... nakon konsultacije sa premudrim Dr Kuncem, odlučio sam da opus mlađanog MIJATA VUJAČIĆA, ipak, zavređuje zaseban topic kako bi SRPSKI PSIHO imao prostora da se razmahne, zlu ne trebalo u sopstvenom habitatu...
...danas sam dobavio NekROMANSU Mijata VUJAČIĆA...na scroll knjiga obećava neverovatan provod!!!
...već sam autorov predgovor je obra maestra sam po sebi...nemam skener, tako da ću koliko već sutra ujutro ( sada sam suviše umoran) prekucati čitav tekst, a do tada par appetizera iz reona zahvalnica. Naime, između ostalih Mijat V. se zahvaljuje i:
"Milošu Ištvanoviću-... jer ti si moj lični fotograf i moja muza koja mi nikad nije dala ni jednu ideju. Živ bio!
Roveru- kao i u slučaju Krvavog akvarela, šetajući Rokija sam dobio puno ideja koje sam kasnije inkorporirao u NekRomansu. Zahvaljujem mu se i što je najbolji pas na svetu."
... o problemima sa kojima se susreću ljudi koji još uvek hvataju zalet, "pogotovo kad prvi roman dobije (uglavnom) veoma pozitivne kritike", Mijat V. razmišlja na sledeći način:"prelaženje sa konja na magarca je apsolutno neprihvatljivo za bilo koga ko drži do svog viđenja UMETNOSTI."
...a evo i sinoć obećanog, čitavog predgovora za NekRomansu...
"Eto i NekRomanse! Mog drugog romana. Drugog. To je jedan od izuzetnih trenutaka za ljude koji još uvek hvataju zalet. Pogotovo kad prvi roman dobije (uglavnom) veoma pozitivne kritike. To postavlja izvestan nivo kvaliteta koji mora biti zadovoljen ako čovek želi i da se njegov drugi roman dopadne čitalačkoj publici. Drugim rečima: prelaženje sa konja na magarca je apsolutno neprihvatljivo za bilo koga ko drži do svog viđenja umetnosti.
Naravno, čisto zadovoljavanje kvalitativnog nivoa nije dovoljno. Cilj svaake istinski kreativne osobe nije da stvara jednako dobro kao pre, već da njegova nova tvorevina bude još bolja od prethodne. To je intelektualna evolucija, prirodan proces i pljuvanje u lice statusa quo koji, nažalost, vlada u gotovo svim granama ljudske delatnosti, pa i u pisanju.
I zašto ja sve ovo kucam?
Zato što iskreno verujem da sam sa NekRomansom uspeo da nadjačam Krvavi akvarel.I to ne samo zato što sam pokušavao da uradim baš to. Desilo se samo od sebe i iskreno sam srećan upravo zbog toga. Na vama je da je složite ili ne složite sa mnom. Bilo kako bilo, znajte da je glavni cilj ove novele i svega u vezi sa njom, da vas zabavi. Iskreno se nadam da sam u tome uspeo.
Pre nego što počnemo,želim da se zahvalim nekim ljudima koji su imali krupan uticaj na stvaranje ovog romana:
Budimiru i Ljiljani Vujačić- vama posvećujem NekRomansu, za beskrajnu podršku koju sam uvek dobijao od vas.
Milošu Ištvanoviću- greškom tokom štampanja nisi pomenut u predgovoru Krvavog akvarela i zato ti se zahvaljujem ovde jer ti si moj lični fotograf i moja muza koja mi nikada nije dala ni jednu ideju. Živ bio!
Mireli Kondić- hvala ti za inspiraciju, fotografsko umeće i manekenske sklonosti, a i što si mi slala pozitivnu energiju dok sam prerađivao ovaj roman.
Tatjani Dimić- specijalna zahvalnost ribetini koja mi je dala ideju za omot, a onda mi neizmerno pomogla da ga realizujem. Imaš pivo od mene!
Roveru- kao i u slučaju Krvavog akvarela, šetajući Rokija sam dobio puno ideja koje sam kasnije inkorporisao u NekRomansu. Zahvaljujem mu se i što je najbolji pas na svetu.
Posebno sam zahvalan GB Crew-ovcima: Ogiju, Neci, Boci, Tanjuški, Sonji, Ruži, Fanti, Katinskom, Maksu, Radetu, Mrši, Ireni i naravno Nuletu. Uz njih sam dobio dosata... inspiracije. Da, mislim da je inspiracija pravi izraz.
Tokom pisanja NekRomanse sam najviše slušao sledeće bendove: Marilyn Manson, Cradle of Filth, Lacuna Coil, Alogia, Draconic, Hetera, Children of Bodom, Dimmu Borgir, Opeth, Emperor, The Kovenant, Iron Maiden, Lordi, Arch Enemy, Moonspell, Nightwish, Rammstein, Slipknot, Slayer, Sonata Arctica, The 69 Eyes, Billy Idol i Grave Digger.
Nemojte da zaboravite da posetite moj oficijelni sajt- www.gigatronia.com . Tu možete naći informacije o prošlim i budućim romanima, pročitati neka moja mišljenja o ovom ili onom i pridružiti se prilično aktivnoj komuni na forumu. Sva pitanja možete poslati direktno meni na giga@gigatronia.com
To bi bilo to...
Mijat Vujačić "
... i još jedna, možda važna, napomena, predgovor sam prekucao u izvornom obliku, bez ikakvih (viskastih) intervencija i ispravki...
...možda poučen primerom neponovljive kraljice Nine Berberove, mlađani Mijat V. naprosto obožava kurziv
Zavidim Gingeru na prilici da overi Mijata pre svih nas. Prelistao sam knjigu, i kad sam video da momak jednu od ključnih emotivnih situacija bazira na pesmi grupe H.I.M., citirajući kako sam kaže "Vilija Vala", odmah je bilo jasno da se radi o klasiku.
E sad, kako Mijat kaže da mu je svaki sat proveden na žurci bio manje prijatan od sata provedenog u radu na romanu, postavlja se pitanje kako se rangira sat vremena čitanja Mijatovog romana? Gde je čitanje u toj hijerarhiji?
...Cini mi se da je mladi reziser Jelena Tvrdisic (Slatki miris naftalina) pokazala interesovanje za eventualnu ekranizaciju...
:wink:
Činjenica je da ne prestaje da priča o tom romanu. Mislim da bi trebalo odraditi Mijata i SRPSKI PSIHO kao GRINDHOUSE. Jelena da radi Mijata, Vanja Čanković da radi SRPSKI PSIHO a da se između pojave trejleri za ekranizacije NAŽIVOG koji bi mogao da režira Mladiša Đorđević, CRNIH CIPELA koji bi mogao da režira Milan i STRAVE U ULICI KUGE koji bi mogao da uradi Steva Filipović.
Quote from: "crippled_avenger"Činjenica je da ne prestaje da priča o tom romanu. Mislim da bi trebalo odraditi Mijata i SRPSKI PSIHO kao GRINDHOUSE. Jelena da radi Mijata, Vanja Čanković da radi SRPSKI PSIHO a da se između pojave trejleri za ekranizacije NAŽIVOG koji bi mogao da režira Mladiša Đorđević, CRNIH CIPELA koji bi mogao da režira Milan i STRAVE U ULICI KUGE koji bi mogao da uradi Steva Filipović.
A da za efekte bude zaduzen Mickey LaCobria! Odlican plan.
Meni ovo deluje kao akcija.
...briljantna zamisao, may I add!!!
...da ne bude zabune, u nazivu topica kod 'VUJAČIĆA' fali 'ića' ali to je biila moja namerna greška jer sam time hteo da tribjutujem jedan Tarantino&Rodriguez trenutak u čitavoj priči, poput njihovih missing rolls, u mom primerku Mijatove NekRomanse, fali, recimo, jedan tabak, nedostaje pisanije od 65-80. stranice...
... subverzija, kinky detalj, kismet, mozgalica, post-moderna ili šta već???
Mijat je - u cast tek publikovang romana Vampir - uradio novi dizajn sajta, i posklanjao sve fotke koje su pre par dana podigle prasinu na ZS-u.
20. April 2007
Putem tradicije da za svaku knjigu izbacujem i novi izgled sajta, dosli smo do ovog zlog, zelenog cuda od stranice. Ostao sam veran sopstvenom neznanju; sajt nema nikakvih kompleksnih skripti ili stvarnog rada u HTML-u, ceo je napravljen u FrontPage Expressu jer ja sam, je l'te, obicni korisnik i ne razumem se u Dreamweaver ili bar FrontPage. I konacno, laskam sebi da je i pored svega toga sajt atmosferican i, sto je najvaznije, apsolutno funkcionalan.
Naravno, ako nadjete neke bugove, neispravne linkove/slike/stagod nemojte da se ustezete da mi ih prijavite na giga@gigatronia.com
Uneo sam neke promene u sadrzinu sajta. Prvo, rants-ovi su dobili odgovarajuce ime, izbacio sam links sekciju i pobrisao nekoliko galerija koje i nisu bas bile vezane za tematiku sajta. Jednostavno, sve su to lepe slike, ali ta faza mog zivota u kojoj su snimljene je prosla, to drustvo vise ne bleji na gigatronia forumima i generalno, te slike nemaju sta vise da traze ovde.
Elem, radim na tome da dodjem do funkcionalnog skenera, tako da mogu da uploadujem sliku sa omota Vampira.
http://www.gigatronia.com/vesti.htm
...evo mog prvog osvrta na NekROMANSU nakon pročitanih 100 stranica( uključujući i nedostajućih, pominjanih 15)od ukupno 194...
...kao prvo, ovo je mnogo manje pretenciozno i neizmerno dobronamernije štivo od SRPSKOG PSIHA...u neku ruku, NR je, ako po strani ostavimo činjenicu o mlado-mladim godinama autora, tipičan izdanak srpske brzopotezne, no-budget literature oličene, uglavnom, u izdanjima NARODNA KNJIGA-ALFA mini konglomerata...
...nema ovde ni reči o konstrukciji, stilu i sličnim tričarijama...momak je, očito, napisao knjigu u realnom vremenu bez vraćanja, prerada, remiksovanja, budženja; odlučio se za najjeftiniju, ziherašku tehniku prepričavanja korak po korak, najbesmisleniju radnju po radnju, bauljajući između monološke forme direktnog obraćanja čitaocu i tehnike sveznajućeg autora, ima problema sa razgraničavanjem relevantnog i nerelevantnog, zato i navodi sve baš sve, nema veštine niti koncentracije niti za najjedonstavnija poređenja i/ili opise,svi akteri govore istovetrnim registrom a autor ima i grdnih problema po pitanju vremenske usaglašenosti, osnovne interpunkcije i besmislica tipa velika i mala slova... ni nakon 100 stranica nisam naišao ni jedan jedini razlog zašto Mijat V. Svoje delce doživljava ka horror( ukoliko Dr Kunac nije u pravu kada sugeriše da je junoša mislio na tzv. socijalni horror???)...
...ako se sve gornje moje mudro/praznoslovlje ostavi po strani(što i preporučujem!) ostaje zbilja smešno štivo, u svakom aspektu...a pure reading pleasure....osim možda MUŠKIH SUZA Biljane Bibe Petrović, teško da se u nabujaloj domaćoj ponudi da naći pisanije koje je ovoliko trashy, trashy to its very core...
...svoju životnu priču ispoveda nam DAJANA LJILJANOVSKI, maturantkinja Srednje veterinarske škole( u prvi mah pomenute kao Srednja škola za medicinu, ali ko još mari za detalje???) u Tevliji, izmaštanom gradu na sat autobuske vožne od Sekegrada, glavnog grada Srbije i Crne Gore, ,,priličnosolidne građe i savršene kilaže. Njena kosa je bila duga do polovine vrata i uvek ISPEGLANA. Imala je plave oči i RELATIVNO bledu put."... Dajana je ne tako friško siroče, majka joj je nastradala u padu lifta sa 32. sprata a otac/očuh se ,,ubio drogom", ona živi u naselju prikolica sa bratom mongoloidom koji voli da gleda Paju i Mikija na ,,Politici"(!!!), kupaju se u ,,duguljastoj kadi od nebeski plave plastike, sel-made sistemom kradu vodu sa javne česme i Dajana je svom očuhu, nekada vlasniku renomirane psihijatrijske klinike u glavnom gradu i bogatom nasledniku, zahvalna na toj ,,sitnoj prevari države. Porez na vodu, pride porezima na struju i telefon, samo bi joj dodatno težali život", kome zna da kaže ,,živote...ne čini mi to"... zadivljena je pumpom koju grade neki bogataši iz Austrije, toaleti tamo izgledaju kao kraljevska kupatila..."pogotovo nekom koje dobar deo života morao da vrši osnovne fiziološke potrebe u jedan-sa-sva WC-u"...Dajana mašta da poostane veterinar( sama pripovest počinje scenom seciranja zečeva na času u školi gde su, ,, pre od prilike godinu dana u okviru natave morali da zavlače ruku u pulsirajuću kravlju pičku.". Dajana vreme provodi u školi ili sa dečkom i nepotrebnom drugaricom u obližnjem kafiću ,,Korida", u koji se ulazi na zvonce(!!!)...
.... ipak Dajana ima mračnu, valjda horroričnu tajnu, noću radi kao prostituka ksako bi prehranila brata i sebe i mogla da subotom skokne do Sekegrada( gde su je nekada u diskotekama spopadali matorci!) kako bi kupila nove prevode Stivena Kinga u kako je takstaivno navedeno ,,Platou" i ,,IPS-u"...zato je zagledana u život kao pojavu, iako ateista ,,u srži", dosta razmišlja o Bogu i pita se"da li je balega u kojoj se nazi njen život utkana u ogromnu šaru Njegovog fantastičnog goblena?"....
...more impressions soon to come!!!
...da ne zaboravim Mijat Vujačić je ekstremno numerički precizan npr. profesorica koja se pojavi samo na 1 mestu u romanu so far ima "64 godine, ali je još uvek bila prilično aktivna i svakako da nije planirala da uskoro ide u penziju"-, te"od kad je došla u školu pre tri i po godine", Dajanin momak je visok "preko 195",Dajana ima 19,a "izgleda kao da ima 21 godinu" i moj favorit-"kad bi segla suknjica se povlačila,otkrivajući donju četvrtinu guze."...
...i moj, ne samo numerički već sveukupni, favorit up to now...
"-Znate Koju mehaničara?
Klimnule su.Svi u Tevliji su poznavali Koju mehaničara, svakom su bar jednom trebale njegove usluge."
...needless to add, Koja mehaničar se više ne pojavljuje u daljoj pripovesti...
Quote from: "ginger toxiqo 2 gafotas"...i moj, ne samo numerički već sveukupni, favorit up to now...
"-Znate Koju mehaničara?
Klimnule su.Svi u Tevliji su poznavali Koju mehaničara, svakom su bar jednom trebale njegove usluge."
...needless to add, Koja mehaničar se više ne pojavljuje u daljoj pripovesti...
sačekaj kraj romana za takav sud!
možda je koja mehaničar - deus ex machina!? :idea:
"Koja mehaničar" = "Pera ložač"?
Quote from: "Mica Milovanovic""Koja mehaničar" = "Pera ložač"?
više nešto kao spoj ČOVEKA IZ MAŠINE (eraserhead) i KOJE-ZELENOG ZUBA+KINOOPERATERA (kako je propao hevi metal)...
Ja sam na presao 3/4 romana, ali od Koje nema ni traga ni glasa--- Doduse, poceo je horror, dogodila su se prva ubistva--- (//it's%20a%20revenge%20peace)! :wink:
V for Vujacic!
...... Koja mehaničar se ipak nije pojavio! Kanda kompenzacija za njegov izostanak usledio je mini avenging killing spree, kao i nekrofilski poljubac, silovanje, trkeljisanje po grobnom mestu, opis nekoliko ugostiteljskih objekata u glavnoj ulici, povratak zombie momka i slično...
...heroina Dajana sve više puši, ume da uzvikne ,,Boli/zabole me pička", uspeva da se zgadi nad samom sobom zbog nedavno kupljenih ,,fancy" farmerki marke ,,DENIM", da na račun svog mongoloidnog brata uputi pretnju"jebaću mu majku glupavu", otkrije čari i muke kelnerisanja ali i da još malo kontemplira o životu i smrti, te se zapita: ,,Zašto je smrt tako imbecilna?...Tako puno smrti a tako malo vremena."
...mladi Mijat V. u drugoj polovini brzom brzinom ređa događaje, leševi se gomilaju, akterka biva silovana, izbačena iz škole, šikanirana u svom trailer park-u, obudovela je i bez prihoda... ali stiže i da nam objasni šta je zapravo zavist, kao i da nam u dva pasusa opiše domete"Briska"- ,, 'Brisko' je izgledao kao metla od nekog čudnog materijala i mogao se koristiti za lako čišćenja prosute tečnosti, prašine, skidanje paukoih mreža sa plafona i, na primer, uklanjanje krvi. ... 'Brisko' nije trajno upijao tako da ga je bilo lako očistiti u sudoperi."
... tu je i detektiv zbilja raritetnog prezimena, Aleksanda MARŠALOVIĆ, čiji je ,,beli ekran bio pročičkan tekstom u ,,Times New Fontu" fontu.", koji pokušava da zaključi misteriju.
...ipak autor nije siguran da je čitaocima sve najjasnije tako da ih časti sa 2 neverovatna pogovora u kojima se vajka i polemiše na temu mogućih interpretacija događaja opisanih u knjizi koju je sam napisao...nije siguran, može a ne mora da bude, a, možda, ipak sve jeste bilo kako je izloženo, ali, ne lezi vraže, možda i nije... pominje i detaljno izlaže nekavu teoriju o 3 postojeće ravi i prelascima iz jedne u drugu...pred kraj, kanda, odustaje od potrage za istionom te slomljen priznaje ,,možda je sve to proseravanje...vidite, možda je sve što sam napisao u ovom pogovoru samo odbrambeni mehanizam karakterističan za ljudska bića."...
...da ne ostane nezabeleženo, mladi Mijat V. zagriženo prati auto-moto scenu jer sve marke i podvrste automobila u romanu su pažljivo notirane, tako da sanduk sa telom Dajaninog dečka odvozi "Mercedes karavan", recimo...
još samo par dragulja:
1. gledajući epitafe na lokalnom groblju, glavnu junakinju kosne spoznaja-"Dugo nisam ništa čitala."
2. na bdenju pred ukop svog dečka, Dajana iznalazi snage i za ovakvu opservaciju-"Kad je njena majka poginula, bilo je isto ovako, samo što su zvanice bile BOGATIJI ljudi."
3. u Srednjoj školi za veterinu, gde Dajana mašta da će jednog dana biti bogata veterinareka," imati svoju ordinaciju i lečiti pse, mačke i po nekog kanarinca", na času, kako Mijat u nekoliko navrata piše, Srpskog jezika, u okviru lektire rade i "Buku i bes" Williama Faulknera, koju jedna od epizodistkinja vickasto vrcavo označi kao "Muka i stres"...
...kad podvučem crtu, retko zabavno štivo i, u nekoj dimenziji, zbilja neprocenjivo čitalačko iskustvo!!!
kada ces citati onu moju pricu sto sam ti nekada davno poslao?
Quote from: "ginger toxiqo 2 gafotas"...kad podvučem crtu, retko zabavno štivo i, u nekoj dimenziji, zbilja neprocenjivo čitalačko iskustvo!!!
ima li ta knjiga potpisanog urednika/recenzenta?
i ko ono beše izdavač? narodna knjiga?
Da, Ghoulchino, NARODNA KNJIGA je stampala ovo (zlo)delo, i to u okviru biblioteke SAVREMENI SRPSKI PISCI...
Tim ljudi koji su radili na knjizi je impresivan, ali se nisu nesto pretrgli od truda.
Glavni i odgovorni urednik - Milicko (nisam znao da ovo ime postoji) Mijovic
Urednik - Mileta Acimovic Ivkov
Tehnicki urednik - Dejan Mladenovic
Za izdavaca - Snezana Mijovic (Milickova zena?)
Lektor-korektor - Dobrila Zivanov
Cini mi se da roman gotovo da niko nije ni procita pre publikovanja. Posebno se obrukala Dobrila, koja nije ispravila greske tipa neznam i slicne.
Ako je Mijatov cilj bio da zabavi - uspeo je u toj nameri. NekRomansa je retko zabavna papazjanija. Za razliku od SP, koji je - ruku na srce - ipak bolje napisan (lektorisan?) - NekRomansa je nepretenciozna i krajnje pulpy. Imajuci u vidu godine autora (a jedva je bio punoletan kada je zapoceo roman), radi se o delcu koje je vredno pohvale - pre svega zbog truda & entuzijazma.
Btw, ima u NekRomansi jos puno, puno bisera... U jednom poglavlju se pojavljuje i alter-ego autora - Giga - koji preporucuje svojoj junakinji da kupi Kingov Dreamcatcher, i posle je vodi na kafu (nema seksa, ako nekog to zanima)...
Takodje, kao posebna bizarnost, Mijat stvara neku vrstu alternativne geografije - naime, Beograd vise nije glavni grad Srbije, vec Sekedgrad! (Ja sam u prvom trenutku mislio da je Seketgrad zapravo Mijatovo ime od milja za Bgd, ali se u toku romana ispostavilo da se zapravo radi o dve zasebne naseobine.)
...to sa objašnjenjem nastanka Sekedgrada, pojavljivanja samog autora u delu koji sugeriše da bi trebalo pročistiti školsku lektiru od Tolstoja i njemu sličnih te ih zameniti razumljivijim Kingom, recimo, to kafenisanje... nisam pomenuo jer se nalazi u tom narečenom missing tabaku/roll-u u mom primerku(Dr Kunac filled me in on that)...
...izdavač je Narodna knjiga, nemojte tražiti u njihovoj knjižari kod Beograđanke jer tamo caruje nevoljna vlasnica borosana koje pamte i bolje dane,sigurno ima u NK knjižari u Srpskih vladara, preko puta Cvetnog trga a pored O' Neilla, osnovna(nepostojeća) cena je 400, uz popust- precizno odmerenih 280 dinara...
Quote from: "crippled_avenger"kada ces citati onu moju pricu sto sam ti nekada davno poslao?
...evo, obećavam javno, na krst se zaklinjem, pročitaću je večeras!!!
...sa osveženog Mijatovog sajta, prenosim vam još jedan natpis iz Pljevaljskih novina...
Artikal u Pljevlja i Pljevljaci
ROMANOPISAC U DVADESETOJ
MIJAT B. VUJACIC
Svakako je velika stvar i umece, napisati i jedan dobar stih ili pricu, a tek jedan citav roman i to u dvadesetoj. Mijat Vujacic (1985) sin Buda i Ljilje je to uspeo. Vreme u kome zivimo, ucinilo je da pisci sazrevaju brze nego nekada, pogotovo oni talentovaniji, a Mijat to istinski jeste. Ocenili su to i knjizevna kritika i citaoci njegovog romana Krvavi Akvarel (Mediagraf, Beograd, 2004.) u kome on na jedan specifican nacin uz pomoc maste i dogadjaja vremena u kom zivimo, pise tj. slika svoj akvarel. Bez obzira na svojih dvadeset godina, bracna i druga neiskustva, Mijat u stilu iskusnog pisca pise i rezonuje kad je u pitanju odnos muza i zene, porodica i svih onih ljudi koji okruzuju njegovog glavnog junaka Dzefa.
-Imamo dobru porodicu i puno ljudi koji nam zele sve najbolje, samo je jedna od poruka koju mladi pisac salje svojim citaocima.
Pripremio: Sasa M. Starcevic
...a Mijat svakodneno ide na fitnes hadžiluk, pa je sa posetiocima svog sajta poželeo da podeli svoje impresije sa sub-kulturom teretana...
Teretana
(ovaj tekstic sam napisao jos prosle godine, nadjoh ga danas, procitah ga i
zakljucih da je dovoljno dobar da zasluzi svoje mesto u ovoj sekciji)
Idete li redovno u teretanu? Mislim da li bas idete aktivno, 3-4 puta nedeljno, mozda i 5 puta i svaki put po sat i po do dva sata... Ja idem, ja mislim da je tih sat i po neka norma za odlaske u teretanu. Ne znam kako je kod vas ali moja radi do sedam svim radnim danima osim petka. Petkom radi do pola sedam. Obicno dodjem tamo oko pet i ,,gruvam" do pola sedam-sedam. Zavisi sta radim i kako radim i koliko radim i kakav je dan.
No dobro, da ne smaram mnogo glupostima. Dakle teretana je mesto na koje sam navikao prve nedelje od kada sam poceo da je posecujem. Sve to u cilju pravljenja lepe figure, ocvrscavanja misica na citavom telu i generalno radi bavljenja sportom.
Ja licno nikada nisam bio preterano koncentrisan na sport, to mi je glupo, besmisleno, ne mogu da se koncentrisem na nesto tako, na loptu koja juri ispred mene i koju treba da bacam/sutiram/ udaram reketom ili cime vec. To mi je jednostavno retardirano, nikada nije imalo smisla u mojoj glavi... jebi ga, svi su me zbog toga osudjivali, od mog oca do devojaka koje smatraju da je muzevno kada muskarac ,,zna sve o fudbalu".
Tenisom se bavim vec dugo ali to mi ne ide, nikada ni nece, dosadno je do bola i tako prokleto repetitivno. No sa teretanom je druga stvar! Verujem da kada bih bio sportista verovatno bih bio profesionalni bodi bilder; imam sve sto uz to ide: visok sam, jak sam dovoljno da se takmicim u dizanju balvana od 300 kila... cuo sam da toga ima u Nemackoj... elem, da se vratimo na moju sposobnost za teretanu... imam sve sto mi treba i sto je najvaznije: to me ne ubija u pojam!
Zasto me teretana ne ubija u pojam? Sustinski ja tamo dodjem 3-4 puta nedeljno, radim iste kombinacije vezbi, ponekada povecavam tezine kada osetim da tezina na kojoj radim postaje premala za mene, ali manje vise blejim tamo. Vi jednu seriju zavrsite za 20-ak sekundi, ma kakvi, ni toliko, 10-ak sekundi i serija dizanja tegova od 10-12 ponavljanja je gotova. Onda ide minut-dva odmaranja pa ajde opet. Tako ide 4 serije pa onda neka druga vezba, opet po cetiri serije mada broj ponavljanja nije uvek isti...
Dakle sta je to sto me privlaci teretani? Pa ona je kao hodanje. Da li sam vam rekao da najbolje razmisljam kada setam Rokija i svoj diskmen Bezaniskom Kosom? Muzika ti tresti, ljude ne primecujes, obicno se ne secas kako si dosao tamo dokle si dosao, ne secas se kakve si ljude usput video - ne primecujes ih. I to je savrseno, Roki me tu relativno razume, ne vuce preterano, ako vuce jebem mu mater cimajuci ga unazad pa me sledecih 3-5 minuta ne smara... mislim da je to cak i dobro, onemogucava me da se preterano izgubim u mislima. Ukombinovano sa cinjenicom da me i prelazenje ulice (skoro) uvek vraca u stvarnost prilicno cesto su mi poremecene misli ali to je nebitno, ipak odlicno razmisljam.
E sada, u teretani je druga stvar, tu jednostavno blejim, okruzen sam gomilom likova i starijih devojaka koji su tu dosli sa dve razlicite namere. U slucaju likova: da povecaju sopstveno samopouzdanje tako sto ce dobro da izgledaju (u krajnjoj liniji, to je manje vise i razlog zbog koga i ja dolazim, mogu vam reci da se mnogo bolje osecam od kada idem u teretanu, od kada mogu da stanem pred ogledalo i primetim ocrtavanje misica po telu i rukama). Drugi razlog je razlog zena. Da zena, nema tamo devojaka osim ako devojkama ne smatrate zene starije od trideset godina. One tu dolaze najvise od svih, postoji Adana Senior u teretani, vidite ja i Susic smo dosli do zakljucka da je ona jebeno ista kao jedna cura iz mog odeljenja u KGB-u... samo je starija nekih 20-ak godina (po slobodnoj proceni) ali ne budimo sitnicari. Elem, nikako da se spustim na taj prokleti razlog, cinjenica je da su to u glavnom matore zene koje zele da odrze svoju mladost sto je duze moguce time sto ce bolje da izgledaju. Da! To bi bilo to! Muskarci tamo se bore da odrze svoje samopouzdanje, a zene se trude da ostanu mlade i atraktivne odrzavajuci izgled.
Mogu puno da vam pricam o ljudima u teretani, od prvog dana kada sam dosao poceo sam da izvaljujem ljude koji dolaze tamo. To su u glavnom neki likovi po kojima se vidi da legenda o teretanama koje u glavnom posecuju pravi zestoki momci definitivno predstavlja upravo legendu. Ja se licno nisam upoznao ni sa kim odande, nisam zeleo, sto bih koji kurac zeleo da me neko smara svojim glupim zivotom i pricama. Slusao sam nekoliko puta sta likovi tamo pricaju: prazne price o devojkama, o tome kako su oni neko i nesto i o alkoholisanju. Svi oni kenjaju, po facama likova tamo vidi se da bih mogao da im se izmrstim i da bi se ukenjali, to se najbolje vidi po muzici i kada treba da se obrate nepoznatom. To je komedija!
Vidite kada odradite vezbu posle toga glas vam je obicno, kao sto je uvek kada ste umorni, nekako popisan i slab, jebi ga, to je od umora i zadihanosti, nemozete da izvucete dubinu. Ali skoro kada god neko treba da me pita koliko mi je serija ostalo, da li mozemo da radimo zajedno, prosto im se u glasu oseca strah od nepoznatog, upisanost, cinjenica da su se potrudili da izgovore to sto su izgovorili, sto muzevnije i samosigurnije. Imao sam takvih iskustva, znam da je to istina.
A muzika je tek komicna stvar! Cira nam tamo u glavnom pusta neka govna od muzike, pre je imao jedan CD koji je stalno pustao, ali mislim stalno, kao pokvarena ploca, isti CD roka ceo dan, znamo koja pesma ide posle koje, svi to znaju. Od lika koga sam upoznao na svom prvom polaganju (iliti padanju u mom slucaju) vozackih testova, cuo sam celu pricu kako ih nervira sto Cira ne menja CD, a da li su nesto uradili povodom toga? Namerno sam izbegao tu temu, nije se potrudio da nista kaze po tom pitanju, nije objasnio zasto ga nisu smarali da prekine sa time. Jebi ga, Cira je veoma samouveren, poznaju ga ljudi tamo, poznaju ga zene-ribe, gotive ga, jednostavno Cira je ocigledno glavni tamo sto je razumljivo, on tamo radi, on odredjuje da li cemo uopste da slusamo muziku...
Elem, u zadnje vreme Cira je prestao sa CD-om (koliko znam niko mu nista nije rekao, samo se i on smorio od svog voljenog diska) i odneo ih lepo sve u rupu iz koje se izmigolji svako jutro da bi radio u Fitness Fortuni (aha, cool ime, nije li?). Samim tim, ostavljeni smo sa radiom i par kaseta koje se niko od nas nikada nije usudio da isproba... nije da nas zanima.
Ja naravno u potpunosti koristim situaciju (Cira nije cesto u teretani) i konstantno vrtim svoje stanice, slusam narodnjake od jutra do sutra, devojke zele da promene stanicu ja im objasnjavam da ostave muziku, nekada neki lik podje da promeni stanicu a ja samo doviknem da ostave, da je muzika cool. Ne bunim se uvek naravno, nije red da tamo uvodim neku tiraniju, u krajnjoj liniji, imam utisak da su vecina njih tamo jaci od mene (vecina je starija) tako da to ne bi valjalo. Ipak, bitno je koliko su oni stidljivi, ceo dan slusaju muziku koju verovatno ne vole a nije im cak ni nametnuta (nisam ja nikakav DJ u toj teretani) ali oni nece da je menjaju, plase se jer me ne poznaju a ljudi mi inace kazu da izgledam kao manijak.
Kako i ne bih izgledao, u teretani pogotovo, radim svoje vezbe, osvetljenje u teretani efektno cini da mi oci od citavog lica jedine budu u senci (da, imam cool obrve!). Na kraju, tu je i cinjenica da cesto stanem pred ogledalo i pravim face, jebi ga, necu sigurno gledati u njih oko sebe, zar ne? U svakom slucaju svaki put u teretanu udjem sa diskmenom i svaki put kuliram svakoga, slusam narodnjake na radiju i Merilina Mensona na diskenu, nije ni cudo ako ljudi misle da sam lud. Dobro mozda i ja preterujem ali se vidi da sam im misteriozan, to je cool.
Sad sam procitao ovaj pasus i shvatio da sam budala, jebi ga, oce to...
No nastavimo, likovi tamo su pravi komedijasi. U glavnom neke glupe face, vidi se da nisu ni priblizno zestoki momci, jok to su ,,zestoki momci" (navodnici su veoma vazni). Umisljaju da su neko i nesto ali su govna i to i sami znaju. To su likovi koji izgledaju popisano i bedno, glupih izraza lica, glupih prica i glupih ociju.
Opisacu vam jednog starijeg lika koji stvarno fenomenalno izgleda, lepo izgleda covek, misicav je, siroka ledja i ramena itd. Ipak, po njemu samom, po njegovim ocima, po njegovim pokretima, po njegovom jebenom glasu, vidi se da je on jebeni usrani golub. On nije nikakav mrstac ili ne znam kakva faca, on je samo lik koji se nabildovao da bi licio na nesto i da bi sopstveno bedno samopouzdanje pojacao.
Zatim tu je i Plava Gaborka, ta zena je ruzna kao kere, po njoj (to jest po njenim sirokim debelim kukovima) se vidi da se verovatno poradjala, po vecini zena tamo vidi se da su se poradjale. Ona je ruzna kao pas, radi vezbe tamo, cuti, nista ne prica, niko osim Adane Senior (i to retko) s njim ne prica i tako generalno provodi vreme radeci tamo. Od nedavno sam prestao da je vidjam u teretani, verovatno je shvatila da njoj to ne treba. Pametno...
Za kraj cu da ostavim oni koja mi se posebno svidela. Bila je to devojka kojoj sam se ocigledno svideo, videlo se da je starija od mene, ne samo po cinjenici da je izgledala starije (sta jos ima novo? (sarkazam)) vec i po cinjenici da se videlo po njenim podocnjacima da je cesto ustajala rano, bila je bleda, nije mnogo videla sunca, nije bila neka zesca riba i bila je pomalo nasminkana kad god je dolazila u teretanu (svega 2 ili 3 puta). To je fatalna greska vidite, Adana Senior, Drugarica Adane Senior (stalno trtljaju medju sobom), dve male ribe koje tamo stalno dolaze, sve one ne nose sminku ili nose eventualno nesto malo i to retko ali u glavnom ne nose da bude vidljiva. Ova je imala vidljiv crveni karmin i ono sranje sto se stavlja na kapke. Bila je sredjena, mislila je da mora da za nekoga bude lepa tamo. Adana Senior & Co nisu imale kome da se pokazuju, dosle su tu da rade u teretani, ne da izgledaju lepo ili da se pokazuju bilo kome. Ova je imala, ova je, sudeci po svemu, mozda cak i nameravala da nadje decka ovde!
U njenim ocima ocigledno se videla slabost, nesigurnost, bila je prava zrtva serijskog ubice. Procitao sam u ,,Crvenoj Sobi" od Niki Frenc da kriminalci najcesce napadaju osobe koje izgledaju kao zrtve... e pa da se psihopata useta u Fitnes Fortunu punu ljudi a da ova devojka sedi u samom uglu teretane, jebes mi mater ako ne bi bas na nju jurnuo. Izgledala je slabasno i veoma veoma uplaseno od sveta oko sebe.
Inace bacila je oko na mene, videlo se, ja po obicaju nisam imao nekih muda da joj pridjem, da je bila moje godista prisao bih joj dok kazes cetiri-serije-bicepsa-sa-po-deset-ponavljanja ali bila je starija i ozbiljnija i gledala me je, stotinak puta sam joj uhvatio pogled dok me je posmatrala. Kada sam cekao da zavrsi rad na spravi koja je predstavljala simulaciju veslanja i nesto prokomentarisao tek onako, to joj je valjda otvorilo samopouzdanje. Prisla mi je i pitala me da joj objasnim koja su dobra istezanja. Zalosti. Odgovorio sam joj i kao zadnji idiot otisao da radim svoje vezbe. Jebi ga, svako ko me je tu video pomislio je da sam peder ali realno, posle sam saznao da ona ima oko dvaes'dve godine, dobar proracun...
Cira, covek koji radi u Fitnes Fortuni, je pravi kontrast ljudima koji dolaze u teretanu. Njega bas zabole kurac, nije ni on potpuno normalan, oci su mu prilicno razrogacene kada nesto objasnjava, vidi se da je pomalo psihijatrijski slucaj... jebi ga, bez uvrede ali bilo ko ko izabere da ide u visu trenersku je ili jednostavni luzer, ili retard, ili psihicki slucaj... cetvrtog nema...
Ciru jednostavno boli patka za ono sto se dogadja u teretani, on se strava slaze sa nekoliko likova i sa par zena tamo i za ostale ga boli uvo. Meni i Milosu je morao sve da objasni jer smo Momovi prijatelji, ostalima i ne mora. Ne kazem ja da to meni steti, zabole mene dupe za Ciru i njegov neodgovorni zivot, meni je sve odlicno objasnjeno, uvek je tu kada mi zatreba i uvek se oko mene potrudi. Kako i ne bi, mogu u svako doba dana i noci da okrenem Moma telefonom i kazem da Cira zabusava i da ovaj dobije ribanje ili u najgorem slucaju sut kartu sledeceg dana. Ko da je tesko naci drugog punoglavca za rad u teretani, ajte molim vas!
A znate sta me je iznerviralo? Pre par dana radio sam triceps u teretani i video starijeg coveka (dajem mu oko 50) kako radi nesto sto asocira na vezbu za triceps ali potpuno nepravilno. Covek pojma nije imao, Cira mu jebeno nista nije objasnio, nazdravlje! Objasnio sam mu kako se radi par vezbi, nesrecnik je jednostavno bacao pare. E sada obratite paznju na sta sam pisao gore, isti je kao svi oni drugi bednici koji na slican nacin bacaju pare ili jednostavno bleje tamo misleci da cine veliku stvar, jadnicak nije imao toliko samopouzdanja i hrabrosti da stvarno iscima Ciru da mu ovaj sve objasni. To je tuzno. Treba li da pomenem da sam ja sto puta pomagao ljudima i vadio ih iz govana kada nisu u stanju da teret koji dizu na bencu vrate na mesto. Ma koliko to robustno zvucalo ja sam im tada spasavao zivot.
I sta je poenta svega ovoga na kraju? Pa ocu da kazem da su teretane mesta gde se skupljaju ljudi koji ni izbliza nisu ni slicni onome sto vidjamo na filmovima. Nema toga, u teretane ne zalaze budale koje ce uvece da odu i da se potuku na nekom splavu, jok, dolaze normalni likovi koji imaju probleme sa devojkama, pravim zestokim momcima, sopstvenim samopouzdanjem itd... ne terajte me da nastavim.
Naravno sve ovo izgleda kao pljuvanje, mozda, ali hocu da jednostavno kazem istinu... sta jos da pricam? Pojma nemam, teretana je za mene samoga opustanje i uvek se dobro osecam kada stignem kuci i okupam se, bolje od bilo kog tenisa, basketa ili skijanja ili ne daj Boze plivanja.
Na kraju ispade da nema poente? Pa dobro, evo poente: nisu stvari onakve kakvim se cine... jaka poenta, toliko istrosena ali sta ces, red je da je bude...
Quote from: "ginger toxiqo 2 gafotas"...a evo i sinoć obećanog, čitavog predgovora za NekRomansu...
Pre nego što počnemo,želim da se zahvalim nekim ljudima koji su imali krupan uticaj na stvaranje ovog romana:
Budimiru i Ljiljani Vujačić- vama posvećujem NekRomansu, za beskrajnu podršku koju sam uvek dobijao od vas.
Milošu Ištvanoviću- greškom tokom štampanja nisi pomenut u predgovoru Krvavog akvarela i zato ti se zahvaljujem ovde jer ti si moj lični fotograf i moja muza koja mi nikada nije dala ni jednu ideju. Živ bio!
Mireli Kondić- hvala ti za inspiraciju, fotografsko umeće i manekenske sklonosti, a i što si mi slala pozitivnu energiju dok sam prerađivao ovaj roman.
Tatjani Dimić- specijalna zahvalnost ribetini koja mi je dala ideju za omot, a onda mi neizmerno pomogla da ga realizujem. Imaš pivo od mene!
Roveru- kao i u slučaju Krvavog akvarela, šetajući Rokija sam dobio puno ideja koje sam kasnije inkorporisao u NekRomansu. Zahvaljujem mu se i što je najbolji pas na svetu.
Posebno sam zahvalan GB Crew-ovcima: Ogiju, Neci, Boci, Tanjuški, Sonji, Ruži, Fanti, Katinskom, Maksu, Radetu, Mrši, Ireni i naravno Nuletu. Uz njih sam dobio dosata... inspiracije. Da, mislim da je inspiracija pravi izraz.
Tokom pisanja NekRomanse sam najviše slušao sledeće bendove: Marilyn Manson, Cradle of Filth, Lacuna Coil, Alogia, Draconic, Hetera, Children of Bodom, Dimmu Borgir, Opeth, Emperor, The Kovenant, Iron Maiden, Lordi, Arch Enemy, Moonspell, Nightwish, Rammstein, Slipknot, Slayer, Sonata Arctica, The 69 Eyes, Billy Idol i Grave Digger.
Mijat Vujačić "
Ovo je super. Džon Le Kare i Robert Ladlam se u svojim romanima zahvaljuju upola manjem broju ljudi, sve đuture sa penzionisanim pripadnicima MOSADA, i preživelim teroristima!
@ginger: šta je problem sa pominjanjem Foknera kao lektire iz srpskog jezika? Ne znam koji je sada nastavni plan i program, ali u vreme kad sam bila četvrta godina gimnazije "Buka i bes" je spadao u lektiru (nismo ga radili zbog nedostatka vremena, previše štrajkova i previše haosa, ali zvanično je bio u lektiri).
...nije problem sa samom knjigom, koja već duže nije u programu(radim u školi,mada ne predajem srpski jezik, te znam!), već je poenta u tome što se "Buka i bes" u slučaju NekRomanse( gde se opisuje stanje u nekakvoj Srednjoj školi za veterinu/ na dugom mestu, za veterinare, a nekoliko stranica ranije-za medicinu..) pominje očito samo radi lobovanja kako bi se proizvela as-cheap-as-it-gets pošalica sa rimovanom greškom "Muka i stres"...sem što se na to potroše 2 ili 3 stranice, nema nikakve dramske radnje ili vinjetice oslonjene na pominjani klasik ili Faulknera himself...
...izvinjavam se Angel 011 i ostalim na nepreciznosti iz tog prethodnog posta!!!
Demit! Volio bih da pročitam tu knjigu!
(Naravno, mislim na Mijata, ne na Foknera)
Quote from: "Harvester"Demit! Volio bih da pročitam tu knjigu!
(Naravno, mislim na Mijata, ne na Foknera)
Nismo ni sumnjali. :lol:
Quote from: "ginger toxiqo 2 gafotas"sem što se na to potroše 2 ili 3 stranice, nema nikakve dramske radnje ili vinjetice oslonjene na pominjani klasik ili Faulknera himself...
Pa, da. Mada, zapravo, treba imati u vidu da je Dajanin polu-brat mentalno retardiran, tako da ona koristi
Krik i bes kako bi pravila poredjenja izmedju njegovog ponasanja i ponasanja jednog od junaka Foknerovog romana - Bendzija - koji je isto tako ometen u razvoju... Dajana, cak, pojasnjava kako Fokner nije najbolje opisao nacin razmisljanja ovog retarda, zamera mu i, koristeci se bogatim vlastitim iskustvom sa Stefanom, dopunjuje.
Znaci, Mijat dopisuje Foknera! Zar nije to super cool!?!?!
Ging i Kunchino, momchine najmomackije, manite se vise tih manicnih prekucavanja u patoloskim kolicinama, te uzmite pa napisite nesto konkretno, objavite, pa pokazite netalentovanim klincima kako se radi.
Nemojte da trosite vreme i energiju na gluposti, ne tracite talenat, inspiraciju i zanos.
Quote from: "Plissken"Ging i Kunchino, momchine najmomackije, manite se vise tih manicnih prekucavanja u patoloskim kolicinama, te uzmite pa napisite nesto konkretno, objavite, pa pokazite netalentovanim klincima kako se radi.
Nemojte da trosite vreme i energiju na gluposti.
YOU CAN SAY THAT AGAIN! AND AGAIN! :!:
E vala, braća Crnogorci me nisu ovoliko nasmejali još od poslednjeg novogodišnjeg specijala onih luđaka Buks of knjige.
Džindžere,daj još izvoda iz Mijatovog remek đela!
Pokušavam ortaka da nagovorim da kupimo Mijatov najnoviji bestseler a on mi ne veruje da je toliko genijalno:-Šta ti je,otkad ti kupuješ knjige domaćih pisaca?
Šta kažu tvoja insajderska saznanja,ima li neke šanse da Mijat bar Krvavi akvarel postavi na internet?
Quote from: "Ghoul"Quote from: "Plissken"Ging i Kunchino, momchine najmomackije, manite se vise tih manicnih prekucavanja u patoloskim kolicinama, te uzmite pa napisite nesto konkretno, objavite, pa pokazite netalentovanim klincima kako se radi.
Nemojte da trosite vreme i energiju na gluposti.
YOU CAN SAY THAT AGAIN! AND AGAIN! :!:
...predlog sasvim na mestu, ali, razmislite, ko će onda da čita???
Quote from: "EKSTREMISTA"E vala, braća Crnogorci me nisu ovoliko nasmejali još od poslednjeg novogodišnjeg specijala onih luđaka Buks of knjige.
Džindžere,daj još izvoda iz Mijatovog remek đela!
Pokušavam ortaka da nagovorim da kupimo Mijatov najnoviji bestseler a on mi ne veruje da je toliko genijalno:-Šta ti je,otkad ti kupuješ knjige domaćih pisaca?
Šta kažu tvoja insajderska saznanja,ima li neke šanse da Mijat bar Krvavi akvarel postavi na internet?
..što se prve molbe tiče, potrudiću se oko toga koliko u narednih 24 sata pa kud puklo da puklo...patološki gledano!!!
...Mijat je dosta gizdavoljubiv što se njegove web prezentacije tiče, a kako je upravo na sajtu najavio skoro dobavljanje dobrog skenera, ne bi me začudilo da svoj prvenac,
KRVAVI AKVAREL, postavi tamo, i mene je obeshrabrila cena od 480 din cca., ali, znajući sebe, kupiću to ja do kraja nedelje tops..."takva sam pojava"
mada me niko ništa nije pitao, samo da velim nešto povodom intelektualne ironije usmerene na proglašavanje ovoga dečaka, koji će se kajati kad odraste, za genija. pa čak i za skromnog piščića koji je, eto, samo želeo da "zabavi". ma da.
taj proces mi liči na ono kad se iz zezanja dobri đaci uškoli namerače, pa izaberu najgoreg iz odeljenja da bude predsednik odeljenske zajednice, ili barem sekretar (blagajna mu se ipak ne može prepustiti, bar ne dok je u srednjoj školi). i onda kad dođe nastavničko veće, i ova dileja tamo sedi sa profesorima, pa počne nešto i da komentariše i da se svađa, sve nas je sramota što smo ga izabrali. tako su se za vreme soc'jalizma birali i delegati, predsednici mesnih odbora partije i ostalo.
i onda kad se osile, jedu pečenje, a ovi odlikaši vegetarijanci seckaju salatu.
razumem sarkazam i šalu, ali nije meni to više zezanje, ako je ikad i bilo.
drugi jad je što ovaj dječarac nije do SREDNJE ŠKOLE naučio kako se piše "ne znam". nije ga naučila učiteljica, nisu ga naučili nastavnici, nisu ga naučili profesori u srednjoj školi.
nije da sam sad ogorčeni čitalac Polikite iz rubrike Među nama, ili kulturni dekontaminator koji će da jauče na srozavanje naše prosvete i sramotno nasleđe Slobinog režima, ali mislim da barem lektor (ove) narodne knjige zaslužuje packe po ušima gde god se u javnosti pomene vujaćićev romanćić.
a bogami i urednik zaslužuje kokavac, naročito jer je u pitanju vasa pavković, čovek koji je osporavao vrednost tasićeve Kiše i hartije na osnovu "nepismenosti".
...when has it all become so seroius???
horror, seriously. :wink:
...evo da, kao pokretač i glani kontributor/krivac, ovog topica obrazližim-kao prvo, priču o Mijatu Vujačiću sam pokrenuo kako bih nekako razvedrio (mojom krivicom kažu, a ja sam sa time delimično saglasan!) ljutu pljuvačinu na topicu o SRPSKOM PSIHU, a, kao drugo, zato što je, meni lično, čitava ta gigatron postavka mladog Mijata V. bila/jeste jako zabavna( nisam se predomislio ni nakon čitanja njegove NekRomanse jer sam se na dvadesetak mesta minimum zbilja od srca smejao)...
...furthermore, nisam rekao da se radi o geniju niti genijalnom delu,pored citata iz samog romana, jasno sam izložio svoj sud o kvalitativnim dostignućima Mijatove pisanije( a izdanja u celini)...
...razumeo sam stilsku figuru sa kratkovidom urotom štrebera i njenim neslavnim ishodom, ali ne smatram da je ova priča ovde na bilo koji način poslala vetar u jedra junoše Vujačića...naprotiv!!!
...naivan, smešan i smehu na gotovo sve teme sklonom, poput Mijata V., for that case, samo sam želeo da zabavim prisutne jer sam verovao da nekakva komunikacija može da postoji i izvan ovde preovlađujućih, čvrstih okvira magičnog trougla pljuvanja sve u 16, nadgornjavanja i samoreklamerstva...
...verovao sam i inače verujem da postoje razne nijanse mimo gore pomenutih...
fer inaf, džindžere božinoviću.
sve prihvatam i slažem se, don vori.
samo, reko, da pobiberim, čisto da se zabava i vedrina ne otmu kontroli.
nekako postajem osetljiv kad su na hastalu vasa pavković, srpska prosveta i Luks Lektori srpskog izdavaštva.
zli, zli samoreklameri!
stalno kenjaju ovde o svojim knjigama, o svojim nagradama, o svojim promocijama, o svojim novim projektima, o svojim novim izdanjima!
zli, zli samoreklameri!
a nikoga da promoviše i reklamira nepismene 'pisce'!
sva sreća da su se neki žrtvovali, i posvetili toliko svog vremena čitanju i prekucavanju đubreta, kako bi razvedrili inače mrzak i sumoran dojam foruma sa njegovom pljuvačinom sve u 16!
da nije neko ovde ponovo pripit?
Quote from: "ginger toxiqo 2 gafotas"Quote from: "Ghoul"Quote from: "Plissken"Ging i Kunchino, momchine najmomackije, manite se vise tih manicnih prekucavanja u patoloskim kolicinama, te uzmite pa napisite nesto konkretno, objavite, pa pokazite netalentovanim klincima kako se radi.
Nemojte da trosite vreme i energiju na gluposti.
YOU CAN SAY THAT AGAIN! AND AGAIN! :!:
...predlog sasvim na mestu, ali, razmislite, ko će onda da čita???
ja. samo nastavite.
:)
Quote from: "Zika Kisobranac"fer inaf, džindžere božinoviću.
sve prihvatam i slažem se, don vori.
samo, reko, da pobiberim, čisto da se zabava i vedrina ne otmu kontroli.
nekako postajem osetljiv kad su na hastalu vasa pavković, srpska prosveta i Luks Lektori srpskog izdavaštva.
...e, baš mi je drago da smo se u miru razjasnili...
...saglasan sam sa tvojim sudom o Vasi Pavkoviću( i njemu sličnima, for that matter!), ali bih ja još dodao da ga, ma koliko to, in the big picture, bilo nebitno, ja smatram tipičnom nepogodnom od serbskog književno-uredničkog pera, zločincem, moralnom flekom i parahumanoidnom prikazom...
...takav stav nije nužno podrobnije obrazlagati, ali, evo, ne mogu da odolim, pa ću navesti da njegov urednički potpis i prigodni, blarger-than-life blurbovi stoje i na sledećim naslovima:
-SPONZORUŠE- Maša Rebić
.-KAKO SE UDATI- Zorica Karanović
-USKA VRATA BEOGRADA- Marina Malinić
-SRCE OD SILIKONA- Vesna Radusinović
-KAP ŽENSKE KRVI- Stevana Sremac
-MESEČEVA ROSA- Teodora Tara...
I rest my case!!!
Quote from: "ginger toxiqo 2 gafotas"...e, baš mi je drago da smo se u miru razjasnili...
a kako drukče, sunce mu kalajno? ja sam čoek miran, ne volem da se tu žučno raspravljam, samo teorijska polemika :D . znaš kako veli balašević, kad su lalu poslali na brojčano nadmoćnog neprijatelja - "nemojte mene slati, ja ću se odma pomiriti".
Quote from: "ginger toxiqo 2 gafotas"...saglasan sam sa tvojim sudom o Vasi Pavkoviću( i njemu sličnima, for that matter!), ali bih ja još dodao da ga, ma koliko to, in the big picture, bilo nebitno, ja smatram tipičnom nepogodnom od serbskog književno-uredničkog pera, zločincem, moralnom flekom i parahumanoidnom prikazom...
...takav stav nije nužno podrobnije obrazlagati, ali, evo, ne mogu da odolim, pa ću navesti da njegov urednički potpis i prigodni, blarger-than-life blurbovi stoje i na sledećim naslovima:
-SPONZORUŠE- Maša Rebić
.-KAKO SE UDATI- Zorica Karanović
-USKA VRATA BEOGRADA- Marina Malinić
-SRCE OD SILIKONA- Vesna Radusinović
-KAP ŽENSKE KRVI- Stevana Sremac
-MESEČEVA ROSA- Teodora Tara...
I rest my case!!!
znaš kako, istini za volju, ima vasa i dobrih momenata u svojoj uredničkoj karijeri. bilo bi okej što je on stavljao svoje ime i pohvale na sve ove trešerice sa liste, da je on nekakav kempi čika koji s tim nema problema. ali on se meće i u neku visoku kulturu, i u postmodernističku generaciju srpskih pisaca, i daje sudove o drugim urednicima i izdavačkim kućama, i popuje na sve strane, i još pride ima taj izgovor - jeste, mi štampamo vesnu radusinović, ali od toga odštampamo, ne znam, 20 knjiga kakve-takve poezije godišnje (neke grđe, neke ol rajt), što ne uradi niti jedan izdavač u srbiji.
meni to ko u onom vicu - mujo kopa, haso zatrpava. ima logike, ali nema ibre da postavlja cevi.
kao da praviš 2 tone đubreta, a onda se vadiš kako potpomažeš i lokalnu firmu za recikliranje.
ima logike, ali je problem što je reciklaža mnogo sporija od pravljenja đubreta.
...u pravu si, Vasa Pavković i ostali mudroseri iz NK-e se po tom pitanju ponašaju kao rahmetli John Cassavetes, koji je tvrdio da je pristajao i na lošije uloge kako bi režirao filmove po svom guštu( mada nisu ni oni bivali mnogo bolji, ali hajde-de!) ili njegov samoproklamovani naslednik Sean Penn...ali ne ide,pa ne ide...
Posted: Mon Apr 23, 2007 7:06 am Post subject:
--------------------------------------------------------------------------------
crippled_avenger wrote:
kada ces citati onu moju pricu sto sam ti nekada davno poslao?
...evo, obećavam javno, na krst se zaklinjem, pročitaću je večeras!!!
Džindžere,gde si?
Obećo si još Mijata "svaka mu ka u Njegoša" Vujačića!?
Prošla su 24 sata!
Dajana će se naljutiti,udaviće brata u kadi,svašta će biti!
V kao Vujačić
Quote from: "EKSTREMISTA"Dajana će se naljutiti,udaviće brata u kadi,svašta će biti!
Dajana je vec sredila brata, ali ga nije udavila u kadi. Radio je noz. Bio je nevaljao. Ukakio se u gace.
Quote from: "EKSTREMISTA"Džindžere,gde si?
Obećo si još Mijata "svaka mu ka u Njegoša" Vujačića!?
Prošla su 24 sata!
Dajana će se naljutiti,udaviće brata u kadi,svašta će biti!
V kao Vujačić
...evo me, bio sam malo umoran i prevashodno obeshrabren zamerkama/opaskama/kritikama...ipak, evo još malo primenjene patologije, moj swan song što se tiče prekucavanja Mijatovog štiva...
... u narednom mom postu sledi odlomak iz Nek Romanse koji opisuje upravo trenutke kada Dajana odluči da ubije i ubije svog nepokretnog, mongoloidnog brata jer se ovaj upiškio...encore!!!
...pre toga nekoliko napomena:
1. izvininjavam se svima zbog eventualnih grešaka u kucanju!!!
2. tekst sam prekucao bez ikakvih naknadnih intervencija-ovo je izvorni stil, interpunkcija, kurziv koji mladi Mijat V. voli samo tako...
3. likovi u priči:
DAJANA...nesuđena veterinarka, razotkrivena kamenjarka
STEFAN/STEVA... njen mongoloidni, nepokretni polubrat
GOKSI... ubijeni kafežija, Dajanin rahmetli poslodovac
MILAN... Dajanina velika ljubav, friški mrtvac i zombi( veoma vešt, u zombi stanju, piše razgovetne poruke)
BABA...Dajanina polubaba
,, Poslednje što joj je sad trebalo bila su sećanja na njeno detinjstvo. Pokušala je da ih odbaci, ali su nemilosrdno nagrnula, kao da je neko otvorio davno zapušeni otvor. Prisetila se dana kad je dobila bratića. Tada još nije znala da joj je Stefan polubrat, tad nije znala da njen otac nije zaista njen otac. Sećala se kako su svi bili uzbuđeni kad je u kuću donesena nova beba. Još onda su znali da sa Stefanom nešto nije u redu, ali su se i pored toga prema njemu ponašali kao da je buduća nada čovečanstva.
Mrzela ga je zbog toga. Krivila je za to dečji um koji je na mnogo načina nalik psećem. Pogotovo kad je u pitanju ljubomora. Kad je porasla i shvatila kako stvari zaista stoje, nikad nije osetila nimalo zavisti zbog pažnje koju su svi posvećivali njenom nesrećnom bratiću. Kada je otac umro, Dajana je bila jedina koja je brinula o Stefanu i nikad, nikad o njemu razmišljala kao o 'Jebenom Retardu' niti ga tako nazvala. Ni kad bi se ukakio, ni kad bi se ispovraćao po podu, ni kad bi joj dosađivao u tenucima kada su joj mir i tišina bili najpotrebniji.
Šta se to događa sa mnom?
Znala je odgovor na to pitanje. Dešavalo se ono što se popularno zove ,,otvaranje srca" iliti ,,karte na sto". Istina, Dajana ništa od toga nije rekla naglas... ali je u ovih nekoliko sekundi otkopala činjenice zakopane duboko u njenim sećanjima, kao kad je majka poginula. Tada je, htela ili ne htela,morala da prihvati činjenicu da je i njena mama smrtna žena i još gore... da ju je Kosač posetio. Uspomene na njene i Stefanove klinačke konflikte je sahranila kao što je kao dete sahranila mogućnost da joj majka umre, ali su, kao i Milan, oživele.
Nagrnula su sećanja od kojih ju je hvatala jeza. Davno potisnute scene. U jednoj ju je majka tukla zato što je Stefana nazvala 'Jebenim Retardom'. U drugoj su se baka sa očeve strane i majka svađale, opet zbog nje, opet zbog načina na koji je petogodišnja Dajana tretirala 'Jadnog Malog Stefija'. U trećoj je gledala Stefana kako plače zbog nečeg što mu je ona uradila. Nije mogla da se seti čega, ali je znala da su njegove suze njena krivica.
I još gore... bilo joj je drago zbog toga.
Da, drago što se osvetila. Prisećala se. Stefan je želeo baš igračku koju je dobila za šesti rođendan. Dobro se sećala te igračke. Bila je to 'Barbika' crne puti, obučena u indijansku nošnju, a trogodišnji Stefan je želeo baš nju. Nije htela da mu je da. Zašto bi? Lutke su za devojčice, ne za dečake. Ipak, i pored toga, njena baba( U stvari, genetski je uvek više bila Stefanova baba nego moja) joj je uzela lutku i dala je Stefanu da se igra. Njen najlepši rođendanki poklon je dat 'Jebenom Retardu'. To je bio prvi veći konflikt između njih dvoje, prvi u kome su otac i majka stali na Stefanovu stranu, prvi konflikt posle kog je odlučila da se osveti.
I osvetila se. Sačekala je da ostane sam , prišla mu i počupala ga za kosu najjače što je mogla. Dobro je znala da će kasnije dobiti batine, ali je nije bilo briga. 'Jebeni Retard' je dobio svoje i to joj je pričinilo neizmerno zaovoljstvo.
Kad smo već kod toga i sad će dobiti svoje.
Izvukla je nož kojim je ubila Goksija i ušla u Stefanovu sobu. Ležao je u krevetu, razrogačenih očiju. Odmah je osetila von pišaćke u vazduhu.
- Ponovo si se upišao, je li?
Stefan je nešto promumlao, ali nije želela da se opterećije prevođenjem. Prišla mu je i rekla: "Da, ponovo si se upišao. Kao pas. Kao džukac."
- A-Aja...-blenuo je u krvavi nož u njenoj ruci.
- Jebeni retard!
Otvorio je usta, kao da želi nešto da kaže, ali nije stigao. Nemilosrdno ga je uhvatila za kosu( Kao onda, kad mi je baba zbog njega otela barbiku!) i zabola mu nož u grudi. Umesto da vrišti, Stefan je cvileo. Kao pas. Prekinula je njegovo očajničko cijukanje drugim ubodom koji je pogodio ravno u njegov tanki vrat. Držala je nož zariven u njegovoj guši, posmatrajući kako mu se oči okreću, ostavljajući samo beonjače. Krv mu je potekla iz usta i isprskala Dajaninu ruku. Cimnula se i ostavila ga tako na krevetu.
Eto. I njemu se osvetila.
Već je izgledao kao mrtvac. Ruke i noge su mu se tresle, ali ne zadugo. Disanje je prestalo i Stefan se umirio. Jedini zvuk koji je sada proizvodio bilo je ravnomerno klokotanje krvi, dok se slivala na posteljinu. Na trenutak je pomislila da će morati da briše i njegovu krv, ali je ubrzo shvatila da će je posteljina upiti.
Bar neka olakšica.
Otišla je u svoju sobu, bacila bundu na pod i legla. Zaspala u roku od deset sekundi ,,.
ova mešavina sveznajućeg pripovedanja, doživljenog govora i prvog lica u pripovedanju je neviđena.
"Ipak, i pored toga, njena baba (U stvari, genetski je uvek više bila Stefanova baba nego moja) joj je uzela lutku i dala je Stefanu da se igra."
Prvo sam se zbunio - čekaj, bre, čija baba?
Kad ono:
"Nemilosrdno ga je uhvatila za kosu( Kao onda, kad mi je baba zbog njega otela barbiku!) i zabola mu nož u grudi."
Aha, to je postupak. Stil. Onda dobro. :D
Cini mi se da je Mijat Vujacic nesto kao nepismen Oto Oltvanji.
Quote from: "mrkoye"...nepismen Oto Oltvanji.
tiha buka, hladna vatra, pametan kreten i da ne nabrajam sve...
QuoteJedini zvuk koji je sada proizvodio bilo je ravnomerno klokotanje krvi, dok se slivala na posteljinu.
:evil: :!: :D :x
Tenks Džindžere.Ulepšo si mi početak napornog radnog dana.
Ako tako mogu da kažem posle saznanja o tragičnom i tako brutalnom kraju malog Steve.Ali s obzirom da je mališa kriv za otmicu Dajani omiljene "barbike crne puti obučene u indijansku nošnju " i da je zbog njega Dajani bila uskraćivana ljubav njene bake sa očeve strane,nekako uspevamo da pronađemo opravdanje za takav njen postupak i da lakše podnesemo Stevinu tužnu sudbinu.
Nego,čudi me da se niko još nije osvrnuo na Mijatovu priču iz teretane.
Ne samo zato što većina pomenutih likova svojim karakterima a naročito imenima(kao na primer Adana Senior) predstavljaju idealna rešenja za junake nekog budućeg Mijatovog romana,već pre svega zbog zadivljujuće Vujačićeve sposobnosti da svojim nepogrešivim književničkim instinktom pronikne u najintimnije kutke ljudske duše.
Takva hirurški precizna ali i duboka psihološka analiza karaktera u rangu je samog Dostojevskog.
Pogotovo je na mene potresan utisak ostavila scena u kojoj je Mijat zbog razlike u godinama surovo iskulirao 22godišnju matorku(šta li na to kažu ovdašnje forumašice koje po njegovim kriterijumima nisu devojke),ostavivši je ucveljenu na spravama za vežbanje.Istovremeno smo osetili i bes prema Mijatu zbog takvog nekavaljerskog postupka ali i sažaljenje prema jadnoj devojci kojoj se ugasila i poslednja nada da će osvojiti svog princa među tegovima ali smo ipak najviše osetili zavist prema Vujačićevom talentu da ovu buru emocija dočara na tako maestralan način.
Ja se iskreno nadam da Džindžer sprema nova isto tako prijatna iznenađenja u bliskoj budućnosti i da ga kritike ljubomornih zavidljivaca nisu pokolebale u njegovoj istoriskoj misiji da nama običnim smrtnicima nastavi da prenosi Mijatove mudrosti sa samog izvora.
V for Vujačić.
Ja sam danas nabasao na najnovije remek-delo Mijata Vujičića - Vampir. Izdanje Čigoja štampa, 2007 - tiraž 500 primeraka.
Imamo još dva obožavatelja Mijata Vujičića!
Urednik: Milovan Vitezović i
Recenzent: Momo Kapor
Momo Kapor o romanu Vampir:
Vampiri su medju nama. Posle citanja romana ,,Vampir" mladog beogradskog pisca Mijata Vujacica (1985) u citaocu ostaje u dnu stomaka osecanje strave i uzasa. Onaj koji je procitao ovu knjigu, imace potpuno izmenjen pogled na svet i okolinu; u licima bliznjih gledace velicinu ocnjaka i odustni caklasti sjaj u ocima. Ko zna ko je od njih vampir?
Vampir je inace jedina srpska rec koja je usla u medjunarodnu upotrebu. U nasoj knjizevnosti Vujacicev vampir Vukadin je drugi slucaj; prvi je Sava Savanovic 99-godisnji vampir Milovana Glisica. Ako ni po cemu drugom, mladi pisac se uvrstio u red spisatelja te retke tematike kod nas. Ali ono sto zapanjuje u ovom zanimljivom stivu je neverovatna spisateljska vestina dvadesetogodisnjeg autora, koji sa lakocom osvaja ovu vrstu fantastike iz porodice Stivena Kinga, a da ne pretrpi pritom ni jedan uticaj.
Vukadin, clan porodice Nikolic sa Novog Beograda, u pocetku price je obican gradski mladic u drustvu slicnih momaka koji provode dane po Knez Mihailovoj, Kalemegdanu i sumornim parkicima Novog Beograda. Na smrt bolestan od prostate, njegov zivot se u potpunosti menja kada jedne noci kod njega prespava izvesna Lejla, koja ga ugrizom u vrat uvodi u svet vampira. Ali u ovom slucaju, vampiri nisu mrtvaci koji se po noci dizu iz grobova, kao sto to kazu recnici i enciklopedije, oni su po svemu slicni nama, takoreci nasi sugradjani i bliski poznanici. Preobrazeni Vukadin Nikolic postaje jedan od njih; on dozvoljava da mu Lejla ubije oca i sakriva njegov les negde u gustisu ispod Avale. Nigde kao u tim scenama fikcija se ne priblizava u toj meri stvarnosti; novobeogradski obican stan postaje simbolicno popriste bitke izmedju oca i Vukadinove devojke Lejle. Sve je u ovoj knjizi u stvari na ivici simbolickog i moguceg, a citava ta mracna prica odvija se u sasvim normalnim zivotnim uslovima novobeogradskih stanova, samoposluga, kafica i ulica, da bi se okoncala kljucnim telefonskim razgovorom izmedju policajca Aleksandra Marsalovica i vampira Vukadina.
,,Cinjenica je da iza svakog ubice, kriminalca ili kurve stoji ljudsko bice - kaze policajac Marsalovic. - Tvoja sorta, bilo vampirskog ili ljudskog roda, nikad nece u kurvi videti nista drugo osim prostitutke, zene koja prodaje telo i dusu u zamenu za materijalnu dobit. Vi to ne kapirate, jer ne mozete, niste genetski predodredjeni da to razumete. Verovao ili ne, tebi i takvima kao sto si ti, zivot je jebao mater mnogo pre nego sto ste se reodili."
Vampir, tako, prestaje da bude mracna avet izasla iz groba, a oterana natrag pri pojanju prvih petlova; on je univerzalni lik, svakodnevna pojava, takoreci, neko iz nase najblize okoline, neko obican, stvaran.
Pri citanju ,,Vampira" Mijata Vujacica, inace autora dve zanimljive knjige ,,Krvavi Akvarel" i ,,NekRomansa", padose mi na pamet reci pokojnog Borislava Mihailovica Mihiza, naseg najveceg literalnog kriticara, koji mi je jedanput rekao: ,,U knjizevnosti me ne zanima pamet i mudrost pisca. Na svetu ima mnogo pametnih i mudrih ljudi. Ne zanima me ni radnja romana; postoji mnogo zanimljivih, ne napisanih prica... Jedino sto me interesuje je nacin na koji je pisac opisao sve to! Lepota pisane reci."
Sem toga sto je ,,Vampir" jedna od retkih knjiga u nasoj knjizevnosti pisana u duhu i stilu trilera kojima bas ne obilujemo ona je fascinantno dobro napisana. Jednom recju, posle mnogo vremena, u nasoj knjizevnosti se pojavljuje jedno novo lice koje ulazi bez kucanja na njena glavna vrata. To je Mijat Vujacic, pisac koji ne obecava, vec koji donosi potpuno savrsenu, zrelu literaturu.
Ja vjerujem da je od svega što nam je vajni Momo nalupetao bar ovo
QuotePosle citanja romana ,,Vampir" mladog beogradskog pisca Mijata Vujacica (1985) u citaocu ostaje u dnu stomaka osecanje strave i uzasa.
istinito.
Jučerašnji podgorički DAN kaže:
ПЉЕВЉА (Монтена) - Синоћ је у Пљевљском Дому културе "Будо Ђуровић" одржана промоција несвакидашњег романа "Вампир" младог црногорског књижевника који живи у Београду, Мијата Вујачића, иначе сина некадашњег фудбалског репрезентативца бивше државне заједнице Будимира Вујачића. На промоцији су говорили српски књижевници Матија Бећковић и Момо Капор и еминентни филмски редитељ Емир Кустурица. Промоција је окупила велики број знатижељних Пљевљака, махом старије генерације. Промоција је почела прилично гнијевним говором књижевника у коме се разрачунао са харангом коју против њега воде београдаски књижевни кругови, на челу са члановима Клуба љубитеља фантастике "Лазар Комарчић". Они су велики простор на својој Интернет страници Знак Сагите одвојили искључиво ради мучких напада, вријеђања и омаловажавања како Вујачићевих књижевних дијела тако и самог Вујачића као личности. Старије колеге су га тијешиле и соколиле, слиједећим ријечима, "Када мени унук каже, "Ђеде, хајде да гледамо "Бетлстар Галактику", ја му кажем, "Не сагитај", "Не сагитај" се у мом крају говорило коњу кад се помами и насрће на женску чељад", рекао је Матија Бећковић. "Сувише је Мијат талентован да би се по Београду надсагитавао, кад се нису сагитали његови стари који су за то имали и више времена и више мотива, зашто би се сагитао он, који је најсагитљивији од свију Сагиташа." Капор је додао да је Мијат један од ријетких "шмекера" међу младим књижевницима. "Да сам млађи са Мијатом бих често дочекивао зору у "Грмечу" уз кувано вино и Газда Мићине лесковачке уштипке, дијелили би последњу цигарету из кутије "кента", овако стар са вама могу подијелити само уживање у Мијатовом роману." Емир Кустурица, популарни Профа, рекао је да је Мијатов роман први трилер који му се допао, и да би и Ле Каре и Кинг, и Форсајт, и Скот Пек а богами и Илрој имали штошта од Мијата да науче. Профа је рекао да би радо екранизовао Мијатов роман да није притиснут бременом историје. Упитан, кога би узео да режира екранизацију романа, Мијат је одговорио, "Има пуно талентованих младих редитеља који би разумијели моју поетику. Ако профа већ не може, бирам Финчера." Славље поводом изласка књиге настављено је до касно у ноћ у познатој пљеваљској дискотеци "Валентино".
:shock:
ljubiša samardžić citira grajndhaus, bećkovi i kapor hvale horor roman - postaje sve luđe i luđe...
QuoteПромоција је почела прилично гнијевним говором књижевника у коме се разрачунао са харангом коју против њега воде београдаски књижевни кругови, на челу са члановима Клуба љубитеља фантастике "Лазар Комарчић". Они су велики простор на својој Интернет страници Знак Сагите одвојили искључиво ради мучких напада, вријеђања и омаловажавања како Вујачићевих књижевних дијела тако и самог Вујачића као личности. Старије колеге су га тијешиле и соколиле, слиједећим ријечима, "Када мени унук каже, "Ђеде, хајде да гледамо "Бетлстар Галактику", ја му кажем, "Не сагитај", "Не сагитај" се у мом крају говорило коњу кад се помами и насрће на женску чељад", рекао је Матија Бећковић. "Сувише је Мијат талентован да би се по Београду надсагитавао, кад се нису сагитали његови стари који су за то имали и више времена и више мотива, зашто би се сагитао он, који је најсагитљивији од свију Сагиташа.
Cccccc...
QuoteПромоција је окупила велики број знатижељних Пљевљака, махом старије генерације.
Strasno, sta uopste trazi klub penzionera na promociji knjige o Vampirima.
Quote from: "crippled_avenger"Емир Кустурица, популарни Профа, рекао је да је Мијатов роман први трилер који му се допао, и да би и Ле Каре и Кинг, и Форсајт, и Скот Пек а богами и Илрој имали штошта од Мијата да науче.
E Kripe, nasmejao si me do suza...
Jes, istina, najs vrk, Kriple!!!
Quote from: "crippled_avenger"Jučerašnji podgorički DAN kaže:
ПЉЕВЉА (Монтена) - Синоћ је у Пљевљском Дому културе "Будо Ђуровић" одржана промоција несвакидашњег романа "Вампир"
...Промоција је почела прилично гнијевним говором књижевника у коме се разрачунао са харангом коју против њега воде београдаски књижевни кругови, на челу са члановима Клуба љубитеља фантастике "Лазар Комарчић". Они су велики простор на својој Интернет страници Знак Сагите одвојили искључиво ради мучких напада, вријеђања и омаловажавања како Вујачићевих књижевних дијела тако и самог Вујачића као личности. Старије колеге су га тијешиле и соколиле, слиједећим ријечима, "Када мени унук каже, "Ђеде, хајде да гледамо "Бетлстар Галактику", ја му кажем, "Не сагитај...
Impresivno!! Impresivno!!
Beogradski književni krugovi na čelu sa članovima LK !!!Jebeš pos'o, kad moraš da se požališ
starijima na članove LK !!
Um... znam da ću ispasti budala, ali za svaki slučaj:
svi ovde su svesni da je Cripple ovaj tekst izmislio, jel tako?
E, ja nisam svestan!!!
varvarine, šališ se, zar ne? :lol:
Je li Cripple u zadnje vrijeme procvao ili mi prije promakao njegov blistav intelekt? Ako ono drugo, sram me bilo... :oops:
Quote from: "Meho Krljic"Um... znam da ću ispasti budala, ali za svaki slučaj:
svi ovde su svesni da je Cripple ovaj tekst izmislio, jel tako?
:!: :evil:
Quote from: "Bab Jaga"Je li Cripple u zadnje vrijeme procvao ili mi prije promakao njegov blistav intelekt? Ako ono drugo, sram me bilo... :oops:
Promakao ti je njegov blistav intelekt. Najveći deo vremena ne slažem se s Kriplom, ali intelekt mu se ne može osporiti.
He he,krug Mijatovih iskrenih poštovalaca se širi.
Mića je već na prvoj izmeni dostojno preuzeo štafetu od Džindžera.
Najviše ipak raduje Mijatova produktivnost jer ćemo sa ovim tempom,koji ne može da prati čak ni Isidora Bjelica,već za godinu dana biti u prilici da kupimo prvi tom Vujačićevih sabranih dela.
Nego,jeste li primetili da je jedan od junaka Vampira policajac Maršalović?
Jedina dilema je da li je on muž ili brat inspektorke Maršalović iz prethodnog romana ali je u svakom slučaju neosporna nesebična posvećenost ove porodice egzotičnog prezimena čuvanju zakona i odbrani reda i mira.
V for Vujačić!
Quote from: "Bab Jaga"Je li Cripple u zadnje vrijeme procvao ili mi prije promakao njegov blistav intelekt? Ako ono drugo, sram me bilo... :oops:
...or could it have been you'd spent much of your precious time loking the wrong way??? :idea:
Ionako se osječam :x
Slušaj 'vamo.
Mića ti prati već 30 godina sve što je objavljeno od SF-a, pa
mora i Mijata...
Znaš li kako uopšte počinje Vampir:
QuoteNapolju je bilo jebeno hladno.
Godina dvehiljade dvanaesta. Bio je to jedan od onih dana u Moskvi kada vetar duva toliko jako da, ako nemate šal, trkom bežite sa ulica jer ste u suprotnom završavali sa dubokim ranama na nazaštićenoj koži, pa ča i ako ste vampir.
Čist jebeni SF, ako se izuzme elementarno nepoznavanje delovanja hladnoće na ljudsko telo i još fundamentalnije nepoznavanje slaganja vremena (ne vremena)...
Vetar je duvao tako jako da ako nemam skafander otkinuće mi kožu sa lica.
Ja sam bio ubeđen da nemam talenat za pisanje, pa nisam ni pokušavao. Greška.
...pribavljen VAMPIR mladog Mijata Vujačića...uskoro utisci i poneki prekucani ulomak...obećavam!!!
***pored puta, ozbiljno dobro rešena omotnica knjige!!!
gingeru, ajde priznaj koji si ti od svih ovih nadolazećih mladunaca...
...grešiš,nisam ja Mijat niti Obri-la, dovoljno sam star da im svima predajem(a ni to nisam!)...imam i svedoke...znači, nažalost, ništa od velike zavere..."no blue skies"!!!
neki rođaci garant... ili bar iz istog plemena.
Ja sam stigao do 100. strane Mijatovog romana, i ako izuzmemo nepismenost, ogromnu količinu stilizacije koja nema nikakvo značenje, mogu reći da Mijat ima neku dozu kreativnosti.
Pre svega, cela struktura porodice sa bratom mongoloidom je relativno sveža. Zatim, to što likovi izlaze na splavove i slušaju narodnjake, to je nešto što pola naših pisaca-malograđana ne bi smela da stavi u roman, pošto ne razlikuju svoju ličnu ispovest od ispovesti lika.
Naravno, Mijat ima svog alter-ega u romanu, to je lik Gige, ali je alter-ego, na svu sreću, nije glavni lik, niti je bilo kakvo intelektualno ili moralno težište romana.
Konačno noir zaplet kada drug iz razreda otkrije da je Dajana prostitutka, ima noir težinu bez ikakve stilske reference na noir roman već zaista proističe iz karaktera i radnje, kao što i treba.
Međutim, naravno to seme sočnosti u Mijatovom romanu biva zatrpano raznim objektivnim problemima, no ne mogu reći da ne bih voleo da vidim uparenje Oltvanji-Vujačić, kao King-Straub :D , gde bi Mijat smišljao a Oto zapisivao.
...negde na trećini VAMPIRA sam i za sada bih se uzdržao od dalekosežnijih ocena; Mijat nije dobio na većini, nije izbrusio ono što bi se uz dosta jezičke gimanastike u ovom slučaju moglo nazvati stilom, nije se dodatno opismeni(i dalje-"neznam, nemogu"...ali, istini za volju, kod ovog izdanja nije ni potpisan (makar samo fiktivni lektor), ali je dobio na sigurnosti u pripovedanju svojih banalnosti, ali to nije ni za čuditi, imajući u vidu da mu opus buja li buja...
. za početak niza patološki strasno prekucanih odlomaka,evo kako Vukadin, mladi metalac koji je u svojim mladim danima zapatio rak prostate, a koji je Mijatov alter ego, gleda na pitanje čitalačkog ukusa, čitalačke kulture, biti horora i svrhe književnosti uopte uzev.
...svoj stav u ovoj sceni Vukadini iznosi Boru, Nidži i Markoniju,svojoj trojici metal prijatelja...
,, Pogledajte realno:Bor čita tamo neku filozofiju, duboke misli, kurac-palac-komarac, Nidža čita fikciju, Markoni ne čita ništa, a ja eventualno nekog Rusa i to samo kad mi je do jaja dosadno. Poenta je: ako je to toliko važno, zašto svi sedimo na istoj klupi i prosleđujemo isto pivo?
Grobna tišina.
Nastavio je: ,,Zato što je izbor knjiga stvar ukusa. Knjige se ne čitaju da bi se spoznala priroda univerzuma i shvatila poenta života. Čitaju se iz zabave, a ako su kvalitetne, uz zabavu bez izuzetka dolaze poruka i smisao. Bor, hteo on to da prizna ili ne, uz Ničea uživa na isti način na koji Nidža uživa uz Klajva Barkera. Većina nabeđene čitalačke ,,elite" ne želi to da prizna, ali je sušta istina.
-Brate, moraš da priznaš da u Ničeovim delima ima neuporedivo više dubine nego u hororu!- reče Bor.
-Koga zabole? Na kraju krajeva: filozofija je umetnost proseravanja, a horor je žanr bajki za ljubitelje morbidne mašte i mračnih strana života koje ,,normalni" ljudi očajnički negiraju. I jedno i drugo zabavljaju određene grupe čitalaca. Fakt je: da ti ANTIHRIST nije zabavan, ne bi ga ni čitao. U stvari, da si nabeđeni idiot koji čita knjige da bi se pred sobom i sličnim moronima kurčio citiranjem i ,,razumevanjem duboke umetnosti" možda bi i traćio vreme na smrtno dosadnu prozu, ali da si takav, ne bismo se družili s tobom. ,,..
:D
iskreno.
tako smo i mi raspravljali na klupi, kad smo imali 15 godina.
Pročitao sam roman i mogu reći da je Mijat odličan materijal za neku radionicu na kojoj bi se naučio da piše.
I samim tim se otkriva koliko je zločinačka ta pogrešna politika izdavača i urednika koji dozvole nekome koga pisanje očigledno zanima ali ko zaista ne zna to da radi, da se istrči, plati da mu izađe roman i da zahvaljujući tome bude za jako dug period, ili možda zauvek etiketiran kao budala i izvrgavan ruglu, što se sada upravo dešava Mijatu baš na ovom topiku.
A mislim da taj momak to zapravo nije zaslužio. Roman u sebi poseduje neku vitalnost dela koje treba baciti u smeće ali posle koga takođe treba sesti i pisati nešto novo a ne sasvim odustati od pisanja.
NEKROMANSA je odličan predložak za dolazak na neku radionicu, na kojoj bi se krenulo sa učenjem.
U tom smislu, osećam i neku vrstu griže savesti što sam se zabavljao na početku ovog topika sve dok nisam pročitao roman.
ne uzbuđavaj se... pamćenje u srba je kratkotrajno, izvitopereno i neupotrebljivo.
u najgorem slučaju, promeniće ime...
Nije se sa Mijatom saliti. U krajnjoj liniji, ako nista drugo, naslovnica njegovog roman je antologijska. Odavno nisam video tako dobro resenje - pulpy as hell, ko ju je napravio, dobar posao je zavrsio.
Pogledajte:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg253.imageshack.us%2Fimg253%2F8936%2Fmijatovvampirfl5.jpg&hash=cbdfe816b3b08d441cadd7b08806ee3271a9b4c1)
U svakom slucaju, mnogo, mnogo bolje od one mrlje na kroricama NAZIVOG, ili Mirnine dosadne
retro look opreme.
Sto se romana tice, kako stranice odmicu,
VAMPIR mi se sve vise dopada. To nie dobro napisan roman - stil je vise nego problematican - ali je izuzetno mastovit, prica je zanimljiva (mislim da bi se od
VAMPIRA mogao napravit dobar strip, pa cak i film - samo da se srede dijalozi i ublazi ozbiljan ton). Ovog puta, Mujat je napustio soc-horor
NekRomanse i okusao se u vampirskom
neo-gothic-u.
Mijat does Anne Rice, zapravo. Procitao sam sinoc, pred spavanje, "pricu u prici" - istorijat jednog od glavnih likova, vampiruse Lejle - smesten u Englesku pre 100 godina. It was fun. Nadam se da ce digresija ove vrste biti jos. Slazem se sa Cripplom -
QuotePročitao sam roman i mogu reći da je Mijat odličan materijal za neku radionicu na kojoj bi se naučio da piše.
Ima tu potencijala. A takodje, sto nije za zanemarivanje, ima decko dosta entuzijazma.
....u "NekRomansi" Mijat je hvalio Brisko,a u "Vampiru" potrudio se da čitateljstvu pruži mini-traktat o snalaženju i uštedi u vozilima Gradskog saobraćajnog preduzeća...evo kako to izgleda...
,, Spustio se u prizemlje, odšetao do stanice i uhvatio autobus. Nikad nije kupovao kartu. A i zašto bi? Kontrolora nikad nije bilo, a i kada bi neki upao, bilo ga je tako lako zajebati da bi samo idiot sa više novca nego pameti dao tih dvadest dinara. Vidite, glavna fora sa kontrolorom je da ih napadnete na intelektualnom polju- tu su najslabiji.
Najpraktičniji trik je da kada kontrolor uđe i zatraži vam kartu ili markicu, imbecilno buljite u njega ne progovarajući ni reč. Još ako imate nekog ortaka ili ortakinju, obavezno se zablenite u njih kaoda očekujete objašnjenje, na šta oni samo treba da slegnu ramenima- taj deo je esencijalan. Jako je bitno da svi znate igru. Zatim kada kontrolor pokaže legitimaciju(u koju takođe blenete kao nepismeni u oglasnu tablu) i poonovo zatraži kartu, ispljunite nešto na francuskom ili nemačkom. Francuski jebolji jer vas je mnogo teže razumeti. Najbolja rečenica je ,,Je ne comprends pas."(,,Ne razumem.") jer vas ama baš niko neće skapirati ako je dovoljno brzo i uverljivo izgovorite. U ovu svrhu valja naučiti još nekoliko fraza, po mogućstvu što dužih. Vukadin se nikada nije brinuo da će neki kontrolor da ga razume- sve i da neki njih zna francuski...gde će da pošalje kaznu? U Pariz?
Druga fora je praktična samo ako je autobus krcat, vi se nalazite daleko od šofera( kod koga se kupuju karte). Čim vas kontrolor startuje, samo recite: ,,Nema karata kod vozača." Ako dobro odglumite, kontrolor će vas iskulirati i neće se provlačiti do vozača(u autobusu je gužva, a probijanje kroz dotičnu je jako mukotrpan posao).
Konačno, treba uvek držati do znanja da oba trika mogu da zakažu i zato je Vukadin uvek stajao neposredno pored vrata. Tako, čak i ako sve propadne, možete da zamajavate kontrolu dok autobus ne stane na nekoj stanici i onda hrabro šmugnete. Mačji kašalj. ,,
E to je pisac,ne samo što doprinosi kulturnom uzdizanju svog naroda već mu pomaže da lakše prebrodi svakodnevne egzistencijalne probleme.
Taj fazon sa strancem u autobusu uopšte nije loš i siguran sam da bi upalio.U klinačkim danima smo često o njemu razmišljali ali je verovatno bio jedini trik koji nismo imali hrabrosti da isprobamo jer smo se plašili da bi nas odala smehotresna reakcija ostalih putnika u busu.
Drugi trik retko imaš priliku da upotrebiš jer ridžovani ne ulaze u buseve u kojima je gužva;vole ljudi čist,elegantan posao.Mada,s njima nikad nisi siguran,stoka se uvek pojavi kad joj se najmanje nadaš;ako je napolju najgori kijamet,budi siguran da ćeš u busu naići na njihove neandertalske face.
Stajanje u blizini vrata radi elegantnog izlaska kad se ološ pojavi,bio je dosta dugo najefikasniji fazon ali u zadnje vreme je i on poprilično nesiguran otkako su počeli da zapošljavaju gabaritne ridžovane koji izgledaju kao palmini dvojnici i ko Kerberi stoje na vratima dok njihove brkate koleginice ne istrkeljišu putnike zbog čega sam iako sa kartom,skoro upao u incidentnu situaciju.
Ipak je najvažnije biti originalan jer efekat iznenadjenja uvek pali a naročito kod retarda koje zapošljava GSP.
Primer su moji ortaci iz Zemuna koje je kao srednjoškolce kontrola uhvatila bez karte u troli.Na pitanje zašto nemaju kartu,moj ortak je odgovorio:-Mi smo iz Batajnice a tamo nemamo tramvaje.
Ridžovan se naravno zbunio,rekao-Aha,i samo prošao.
Ali što reče Djura Nadrealista"Ako vam svi ovi fazoni ne pomognu,ostaje vam poslednje i najgore rešenje-da kupite kartu"
A da Mijat nije slučajno prepoznao problem harača na gradski prevoz kao jedan od gorućih za napaćenu srpsku raju,potvdio mi je i jedan od slušalaca radija Pingvin koji je u emisiji sa temom"Kakav je život danas u Srbiji" odgovorio:-Ma pukli smo definitivno,za vreme Slobe je bar bilo pornića na televiziji a i nismo morali da plaćamo katre za gradski prevoz!"
Ja ipak ne bih toliko crno posmatrao našu situaciju jer narod koji rađa pisce poput Mijata koji nepogrešivo prepoznaju narodnu muku i artikulišu je ovako ubedljivo i to na narodnom jeziku,nema razloga da brine za svoju budućnost.
Ne znam za vas, ali ja sam nabavio i Krvavi akvarel.
Trivia:
Na unutrašnjoj korici piše: Magdalena je prvi njegov roman, napisan 2003 u roku od tri meseca i usavršavan godinu dana.
Očito se Mijat u poslednjem trenutku predomislio i promenio naslov u mnogo živopisniji Krvavi akvarel.
Quote from: "Mica Milovanovic"Očito se Mijat u poslednjem trenutku predomislio i promenio naslov u mnogo živopisniji Krvavi akvarel.
pitam se iz kako živopisnog naslova je na kraju nastao 'originalno' nazvani - VAMPIR!?
Vampir lezi procitan. Pusticu da se preko noci utisci slegnu, pa cu napisati par redaka.
xvamp2 xvamp2 xvamp2 xvamp2
...i ja sam dokrajčio VAMPIRA...krajnji utisak mnogo ne odudara od početnog- očigledan je nekav napredak u odnosu na nEkRomansu, treći Mijatov uradak jeste bogatiji motivima koji su, pak, ogoljeni rippovi...ali i dalje bodu oči odsustvo čisto književnog stila, nesposobnost da se napravi neophodna distinkcija između ono što je bitno i onog izlišnog te shaky pismenost autora...ipak, da sam se zabavljao(a to je bio i Mijatov naum, kako on na mnogo mesta u oba mu romana naglašava!)- jesam, mada je noirolika NekRomansa ipak bila trashier a samim tim i more up my alley...
...za oproštaj od Vampira, evo još jednog ulomka...
,, Vukadin Nikolić je posmatrao odraz u ogledalu. Visok momak. Ne preterano krupan, ali dobro građen. Skladan, što bi rekli. Imao je kratku crnu kosu i karakteristične tamne oči ispod retkih obrva. Karakteristične zato što je svako ko bi ih video pomislio da su mu odnekle poznate. Niko nije uspeo to da poveže, ali Vukadinove oči su bile slika i prilike očiju psa lutalice koji svojim tužnim pogledom traži prijateljstvo i toplinu.
Pored specifičnih očiju i kratke crne kose, Vujadin Nikolić je imao i rak.
To jest rak je imao mene. U šaci.
Da. Bila je to najveća tragedija Vukadsinovog života. Imao je neizlečiv rak prostate. Prvo mesto je ipak držala činjenica da njegov otac voli otadžbinu više nego što Bin Laden voli da zajebava Amere. Obožava je do te mere da nije bilo šanse da njegov sin ne nosi jedno od najstarijih Srpskih imena. Vukadin je mrzeo svoje ime.
Očešljao se, pregledao svoju The Sisters of Mercy majicu i zaključio da nema rupica( na fušerica majicama su imale tendenciju da se pojave ispod pazuha). Još jednom je proverio da li su mu pantalone čiste i izašao iz svoje sobe. Nije mario za modu, ali nije želeo da izgleda kao propalica.
Sišao je u dnevni boravak. Milorad Nikolić, otac, je sedeo u dnevnoj sobi, držao konzervu piva i pomno pratio utakmicu na TV-u. Bio je bradat, krupan čovek sa stomakom tipičnim za balkanske narode. Na zapadu, kada se gojite, gojite se sa svih strana. U Istočnoj Evropi dobijate stomačinu i možda podbradak.
- Ideš sine?
- Odoh do grada. Čeka me društvo.
- Šteta što nećeš da gledamo tekmu.
- Jebi ga ćale, znaš da me to ne zanima.
- Uopšte nisi na mene.
- Šta ćeš. I drago mi je zbog toga.
- Znaš šta ne smeš da radiš?
- Znam bez masne hrane i alkohola. Svako veče vrtiš tu ploču.
- Jeb'ga sine, ja to sve iz dobre namere.
- Naravno. Aj'vidimo se.
- Vraćaš se kasno?
- Aha.
- Okej, aj'lepo se provedi.
- Važi.
Izašao je i pozvao lift. Živeo je na Novom Beogradu, ulica Jurija Gagarina, u takozvanim ,,blokovima". Stan se nalazio na četrnaestom spratu jedne od sivih stepenastih zgrada. Bio je to dobar stan, na dva nivoa, sa WC-om i kupatilom. Vukadin je imao svoju sobu, a Milorad je spavao sam u bračnom krevetu koji je nekad delio sa Milicom Nikolić. Razveli su se još dok je Vukadin bio klinac. ,,
hm... ima samo šest takvih stanova na četrnaestim spratovima stepenastih zgrada u Jurija Gagarina.
Bilo bi zanimljivo obići ih i videti koji je bio inspiracija.
BTW, na forumu.hr Mijatov Vampir pohvaljno uspoređen s Perićevim (radi duplo manje cene). :wink:
QuotePored specifičnih očiju i kratke crne kose, Vujadin Nikolić je imao i rak.
To jest rak je imao mene. U šaci.
:!:
...VEČERNJE NOVOSTI, u broju od četvrtka, u dodatku KULTURA, jedan od 3 preporučena naslova bio je Mijatov Vampir, uz odlomak iz pohvale Mome/Moma Kapora...
...a tiraž VN-i je bio 219.659 primeraka...
...kanda je Gangbang crew zbilja, poput K2 dziberskog džangla, masivan!!!
...Return of the Mac..
Mladi pisci: Mijat Vujačić, napisao novi roman pod nazivom ,,Vampir"
Horor kao metafora za stanje u Srbiji
Autor: Tijana Spasić | 14.08.2007 - 08:45
,,Mene će pre uplašiti svakodnevni realni kič, nego imaginarni 'potoci krvi i mesa'", kaže mladi Mijat Vujačić (22), čiji je (već) treći roman ,,Vampir" objavila izdavačka kuća ,,Čigoja". Prethodne knjige ,,Krvavi akvarel" (,,Mediagraf", 2004) i ,,Nekromansa" (Narodna knjiga, 2005) takođe pripadaju žanru horora, malo zastupljenom kod nas.
Priča romana ,,Vampir" prati Vukadina, mladića obolelog od raka. U silnoj želji da pobedi smrt, Vukadin postaje njeno oličenje - vampir. Po rečima autora, vampirizam kao tema metafora je za stanje u Srbiji i sudbinu ljudi u njoj. Zanimljivo je da se, slično stvarno-izmišljenom ,,Nišvilu" Zorana Ćirića i ,,Urvideku" Slobodana Tišme, romani Mijata Vujačića odigravaju u srpskoj prestonici - Sekedgradu. ,,Bežanje iz postojeće Srbije u paralelnu možda je neki oblik podsvesne želje da stvarnu Srbiju ne nazovem pravim imenom", kaže Mijat, izražavajući pri tom nadu da će se stvari ovde jednom promeniti.
Pored teme, zanimljiv je i izbor pozadine, pošto se deo romana ,,Vampir" odigrava u Moskvi. ,,Rusija je tu radi duple simbolike", objašnjava Mijat. ,,Prvo: ta zemlja je kolevka najstarijih vampirskih legendi. Drugo: progonjeni Srbi, sa izuzetkom princa Petra II Karađorđevića, od pamtiveka su bežali u Rusiju".
U poslednje vreme, primetno je i da se mladi pisci sve više okreću pričama punim krvi i nasilja, za šta je poslednji primer ,,Srpski psiho" Željka Obrenovića i Aleksandra Ilića. Na pitanje zašto se mladi toliko bave nasiljem i da li oseća sebe delom nekog generacijskog pokreta, Mijat kaže: ,,U proteklih nekoliko godina, prevodi stranih, prevashodno američkih pisaca, imali su ogromnog uspeha kod srpske publike. Izdavačke kuće su to primetile i otvorile put domaćim autorima zabavne fikcije. Inače, takozvano obožavanje nasilja nije ništa novo. Razlika je samo što je u dvadesetom veku zaživela sloboda izražavanja, pa se danas mnogo više piše i govori o stvarima koje su nekada smatrane nedopustivim".
Mijat je, inače, pravi pripadnik nove, kompjuterske generacije: vatreni je obožavalac video-igrica, a preko svog sajta i bloga redovno upoznaje nove ljude. Stiven King mu je najznačajnija lektira, a Merilin Menson muzički uzor. Prema svojim knjigama ima opušten stav: kaže da su one tu da zabave, i ne misli o sebi kao o piscu: ,,Piscima smatram genije poput Dostojevskog, Foknera, Šekspira... Ja sam samo neko ko piše 'zabavnu fikciju', dovoljno srećan da nađe izdavača". Pošto i pornografiju smatra ,,intelektualnom tvorevinom", ne želi da isključi mogućnost da se oproba i u tom žanru jer bi najmanje voleo da ga doživljajavaju kao pisca-intelektualca.[/size]
Quote from: "ginger toxiqo 2 gafotas" Pošto i pornografiju smatra ,,intelektualnom tvorevinom", ne želi da isključi mogućnost da se oproba i u tom žanru jer bi najmanje voleo da ga doživljajavaju kao pisca-intelektualca.[/size]
he-he-he, ovaj je intervju k'o stvoren za onaj topik "HIPER-INTELEKTUALCI, KEEP AWAY!"
mada, u tom slučaju, meni bi (kao i brojnim drugim hiper-intelektualcima ovog foruma) - promakao!
:!:
ako nista drugo, covek bar ima zdrav odnos prema pornografiji.
Quotejer bi najmanje voleo da ga doživljajavaju kao pisca-intelektualca.
Pa što se toga tiče vjerovatno ne mora da se brine, ali JE*EŠ ti čovjeka kome je muzički uzor Merilin fukin Menson :x
A takođe i novinare koji pišu o "video-IGRICAMA".
Pošto je onomad tema o Serbische Psychou završila u đubretu, nema gde nego ovde da zakačim linak za Popboks prikaz ovog romana:
http://www.popboks.com/popx/srpskipsiho.shtml
Imaju i hrvati svog psiha: (https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.ice.hr%2Fdavors%2FmPericic_Psycho.jpg&hash=b804dfbe7a68b44ad08fe124039d59f8ae35f0b7)
Bit će da je psihotičnost u trendu. :lol:
Bilo bi genijalno da Mijat sad napiše Crnogorski Psiho. :lol:
Quote from: "Meho Krljic"Bilo bi genijalno da Mijat sad napiše Crnogorski Psiho. :lol:
:!: Hell, yeah!
Da ne pominjem Bošnjačkog Psiha i Psiha Republike Srpske. Taj bi se sigurno najebo keve ovom metiljavcu od preko Drine. :lol:
Jeste, mada su u čitavoj priči opako potcijenjeni hercegovački psihoi, koji definitivno nisu za potcjenjivanje (zbog rodbinskih veza sa crnogorskim kaunterpartovima).
HERCEGOVAČKI PSIHO
(an excerpt)
Sjedim na kamenu u rano poslijepodne. U ustima travku prebacujem čas na jednu čas na drugu stranu kao Klint Istvud cigaretu u filmu Dobar, rđav, ružan Serđa Leonea. Pogled mi se gubi u daljini, na obroncima Leotara - moćne planine koja se uzdiže visoko prema nebu i cijepa ga kao Džek Nikolson vrata sjekirom u Isijavanju Stenlija Kjubrika (snimljenom po romanu Stivena Kinga). Volim Leotar - njegovo ponosno uzdizanje na neki čudan način simbolizuje moj život - sve moje strahove, patnje, bol... ali i moć da prevaziđem sve i budem jači.
Negdje u blizini svojih stopala čujem siktanje zmijurine. Ni ne gledajući stajem joj petom na glavu i ista se momentalno lijepi za kamen, uz krckanje polomljenih zuba. Prokleta zmijurina. Nervozno brišem bosu nogu (tj. stopalo) o obližnji busen osušene trave.
U glavi mi se roje slike kao roj pčela. Sjećam se svih onih gadova i gadura koje sam pobio (a nije ih bilo malo). Svi su tu negdje, vrte se oko mene, nešto mi pričaju, zaboli me šta. Postepeno se iz čitave zbrke kristališe lik moje sestre - bilo je to prvo živo biće koje sam lišio života (ne računajući zmije, nekoliko ptica grabljivica i strinu). Iako je prošlo skoro deset dana, sjećam se kao da je danas bilo...
Sjedim u svojoj sobi i čitam Jovana Dučića (knjigu Blago cara Radovana Karadžića). Bijesan sam. Mrzim čitav svijet. Ali čitanje Dučića me smiruje. Na neki neobičan način. Kao kad ste bijesni, pa vas neko smiri. Eto, tako je na mene djelovalo pisanje Jovana Dučića.
Moja sestra, gadura, ulazi u sobu:
"Hoću da igram Monopol!" dernja se i plače.
"Ma daću ja tebi monopol!" urlam i stjeram joj krhotinu flaše (kojom sam prije toga pokušao da presiječem vene) pravo kroz mozak.
"Šta... si... to... učinio..." stenje ona, a ja je častim posljednjim flying kickom pravo u facu. Njeno beživotno tijelo udara o zid, gdje ostaje krvava mrlja. Tako ti i treba, đubre. Mene si našla da peglaš s monopolom.
Osjećam se slobodno, prvi put u životu (kao Klint Istvud nakon bjekstva iz Alkatraza u istoimenom filmu). Ima tu i malo straha od tog divnog osjećaja, do tad nepoznatog. Stavljam iglicu na ploču koja je već u gramofonu i iz zvučnika se ori Dino Merlin:
"... nisam ja Supermeeeeeeeen!"
Heh, ti možda nisi, sinko, ali ja JESAM! Raznosim tu patetičnu spravu svojim koljačkim nožem i odlazim do dnevne sobe gdje roditelji gledaju Sve za ljubav ne bih li momentalno inkrisovao badi kaunt.
itd.
Ti si genije, Harvi. :lol:
Quote from: "Meho Krljic"Ti si genije, Harvi. :lol:
najblaze receno. :lol:
(genije - 1, najvisi nivo stvaralacke nadarenosti, talenta; 2. covek koji je izuzetno nadaren, talentovan; 3a. u rimskoj mitologiji duh koji stiti i prati coveka tokom zivota, upravlja njegovim postupcima i namerama, 3b. dobar ili zao duh, 3c. poseban ili preovladjujuci duh, atmosfera).
Quote from: "Meho Krljic"Pošto je onomad tema o Serbische Psychou završila u đubretu, nema gde nego ovde da zakačim linak za Popboks prikaz ovog romana:
http://www.popboks.com/popx/srpskipsiho.shtml
Ovde kacis?
Nego, mogao si da ga zakacis i na topic o FE, ali pretpostavljam da ti je frka da Ghoul vidi sve pohvale izrecene na racun SP??????
Hm, hm...
:lol: :lol: :lol:
Quote from: "Meho Krljic"Pošto je onomad tema o Serbische Psychou završila u đubretu, nema gde nego ovde da zakačim linak za Popboks prikaz ovog romana:
http://www.popboks.com/popx/srpskipsiho.shtml
Lepo napisano, ali nekako previše mlako, suzdržano i na granici davanja prelazne ocene. Da li je to neka Tarlaćeva intervencija ili si ti od početka tako koncipirao tekst?
Nije Tarlaćeva intervencija, no sam ja čovek sklon pomirljivom tonu. Ako se pažljivo pročita ovo je veoma negativan prikaz, ali sam se svesno trudio da se uzdržim od fire and brimstone retorike.
preventiraš invaziju podrepaka na popboksov forum? :D
c,c,c... ovo sranje si MOGAO da pročitaš, a NAŽIVO još gnjaviš...
bruka, šta reći?!
pa još ovako mlaka, skoro-pa-pozitivna kritika...!
priznaj da je ovo osveta za moje favorizovanje termina 'video igrice'!
ali dobro, ako želiš rat –
nek ratne igre otpočnu,
jer više ničeg nema u tebi,
u meni!
u mome srcu kiše padaju
u duši veju crni snegovi
nakon ovog i ovakvog prikaza!
Quote from: "Ghoul"nek ratne igre otpočnu,
jer više ničeg nema u tebi,
u meni!
u mome srcu kiše padaju
u duši veju crni snegovi
:o :shock: :!: :!: :!: :evil:
Quote from: "Ghoul"
nek ratne igre otpočnu,
jer više ničeg nema u tebi,
u meni!
u mome srcu kiše padaju
u duši veju crni snegovi
nakon ovog i ovakvog prikaza!
QQ sta ti slusas!!!!!!! :o :o :? :shock: :x :x :P :oops: :cry: :cry: :cry:
:D
Quote from: "lilit_depp"QQ sta ti slusas!!!!!!! :o :o :? :shock: :x :x :P :oops: :cry: :cry: :cry: :D
u ratu je sve dozvoljeno.
a ja i inače ratujem samo prljavo, il ne ratujem uopšte.
meho ne zna u šta se upustio kada je mene ražljutio.
za početak, na njega anlišujem KERBERA.
ne želite da znate ko/šta je sledeće!
Quotene želite da znate ko/šta je sledeće!
REGINA
"Ljubav nije za nas, nije za naaaaaaaaaaaaas..."
SVAKA CAST, HARVI!
:D
Quote from: "Meho Krljic"Pošto je onomad tema o Serbische Psychou završila u đubretu, nema gde nego ovde da zakačim linak za Popboks prikaz ovog romana:
http://www.popboks.com/popx/srpskipsiho.shtml
Predivno.
Bez vređanja i forumaškog tona, bez otvorenog čerečenja, krajnje negativan prikaz.
Svaka čast! :lol:
Ako budeš imao još ovakvih negativnih prikaza, obavezno javljaj.
Evo, barem je Anđelija shvatila sve prednosti ovog pristupa.
A ja sam sa Sosom iz Kerbera onomad igrao bilijar. Fini čovek, Nišlija.
Quote from: "Harvester"REGINA
"Ljubav nije za nas, nije za naaaaaaaaaaaaas..."
ta pjesma mi je, zapravo, guilty pleasure! :oops:
inače, najdublji respect za onu parodiju PSIHA!
harv, sve češće me prijatno iznenađuješ... i svaki put sve prijatnije... što reko abdulah sidran (parafrazirajući BASKET CASE 2): 'svakog dana, u svakom pogledu sve više napreduješ!' :!:
Quote from: "Meho Krljic"Evo, barem je Anđelija shvatila sve prednosti ovog pristupa.
za razliku od nas, ostalih, koji smo shvatili sve manjkavosti tog vegetarijanskog pristupa...
To je sigurno i razlog što je onaj topik na kraju imao onoliko strana. :)
Kerber su sasvim naj, sasvim potpuno lezitimni predstavnici struje YU rock blefa, i taj, da tako kam, žanr, treba meriti po njegovim aršinima.
a po tim aršinima (blefiranje tj. neopravdano forsiranje rokenrol stava i iskreno pevanje potpuno sumanutih tekstova, neobične metafore, naizgled banalni, a zapravo apsurdni izlivi ljubavi, melodičnost i raspevanost koja koketira sa folkom) - Kerber su nešto kao Pink Floyd jurok blefa.
to se može lako ustvrditi na jednostavnoj analogiji pjesama:
1) Mama tata vratiću se ja (kad sve ovo prođe) je kombinacija THE SHOW MUST GO ON (Ooooh, Ma, Oooh Pa, Must the show go on) i GOODBYE CRUEL WORLD (Goodbye cruel world,
I'm leaving you today)
2) Upotreba motiva iz prirode, psihodeličnost, i mešavina pompeznosti i metaforičnosti, zbližava ove dve pesme:
Now wakes the hour
Now sleeps the swan
Behold the dream
The dream is gone.
Green fields are calling
It's falling, in a golden door.
And deep beneath the ground,
The early morning sounds
And I go down.
Sleepy time, and I lie,
With my love by my side,
And she's breathing low.
And I rise, like a bird,
In the haze, when the first rays
Touch the sky.
And the night wings die
Kao mala gnezda na granama
puna starih letova
kao mrtvo srce od secanja
kao prva radost decija.
Ti si moja prosla i buduca
svedok koji ne laze
ti si moja prva i poslednja
cujem nocu tvoje korake.
Vrata samo vetar otvara
zebem kao zaseda
moja pesma vise ne peva
crna joj je haljina.
Ja sam ulica za tvoj povratak
izmedju jave i sna
ja sam poslednje tvoje skloniste
nemas, nemas gde.
Quote from: "Meho Krljic"Evo, barem je Anđelija shvatila sve prednosti ovog pristupa.
Tebe treba tući, Krljisave.
QuoteKao i protagonista, jezik Srpskog psiha ima ambiciju da bude inteligentan, provokativan i maštovit, da sruši arbitrarne granice između akademskog i populističkog, da izbriše barijere građanskog ili verskog morala i da zapeva u slavu pojedinca i njegove slobode po svaku cenu.
?
Šta je sad tu nejasno??? Metonimija, sto mu muka, to čak i Harvi shvata.
Evo ga malo poduži blurb za drugo izdanje:
"Sirov i brz, žestok u dokazivanju svojih provokativnih premisa, pomalo napadan u nastojanju da se silom probije u elitno društvo (pop)kulturnih i umetničkih prethodnika koje često navodi, kao i mnogi drugi debitantski romani on čitaoca osvaja pre svega silovitošću teksta."
:evil:
Quote from: "Ghoul"c,c,c... ovo sranje si MOGAO da pročitaš, a NAŽIVO još gnjaviš...
Pa kad tvoj junak umesto upražnjavanja seksa, a za razliku od Psiha, samo gleda filmove. :lol:
Pazi, baš sam i ja razmišljao kako bi ovaj prikaz lako mogao, zbog moje izuzetne pristojnosti da se tako zloupotrebi i iskoristi za neki blurb. Ipak, odlučio sam se za ovaj pristojan, uglađen pristup u kome dokonom surferu prvo na izvolte nudim površne kvalitete ovog romana da bih ga posle dočekao sa dubinskim nedostacima. Naravno, malo ko čita cele prikaze, pa je hint dat već u uvodu.
Ali, sad bez šale: ja ovde nemam nikakav emotivni ili profesionalni input, niti se razumem u književnost niti u žanr, pa je ova neka, ne baš fenomenološka, ali bezemotivna analiza delovala kao najpoštenije rešenje.
Quote from: "Milosh"Quote from: "Ghoul"c,c,c... ovo sranje si MOGAO da pročitaš, a NAŽIVO još gnjaviš...
Pa kad tvoj junak umesto upražnjavanja seksa, a za razliku od Psiha, samo gleda filmove. :lol:
oćeš da kažeš da je meho moj roman čitao MUDIMA a ne očima/mozgom?
SAD MI JE DRAGO ŠTO SAM MU DAO ELEKTRONSKU A NE PAPIRNU VERZIJU!!!
:roll: :P :idea:
brrrr... već sam mental image meha kako prevlači svoje mošnice preko sve ređih (pa time i skupocenijih) primeraka NAŽIVOG je TOO MUCH!!!
proklet bio, miloše!
prokleta bila moja prljava mašta!
proklet bio meho (znaš ti zašto)!
:x :cry:
Pa... video si na šta mi liči monitor. Trebalo je da ti bude jasno da one fleke nisu zaista od poridža, kako sam ti ja rekao.
Dobar ti je prikaz...
BTW, kome treba da zahvalimo za link ka Vitgenštajnu?
Goranu. Ja sam samo stavio 'Witgensteina' u prikaz, a on me zvao telefonom da pita da li mislim na Ludviga Vitgenštajna i onda samoinicijativno linkovao na srbski wiki o ovom filosofu. Goran je čudo.
Quote from: "Meho Krljic"Goran je čudo.
:!: :lol:
Da ne pominjem da me je prošle nedelje vodio na ručak, sve vreme ismevao moj vegetarijanski lifestyle, a onda i sam naručio vegetarijanski obrok. Ghoul bi sigurno s njim imao o čemu da priča.
Pozdrav za Mehu. Fino si mu ga odmerio. "Skoro pa pozitivna kritika", ali s naglaskom na skoro.
:D
Pa, nekako mislim da Popboks nije mesto za neke moje pokušaje humora i pseudokritičarski žar. Za to imam blog :lol:
Quote from: "Milosh""...on čitaoca osvaja pre svega silovitošću teksta."
:evil:
Verbalno silovanje! :P
Mmmm... silovanje...
Pa ne, da budemo iskreni, silovitost teksta jeste jedan od najvećih kvaliteta ovog romana. Ona sama za sebe ne uspeva da donese dobru knjigu, ali jeste strogo gledano jedna od njegovih pozitivnih karakteristika. Kao kad odete na koncert nekog benda koji ne svira dobro ali barem svira glasno... To može i da vas odbije i da vas pridobije ali nećete moći a da ne primetite glasnost.
Psihov, zapravo glavni problem, ako mene pitate, je uredničke prirode, pre nego autorske. Jasno je da su, sa autorske strane, ova dvojica momaka ubacili unutra sve čega su mogli da se sete po principu 'valjda će nešto od svega toga funkcionisati'. Problem je što urednik nije dovoljno intervenisao (možda ja previše fantaziram, ipak sam neupućen u domaće izdavaštvo), nije dovoljno radio sa njima tako da se roman stilski ujednači, da se postigne narativna i motivska konzistencija, da se umanji epigonski ton i apsolutno prenaglašena referencijalnost. Rezultat je, bez sumnje, jedna neuredna knjiga koja ima povremene bljeskove nadahnuća ali zatim vrlo brzo pada ispod nivoa koji bi se smatrao prihvatljivim za objavljivanje.
No,slutim da Laguna svoj urednički posao shvata malo opuštenije. Da nije tako, sumnjam da bi iko pri čistoj svesti okačio prvih deset strana ovog romana kao preview na sajt izdavača. Aj min, prvo poglavlje Srpskog Psiha je verovatno najgore ikada napisani prvo poglavlje koje sam pročitao na našem jeziku (a ima manje od dve strane) i sažima skoro sve negativne strane romana na malom prostoru. Da sam bio potencijalna mušterija, otišao na Lagunin sajt i ono pročitao nikad ne bih dotakao ovaj roman.
Quote from: "Meho Krljic"Šta je sad tu nejasno??? Metonimija, sto mu muka, to čak i Harvi shvata.
Metonimija maj fut!
(A i koga to pa još 'oćeš da impresioniraš, jadan, nije valjda da ti i bigamične misli na pamet padaju....? xtwak )
Šta??? O čemu to pričaš, for krajsts sejk???
:lol:
(ma ne brini, volim kad si zbunjen, to je sve...)
Onda sigurno uživaš svaki put kada napišeš post :lol: :lol:
Evo, Laguna je rekla da je njima tekst na Popboksu o Srpskom psihu 'sjajan' i da se nadaju da će i dalje 'ovako lepo sarađivati'. Nije teško biti fin!!! Možda i dobijem tu Morbid Angle majicu?
Quote from: "Meho Krljic"Evo, Laguna je rekla da je njima tekst na Popboksu o Srpskom psihu 'sjajan' i da se nadaju da će i dalje 'ovako lepo sarađivati'. Nije teško biti fin!!! Možda i dobijem tu Morbid Angle majicu?
prodana dusho! prodao si se za pishljivu majicu!
ja sam ponosan sto na moj rivju nisu 'lepo' reagovali, niti mi nudili saradnju.
popu - pop, bobu - bob, pa kom opanci tom i obojici. :wink:
Quote from: "Meho Krljic"Onda sigurno uživaš svaki put kada napišeš post :lol: :lol:
Baš koliko se i ti veseliš svaki put kad napišeš ovakav prikaz.
Mislim, wtf? Kakav Ludvig, kakva katarza, kakva nesistemacka sistematizacija, kakva provokativna maštovitoast i kakvo bre potiranje i kojih to granica u facu kog establišmenta??
Čitam ti ja sve to i svo vreme se pitam o čemu se bre ovde to....?
Dobro sad, ta moja zbunjenost traje brat-bratu par sekundi a onda ladnjaka provalim da Uroš Smiljanić uopšte ne polira Srpski Psiho; Uroš Smiljanić polira isključivo Uroša Smiljanića.
I eto, nadam se samo da će autori imati dovoljno sluha da ukapiraju kako im je ovaj prikaz najveći kompliment kog će ikad da dobiju; nije mala stvar kad vidiš da ti se i kritičari grebu o lični i perosnalni infamy... :lol:
QuoteDobro sad, ta moja zbunjenost traje brat-bratu par sekundi a onda ladnjaka provalim da Uroš Smiljanić uopšte ne polira Srpski Psiho; Uroš Smiljanić polira isključivo Uroša Smiljanića.
Ponekad me zaista zadiviš...
Pa zar se kritike ne pišu da kritičar pokaže kako je pametan?
Koji bi drugi razlog imao? Prosvećivanje širih narodnih masa?
Um... Ja ću sada samo citirati delove prikaza jer mi se čini da sam pogrešno tumačen. Možda zaista jer sam pisao suviše 'ispolirano'.
Quotenajavljena kao ,,najbrutalniji srpski roman trećeg milenijuma" - pored nekoliko nesumnjivo uspelih slika i jezičkih figura, plaća danak epigonstvu i prevelikoj ambiciji da se bude ekstreman po svaku cenu
QuoteU slučaju ovog romana samozaljubljenost naprosto nije dovoljno jak motiv da iznese čak ni svega 200 strana teksta stilski neujednačenog kvaliteta. Kako se uspele i snažne slike smenjuju sa nategnutim ili naprosto pretencioznim, tako se i harizmatičnost protagoniste neumitno transformiše u samoparodiju.
Quoteopravdanja ipak nema za previše neuspešnih slika i nepovezanih narativnih motiva koji na kraju ne tvore konzistentnu celinu.
Quotepoređenje između dva dela je neizbežno, ma koliko poražavajuće bilo za naše zemljake koji su mu ovde napravili neprikrivenu posvetu.
QuoteSrpski psiho nema u sebi ničeg srpskog, sem imena likova, niti ambiciju da se na bilo koji način pozabavi kontekstom zajednice. Samozaljubljenost glavnog junaka, kada nije u kontrastu sa društvom koje se kritikuje, naprosto nije uspešan centralni motiv.
QuoteU Srpskom psihu one su samo nebrižljivo ispaljene šok-bombe koje, garnirane pozivanjem na filosofiju i poeziju, treba instant-erudicijom da nadomeste intelektualnu lenjost ovog romana
QuoteŠto sve zajedno daje ipak nedovoljno zadovoljavajući rezultat.
Quotenjegov ključni propust je verovanje da je agresivna šok-taktika (grafička deskripcija ubijanja ili cerebralna igra slikama) sama za sebe dovoljna zamena za autentični književni sadržaj.
QuoteSrpski psiho ne uspeva, niti (što je zapravo pravi greh) pokušava da dotakne istinska pitanja ljudskog ili društvenog na svojih dvesta strana krvi i poetike.
QuoteSrpska ili globalna stvarnost je, na žalost, sasvim zaobiđena u ovom romanu nauštrb primamljive, ali u krajnjoj analizi samozadovoljno isprazne igre motivima koje su drugi već (bolje) iskoristili.
Ako su ovo 'komplimenti' i moj pokušaj grebanja o nečiji infamy onda sam ja potpuno poremetio. :?
Možda je zamerka što sam pokušao da roman tretiram 'ozbiljno' iako je u pitanju treš? Pa, to je najmanje što sam mogao da učinim da razdesim naslage predrasuda koje sam imao nakon praćenja rasprave na ovom forumu i da pokažem zašto je roman zaista loš u očima što je moguće nepristrasnijeg posmatrača.
nema sad da se vadis. lepo priznaj da si otkinuo na Psiha, i pola ti je oprosteno.
:evil:
Čak se i jedan od autora romana na mom MySpace profilu (u komentarima) žali da sam 'lepo počeo a onda zagovnao' prikaz. :lol:
QuoteMožda je zamerka što sam pokušao da roman tretiram 'ozbiljno' iako je u pitanju treš? Pa, to je najmanje što sam mogao da učinim da razdesim naslage predrasuda koje sam imao nakon praćenja rasprave na ovom forumu i da pokažem zašto je roman zaista loš u očima što je moguće nepristrasnijeg posmatrača.
Meho, ako sam ja dobro shvatio, zamjerka nije što si 'roman' pokušao da tretiraš ozbiljno, nego što ga uopšte tretiraš kao - roman. Jer ovo (dozvolite mi slobodu da se oglasim na osnovu pročitanih nekoliko strana koje su okačene na sajtu Lagune) je daleko od romana - to je gomila labavo povezanih grozno rogobatnih rečenica koja ne liči apsolutno ni na šta, osim na literarno iživljavanje umišljenih srednjoškolaca koji su uzeli na sebe zadatak ne da napišu nekakav horor nego da se glupiraju na račun same književnosti kao umjetničke forme. Stoga, iako potpuno razumijem tvoj cilj (i metode) prilikom pisanja kritike, ipak razumijem i kritičare same te kritike :lol:
Da napravim filmsku paralelu - uzmimo npr. Bergmanov film Virgin Spring i Cravenov debi Last House on the Left. Neki politički korektni kritičar ovog potonjeg bi rekao nešto npr. "Iako sadrži veoma brutalne prikaze nasilja, Krejvenov film ne uspijeva sasvim u svojoj namjeri da šokira gledaoca, prvenstveno zbog slabijeg scenarija i glume koji značajno smanjuju identifikaciju gledaoca sa likovima itd.", dok bi neko iskren napisao "Ne znamo šta je ovo napravio Krejvn, ali film definitivno nije. Apsolutno svaka scena je loše snimljena, sa očajnom glumom i katastrofalnom montažom koja u startu efektno sasiječe čak i najmanju mogućnost pojave eventualne napetosti. Tamo gdje stvari treba da se vide - Krejvn ih izbacuje. Tamo gdje treba da se skrate - on ih beskonačno produžava do te mjere da vam dođe da bacate cigle, kamenje, stećke ili bilo koji drugi dio namještaja koji vam padne pod ruku pravo prema ekranu na kojem se prikazuje ovaj film. Najgori element je ipak scenario, koji je eliminisao bilo kakve emocije iz likova i pretvorio ih u otpatke iz kakve vanzemaljske fabrike robota, koji se ponašaju totalno suludo i nebulozno u apsolutno svim situacijama. Kada bismo tražili književni ekvivalent ovoj abominaciji i sramoti za predivnu filmsku umjetnost, to bi u svakom slučaju bio roman Srpski psiho."
:evil:
:cry:
jebote, harv, ovog casa si sebi zaradio popust od 66,6% na naredne moje 3 knjige!!!
pogodio si samu srz sustine centra osnovne baze esencije bitka vezanog za ovo 'psiho' zlodelo i mehin pristup njemu.
RESPECT! :!:
Pa, da, ali ako bi išli tvojom logikom, uvaženi i mnogopoštovani Harvi, sledeći primer koji si dao, onda bismo na početku kritike dali tezu da Last House on the Left nije film a onda bismo proveli ostatak prikaza kritikujući njegov nekvalitetni filmski jezik. To mu ispadne kontradikcija onda, jer ako Srpski psiho nije roman onda zašto ga uopšte kritikovati kao roman? Nećeš uzeti primerak Blica ili Nina ili Dnevnog Avaza i onda ga podvrgavati literarnoj kritici, zar ne?
Dakle, jedni način koji ja vidim da se pre svega časno, a zatim i metodično kritikuje Srpski psiho (ili bilo koji roman, uostalom) je da se posmatra rasterećen od bilo kakvog balasta i predrasuda (osim da pred sobom imamo književno delo koje je autor namerio da se čita kao roman a izdavač tu nameru podržao) i da na njega primenimo kriterijume umetničke/ estetske/ literarne prirode koje bismo primenili i na Džejmsa Džojsa/ Franca Kafku/ Dena Simonsa/ Mihaila Bulgakova/ Kurta Vonegata/ Leonida Andrejeva/ Frenka Herberta/ Tomasa Ligotija itd. itd. itd.
Mislim, već sam napomenuo, ja nisam ni poznavalac žanra (Srbski psiho uostalom i ne spada u i jedan od žanrova u koji je smeštan - ovo svakako nije horor roman) ni poznavalac književnosti uopšte pa bi moje prekurčivanje i prikaz koji bi ismevao ovaj roman sa neke mudrijaške pozicije bio sasvim pogrešan pristup. Ja sam samo mogao, što sam i uradio, da ocenim efikasnost jezika (kao malu), uverljivost karakterizacije (slabu), snagu slika (povremeno uspelu, uglavnom tendenciozno promašenu) i da povučem očiglednu paralelu sa Elisovim uzorom.
Dok i ja razumem kritičare kritike, isto tako smatram da bih ja ispao neiskren, nepošten i nezreo (što sve jesam, ali se trudim da se izborim) kada bih Srpski psiho ocenjivao ikako drugačije od Ulisa, Kuge, Čoveka u viskom dvorcu, Američkog psiha ili Neuromansera. Dakle, Sprski psiho jeste roman u svakom smislu koje formalno neobrazovana osoba poput mene ume da pojmi, ali on je istovremeno i veoma slab roman.
Naravno, to ne čini tvoju analizu Lest haus on d left ništa manje zabavnom :lol:
QuotePa, da, ali ako bi išli tvojom logikom, uvaženi i mnogopoštovani Harvi, sledeći primer koji si dao, onda bismo na početku kritike dali tezu da Last House on the Left nije film a onda bismo proveli ostatak prikaza kritikujući njegov nekvalitetni filmski jezik. To mu ispadne kontradikcija onda, jer ako Srpski psiho nije roman onda zašto ga uopšte kritikovati kao roman?
Pazi, kad se kaže "to-i-to nije film" ili "to-i-to nije roman" u ovom slučaju ne znači baš BUKVALNO to (jer nažalost u umjetnosti, za razliku od matematike, nemamo precizne definicije pojmova) nego jednostavno da neko ostvarenje pada već na osnovnim elementima koji čine umjetničko djelo - npr., Srpski psiho ima apsolutno katastrofalnu, skoro nepodnošljivu, rečenicu. Last House on the Left ima takve pojedinačne scene.
(Tako da ono "to-i-to nije film/knjiga" nije zapravo početak rivjua nego zaključak, koji je kasnije objašnjen ostatkom rivjua.)
E sad, dakle kad imamo tako neko djelo sa tako užasnim pojedinačnim rečenicama, analiziranje ostalih elemenata djela izgleda nekako... nepotrebno. Npr. u knjizi u kojoj imaš rečenicu "Nasmijao sam se kao Džoker (Džek Nikolson) u filmu Betmen (Majkl Kiton) Tima Bartona" (ili kako već glasi ista) nekako se čini da je dovoljno da kažeš "Eto, u ovoj knjizi imate ovu rečenicu i ja smatram da je apsolutno dovoljno za rivju da napišem tu rečenicu jer kakav uopšte može da bude ostatak knjige?".
Ono što pokušavam da kažem jeste sljedeće: Tvoja kritika je vrlo dobro napisana (mada, da budem iskren, preferiram pojedine članke sa tvog bloga, ispunjene raznim sarkazmima i humorom) ali izgleda mi da nije najbolje primjenljiva na konkretan roman Srpski psiho nego na neku hipotetičnu popravljenu verziju u kojoj bi neki stručnjak temeljno ispeglao konstrukciju rečenice i tako omogućio da se govori o ostalim manje elementarnim elementima.
(Kao što vidite, ja imam problem sa izražavanjem. Za ono što bi neko napisao u dvije rečenice meni treba čitavo pakovanje papira A4 formata.)
Uh, pričaj mi o tom 'problemu sa izražavanjem', meni je zadata veličina za prikaz Srbskog psihoa bila 3000 znakova a objavljena verzija ima više od 4600...
Dobro, shvatam ja šta hoćeš da kažeš i, jasno je da sam se malko šalio u vezi onoga jeste film/ nije film.
Ali nisam se šalio u smislu da i Srpski psiho valja (barem kad se piše javna kritika koja a) treba da pokuša da stavi kritikovano delo u relevantan umetnički, društveni, kulturni itd. kontekst i b) da posluži kao, koliko je moguće objektivan savet potencijalnim potrošačima u smislu njihovog novca i vremena) da se jednostavno podvrgne bezinteresnoj analizi koja, kako već rekoh, pokušava da ga oceni unutar pomenutog konteksta ali bez vrednosne predrasude.
U tom smislu mislim i da bi vađenje jedne (ili dve ili pet) rečenice iz teksta i kritikovanje romana na osnovu nje bio zabavan trik, ali nepošten i neprimeren formi javne kritike. Mislim, sjajno za blog, ili za forum, ali ultimativno nečasno jer redukuje čitavo delo na njegov detalj (Half-Life 2 je FANTASTIČNA igra jer ima uverljivu facijalnu animaciju!!!1!111) i jer pretpostavlja da se na osnovu izolovanog elementa mogu izvući relevantni zaključci koji važe za celinu, na osnovu pretpostavljenih elemenata kao što su umetnička namera, formalna (ne)disciplina ili čak žanrovski naum rečenog dela. Ovo je za mene pogrešan način pisanja (prave) kritike jer se previše oslanja na ličnost samog kritičara i njegove ideje šta bi dato delo moglo ili trebalo da bude i u skladu sa tim idejama kritika se pretvara više u ideološki intoniranu analizu nego u 'objektivniji' prikaz. (primer: Džojsovi romani, danas smatrani najvažnijim književnim delima XX veka su upravo kritikovani sličnim rečima - kako to nije književnost, kako je u pitanju nerazumljiv ili rogobatan jezik, kako su pornografski itd.)
Što, da me ne shvatiš pogrešno, ne mora da bude loše, naprotiv, može da bude sjajno i za čitanje i kao savet potrošaču. Ja samo, kako gore rekoh, ne zastupam ni jednu školu, mišljenje ili ideologiju pa bi bilo besmisleno da se obaram na ovu ili onu knjigu u nekakvom pravednom besu. Umesto toga, eto mog siromašnog pokušaja da je ocenim 'objektivno' sa strane estetskog učinka i onoliko literarnog kvaliteta koliko sam ja u stanju da prepoznam.
Fair enough!
No...
Quotejer pretpostavlja da se na osnovu izolovanog elementa mogu izvući relevantni zaključci koji važe za celinu
Pa ja to stalno radim! :evil: :cry:
Quotekako su pornografski
Dem! Nisam do sada čitao Džojsa, ali očigledno da treba da počnem.
Ma, kakvi, nema tu pornografije ni za jednu poštenu erekciju, veruj ti meni. Ima divna scena u Ulisu kada mlada devojka gleda Bluma, protagonistu romana (mogli bismo reći titularnog Odiseja), čini mi se na plaži i o njemu fantazira pa i doživi orgazam, sve samo od maštanja. Ali to je opisano na takav način da nije ni malo erotično, to jest da se u potpunosti hajlajtuje čistota i nevinos' mlade devojke. I, cenim, da se Džojs pošteno nasmeje zajedno sa svojim čitaocima jer Bluma nije lako doživeti kao seks objekat u ostatku romana (mada, nije to čisto ismevanje, više jedna demonstracija toga koliko je perspektiva varljiva stvar).
Edit: Greške u kuckanju
Harvi, u gadnoj si opasnosti da te optuže da se grebeš o Mehin svetao lik i delo... :)
Da se ja ogrebem o Harvijev lik i delo, Bog da me vidi!!!!
...da se, soproštenjem, uvalim, i kažem kako sam na mehovoj strani.
iako bih radije čitao čerečenje srpskog psiha koje bi ismevalo trapavo napisane rečenice u tom romanu (prosto zato što je zabavnije), mislim da je kritičarski nekako poštenije (a poštenije prema publici i prema autorima) napisati ovakvu kritiku kakvu je uroš sočinio.
lepo je napisati da su, ne znam, scene labavo povezane, da glumci šmiraju i da se likovi ponašaju nebulozno. problem s tim je što ja, kao čitalac, moram da verujem kritičaru na reč. u tom smilsu, mnogo je bolje napisati ARGUMENTE: šta to rade likovi pa kritičar misli da se ponašaju nebulozno, i zašto kritičar misli da je takvo ponašanje nebulozno?
naravno, UŽASNO je teško postići takvu čvrstinu argumentacije u 3000-4000 slovnih znakova, ali meho je bar pokušao, i mislim da je sasvim solidno spojio analizu i vrednovanje, bar koliko mu je prostor dozvolio.
Pa ja uopšte ne mislim da smo Meho i ja na nekim različitim stranama ovde, niti sam išta rekao protiv njegove kritike, on the contrary. Bar mi se čini.
Kako na istoj strani? Zar Meho nije musliman?
Ma kakodane! da sad ne bude kako nikad nisam vitnesovala poturanju kojekakvih klikera za bele bubrege, mislim... ništa ljucko meni nije strano i tako to...
Mislim, kapiram ja tu egzibicionističku potrebu da se zajaše ama baš svaki minimalni talasić koječije kontroverze... da se zgrabi svaka bogom dana prilika da se mnoooooogo priča ali se ujedno ama baš niiiišta ne kaže... pa da se svi održe srećnima, jelte.
Ili, malko uprošćeno za južnu tribinu: gospodo, zajebite me tih dualnih "kritika" koje jednako imponiraju i intelektualcima (bože moj, znam barem trojicu koji bi dali jedan i po testis da ovako umešno savladaju veštinu vazelinski-glatkog šlihtanja) i polupismenoj bagri koja u svakoj suptilno sročenoj uvredi može da vidi jedino kompliment.
Rader burn de fakin haus daun, I saj. :evil:
PS. Mićo, moja tupavost prevazilazi jedino moju lepotu. :wink: 8)
draga libeat:
nisam siguran da razumem razloge za tvoju konkretnu ostrvljenost i njenu tačnu metu, ali ako, kao što slutim, i dalje govoriš o mehinom rivjuu PSIHA, stvarno ne razumem tvoje potenciranje izraza kao što su 'poturanje kojekakvih klikera za bele bubrege', 'egzibicionizam', 'kontroverza', 'da se mnoooooogo priča ali se ujedno ama baš niiiišta ne kaže', 'šlihtanje' itsl.
meho je dao svoje razloge zašto je 'u rukavicama' tretirao ovaj komad govneta: ne zato što je u pitanju govno, nego što je on lepo vaspitan, pa više voli u rukavicama. hteo je da ispoštuje autore, čitaoce i sve ostale, i pruži odmerenu kritiku. i mada se meni ne sviđa implikacija da nije dobar rivju koji taxativno navede i argumentuje (unutar svojih prostornih ograničenja) razloge za svoje stanovište (naime, da je u pitanju sramotno loš roman nevredan pažnje a kamoli prenabudžene reklame i 'kontroverze' – pa, donekle, nevredan i ozbiljne esetetičke analize; sociološka, kulturološka, fenomenološka,... to je već OK: kako i zašto je baš ovakav roman toliko reklamiran, i zašto baš tako...) – kakav je bio onaj moj u BETONU – ja razumem mehu i njegovo stanovište, i mislim da si skroz promašila metu sa svim tim šlihtanjem i sl. optužbama jer pouzdano znam da njegova preterana blagost u dikciji sigurno nije motivisana dodvoravanjem bilo kome/čemu.
:lol: :lol: :lol: Ma, samo nek je kontroverzno. Što reče moj drugar Dr. M. pre nekih petnes godina, kada sam ga pitao kako se on kao konzervativni pravoslavac tako loži na Rage against the machine, a on je rekao 'Ma samo da se pravi neka gužva'.
Uzgred, samo da raščistim, nisam hteo da impliciram da bilo čiji prikaz/ kritika mora da sledi metod koji sam ja usvojio (ala ovo ozbiljno zvuči), zato sam gore i napisao: "Što, da me ne shvatiš pogrešno, ne mora da bude loše, naprotiv, može da bude sjajno i za čitanje i kao savet potrošaču." Ja sam sa velikim zadovoljstvom čitao Gulovu kritiku u Betonu, ali je jasno da JA ne mogu da pišem na isti način jer nemam formalno ista znanja niti ideološki istu poziciju. Kako to i Ghoul obično kaže, valja da cveta 1000 cvetova.
Meni do sada su najviše svidjeli macanove kritike. Ali u zadnje vrijeme on je postao preblag za moj ukus, pa razmišljam kako da nagovorim Libeat da napiši koji prikaz. :)
Dragi Ghoule, izvini što ti odgovaram ovako opširno ali – nemam vremena da sročim kratak odgovor. :twisted:
Kao prvo, iz tvojih citata vidim da te moj (isuviše stilizovan, valjda?) način izražavanja stavlja u silnu nedoumicu az tu šta je pa tu njojzi izmaklo?
Pa eto, nije mi uteklo ništa, gaddem, sve mi je kristalno jasno, i tela sam da lepo da tu kažem kako ja zaista razumem tu suštinski ljucku potrebu da se bude on-de-mišn čo'ek-promidžba, i to tako što će se (...samo u javnom kritićarskon displeju, afkors...) razgolititi ta opojna i krajnje teatralna autofelacijska sposobnost kakvu poseduju samo specifično produhovljeni ljudi koji su u stanju da u i u namenski upotrebeljenom trećerazrednom tariguzu vide isključivo i kristalno jasno - čist kubizam, bajo.
A van tog i takvog Libeat stilizma; daj ne krsti popa, brate Ghoule. Ja čitam kritike o knjigama zato što mi je stalo da saznam nešto o tim konkretno jebenim knjigama a ne o seronjama koji na iste javno ejakuliraju, to makar i za neki smradno efemerni profit. I ako hoćeš moje poštovanje kao kritičar, dobićeš ga brate i to ladnjaka, šta ti bre misliš da mi uopšte ne vrednujemo ta vaša kritič(ars)ka mišljenja, ali brate, vredujemo ih samo ako se pokažu iskrena i poštena u svojoj interpretaciji, pa bila to u pitanju ili preporuka ili zdravo pišanje po pročitanom. I ako ijednom kritičaru ikada zalomi da profitira kritikom nekog literarnog govneta, brate Ghoule - to makar i sa majicom ili priveskom za ključeve ili sa nekakvnom jebenom ikebanom, ol gud & vel baj mi - okej, nema frke, samo nek mi seronja bar da za pravo da i sama posedujem dovoljno mozga da skapiram kako je svako literarno govno ipak posledica nečije nesposobnosti i diletantizma i ničeg, bre, ama ničeg više! A svoje Ludvige i Šilere i Bodlere i kojekakve relevantne umetničke kontekste baja nek slobodno utakne sebi u laički-kontroverznu pozadinu!
I dosta više o ovome, bre!
Od sad, po ovim konkretno traš-pitanjima, obraćam pažnju samo na izjave kunca i đinđera. xsmlove2
Znaš šta Liby, ponekad umeš da budeš prava mudrica! xremyb
Što se kritike na POPBOKS-u tiče - zaista nisam imao nerava da je čitam. SP je jedna toliko prežvakana tema da mi nije jasna potreba da se troši vreme i trud na nešto što je već odavno poznato.
Zašto davati prostor nečemu što ne zavređuje pažnju? Tako se postiže samo kontra efekat. Siguran sam da će posle pročitane kritike na POPBOKS-u (koja je, kako sam pročitao na ovom topiku, ispolirana i umerena) određen broj ljudi otići u Lagunu po primerak.
Pa... Popboks je dobio od Lagune knjigu za pisanje prikaza, urednik me je pitao da li bih ga uradio i ja sam pristao. To je sve. Dakle, njegovo mišljenje je bilo da to zavređuje pažnju (a pročitao je ceo topik ovde o tom romanu), ja sam to uradio samo zbog para i perkova :lol:
Uzgred, Vitgenštajn se u prikazu pominje zato što ga glavni junak romana citira, pa ne razumem baš zašto je to sad nekakav sore point.
Ja sam već odavno odlučio da nabavim i pročitam knjigu. Sasvim sam siguran da ću dobro da se ismijem.
Pa... ne mora da znači. Nakon prvog poglavlja koje je, kako već negde rekoh, najgore prvo poglavlje ikada napisano na srpskom jeziku, pošto koristi zastrašujuće pretenciozne slike i jezičke figure, posle si malo desenzitizovan pa ti je verovatno manje smešno ono što bi ti inače izolovano bilo smešno. Mada, nije da nema duhovitih momenata. Namerno or slučajno.
Oh, well... Al nema veze - kad sam izdržao Budenbrokove, izdržaću i Srpskog psihopatu.
Ma, da, kratko je i lako se čita. Ne ostaje neki preteran ukus posle čitanja, doduše, ali to si već znao.
Quote from: "Meho Krljic"urednik me je pitao
Znači, postojala je mogućnost izbora...
Pretpostavljam da je ovo humor. :lol: :lol:
Quote from: "Meho Krljic"Pretpostavljam da je ovo humor. :lol: :lol:
Crni. :wink:
Nego, pročitao sam rivju. Ipak. Ispoliran je, fluentan... Ipak, takav kakv je - štetan je. Ako se čita na preskok - a većina ljudi ima takav pristup net štivu - stiče se utisak da je SP jedan mnogo dobar roman - ili bar jedan prilično dobar roman. Ako ikada dođe do drugog izdanja -treba predložiti
Laguni da ovaj prikaz uvrste u celini kao pogovor. :!:
Ne kažem da nisi u pravu. S druge strane, kao i svaki dosledan narcis i snob, neću valjda da svoje tekstove podešavam kratkom attention spanu i smanjenom kognitivnom kapacitetu prosečnog surfera? Kao i Rasel Krou u filmu Gladijator (Rasel Krou), ono što ja radim odjekuje u večnosti. :lol:
Tražiću od Tarlaća da ti naruči recenziju mog scenarija. Jedini način da te privolim da ga pročitaš... :D :D
Hahah, da. :lol: Ja sam tipični malewhore.
Quote from: "Meho Krljic"Nakon prvog poglavlja koje je, kako već negde rekoh, najgore prvo poglavlje ikada napisano na srpskom jeziku, pošto koristi zastrašujuće pretenciozne slike i jezičke figure,
Eh a sta da radimo mi koji smo zaista KUPILI taj roman ?! :cry:
Al do'akacemo im mi nekako - ja sam vec osmislio kako da povratim te pare (bitan je princip naravno, al bitne su i pare jbga) i bice to "OSVETA" nesrazmernih srazmera, ako ima jos neko ovde ko se isto oseca prevarenim nek mi se javi pa cu mu pojasniti pojedinosti kako cemo "lako i samo tako" povratiti pare i to ne od izdavacha nego direktno od ove dvojice... :evil:
P.S. Ne, nije to onaj fazon kad su fanovi tuzili Bijelo Dugme zbog losheg zvuka na koncertu...
Ne bih išao tako daleko. Mislim, slaba je to knjiga ali nisam baš ubeđen da zahteva revenge strategije.
A pare, jbte ja bre nemam za pivo kad odem u grad, a kamoli nesto jace, moras me razumeti pobogu...
Pošto ne konzumiram ni pivo ni 'nešto jače' onda ne mogu da kažem da te razumem :lol:
Quote from: "Meho Krljic"Čak se i jedan od autora romana na mom MySpace profilu (u komentarima) žali da sam 'lepo počeo a onda zagovnao' prikaz. :lol:
Meho brate, moze li myspace tog autora ili onaj nji'ov blog ovde ili bar na PM ? :wink:
Pa... uh, idi na moju myspace stranu (ako nemaš link, imaš link ka njoj na mom blogu, a link za moj blog imaš u potpisu ovog posta) pa tamo u komantarma možeš da nađeš Aleksandra Ilića. Mislim da je to trenutno komentar koji je na vrhu.
Fala Meho ljud'no...
Cek bre jel ovo mene oci varaju il su mu najbolji drugari na tom majspesju Vidojkovic i Maja Uzelac ?!
Jel su oni chitali to ?! :oops:
Al da bi pojasnio moje ekstremistichke stavove povodom SP-a moram da krenem od samog pocetka...
Znaci bese to negde u maju kada sam gledo na vec pominjanoj emisiji na Studiju B "Nivo 23" gde ih nahvali onaj voditelj koga sam do tad kolko tolko cenio a sad mu necu pogledati niti jednu emisiju...
Uglavnom ja se odushevio, jer sam pre toga vec jedno 4 meseca bio skroz izlovan od sveta zbog stanovitih razloga i tripujem konachno da se neko setio da napise serial killer roman u Srbiji, i to bas sada kad sam FULL u toj prici, i naravno odma otrcim da to pazarim skroz razdragan i u ekstazi, kao eto neko se setio i nas koji smo u manjini, bas lepo od tih momaka... :(
Vec same korice su me zbunile ali sam se onda setio shta su i sami autori rekli u toj emisiji da je to kao neki "Hostel" trip na koricama pa sam ja iz toga zakljucio da je i roman u tom fazonu (jos bolje, jos jachi rad) stizem kuci pevajuci, a vec zamishljam srpskog spiha kako u srpskom fazonnu "pali i zari". I procitam shto je Meho pomeno samo ono prvo poglavlje i vec mi nije bilo dobro, reko shta je ovo pobogu ?! :? :cry:
Al dobro, reko sebi aj mozda je takav pocetak, sad kad krene rokanje nema da stane... :!:
I procitam ja tako chitav roman sve iscekujuci E SAD ce da se desi TO shto srpski psiho najbolje ume al zavrsi se i nista se ne desi ladno ?! :shock:
Ispade da je SP u jednoj rechenici da ga opishem, fensi/ex-zeldi/metalac koji shmrche koku, kara skupe kurve, odseda u Hajatu pa se vozi gradskim prevozom ?!?! :cry:
I onda me neko pita jos zasto si besan...ej bre pa to je prva knjiga koju sam ja kupio posle 3-4 godine apstinencije EEEEJ BRE !!! :x
Citiriracu 'rta Sdjua :
"Jel si besan ?
Jesam
Sto si besan ?
Ne znam
Ni sam ne znas zasto si besan e zato si besan !!!"
E ja bogme vrlo dobro znam zashto sam besan, zamislite da neko tako pljune po vashoj "religiji", da ti neko npr. dodje Meho u dzamiju i da ti se posere na ono "cebence" na kom klanjash...kako bi ti reagovo ?
Aj reci al iskreno... :(
Ja u džamije idem samo turistički, mada priznajem da bih toga koji se posere po 'ćebencetu' smatrao nevaspitanim.
Ali, jasno je da je već tvoja simpatija za voditelja Nivoa 23 koren problema. Taj čovek uredno, već godinama pokušava da koketira sa pop kulturom u svojoj emisiji a o njoj ne zna dovoljno i iznova se prikazuje kao šarlatan. Nije to neki smrtni greh, ali eto dokakvog besa ume da dovede ljude, na primer tebe.
Pored toga, iako je tvoj sažetak ovog romana dosta tačan, ipak nisi spomenuo par vrhunski nasilnih scena. Derivativnih i epigonskih, ali ipak postoje.
Heh... sećam se emisije od prošle ili pretprošle godine, kad je Koja bio gost. I pita ga voditelj nešto o Šarlu i kaže: "I vaš PRVI album se zvao "Pametan je čovek, tuplji, kad biva", šta se skrivalo iza toga naziva?". :x :x :x :cry:
Možda nisam baš najbolje zapamtio njegovu interpretaciju naslova, but you get the picture.
ja sam se glasno smejao ko malo dete čitajući komentare glede srpskog psiha od ovog ovde sina čovečje ribice, te savetujem dokonima željnim urnebesne zabave da poitaju tamo:
http://www.yumetal.net/forum/index.php?showtopic=32479&st=160&start=160
Quote from: "Meho Krljic"Ali, jasno je da je već tvoja simpatija za voditelja Nivoa 23 koren problema. Taj čovek uredno, već godinama pokušava da koketira sa pop kulturom u svojoj emisiji a o njoj ne zna dovoljno i iznova se prikazuje kao šarlatan. Nije to neki smrtni greh, ali eto dokakvog besa ume da dovede ljude, na primer tebe.
Ma ajde tog voditelja i da zanemarimo, ali vec samim tim shto su gostovali na Studiju B je dovoljna prevara napravljena jer Studio B je najmanje ZLO od svih televizija po meni pa je i to imalo jak uticaj na moju krhku i povodljivu lichnost... :cry:
Pa, dobro, šta zna dete šta je dvesta kila. Za našu provincijsku kulturnu scenu ovakav roman zaista na prvi pogled deluje kao DOGAĐAJ. Velja Pavlović je tipičan primer čoveka koji bi smatrao da je ovo neka vrsta literarne revolucije tim više što pretpostavljam da nije čuo za Američkog Psiha...
Ali zar nije jedan od autora tog čuda postao na ZS? Pa iz njegovih postova je razvidno da tip je manje pismen čak i od mene, što stvarno nije lako. Pa kako onda može biti pisac? :?
Nemojmo sad pismenost uzimati kao vrhunski kriterijum za to da se bude uspesan kreativac. Pogotovo kada je knjiga pisana u tandemu. Teorijski, mozda je tip nepismen ali ima genijalne ideje i zaplete i sjajno izgrađene likove u glavi, a njegov partner u pisanju mu pomaže da se sve to sklopi u formu književnog dela.
U praksi, rekao bih da je tajna samo u jako upornom lektoru.
Kolko sam ja skonto ovaj fol-matematichar shto radi fraktale i pametuje, on pishe ta glupiranja sa poljima kurcheva i slichno a ovaj drugi sto studira bese knjizevnos' on to sredjuje jel tako ?
chisto da vidim ko mi je primarna meta :twisted:
Nego Meho ti si beshe dobar sa tim malim shto je gistro knjizevnik il' sam utripovo, mozda bi mogo da nam ugovorish neki dejt il' tako neshto ?! :!:
Ipak mislim da je taj mali razumniji pa da ce se odma uvatiti za budjelar - tako mi se chini barem po mentalnom sklopu...mozda greshim, mada teshko...ipak sam ja uchio psihologiju na najboljem srpskom koledzu shto se tiche te temat'ke (diplomiro na "mirnih resavanjima sukoba") :lol:
Ne, bojim se da ne poznajem ni jednog od dvojice. Jedini 'kontakt' koji sam imao sa njima je što je Aleksandar ostavio komentar na mom MySpace profilu.
Quote from: Kunac on 03-05-2007, 08:28:54
Nije se sa Mijatom saliti. U krajnjoj liniji, ako nista drugo, naslovnica njegovog roman je antologijska. Odavno nisam video tako dobro resenje - pulpy as hell, ko ju je napravio, dobar posao je zavrsio.
Pogledajte:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg253.imageshack.us%2Fimg253%2F8936%2Fmijatovvampirfl5.jpg&hash=cbdfe816b3b08d441cadd7b08806ee3271a9b4c1)
U svakom slucaju, mnogo, mnogo bolje od one mrlje na kroricama NAZIVOG, ili Mirnine dosadne retro look opreme.
Sto se romana tice, kako stranice odmicu, VAMPIR mi se sve vise dopada. To nie dobro napisan roman - stil je vise nego problematican - ali je izuzetno mastovit, prica je zanimljiva (mislim da bi se od VAMPIRA mogao napravit dobar strip, pa cak i film - samo da se srede dijalozi i ublazi ozbiljan ton). Ovog puta, Mujat je napustio soc-horor NekRomanse i okusao se u vampirskom neo-gothic-u. Mijat does Anne Rice, zapravo. Procitao sam sinoc, pred spavanje, "pricu u prici" - istorijat jednog od glavnih likova, vampiruse Lejle - smesten u Englesku pre 100 godina. It was fun. Nadam se da ce digresija ove vrste biti jos. Slazem se sa Cripplom - QuotePročitao sam roman i mogu reći da je Mijat odličan materijal za neku radionicu na kojoj bi se naučio da piše.
Ima tu potencijala. A takodje, sto nije za zanemarivanje, ima decko dosta entuzijazma.
/agree.... procitah knjigu davno(Vampir).. Tek sad videh celu polemiku...
Sto se mene tice,bilo je zabavno citati,a da ulazim u raspravu o pismenost i stilu,nema poente kad mi pisanje lose ide. jbga,nismo svi savrseni :)
Šarić u šiframa pretio preko novina
Beograd -- Darko Šarić se o pretnjama funkcionerima u Srbiji šifrovanim porukama sa saradnicima dopisivao preko "Pljevaljskih novina", saznaje B92.
Darko Šarić i njegov narko kartel su razmenjivali šifrovane poruke preko tekstova u novinama, a kako B92 saznaje, jedne od njih su "Pljevaljske novine". U ovim novinama, u kojima je inače direktorka supruga Šarićevog advokata, to demantuju. Kako saznajemo, pretnje državnim funkcionerima počele su posle odluke države o oduzimanju imovine Šarićevom narko klanu.
Šifrovanim porukama u "Pljevaljskim novinama", kako B92 saznaje, Darko Šarić i njegovi saradnici razmenjivali su poruke kojima su upućivane pretnje državnom vrhu Srbije.
Direktorka ovih novina Vela Mićković, inače supruga Josifa Mićkovića koji je advokat Darka Šarića, kaže da nikakvog dopisivanja nije bilo.
"Tog dopisivanja mi nemamo u našem listu, ja ne znam o čemu Vi pričate. Ne znam da se pominju 'Pljevaljske novine'. Ko je pronašao ta dopisivanja, može nas obavijestiti, pa ćemo i mi na tu temu moći razgovatati. Dakle, mi takvih informacija nemamo da se bilo ko dopisivao", kaže Vela Mićković.
Kako B92 saznaje, vođa narko kartela Darko Šarić čak je i pronašao način da državnim organima pošalje konkretnu rečenicu upozorenja – "Nemojte da dižete optužnicu".
OT::::::::
Počeo sam da čitam Sanju od papira, roman Dušana Cicvare iz 2006. godine. U pitanju je delo mnogo ambicioznije od SLEŠER TREJLER-a, roman od 300 i kusur strana, koji po stilu neodoljivo podseća na Mijata Vujačića.
OnT::::::::
Već kad smo kod Mijata... Brine me zašto ne izlazi novi roman. Od Vampira su prošle tri godine, ranije je brže pisao.
Četiri godine kasnije...
Sanju od papira još uvek nisam pročitao, ali...
Mijat Vujačić ima novo izdanje! Doduše, u pitanju je priča u okviru antologije, ne roman, ali ima zanimljivih momenata... Za početak, Vujačić je počeo da piše/objavljuje na engleskom - domaće tržište više nije primarno, vreme je za prodor u inostranstvo.
Koga zanima, može da naruči e-knjigu preko Amazona...
http://www.amazon.co.uk/Silent-Scream-Blood-Reign-Anthology-ebook/dp/B00L6RS13E/ref=sr_1_1/276-1183243-0071067?s=books&ie=UTF8&qid=1407329187&sr=1-1 (http://www.amazon.co.uk/Silent-Scream-Blood-Reign-Anthology-ebook/dp/B00L6RS13E/ref=sr_1_1/276-1183243-0071067?s=books&ie=UTF8&qid=1407329187&sr=1-1)
Malo sam izgooglovao i...
Obratite pažnju, moliću lepo!
The 2014 Blood Reign Anthology entitled, "Silent Scream" features a wickedly morbid array of independent authors from around the world. From vampires to zombies to aliens to werecats attempting to take over the world Silent Scream has something for everyone interested in the macabre world of the horror!
Silent Scream also hosted a best Independent short story contest. The winners were (1st) "Jenny" by Mijat Vujacic, (2nd) "To Be Thirsty" by Melissa Stanizale, and (3rd) "Canopic Servitude" by Essell Pratt. The first place author Mijat Vujacic is a Serbian author who has published three horror novels in his native Serbia. As a part of his first place package he will receive an engraved prize, a free copy of the print version of the anthology, and an author platform to introduce him to the English speaking world.
Znači, Mijat izdominirao... Nadmašio nejtiv spikere...
:!:
Jebali su čvorka... :)