biciklisti davao svih 40 dolara. dok se to izdesavalo, i dok je drugarica u turskom sedu gledala balkanske mushkarce kako pokazuju svoje pravo lice, ja sam vec uskochio u okean, u cvrstoj zelji da izvrshim suicid davljenjem.
samo da se zna: okean je u martu hladan ko vajat i pokoji spajz, i u 2 ujutru ni surferi ne ulaze u vodu, sem ako ne zele da dobiju zapaljenje pluca i ne rade 2 nedelje.
kad sam se iskupao po propisu, uz neprestano ortakovo i drugaricino moljakanje i dozivanje da se manem corava posla, uspentrao sam se uz kamenje i, posto to za jednog bogalja kakav sam ja nije nimalo jednostavan proces, isekao sam sve noge uzduz i popreko.
taki krvav, nekako sam uspeo obuci se koliko-toliko dostojanstveno, uz malu pomoc mojih prijatelja, i onda je doshao taksi. jadni taksista je opet morao slushati ortakova lenjinistichka bulaznjenja, sve dok nije doshao presudni trenutak da se izadje iz taksija, takozvanog ringispila.
kako sam izashao, tako sam odvalio an-fas o trotoar, rasekao arkadu, usnu i obraz, i pocheo da kukam kako sam izbio sebi zub (tako sam otkrio svoj duboko ukorenjeni strah od kastracije). ortak je ustao i klekao pored mene, da vidi jesam li ziv, poshto je ocigledno bilo da nisam chitav. drugarica je isto izashla iz kola na kolenima.
i tako smo sve troje lezhali na betonu, a taksista je naivno upitao: "are you guys ok?". ma super smo, sta ti je, veli ortak, i taksista, mudar covek, ode sto dalje od budala.
kako sam doshao kuci ne znam, ali oziljak ispod arkade mi se tek skoro zalechio.
Svakako najskandalozniji event je odveć intiman susret mene, mrtvog pijanog, i drugarice, toliko mrtve pijane da bi išta imala sa mnom, u automobilu mog druga, parkiranom ispod bandere ispred Lokija, dok je drug otišao da kupi pljeske ne bi li nas reanimirao.
Dok je čekao pljeske primetio je da narod koji prolazi ulicom zastaje pored kola i radoznalo posmatra a potom postiđeno odlazi brzim korakom. A onda je i on sam prišao da vidi...
Na svu sreću drugarica se pravi da se ništa nije desilo, ja se slabo sećam šta se tačno desilo a drug stalno manipuliše istinom o prizoru koji je zatekao.
e Ziko, Ziko, vidm ja milina je tebi.
nemoj me hvaliti, mene je vec sram, nego daj neka personalna iskustva.
krajnje po hriscanski, sto kaze basara - dok se ne unizis, ne mozes se uzvisiti.
moja samokontrola je tako dosadno jaka da nemam nikakvu pomena-vrednu epizodu iz žanra 'jooj, kako sam se usvinjio, sutradan me bilo sramota da se pogledam u ogledalu'; pretpostavljam da prizor naduvanog vojnika koji se tetura ulicama leskovca usred noći, cereka se s drugarima i kenja sve u 16 nije dovoljno slikovit, tj sramota me i da elaboriram na istom topiku sa gorepomenutim (ne)zgodama.
zapravo, mene trava vrlo slabo radi, ne mnogo jače nego ekvivalent 4-5 čaše crnog vina, dakle, malo me uveseli, opusti, i malo toga preko.
verovatno mi trebaju jači stimulansi.
na žalost, jedina osoba koja bi mogla njima da me snabde, iz kruga mojih prijatelja, umrla je 1999. nakon 15 godina kontinuiranog konzumiranja svega što od droge ovde moglo naći. pokoj mu duši...
Meni je ubedljivo najneprijatnije bilo kad me pijanu nasao deka. Neko me sa te zurke otpremio na taksi u kom sam povratila u sopstvenu torbu (nisam mogla da izgovorim da stane, a nisam htela da mu uprljam kola), posle cega je sve iz torbe (licna karta i mobilni takodje) bilo za bacanje. domogla se do kupatila, sve onako u gacama obgrlila wc solju i naposletku zaspala na plocicama. Zatekao me deka, koji inace ima slabu besiku pa ima obicaj da hrupi u kupatilo. Ispustio je samo jedan krik.
Tek na drugom mestu je ljubakanje sa nekim nepoznatim momkom za kog sam sutradan saznala da je pripadnik nekakvog demokratskog podmlatka.
U jednoj inat fazi sam uspela da otvorim blog koji nikad nisam imala nameru da pisem i koji sam nazvala Bata i Glavonja :lol:
:? :? :? :? :lol: :lol: :lol: :? :? :lol: :lol: :lol:
Auuu, bre, ljudi, kakav urnebes... Strejteri poput mene se ovakvim ispovestima uvek dobrodošlo podsete zašto su strejteri...
QuoteTek na drugom mestu je ljubakanje sa nekim nepoznatim momkom za kog sam sutradan saznala da je pripadnik nekakvog demokratskog podmlatka.
:x I hate when that happens!
Inače, ja nikad nisam konzumirao droge, a nisam se čak ni napio jer sam antialkoholičar :( Nadam se da moje buduće mušterije neće to saznati.
Quote from: "Meho Krljic":? :? :? :? :lol: :lol: :lol: :? :? :lol: :lol: :lol:
Auuu, bre, ljudi, kakav urnebes... Strejteri poput mene se ovakvim ispovestima uvek dobrodošlo podsete zašto su strejteri...
Ajde, ajde! Ko te je vukao u kola posle one davne Banetove žurke tokom koje sam vozio getaway car za one narkomanke koje su ga pokrale?
Ja sam početkom 2005. godine imao tri skandalozna napijanja u prvom kvartalu. Od milja sam ih nazvao Turnirom Tri skakaonice.
U to vreme sam pio jako mnogo i prilično sam iscrpio svoj organizam. Poslednja velika akcija koju je moj organizam mogao da izdržio bio je rođendan jedne drugarice 28. decembra 2004. kada sam popio boga oca i ostao na nogama.
To je bila faza kada su mi 15ak loza bile rutinski večernji provod posle koga sam bio tek nešto veseliji.
Prvo je bio doček Nove godine na jednoj žurci, u narodu poznat kao VELIKA BELA OVERA na kome sam se otrovao od nekog rumunskog Teacher'sa. Poslednje čega se sećam je kako stojim sa Dejanom Koturovićem i evociramo uspomene na njegove doživljaje u trening kampu Boston Celticsa. Posle toga sledi krah & strašna amnezija, tokom koga me je recimo Lurd vozio kući.
Drugo je bilo Srpska nova godina, kada smo mešali lozu i tekilu, ja došao kući, kojom prilikom me ukočila leđa i popio kleti Diklofen na poremećen stomak, zaboravivši da u deset ujutru imam sastanak u Kinoteci. Ustanem tako neispavan, mamuran i otrovan, odem u Kinoteku i tamo mi za vreme sastanka pozli. Odem u WC da povratim i dok to radim čujem neke Engleze kako ulaze u WC a zatim se šokiraju zvucima koji dopiru iz jedne od kabina. Kasnije će se ispostaviti da je reč o ekipi BBC koja je bila došla da snimi reportažu o entuzijastima koji brinu o arhiviranju fiolmova i kako im treba pomoći. Imali su šta da vide.
Konačno, kraj te senzacionalne serije bio je u klubu PLASTIK, u kome kad god sam bio uvek sam poginuo. Sećanja su mi iscepkana, samo znam da sam se dovukao kući, i krenuo da nameštam krevet. Nameštao sam ga očigledno malo glasnije što je probudilo moju majku. Ona je ustala i počela da razgovara sa mnom. Ko god pije zna da je jako teško komunicirati sa nekim ko nije na tvojoj alkoholnoj frekvenciji. Njena strejt priča me je tom prilikom potpuno rastrojila, i počeh da povraćam.
To je bilo dosta nestašno.
Quote from: "John Reynolds"Quote from: "Meho Krljic":? :? :? :? :lol: :lol: :lol: :? :? :lol: :lol: :lol:
Auuu, bre, ljudi, kakav urnebes... Strejteri poput mene se ovakvim ispovestima uvek dobrodošlo podsete zašto su strejteri...
Ajde, ajde! Ko te je vukao u kola posle one davne Banetove žurke tokom koje sam vozio getaway car za one narkomanke koje su ga pokrale?
Uopšte se toga ne sećam, dakle, ili sam bio strahovito raspadnut od pića ili ti to izmišljaš da mi podriješ reputaciju. :lol: In any case, strejt sam već 15 godina and never looked back.
Quote from: "Meho Krljic"In any case, strejt sam već 15 godina and never looked back.
ajde onda da čujemo o incidentu koji te je naveo na stranputicu trezvenjaštva! to, od pre 15 godina... :!: :evil:
QuoteIn any case, strejt sam već 15 godina and never looked back.
Tvoje sehualno opredjeljenje niko nije upitovao, nas ovde zanima lokanje.
Ili nam bar navedi događaj koji te je naveo da postaneš strejt :twisted:
Quote from: "Harvester"Ili nam bar navedi događaj koji te je naveo da postaneš strejt :twisted:
stvarno, meho, šta te navelo da se okreneš tim... ženama? :shock:
Very funny lads. Hahaha. :lol:
Na ostavljanje pića naveli su me zverski mamurluci čak i kad se ne bih napio. Na ostavljanje droge nije moralo ništa da me navodi jer je nikad nisam ni kušao, nije to za seljaka poput mene.
Ja sam se zaista ozverio dvaput u zivotu, jednom od ~0,4l rakije izmesane s medom, popijene u pet minuta - nista narocito, 1-2 minuta kompletnog blackouta i 10ak minuta pazljivog kretanja okolo i koncentrisanja da mi se glava ne odsrafi i ne odleti, posle sve normalno. Drugi put sam izmesao kojekakva pica, vrteo se po ustalasalom krevetu celu noc (kad sam konacno stigao do njega) i sledeci dan proveo srcuci cesmu uz pratnju bongo bubnjeva. Nisam uradio nista vredno pomena ili smeha.
Mozak mi prirodno luci halucinogene supstance, pa mi ne treba nikakav unos sa strane.
Kad ti se vrti u glavi u krevetu, oldest trick in the book je da spustiš nogu pored kreveta na pod i onda se sve umiri.
Jedan od strašnijih osećaja je kad se probudiš pijan. To je potpuni košmar.
Quote from: "crippled_avenger"
Jedan od strašnijih osećaja je kad se probudiš pijan. To je potpuni košmar.
Uf, to se meni jednom desilo. Ležim u krevetu i sve se vrti oko mene (zaustavite Zemlju, hoću da siđem!). I to nakon samo dva piva popijena prethodne večeri. U to vreme sam živela u garsonjeri s majkom, i trebalo je, nakon buđenja u takvom stanju, stići do kupatila i pritom izgledati dovoljno trezno da majka ništa ne posumnja.
Quote from: "crippled_avenger"
Zvuci korisno, ali da znas da sam se drzao za krevet for my dear life, kak'i da gubim oslonac izbacujuci nogu.
Dosao na vikend iz vojske, mom bratu na rodjendansku zurku.Po principu "vojniku je sve dozvoljeno" prvo sam se zaljubio u neku profuknjacu sa kojom sam (jos trezan), otisao napolje. Posle pola sata, shvatio sam da medju nama nema emocija (dzast pjur fizikl) i zaljubio se u njenu drugaricu. Tu sam vec od tuge poceo da pijem, jer me je ona ignorisala. Kada sam poceo da pijem, zaljubio sam se u sankericu, koja mi je smesala nekoliko "smrta u diskoteci" da bih joj se skinuo sa vrata. Posle toga secam se sledecih scena:
-muvam trudnicu koja je dosla sa muzem na zurku
-molim ljude oko sebe da mi ne dozvole da muvam trudnicu
-vracam se i ponovo muvam trudnicu
-pokusavam da povracam u wc-u
-uspavao sam se u wc-u pokusavajuci da povracam (stojecki)
-budim se na stepenicama filizofskog i gledam oko sebe neke zenske u istom stanju
-vozimo se kuci nas cetvorica, pri cemu dvojica najtreznijih voze (da, moj komsija vozi jer moze da gleda, a moj brat mu menja brzine jer je komsija suvise pijan da dohvati menjac)
-na semaforu otvaramo vrata i kolektivno povracamo, a onda idemo dalje kao da nista nije bilo
Tako sam prestao da pijem...
Legli ste u krevet, ugasili ste svetlo a krenuo je điro d italija? Jednostavno pustite muziku koju mnogo volite na neiritirajuću jačinu (koja kog bila) i - ovo je najvažnije - legnete na stomak.
Pre nešto više od dve godine (još se mali nije rodio, a žena je bila trudna) odvalim se ja prilikom nekog običnog izlaska i u jednom trenutku mi sine da bi bilo super da odvrnem Midgards Soner kad se vratimo kući. O tome sam pred kraj večeri gnjavio retke slušaoce, a u taksiju sam (vozili smo se sa još jednim parom) čak na mom veoma veoma lošem švedskom počeo da pevam pesmu Italia koja ima jednostavan chanting refren Italia-Italia-Italia, ali i pred kraj i izuzetno politički nekorektni duče-duče-duče. Kroz maglu pamtim zapanjenu facu taksiste kada sam stigao do tog dela, ostali sapu(a)tnici su već odavno bili ogluglali na sve, jerbo je ovo za mene relativno sitan eksces. Uglavnom, žena kaže da sam ja zahrkao dok je ona još skidala šminku ali Soneri jesu gruvali, doduše kratko. Ne kažem da izbor muzike mora da bude ovako radikalan, ali you got the idea.
Zanimljiva je bila i jedna teleportacija. Za vreme bombardovanja zaglavim ja na žurci kod mog drugara Mačka. Zaspim kod njega u fotelji i probudim se kod kuće u krevetu.
Ili kad mi nije radio lift. Popnem se do trećeg sprata (a živeo sam sa matorcima na petom) i zamanta mi se. Sednem na stepenice da ne bih sav nikakav tumarao po kući a možda i rigoletao. Ugasi se svetlo. Mrkli mrak. Ja malo odmorim kapke. Otvorim, kad ono - uveliko sviće. Ukapiram da sav nakrivljen i ukočen ležim na stepeništu a koliko je vrednih i radnih komšija preskakalo preko mene do svojih radnih mesta - bog te pita.
Svako ko je iole pijanac zna da mu ljuta hrana najbolje paše. Elem, dragi mi roditelji ustali da krenu na posao, a ja se vratio iz štete. Dobra mati još prethodne večeri spremila ljuto mešano povrće, ona tvrdi da je to bećar papikaš (a šta bi drugo bio), ali ja još uvek nisam siguran da se to baš tako zove. Elem, kusam ga ja sve u šesnast dok bunovna keva zvoca kako sam svinja, ovakav i onakav i da me niko neće i da se družim sa šljamom i da me šef štiti ali ću posao izgubiti sigurno i da ću skončati kraj nekog kontejnera. Ćale, probuđen tim zvocanjem, stane na moju stranu i krene da je ubeđuje da nisam toliki raspad. Meni u jednom trenutku dođe da nešto repliciram, ali se jezik sav udrveneo od duvana na motanje, piva, džina i preljutog paprikaša, sluzokoža usta sva nadražena, te iz mene izleti samo nemušto mumlanje "babblua babbl blabb". A ćale me zapanjeno gleda i kaže kevi "u pravu si". Moram da priznam da sam i ja bio zapanjen tim zvucima jer je ono što sam smislio da kažem zvučalo sasvim drugačije.
to be continued
Najstrašnije iskustvo sam imao preksinoć, zapravo, bio sam na korak od smrti od gutljaja kupinove votke. Dva ujutru, uzmem doslovno gutljaj neke votke od kupine koja mi stoji ko zna od kada, žena je cirkala godinama pomalo, ali dugo nije, recimo da sam pre 3-4 meseca uzeo gutljaj i bila je OK.
Elem, popijem to i posle dva minuta počinje da mi se vrti u glavi, sve više i sve jače, ne mogu više da se krećem, niti da stojim, a uskoro jedva sedim, pokušavam da kliknem nešto na kompjuteru i jednostavno nemam kontrolu... nekoliko minuta kasnije to počinje polako da jenjava i otprilike posle pola sata svi efekti su nestali.
Pitam danas drugaricu hemičarku šta je to bilo i ona mi kaže da sam se otrovao, da kod lošeg alkohola dolazi do izdvajanja nečega što nisam zapamtio kako se zove i da je to praktično otrov, kao čuvena zozovača, te da sam popio koji gutljaj više, verovatno organizam ne bi uspeo da se izbori, a po simptomima i ovo je bilo jako blizu.
Ne pijem, ne duvanim, ne drogiram se....i pokusavam da zaboravim kako su prve dve stavke bez NE ispred izgledale dok nisu imale to NE.
Brrrr... bljak... fuj....
Nisam bio pijan već 16 godina, a ipak bih mogao danima da pobrojavam doživljaje vezane za temu.
Nikada me niko nije video dvaput pijanog, osim Boba.
4. oktobra 1980. sam za opkladu popio litar vinjaka na eks.
1983 u agustu sam u pijanom stanju pao 14 metara niz liticu u kanjonu Une na stene i prošao bez ikakvih bitnih povreda.
Zaista danima bi moglo da se priča o dogodovštinama, ali bolje da koliko-toliko pokušam zadržati dostojanstvenu sliku o sebi.
Dostojanstvo, sta to bese?
Imam jednog (barem mislim da je samo jedan) velikog neprijatelja u zivotu. Njegovo ime je vinjak.
Jednog letnjeg dana, bila je neka svirka u Akademiji. Svirao i pevao kolega sa faksa. Sa jos dvojicom kolega krenem na svirku, ali kako smo dosli jedno sat ranije, odemo u Studentski park. Skupimo pare, kupimo vinjak, pivo, vino i jos nesto (ne secam se sta). Pijemo. Ja ceo dan nista nisam jeo. Vreme je za pocetak svirke, pa sakrijemo pice u zbunje. Odemo na svirku. Tu vec imam rupe u pamcenju. Secam se da je u prvim redovima bilo mnogo neke klincharije i da su nas gledali kao budale koje pevaju pre nego sto je svirka pocela. Pocela posle i svirka, bla bla bla. Posle svirke, vratimo se da dovrsimo ostatak alkohola.
Budim se na asfaltu. Ne vidim nista, ali nista. Neko me sutira. Ne sutira, nego prevrce nogom i kotrlja po parku. Na sve strane oko mene povracka. Spustene pantalone do kolena. Oko mene tri pandura. Pricaju oni nesto, ja sve "Da, da, da...". Pitaju me zasto sam se napio. Ja ne znam. Traze mi licnu kartu. Pitaju jel' imam roditelje. Blackout.
Budim se na drugom kraju parka. Opet povracka na sve strane. Pantalone nazad na svom mestu. Nema pandura. Odgegam se do Trga, udjem u bus. Zaspim stojecki. Napola puta se probudim, ispovracam u autobusu, odem na drugi kraj autobusa, sednem i zaspim. Probudim se taman na vreme, izadjem na pravoj stanici. Ispovracam se. Odlebdim do kuce, uspem da skinem sociva (!!!), legnem i obeznanim se.
Sutradan nadjem u zadnjem dzepu pantalona slomljeno ogledalo. Nema poojma odakle mi ogledalo.
To je jedna od prica koja mi je prva pala na pamet. Bice jos, kad me drmne inspiracija.
Jednog jutra ustajem da sebi spremim kafu. Vadim mleko iz frižidera i čujem oca kako kaže majci, "Sipaj sinu mleko, vidiš da mu se tresu ruke od alkohola..."
Uh.
Što se otrova tiče, evo priče.
Moj drug, inače dijabetičar, i ja, odemo na koncert Nena Belana za Dan zaljubljenih, čini mi se da je bila 2003. godina, i da me je tadašnja devojka ispalila za koncert, tako da sam završio to veče shodno, kao u narodnoj pesmi.
Ulazimo u salu Doma omladine i vidimo da su svi pijani k'o letve. Potpuno sve kao SHAUN OF THE DEAD. Prilazi neki tip da me nešto pita i sruši se. Nije jedini. Mi shvatimo da je nešto fishy tu u sali, i uzmemo po jedan crni Nik.
Koncert je bio nikad jači, Nenadov trijumfalni povratak u Beograd posle čuvenog koncerta na kome mu je pukla žica, ceo fazon.
Posle dva crna Nika drug i ja takođe pijani k'o letve, vrištimo uz sve pesme a između pesama vičemo "Neno Srbine".
Turmoil nastaje kada smo otišli u WC pred "Pričaj mi o ljubavi". Drug se zatvori u kabini i nema ga jako dugo. Kreće pesma, jedan od vrhunaca večeri. Ja ga zovem da idemo u akciju, on se žali da mu nije dobro. Otvorim vrata kabine i vidim da se momčina roka insulinom i tu se već malo uplašim.
Ali vratimo se nazad i ubrtzo se koncert završi.
Kada su se upalila svetla, kreće stravična vrtoglavica, i shvatimo da nam nije dobro. Sačekamo da narod ispuzi iz sale i shvatimo da ne možemo da hodamo. U tom momentu sam već potpuno neuračunljiv i predlažem da prvo konstatujemo da li se nama vrti u glavi ili se vrti Dom omladine. Naslanjamo glave na neki sto i shvatimo da se nama vrti u glavi. Tu se umirimo.
Krenemo put kuće. Usput svratimo u burekdžinicu "Sarajevo". Tokom naručivanja ja napravim primedbu zašto nemaju kalendar i sa Ratkom Mladićem kad već imaju sa Karadžićem, ali drug sve izgladi time što da 1000 dinara i kaže "U redu je..."
Na povratku kući ja mu predložim da ide doma jer je otkinut kao zver, ali on je insistirao da me otprati pošto je on tvrdio da sam zapravo ja u strašnom stanju.
Dovučem se kući, sretnem oca, koji je bio užasnut time u kom sam stanju bio. Otac mi na svu moju muku kaže da je Šešelj otišao u Hag. To ja potpuno preprsnem, pomislim da li je sve ovo neki košmar.
Bottom line. Ovo je bilo trovanje. Drug je na putu prema kući svedoči mi video svetlost u jednom trenutku.
Uđemo ja, tri ortaka i jedna riba u Orao, negde u pola noći. Proradili mančizi, navarili se mi ko zmajevi, samo ta glupa ripa strejt kao strela. Smislimo nekako šta će ko da jede, al' eto ti neočekivane prepreke. Kelner mnogo smešan. Zubi na razdeljak, piskutav glasić kojim posle svake naručene stavke ponavlja izrečeno, ali sa lažnim italijanskim naglaskom. Nešto kao iz one ogavne reklame za Vajfert sa bilmezom Mikijem, samo odistinski. Svako od nas pokušava da izrecituje celu narudžbinu, ali kelner se ponaša kao piskutavi eho i mi pucamo od smeha i nikako da naručimo. Niko da se seti da samo kaže svoje, pa da se smeje kasnije ili da ovoj glupači sve zapišemo negde, pa da pročita. Ne. Svako pokušava iz početka, stigne otprilike do "fungi", (sećam se, tačka dva) čuje se kelnerovo "fuungii" i kreće smeh. Kelner je morao tri puta da dolazi.
E, da... Jednom sam opasno razočarao sebe. Uvalio mi Đura Overdose neku prskanu gandžu na Akademiji i meni mozak počeo da radi kao pokvarena ploča. Izašao sam sa jednom komšinicom i imala je čast da celo veče sluša neke dve moje mudre misli, a da mi zaprete stvarnom ulogom u Saw franšizi, nikad nisam uspeo da se setim šta je to bilo, a i od komšinice je sutradan bila slaba vajda. U svakom slučaju, vratimo se mi nekako kući i ja sedim sam u sobi, buljim u jednu tačku i počinjem da razmišljam na nekom meni nepoznatom jeziku. I nisu reči bezveze, šljmkljkjnjnb, svaka zvuči kao prava reč, nepoznat jezik bogte! Znam tačno koja reč šta znači a nije ni engleski ni francuski. Ja odvaljen, počinje da mi se spava i - e tu sam sebe razočarao - ne ustanem da zapišem neku od tih reči. Jebeno me je mrzelo da uzmem hartiju i olovku, čak sam u jednom trenutku bio siguran da ću i sutra znati taj misteriozni jezik, pa ću polako početi da pišem rečnik i istražujem postoji li on na ovome svetu ili sam, ne znajući, ostvario prvi kontakt.
Al' jebi ga, sutra je sve odneo dan.
Meni je te noći na koncertu Nena Belana drug rekao nešto što sam i dan-danas uveren da je esencijalno. Ni dan-danas ne mogu da se setim šta je to bilo, niti on zna.
e, kad smo vec prešli na droge, da opričam kako sam se proveo na veseloj meksičkoj šamanskoj drozi poznatoj pod imenom Salvia. sad, čuo sam i ranije za tu drogu, koja je u osnovi halucinogen, ali nisam nuspeo da je nađem, mada sam čuo da u njujorku, a bogami i u kaliforniji, biljka može da se kupi u duvan šopovima, i legalna je.
uglavnom, drugarče bugarče i ja u državi njujork slučajno naletimo na dućan duvana, piše znak i na znaku "salvia".
mi udjemo u hipičnu hipi prodavaonu, biljke rasne i raznolike, posteri, isus glumi džima morisona, i tome slično.
pitamo, komšinice, imaš duvana?
ima, veli debeljuškasta i kruškasta hipi ptica, ali ne treba vama duvana, momci, vi oćete da se drugirate.
ma jok, teto, nije istina, kažemo mi, a odmah zatim priupitamo, potiho: a je l' to legalno?
kaže ona, vidiš da smo metuli veliki znak Salvia na ulaz, zar misliš da smo glupi?
nijeste glupi, mi smo tupi, ajde, bugarine, salviju kupi.
izvadimo po 5 dolara, ukupno 10.
sad, imaš razne jačine, od 5x, najslabija koncentracija logora u salviji, pa do 32x, to je najjače.
mi kupili najslabije, šta znaš, more udarit mučki, ne bih da pomislim da sam kod kuće, ili da se pomiješaju nam ličnosti pa da ja postanem bugarin.
neka fala.
i da vidiš dalje... naložimo mi tu šamansku botaniku u pajp. prava internacionalna seansa: bugarin, moj cimer crnac i ja, pravoslavca i srbina, na meksičkoj drogi. pravo.
prvi bugarin uvukao dimčugu, držao u plućima dokle je mogao, i kako je pustio dim tako se izvalio na pod i počeo se cerekati.
ma, da li si ti ozbiljan iako si iz bugarske, pitamo se mi, još uvek strejt. posle tri minuta, kad sam i ja pušijo dok se nisam ubijo, shvatio sam bugarinou muku, jer mi je u mene nestalo vrata na sobi, i počeo sam brojati, počeo sam tražiti.
a onda je cimer mrndžao nešto, verovatno su ga robovski koreni odveli na barbados, i zapevao je iz dubine svoga bluzom napaćenog soula. veze ja nisam imao šta on peva, bauljao sam tako po podu, još uvek ne uspevajući da pronađem vrata, sa kojima sam već zaboravio šta bih.
za to vreme, bugarin je pomno razgledao lampu, i ne želim da znam šta je na njoj video.
da je neko ušao i ugledao nas onakve: ovaj mazi sijalicu, ovaj bez koordinacije puzi po podu, ovaj prpće usnama a capella bibap - poslao bi nas kolektivno na ispitivanje u lokalni centar za psihologiju.
ali! najbolje je bilo kad nas je salvia, posle 15 minuta, pustila. kao da nista nije ni bilo. zdravo, dovidjenja.
posle smo izasli i nikome se nije prichalo.
samo je cimer obigravao oko stuba.
crnachka posla.
Quote from: "Boban"1983 u agustu sam u pijanom stanju pao 14 metara niz liticu u kanjonu Une na stene i prošao bez ikakvih bitnih povreda.
Zaista danima bi moglo da se priča o dogodovštinama, ali bolje da koliko-toliko pokušam zadržati dostojanstvenu sliku o sebi.
GLASNO SE NASMEJAH! :lol: :!: :D :D
pazi da ti ne presedne toliki smeh u ovo rano jutro...
Quote from: "Boban"pazi da ti ne presedne toliki smeh u ovo rano jutro...
što bi mi presedao smeh u ove najveselije hrišćanske dane kada slavimo vaskrsenje izbavitelja našeg? :shock:
Quote from: "crippled_avenger"
Moj drug, inače dijabetičar, i ja, odemo na koncert Nena Belana za Dan zaljubljenih, čini mi se da je bila 2003. godina, i da me je tadašnja devojka ispalila za koncert, tako da sam završio to veče shodno, kao u narodnoj pesmi.
bas tuzno. opet, moj bivsi decko se napijao i onda kada sam propisno bila uz njega o verskim i drzavnim praznicima.
Quote from: "otaku"Quote from: "crippled_avenger"
Moj drug, inače dijabetičar, i ja, odemo na koncert Nena Belana za Dan zaljubljenih, čini mi se da je bila 2003. godina, i da me je tadašnja devojka ispalila za koncert, tako da sam završio to veče shodno, kao u narodnoj pesmi.
bas tuzno. opet, moj bivsi decko se napijao i onda kada sam propisno bila uz njega o verskim i drzavnim praznicima.
Hej! I sense a connection there... :idea:
Od pre dve godine, kada se rodila moja unucica, postala sam prava nadzak baba: Pazi promaja, pazi struja, pazi ovo,ono, pazi ovo zarez ono... Da pomislis kako sam ja zivela pod staklenim zvonom do svoje 49-te. (toliko mi je sad). I da ne znam ni kako sam prezivela sva ona sranja, pardon, koja sam pravila...
Kum i ja se uradimo k'o zveri i sedimo na Kalisu na zidicu i gledamo preko reke.
- Kumo, dokle dobacujes?
- Bem li ga... do bloka 45.
- U,je... ja ni do prve bandere...
(To je kad merimo dokle nam pogled dopire...)
Ili...
Prekid filma.
Jutro na Kalisu.
Kum i ja stojimo jedno naspram drugog i lajemo.
Penzioneri se okupili oko nas i navijaju.
Blam.
:oops:
Quote from: "greymalk"
Prekid filma.
Jutro na Kalisu.
Kum i ja stojimo jedno naspram drugog i lajemo.
Penzioneri se okupili oko nas i navijaju.
Blam.
:oops:
xrofl
Hehe, najbolje je kad je se moj drugar ubio od Dino Crisis i uvece uradio votkom. Poceo da tripuje covek da ga iza vrata od sobe vreba Deinonikus ili sta vec, i kaze svojoj devojci: Daj Kalash, nestalo je bombi!
Moj licni blam , iako sam bio trezan, je bio kad sam se upoznavao sa nekom devojkom u akademiji, i iako sam bio trezan, tako sam se prijatno nasmejao da mi je litar pljuce odleteo na pod.
Brazilski blam je da se napijesh ko dupe i onda uzmesh da se balavish ili sexas sa osobom pijanom kolko i ti :) i to sve za vreme karnevala....
Jel vam se desilo nekad da se užasno napijete i imate amneziju, a da vam sutradan prijatelji pričaju da ste radili nešto što vam je potpuno nezamnislivo i za šta ste ubeđeni da prosto ne postoji u vašim hromozomima, i da im na kraju ne verujete.
Ja imam par takvih situacija za koje mislim da prijatelji lažu.
Amnezija od pića mi se samo jednom desila, sa 13 ili 14 godina (školska ekskurzija u 8. razredu). Ono što mi prijatelji kažu da sam uradila tada... Pa, pretpostavljam da nije baš apsolutno nemoguće ukoliko nikakvog pojma nisam imala šta radim, ali stvarno nije verovatno.
Pazi, meni drug tvrdi da sam na jednom diplomskom kog se ne sećam, zagrljen sa Darkom Bajićem pevao "Lipe cvatu" što mislim da je potpuno nemoguće, jer ako sam bio toliko pijan pre bih militantno nego pomirljivo reagovao na stvari kojih se gnušam.
Jedna osoba kad je diplomirala je pocela da pere zube pastom za brijanje.
Znam i prichu o vojaku kome se rodila cherka pa su , da ga sklone pijanog sa vrata , strpali ga u kolica i sakrili negde.
Quote from: "crippled_avenger"Jel vam se desilo nekad da se užasno napijete i imate amneziju, a da vam sutradan prijatelji pričaju da ste radili nešto što vam je potpuno nezamnislivo i za šta ste ubeđeni da prosto ne postoji u vašim hromozomima, i da im na kraju ne verujete.
Ja imam par takvih situacija za koje mislim da prijatelji lažu.
Ja imam drugi fazon. Neobičan. Probudim se, muči me mamurluk, znam gde sam bio i to je otprilike sve. A onda mi neko ispriča samo jedan od zaboravljenih detalja (ili zanimljivosti) i tog trenutka mi se sve vrati i to odjednom.
@crippled_avenger: Pa, meni kažu da sam razrednoj, na pitanje gde mi je cimerka (inače moja odlična drugarica) rekla da je ona u sobi sa dečkom koji joj se dopadao (što, by the way, nije ni bilo tačno, devojka je bila užasno stidljiva i plašljiva i nema teoretske šanse da bi oko ponoći otišla nekom dečku u sobu, i to još sama). A ja tužakanju bilo kom obliku autoriteta nikad nisam bila sklona, nastavnicima nisam tužakala ni one koji bi me ubili od batina, tako da cinkarenje drugarice ni izmišljanje nečega što bi moglo da joj napravi probleme definitivno ne liče na mene.
Jeste da priča zabavno zvuči, onako kako su mi je pričali, ali nije stvarno verovatna.
jedina alkoholna amnezija u mom zivotu desila se kada sam se srusio sa trafike, a sledece cega se secam je da sam u bolnici, sa sve infuzijom u veni.
tada mi je prisao doktor, sa naocarima, nizak, onak, procelav, i ja mu kazem, najljubaznije moguce: "doktore, sto vi meni licite na zijaha sokolovica", na sta on besno izadje iz sobe.
onda su mi objasnili sta sam sve doktoru rekao i kako sam se ponasao, i to uopste nije bilo u skladu sa mojom ljubaznom i optimistickom licnoscu.
(Googlebot izvuče svašta na površinu)
Kolko ja vidim naslov su OPIJATI a svi pisu o alkoholisanju, alkohol nikako nije opijta, pogresan naziv topika mozda ? :idea:
ali zaista,
Quote from: "Boban"
1983 u agustu sam u pijanom stanju pao 14 metara niz liticu u kanjonu Une na stene i prošao bez ikakvih bitnih povreda,
ovo je jedna od najsmešnijih provala na celom ovom forumu, od njegovog nastanka do danas.
svako malo ga se setim, zamislim sliku bobana koji se kotrlja niz 14 metara kanjona, i opet prsnem u smej kao prvi put!
Hej, brado tema, skroz. :) Jes' da imam 25-26 godina, ali sam bio....do pre nekih 3 godine ono baš...opušteno, shall we say? Živeo sam od danas do sutra, radio...svašta :D
Što se alkohola tiče, tu sam imao raznih situacija...Kad sam završavao srednju, napio sam se k'o majka, za nekih pola sata-sat sam popio flašu viskija i tri piva, sledeće čega se sećam jeste kako se budim sa infuzijom u ruci, i staraca oko mene...stara plače, ono šta će jadna, a stari me samo potapša po ruci i kaže: "Omaklo se." :D Prijatelji koji su me vozili kažu, kad su me iznosili, da mi je spala trenerka i da sam na po ulice go bio, a da je prijateljica koja je išla sa nama, "snimala" situaciju...Blam. Otad samo pijem pivo.
Bila je i situacija kad sam se za 18ti rođos od najbolje prijateljice, koja mi se nikad ono fizički nije sviđala, skontao sa njom...ono, budim se na nekim kartonima pića, ona pored mene, mi u nekoj prostoriji u atomskom skloništu gde je bio rođos....
Jednom sam, sa nekih 17 godina, toliko popio sa kolegom da sam na kraju povraćao u krevet i na stepenice u kući...i ono, budim se ja ujutro, sav nikakav, da spremim to sve (molim lepo, jua sam oduvek bio dobro dete, starci su me jedino tada videli pijanog - mislim, kad sam završavao srednju) i čistim ja to sve sa stepenica, kad ustaje stara...I ono, gleda ona, i kao:"Jesi povraćao?" A ja kažem: "Jesam..." Kad će ti ona: "To ti je to, kad jedeš u tri sata ujutro!" :D
Za proslavu prvog maja, pre nekih 6 godina, sam se ubio k'o majka i kad sam silazio niz Šehitluke, 'ladno sam pao, i to dok sam bio u trku, fino napravio kolut napred u zraku i glavom iz sve snage tresnuo u drvo....kolega kontao da sam mrtav, ali sam se pridigao, i kako sam tada imao dugu kosu, samo sam rekao:"Jel' imam lišća u kosi?" Kod kuće, kad sam se probudio, imao sam šta da vidim na ogledalo: uho mi nije bilo crveno od udara, nego tamno-ljubičasto.
A što se droge tiče...hm, ono ja sam ti bio prirodan čova, sve kao okej, ali samo da nije sintetika...Kad sam imao 18, odem sa prijateljima u Bugojno na neki Ex Yu Rocks festival, i kolega ponese kesu vutre...ne sećam se toga festivala, znam da je bilo super, da smo raspravljali o tome kako je žir arhe,, da je iz žira nastao svet, a tamo sam doživio jedan od najvećih strahova u životu: Naveče me uhvati neki trip da ne mogu da dišem, da sam dobio srčani, jebote, ono....život mi proleteo kroz glavu...Otada sam manje konzumirao vutru, a hvala Bogu, sad i ne konzumiram više.
Ima toga još, ali me sramota...:D
Quote from: Ghoul on 26-08-2009, 11:35:19svako malo ga se setim, zamislim sliku bobana koji se kotrlja niz 14 metara kanjona, i opet prsnem u smej kao prvi put!
Sad sam se setio one epizode Simpsonovih u kojoj Homer pokušava da preskoči kanjon (na skejtu?) sa sličnim posledicama. Sad, zamislite Bobana animiranog u Simpsons stilu i... :lol:
ontopic: Kao najdosadnija osoba koju poznajem, a imajući u vidu da alkohol nisam ni okusio pre 20. godine, najskandaloznija stvar koju sam učinio kad sam se napio je... da zaspim! A ako se pitate gde mi je bila mladost, i ja se to isto pitam...
e, Miloše, imaš još vremena da sve nadoknadiš... prioni na posao. :lol:
nego,
ja sam se pod uticajem psihoaktivnih supstanci, onih malo stimulativnijih, ljubila sa devojkom
(samo ljubila!).... xrotaeye
nije to ništa skandalozno, ali eto, i to sam probala.
I, kakvo je? Mislim, pitam u ime mnogih članova ovog foruma koji to nisu nikad iskusili...
Pobogu, Meho, valjda si nekada poljubio devojku :x
Pa... ne... ja pitam zbog ovih drugih... mlađih :oops: :oops:
Ha, ja sam ljubio dve odjednom! Ali samo ljubio, i to samo jedan poljubac... :(
Ја сам у суботу добио батина, био сам пијан.
Quote from: Meho Krljic on 26-08-2009, 15:32:30
I, kakvo je? Mislim, pitam u ime mnogih članova ovog foruma koji to nisu nikad iskusili...
u prvi mah sam pomislila da pitaš za psihoaktivne supstance,
ali sigurna sam da si to iskusio. xwink2
lepo je bilo, Meho.
samo... u tom trenutku sam bila u ekstatičnom raspoloženju,
sve mi je bilo divno i sve sam volela. što, inače, nije slučaj. :lol:
Ah, da, kokain to zna da radi :D :P
Rolande, nesrećo, pa kako si popušio batine? Ja, sva sreća, nikada batine nisam dobio niti delio kada popijem. Mene svi gotive kad sam cuga, skroz sam raspoložen, zezam se, veselim...;)
Alkohol, droga ... jednom rečju grozno. Vegeterijanska ishrana, ništa alkohol, ništa duvan, ništa droga i što više sporta. takoo treba živeti, doduše ja sam se što se tiče sporta malo ulenjio i sveo na rekreativnu dozu zbog nedostatka vremena tako da je malo neprimereno da ja to kažem za sport... ali ipak ponoviću. Vegeterijanstvo, ne alkohol, ne droga, ne duvan, da sport i da visok etički i moralni sistem bez tog samoponižavanja koje pominjete. A ovo što ovde čitam... samo mogu reći fuj!
Posto volim da igram basket, svojevremeno kad se kod nas pojavio ekstazi(20 DEM mitsubishi) provalio sam da pola tablete+sat vremena basketa zakon, pa sam to cesto praktikovao(doduse samo kad sam imao para). Probano i na koksu i spidu ali nije to to. Dobra stara vremena. xrotaeye
Quote from: acaciA on 26-08-2009, 15:12:26
nego,
ja sam se pod uticajem psihoaktivnih supstanci, onih malo stimulativnijih, ljubila sa devojkom
(samo ljubila!).... xrotaeye
nije to ništa skandalozno, ali eto, i to sam probala.
Acacija zar i ti? :lol:
Samo ja nisam imala taj izgovor u vidu psihoaktivnih neznamšta. :lol:
Nikad nisam konzumirala droge, ali šta znam, nikad nije kasno. Ali sam se zato u veoma pijanom stanju ispovraćala tadašnjem dečku na nove martinke. :lol:
stvarno ne znam kolika stoka neko treba da bude pa da se toliko urolja da POVRAĆA od pića.
ja pijem dok mi prija, a onda stanem.
Ja imam slab zeludac, pa maltene po pravilu povracam ako pijem vise od dva razlicita pica...
Ja pijem dok ne zaboravim.
Svakom svoje, Gwydione. Ja sebe smatram iskusnijom osobom, i zrelijom sada, zbog tih stvari koje sam radio - neka vrsta životne škole, koja se ne može samo ispričati, nego se može samo iskusiti. Zato sada manje pijem, ne drogiram se, ne pravim gluposti - ono što sam činio od 16-20 me je naučilo nekim stvarima, i sad mogu da kažem da razumem današnju mladež i da ću zbog toga iskustva biti dobar otac (ne, ne mislim da ti nisi dobar otac, nego samo kažem za sebe). Druga su vremena - mene čak šokira šta današnja mladež radi, a eto, i ja sam svašta činio u pubertetu, u delu života kada sam tragao za svojim identitetom. Kako bi Erikskon rek'o, u fazi sticanja identiteta nasuprot nesticanja identiteta, ili tako nešto, ako se dobro sećam te lekcije iz Psihologije ličnosti. ;)
Quote from: Ghoul on 26-08-2009, 19:01:03
stvarno ne znam kolika stoka neko treba da bude pa da se toliko urolja da POVRAĆA od pića.
ja pijem dok mi prija, a onda stanem.
Nisi razumeo - poenta je u ovim neuništivim martinkama: pank, ludilo, rušenje establišmenta, tinejdž riot, anarhija......
Ja sam se kao mlad dosta opijao, sad mi zabranili lekari da pijem, a sećam se da sam se jednom kao mlad probudio u parku na klupi, noću oko 4h, bio sam sa nekom ženskom i ona otišla, ja zaspao i smrzao sam se ko p..., jbg. mladost-ludost! :x :x
Quote from: Ghoul on 26-08-2009, 19:01:03
stvarno ne znam kolika stoka neko treba da bude pa da se toliko urolja da POVRAĆA od pića.
ja pijem dok mi prija, a onda stanem.
Ja se napijem od dve čaše džin tonika, pijem izuzetno retko.... zato na prste jedne ruke mogu da izbrojim kad sam se napila. Ovo goreopisano pijanstvo mi je najgore, najblamantnije....i upravo sam podelila to iskustvo sa vama. Koliki usrani moralizator i licemer neko treba da bude pa da se zgražava nad tim. :(
Ništa se ti ne brini i slobodno nastavite - ženske ispovesti su uvek pikantne. :evil:
Quote from: Perin on 26-08-2009, 19:04:08
Svakom svoje, Gwydione. Ja sebe smatram iskusnijom osobom, i zrelijom sada, zbog tih stvari koje sam radio - neka vrsta životne škole, koja se ne može samo ispričati, nego se može samo iskusiti. Zato sada manje pijem, ne drogiram se, ne pravim gluposti - ono što sam činio od 16-20 me je naučilo nekim stvarima, i sad mogu da kažem da razumem današnju mladež i da ću zbog toga iskustva biti dobar otac (ne, ne mislim da ti nisi dobar otac, nego samo kažem za sebe). Druga su vremena - mene čak šokira šta današnja mladež radi, a eto, i ja sam svašta činio u pubertetu, u delu života kada sam tragao za svojim identitetom. Kako bi Eriskon rek'o, u fazi sticanja identiteta nasuprot nesticanja identiteta, ili tako nešto, ako se dobro sećam te lekcije iz Psihologije ličnosti. ;)
Ma kakav identitet ... drogeranti i alkoholičari... sve u svemu dno dna patetike...
e :)
ja sam presto da pijem alkohol nedavno tako da na ovom topiku o "opijatima" nema sta da trazim... :(
Quote from: acaciA on 26-08-2009, 17:29:34
Quote from: Meho Krljic on 26-08-2009, 15:32:30
I, kakvo je? Mislim, pitam u ime mnogih članova ovog foruma koji to nisu nikad iskusili...
u prvi mah sam pomislila da pitaš za psihoaktivne supstance,
ali sigurna sam da si to iskusio. xwink2
Svašta. Naravno da nisam. Ja ni pivo nisam popio poslednjih deset godina, a "pravu" drogu nikada nisam ni probao.
Kako kaže Gwydion:
QuoteVegeterijanstvo, ne alkohol, ne droga, ne duvan, da sport i da visok etički i moralni sistem bez tog samoponižavanja koje pominjete.
Doduše, sećam se vremena kad je on po srbijankafeu prozivao nas vegetarijance i hvalio se kako o praznicima rado sam kolje janjad, ali drago mi je da je u međuvremenu progledao.
Quote from: Meho Krljic on 26-08-2009, 20:16:32
Quote from: acaciA on 26-08-2009, 17:29:34
Quote from: Meho Krljic on 26-08-2009, 15:32:30
I, kakvo je? Mislim, pitam u ime mnogih članova ovog foruma koji to nisu nikad iskusili...
u prvi mah sam pomislila da pitaš za psihoaktivne supstance,
ali sigurna sam da si to iskusio. xwink2
Svašta. Naravno da nisam. Ja ni pivo nisam popio poslednjih deset godina, a "pravu" drogu nikada nisam ni probao.
Kako kaže Gwydion:
QuoteVegeterijanstvo, ne alkohol, ne droga, ne duvan, da sport i da visok etički i moralni sistem bez tog samoponižavanja koje pominjete.
Doduše, sećam se vremena kad je on po srbijankafeu prozivao nas vegetarijance i hvalio se kako o praznicima rado sam kolje janjad, ali drago mi je da je u međuvremenu progledao.
Svako greši u mladosti. Nije stvar šta sam ja sve nekad uradio, stvar je u tome da to nije nešto čime bih se ja sad hvalio.
Quote from: Gwydion on 26-08-2009, 19:39:39
Ma kakav identitet ... drogeranti i alkoholičari... sve u svemu dno dna patetike...
Ma o.k. je Gwydione, keep your skeletons in the closet....tvoja stvar. :lol:
Mada stvarno ne vidim ništa loše u tome da pričaš o svojim blamovima. Ali za to valjda treba imati muda..Izgleda da ih na ovom forumu žene imaju..... 8-)
Mda :)
Ili žene ne rade toliko bezumne stvari pod utucajem...
Kao recimo naš izvesni kolega:
Jedan obican dan u Darkwoodu (http://www.youtube.com/watch?v=Dhahj8p8yeM#normal)
Zače, jel ovo DušMan? :)
Možebiti, možebiti :)
The Books of Knjige feat Edo Maajka - Ja Suludan Neću Biti (http://www.youtube.com/watch?v=Mf1xamgb7vg#normal)
Quote from: vilja on 26-08-2009, 20:41:40
Quote from: Gwydion on 26-08-2009, 19:39:39
Ma kakav identitet ... drogeranti i alkoholičari... sve u svemu dno dna patetike...
Ma o.k. je Gwydione, keep your skeletons in the closet....tvoja stvar. :lol:
Mada stvarno ne vidim ništa loše u tome da pričaš o svojim blamovima. Ali za to valjda treba imati muda..Izgleda da ih na ovom forumu žene imaju..... 8-)
A možda ja nisam imao blamove pod uticajem bilo čega? Ko ne ume da pije neka se mane onoga što mu ne ide...
Citiraću omiljeni bend, the Doors, i njihovog pevača, Morrisona:
The Negroes in the forest brightly feathered
They are saying, "Forget the night.
Live with us in forests of azure.
Out here on the perimeter there are no stars
Out here we is stoned - immaculate."
I'll tell you this - No eternal reward will forgive us now for wasting the dawn :)
Malo sam izmešao strofe, ali ima neko naravoučenije u njima, za one koji vide ;)
Добро сам ја прошао...Рецимо у Бања Луци клинци воле да туку људе са палицама. Ухватише ме прије пар мјесеци пијаног, оплавише ме... Џаба мојих сто кила и два метра висине...
Trči zeka šumom, i posle nekog vremena naiđe na liju koja se upravo spremala da izduva jedan džoint.
- Ijuuu lijo, šta to radiš crna ti? Pa zar džoint, sram te bilo? A vidi mene, pucam od zravlja & dobrog raspoloženja...to je zbog trčanja. Ajde bacaj to đubre, pa da trčimo zajedno...
Pogleda lija u zeku, pa u spravu, pa opet u zeku...i prelomi:
- Važi zeko, jebeš vutru, ajde da trčimo jer se nešto ne osećam dobro...
Trče oni tako šumom i posle nekog vremena naiđu na vuka koji se baš u tom trenutku spremao da ušmrče dve crte od jednom .Ovo dvoje krenuše da ga odvraćaju:
- Nemoj vuče to da radiš, ne valja brate da se drogiraš..Ajde bacaj tu koku pa kreni s nama da trčiš. Em je zdravije, em jeftinije..
Vuk se, budući lakoveran, predomišljao manje nego lija te i on krenu s njima da trči. Trčali oni tako pola sata a onda ugledaše medu sa povećim špricem u ruci...Naravno, krenuli su da ga odvraćaju:
-E medo, druže, nemoj ko boga te molimo, užasno je štetno, sa heroinom se ne treba zezati.....
Dok su oni pričali, meda se, ne trepnuvši, uradio na njihove oči. Ovo troje ostade bez texta... a meda će:
- Zeko, barabo jedna, jel baš svaki put kad uzmeš exer cela šuma mora da trči s tobom ?
Hehehehe, nije baš tako Rolande :D Evo ja živim u BL 26 godina, a još batina nisam dobio...samo sam jednom dobio kamen u glavu, ali to je bilo u najozloglašenijem naselju :D
Перине изгледа се слабо крећеш по Бањалуци. Балавци су полудјели на Мејдану у задње вријеме. У четири мјесеца, три брутална премлаћивања. У једном сам и ја био актер, у остала два мени јако блиски људи. Можда је било још, али ја нисам чуо. Стога, прилично је зајебано у БЛ у пољедње вријеме... Гдје си ти добио камен, на Лаушу?
Aha, na Laušu :D :D :D Isto od nekih klinaca...prijatelj, dve devojke i ja išli ulicom, kad iz neke staćare krenu rafal po nama...ja dobih kamen u glavu, prijateljica bogami dobila 2 kamena u glavu pa smo je na šivanje vodili.
За 16-ти рођендан су ме ошишали до главе. Ошишали су ме јако лоше, па сам ја морао да се поправљам-жилетом. Био сам мортус па сам се исјекао. Ујутро кад ме матора видјела почела је плакати.
Kao covjek koji zivi na Lausu, osjecam se prozvanim. I negiram da se dogadjaj desio, jer je svima koji zive u Banjaluci poznato da je Laus mahom kraj u kojem zive intelektualci i skolovani ljudi.
Evo, sad bi neko ko nije iz BL mogao svasta pomisliti o mom pitomom kraju... xtwak
Quote from: krema on 03-09-2009, 09:58:02
Kao covjek koji zivi na Lausu, osjecam se prozvanim. I negiram da se dogadjaj desio, jer je svima koji zive u Banjaluci poznato da je Laus mahom kraj u kojem zive intelektualci i skolovani ljudi.
Evo, sad bi neko ko nije iz BL mogao svasta pomisliti o mom pitomom kraju... xtwak
Hej, pa ti i Ygg ste komšije!
Mozda, znas da Laus nije bas ni mali...
Znam, to "komšije" shvatiti uslovno :-)
Pa dobro...ali meni se to desilo na Laušu, tako da...:P Pitomom kraju...eh :D :D Krema, jes' bio u Kulturi, naručio sam Zlatnu Knjigu, si video je li stigla? Ja se sada oporavljam od operacije na novčaniku, pa neću da idem...:D
P.S.
Jebiga, ja živim u Česmi, tamo katkad izbije frka, ali uglavnom zbog mase dilera i narkića koji žive tu...
Bio sam prije pola sata u Kulturi, uzeo Dijamantske gore. Nisam pitao za Zlatnu knjigu, al pretpostavljam ako je i ima da je u Merkatoru, ja bio u onoj glavnoj. Al danas il sutra planiram do Merkatora, pa cu provjeriti...
vi bosanci baš zaostajete za vestima: Zlatna knjiga još NIJE IZAŠLA!
Dragi Gule, mi zaostajemo u svemu... :(
A? Ma šta sam bre ono naručio...a da...pobrkah Nešića...Jedan na Jedan sam mislio. Jebiga, krenuh danas učiti, pa sam sav neki...
Quote from: Ghoul on 03-09-2009, 12:50:49
vi bosanci baš zaostajete za vestima: Zlatna knjiga još NIJE IZAŠLA!
Čekaj, to valjda znači da idemo ispred vremena :-)
Laus i Cesma i ne pripadaju gradu BLuci, pripadaju mozda tzv. gradu BLuci.
He he, Davide, pretpostavljam da jedino Seher i Mejdan pripadaju Banjaluci... ;) xcheers
Kao neko ko je rodjen i ko je odrastao u Centru 1, teska srca se mogu i s tim sloziti, ali bas nikako sa Cesmom i Lausem. :lol:
He he, i ja sam rodjen i prve godine zivota proveo u Boriku, al ko te pita... :lol:
Eh, i ja sam rođen u BL, pa šta s tim? I to na Paprikovcu :D
Ja nisam rođen u Banjaluci i smatram da Borik nesumnjivo pripada Banjaluci.
A, Harvi, nemoj sad i ti! Česma deffo spada u uži centar grada...mislim, jebote, treba mi nekih 25 min peške do SDK...
ajde, jarani, nađite se ispred dragstora pa uz pivu rastresajte te vaše lokalne tračeve i koještarije: ovde se priča o ozbiljnim stvarima.
dakle - OPIJATI! i glupo ponašanje zatim!
Ah, Dragi Stor. :) Evo jednog doživljaj, upravo ispred dragog stora - kolega slavio 18ti, kafana bila ispred dragstora u Boriku, zvala se Alk. Enivejz, zapili se mi tamo, šta ćeš, klinci, kad upada racija, a na stolu jednom, neki Sforovac bio sa nama, kesa vutre...i murija lagano dve cure pokupi, pošto je ksea bila na njihovom stolu, a vutra od tog Sforovca koji je samo šutio k'o zaliven...ja sam se, čim je rijamu došla, izgubio na Kupusištu :D
Nije mi samo jasno kako se svi toliko ubiju da tačno znaju koliko su se ubili.
Tako da stvarno sumnjam u izjave tipa ove: "za nekih pola sata-sat sam popio flašu viskija i tri piva, sledeće čega se sećam jeste kako se budim sa infuzijom"
Bez uvrede naravno ali baš tri pive :/
O mojim opijanjima u sljedećem postu :D
Pa pazi drugar - popio sam 3 piva, pre flaše viskija. Tako da da - sećam se koliko sam popio, jer posle te flaše se ne sećam ničega. Da li je sada jasnije?
Синоћке попих двије флаше бијелог са мало киселе и заспах. Прије неки дан сам пецао и упаде ми штап у воду, тотално кретенска ситуација... Ајд да сам био много пијан, већ пет-шест пива... Јбг
Ух, одвалих се ко буља на сестриној свадби...морам се докопати снимка пре него што буде почео да кружи по вамилији, плус сам дао све паре Циганима и брејковао на народњаке на очиглед целе свадбе...у једном тренутку су ме одвезли кући, као да променим кошуљу, а у ствари су само хтели да ме склоне на кратко...на фоткама делујем блажено...и превише. xcheers
Hahaha, dobar si: "brejkdensovao na narodnjake" i ono sklanjanje sa svadbe "da presvuces kosulju", hahaha...
Помогло је мало то склањање (а после сам видео да је шуља стварно била жешће мокра), кад сам се вратио нисам се толико блесавио (тако бар кажу, ах, блажени заборав), једино што сам несвесно мазнуо некима од гостију упаљаче, вратио сам се кући са 3-4 комада...+за време главног лудирања, играо сам леђа уз леђа са певаљком, наравно против њене воље, па је у једном тренутку дрекнула у микрофон:"Шта бре ти `оћеш?!!" Аух, знам да се само једном сестра удаје, али...
Quote from: Владика Василије Качавенда on 06-04-2007, 11:32:44
QuoteTek na drugom mestu je ljubakanje sa nekim nepoznatim momkom za kog sam sutradan saznala da je pripadnik nekakvog demokratskog podmlatka.
:x I hate when that happens!
:D
Why Oregon's Drug Decriminalization Failed (https://www.msn.com/en-us/news/us/why-oregon-s-drug-decriminalization-failed/ar-BB1k2myT)
Quote
The key elements of Measure 110 were the removal of criminal penalties for possession of small amounts of drugs such as methamphetamine, heroin, cocaine, and fentanyl, and a sharper focus, instead, on reducing the harm that drugs cause to their users. More than $260 million were allocated (https://sos.oregon.gov/audits/Pages/audit-2023-39-Measure-110.aspx) to services (https://sos.oregon.gov/audits/Documents/2023-39.pdf) such as naloxone distribution, employment and housing services, and voluntary treatment. The original campaign for the measure was well funded (https://www.oregonlive.com/politics/2020/10/backers-put-millions-behind-nations-first-bid-to-decriminalize-possession-of-heroin-meth-other-street-drugs.html) by multiple backers, most prominently the Drug Policy Alliance, based in New York (https://drugpolicy.org/more-about-decriminalization/). Supporters hoped that ending penalties—and reducing the associated stigma of drug use—would bring a range of benefits. Once drugs were decriminalized and destigmatized, the thinking went, those who wanted to continue using would be more willing to access harm-reduction services that helped them use in safer ways. Meanwhile, the many people who wanted to quit using drugs but had been too ashamed or fearful to seek treatment would do so. Advocates foresaw a surge of help-seeking, a reduction in drug-overdose deaths, fewer racial disparities in the health and criminal-justice systems, lower rates of incarceration, and safer neighborhoods for all.
Measure 110 did not reduce Oregon's drug problems. The drug-overdose-death rate increased by 43 percent in 2021 (https://www.cdc.gov/nchs/pressroom/sosmap/drug_poisoning_mortality/drug_poisoning.htm), its first year of implementation—and then kept rising. The latest CDC data show that in the 12 months ending in September 2023, deaths by overdose grew by 41.6 percent, versus 2.1 percent nationwide (https://www.cdc.gov/nchs/nvss/vsrr/drug-overdose-data.htm). No other state saw a higher rise in deaths. Only one state, Vermont, ranks higher in its rate of illicit drug use (https://worldpopulationreview.com/state-rankings/drug-use-by-state).
Neither did decriminalization produce a flood of help-seeking. The replacement for criminal penalties, a $100 ticket for drug possession with the fine waived if the individual called a toll-free number for a health assessment, with the aim of encouraging treatment, failed completely. More than 95 percent of people ignored (https://www.economist.com/leaders/2023/04/13/oregon-botches-the-decriminalisation-of-drugs) the ticket, for which—in keeping with the spirit of Measure 110—there was no consequence. The cost of the hotline worked out to about $7,000 per completed phone call, according to The Economist (https://www.economist.com/united-states/2023/04/13/oregons-drug-decriminalisation-has-had-a-troubled-start). These realities, as well as associated disorder such as open-air drug markets and a sharp rise in violent crime—while such crime was falling nationally (https://cde.ucr.cjis.gov/LATEST/webapp/#/pages/explorer/crime/crime-trend)—led Oregonians to rethink their drug policy.
Naivno sam pomislio da je Meho posle 17 godina od otvaranja teme napokon rešio da progovori o svojoj nestašnoj mladosti. :cry:
A, uh, ne... ja nisam imao nestašnu mladost, barem ne vezano za opijate. Vrlo rano sam postao strejter...
Meho ima drugu bolest zavisnosti, ali nju ne priznaje!
Zavisnost od "igrica" gora od heroina. :(
Kod mene se trenutno odgleda u pazarenju velikog broja igara koje ne igram i za koje znam da neću imati vremena da igram. Juče pazarih Alan Wake 2 i FF XVI. Kad da se to igra, kad? :cry:
Cenim da je i kod druga Mehe slična priča, mnogo više se priča i kupuje nego igra.
zašto igrate igde kad je to već neko odigrao, pa se još i snimio dok igra i okačio na jućub. pustiš klip, zavališ se i ćeraj, nema stresa da li si se sačuvao na vreme i da li ćeš da pogineš.
To me podsjetilo na drugu Meho u zavisnost...
Previše bi bilo reći da sam "zavistan" od pornografije, recimo da samo sa njom imam dobar, zdrav, uzajamno ispunujući odnos.
Al ovo što Sendmen pominje
Quote from: dark horse on 20-03-2024, 10:31:54
Zavisnost od "igrica" gora od heroina. :(
Kod mene se trenutno odgleda u pazarenju velikog broja igara koje ne igram i za koje znam da neću imati vremena da igram. Juče pazarih Alan Wake 2 i FF XVI. Kad da se to igra, kad? :cry:
stoji.
Quote from: tomat on 20-03-2024, 12:15:01
zašto igrate igde kad je to već neko odigrao, pa se još i snimio dok igra i okačio na jućub. pustiš klip, zavališ se i ćeraj, nema stresa da li si se sačuvao na vreme i da li ćeš da pogineš.
Znam da je banalno, ali, mislim, to je kao da pitaš što bi iko da ima snošaj kad može da gleda porniće na pornhabu. Što reče onaj stari mem "Girlfriends are for losers that don't know how to download pr0n". Dakle, nije isto imati interaktivno i pasivno iskustvo, to bi trebalo da je samorazumljivo. Naravno da je gledanje strimova igara postalo razbibriga pa i hobi za sebe, ali ono nije zamenilo igranje, kao što to što neko gleda fudbal na televiziji ne znači da ga i sam ne igra...
šala, Meho, šala. zaboravio sam da stavim emodži i odmah nesporazum :lol:
Sviđaju mi se objašnjenja, bukvalno ću pokradem.
Bato, zašto si zavisnik od Sagite?
pre bi se reklo da imam dobar, zdrav, uzajamno ispunjavajući odnos...
Sve u životu se može gledati kao zavisnost ili zdrav ispunjujuć odnos.
Quote from: tomat on 20-03-2024, 16:59:41
šala, Meho, šala. zaboravio sam da stavim emodži i odmah nesporazum :lol:
Ma ja, kao i obično, ne odgovaram tebi per se, koliko nemoj javnosti da ne bude zavedena na krivi put :lol: