ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

http://www.youtube.com/watch?v=TxQV4qhtNKg
http://www.youtube.com/watch?v=bUNS9I47IWM

:evil:

Bre ja sve mislim sad će neka fora, nešto smešno, a ono isto od početka do kraja. Zašto, o zašto sam potrošio svoja dva minuta ni na šta? Isto tako, zašto ti trošiš svoje vreme pokazujući nam nebitne stvari?

Čini mi se da disuješ Lepog Miću... that is NOT good!

Religija i politika: Zašto je BiH proglašena nevjerničkom zemljom



Osveta domaćih vehabija iz Medine

BH Dani, 15.06.2007

Pise: Esad Hecimovic

Saudijska Arabija je od početka rata obilato pomagala BiH novcem, oružjem i vehabijama. Petnaest godina kasnije, BiH se fakturiše zatvaranje očiju nad narastajućim širenjem ideologije samozvanih Allahovih ratnika, nezadovoljnih što nije postala bolja sljedbenica čistog islama. Nakon što je i Islamska zajednica priznala problem, uslijedile su i javne prozivke domaće uleme kao komunističke, a sada je grupa Kelimetul Hakk BiH proglasila nevjerničkom zemljom

"Čudnog li zemana danas! 'Vehabije' se istjeruju iz džamija, a u njima se dočekuju oni koji idu da ubijaju muslimane"

(ostatak teksta samo za pretplatnike)






www.kelimetulhaqq.co.nr
kelimetulhakk@gmail.com

http://www.freewebtown.com/kelimetulhaqq/index.html

Pismo supruge šejha Ebu Mus'aba ez-Zarkawija
Četvrtak 1. Mart 2007.






Vijesti





Bismilahi Rrahmani Rrahim




Sva hvala i zahvala pripada Allahu, Onome koji daje život i smrt, i koji je propisao borbu vjernicima. Međutim, ima onih koji su odbili sprovesti ovaj propis i koji su skrenuli sa pravoga puta. Malo je onih koji su postojani u svojoj vjeri. Neka je salavat i selam na onoga koji je podstakao našu želju za iskušenjem, koji nam je pojasnio da su to visoke deredže koje ne može dostići baš svaki Allahov rob, osim iskrenih vjernika...



      Zatim, ovo pismo upućujem prvenstveno našem šejhu i vođi Usami bin Ladenu, da ga Allah čuva i učini postojanim, da bude tvrd kao kost u grlu nevjernicima...Da vas Allah nagradi i da vam olakša patnje i muke koje preživljavate pokoravajući se našem hrabrom vođi i šejhu ebu-Musabu el Zarqawiju, da ga Allah nagradi i primi kao šehida u najvišim deredžama dženneta...



http://www.freewebtown.com/kelimetulhaqq/text1.html

KOME TO SMETAJU vehabije




Hvala Allāhu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom i Samilosnom. Neka je salawāt i selām na posljednjeg Allāhovog poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, drugove i na sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.


Svjedoci smo da se već duže vrijeme našem bošnjačkom narodu jedna grupa vjernika pokušava na razne načine predstaviti kao neka negativna pojava, koju što prije treba eliminisati. Kažem na razne načine, jer pored svih vrsta medija, u ovo beščasno blaćenje vjernika su uključeni i neki drugi vidovi javnog informisanja. Tako često naš bošnjački narod, ni kriv ni dužan, bude prisiljen da na različitim skupovima sluša svoje političke i vjerske lidere kako se trude da ovu skupinu vjernika predstave u što negativnijem smislu. Nerijetko smo u prilici da čujemo kako nekakve "vehābije" dolaze u džāmije i prave razdor među muslimanima.



"U narodu je opće poznata stvar
da su to plaćenici britanske obavještajne službe
koji su ubačeni među Bošnjake -



s ciljem da ih razbiju."


No, ne treba kriviti naš ionako napaćeni i naivni narod koji, zbog svega što je preživio u posljednjem stoljeću, na sve gleda sa velikim oprezom. Pogotovu ih ne treba kriviti kada im ovakve laži serviraju ljudi kojima oni bezgranično vjeruju, a to su njihovi politički i vjerski autoriteti.


Pritisak na ovu grupu vjernika se naročito intenzivirao u posljednjih mjesec dana. Na nekim TV emisijama, koje su naročito gledane od strane Bošnjaka, mogle su se vidjeti i ankete o tome da li su "vehābije" opasne po muslimane. Zbog toga ću u narednim redovima, uz pomoć Uzvišenog, da odgovorim na pitanje: "Ko su 'vehābije' i kome to oni smetaju?"




Otkud naziv "vehābije"?



Sām naziv "vehābije" nije rado prihvaćen od strane vjernika koja je nazvana ovim imenom. Ako malo bolje proučimo odakle potiče ovaj naziv, vidjet ćemo da on dolazi od strane neprijatelja Allāhove vjere. Na isti način je zloupotrebljen naziv "terorista". Neprijatelji islāma su uz pomoć svog najubitačnijeg oružja - medija - uspjeli da ovu etiketu prilijepe muslimanima.

Nije slučajno to da svi današnji "teroristi"
nose muslimanska imena.


Nije li malo čudno da se svi današnji "teroristi"
nalaze na teritorijama okupiranih muslimanskih zemalja?


Zašto američki vazdušni napadi na japanske gradove
Hirošimu i Nagasaki u Drugom Svjetskom Ratu,
u kojima je poginulo više od 100 000 ljudi,
nisu okarakterisani kao "teroristički"?



Izgleda zato što taj napad nisu izveli muslimani. Zašto se "teroristima" ne nazivaju Radovan Karadžić i Ratko Mladić, koji su odgovorni za ubistva na hiljade Bošnjaka u Bosni i Hercegovini? Ili zašto se Slobodan Milošević, koji je odgovoran za ubistva na hiljade Albanaca na Kosovu, nije prozvao "teroristom"?



Odgovor je opet jasan: "Zato što spomenuta trojica nisu bili muslimani!"


Na isti način "šejtānove sluge" pokušavaju etiketirati određenu skupinu vjernika i na taj način smanjiti njihov pozitivan uticaj na okolinu. Pokušavaju da svojim lažima predstave ove Allāhove iskrene robove kao "rak ranu" bošnjačkog naroda, koju treba što prije amputirati, da bi Bošnjaci nastavili da žive zdravo i normalno. Neki čak idu toliko daleko da pokušavaju izjednačiti značenje riječi "terorista" i "vehābija", ali im to, bar zasada, ne polazi za rukom. Kaže Uzvišeni:
''Oni žele da utrnu Allāhovo svjetlo ustima svojim, a Allāh će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima."

(sūra es-Saff, 8. ājet)

Sām naziv "vehābije" asocira na islamskog obnovitelja Muhammeda ibn AbdulWehhāba. On je svoj život posvetio borbi protiv svih vrsta širkova i mušrika, koji su u njegovo vrijeme bili jako rasprostranjeni. Po ugledu na Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, bio je žestok u borbi protiv mušrika i u rušenju raznih vrsta širkilišta. On je kao i Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, pozivao u tewhīd (Allāhovu jednoću) i kao takav je bio veliki neprijatelj Osmanske imperije, jer je njihova vjera u to vrijeme obilovala velikim širkovima, koje svoje počinioce izvode iz islāma. Od tada pa sve do danas svi oni koji pozivaju da se Allāh obožava onako kako ga je obožavao Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, i njegovi ashābi, bez dodavanja nečega novog ili oduzimanja od toga – dobijaju od strane neprijatelja tewhīda naziv "vehābije".



Ko su, ustvari, "vehābije"?



Međutim mi, kao muslimani, ne smijemo prihvatiti od pokvarenjaka ništa "zdravo za gotovo", jer nam Uzvišeni Allāh nam poručuje:

"O vjernici, ako vam nekakav griješnik donese kakvu vijest – dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog toga što ste učinili pokajete."

(sūra el-Hudžurāt, 6. ājet)

Ako bismo postupili po ovim riječima našeg Uzvišenog Gospodara i pokušali provjeriti vijesti koje nam donose Allāhovi neprijatelji, vidjeli bismo da su to sve same laži. Vidjeli bismo da ova skupina vjernika nije nikakva sekta, kako to mnogi pokušavaju da dokažu, već da su to Allāhovi pokorni robovi, koji svoje ideje crpe iz Qur'āna i sunneta. Rekao je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem:

"Ostavio sam vam ono, pa ako ga se budete držali nikada nećete zal utati, a to je Allāhova knjiga."

(hadīth bilježi Muslim)

– a u drugoj predaji stoji:

"... Allāhovu knjigu i moj sunnet."

I zaista ćemo vidjeti da za sve ono što rade oni imaju jake dokaze iz Qur'āna i sunneta. Ako ih pitamo zašto puštaju brade, dobit ćemo kratak i jasan odgovor: "Zato što je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, rekao:

"Razlikujte se od mnogobožaca, kratite brkove i puštajte brade."

(hadīth bilježi el-Buhārī)

Ako postavimo pitanje zašto su im nogavice onako kratke, oni odgovaraju riječima Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem:

"Allāh na Sudnjem danu neće gledati u onoga ko pusti da mu se odjeća, iz oholosti i umišljenosti, po zemlji vuče."

(hadīth je muttefekun alejhi)



Ako ih pitamo o njihovim ženama, zašto su pokrivene, proučiće nam kur'ānske ajete:

"...i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje;... "

(sūra en-Nūr, 31. ājet)

"O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika – neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati, pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je."

(sūra el-Ahzāb, 59. ājet)

Još će nas uputiti na tumačenje ovih ājeta od strane dvojice ashāba, koji su najbolje poznavali Qur'ān, 'Abdullāha ibn 'Abbāsa i 'Abdullāha ibn Mes'ūda, Allah bio zadovoljan obojicom, koji kažu da se ovdje misli na pokrivanje kompletnog ženinog tijela, uključujući i lice.

Ako im uputimo kritiku da se po načinu nošenja i kompletnoga sistema života razlikuju od današnjeg "civilizovanog" nevjerničkog svijeta, oni nam citiraju hadīth Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem:

"Ko oponaša jedan narod – on pripada njima."

(hadīth bilježi Ebū Dāwūd).

Pa kažu da, ako budu oblačili odjeću kao što oblače kāfiri (npr. stavljanje kravate) ili ako budu slavili nevjerničke praznike (poput Nove godine) – strah ih je da ne prekrše naredbu Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem:

"Razlikujte se od mušrikā."

(hadīth bilježi el-Buhārī).

Na kraju, dodaju da ne žele da se poistovjete sa nevjernicima ni u čemu, jer je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, rekao:

"Vi ćete slijediti put onih prije vas, korak po korak. Pa kada bi oni ušli u gušterovu rupu vi biste ih slijedili." Rekoše: "Allāhov Poslaniče, je li Jevreje i kršćane?" On reče: "Pa koga drugoga?"

(hadīth bilježe el-Buhārī i Muslim)

Na pitanje zbog čega imaju kategoričan stav prem Islamskoj Zajednici, tvrde da ova zajednica odbija da iz prakse ovdašnjih muslimana izbaci sve novotarije poput: mevluda, zajedničkog dhikra poslije namāza, učenja Qur'āna za pare itd., već se njeni članovi još i ljute kada neko drugi pokuša da izbaci ove bid'ate iz prakse Bošnjaka. A potom nas "vehābije" podsjećaju na hadīth u kojem Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, kaže:

"...znajte da je Allāhova Knjiga najbolji govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem. Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda."

(hadīth bilježi Muslim).

Također, Islamska Zajednica odbija da poruši sva turbeta u kojima se čini veliki širk i odbija da iz svojih redova izbaci one za koje postoje jasni dokazi da se bave sihrom. A ovo je mnogo opasnije po naš bošnjački narod od novotarija.

Kada ih pitamo zašto često reaguju na ulicama kada vide neko zlo, zašto jednostavno ne prođu pored toga zla kao sav "normalan" svijet, oni nam kroz osmijeh citiraju riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem:

"Ko od vas vidi zlo - neka ga ukloni rukom. Ako ne može, onda - neka to učini jezikom, a ako ni to ne može - onda neka to prezire srcem, a to je najslabiji vid īmāna."

(hadīth bilježi Muslim)

Ako im kažemo da im se uveliko zamjera zato što smatraju da je danas u redovima Bošnjaka veliki broj nevjernika – oni nam kažu da im je Allāhov hakk preči od toga šta će narod misliti o njima. I za ovo nam navode dokaze i to opet iz Qur'āna i sunneta. Pa kažu Bošnjacima koji su prihvatili demokratiju ili neke druge sisteme, koji uređuju međuljudske odnose, mimo islāma – da je to veliki širk u Allāhovom rubbubijjetu, koji svoje počinioce izvodi iz islāma. Kao dokaz navode riječi Uzvišenoga:

"Oni koji ne sude po onome što je Allāh objavio – oni su pravi nevjernici."

(sūra el-Mā'ide, 44. ājet)

Takođe poručuju Bošnjacima, koji ne obavljaju namāz, da nemaju pravo sebe smatrati muslimanima, jer je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, rekao:

"Između čovjeka i između kufra i širka je ostavljanje namāza."

(hadīth bilježe Muslim, Ahmed, Ebū Dāwūd, Tirmidhī i Ibn Mādže).



A potom citiraju hadīth:

"Ugovor između nas i njih (nevjernika) je namāz, pa ko ga ostavi – počinio je nevjerstvo."

(hadīth bilježe Ahmed i sakupljači sunenā).

Svi ashābi su bili složni da je ostavljač namāza – kāfir, a ovoga stava su i Ahmed ibn Hanbel, 'Abdullāh ibn Mubārek, Ibn Tejmijje, Ibnul-Qajjim i mnogi drugi. A od današnjih 'ālima šejh Ibn 'Uthejmīn kaže da je čovjek nevjernik ako redovno ne obavlja namāz, pa makar ponekad i klanjao. A potom ova grupa vjernika postavlja pitanje:

"A koliko danas Bošnjaka ne obavlja ovaj drugi islamski rukn?"

Takođe upozoravaju na veliki broj Bošnjaka koji psuju Uzvišenog Allāha i ismijavaju se sa propisima naše vjere (npr. ismijavanje sa bradom i nikābom). Podsjećaju nas na one koji su išli zajedno sa Allāhovim Poslanikom, sallallāhu 'alejhi we sellem, i njegovim ashābima u borbu, pa su se neki od njih počeli ismijavati sa ashābima. Jedan ashāb je to čuo i odmah otrčao do Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, da ga obavijesti o tome. Naravno da su i ovi otišli do Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, da se pravdaju, ali ih pretiče Džibrīl, 'alejhis-selām, i donosi objavu od Uzvišenog:

"A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: "Mi smo se razgovarali i zabavljali se."  Reci: "Zar ste se Allāhu i Njegovim ājetima i Poslaniku Njegovom rugali? Ne pravdajte se! Nevjernici ste postali nakon što ste bili vjernici!" Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su nasilnici."

(sūra et-Tewbe, 65. i 66. ājet).

Ovim ājetom je Uzvišeni ovu grupicu nazvao nevjernicima i ništa im nije pomoglo to što su pošli u borbu zajedno sa Allāhovim Poslanikom, sallallāhu 'alejhi we sellem, i ashābima. Šta tek reći za današnje Bošnjake koji uzimaju Allāhove propise kao predmet ismijavanja ili za one koji psuju Uzvišenog Allāha.

Ova grupa vjernika za sebe tvrdi da su "ispravni sljedbenici sunneta" i da ne prihvataju nikakav drugi naziv pored ovoga, pa nam citiraju riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem:

"U mom ummetu će biti uvijek jedna skupina ljudi na istini sve do Sudnjeg dana."

(hadīth je muttefekun alejhi).

Na pitanje:

"Otkud tolika sigurnost da ste vi ta skupina koja je na istini?",

– odgovaraju riječima Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem:

"Moj ummet će se razići na 73 skupine. Sve će ući u vatru osim jedne." Rekoše: "Koja je ta skupina, o Allāhov Poslaniče?" On reče:"Oni koji budu na čemu sam ja danas i moji ashābi."

(hadīth bilježi Tirmidhī),

...a mi se trudimo da se očnjacima  uhvatimo za sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i četvorice prvih ispravnih halīfa kao što nam naređuje Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem:

"Onaj ko bude živio poslije mene vidjeće velika razilaženja; na vama je da se pridržavate moga sunneta i sunneta mojih ispravnih halīfa. Uhvatite se za njega (sunnet) očnjacima; čuvajte se noviteta u vjeri, svaki novitet je novotarija, svaka novotarija je zabluda."

(hadīth bilježi Ebū Dāwūd).

Iz prethodnog smo se mogli uvjeriti da ovi vjernici zaista imaju čvrste dokaze za sve ono što rade i da se grdno varaju svi oni koji ih svrstavaju u nekakve sekte i grupice koje negativno utiču na islām i muslimane. Sve su nam argumentirali sa ajetima iz Qur'āna i vjerodostojnim hadīthima. Vrlo je teško da neko uđe u raspravu sa njima, sa ciljem da dođe do istine, a da nakon ovakvih dokaza ne postane jedan od njih. I svi oni koji ih nazivaju nekim drugim imenom od imena "ispravnih sljedbenika sunneta", prave veliku grešku i čine veliku nepravdu prema ovoj skupini vjernika. Na kraju ih pitamo da li se plaše za svoju sigurnost, s obzirom da žive u vremenu naglog širenja širka, kufra i fesāda (nereda) među onima koji sebe nazivaju "muslimanima." Oni nam odgovaraju riječima Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem:

"...Sudnji dan se neće pojaviti sve dok se živi od mog ummeta ne priklone mušricima i sve dok skupine od mog ummeta ne budu obožavali kumire."

A potom u istom hadisu stoji:

"U mom ummetu će uvijek biti skupina na istini. Njima neće naškoditi onaj ko ih napusti (ili ostavi) sve dok ne dođe odredba Uzvišenog Allāha."

(hadīth bilježe Ebū Dāwūd, Ibn Mādže, a hadīth je sahīh).



Kome to smetaju ispravni sljedbenici sunneta?



1. Iblīsu, neka je na njega Allāhovo prokletstvo. Iblīs, vođa šejtānā, koji se uzoholio ne htijeći učiniti sedždu Ādemu, 'alejhis-selām, i koji je izbačen iz dženneta zbog svog nevjerovanja, navodiće ljude na zlo sve do Sudnjeg dana. Kao takav je i neprijatelj broj jedan sljedbenicima istine, koji pozivaju ljude u sve ono što je dobro. Kada je istjeran iz dženneta, Iblīs je zamolio svoga Gospodara da mu dā vremena do Sudnjega dana da zavodi ljude:

"Gospodaru moj." - reče - "zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem, osim među njima Tvojih robova iskrenih."

(sūra el-Hidžr, 39. i 40. ājet).

Također kaže Uzvišeni:

"...šejtān je doista čovjeku otvoreni neprijatelj."

(Jūsuf, 5. ājet)



2. Nevjernicima tj. šejtānovim slugama od ljudi i džinnā. Nasuprot kufru i kāfirima stoje – īmān i mu'mini. Kāfiri se bore za nevjerstvo i laž, a mu'mini za vjeru u Uzvišenog Allaha i istinu. Tako će ove dvije skupine uvijek stajati jedni drugima na put i stalno će postojati borba između njih sve do Sudnjega dana. Kaže Uzvišeni:

"Ni Jevreji ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatis vjeru njihovu."

(sūra el-Beqare, 120. ājet)



3. Sljedbenicima novotarija. Bilo da se radi o novotarima u īmānu ili novotarima u djelima, sljedbenici sunneta će im biti stalna smetnja na njihovom putu zablude. Posebno se u svom neprijateljstvu prema čistom sunnetu ističu ovi prvi, dakle novotari po pitanju īmāna. U istoriji islāma je zabilježeno mnogo slučajeva u kojima su iskazali svoje neprijateljstvo. Jedni od njih, haridžije, su u 'Uthmānu i 'Aliji, Allāh bio zadovoljan obojicom, trećem i četvrtom halīfi i zetovima Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, vidjeli smetnju svojim idejama pa su ih ubili. Nasuprot njima mu'tezile, su jednog od imāmā sunneta, Ahmed ibn Hanbela, podvrgavali velikoj fizičkoj i psihičkoj torturi, samo zato što nije htio priznati njihovu novotariju da je Qur'ān stvoren. Sufije, također novotari u pitanjima 'aqīde, su se žestoko borili protiv Muhammeda bin 'AbdulWehhāba i njegove misije, zato što je odvraćao ljude od širka i pozivao ih u tewhīd. I ovaj sukob između sljedbenika novotarija i sljedbenika čistog sunneta će trajati do Sudnjeg dana.



4. Griješnicima iz redova muslimana. Nema sumnje da će oni koji pozivaju u dobro, a odvraćaju od zla naići na zatvorena vrata kod onih koji su muslimani, ali su njihovi životi puni velikih i malih grijeha.




Svakom bludniku smeta onaj -

koji ga "nekada" može izbičevati ili kamenovati
zbog tog sramnog čina.

Alkoholičarima iz redova muslimana
nikako nisu dragi oni koji će im "nekada" zabraniti da piju alkohol
i možda izbičevati zbog njegovog konzumiranja.

Takođe zelenašima, koji se bogate na račun velikih kamata,
neće biti drago kad im se "jednog dana", inšā'Allāh,
ukine kamata i kad će morati zavrnuti rukave
i pošteno zaraditi svoj dinar.


5. ?????????????????. Ovoj skupini još ne možemo odrediti naziv, jer se i dalje vješto kriju iza ideja ehlis-sunneta, mada su u zadnje vrijeme počeli javno da iskazuju ono što njihova prsa kriju. I njih nazivaju "vehābijama" jer su do skora bili u saffu sa prethodno opisanom skupinom. Iako polako ali sigurno napuštaju saffove ispravnih sljedbenika sunneta, još nisu uspjeli da sa sebe skinu ovu etiketu, koju su im nalijepili neprijatelji islāma, dok su oni javno propagirali ideje potpomognute skupine. U zadnje vrijeme uporno pokušavaju pokazati javnosti da oni nisu više ono što su nekada bili. Tako javno izlaze pred TV kamere sa kravatama ili stavljaju svoje slike u novinama da svi vide da su skratili brade i da više ne liče na "ekstremne" muslimane. Ali to im nije dovoljno, već svoju braću sa kojima su nekada bili zajedno u saffu nazivaju različitim imenima poput "ekstremisti", "tekfirovci" itd. A mi ih pitamo:

"Zašto sve ovo?"

Zar nas niste vi učili ovim idejama na ljetnim kursevima širom BiH, a sada nas zbog istih prozivate? Zašto sada kratite brade, a nekada ste nas ubjeđivali da je brada wādžib i da se smije skratiti samo "ako je život u pitanju"?! Ko vama to prijeti smrću? Recite nam, pa da se zajedno, kao nekada, borimo protiv njih. Zašto, umjesto bijelih kapica i široke odjeće, danas oblačite uska odijela, i to još sa kravatom, a nekada ste nam govorili da je to oponašanje nevjernika? Sjećate li se kada ste nas na svojim predavanjima podsticali da volimo džihād i mudžāhide, a danas vi vođe džihāda nazivate "banditima".

Vi ste nas učili da se borimo protiv novotarija, a danas nam se smijete kad iste izbacujemo iz džāmija. Kako je to Ebū Muhammed el-Maqdisi nekada bio rado viđen u časopisu "SAFF", a danas je taj isti – duhovni vođa ove negativne, ekstremne struje muslimana?

Mustafa ef. Cerić je odjednom postao " 'ālim" u vašem časopisu, a nekada ste nam govorili da je novotar i filozof? Zašto prozivate skupinu mladića iz Sandžaka u svome časopisu, kad su nekada oni bili glavni distributeri vašeg lista u Sandžaku?

Šta se to dešava sa vama? Recite nam već jednom u čemu je problem?

Ako ste podlegli svim ovim iskušenjima koja su snašla današnje vjernike, pa ne možete da izdržite ovaj pritisak – shvatićemo vas. Pa, Uzvišeni Allah nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti... Ali, nemojte prozivati nas, koji smo odlučili da ostanemo na ono na čemu smo nekada bili zajedno, čvrsto se držeći sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Nemojte nam vi lijepiti kojekakve etikete, kao što to rade neprijatelji Allāhove vjere. Ako ste napustili naš saff – nemojte stajati u saff sa onima koji su protiv vas!

Ako ste, pak, odlučili da promijenite menhedž radi nekih dunjalučkih koristi – onda to uradite na jedan kulturniji način. Nemojte kaljati našu čast, a s ciljem da sebe prikažete u što boljem svjetlu. Samo nam recite kome to hoćete da dokažete da više niste ono što ste nekada bili. Možda vam mi možemo pomoći u tome.

Evo, apelujemo na Islamsku Zajednicu i sve one kojima se želite prikazati u što ljepšim bojama:

''Otvorite im već jednom vrata vaših organizacija! Oni više nisu "vehābije" niti "ekstremni muslimani". Oni više ne nose duge brade i kratke nogavice, oni sada nose kravate isto kao i vi... Njima više ne smetaju novotarije, kao ni vama. Oni sada ismijavaju one koji se bore protiv novotarija, isto kao i vi. Oni sada klanjaju dženāze svim Bošnjacima, bez izuzetka, i nimalo im ne smeta to što su neki od njih cijeli život psovali Uzvišenog Allaha, ili umrli sa Titovom slikom u džepu. Oni se stide vremena kada su vam "pravili probleme" u džāmijama, izgovarajući naglas: Āmīn! Primite ih već jednom u vaše organizacije, pa olakšajte i njima i nama. Dosadilo nam je više da nas prozivaju u svakom novom broju "SAFF"-a, da bi se vama dokazali. A i njima će biti draže da više ne pišu o nama, već da taj prostor u "SAFF"-u iskoriste za mudre savjete i izreke njihovog novog duhovnog lidera Mustafe Cerića.''

A ako nekada ponovo odlučite da se vratite u nas saf – bujrum! Kod nas su, za sve one kojima je Allāhova vjera iznad svega – vrata uvijek otvorena. Samo pazite! Nemojte da budete od onih za koje Uzvišeni kaže:

''Među vama ima i takvih koji će sigurno oklijevati i koji će, ako doživite poraz, reći: "Sām Allāh mi je svoju milost ukazao što s njima nisam bio!" A ako vam Allāh da pobjedu, on će sigurno reći, kao da je između vas i njega bilo nekakvo prijateljstvo: "Da sam kojom srećom s njima bio – veliki plijen bih dobio!" ''

(sūra en-Nisā', 72. i 73. ājet).

Arhiva DANI 144

CETA POSTENIH AGRESORA

Ismet Djuheric bio je prvi komandant jedinice Vojske Republike Srpske "Mesa Selimovic", u cijem su sastavu bili uglavnom Muslimani iz sela sa podrucja opstina Bosanski Brod i Derventa. Ova jedinica "Muslimana sa kokardama", kako su je neki nazivali, bila je i do danas ostala jedna od velikih kontroverzi proteklog rata. Za Dane Ismet Djuheric po prvi put iznosi do sada siroj javnosti nepoznate detalje o zbivanjima ciji je ucesnik i svjedok bio


 

Pise: Vlado Mrkic





--------------------------------------------------------------------------------

DANAS ISMET DJUHERIC ZIVI SA SUPRUGOM
Hanumi com u selu Sijekovac kod Bosanskog Broda. Zaposlen je u Rafineriji nafte, gdje radi i njegova kcerka. Ne racunajuci nekoliko mjeseci izbjeglistva u obliznjim selima Dubocac i Kobas, to je danas jedina muslimanska porodica koja je cijeli rat provela u Sijekovcu.

Za Dane Ismet Djuheric po prvi put iznosi do sada siroj javnosti nepoznate detalje o zbivanjima ciji je ucesnik i svjedok bio. Ovo je samo mali dio te price, svjedocenja o jednom tragicnom vremenu, o dogadjajima koji su se mogli odigrati, cini nam se, samo u uzavrelom bosanskom loncu, podgrijavanom podjelama i mrznjom od komsija preko Drine i susjeda preko Save.

POCETAK NESRECE: Prije rata bio sam zaposlen u Skupstini opstine Bosanski Brod, a bio sam vezan i za neke poslove u vlasti i oko vlasti. To spominjem zato jer je uticalo na sudbinu koja me je kasnije zadesila. Bio sam i u politici, uvijek lijevo orijentisan, clan Komunisticke partije, kasnije Saveza komunista. Danas sam socijalista. Mislim da je tako ispravno. Uvijek sam tvrdio i danas tvrdim da su ekstremisti poceli ovaj rat. Oni su bili eksponent i sredstvo onih koji su dosli na vlast nakon visestranackih izbora, kada je i pocela nasa nesreca.

Ja sam prije rata bio pripadnik rezervnog sastava JNA. Imao sam cin kapetana i pripadao tadasnjoj 327. brigadi u Derventi, u cijem je sastavu bio i Brodski bataljon. Izvrsavao sam postavljene zadatke, tada je to bilo legalno, rat jos nije bio poceo na ovom podrucju, mada sam se plasio da ce rata biti. I u opstini su moji poslovi bili vezani za to. To se mnogima nije svidjelo, posebno ekstremima, prije svega Hrvatima, pa onda i Muslimanima. Kazem Muslimanima, jer sam to i danas. Bio sam Jugosloven, sada sam Musliman.

Vec padom kasarne JNA u Slavonskom Brodu z91. godine, ovdje su poprilicno narasle tenzije. Bilo je carki, nosilo se oruzje. Ja sam bio od onih koji su zagovarali zajednistvo, ne moramo reci bratstvo - jedinstvo. U Hrvatskoj je vec bila nova drzava. Ako treba da se od nekoga zastitimo, govorio sam, onda da se stitimo zajedno, jer zivimo zajedno, i Srbi i Hrvati i Muslimani. S time se nisu slagali ekstremisti iz hrvatskog i muslimanskog naroda i mogu reci da sam bio nagovaran i od jednih i od drugih da pristupim i jednima i drugima. Ne iz ljubavi, nego iz interesa, jer su vjerovatno racunali da bi moj ugled i ono sto sam radio moglo puno da im vrijedi.

Govorili su: "Pristupi, nece ti biti nista." To se pokazalo i kad su me kasnije napali. A napali su me pripadnici milicije koja je u Brodu formirana pocetkom marta z92. godine i u kojoj su bili Hrvati i Muslimani. Prvi komandant vojne policije u Bosanskom Brodu bio je Josip Bilic. To su sve ljudi koji su imenovani po naredjenjima iz Slavonskog Broda. Srbi su se vec bili odvojili u Lijesce.

ZESTOKA PUCNJAVA: Ja sam bio predsjednik Savjeta mjesne zajednice Sijekovac i kad su meni dosli neki mjestani da se dogovorimo kako da se zastitimo, najvise od kriminalaca, bilo je raspolozenje da se u straze ukljucimo svi, Srbi, Muslimani i Hrvati. Ali, pobijedili su prodorniji, a to su ekstremi koji su rastjerali ove koje su zeljeli da zive zajedno. Mene su odmah smijenili sa mjesta predsjednika mjesne zajednice, ustvari, nisu me smijenili, nego su jednostavno uzeli vlast u svoje ruke.

U fizickom napadu na mene i moju porodicu te veceri ucestvovalo je 17 ljudi iz sastava takozvane Vojne policije. Napali su nas u nasoj kuci i zahtijevali da predam oruzje. Mislili su da je kod mene oruzje pohranila JNA. To nisam imao, ali sam imao svoje oruzje. Prvo su pucali pa trazili da se predam. Pucnjava je bila zestoka. To vece razgovarao sam sa generalom Kukanjcem, sa komandantom Brigade u Derventi, sa stabom u Brodu, sa stabom u Lijescu, i trazio da napadi na mene prestanu. Nisam se htio predati. Uzvratio sam na vatru. Sa mnom su u kuci bili moja zena, tada maloljetni sin i kcerka. Ono sto me najvise boljelo je da su medju napadacima bile i neke moje komsije ili njihova djeca.

Nasa kuca je bila sva izresetana. Intervenisano je sa najviseg mjesta da ti napadi prestanu, ali nama nije preostalo drugo nego da idemo. Tog dana bila je neka sahrana, umrla je jedna ugledna licnost i svi su otisli na sahranu. Kada smo vidjeli da se straza povukla, nekako smo izasli iz Sijekovca i otisli u moje rodno mjesto Dubocac. Javio sam se u Garnizon i otisao u Derventu.

HOSOVCI DOLAZE: Medjutim, ista grupa koja je mene napala u Sijekovcu, pojacana sa jednom grupom hosovaca pod komandom ovdje poznatog njihovog vodje Obradovica, napala je Dubocac i zauzela ga. Obradovic je zivio u Slavonskom Brodu, imao tamo kafanu, bio je Srbin, negdje od Kraljeva, ali je bio u HOS-u. Poslije pada Dubocca pobjegli smo u muslimansko selo Kobas i tu je moja porodica zivjela, a ja sam bio u Derventi, u brigadi.

Grupa od 22 hosovca, takozvane handzarlije, ciji je komandant bio neki Ekrem Mendela, odnekud iz srednje Bosne, dosla je u Sijekovac iz Hrvatske i smjestila se u kontejnere jednog teslickog preduzeca, nedaleko od moje kuce. Oni su drzali Sijekovac, zajedno sa takozvanim interventnim vodom Nijaza Causevica iz Sijekovca, zvanog Medo. Obradovic i Causevic su ovdje harali sa svojim grupama sve do oslobodjenja Broda. Obradovic je kasnije poginuo, ubijen je od svojih, kad su bjezali sa Zborista, pokusao je da ih zaustavi i neko od njegovih ga je ubio.

LISICA U KOBASU: Od tada, pa sve do oslobodjenja Broda, ja sam bio u Derventi. U osmom mjesecu '92. formirao sam svoju jedinicu u sastavu Vojske Republike Srpske, koja je bila sastavljena uglavnom od Muslimana, i bilo je nesto Hrvata i Srba u njoj. Tako se i zvala, samostalna muslimanska jedinica "Mesa Selimovic", i do kraja rata je egzistirala u sastavu Vojske Republike Srpske. Formirana je u selu Kulina kod Dervente, pred seoskom skolom. Kumovi su bili general Kelecevic i tada pukovnik, kasnije general Slavko Lisica. Ja sam bio prvi komandant te jedinice, sve do januara z93, a poslije sam se demobilisao i radio u Brodu. Jedinica je brojala oko 120 boraca, sto se mijenjalo od vremena do vremena. Bio je to, dakle, sastav jedne dobre cete. Prosla je sva brodska i derventska ratista, a ucestvovala je i u borbama oko Teslica, Tesnja, Maglaja, Zavidovica. U njenim redovima bili su sve posteni ljudi, oni koji su ostali da zive ovdje. Ova jedinica je posteno obavila svoj posao. Nase misljenje je bilo da imamo pravo da branimo svoje, a branili su ljudi svoje, ostali tu i smatrali smo da je to pravedno. I zaista, i danas najveci dio tih ljudi zivi i radi ovdje.

Kako je doslo do formiranja ove jedinice? Da ne bude zabune, mi smo se dobrovoljno prijavili. Ja sam htio da se na neki nacin zastite ljudi koji su ostali na svome. Obratili smo se Lisici i on je prihvatio nase opredjeljenje. Tada je bio pukovnik, komandant takticke grupe. Dosao je u Kobas, gdje smo izbjegli iz Dubocca, skupio muslimanski narod, i u dvoristu kuce u kojoj sam bio smjesten sa svojom porodicom odrzao govor, obecao ljudima da ih nece niko dirati. I tada je rekao: "Ako ste voljni, poslat cu vam vozilo." Nikakve prisile nije bilo. Gore, kod skole u Kulini, razmisljali smo o imenu jedinice, i koliko se sjecam, cini mi se da je bas Lisica spomenuo ime Mese Selimovica, a da je general Kelecevic prihvatio. Meni se to ime svidjalo, slozio sam se, citao sam Mesu, nekad sto sam morao, nekad sto sam volio. I ostalo je tako. Mi kao jedinica nismo nista uradili sto ne valja, neka neko od protivnika kaze da nije tako. Dolazili su nam strani novinari, cak je dolazila i princeza Jelisaveta na liniju, dolazili su engleski poslanici, pili s nama kafu. Bili smo poznati po tome da se napravi dobra klopa, fini fis, ispece riba, to su ljudi iz Dubocca, koji su zivjeli na Savi.

AGRESORI NA SVOME: To sto sam radio, sto smo radili, sami smo odabrali i ne kajemo se. Znam da su Srbi proglaseni agresorima, ali mi to nismo prihvatili. Mi smo bili u sastavu Vojske Republike Srpske, bili smo sa nasim komsijama, niko drugi nije bio tu, tu nije bilo nikoga iz Crne Gore ili Srbije. Ako su oni bili agresori, onda smo i mi skupa s njima bili agresori. A kako cu ja biti agresor na svome? Ne znam, to mi nije jasno. Bio je rat, bilo je i onih koji su nosili puske, a nisu bili zreli za to, bilo je svega, trebalo se pricuvati i ne ici sa svoga. Neki nisu mogli izdrzati, otisli su, ali su neki izdrzali, i ostali. Imate cijela muslimanska sela koja su ostala. Uzmite samo Luzane i Omeragice u derventskoj opstini, kompletna sela nastanjena Muslimanima su ostala i svi su i danas tamo.

U mojoj ceti je bio znacajan broj Dervencana Muslimana, ali i u cijeloj Derventskoj brigadi. Nemoguce je to uzeti zdravo za gotovo, to sto se govorilo o agresiji. Da su dosle jedinice iz Srbije pa zauzele ovaj prostor, moglo bi se govoriti o agresiji. Do maja mjeseca '92, kad su izginula djeca u Kolibama, 18-godisnjaci, JNA je bila legalna na ovim prostorima. Ni tada se nije moglo govoriti o agresiji. Ta rijec je koristena da se privuce medjunarodna zajednica. A to su svi htjeli. Znam da je bilo slucajeva da su sve tri strane napadale same svoja sela da bi optuzile drugu stranu, i to ne moze da amnestira ni jedne, ni druge ni trece. To je ziva istina. Sve je to radjeno da bi se izazvao haos, jer ljudi su, osim tih ekstrema, ipak zeljeli da ostanu na svome i da i dalje budu komsije. Evo, i sada se vracaju.

Tacno je da je bilo mnogo vise Muslimana na drugoj strani. Ali, oni nisu bili samostalni. Oni su bili u HVO-u. Morali su slusati sta im se kaze. U svakoj jedinici sastavljenoj od Muslimana pri vrhu je bio neki Hrvat kao savjetnik, a zna se sta je savjetnik. Ja sam imao puno povjerenje, nisam imao takve savjetnike u svojoj ceti, kao ni moj nasljednik kasnije.

ZLOCIN U SIJEKOVCU: Zlocin u Sijekovcu desio se 26. marta z92. godine. Ja sam tada bio u Derventi, u svojoj jedinici, kao operativac u stabu Brigade. Prvi sam u Derventi dobio informaciju o tome sta se dogodilo. Znam da je tadasnji krizni stab Sijekovca donio odluku da se izvrsi napad i razoruzanje tog dijela sela, o tome postoje i pisane informacije. Tu naredbu potpisao je Smajo Havic, tadasnji predsjednik kriznog staba Sijekovca, koji se ubrzo nakon toga povukao, valjda je vidio sta je uradio. U tom napadu ucestvovali su Obradovicevi hosovci i interventni vod Nijaza Causevica Mede, u kojem je bilo ekstremnih Sijekovcana, i Hrvata i Muslimana. Tada je izgubilo zivote osam Srba, neduznih ljudi, koji nikome nisu bili nista krivi, a neki su od njih cak bili i retardirani. U Derventi sam dobio tu vijest od Mise Bacica, sada vec pokojnog, nadam se da ce biti rehabilitovan, jer nacin na koji je izgubio glavu ne ide na cast nikome ovdje.

U Sijekovcu je prije rata bilo najvise Muslimana, pa Srba, pa Hrvata. Da nije bilo ekstrema, robijasa i kriminalaca, Sijekovac je mogao zadrzati i status neke neutralnosti, iako je tesko bilo ostati neutralan.

Slucaj je dobro dosao da se nastavi rat i znacajno uticao na to, bez daljeg. To je jedan od dogadjaja koji su rekli da vise nema povratka nazad. Da ovog zlocina nije bilo, mnogo ljudi ne bi bjezalo kad smo mi dosli. Mnogi nisu zeljeli da odu, ali su se plasili osvete.

PIKLOVIC SNIMA FILM: Na ovom podrucju komandovao je HVO. Farsa je kad se kaze da su Muslimani imali neka svoja prava. Istina, bili su u manjini, u odnosu na Srbe i na Hrvate, pogotovo u odnosu na Hrvate. Od marta do oktobra '92. ovdje je bila vlast HVO-a, koji je drzao cijeli ovaj prostor, sve do Podnovlja prema Modrici. Moze se slobodno reci da je to bila hrvatska vlast, jer se komandovalo iz Hrvatske.

Vojne jedinice formirane su prema sastavu stanovnistva, pa je, na primjer, 102. bosanskobrodska brigada imala Sijekovacki bataljon, kojim je komandovao Adnan Ramadanovic (poginuo kasnije od komsija). On je bio prvi komandir vojne policije u Sijekovcu pocetkom marta z92. Sva naredjenja dolazila su od HVO-a. Ivan Brizic je bio predsjednik kriznog staba, Armin Pohara mu je bio nekakav prvi izvrsilac, ali su sva naredjenja dolazila iz Slavonskog Broda. Postoji film koji su snimali ljudi iz HVO-a, koji prikazuje paljenje sela kad su se Srbi povukli, od Lijesca pa nadalje. Licno je Piklovic isao u automobilu i gledao kad su ta sela paljena, snimano je iz njegovog automobila, a on je bio tada predsjednik Izvrsnog odbora SO Slavonski Brod. Mislim da je Tudjman licno dao odrijesene ruke Anti Prkacinu da u Posavini radi sta hoce. HVO je popalio sva srpska sela prema Doboju. Vjerovatno je to paljenje izvrseno da se Muslimani iz Kotorskog i od Modrice ne bi naselili u ta srpska sela i tako promijenili etnicku sliku u opstini.

Postoji dokumentacija, sa imenima, iz koje se vidi da su pripadnici takozvanog Sijekovackog bataljona, u kome je bilo dosta Muslimana, primali platu iz Hrvatske. Ko je onda bio agresor? Ovdje je ratovalo nekoliko formacija hrvatske vojske. Jedna od njih je bila 108. brigada, prva formirana brigada hrvatske vojske, koja je, kako kazu, oslobodila kasarnu JNA u Slavonskom Brodu. Dozivjela je debakl na Kostresu i Novom Selu, gdje je izginulo 60 do 70 posto njenog sastava. Ja sam zarobio njihovu dokumentaciju. Komanda Brigade je bila u jednoj kafani kraj Ukrine. Sjecam se visoke vaze sa karanfilom na stolu, mapa, koje sam nasao. Mislim da se komandant zvao Martin, ne sjecam mu se prezimena, ali znam da je bio rezervni oficir a prije rata komandir jedne inzenjerijske cete JNA u Derventskoj brigadi.

Oni su ovdje dosli iz Hrvatske, ovdje su komandovali, bili glavni. Ovdje je bila i bjelovarska i jos neke brigade hrvatske vojske. Kad smo oslobodili Brod i zarobili neke ljude, pricali su nam kako su ih prevarom doveli ovdje, rekli im da idu na Okucane, a onda ih dovedu u Brod.

Ja sam bio dezurni u kasarni u Derventi kad je HVO zarobio Fikreta Abdica na Radicu. Javim se na telefon. Neko kaze: "Evo vam Abdic, jebo vam on mater, pustite Vencelovku i Stanica." To su bili Hrvati koje smo mi zarobili, ali smo ih odmah pustili. Pozovem komandanta odbrane kasarne majora Stajcica. Nismo htjeli da razgovaramo o razmjeni.

ONO STO SVI ZNAJU: U Brodu je otkrivena masovna grobnica Srba koje je pobio HVO do oktobra '92. godine, ali to nije cak ni publikovano. Ima nesto i zapisnika o tome sta je radio Nijaz Causevic Medo, ima izjava svjedoka, ima i filmova. Causevic je snimio film od tri sata o svojoj jedinici. Njegova grupa je silovala zenu Srpkinju iz Sijekovca, isjekla je na komade i bacila psima. Bilo je i drugih silovanja, i slicno. Pripadnik Medine jedinice je ubio covjeka koji je prodao konja, Hrvata. Obradjeno je to, to je obradila vojska, a i policija. U Sijekovcu su 26. marta ubijena trojica Zecevica, Milan, Vaso i Petar (Milan je bio vozac u Rafineriji), pa Luka Milosevic i njegova dva sina. Sreto Trivic, dobar moj prijatelj, stariji covjek, bio je u penziji, dokazano je da je zaklan dok je sjedio u fotelji, prisli su i zaklali ga.

Mustafa Kovacevic, elektroinzenjer u Rafineriji, strucnjak cijenjen u svijetu, i njegova zena Mirsada, ubijeni su dok su bili na vlasti HVO i Medo, zatim su spaljeni, ali su nadjeni i sahranjeni. Ubijen je moj badzo Mustafa Alic, u svojoj kuci, njegov les nikada nije nadjen. Jos neki ljudi su nestali bez traga, uglavnom Srbi i Muslimani. Hrvatski dio ekstremnog rukovodstva je govorio: "Prvo sredite komunista, a znate koji su, evo vam spiskovi, pa onda idite na Srbe."

To je istina. To svi znaju. Neki od ljudi koji su to uradili i sada slobodno setaju.

MEDO U SKUPSTINI: To je tako trajalo tacno do 7. oktobra '92. godine, kada smo mi usli u Brod. Rekao sam "mi", jer sam i ja bio jedan od komandanata koji je ucestvovao, kako mi kazemo, u oslobadjanju Bosanskog Broda. Negdje smo taman izasli ovdje u pravcu Sijekovca, vratili se kuci. Zurili smo, jer sam znao da ovdje ima postenih i dobrih ljudi i da ce neki htjeti da sacekaju da se vratimo. Tako je i bilo. Nazalost, neki su ostali, ali su izgubili glavu. Takav je bio sticaj okolnosti, takav je rat, to je nasa nesreca.

Dosta sam nezadovoljan onim sto je uradjeno na utvrdjivanju zlocina. Nesto su radile nase vlasti, nesto IPTF. Dosta tih ljudi, kao sto su Nijaz Causevic Medo, koji je sigurno odgovoran za dosta zlocina na ovom terenu, a za Sijekovac posebno, nikada nisu odgovarali. Obradovic je poginuo, nema ga, ali je ostalo dosta njegovih ljudi koji su ucestvovali u svemu. Tu je Zeljko Barisic, koji je tada bio ovdje, imao je cin generala u HVO-u. Ima jedan televizijski snimak na kome se vidi kako Barisic predvodi takozvanu grupu za borbu protiv snajperista kod poste u Brodu. To je montaza. Blazen Kljajic je takodje jedan od takvih.

Nijaz Causevic Medo zivi sada u Slavonskom Brodu, ali je na celu koalicije odbornika iz Federacije BiH u Skupstini opstine Bosanski Brod. Cak je jednom stekao hrabrosti ili ludosti, ne znam, pa je dosao na sjednicu Skupstine opstine, istina u pratnji SFOR-a, i tada je izbila guzva, pa ga je SFOR morao nabrzinu prebaciti u Slavonski Brod. Clan je MBO-a, i Muhamed Filipovic je bio kod njega u kuci.

U Sijekovcu se zivot pomalo obnavlja. Vratilo se oko 70 posto Srba, ima nesto izbjeglica, a u zadnje vrijeme vratilo se desetak--dvanaest muslimanskih i jedna hrvatska porodica. To su uglavnom stariji ljudi, mladji dodju da pogledaju i opet odlaze. Ali, ljudi i poslije svega zele opet da zive zajedno.  


Objavljeno u broju 144 DANA, 3. mart / ozujak 2000.

Ovaj članak me je podsetio na jednog od najkultnijih oficira u proteklom ratu, generala Slavka Lisicu, najsposobnijeg srpskog oficira za tenkovske proboje, poznatog po pobedama na Kupresu i u Bosanskoj Posavini, koji je danas malo zaboravljen a bio je totalni badass u ono vreme.

da, da, a mene na racije i javno prebijanje ljudi po ulicama banjaluke, onda kada je lisac probijao tzv.'koridor'. prava vremena... doduse, za nekog od 'badasses'.

Danas sam baš pričao sa jednim Banjalučaninom o Generalu i isto nije bio oduševljen.

ja sam ti samo gornjim postom prenio dio tadasnje atmosfere u banjaluci, onda kada je lisac palio i zario oko sebe.
uzgred, licno generale iz zadnjih ex-yu ratova ne @ebem ni za suhu djanarku, pogotovo ne takve koji su iz dugogodisnjeg je-ne-a i komunistvujushceg 'bratstva i enotstva' uletjeli u nove nacionalisticke krajnosti.

a taj banjalucanin, da nije mozda u pitanju dragan ilic-cili ['meko c'], sa b92? xballon
da, i on je iz banjaluke...

Nije.

Što se komunizma tiče, meni je potpuno u redu da neko skrene put tradicionalizma iz nasleđa prosvetiteljstva kome komunizam nesumlnjivo pripada,

meni je isto to u redu, sasvim je ljucki proces, ali samo onda kada to dozivi duboko spoznajno, spontano-iluminacijski, a ne preko noci i da bi 'sacuvao posao i stan', uz ne bas malenu platu, i prije te 'transformacije' a i poslije.

Sun, sea and sharia on
women-only Italian beach




John Hooper in Rome


Friday August 4, 2006
The Guardian





First there were pensioner holidays with Saga.
Then came singles packages with Club 18-30.
Now an Italian seaside resort has taken speciality tourism into new territory
in an effort to combine the delights of sun, sea and sand
with a respect for sharia law.


The council of Riccione on the Adriatic riviera was reported yesterday to have altered its bylaws to allow a section of its famed beach to be closed off and made women-only.


That way Muslim women on holiday
in the area could swim and enjoy themselves on the beach
while respecting Islam's injunctions against mixed bathing
and displaying their bodies to members of the opposite sex.


Some women-only beaches already exist
along the Italian coast,
but they are visible from mixed areas.


Loretta Villa, the councillor responsible for the initiative,
told Corriere della Sera newspaper:


"Riccione is a city that lives off tourism.
We need to be in a position to respond to the demands of our guests.
And in this case the motives are not superficial, but cultural and religious.
We have already had some indirect requests for separate beach areas."


The proposed beach zone would also have
an all-female staff, including women lifeguards.


The initiative appeared to have been prompted
by a sharp increase in the number of free-spending tourists
coming to Riccione from the Arabian peninsula.


Corriere della Sera reported that recent guests at the five-star Grand Hotel Des Bains had included a member of the Saudi royal family and the owner of a Saudi television channel, both of whom arrived with substantial entourages. The hotel told the paper it had met the demand for women-only swimming facilities by reserving the indoor pool for them.

B92: Sada cete cuti Dragu Pilsela, to je nas kolega  novinar

iz Hrvatske, kolumnista rijeckog "Novog lista". On je prvi

novinar izbacen iz drustva katolickih novinara. Drago Pilsel

je franjevac, jedan od osnivaca hrvatskog Helsinskog odbora i

Alijanse za trecu Hrvatsku. Drago Pilsen je rodjen u Argentini

u porodici ustaskih emigranata.



Pilsel: Sad govorim kao katolik i kao teolog, nervira me

potreba hrvatskih biskupa da se suprotstavljaju provodjenju

medjunarodne pravde. Bozanic, nadbiskup zagrebacki, predsjednik

hrvatske biskupske konferencije, meni je predavao kanonsko

pravo. On je strucnjak za pravo. I kada  on napise ili

supotpise u izjavi da Hag zeli izjednaciti napadaca i onoga

koga se brani i zeli nivelirati krivnju izmedju Srbije i

Hrvatske, on duboko vrijedja svoju struku. Dakle, i to me

nervira. Razgovaramo trenutak nakon sto je Dejan Anastasijevic

dobio nagradu za hrabrost u NUNS-u, ja ne vjerujem u

slucajnosti, ja imam jednu recenicu koja kaze da su

slucajnosti kao ptice na ramenu svetoga Franje. Ja nisam

slucajno danas ovdje. Ja sam danas ovdje zbog toga sto sam 91.

godine, nakon sto su mi ubili brata, on je bio hrvatski vojnik

i on je poginuo 23. oktobra 91. godine, nakon razmjene vatre

izmedju jugoslovenskog patrolnog camca 178 i jednog hrvatskog

brodica, neoznacenog, blizu otoka Sipana. Toga dana sam ja

shvatio dilemu, ja sam tada jos uvek bio franjevac, redovnik,

monah, kako god hocete, kandidat za svecenike, studirao sam

teologiju u Rijeci. Toga dana sam ja shvatio dilemu, za

ostatak mog zivota. Hocu li dopustiti da me pobjedi mrznja,

zelja za osvetom koja mi nece vratiti brata koga sam jako

volio, imao je 23 godine, dakle tada je bio sest godina mladji

od mene – ta mi mrznja, ta me osveta nece uspokojiti – ili cu

se okrenuti onim istinskim vrijednostima zbog kojih ja zelim

slijediti svetoga Franju. Buduci da sam odlucio ovo drugo,

odlucio sam ne mrzjeti, odlucio sam riskirati svoj mir i svoju

ravnotezu i postati utemeljitelj Hrvatskog helsinskog odbora

za ljudska prava, pa izgubiti sve svoje prijatelje zbog toga

sto sam govorio - ne, i Srbi su ljudi, necu dopustiti da se

Srbe gazi zato sto je neko odlucio prebaciti frontu u gradove

i baciti te ljude iz stanova, oduzimati im imovinu, zdravlje,

zivot. Dakle, ja sam danas ovdje i imam priliku cestitati

kolegi Dejanu zbog toga sto sam donio odluku da cu biti

etican. I onda sam dosao u Beograd da vidim malo kako dise taj

Beograd, dosao sam na sajam knjiga i upoznao sam fantasticne

ljude, sinoc sam bio u Novom Sadu u jednoj krscanskoj crkvi

koja izuzetno veselo nastupa, evo sad sam tu u NUNS-u,

razgovaram s vama. Dakle, imao sam prilike vidjeti jedan

sasvim drugaciji Beograd od onoga koji lebdi u svijesti vecine

automatiziranih hrvatskih gradjana koji i dalje dopustaju da ih

se plasi potrebom da nam neki tamo preko Drine budu

neprijatelji.



Odrastao sam za vrijeme argentinske diktature koja ne bi bila

tako "uspjesna" da generale nisu podrzali argentinski biskupi

76. godine. Oni su do te mjere bili kompromitirali katolicku

crkvu u Argentini sa vojnim rezimom, vojne hunte, da su

presuteli ubojstvo dvaju biskupa. Dakle, biskupi su presutjeli

ubojstvo dvaju biskupa. Papa je u jednom dokumentu koji se

zove "Tercio milenio advenijente", dakle "Na dolazak treceg

tisucljeca", zamolio pojedine mjesne crkve koje su imale tako

tuzne epizode da prociste svoju savjest, svoju memoriju i da

na nekakav uvjerljiv nacin zamole oprost gradjana, drustva u

kojem se nalaze. Argentinska biskupska konferencija je to

ucinila i to se isto trebalo dogoditi u Hrvatskoj. Papa je 94.

godine, kada je prvi put posjetio Hrvatsku na jednoj velikoj

misiji na zagrebackom hipodromu, ja sam bio svjedok, najmanje

700.000 nas je bilo, ponudio hrvatskom drustvu i hrvatskoj

katolickoj crkvi jedan program, program pomirenja, i

plebiscitarno se smatralo da smo mi tada prihvatili taj

program. Medjutim, trebala se dogoditi "Oluja". Franjo Tudjman

je htio da Hrvatska lici na Sloveniju – maksimalno 5% nehrvata

u drustvu. I uspjeo je. Doduse, Srbi koji su se pobunili su mu

pomogli, oni su isli na ruku njegovim planovima. Zbog toga smo

mi bili protiv citave te politike. Medjutim, nisam primijetio

da je to katolickim biskupima postalo nesto strasno, i onda se

dogodila ta "Oluja". Ja sam prvi novinar koji pise o ratnim

zlocinima pocinjenim nad Srbima koji su ostali nakon "Oluje".

Ubojstva su se dogadjala cak tamo negde krajem novembra 1995.

godine. Ja prvo opisujem slucaj ubojstva Nikole i Milice

Damjanic, staraca, on je bio i slijep i na stakama, u selu

Propljan, to je sibensko zaledje. 12. avgusta 1995. godine

jedna grupa hrvatskih vojnika je njih izresetala

kalasnjikovima. Ja prvi dolazim nakon ubojstva. Dosao sam

nakon policije koja je napravila uzasan posao. Oni su

ostavili, jer su ljudi bili i zapaljeni nakon sto su ubijeni,

ostavili su tamo dio lubanje, rebara, ruke, noge, cahure. Ja

sam cak cahure pokupio, i godinama sam vrsio pritisak i pisao

o tome. Naravno, nista se nije dogodilo. Tek 6. novembra 2000.

gostujuci na hrvatskoj televiziji iskoristio sam priliku i

pokazao cahure koje sam pokupio, ispricao pricu i prozvao

tadasnjeg drzavnog odvjetnika, zamislite sramotu, danasnjeg

v.d. ravnatelja USKOK-a. To je Ured za suzbijanje korupcije i

kriminala. On je danas Eliot Nes, da tako kazem. Onda je on

poslao policiju, policija je dosla do mene i zamolili su da

predam cahure. Ja sam predao cahure. Cahure su se izgubile.

Ljudi su oslobodjeni zbog nedostatka dokaza. To je samo jedan

mali segment onoga o cemu su biskupi trebali progovoriti. I

onda, vrag im ne da mira i napadaju Hag u zadnjem dokumentu od

proslog tjedna koji objavljuju na dan kada Karla del Ponte

dolazi u Zagreb, opet napadaju Hag da zeli izjednaciti zrtvu i

agresora, da destabilizira Hrvatsku, da medju gradjanima siri

nesigurnost, da siri strah, odnosno da promovira nedostatak

nade, i oni sebe predstavljaju kao cuvare hrvatstva, kao

branitelje dostojanstva naseg obrambenog rata. Onda oni nisu

nista drugo nego fotokopija onih pravoslavaca koji su s

kalasnjikovim u ruci blagosiljali, recimo, odlazak tenkova u

Vukovar, da budem izuzetno otvoren i plastican. Dakle, nema

razlike.



Prepoznajem u ponasanju mojih biskupa strasnu zelju za moc i

za novcem, a to nema veze s Jevandjeljem Isusa Hrista. Sad mene

zanima sledece pitanje na koje mi niko ne odgovara – zbog cega

ako su jako bili ponosni sa svedocanstvom vjere za vreme

Komunisticke partije kada je preko 500 svecenika ubijeno, zbog

cega potrositi taj kapital svjedocanstva, taj kapital ljubavi,

i uloziti ga u privatne interese grupe kriminalaca, jer ti s

kojima su se oni sada ideoloski udruzili, to je hrpa bandita,

to je hrpa ubojica, silovatelja, kradljivaca, i oni

kompromitiraju jevandjelje da bi politicki asistirali tu hrpu

bandita. Meni to nije jasno. Ljudi koji su poginuli, izgubili

zivote, poput moga brata, ne zasluzuju sutnju katolickih

biskupa. Ja ne tvrdim da su svi oni poginuli iz nekakvih visih

idela, ja bih volio vjerovati da je moj brat u trenutku

umiranja osjetio da mu je zivot dobro ulozen. Ja znam da je

ucinio velike stvari – nakon napada na Kijevo uzeo je jednu

staru Srpkinju od 80 godina i na ledjima je prebacio do Drnisa.

Spasio je zivot jednoj starici. On je u Vrlici sudjelovao,

nakon teskog napada, u prebacivanju vise od 300 tesko mentalno

retardiranih sticenika zavoda u Vrlici koji su bili napusteni

i doveo ih u Split, on je spasio mnogo zivota. Ali volio bih

vjerovati da te zrtve nisu bile uzaludne i ne mogu se pomiriti

s cinjenicom da mi taj kapital ljubavi, taj kapital

nesebicnosti, sebedarja, covekoljublja ne mozemo uloziti u

stvaranje jedne moderne Hrvatske. Zasto je to tako tesko,

zasto se to ne shvaca kao prioritet? Nego prioritet postoji

zadrzati uvjerenje mase koja klice Condicu, koja klice

Tompsonu i njegovim ustaskim pjesmicama na stadionu u Poljudu,

to je ta publika kojoj se sluzbena katolicka crkva dodvorava a

mi koji smo za ljudska prava ne dobijamo njihovu podrsku.

Dakle, to licemerje biskupa je nesto sto me izuzetno cini

nesretnim. Mene zanima o  cemu razmisljaju ti ljudi kada legnu

u krevet navecer, ako se mole kakva je slika tog boga. Jer

kada ti napadas Hag, u stvari relativiziras zlocine. Ja sam

nedavno Zeljku Kusticu, koji je bio dugogodisnji komentator

''Glasa koncila'', postavio jedno retoricko pitanje. Inace,

poznata je stvar da je Kustic ozenio srpkinju iz Nisa – dok je

bio junak JNA zaljubio se u jednu medicinsku sestru iz Nisa.

Ja njemu postavljam pitanje - cujes, Zivko, da je tvoja

supruga, da nije iz Nista nego da je iz Medackog Dzepa ili iz

Gracaca, i da su horde Janka Bobetka, iskopali oci, odrezali

usi, tvome puncu i tvojoj punici i zaklali ih, da li bi

relativizirao zlocine kao sto to cinis sada u svojim clancima

u ''Jutarnjem listu''. Naravno, odgovora na to pitanje nema, i

vjerujem da ne bi relativizirao i ja ne mogu nikada zaboraviti

nas razgovor nakon "Oluje" kada sam izasao s argumentima i

nakon sto je cuo podatke koje je Zarko Puhovski u ime

Helsinskog odbora prvi iznio u javnost. Kada sam ja kao

svjedok dosao i rekao, Zeljko, molim te, ucini nesto za te

ljude, ubijaju ih kao stoku, tada je on meni pred svjedocima

kazao – dobro su prosli. Ja moram napraviti pauzu jer ne znam

sto dalje reci. I to je ta moja katolicka crkva. Dakle, nismo

svi takvi ali ja moram priznati da ima i takvih, i da se zbog

toga sramim, i da zbog toga nisam sretan, i da zbog toga imam

potrebu gajiti prijateljstvo sa ma kojim Srbinom. Evo, neki

dan sam potrosio citavo jedno poslepodne s mojim prijateljem iz

"Reportera" koji je urednik, Goranom, koji je izgubio brata slicne

dobi kao moj brat. Ubili su ga Hrvati kod Jajca, upucali ga

dok se pokusavao spasiti u nekoj rijeci bjezeci nakon pada

Jajca. "Srecom", njihova familija je dobila tijelo pokojnog

sina, moja majka to tijelo nece nikada dobiti jer je moj brat

raskomadan potonuo i ribe su ga pojele. I imam potrebu biti

prijatelj s tim covjekom, ne zbog nekakvih metafizickih

razloga nego, naprosto, imam potrebu da u tom nasem

jednostavnom malom prijateljstvu, u toj nasoj novinarskoj

suradnji, izgradimo normalne odnose koji su obecani svim

ljudima na ovoj planeti a koji ovise samo o nasoj dobroj

volji, samo o nasem zdravlju, samo o nasoj odlucnosti da ih

drzimo zivima.



Ja sam do svoje 16. godine iznad svog kreveta imao Pavelicevu

sliku i raspelo. Doduse, Pavelic je bio u civilu kao znak

nekakvog gradjanskog stiha, nije imao uniformu. Moj tata je bio

tijelohranitelj Pavelica, kao omladinac u Argentini, moj djed

je igrao sah sa Pavelicem. Imali smo papigu koja je Pavelicu

kada je dolazio u nasu kucu odvezivala spigete na cipelama. Ta

me papiga docekala kad sam bio dijete i znala je reci "Zivio

Ante Pavelic", tako da sam ja svoju ustasku incijaciju, kako

to u sali sarkasticno kazem, dozivio od papige od moje bake.

Dakle, ja sam do svoje 16 godine imao tu Pavelicevu sliku i,

naravno, kada sam imao pet godina, imao sam dobar glas, tata

je razvlacio harmoniku, bio je aktivan u hrvatskoj zajednici i

ja sam morao sve te ustaske pjesme recitirati i pjevati. Ja

sam kao Hrvat bio desnicar, ali kao Argentinac sam bio sve

levlje orijentiran. I sa 16 godina sam dosao u jednu

argentinsku zupu iz koje su potekle one glasovite majke sa

Ivanskog trga koje su trazile svoje nestale. Ja sam u toj zupi

poceo razmisljati kao srednjoskolac o pojmu ljudskih prava. To

su fanaticne godine, to su godine kada se Argentina suocavala

sa svojim tamnim rupama i ja se pocinjem svadjati i

distancirati od svojih Hrvata. Oni su zivjeli jednu malu

fikciju kada je Pavelic umro i na celu tog pokreta ostavio

nekog covjeka koji se zvao Stepan Hefero. On je bio veliki

zupan osijecki ali vecina Hrvata nije htjela Hefera nego je

htela nekog Vrancica, koji je bio jedan od trojice pregovaraca

na Blajburgu. E, sad, oni bi htjeli tog Vrancica a ovi moji,

da tako kazem, ne zele tog Vrancica, jer, kao, on je

pregovarao na Blajburgu, to je bilo izdajnicki. A Pavelic nije

bio izdajnik koji je narod ostavio na cjedilu i pobjegao

umjesto da se zrtvuje. Ja sam potpuno siguran – da je Pavelic

ostao i cekao partizane u Zagrebu da ga objese kao Musolinija

ne bi bilo osvete u toj mjeri protiv gradjana, sigurno ne bi

bilo. Ja, naravno, pocinjem diskutirati sa starcima i suocavam

se, odnosno upoznajem jedan mali politicki pokret, zovu se

Hrvatski republikanci. Oni su napravili reviziju ustastva u

Argentini 50-ih godina. To je bio pocetak moga trazenja jer

bio sam izoliran, nisam imao nikakvu literaturu. Evo, jedino

sto sam mogao procitati modernije bile su knjige Brune Busica

ubijenog u Parizu 78. godine, UDB-a ga je ubila, on je

artikulirao ideje hrvatskog proljeca, ali to je doslo nama tek

80-ih godina. U jugoslavensku ambasadu ne mozemo ici, to je

sjediste pakla. Nista, ja donosim odluku da cu zamrznuti to

svoje hrvatstvo, da cu postati Argentinac. Jedno me vodi

drugom i tako upoznajem franjevacku duhovnost i odlucujem

postati franjevac, da bi 86. godine stigla potpuno neocekivana

ponuda da dodjem studirati teologiju u Jugoslaviji. Tako sam ja

dosao 89. prihvativsi stvarnost Jugoslavije. Jos uvijek sam

bio nekakav, po inerciji, necu reci ustasa ali bio sam uvjeren

da sve ono o cemu pricaju Srbi i partizani, da je to sve

propaganda. Medjutim, 90. godine pocinjem citati i upoznajem

svoju sadasnju suprugu koja dolazi iz partizanske obitelji. Ja

u sali uvek govorim da smo supruga i ja u braku ostvarili

projekt pomirenja Franje Tudjmana, dakle partizana, i ustasa.

Ja sam citao malo tu partizansku literaturu i onda se dogodio

rat. U ratu nisam imao puno vremena za razmisljanje ali sam

92. godine shvatio narav rata u Bosni i Hercegovini i tada sam

postao Tudjmanov teski neprijatelj, ideoloski neprijatelj, da

bi 93. godine zbog nacina na koji sam govorio na televiziji

bio pozvan da postanem jedan od suosnivaca Helsinskog

komiteta. Imao sam kroz tri godine prilike prijateljevati s

Tripalom, Biladzicem, Puhovskim, Cickom i drugim ljudima i

dosao sam u nekakav centar. Dakle, imao sam prilike iz prve

ruke cuti povijest partizanstva i preispitati sebe. I

preispitati sebe u kontekstu krsenja ljudskih prava Srba. A

teklo je moje teolosko obrazovanje. Do 95. godine bio sam zreo

za napustanje tog mog ustaskog imidza. Dakle, ono je bilo vec

zamrlo mnogo godina prije, recimo, kada se dogodila "Oluja",

kao trenutak katarze, kada ja svojim rukama skupljam leseve

Srba, kada ih sahranjujem. Ja sam pratio pokojnog sada vec

zlatnog, sjajnog covjeka, bio je protojerej Srpske pravoslavne

crkve u Zagrebu, Jovicu Nikolica. To je neopisivo. Nema

intervjua u kom ja mogu opisati sto znaci kada dodjes na mjesto

gdje su vukovi razdirali tijelo majke i sina, majka 90 godina,

sin 70 godina. Bili su ubijeni i vidjelo se da su lezali jedno

pored drugoga. To je negde u Lici, blizu Udbine. I onda je

prosla zima a njihovi lesevi su ostali na otvorenome pa su ih

vukovi razdirali. Onda mi dolazimo na proljece i otkrivamo te

leseve i stojimo on i ja, ja bivsi ustasa, on bivsi partizan,

nad tim lesevima i govorimo o Bogu, o vjeri, o prastanju,

prije nego sto ih sahranimo. Naprosto, kada se takve stvari

dogadjaju sve od prije postane toliko nebitno, toliko smijesno,

toliko irelevantno. Kada ja u ime Helsinskog komiteta citam

pismo u kojem govorim o potrebi osudjivanja svakog

totalitarizma i kada se svake godine zalazem za povratak imena

Trg zrtava fasizma, to cinim zato sto tog trenutka ja vjerujem

da je to vazno za moj zivot. Ne zbog nekakve poze, ne zbog

toga da bih se iskupio zato sto sam ja pjevao ustaske pjesme.

Ma k vragu i te ustaske pjesme. Ja sam, naprosto, druga osoba.

Dakle, narodi Balkana su pozvani kao mozda nitko drugi na

svijetu da postanu izvoriste snaznih procesa pomirenja. Bolje

da to napravimo sada dok su stvari svijeze, dok je pamcenje

svijeze, dok nije nastala nekakva nova mitomanija, nekakva

nova mitologija koju ovi narodi imaju, neka izrazita

sposobnost koja se razvija svakih 50 godina. Zasto se suociti

s tim problemom tek za 15, 20 godina kada budemo clanice

Evropske unije, zasto ne danas?

unikatno dirljiv, potresan i pametan text/ispovest...

Pilsel je sjajan lik. Šteta što mi ubosni nemamo takvih  :(

koja su sve @ovna posljednju dekadu i pol dolje vladala i svjetovno-politickim i vjersko-politickim sferama na prostoru, i dan-danas vladaju [makar to bilo i plishano, jer su okolnosti drugacije], pa to je necuveno, mame mi...

harv, bosna tek ima jednu pravu gradjansku, multi-etno partiju, naime sdp, a sve ostale su nacionalisticke, ma kako se nominalno i deklarativno same predstavljale.
cinjenica da samo jedna takva partija postoji u cijelom bih pol-spektru, jeste tragicna. pa ti dalje vidi...

Šteta što nema više ovakvih ljudi na svim stranama. Dosta je bilo zla i čemera na balkanu...

Quote from: "David"koja su sve @ovna posljednju dekadu i pol dolje vladala i svjetovno-politickim i vjersko-politickim sferama na prostoru, i dan-danas vladaju [makar to bilo i plishano, jer su okolnosti drugacije], pa to je necuveno, mame mi...

harv, bosna tek ima jednu pravu gradjansku, multi-etno partiju, naime sdp, a sve ostale su nacionalisticke, ma kako se nominalno i deklarativno same predstavljale.
cinjenica da samo jedna takva partija postoji u cijelom bih pol-spektru, jeste tragicna. pa ti dalje vidi...

Mi nažalost imamo upravo onakve partije kakve smo zaslužili. Neopisivo je tužno da naš narod još uvijek pada na tu šuplju priču i da SNSD (s jedne) i SDA-SBiH+ostali (s druge strane) dobijaju izbore na osnovu nekakvih referenduma o otcjepljenju, izdvajanja Srebrenice, ukidanja RS i drugim nebulozama. Lagumdžija jeste gospodin čovjek i (donekle) uliva povjerenje, ali SDP sam po sebi je vrlo upitna tvorevina kad se pogleda ostatak ekipe (npr. da sam Hrvat sasvim sigurno bih čupao kosu da me u toj multietničkoj stranki i Predsjedništvu BiH predstavlja mrljavac poput Željka Komšića).
Ali, da se vratim na ovu priču od maloprije (nejmli, nacionalistička retorika). Dakle, predstavnici stranaka jednostavno govore ono što narod voli da čuje. Nažalost, fakat je da prosječan Bošnjak iz nekog razloga smatra da Republika Srpska treba da se ukine. E sad, kako će to njemu lično da bude od koristi, to je malo maglovito. Takođe, postoji masa ljudi u RS koji smatraju da je otcjepljenje (ili referendum o tome) sasvim realna opcija. I naravno, Dodik dva-tri puta spomene taj famozni referendum, narod se malo prisjeti "dobrog starog" patriotizma i - bum. A onda poslije izbora, kad je došlo vrijeme da se radi umjesto da se baljezga, onda nastupa opšti haos. Mislim da je suludo nabrajati u kojim je sve segmentima ova država u potpunom haosu (u svim) i povodom toga niko ništa ne radi (osim što se povremeno vrše promjene nagore (ne "prema gore" nego suprotno od "nabolje")). Npr. naš sistem obrazovanja, koji je nekad ipak bio koliko toliko respektabilan, sad je jednostavno mrtav. U dobra stara vremena nastavnik je imao pravo da mlatne učenika šibom, dok danas nema to pravo, ali zato učenik ima pravo to isto da uradi nastavniku i to bez ikakvih posljedica. Sistem je konstruisan tako da ljenčuge, imbecili i kriminalci doguraju što duže i onda takvi treba da upravljaju državom jer će naravno svi pametni da odu iz zemlje zato što im je puna ona stvar svega. Mislim da budućnost neke zemlje najbolje može da se sagleda po tome kako nam izgledaju škole i što se toga tiče, mogu samo da kažem - jadna li nam majka.
Malo sam digresirao, ali poenta je da si potpuno u pravu - u ovako temeljno rasturenoj zemlji pričati o nekakvom nacionalizmu (bez obzira koja strana je u pitanju) je ne samo suludo, nego i drsko i bezobrazno. Dakle, iako sam uvijek za maksimalnu slobodu govora u svim departmentima (čak i kad je riječ o gej brakovima, iako sam protiv toga), mislim da treba uraditi neki npr. jednogodišnji test na sljedeći način: Kao što je u Njemačkoj zabranjeno negiranje Holokausta i za pomenuti prekršaj se ide u zatvor, ovde treba političare trpati u zatvor za spominjanje otcjepljenja RS, ukidanja RS, izdvajanja Srebrenice RS i svih sličnih budalaština kojima se služe kad nemaju (kao što nikad nemaju) šta pametno da kažu o stvarnim problemima (a jedan vrlo konkretan je, npr., suludo povećanje školarine na fakultetima oko kojeg upravo traje frka). Dakle - neko da neku nepromišljenu izjavu, mjesec dana u zatvor, pa poslije ili pričaj o nečem konkretnom ili nemoj ništa da pričaš. To nam neće riješiti probleme, ali bar će uši da nam se odmore.

SARAJEVO: IZMEĐU ODLASKA JEDNOG OD ŠEFOVA PODZEMLJA I DOLASKA NOVOG MEĐUNARODNOG UPRAVITELJA BOSNE I HERCEGOVINE
BRAĆA PO NEMOĆI

Ivan LOVRENOVIĆ
Feral Tribune, 4. srpnja, 2007.

Miroslav Lajčak je u pravu: BiH ništa nije tako potrebno kao konsenzus oko novoga ustavnopolitičkog uređenja, i ništa joj ne stoji na putu za potpisivanje ugovora o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om kao reforma policije. Eh, ali pitanje je koliko će ga držati radna energija i profesionalni optimizam ako sažme iskustva i minus domete svih svojih prethodnika, ako uoči socijalno razorni unutarnji sadržaj fenomena "delalić(i)", te još ako mu dođe do ušiju Schwarz Schillingovo upozorenje kako se "u ovoj zemlji javno laže"








U jednome danu Sarajevo je vidjelo dva nesvakidašnja događaja: posljednjega dana lipnja, u subotu poslijepodne, sahranjen je Ramiz Delalić Ćelo, jedan od neospornih šefova sarajevskoga podzemlja, a navečer je u grad stigao novi međunarodni upravitelj Bosne i Hercegovine Miroslav Lajčak. Ne znam je li mladoliki i energični slovački diplomat te večeri bio preumoran ili zabavljen drugim interesima, da bi posvetio pet minuta nekom informatoru koji bi mu opisao poslijepodnevni događaj s Baščaršije i sašehidskoga groblja na Kovačima. Ako nije, svakako je pogriješio, jer mu je sam šaljivdžija-slučaj ponudio jednu izvanredno plastičnu ilustraciju sredine u koju dolazi s teškom i zahtjevnom, možda i nemogućom misijom.

Delalić je ubijen dan-dva ranije usred Sarajeva, na ulici, dok se noću vraćao na jednu od svojih tajnih adresa. Ubojstvo je obavljeno hladno profesionalno, po svoj prilici iz dvaju automatskih oružja, s dva rafala s rastojanja, te još dva iz neposredne blizine.




"Svaki hitac bio je smrtonosan" - saopćila je policija.

Dženaza je bila veličanstvena.

Televizije i novine izvještavaju da joj je prisustvovalo preko tisuću ljudi, a od Careve džamije (najuglednije u Sarajevu), u kojoj mu je klanjana dženaza-namaz, preko Baščaršije do groblja na Kovačima,

Delalićev tabut je, uz izvikivanje tekbira, nošen na uzdignutim rukama, u impresivnom ritualu kojim se časte samo najrjeđi i najveći muslimanski uglednici – oni koji su kroz svoje djelovanje zadužili zajednicu na vjerskom, socijalnom ili intelektualnom polju.




Posvuda su se mogli vidjeti ljudi u bijelim majicama s otisnutim Delalićevim likom na prsima i natpisom (s karakterističnom greškom u pismenosti):



KOMADANT ĆELO.





Ratni komadant

Tko je bio Delalić?

Predratni sarajevski prijestupnik i kriminalac, od 1990. viđan na svim većim agitacijskim skupovima SDA, čovjek protiv kojega je podignuta optužnica (ali nikada ozbiljno započet i dovršen proces) za ubojstvo Nikole Gardovića, srpskoga svata, na Baščaršiji u zimu 1992, događaja koji se u srpskoj interpretaciji često označava kao razlog i početak rata u Sarajevu...

Čovjek koji je, potom, postao jedan od najpoznatijih sarajevskih "ratnih komadanata" – one posebne kombinacije kriminalca, švercera i profitera, u nekim varijantama i surovoga ubojice, i srčanoga branitelja opsjednutoga grada.

Njegova 9. brdska brigada sudjelovala je 1993. godine i u operaciji "Neretva", u kojoj je počinjen masovni zločin nad hrvatskim civilima u Grabovici.

Poslije rata Delalić se šetkao između Turske i Sarajeva, igrajući neku svoju igru sa sudskim i policijskim organima, očevidno dogovorenu. Padao je i u zatvor, ali nakratko i bez velikoga uzbuđivanja. Svjedočeći u Haagu u procesu protiv Sefera Halilovića, načelnika štaba Armije BiH u vrijeme operacije "Neretva" i masakra u Grabovici, Delalić je sasvim hladnokrvno i otvoreno lagao na štetu Halilovića, očito povezan s onim bošnjačkim vojno-policijskim i političkim krugovima kojima bi žrtvovanje Halilovića bilo dobrodošlo za prikrivanje pravih krivaca i lanca odgovornosti u ovom ali i u brojnim drugim mutnim slučajevima.





Delalićevo ubojstvo

Poznavaoci svijeta sarajevskoga kriminala govore o nekoliko moćnih klanova, podijeljenih po "poslovnim oblastima" (droga, kamatarenje, oružje, pranje novca, trgovina ljudima itd.). U tom svijetu Delalić jest bio jedna od najkrupnijih zvjerki, ali je, navodno, uspijevao zadržati nekakvu samostalnu poziciju. Koliko su mu u tomu pomagale njegove nekadašnje usluge vlastima, može se samo nagađati, ali zvuči logično.

Bio je, opet navodno, protiv trgovine drogom, pa je, po treći put navodno, i ubijen po narudžbi klana koji se bavi rasturanjem droge.

U svakom slučaju, odmah nakon Delalićeva ubojstva mogao se u razgovorima uhvatiti ton koji kao da legendi o njemu dodaje dimenziju svojevrsnoga baščaršijskog Robina Hooda. Po dolasku u Sarajevo, Miroslav Lajčak je novinarima odgovorio na dva nezaobilazna pitanja. Glavni cilj bit će mu ustavna reforma i reforma policije, a svoje nesumnjivo velike ovlasti neće koristiti rado, ali bi, kaže novi visoki predstavnik međunarodne zajednice i povjerenik Evropske Unije u Bosni i Hercegovini, "bilo neodgovorno kada bih rekao da ih neću koristiti". Odlazeći, pak, međunarodni namjesnik Christian Schwarz Schilling, kojega bosanskohercegovačka javnost ispraća s mnogo manje hvale nego što ga je dočekivala, uzvratio joj je nesvojstveno trpko.



"U ovoj se zemlji manipulira i javno koriste laži  
češće nego je to drugdje uobičajeno" -
rekao je na oproštaju s novinarima.

Visoki predstavnici koji su se smjenjivali od 1996. godine do danas, imali su različite zadatke i planove. Već zaboravljeni Carlos Westendorp bočio se s povratkom izbjeglica, s fizičkom obnovom zemlje i s političko-kadrovskim turbulencijama u Republici Srpskoj. Wolfgang Petritsch htio je mijenjati političku strukturu vlasti kabinetskom kombinatorikom, a proklamirao je i stvaranje partnershipa u odnosima između strane i domaće vlasti. Oboje se završilo debaklom.

Paddy Ashdown bio je najbučniji od svih i veliki ljubitelj jakih demagoških parola i potemkinskih gesta.

Slikao se na buldožerima i motokultivatorima, na njivama i gradilištima, a svoj program je sažeo u dvije krupne riječi: posao i pravda, obećavajući ogromno povećanje zaposlenosti i stvaranje efikasnoga pravosuđa. Treba li uopće govoriti da ništa nije pomaknuo.





Velike inicijative

Miroslav Lajčak je, naravno, u pravu:

Bosni i Hercegovini ništa nije tako potrebno kao konsenzus oko novoga ustavnopolitičkog uređenja, i ništa joj ne stoji na putu za potpisivanje ugovora o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom Unijom kao reforma policije. Eh, ali pitanje je koliko će ga držati radna energija i profesionalni optimizam ako sažme iskustva i minus domete svih svojih prethodnika, ako uoči socijalno razorni unutarnji sadržaj fenomena delalić(i), te još ako mu dođe do ušiju Schwarz Schillingovo upozorenje kako se "u ovoj zemlji javno laže". Književnica Marina Trumić zabilježila je s jednoga davnog putovanja uz Ivu Andrića kako je, ojađen nespremnošću ljudi da pomognu nevoljnome, izrekao:

"Bosna je takva zemlja: neću, nisam, ne znam i ne mogu."

Isti pisac davao je savjet opreznosti mlađemu kolegi koji polazi na posao u Sarajevo:

"Čuvajte se velikih inicijativa!"

vildana, novinar 'bh dana', po obicaju ih rastura na gomilice [ja volim smjele i istinoljubive ljude, posebno zene medju njima]:

Alijini šehidi

Iako se nalazi obdukcije u interesu istrage ne otkrivaju, javna je sarajevska tajna kako je u Ramiza Delalića Ćelu ispaljeno više od 15 metaka, a iz njega izvađeno - šest. Za ubistvo, bolje rečeno egzekuciju, već su osumnjičeni i izvršioci i nalogodavci (više na stranicama našeg magazina), a Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu je ovaj događaj okarakteriziralo kao najozbiljniji u domaćem mafijaškom svijetu u posljednjih 20 godina. Još je rano govoriti hoće li ozbiljnost sa kojom su se mlađahni tužitelj Čavka i sarajevski policajci bacili na ovaj slučaj rezultirati isto tako ozbiljnim sudskim presudama, no glavni akter cijele priče - ubijeni Delalić - već je ispraćen na svoje posljednje počivalište Šehidsko spomen-mezarje u sklopu Memorijalnog centra Kovači. I tako se pridružio plejadi poslijeratnih šehida koji su pali u odbrani grada.

Ova posljednja rečenica podliježe svakovrsnim analizama, no nažalost bolno je precizna slika stava gradskih, federalnih i najviših državnih institucija spram posljednjeg rata. Vjerujem da će istrajni Mirsad Tokača, kada okonča svoj projekt istraživanja, dati naučni doprinos cijelom slučaju, no dok ne budu posve precizno razvrstani borci od poginulih civila, stajat će podatak da "zvanično registriranih 1.487 ukopanih šehida i poginulih boraca od aprila 1992. do novembra 1995." Kovače legitimira kao najveće šehidsko mezarje u BiH.

I bez Tokače nije nikakva tajna da se za šehidima još u ratu poseglo iz dva razloga: prvi je neskrivena sklonost tadašnjeg vojnog, partijskog i državnog vođstva za vjerskom identifikacijom boraca koji su branili Bosnu i Hercegovinu. Proces islamizacije Armije BiH, započet krajem '92. i uspješno sprovođen u godinama koje su slijedile, čistio je armijske redove od nebošnjaka i sa 30 posto - koliko ih je bilo u prvoj godini odbrane od agresije - polako ali sigurno ih smanjivao do podnošljivog praga SDA-tolerancije.

Drugi je razlog, reklo bi se, privatne i nadasve praktične prirode: samoproglašeni vlasnici odbrane BiH Izetbegovići, Čengići, Numići, Cerići i njima slični odabrani Bošnjaci, morali su pronaći način na koji će u branioce BiH upisati svoje stradale amidžiće, daidžiće, pašenoge i ine stradale rođake, inače dobro ušuškane u hladovine kabineta i zadužene za logistike, humanitarnu pomoć i tokove novca. Šehid je bila idealna definicija: em dobro zvuči, em se zahvaljujući njoj moglo nesmetano Kenana Slinića, vatrogasca smrtno stradalog u obračunu s ljubavnicom na stepenicama Holiday Inna, ukopati u harem Ali-pašine džamije. Između Mustafe Hajrulahovića Talijana, prvog komandanta Prvog korpusa Armije BiH, neokaljanog borca odbrane grada, i velikih ratnih komandanata Prve slavne i Druge viteške Envera Šehovića i Safeta Zajke, poginulih braneći Sarajevo.

Još ranije, država se obračunala s Mušanom Topalovićem Cacom, krila ga u mezaru pod oznakom N.N., pod njegovu komandnu odgovornost strpala sve ratne zločine počinjene u Kazanima, a onda ga - uz najviše vjerske, državne i vojne počasti - nakon rata proglasila šehidom i ukopala na Kovače. Kasnije će, zahvaljujući prije svih Zelenim beretkama, definiciju šehida i mjesto među palim za odbranu grada dobiti još kojekakvi polukriminalni likovi, a onda će u jesen 2002. nakon kratke bolesti u odbranu Sarajeva pasti i Alija Izetbegović i biti sahranjen na Kovačima.

Izetbegović je dobio i turbe, koje je prošle godine oštećeno u eksploziji podmetnutoj na njegovom mezaru. Zvanični upravitelj Memorijalnog centra Kovači, direktor Emir Zlatar, nakon eksplozije koja ni do danas nije rasvijetljena, napredovao je u karijeri i zaista ne treba biti veliki cinik pa ne primijetiti da je neka viša sila umiješala svoje prste. Zlatar je, naime, i za Izetbegovićeva života od Kovača pravio spomen-mezarje nosiocima organiziranog kriminala (policijski eufemizam za višekratne povratnike u kriminal) i prononsiranim ratnim zločincima, sve uz već toliko puta spominjano Izetbegovićevo klimanje glavom i odmahivanje rukom.

Između Izetbegovićeve sahrane i terorističkog čina na njegovom mezaru, svoje mjesto u Memorijalnom centru dobio je još jedan pali borac za Sarajevo. Taib Torlaković, smrtno stradao u januaru 2004. u automobilu koji je odletio uzrak klasičnim mafijaškim rukopisom. I danas je nakorak od Izetbegovića - uostalom, on ga je i unio na Kovače. Da bi definicija šehida bila dostupna svima, pobrinuo se i Kanton Sarajevo - svojom odlukom da na Kovače ukopa hirurga Abdulaha Nakaša, ratnog šefa ratne Gradske bolnice.

Elem, što bi se skoro 12 godina nakon Daytona bilo ko imao pravo čuditi otkud Ramiz Delalić na Kovačima? Bio je ratni komandant, država BiH se obračunala s njim, on se u godinama koje su slijedile obračunavao s mnogima... Ne kaže džaba jedan lokalni borac za prava šehida, koji se ukazao i na komemoraciji upriličenoj Hadžiji Ćeli: "Država BiH ne pokazuje dovoljno poštovanja prema šehidima a hoću da vjerujem da je Općina Centar slučajno zaboravila svoje šehide iz 2000, 2001, 2002... koji su u zakonu jednako tretirani kao i oni ostali."

Oni ostali su, ako ko ima dilema, u ratu branili i Sarajevo i BiH. Ovi ostali su bili i ostali dio tala. Onih koji su kako u ratu tako i poslije njega uljuljkani u uvjerenju da su vlasnici i naroda i partije i države. I oni će, nema dileme, kako god i kada god umru naći svoje mjesto pod suncem Kovača, Šehidskog spomen-mezarja. Dok su živi, stanovat će u veleljepnim vilama, čuvat će parlamentarne i ministarske fotelje kao zjenicu oka svog i javno postavljati pitanje: ko izjednačava ratne zločince, mafijaše i četnike sa braniocima BiH?

Vildana Selimbegović



http://www.bhdani.com/default.asp?kat=kol&broj_id=525&tekst_rb=1

¨

Mada, ovo ljupko nadšđehiđivanje, nije ništa manje lišeno bošnjačke ostrašćenosti i uverenja da su to bili borci za pravu stvar, s tim što postoji pokušaj distanciranja od ratnih zločina i kriminala, koji išli kao potvrda da "država odabrana umesto mira nikada ne ide sama".

fora je, cini mi se, u upotrebi pojma 'sehid', koji oznacava onog koji je 'pao u borbi za vjeru', u ovom slucaju islam, sto je instrumentalizovano od strane sda i alije, jer je sluzbeno ta borba bila predstavljena kao odbrana bih, dok su joj, licemjerno, kroz 'sehidsko groblje' i jos stosta drugo, alija i njegovi dali drugaciju dimenziju, sebi drazu i blizu njihovoj ideologiji.

veci dio sarajlija, ne samo bosnjaka nego i srba i hrvata u sarajevu, koji su se suprotstavili kradzicevom rokanju po njima sa okolnih brda ['k'o na dlanu] i ratnom dijeljenju zemlje [sa sve njenom multi-etno i kulturnom tradicijom], su se branili [a ja nemam nista protiv ovog fakta, jer to i jeste bilo TO u cistoci svog akta - odbrana svojih zivota, svojih domova i, naposlijetku, svoje zemlje], odnosno borili s mislju da to rade sa drugim ciljem - sacuvanju svojih zivota, u prvom redu, pa zatim i odbrani bosne i onog sto joj je i cinilo 'drustveno tkivo' [spomenuto u drugoj parantezi ove recenice].
borili, znaci, bez kriminala ili zlocina prema onim 'drugim', sto su praktikovali neki od alijinih 'mahalskih komandanata' - cace, cele i drugih patogeno-krimogenih iz@rkotina... tako da ne mislim da je u pitanju 'bosnjacka ostrascenost', jer tekst pravi distinkciju izmedju ta dva razloga borbe i njenih razlicitih subjekata - onih koji su, sa politickim lajt-motivom, izmjesteni na 'sehidsko groblje', i onih koji za takve ideje nisu poginuli [makar se, sluzbenom voljom, i sami nasli na tom groblju].

...u pre pola sata završenoj HRT emisiji "Nedeljom u 2" na pitanje domaćina Aleksandra (Ace- Srbina) Stankovića, vidno dementni a sveže ofarbani Ćiro Blažević je potvrdio da jeste poslao poruku u emisiju u kojoj je gost bio Drago Pilsel, a ta poruka je po Blaževićevićevim rečima glasila ovako "I dalje se divi svom bratu heroju, a ti se srami jer te je indoktrinirala žena i jer si papak."...

Quote from: "ginger toxiqo 2 gafotas"...u pre pola sata završenoj HRT emisiji "Nedeljom u 2" na pitanje domaćina Aleksandra (Ace- Srbina) Stankovića, vidno dementni a sveže ofarbani Ćiro Blažević je potvrdio da jeste poslao poruku u emisiju u kojoj je gost bio Drago Pilsel, a ta poruka je po Blaževićevićevim rečima glasila ovako "I dalje se divi svom bratu heroju, a ti se srami jer te je indoktrinirala žena i jer si papak."...

Aaaaaaaaaaaaaaaaaaargh, propustio sam Acu Stankovića!!!  :x  :x  :x  :x

Quote from: "David"veci dio sarajlija, ne samo bosnjaka nego i srba i hrvata u sarajevu, koji su se suprotstavili kradzicevom rokanju po njima sa okolnih brda ['k'o na dlanu] i ratnom dijeljenju zemlje [sa sve njenom multi-etno i kulturnom tradicijom], su se branili [a ja nemam nista protiv ovog fakta, jer to i jeste bilo TO u cistoci svog akta - odbrana svojih zivota, svojih domova i, naposlijetku, svoje zemlje], odnosno borili s mislju da to rade sa drugim ciljem - sacuvanju svojih zivota, u prvom redu, pa zatim i odbrani bosne i onog sto joj je i cinilo 'drustveno tkivo' [spomenuto u drugoj parantezi ove recenice].
borili, znaci, bez kriminala ili zlocina prema onim 'drugim', sto su praktikovali neki od alijinih 'mahalskih komandanata' - cace, cele i drugih patogeno-krimogenih iz@rkotina... tako da ne mislim da je u pitanju 'bosnjacka ostrascenost', jer tekst pravi distinkciju izmedju ta dva razloga borbe i njenih razlicitih subjekata - onih koji su, sa politickim lajt-motivom, izmjesteni na 'sehidsko groblje', i onih koji za takve ideje nisu poginuli [makar se, sluzbenom voljom, i sami nasli na tom groblju].

Bio sam u Sarajevu poslom, i mogu reći da nema odvratnijih stvorenja od tzv. Alijinih Srba. Ponašanje tamošnjih Srba, tako ponizno, me je ponajviše opredelilo da tamo ne idem izuzev ako me posao ne natera.

Cela priča o Sarajevu i Srebrenici je kao priča o nekom imaginarnom Aušvicu u kome jesu ubijali Jevreje ali su i Jevreji imali svoje gasne komore i mučilišta i ubijali Nemce. Sarajlije su svesno stale iza čoveka koji je žrtvovao mir, i ne bi se baš moglo reći da su bili nedužni niti da su bili faktor stabilnosti, i za vreme rata se nisu samo branili.

Cripp, gdje si ti točno bio između 1991-95.?

Bio sam na mestu koje se branilo u Kninu. 8)

Quote from: "crippled_avenger"Bio sam na mestu koje se branilo u Kninu. 8)

U nebesnom carstvu Dušanovom???? :shock:  :shock:  :shock:

Quote from: "Meho Krljic"

Quote from: "crippled_avenger"Bio sam na mestu koje se branilo u Kninu. 8)

U nebesnom carstvu Dušanovom???? :shock:  :shock:  :shock:

Valjda Lazarevom?

Quote from: "milan"

Quote from: "Meho Krljic"

Quote from: "crippled_avenger"Bio sam na mestu koje se branilo u Kninu. 8)

U nebesnom carstvu Dušanovom???? :shock:  :shock:  :shock:

Valjda Lazarevom?

Jedino me vas dvojica razumete. :D

Premišljao sam se koje od ta dva imena da stavim, ali sam se odlučio za Dušana jer mi je on nekako više hardkor. Jeste Lazar bio onaj koji je zaista lansirao Srbiju u nebo, ali je Dušan odradio sve pripreme, tako da...

U pravu si - Lazar je Kopola, Dusanovom Kormanu.
(ili vec nesto slicno)

Bojim se da se metafore vezane za oblast filma razbijaju o grebenje mog neukog intelekta kao brodovi čija posada sva umire od crvene kuge a mahniti vetar ih usmerava ka neumitnoj tragediji.

Quote from: "Meho Krljic"

Quote from: "crippled_avenger"Bio sam na mestu koje se branilo u Kninu. 8)

U nebesnom carstvu Dušanovom???? :shock:  :shock:  :shock:

Kakav Dusan?! Pa, on je smatran za siledziju, a ne za vladara na bogotraziteljskom putu. Znaci, carstvo Dusanovo, to dodje kao carstvo Don Vita Korleonea.

Gaddemit, Kornelijse, čitate me kao knjigu. Baš sam na TO smerao koristeći njegovo ime.

LOVAC NA NACISTE OBRAĆA SE HRVATSKOJ POP-ZVIJEZDI  

Zuroff: Moje pismo Thompsonu  


Piše: Efraim Zuroff
Ilustracija: Daria Mlinarić
 

Ja sam vjerojatno posljednja osoba za koju ste očekivali da bi vam se mogla javiti ovih dana, ali u svjetlu kontroverzija i polemika u vezi s Vašim nedavnim koncertom na Maksimirskom stadionu pomislio sam da bi, kako bih razjasnio bitna pitanja o kojima se raspravlja, bilo najbolje da vam se izravno obratim.




Prije nego što postavim svoja pitanja moram priznati da ste Vi inspirirali


ljubav i potporu mnogih Hrvata diljem svijeta,


od kojih su se mnogi požurili da Vas brane od mojih kritika.




Primio sam pisma iz Australije, Kanade, Njemačke, Hrvatske i drugih zemalja.




Dok su neka bila glupa na apsurdan način (moje prezime napisano malim slovima,


s iznimkom velikog slova "U"), a nekoliko ih je bilo jednostavno antisemitskih


("Za dom spremni" i ništa više ili "Što ste učinili da prestane ubijanje jadnih Palestinaca?"),


većinu tih pisama napisali su inteligentni ljudi koji su uvjereni da Vi niste ni fašist ni antisemit.




Oni tvrde da je Vaša jedina motivacija


čist i plemenit hrvatski patriotizam


i ljubav prema obitelji i Katoličkoj crkvi.




Nagovarali su me da ponovno pročitam Vaše stihove


i pokušam naći bilo kakav trag rasizma,


a neki su mi poslali riječi jedne Vaše pjesme.




Bilo kako bilo, nitko od njih nije mogao objasniti


zašto tako mnogo mladih ljudi misli da su Vaši koncerti


prikladno mjesto za pojavljivanje u ustaškoj uniformi i isticanje ustaških simbola.  



DIO RJEŠENJA  



Radije nego da (bez prilike da razgovaram izravno s Vama) pokušam analizirati Vašu ideološku psihologiju,


koja je, po mom mišljenju, ključ za razumijevanje tko ste Vi zapravo,


i jeste li dio problema ili dio rješenja u nastojanju Hrvatske


da bude model demokratske, a ne profašističke države,


odlučio sam podijeliti svoju zabrinutost s Vama


i ponuditi Vam da jednom i zasvagda objasnite svoja stajališta o brojnim kritičnim pitanjima.  


Dopustite mi da počnem s pjesmom "Jasenovac/Stara Gradiška".




Svatko zna da ste je prije pjevali,


iako je niste izveli na svojem nedavnom koncertu u Zagrebu.




Shvaćate li koliko su  Vaši stihovi bolni za pripadnike manjina u Hrvatskoj?




Možete li zamisliti kako se Srbin, Židov ili Rom kojem su ustaše desetkovale obitelj


osjeća slušajući nekog poput Vas, najpopularnijeg pjevača u Hrvatskoj, pravu kulturnu ikonu,


kako pjeva o nostalgiji za Antom Pavelićem?




Možete li razumjeti da netko može biti stopostotni iskreni hrvatski domoljub i jasno odbaciti NDH i ustaše?


Ili je hrvatski patriotizam, po vašem mišljenju,


nedjeljivi paket koji počinje s ustašama i nastavlja se do danas uključujući svakog nacionalista,


bez obzira na to je li se netko ponašao nečasno i/ili počinio zvjerstva?




To hitno treba objasniti.  



Činjenica da se nikada niste ispričali ili izrazili žaljenje


za pjevanje "Jasenovac/Stara Gradiška" mnogo govori.




To, zapravo, znači da stojite iza tih stihova


koji više ili manje slave ustaške ubojice,


pozivaju na eliminaciju Srba,




zamjenu predsjednika Mesića nekim ultranacionalistom poput Tuđmana


i ponovnu uspostavu NDH.




To što nikad niste ništa rekli protiv posvuda vidljivih ustaških simbola na svojim koncertima,


još je jedan pokazatelj da nemate prigovora protiv takva kićenja.




Dva su moguća razloga tomu.  


Prvi je da se možda identificirate s tim simbolima


i da iskreno vjerujete u ustašku ideologiju hrvatskih ultranacionalista.




Ciničnije objašnjenje moglo bi biti da shvaćate da su oni koji podupiru ustaške simbole


Vaši najveći obožavatelji i da ih zbog političkih/koristoljubivih razloga


ne želite uvrijediti ili riskirati gubljenje njihove potpore.




Nijedan od ta dva razloga ne opravdava Vaše ponašanje.


Nadam se da shvaćate da Vam uspjeh donosi i veliku odgovornost,


to više što ste popularnost stekli pjevajući o političkim pitanjima.


(Da ste sportska zvijezda ili pjevač ljubavnih pjesama, to bi bilo drugačije.)




Ovako, mnogi Hrvati, osobito brojni mladi,


gledaju u vama vodstvo i inspiraciju u važnim političkim pitanjima zemlje.


Stoga je tragično ako vaši koncerti inspiriraju pokazivanje potpore ili nostalgije za ustaše,


a ne podupiru pluralističku, tolerantnu hrvatsku demokraciju.  


Upravo zato što su Vaše domoljubne vjerodajnice apsolutno besprijekorne


morali biste biti među onima koji jasno i nedvosmisleno osuđuju nasljeđe NDH i ustaša.




To bi bila jasna poruka Hrvatima svih generacija


da onaj tko osuđuje zvjerstva počinjena u NDH time ne izdaje svoju zemlju,


i da je vrlo častan domoljub onaj tko izgrađuje domovinu u demokraciji,


prihvaćajući manjine i jačajući toleranciju među različitim etničkim grupama.  


Istina je da biste takvim ponašanjem, nedvojbeno,


od sebe odbili barem dio svojih najfanatičnijih zagovaratelja,


ali biste istovremeno dobili nešto mnogo važnije -


poštovanje i divljenje brojnih Hrvata


i ostalih koji se dosad nisu identificirali s Vašom porukom.




Koncert koji ćete u Splitu održati potkraj mjeseca


sjajna je prilika da napokon svima nama kažete -




kakvu budućnost Thompson želi za svoju zemlju.

Dr. Efraim Zuroff

nisam to čitao nit me zanima

ali je paradoks da takva pisma postira stihoklepac o srebreničkom infernu

:x

Meni još uvek nije jasno šta je HTV-u trebalo da pusti snimak tog koncerta na satelit,sa sve ministrom naobrazbe i ostalim dužnosnicima u svečanoj loži;mogli bi neobavešteni gledaoci izvana posumnjati u privrženost Hrvata demokratskim proeuropskim vrednostima,osvedočenoj u njihovoj slavnoj antifašističkoj povjesti i ne daj Bože pomisliti da su svi Hrvati ustaše.

Quote from: "Truba"nisam to čitao nit me zanima

ali je paradoks da takva pisma postira stihoklepac o srebreničkom infernu

:x

Hihihi, uz svu političku nekorektnost, crippleova pjesmica je imala sjajne tehničke karakteristike.

Bila je to sjajna pesma?

Jel neko možda sačuvao taj topik, voleo bih da je imam u kolekciji?

Inače, Harvi u tvojim postovima sve češće primećujem neka leva skretanja? Gde je onaj momak koji je uzimao ime "Nikole Poplašena" na chatu?

Oćeš da kažeš da NEMAŠ sačuvanu onu pjesmicu, tj. da si je smislio na licu mjesta i metnuo na forum???  :P

Quote from: "Harvester"Oćeš da kažeš da NEMAŠ sačuvanu onu pjesmicu, tj. da si je smislio na licu mjesta i metnuo na forum???  :P

pocetite me kako se zvalo i o čemu je, možda ja imam sačuvano.

Crippleova pjesmica o Srebrenici bazirana na stihovima Zabranjenog pušenja. Ako to imaš sačuvano, kompromitovaćeš se kao nepopravljivi desničar i ultranacionalista :twisted:

Quote from: "Harvester"Oćeš da kažeš da NEMAŠ sačuvanu onu pjesmicu, tj. da si je smislio na licu mjesta i metnuo na forum???  :P

Verovao ili ne, ali jesam

Nemam ni onu pesmicu o Ghoulu i ostalim Sagitasima koji se zaljube u onu neku devojcicu...

Quote from: "crippled_avenger"

Quote from: "Harvester"Oćeš da kažeš da NEMAŠ sačuvanu onu pjesmicu, tj. da si je smislio na licu mjesta i metnuo na forum???  :P

Verovao ili ne, ali jesam

Nemam ni onu pesmicu o Ghoulu i ostalim Sagitasima koji se zaljube u onu neku devojcicu...

samo za vas dvojicu:
http://www.znaksagite.com/diskusije/viewtopic.php?t=4741

Thanks!

Gvantanamo: Provjera državljanstva







"Avaz" saznaje - MVP uputio dopis Stejt departmentu


BiH traži povratak "alžirske grupe"


Tri ministra potpisala mapu puta * Oslobađanje iz baze Gvantanamo
Dnevni avaz, 23.08.2007

Ministarstvo vanjskih poslova BiH je 6. avgusta uputilo zvaničan dopis Stejt departmentu, kojim naša država prvi put zvanično pokazuje interes za povratak šest članova "alžirske grupe" koji su 2002. godine predati vlastima SAD i prebačeni u zloglasnu bazu Gvantanamo na Kubi.

Nehuman tretman
Ovo je jučer za "Dnevni avaz" potvrdila zastupnica Vijeća ministara pred Evropskim sudom za ljudska prava Monika Mijić. Kako je dodala, BiH se u dopisu poziva na obavezu država članica Vijeća Evrope da poduzmu sve kako bi njeni državljani biti oslobođeni iz Gvantanama i vratili se u zemlju iz koje su upućeni u tu bazu.
- BiH traži od vlasti SAD garancije da ove osobe neće biti osuđene na smrt, kao i da neće biti podvrgnute mučenju, nehumanom i ponižavajućem tretmanu - stoji u pismu koje je poslato u skladu s prošlomjesečnom odlukom Vijeća ministara.
I dok se očekuje odgovor i zvaničan stav SAD o ovom pitanju, saznajemo kako je u Vijeću ministara već sačinjena mapa puta povratka "alžirske grupe". Pored istih zahtjeva prema SAD koji su već navedeni u pismu Stejt departmentu, u ovoj mapi predviđen je i niz mjera koje bh. institucije trebaju obaviti u narednom periodu.

Sudski proces
U cilju pripreme zvaničnog dokumenta o traženju povratka ovih lica, bit će potrebno provjeriti i status državljanstva i boravka, te eventualno status sudskog procesa koji se protiv njih vodi u BiH. Bit će izvršena i procjena da li ova šestorka predstavlja opasnost za BiH i SAD, što će biti zadatak za Ministarstvo sigurnosti, SIPA-u i OSA-u.
Na bazi te procjene, ministarstva sigurnosti i pravde bi trebala pripremiti dokument kojim će se dati garancije da lica za koja se traži povratak neće voditi aktivnosti u BiH koje bi mogle ugrožavati bezbjednost i interese SAD.
Potpis na ovaj plan stavili su ministri za ljudska prava i izbjeglice Safet Halilović, ministar pravde Bariša Čolak te ministar vanjskih poslova Sven Alkalaj. Mapom puta predviđeno je i imenovanje tima za pregovore sa SAD, što je zadatak Ministarstva vanjskih poslova, koji treba izvršiti odmah nakon što dobije odgovor od Vlade SAD, kao i priprema plana za prihvat i zbrinjavanje osoba iz Gvantanama.

Evo nešto što su sigurno svi već videli, ali uklapa se uz topik :lol:  :lol:  :lol:

QuotePravilnik za izbor nacionalne fudbalske selekcije Bosne i Hercegovine

Prvi tim broji jedanaest igraca. Sva tri konstitutivna naroda moraju biti
podjednako zastupljena, prema posljednjem popisu stanovnistva i sljedecim
pravilima:
- desno i lijevo krilo moraju biti razlicite nacionalnosti.
- centarfor mora biti iste nacionalnosti kao golman.
- lijevi bek i lijevi half ne mogu biti iz istog entiteta.
- svi kantoni moraju imati najmanje po jednog predstavnika u prvog timu.
- bilo koja dva igraca ne mogu imati istog tetka.
- najmanje jedna trecina igraca moraju biti povratnici
- broj igrace sa bradom ne može biti veci od broja igraca bez kose
- neparni brojevi dresova moraju biti ravnomjerno rasporedjeni
- na lijevoj polovini terena mora biti podjednak broj igraca sve tri
nacionalnosti
- na desnoj polovini terena mora biti podjednak broj igraca sve tri
nacionalnosti
- u napadu mora biti podjednak broj igraca sve tri nacionalnosti
- u odbrani mora biti podjednak broj igraca sve tri nacionalnosti

Amandmani koji se odnose na tok igre:
- kaznene udarce ne mogu izvoditi zaredom igraci iste nacionalnosti
- vrijeme držanja lopte u nogama mora biti ravnomjerno rasporedjeno na sva
tri naroda

Osim ovih pravila, za prijem u Evropu, prvi tim mora zadovoljavati i
sljedece uslove:
- najmanje jedna trecina igraca moraju biti homoseksualci;
- najmanje jedna trecina igraca moraju biti ljevaci;
- svi igraci moraju saradjivati sa Haškim tribunalom
- ne mogu nastupati igraci koji borave u tudjoj imovini.

Kecmanović:



Jedino treći entitet može spasiti BiH

Foto: bih-x.com

Jutarnji.hr, 28.08.2007


--------------------------------------------------------------------------------






Jedino federacija triju nacionalnih republika može spasiti BiH kao državu, a alternative su ili raspad ili beskrajni međunarodni protektorat, rekao je u razgovoru za banjolučki list Glas srpski profesor beogradskog Fakulteta političkih znanosti i autor knjige ,,Nemoguća država" Nenad Kecmanović.

On je istaknuo kako je recept za buduću BiH vrlo jednostavan:




"Prvo bi se na referendumu sva tri naroda trebala izjasniti žele li uopće živjeti u zajedničkoj državi s druga dva. Ako bi se o tome postigla suglasnost, trebalo bi postići konsenzus o unutarnjoj organizaciji države".

Međutim, prema njegovu mišljenju, "Bošnjaci nisu spremni na dogovor o organizaciji države, pa su Srbi i Hrvati sve manje voljni živjeti u njoj". "BiH može ostati i takva kakva je sada - posljednja diktatura u Europi, na čelu s visokim predstavnikom međunarodne zajednice kao vicekraljem u kolonijalnoj Indiji", rekao je Kecmanović. "Budući da se i slovački diplomat Miroslav Lajčak poziva na 'bonske ovlasti' koje mu daju pravo, mimo parlamentarne procedure, nametati zakone i smjenjivati demokratski izabrane dužnosnike, onda tu nema države, ni suverene, a kamoli demokratske", rekao je u intervju Kecmanović.

Na tvrdnju novinara kako bošnjački političari ponavljaju da u BiH treba uvesti princip jedan čovjek - jedan glas i ukinuti RS i Federaciju BiH, Kecmanović je rekao kako se brojniji narodi uvijek i svuda zalažu za princip jedan čovjek - jedan glas, dok se malobrojniji, uz pomoć kolektivnih prava, kulturne autonomije, teritorijalne samouprave i (kon)federalnih aranžmana, sve do secesije, nastoje zaštititi od nacionalne majorizacije.
Ustvrdio je kako u BiH ne postoji "državno rodoljublje, nego tri nacionalizma ili, kako bi rekli Hrvati, ne postoje domoljubi, nego samo rodoljubi". "Srbi se neusporedivo više identificiraju s Republikom Srpskom i Srbijom, a Hrvati s 'Herceg-Bosnom' i Hrvatskom. A dojučerašnji muslimani su nacionalnom uzurpacijom pojmova bošnjaštvo i bosanstvo onemogućili da ih druga dva naroda čak i u budućnosti prepoznaju kao svoje", istaknuo je.

Na pitanje novinara može li hrvatski prijedlog o stvaranju trećeg entiteta uvesti BiH u mirnije vode, Kecmanović je odgovorio kako "jedino treći entitet, odnosno federacija triju nacionalnih republika može spasiti BiH kao državu. Alternative su ili raspad ili beskrajni međunarodni protektorat. Tijekom desetljeća i pol nametnutog entitetskog sustanarstva s Bošnjacima, broj Hrvata u BiH se prepolovio. Zato je odlučno opredeljenje za hitnu legalizaciju 'Herceg-Bosne' postala stvar nacionalnog koncenzusa, bez obzira na to što bi to 'matica Hrvatska' radije taktički odložila za nakon prijama u Europsku Uniju. Koliko vidim, i kod Bošnjaka sve više sazrijeva svijest kako im unitarnu BiH ne može podariti ni Amerika ni Europska Unija ni Organizacija konferencije islamskih zemalja i kako se o odnosima u zajedničkoj državi, ipak, valja demokratski dogovoriti sa susjedima.

hm posljednja diktatura je bjelorusija...

8)

Bjelorusija, zvuci kao zemlja koju je hijackovao Bjela...

Piše: Faruk Borić    
Oslobodjenje, 08/09/07


Krajiške rane

Verbalno prepucavanje u federalnom Parlamentu između zastupnice Demokratske narodne zajednice BiH Hafeze Sabljaković i šefa poslaničkog kluba Stranke demokratske akcije Ibrahima Baje Nadarevića, a koje je završilo kletvom potonjeg - što definitivno prelazi granice dozvoljenog ponašanja u javnoj instituciji, još jednom je pokazalo i Krajini i cijeloj Bosni i Hercegovini koliko su, zapravo, i žive i ljute krajiške rane.

Simpatizeri Fikreta Abdića Babe, (čudo)tvorca velikokladuškog privrednog giganta ,,Agrokomerc", ta krajiška sirotinja mahom odgajana u ponosnoj neimaštini toliko dugo da je postala dio genetskog materijala, realno je jedina strana koja je izgubila rat. Svi ostali su više-manje poslijeratni gubitnici. Svi su dobili zeru teritorije; Fikretovi sljedbenici izbjegličke centre po Kuplenskom i još dalje, sve do američkih livada gdje se danas prave masovni krajiški teferiči.

No, privatno-politički razlaz Abdića s Alijom Izetbegovićem, koji se dao nazrijeti još otkada je kasnokomunistički privrednik nevoljno prepustio čelno mjesto u Predsjedništvu RBiH stranačkom šefu sasvim drugačijeg životnog puta i svjetonazora, usred rata je na stotu potenciju diglo nesreću muslimanskog naroda Krajine; gostoljubivog, drčnog i tvrdoglavog.

Još uvijek niko nije ni blizu prilici da hladne glave, činjenično i objektivno opiše i objasni sva događanja u Krajini, počev od afere ,,Agrokomerc" 1987, preko (pred)ratnih sarajevskih susreta Abdića i Izetbegovića i iznenadnog dolaska Fikretovog u Veliku Kladušu 1993. pa do krvavog finala u međusobnom klanju koje sebi priuštiše braća i komšije po Todorovu, Pećigradu, Vrnograču...

O Cazinskoj buni iz 1950. nije se govorilo skoro pola vijeka, ali je za to ponajprije odgovorna stroga armijska čizma, koja je gušenje pobune Krajišnika i njihovo raseljavanje po socijalističkoj Jugoslaviji držalo u strogoj tajnosti. O Autonomnoj pokrajini Zapadna Bosna pisale su se knjige i knjige, ali one ne idu dalje od dokazivanja Abdićevog ,,munafikluka" ili, oprečno, veličanja njegovih moći. Kako knjige, tako i narod, oslobođen trunke kritičke svijesti za ono što se događalo na strani koju je odabrao.

Svojevremeno me je čovjek iz Velike Kladuše uvjeravao u Abdićevo vizionarstvo: '93. pokrenuta proizvodnja, uvezene kokoške iz Hrvatske, pokrenuta proizvodnja, ljudi maknuti iz rovova u tvorničke hale...

Isto je tako i na mojoj strani, u čiju ispravnost nikad nisam sumnjao, naročito nakon spoznaje da su se kojekakve legije šetale, ubijale i krale po krajiškim selima. Mnogo poznatih mi ljudi ostalo je bez života i dijelova tijela na tom ratištu. Pošto sam bio ,,na pravoj strani", imam puno pravo da sumnjam u dobrohotnost poslijeratnog pljačkanja ,,Agrokomerca" ili diskriminiranja djece po ideološkoj osnovi, i pod punom odgovornošću mogu reći da političarima s obje strane najviše odgovara podjela naroda, jer istinsko pomirenje bi moglo donijeti i kritičku notu spram prošlosti.

Na kraju, ne manje bitno: podjela među narodom nije uvjetovana samo pitanjem itekako bitnim za razumijevanje cjelokupnog krajiškog konteksta - pitanjem mentaliteta, koji se u ovim pograničnim krajevima manifestuje u krvnim osvetama koje se mogu dogoditi i nakon dvadeset godina čekanja.

Velika je krv pala, počinili su se obostrano strašni zločini. Zločinci s Abdićeve strane su više-manje nedostupni organima Bosne i Hercegovine, zločin(c)i iz redova Petog korpusa nikad nisu ni procesuirani (kao i oni počinjeni neposredno poslije rata) jer su činjeni protiv - neprijatelja države. A narod, naravno, sve to zna, trpi i - uglavnom šuti.




"Dabogda umrlo i ono što vas je ostalo"


i ostao živ!



SARAJEVO - Nema načina da zastupnik SDA u parlamentu FBiH inače šef Kluba zastupnika SDA, bude sankcioniran za ponašanje na sjednici Zastupničkog doma kada je zastupnici DNZ-a Hafezi Sabljaković doviknuo: "Umrite", potvrđeno je u parlamentu FBiH i u Središnjem izbornom povjerenstvu BiH. "Svaka institucija vlasti donosi svoj poslovnik i u okviru njega neke definiraju i kodeks, a eventualne uvrede među zastupnicima oni mogu rješavati privatnim tužbama", kaže glasnogovornica SIP-a BiH Maksida Bajramović. Predsjedavajući Zastušničkog doma parlamenta FBiH Safet Softić očekuje da će novim poslovnikom, koji je već u proceduri, biti regulirano i ovakvo ponašanje. "Ja sada nemam nikakve ovlasti i sjedim tamo kao ikebana. Mogao sam opomenuti Nadarevića, ali atmosfera je bila tako užarena da sam smatrao da bih samo proizveo još gori efekat. Mogao sam napraviti i pauzu, ali smo se zbog drugih obaveza zastupnika dogovorili da radino do 16 sati i bili smo u stisci s vremenom", kaže Softić.





U SDA kažu da nemaju dovoljno informacija osim onog što su vidjeli u nekim sarajevskim novinama. "Nama je izuzetno važno ponašanje naših ljudi u javnosti i mi imamo kriterije i mjerila kod izbora ljudi, ali i stranački sud časti, a ovaj događaj ćemo razmotriti i nije isključeno da on bude tema razmatranja na Glavnom odboru, koji ima svoj kodeks", kazao je tajnik SDA Amir Zukić. Ni zastupnica Sabljakovićeva neće tužiti Nadarevića, jer smatra da on ima imunitet. "Ovo nije prvi put da on ovako reagira na moja izlaganja, ali mi nismo u parlamentu od jučer pa da to ne zna, a zbog zastupničkog imuniteta ja bih se samo nepotrebno izlagala troškovima", kaže Sabljakovićeva. Zastupnik u parlamentu FBiH Ibrahim Nadarević kazao je da će tužiti "Nezavisne novine" zbog teksta o njegovom ponašanju. "Lažete novinarko i tužiću Vas. Ovim podmetanjem su Vaše novine pretjerale. Ja sam kazao 'dabogda umrlo i ono što je ostalo do vas doktorice Sabljaković' i dobro znam šta sam kazao", rekao je ljutiti Nadarević. I dok su drugi novinari rekli da su čuli upravo ono što je napisano u "Nezavisnim", ali da su to različito razumjeli. Nadarevićeve kolege iz SDA su kasnije objašnjavali da on nije baš tako mislio i da se ni njemu nakon takvih izjava nije lako vratiti u Cazin gdje još nisu pale tenzije nakon međubošnjačkog sukoba 1994. godine.





Napominjali su da je on ovo rekao "s klupe", a kada su ih novinari ''Nezavisnih'' podsjetili da je sa govornice rekao: "Umrite!", a sa klupe: "Dabogda umrlo i to što je ostalo od vas", nisu imali komentara kao ni odgovor na pitanje kakva je razlika između toga kada neko kaže "dabogda umrli" i "dabogda umrlo to što je ostalo do vas".

Sedmi dan



Cerićevo smeće



Pise: Vildana Selimbegovic

Bh Dani 07.09.2007

Efendija Cerić je, kaže Avaz, otišao u Jordan: tamo će primiti Kraljevski orden prvog reda, te postati redovni član Kraljevske akademije za islamsku misao. Ova će priznanja efendiji biti uručena na 14. konferenciji Značenje ljubavi u Časnom Kur'anu za koju se reis zdušno pripremio prošle nedjelje u zeničkom naselju Trgovišće, držeći jedan od svojih nadaleko poznatih vazova u kojima se svom silinom vjerskog autoriteta obrušio na 7.800 tuzlanskih poljubaca. Živopisan, kako to samo Mustafa Cerić uspijeva biti, on je tuzlanskoj manifestaciji pronašao usporedbu u "strahotama od smeća", a da bi bio u duhu globalnih ekoloških problema, izružio je Bosance što svaki svoju (plastičnu) kesu smeća ne ponese.
Tuzlansko muftijstvo, koje svako Cerićevo bulažnjenje tumači kao fetvu, požurilo je da dva dana kasnije kupi stranicu u Avazu kako bi se obračunali s izdajničkim organizatorom ljubljenja po Tuzli, nepoćudnim načelnikom Jasminom Imamovićem. Istovremeno je tuzlanski muftija Kavazović, da odradi punu normu, u ime Islamske zajednice BiH izdao saopćenje kojim osuđuje kantonalne vlasti u Tuzli i gradske u Gradačcu, što su, u sklopu tradicionalnog, međunarodnog Sajma šljive, "javno promovirali proizvodnju alkohola i pečenje rakije u centru grada". Kada je nedavno grupa estradnih kriminalaca na koševskom stadionu organizirala sramotnu blamažu o navodnih 600 godina islama u Bosni, naslovljenu s Moj ummete, a sve pod visokim pokroviteljstvom Rijaseta i reisa Cerića, sponzor skupa je bila - Sarajevska pivara. No, tada se tuzlanski muftija nije oglašavao: da li zbog toga što je sarajevsko pivo kvalitetnije od gradačačke rakije ili zato što i prihodi od Sajma šljive ne idu u džepove kriminalaca - nije poznato.

Tako su reisove terenske pripreme za nastup u Jordanu dobile izuzetan predramazanski značaj i nema sumnje da će odjekivati još dugo - najviše od batinjanja koje će efendijini terenski poslušnici petkom poslije džume u svojim vazovima organizirati za načelnika Imamovića, koji će, nema sumnje, prvi na svojoj koži osjetiti posljedice onog drugog dijela vaza s Trgovišća, usuđujem se reći, daleko skandaloznijeg i po posljedicama dalekosežno opasnijeg.

Efendija je, naime, svoj nastup u Trgovišću okončao (opet Avaz) izjavom da "poglavarstvo Islamske zajednice, niti jedan Bošnjak musliman ne trebaju dozvoliti da se bosanskim muslimanima drže lekcije o moralu, moralnosti, ispravnosti, jer nakon genocida u Bosni, samo bosanski muslimani drugima mogu dijeliti lekcije o moralu"?! Jedan poznati cinik je još poodavno napisao kako su moral i matematika slični - nemaju množinu. Što će reći da je moral, kao kategorija, svojstvena isključivo individuumu, a ne kolektivitetu, uključujući i etnički ili vjerski. Na stranu sad što Cerić osobno iz mnogo razloga nije baš najprimjerenija osoba da drži lekcije o moralu; puno je opasnije što se davanja prava jednom čitavom narodu da kolektivno drži lekcije o moralu u osnovi ne razlikuje od prava da se neki drugi narod kolektivno optuži za zločin. I nije baš da među Bošnjacima, ma kakvim se oni muslimanima smatrali, i u proteklom ratu, baš kao i danas, nije bilo moralne bagre: ratnih zločinaca, ubica, profitera i najraznovrsnijih kriminalaca. To što su mnogi među njima u ratu, baš kao što čine i danas, svoje zločine, kriminal, profiterstvo i lopovluke pakovali u oblandu različitih viših (islamskih, bošnjačkih, patriotskih) ciljeva, ne ovlašćuje Cerića da im izdaje blanko certifikate o pravu na držanje moralnih lekcija bilo kome.

Autoritet časne funkcije koju obavlja trebalo bi da nalaže Mustafi Ceriću da vodi računa o svom moralu, naročito kada se odluči da drugima drži moralne lekcije. Možda zasluge za međunarodna priznanja koja dobija pripadaju isključivo Ceriću, a ne tome što vrši funkciju vjerskog lidera muslimanskog naroda nad kojim je počinjen genocid; možda Cerić misli da je moralno i da se ponosi nagradom koju mu je dodijelio Henry Kissinger; more biti i da misli da je autoritet koji uživa zahvaljujući funkciji na kojoj se nalazi nepotrošiv i da mu daje pravo na dva lica - jedno, za domaću upotrebu i raspirivanje najmračnijih nagona kod svojih sljedbenika, i drugo, za prototip idealnog muslimana po mjeri svjetskih zločinaca u čijim je kabinetima omiljeni gost, a koji se krvavo iživljavaju nad muslimanima u Iraku i Afganistanu.

Saudi Arabian religious police
call for sex-segregated sidewalks
31/ 08/ 2007


ABU-DHABI, August 31  - Saudi Arabia 's religious police are insisting that authorities of

Medina, one of Islam's holiest cities, should build separate sidewalks for women, the Kuwaiti Al-Qabas newspaper said Friday. The country's Committee for the Propagation of Virtue and the Prevention of Vice (CPVPV), tasked with enforcing Sharia law, believes men and women should not be allowed to mix on the streets of the Islam's second holiest place, where the Prophet Muhammad is buried. The clerical police, or Mutaween, are authorized to arrest unrelated men and women caught socializing, anyone suspected of being homosexual or a prostitute, and to enforce Islamic dress codes. The Mutaween enforce Islamic female dress codes, ordering women to wear headscarves and abayas, long black dresses covering the whole body except for face, hands and feet. Women are not allowed to leave their houses without their husbands or immediate male relatives.

Saudi women are also not allowed to ride a bicycle or drive a car, because if the vehicle breaks down, a woman might have to talk to an unknown male. The police widely apply corporal punishment, including flogging, to punish suspected offenders.

One of the most widely criticized incidents, involving women rights abuse, occurred on March 11, 2002, when schoolgirls were prevented from escaping a burning school in Mecca , because they were not wearing headscarves and abayas. Fifteen girls died and 50 were injured as a result.

Moji ljudi. :lol:

Citiracu jednog mog drugara :
Ako je granica Drina , popicemo je !!!  :lol:

OSCE - Islamska zajednica BiH



Islamizacija obdaništa

Pise: Esad Hecimovic

BH Dani, 14.09.2007

U Sarajevu su se prošle sedmice sastali predstavnici OSCE-a, Vlade Zeničko-dobojskog kantona i Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici. Samo nekoliko dana ranije, reis Mustafa Cerić je javno, na otvaranju džamije u džematu Trgovišće u zeničkom gradskom naselju Mokušnice, napao OSCE:



"Kad je u pitanju odgoj naših najmlađih,
želim jasno poručiti da niko na zemaljskoj kugli, pa ni OSCE,
nema nam pravo govoriti kako ćemo ih odgajati."



U pratnji reisa Cerića su bili glavni imam Zenice Ejub Salkica, zenički muftija mr.
Ejub Dautović i dekan Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici dr. Zuhdija Adilović.
OSCE je objasnio razlog za reisov napad izjavom ambasadora Douglasa Davidsona, svog šefa Misije u BiH. U izjavi se objašnjava da je Kantonalna vlada dobila Studiju izvodljivosti za otvaranje Odsjeka predškolskog odgoja na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici. Ta studija opisuje kao jedan od ciljeva predškolskog obrazovanja dobijanje osnovnih znanja o islamskom vjerovanju.




"U ovome nema ništa pogrešno,
ali ovo znači da će učitelji u javnim školama u ZDK
biti obučavani i, prema tome, predavati
samo jedan sistem vjerovanja koji je u BiH.

To će biti u suprotnosti s brojnim konvencijama o ljudskim pravima
kojima je BiH dobrovoljni potpisnik,
a od kojih su neke i dio Dajtonskog ustava.



Misija OSCE-a u BiH je, prema tome, izrazila svoje stanovište kantonalnim vlastima da se predškolski vaspitači ne bi trebali obučavati ili zapošljavati isključivo s Islamske pedagoške akademije.

Na osnovu trenutne situacije u ZDK, izgleda da predškolske ustanove neće imati drugog izbora nego zaposliti osobe koje su završile Islamski pedagoški fakultet. Ovo teško da je u skladu s razvojem istinskog pluralističkog društva koje poštuje kulturne i religiozne različitosti svih građana, stanovnika i naroda ove zemlje.

U skladu s ovim, mi smatramo da je ovo manje pitanje da li OSCE drži predavanje o moralu, a više pokušaj da ohrabri razvoj demokratske kulture kroz odgovarajuće reforme mnogostrukog sistema obrazovanja Bosne i Hercegovine" - rekao je ambasador Davidson.

U okviru Univerziteta u Zenici postoje Pedagoški fakultet i Islamski pedagoški fakultet. "Pedagoški fakultet u Zenici želi da osnuje Odsjek za predškolski odgoj. Studij predškolskog odgoja, kao sekularni studij, treba da bude na sekularnom Pedagoškom fakultetu, a ne na Islamskom pedagoškom fakultetu. Kako bi reagovali kada bi na nekom sekularnom fakultetu podučavali islamsku doktrinu?" - pita prorektor Univerziteta u Zenici prof. dr. Željko Škuljević.

U Vladi Zeničko-dobojskog kantona navode da je IPF 28. juna ove godine dostavio Univerzitetu u Zenici svoj zahtjev, a da je potom Univerzitet dostavio Ministarstvu odluku Senata, zaključak Rijaseta i finansijsku informaciju. Nakon procedure unutar Kantonalne vlade i skupštine, 31. jula je usvojen elaborat o otvaranju odsjeka s 30 glasova za i svega jednim suzdržanim glasom.

Ministrica obrazovanja Zdenka Merdžo kaže da su na posljednjem sastanku sa OSCE-om okvirno dogovoreni naredni koraci koje treba da poduzme IPF. Dr. Zuhdija Adilović, dekan IPF-a, odbio je da komentira debatu oko osnivanje ovog odsjeka. "Ne, nikakvog komentara nema", rekao nam je Adilović i spustio slušalicu.

Zenička debata se vodi ustvari o tome da li će sekularni pedagozi raditi u obdaništima sa svom djecom na istim pedagoškim osnovama, bez obzira na njihovu vjeroispovijest i nacionalnost ili će islamski vjeroučitelji preuzeti posao pedagoga u obdaništima. Intervencija OSCE-a je očito spriječila raspisivanje konkursa za upis studenata za ovu školsku godinu, pa otuda i reisova ljutnja.



(E.H.)

Oprostajno sijelo mudzahida u Bosni:

http://www.youtube.com/results?search_query=Opro%C5%A1tajno+sijelo+mud%C5%BEahida+u+Bosni+&search=Search

Rasim Delić: Nisam krio da ste dio ARBiH

Dragan Risojević 13.09.2007 21:18
BANJALUKA - Opraštajući se od mudžahedina, negdje krajem rata, general Rasim Delić snimljen je kako priznaje da su mudžahedini, suprotno njegovim današnjim tvrdnjama, bili pod direktnom kontrolom Armije RBiH.


To je otkrio tajni vidio-snimak "oproštajnog sijela sa mudžahedinima", juče objavljen na internet portalu You tube.  

Snimak "oproštajnog sijela" baca potpuno novo svjetlo na Delićeve tvrdnje o tome da armijski vrh u Sarajeva nije imao kontrolu nad mudžahedinima.

Do sada se samo pretpostavljalo da ovakav snimak postoji.

"Ja nikad nisam krio da ova jedinica postoji,
da je to jedinica Armije BiH,  
da je u sistemu rukovođenja i komandovanja Armije BiH..." -
govori Delić na snimku, u društvu Sakiba Mahmuljina, tadašnjeg komadanta Trećeg korpusa Armije RBiH.

Delić se, kako se vidi na snimku, izvinio što im se, zbog političkih obaveza, nije mogao lično obratiti Alija Izetbegović, ali da njegovo prisustvo, kao glavnokomandujućeg Armije -

"dovoljno govori o tome
da ni Izetbegović ni on nikada neće zaboraviti
šta su mudžahedini uradili za muslimanski narod u BiH".


"Vi ste ovdje u BiH, kao i drugdje u svijetu
došli da branite muslimanski narod i njegovu vjeru islam.
Došli ste, kao i u nizu drugih zemalja,
da na Alahovom putu pružite pomoć muslimanima BiH.


Pružili ste im pomoć ne samo u borbi
nego i u vraćanju svojoj vjeri,
svojoj tradiciji, svojoj kulturi i svojim običajima...

Zbog toga je vaša pomoć i pomoć islamskog svijeta za ovaj narod,
koji se nalazi na granici islama i hrišćanstva i dalje neophodna
i biće neophodna dok islam ne pobijedi na ovom svijetu.

 u svoje ime i u ime muslimana BiH kažem privremeno hvala,
jer nas na Alahovom putu čekaju mnogi, brojni zadaci" -
poručio je Delić u svom govoru. Kako se vidi na snimku, Mahumuljin je, opraštajući se od mudžahedina, bio još otvoreniji:

"Duboko shvatajući trenutni interes muslimana Bosne
odlazite svojim kućama u dalju borbu na Alahovom putu.
Kao jedna od najboljih jedinica Armije BiH i 3. korpusa
izvršili ste, uz Alahovu pomoć, sve postavljene vojne zadatke,
ali i zadatke učvršćenja vjere na ovim prostorima.

U Bosni su sada ojačani korijeni islama,
koje ćemo uz Alahovu pomoć, dalje učvršćivati..."  -
je Mahmuljin.

Esad Hećimović, autor knjige "Garibi", koja govori o ulozi mudžahedina u proteklom ratu, kaže da se i dosada znalo da "oproštajni snimak" postoji, ali da je ovo prvi put da je pušten u javnost.

Prema njegovim saznanjima, snimak je sačinjen krajem 1995. ili početkom 1996. godine.

"Taj oproštaj nisu smjeli da snimaju bošnjački snimatelji, već samo mudžahedini. Iz toga je jasno da su snimak u javnost mogli pustiti samo oni i nije nimalo slučajno što je to učinjeno baš sada. Vjerujem da, objavljivanjem ovog snimka, žele da pokažu šta im je obećavano u ratu, a šta su dočekali sada, kada im oduzimaju državljanstva", smatra Hećimović.

On vjeruje da bi ovaj snimak mogao narušiti temelje Delićeve odbrane, ukoliko bi bio uvršten u dokazni materijal.

Deliću se trenutno sudi pred Haškim tribunalom, pod optužbom da je, po komandnoj odgovornosti, odgovoran za ubistvo i ranjavanje više pripadnika HVO, juna 1993. godine kod Travnika, brutalno ubistvo pripadnika Vojske RS i okrutno postupanje prema zarobljenim u logoru "Kamenica".

Optužba se temelji na tvrdnji da je Delić imao komandu nad mudžahedinima.

Delić se predao Haškom tribunalu u februaru 2005. godine.



Govor Abu Malija
Na You tubuu objavljen je i govor Abu Malija, ratnog komandanta jedinice "El Mudžahid", koji je 1999. godine, nakon žestokog pritiska SAD, 1999. godine protjeran iz BiH. Nije, međutim, poznato kad je taj snimak sačinjen.

Abu Mali se, kako se vidi na snimku, žestoko obrušio na vlasti u Sarajevu, zbog oduzimanja državljanstva mudžahedinima:

"Danas i braću koja su dobila bh. državljanstvo,
osnovali porodice, dobili djecu,
žele otjerati iz BiH i odvojiti očeve od djece i muževe od žena...

Munafici među Bošnjacima, koji su na vlasti,
prodali su islam i muslimane
i svim silama se žele dokazati terorističkoj Evropi
i našim teroristima i fašistima iz komšiluka...

Ti naši munafički psi izdadoše sve ljudske vrijednosti za šaku vlasti...
Znajte, munafici iz fotelja, da je vlast u Alaha,
a vi ste samo prokleti bijednici...

Alah vam naplatio za sve...

Propali i vi i vaše porodice, pa da vidite kako je...  
Ogavni munafici, prokleti bili na ovom
i na budućem svijetu


i stigla vas Alahova srdžba i kazna,
na ovom i na onom svijetu...!!!





Обjављени видео снимци опроштаjа
Расима Делића и муџахедина

Glas Srpske, 14.09.2007


 

Дошли сте, као и у низу других земаља, да на Aлаховом путу пружите помоћ муслиманима БиХ - казао jе Делић опраштаjући се од муџахедина и додао "како ће помоћ бити потребна док ислам не побиjеди на овим просторима, те да их на Aлаховом путу чекаjу броjни задаци"...
РAТНИ видео снимци опроштаjа од муџахедина, страних исламских бораца коjи су ратовали у БиХ, коjима се обраћаjу тадашњи начелник Главног штаба такозване Aрмиjе БиХ и хашки оптуженик генерал Расим Делић, и командант Трећег корпуса Сакиб Махмуљин, поjавили су се на видео-порталу "Yоутubе", прениjела jе jуче мостарска интернет агенциjа "Пинцом", jавио jе Танjуг.

Видео снимци "опроштаjног сиjела" демантуjа тезе Делићеве одбране како су муџахедини били изван командне структуре такозване Aрмиjе БиХ и како Делић, нити други команданти не могу сносити одговорност за злочине коjе су починили муџахедини.

Из Делићевог и Махмуљиновог говора муџахединима, како jе обjавио "Пинком", jасно се може видjети за "какву БиХ су се борили команданти такозване Aрмиjе БиХ".

- Одлазите своjим кућама у даљу борбу на Aлаховом путу. Као jедна од наjбољих jединица Aрмиjе БиХ и Трећег корпуса извршили сте, уз Aлахову помоћ, све постављене воjне задатке, али и задатке учвршћивања вjере на овим просторима - рекао jе обраћаjући се муџахединима командант Трећег корпуса Сакиб Махмуљин.

Он jе даље казао да су "у Босни сада оjачани кориjени ислама, коjе ћемо уз Aлахову помоћ даље учвршћивати".

- Бићете свjедоци овога када поново дођете у Босну, а увиjек сте добродошли - рекао jе Махмуљин, додаjући да су "захвални Aлаху што нам jе послао браћу да помогну у нашоj праведноj борби".

У сличном тону jе говорио и генерал Делић, коjи jе у обраћању муџахединима рекао да "су овдjе у БиХ, као и свугдjе друге у свиjету, дошли да бране муслимански народ и његову вjеру - ислам".

- Дошли сте, као и у низу других земаља, да на Aлаховом путу пружите помоћ муслиманима БиХ - казао jе Делић додаjући "како ће помоћ бити потребна док ислам не побиjеди на овим просторима, те да их на Aлаховом путу чекаjу броjни задаци"...

US$100,000 put on head of cartoonist

"The award will be increased to $US150,000
 if he were to be slaughtered like a lamb"

The Australian, 17 September 2007

Al Qaeda group also threatens to attack big Swedish companies
THE head of an al-Qaeda-led group in Iraq offered $US100,000 ($119,070) for the killing of the Swedish cartoonist Lars Vilks over his drawing depicting the Prophet Mohammad.
"From now on we announce the call to shed the blood of the Lars who dared to insult our Prophet... and during this munificent month we announce an award worth $US100,000 to the person who kills this infidel criminal," said Abu Omar al-Baghdadi, leader of the self-styled Islamic State in Iraq, in an audiotape posted on a website today.

"The award will be increased to $US150,000 ($178,605)if he were to be slaughtered like a lamb."


Sweden's daily Nerikes Allehanda published the drawing last month. Vilks' drawing was part of a series which art galleries in Sweden had declined to display.

The newspaper published the image, depicting the head of the Prophet on the body of a dog.....

Nerikes Allehanda defends Mohammed drawing | The Daily Telegraph

From correspondents in Stockholm August 29, 2007 10:21pm

A SWEDISH newspaper has defended its publication of a drawing depicting the head of the Muslim Prophet Mohammed on the body of a dog, following an official protest from Iran. Daily Nerikes Allehanda published the drawing last week, prompting the Iranian Government to summon Sweden's charge d'affaires in Tehran on Monday to object to what it called a disrespectful drawing. The drawing was by Swedish artist Lars Vilks and was part of a series which art galleries in Sweden had declined to display. The newspaper published the image in what it called a defence of free speech. "This is unacceptable self-censorship," the newspaper wrote in an editorial on its website today, referring to the reluctance by galleries to exhibit Vilks's drawings. "The right to freedom of religion and the right to blaspheme religions go together," it wrote. Last year, Muslims around the world launched a firestorm of protest after a Danish newspaper published cartoons of the Prophet Mohammed that were reprinted by other European newspapers. Sweden's Muslim Council, an umbrella organisation for Islamic groups in the country, took issue with Nerikes Allehanda's arguments. Helena Benauda, chair of the council, said she was surprised because the newspaper had been involved in a dialogue with Muslims following the Danish controversy. "I think they did understand our point of view - that you should not publish pictures that could be seen as racist, xenophobic or anti-Semitic," Ms Benauda said. Ulf Johansson, editor-in-chief of Nerikes Allehanda, said there was a difference between how his newspaper was approaching the issue and the Danish case. "This newspaper has always been very eager to defend Muslim rights in Sweden and freedom of religion overall. "But we are also very clear that the freedom of speech goes hand-in-hand with that."

...ovo kanda ovde i pripada...

   

Snimak zločina mudžahedina
18. septembar 2007. | 09:57 | Izvor: B92
Banjaluka, Sarajevo -- Mediji u RS prikazali snimke na kojima su, kako se tvrdi, zločini takozvanih mudžahedina na području Vozuće, u BiH.

Televizijske stanice emitovale su deo snimka, koji je medijima uputio Savez logoraša Republike Srpske, i koji, pored zločina, prikazuje posetu tadašnjeg predsednika Predsedništva Bosne i Hercegovine kampu za obuku mudžahedina.

Na trominutnom snimku, koji su prikazale televizijske stanice u Republici Srpskoj, prikazani su zločin nad jednim srpskim vojnikom i ubistvo zarobljenog hrvatskog vojnika na području Vozuće, u centralnoj BiH.

U Savezu logoraša tvrde da snimak, koji traje 43 minuta, prikazuje i druge svirepe zločine nad zarobljenim srpskim vojnicima i dokazuje direktnu kontrolu političkog i vojnog vrha BiH nad tom jedinicom.

Na prikazanom snimku takvu vezu potvrđuje i jedan od pripadnika jedinice Abu Hamza. "Mi smo bili legalna jedinica Armije BiH, u sklopu Armije BiH", kaže on.

Reakcije u BiH su podeljene. Dok se u RS naglašavaju dimenzija zločina mudžahedina i odgovornosti armijskog vrha, u FBiH se slučaj tumači na različite načine. Kako se novi snimci pojavljuju upravo u vreme procesa protiv bivšeg komandanta Armije BiH Rasima Delića, uz istovremeno otvaranje pitanja državljanstva mudžahedina, tvrdi se da je reč o političkoj trgovini i ucenjivanju tih ljudi, i to iz međunarodnih krugova.

Abu Hamza tvrdi da mu je nuđeno državljanstvo u zamenu za svedočenje u procesu protiv Delića.

Proces protiv Delića i svedočenje bivšeg pripadnika jedinice El mudžahid Ali Hamada ponovo su otvorili pitanje ko je odgovoran za dolazak mudžahedina, a pogotovo za izdavanje državljanstava. U javnosti FBiH sve su glasniji zahtevi za obelodanjivanje njihove uloga i za imenovanje njihovih mentora u BiH.

U pič... ko bi se tu snašao.. Sve u svemu, dobrodošlo podsećanje da mi muslimani nismo jedno monolitno telo u kome nema nesuglasica, kontroverzi i sukoba. Svet to nekako prečesto zaboravlja.

"Ja protiv brata, brat i ja protiv rođaka, brat, rođak i ja protiv svih ostalih..." - arapska izreka

Средња Босна етнички готово очишћена од Срба

Glas Srpske, 14.09.2007



Нека гласила у Федерациjи БиХ недавно су обjавила како бошњачки лидери у Подрињу кажу да се у Зворник вратило 20 хиљада Бошњака. У БиХ, колико знамо, ни у jедном већем граду не живи ни приближно толико Срба, па ни у Сараjеву, истакао др Стево Пашалић
НA подручjе општине Завидовићи, коjем припада и Возућа, вратило се мање од хиљаду Срба, од укупно 13 хиљада, колико их jе живjело приjе рата. Слична ситуациjа jе и у другим општинама средње Босне - као што су Зеница, Какањ, Маглаj, Кладањ, Бановићи - коjе су етнички готово очишћене од српског становништва, тврди домаћи демограф, др Стево Пашалић.

Оваj, као и мноштво других података, Пашалић jе недавно изнио у Добоjу, на округлом столу посвећеном обиљежавању дванаесте годишњице пада Возуће. Оваj признати демограф и сам jе рођен у Завидовићима, а у септембру 1992. године добио jе задатак од тадашњег Документационог центра за истраживање ратних злочина Српске Републике БиХ да на терену прикупља чињенице о страдању Срба широм БиХ. У међувремену, Стево Пашалић jе издао и двиjе књиге о тоj теми, коjе су наишле на велико интересовање читалачке публике.

- Заинтересованост читалаца за те књиге указуjе на чињеницу да jош увиjек свиjету нисмо дали довољно информациjа о страдању Срба на овим просторима. Тиме се бавимо несистематски, поjединачно, не увезуjемо све податке. A око 600 000 Срба протjерано jе из 1.232 насеља у БиХ, у коjима су приjе рата чинили већину или мањину. Aко се томе дода и егзодус Срба из Сараjева послиjе потписивања Деjтонског споразума, онда та цифра расте на више од 700 000 протjераних Срба.

То jе више од 50% српске популациjе,
коjа jе регистрована на посљедњем попису у БиХ,
оном из 1991. године - рекао jе Пашалић,


додавши да овдjе нису урачунати они
коjи су се изjаснили као Jугословени,
а међу њима jе наjвише било Срба.
Оваj домаћи демограф jе подсjетио да jе у рату у БиХ потпуно спаљено 686 насеља, коjа су и данас само згаришта зарасла у коров.

- Дванаест година послиjе рата та насеља су jош увиjек згаришта. Риjеч jе, углавном, о селима коjа у свом саставу имаjу на десетке заселака. Каже се, рецимо, Возућа, а у њеном склопу jе мноштво заселака, коjа су данас демографски потпуно празна. На примjеру Возуће, општине Завидовићи и средње Босне то се може наjупечатљивиjе доказати. О томе се мало зна, а jош мање говори - истакао jе Стево Пашалић.

Током научних истраживања, у коjима оваj демограф и дан-данас с великим успjехом учествуjе, дошло се до сазнања да jе током рата у БиХ извршен процес териториjалне хомогенизациjе.

- Ниjе тачна теза да jе Република Српска настала на етничком чишћењу, како неки тврде. Напротив, чињенице говоре другачиjе. Ево наjсвjежиjег примjера: приjе неколико дана нека гласила у Федерациjи БиХ обjавила како бошњачки лидери у Подрињу кажу да се у Зворник вратило 20 хиљада Бошњака. У БиХ, колико знамо, ни у jедном већем граду не живи ни приближно толико Срба, па ни у Сараjеву - нагласио jе Пашалић.

Он располаже подацима да су Срби из Возуће расути у чак 90 земаља, на свим континентима.

- Дакле, ради се о тоталноj дисперзиjи српског становништва са простора БиХ. Не вjеруjем да ће се Срби, у догледно вриjеме, демографски консолидовати. Ми, коjи се професионално бавимо питањем демографиjе, то стално износимо у jавност. Формиран jе Републички савез за демографску политику, постоjи ресорно министарство и захваљуjући новом амбиjенту, коjи jе створила актуелна Влада Српске, стање се креће на боље. Међутим, први већи, адекватни резултати не могу да се добиjу преко ноћи - подвукао jе Стево Пашалић.

Он jе указао и на рад Истраживачко-документационог центра у Сараjеву, са Мирсадом Токачом на челу, коjи jе изнио податак да jе током минулог рата, од укупног броjа погинулих у БиХ, страдало 67%Бошњака, 25% Срба, 7-8% Хрвата и jедан одсто осталих.

- Оваj податак jе нетачан и енергично га побиjам. Само на примjеру Завидовића можемо се у то увjерити. Записано jе, наиме, да jе у Завидовићима погинуло и нестало 861 лице. Када се узме у обзир и књига "Живот без краjа", коjу су издали Бошњаци у Завидовићима, види се да су страдали углавном Бошњаци и мали броj Хрвата, коjи су са њима ратовали 1993. године. Готово ниjедан Србин ниjе увршћен у таj списак као жртва рата! Податке из поменутог центра не треба прихватати здраво за готово - упозорио jе Стево Пашалић.

Због свега тога, сматра оваj признати демограф, неопходно jе организовати научни симпозиjум на нивоу Републике Српске, на коjем би се систематизовала истина о страдању Срба у посљедњем рату.

С. ПУХAЛО

СAРAJЕВО

- У jедноj од своjих књига записао сам да jе Сараjево наjвећа гробница српског народа. Исто тако, мислим да jе оно, што су учинили муџахедини у средњоj Босни - од Травника до Возуће - равно ономе што Бошњаци стално потенцираjу за Сребреницу. Aко прикупимо све податке на jедном мjесту, доказаћемо да jе то заиста тако. Таj посао морамо сами да урадимо, jер показало се да не можемо да формирамо заjедничку комисиjу на нивоу БиХ, коjа би утврдила стварну истину о страдању свих народа на овом простору. Комисиjа за Сараjево jе наjбољи примjер jе за ову тврдњу - сматра др Стево Пашалић.

Quote from: "crippled_avenger"Средња Босна етнички готово очишћена од Срба

kad vratite 200 000 hrvata u posavinu koja je pripala RSu čitat ćemo dalje ove propagandstičke tekstove

Quote from: "Truba"

Quote from: "crippled_avenger"Средња Босна етнички готово очишћена од Срба

kad vratite 200 000 hrvata u posavinu koja je pripala RSu čitat ćemo dalje ove propagandstičke tekstove

:x  :x  :x  

Crni Komi, uz ogromno poštovanje koje inače gajim prema tebi, moram da ti kažem da boravak u sarajevskoj džamahiriji očigledno loše utiče na tebe jer počinješ da zvučiš kao Fatmir Alispahić ili neko od te fele.

ja znam da u mojoj općini od prijeratnih

33 000 srba i 32 000 bosnjaka i 8000 ostalih

fali oko 30 000 srba... i barem pola ostalih... (valjda jugosloveni i hrvati)

:(  :cry:

međutim fali dosta hrvata i bošnjaka po RSu  :cry:

Quotemeđutim fali dosta hrvata i bošnjaka po RSu

To uopšte nije sporno, ali jeste sporno da se (kao npr. u tvom malopređašnjem postu) svako spominjanje eventualnih srpskih žrtava tretira kao nastavak agresije i tome slično. Inače, kad si već spomenuo Hrvate iz Posavine, čini mi se da Dodik radi na tome već neko vrijeme (naravno, ne zato što je dobar ili sl. nego ima neki sinister plan kako da Srbi zajedno s Hrvatima zeznu Bošnjake). E sad, kako će da reaguje kad ti isti Hrvati zatraže otcjepljenje Posavine (a to se već spominjalo), to ćemo da vidimo.

s tobom mogu pričati o politici

ali ovi prepametni preko drine ...zemlje koja vrvi junacima i nobelovcima ne mogu  :shock:


otceplenje posavine je protivustavno  :idea:

ma ovo je vrzino kolo...  :x

Princ užitka i Slatka: Supružnike iz Zenice razveo chat


Dopisivanje na Internet portalima može biti zabavno, ali nikad se ne zna tko je s druge strane, odnosno je li to doista osoba za koju se predstavlja.

Neugodno je bio iznenađen ''Princ užitka'' koji se mjesecima dopisivao sa ''Slatkom''. Kada su se sastali, djevojka njegovih snova, ''Slatka'', bila je zapravo njegova žena.

Sana i Adnan su se tri mjeseca dopisivali putem Interneta. Kada su dogovorili susret, doživjeli su šok – oni su bili muž i žena!

Prema pisanju bh. dnevnog lista AS, ovaj slučaj dogodio se u Zenici.

- Sana je nazvala Adnana lažljivcem, a on je odmah podnio službeni zahtjev za razvod braka – ispričao je anonimni sugovornik AS-a.

15.9.2007.
Pincom.info

Ovo ti je za strange but weird  :lol:

Eto, umesto da shvate da su se ponovo zaljubili jedno u drugo, oni...

Ćuti, moglo je i gore da ispadne, recimo da on otkrije da je 'ona' u stvari mužjak.

REVIZIJA
U HRVATSKIM ŽUPANIJAMA DIGLA SE BUKA
OKO RATNIH INVALIDNINA,
A NA BOŠNJAČKOJ STRANI NITKO NIŠTA NE ZBORI


Od 350 milijuna KM Hrvatima 25%
Teorija da je veći broj bošnjačkih civilnih žrtava rata svrstan u žrtve Armije BiH pokazuje se točnom. Postojala je, naime, instrukcija koja je to omogućavala uz svjedočenje dva svjedoka
PIŠE MARKO KARAČIĆ
Slobodna Dalmacija, 20.09.2007

Nakon što smo pisali o prvom slučaju u povijesti da jedna vojska ima više poginulih nego ranjenih vojnika u jednome ratu, otišli smo korak dalje te pokušali doznati kako može biti da Armija BiH ima 45.000 poginulih, a 30.000 ranjenih vojnika.


Teorija da je dobar broj bošnjačkih civilnih žrtava svrstan u žrtve Armije BiH sve se više pokazuje točnom. Naime, federalno Ministarstvo obrane prije nekoliko godina je izdalo instrukciju na temelju koje se moglo legalizirati sve te silne žrtve rata. Ta instrukcija je omogućavala civilnim žrtvama rata da prijeđu u kategoriju poginulih pripadnika Armije BiH samo ako postoje dva svjedoka koja će posvjedočiti da je osoba poginula obavljajući poslove koji su pomagali obrani. Ta osoba je mogla i biti maloljetna, ali ako netko posvjedoči da je radila bilo što za potrebe obrane, svrstana je u kategoriju poginulih pripadnika Armije BiH. Tako, primjerice, ako je netko poginuo noseći drva, a dva svjedoka tvrde da je osoba nosila drva za grijanje pripadnika Armije BiH, ta osoba ne bi bila više civilna žrtva nego poginuli pripadnik Armije BiH. Ljudi su počeli koristiti tu instrukciju, dobivali su uvjerenje o stradavanju i koristili su to svoje pravo. Činjenica je da je bošnjačka strana na temelju te instrukcije uvela veliki broj od oko 45.000 pod poginule pripadnike Armije BiH.






Invalidima HVO-a samo četvrtina
Prema nama dostupnim podacima, od nekih 350 milijuna maraka koliko se izdvaja za invalidnine, oko 25% toga novca ide hrvatskim stradalnicima, dok su ostalo bošnjački stradalnici. Nakon toga podatka, ne možemo a da se ne zapitamo kako je moguće da se onda diže tolika buka oko invalidnina u hrvatskim županijama, a na bošnjačkoj strani nitko ne postavlja pitanje revizije i ispravke nepravilnosti. Prostor Hercegovine je često pod upravnim nadzorom federalnog ministarstva branitelja, medijskim prozivanjem ljudi i pravljenjem slučaja od ratnih vojnih invalida HVO-a, što dovoljno govori o tome kako neke federalne institucije i pojedinci u njima selektivno, a ne na razini Federacije, žele vršiti reviziju ratnih vojnih invalida i obitelji poginulih.


U posljednje vrijeme sve su glasnije inicijative za osnivanje instituta koji bi vršio nova vještačenja nad ratnim vojnim invalidima, ali i osnivanje fonda za branitelje preko kojega bi se isplaćivale invalidnine u Federaciji BiH. Kako nam je rečeno, hrvatska strana se zauzima za kompletnu reviziju, bez obzira kada je osoba stekla pravo na invalidninu. Također, prema sadašnjem sustavu, federalno Ministarstvo financija je zaduženo za isplatu ovih sredstava. Iako se govori kako bi taj sustav u BiH funkcionirao slično kao i u susjednoj Hrvatskoj, postavlja se pitanje je li konačni cilj ove inicijative izdvajanje ovoga novca iz djelokruga rada hrvatskog ministra, kako bi na kraju s tim novcem upravljali oni koji ovih dana pokreću kampanju revizije ratnih vojnih invalida HVO-a.

   
Revizija za 80% invalida HVO-a

Kada se govori o institutu, treba naglasiti kako bošnjačka strana inzistira na tome da taj institut samo vještači one invalide koji su to pravo ostvarili prije dvije godine pa do danas. Kako nam je rekao jedan hrvatski dužnosnik, odličan poznavatelj ove tematike, oko 80% invalida HVO-a je ostvarilo ovo pravo u posljednje dvije godine, tako da je jasno koga bi i kako taj institut vještačio.

Sedmi dan



Transparentni primitivizam


Pise: Muharme Bazdulj

BH Dani, 21.09.2007

Negdje na kraju Levinsonovog filma Liberty Heights trojica tinejdžera Jevreja iz Baltimorea s ulaznih vrata u lokalni kompleks bazena skidaju tablu na kojoj piše da je "Jevrejima, psima i crncima" ulaz zabranjen. Slični natpisi s psima kao konstantom i s različitim (nacionalnim) varijablama i kod nas su itekako poznati. U posljednjih je desetak godina, međutim, zapadnjački standard "političke korektnosti" i na ovim prostorima počeo davati znake života te su se slične poruke mogle eventualno vidjeti samo u najopskurnijim birtijama. A opet, svako malo možemo vidjeti kako je tanka glazura famozne "političke korektnosti" i kako u blagodatima njezine kakve-takve zaštite uživaju tek konstitutivni narodi, i to kao kolektiviteti, nipošto njihovi pripadnici kao pojedinci.



Ovo je "ekonomichna poruka"? Jer objedinjuje Muslimane & pse?
Tako Evropa pokazuje svoju tolerantnost &

Skandalozna prošlonedjeljna izjava Milorada Dodika o direktoru Transparency Internationalau Bosni i Hercegovini, izrečena nakon što je ova organizacija ukazala na određene nepravilnosti u finansiranju izgradnje zgrade Vlade RS-a u Banjoj Luci, višestruko je indikativna. Uzalud je direktoru što ga se u "konstitutivnoj jednadžbi" prepoznaje kao Srbina. On je za Dodika samo peder, a Dodik - je li - "ne dozvoljava da mu u kabinet ulaze razni pederi". Najpogrešnija moguća stvar u ovom slučaju bila bi svaka rasprava o seksualnoj orijentaciji direktora Transparency Internationala, kakva god ona bila. U politici je transparentnost vrijednost, u privatnom životu nije.


Nije ovo, međutim, prvi put da se Dodik s ljudima koji mu se iz bilo kojeg razloga ne dopadaju obračunava po popularnom metodu "vidi mu glave". Njegov je primitivizam zapravo ponajbolje opisao Senad Pećanin kazavši otprilike kako je Dodik klasičan primjer seljačine, koji uživa kad ima priliku u dobrom društvu glasno pustiti vjetar, a zatim umjesto isprike - još glasnije podrignuti!

U pojedinim situacijama neke donekle slične Dodikove izjave
nisu lišene specifičnog primitivnog šarma.
Tako je primjerice za funkcionera koji je s radnog mjesta konstantno zvao hotline
i tako "nabio" telefonski račun na nekoliko hiljada maraka
Dodik kratko kazao da je "kreten",
a potrebu očuvanja entitetske policije nedavno je pojasnio slijedećem "parabolom":

"nema potrebe za angažmanom državne policije ako neko nekom ukrade kokoš."
Ipak, spomenutom izjavom kojom je pokušao dezavuirati direktora Transparency Internationala Dodik je izišao izvan granica politički dopuštenog i u svakoj bi normalnoj državi snosio ozbiljne sankcije. Nedopustivo je, naročito u javnosti, na nečije argumentirane kritike odgovarati potenciranjem njegove (ili njezine) nacionalne pripadnosti, vjerskog opredjeljenja ili seksualne orijentacije. Ovo bi potonje hic et nunc trebalo biti i nedopustivije. Jer masovna okupljanja Bošnjaka, Srba i Hrvata, odnosno muslimana, pravoslavaca i katolika, u bilo kojem gradu ili selu ove zemlje već nekoliko godina mahom se odvijaju bez ikakvih problema. Pripadnici gay zajednice (i Bošnjaci i Srbi i Hrvati) dosad se, međutim, ni u jednom gradu (a naročito selu) u ovoj zemlji nisu ni usudili masovno okupiti. Ako se sjetimo histerije oko filma Go West, jasno će nam biti i zašto. Uostalom, ako postoji ijedna Dodikova izjava koju bi "turbo-Bošnjaci" potpisali bez razmišljanja - to je upravo ova.

Pošto je Dodik ipak političar kojemu su stanovnici RS-a prije nepunu godinu iskazali skoro plebiscitarnu podršku, šteta je zapravo da se ovako provaljuje. Da ima dobrog savjetnika, mogao bi uvijek imati neku zgodnu frazu. Kad krene priča o neophodnosti temeljitih promjena u BiH, mogao bi, recimo, kazati: "U nekim zemljama ništa nije nemoguće - osim korjenite promjene." Kad krene priča o reformi policije, on lijepo kaže: "Ne volim riječ reforma - to obično znači ostaviti stvari onakve kakve jesu." Kad ga novinari iz Federacije po ko zna koji put napadnu što nije bosanski patriota, on im ovako vikne: "Patriotizam je obično jedina vrlina ljudi s puno mana." A kad neke novine objave neko novo saopćenje Transparency Internationala, Dodik odbrusi: "Moderno nas novinarstvo uporno drži u korak s glupošću i neznanjem, uporno nam servirajući mišljenja glupih i neobrazovanih."

Šteta je što Dodik takvog savjetnika nikada neće primiti u svoj kabinet. Nije problem što je Oscar Wilde (autor četiri citirane rečenice) mrtav već više od sto godina - riješio bi to Dodik nekako, problem je što je peder, a Dodik - ponovimo to još jedanput - "ne dozvoljava da mu u kabinet ulaze razni pederi".

Što se tiče ovog teksta, komentarisaću ga u stilu Milorada Dodika:

Muhareme, ti si IDIOT.

Trebinje:
Bošnjaci šokirani najnovijom provokacijom
Srbin se pomokrio pred džamijom?!

Sve se događalo u vrijeme
kada su vjernici dolazili na teravih-namaz *
Policija koja je bila u blizini nije reagirala
Uoči teravih-namaza u petak navečer ispred čuvene Osman-pašine džamije u Trebinju dogodio se incident. Kako je za "Dnevni avaz" potvrdio glavni trebinjski imam Husein ef. Hodžić, izvjesni muškarac srpske nacionalnosti je pred početak klanjanja došao na ulaz džamije i pomokrio se.



Prvi momenat
Bilećanin Safet Avdić, koji je iz Australije stigao u Trebinje, krenuo je u džamiju i svjedočio tom gnusnom činu.
- U prvom momentu sam mislio da se radi o mladiću koji je krenuo u džamiju da klanja. No, kada je došao pred ulaz džamije, jednostavno je stao i počeo mokriti. Bio sam šokiran! Shvatio sam da se radi o smišljenoj provokaciji. Uzeo sam fotoaparat i uslikao taj odvratni čin. Prišao sam mu i upitao ga zašto to čini, a on mi se samo iskesio i mrko me pogledao. Nije se previše zabrinuo. Ja sam šokiran da ovako nešto postoji na tlu Evrope. Da se na ovaj način iskazuje netrpeljivost - kazao nam je Avdić.



Burna reakcija
Događaju je svjedočila i povratnica Izeta Habul, koja je burno reagirala na ovakvu provokaciju, ali uzalud. Svjedoci tvrde da su izgrednika iz obližnjeg kafića "Mona" podstrekivali i drugi lokalni Srbi. Tražili su od provokatora i da razbije Avdićevu kameru.
Avdić se obratio policajcima koje je zatekao u blizini džamije, no oni su samo slegli ramenima i kazali "žao nam je" , te da "to nije lijepo". Pripadnici CJB Trebinje napravili su zabilješku o ovom događaju, ali nema informacija da su išta poduzeli. Iz CJB Trebinje jučer nisu komentirali ovaj događaj.

F. VELE



Ef. Hodžić: Ispoljavanje mržnje
Efendija Hodžić kaže da je ovo samo jedan u nizu incidenata i provokacija koji se tokom ramazana dešavaju u Trebinju.



"Ovo je nastavak ispoljavanja mržnje i nepodnošljivosti
prema nekom ko je drugačiji,

a to su Bošnjaci.



Ovo predstavlja i potvrdu odsustva sigurnosti za nesrbe.
Vjerovatno zato što su se organi bezbjednosti ranije pokazali neodlučni prema izgrednicima.
A ako nešto i urade, onda sudovi i tužilaštva
sve to dovedu do situacije da niko ne bude kriv.



Tako završavaju sve naše prijave" - rekao je efendija Hodžić.

Eto kakvih neljudi ima....

Quote from: "Meho Krljic"Eto kakvih neljudi ima....

Tačno! I meni je potpuno nezamislivo da neko u dvadeset prvom vijeku još uvijek ide u džamiju.

Zašto? Ne kažem da to podržavam, ali zašto je to nezamislivo??? Zar nije procenat sekularizovanih stanovnika Zemlje i dalje daleko niži od procenta ovakvih ili onakvih vernika. I geografski lociran na zapadu, malo zapadnijem od ovoga gde mi živimo. Znajući ta dva podatka ne bi trebalo da nas čudi što ljudi idu u crkve & džamije. Možda tebi samo smeta miris nogu??? Navikne se čovek i na to, nije tako strašno.

Rules For Muslim Astronauts in Space
Mohammed was a poor excuse of a prophet if he couldn't foresee this predicament:

"In difficult conditions,
Islam has conveniences to ensure
that religious worship can still be performed."
Because the space station circles the Earth 16 times a day, theoretically a Muslim would have to pray 80 times a day while staying there. But the guidelines stipulate that the astronaut need only pray five times a day, just as on Earth, and that the times should follow the location where the spacecraft blasted off from — in this case, Baikonur in Russia.

In the unlikely event the Muslim astronaut dies in space, the religious directives said his body should be brought back to Earth for the usual burial rituals. If that's not possible, he should be "interred" in Space after a brief ceremony, though the guidelines failed to explain how that should be done.

The booklet covers Islamic washing rituals required before prayer, saying that if water is not available the astronaut can symbolically "sweep holy dust" onto the face and hands "even if there is no dust" in the space station. There are also suggestions on how to pray in a zero-gravity environment.

"During the prayer ritual


If you can't stand up straight, you can hunch.
If you can't stand, you can sit.
If you can't sit, you should lie down," -
according to the booklet. Muslims are required to eat food that is halal, which rules out pork and its by-products, alcohol and animals not slaughtered according to Koranic procedures are forbidden - but again in Space there is flexibility.

"If it is doubtful that the food
has been prepared in the halal manner,
you should eat just enough to ward off hunger,"
the booklet said.

JAKIM said it held a conference with the Malaysian National Space Agency last year to identify the issues and problems facing a Muslim astronaut, and compiled the results in the booklet released earlier this year. Malaysia's would-be astronauts were chosen from thousands of hopefuls in a nationwide contest.

The project was conceived in 2003 when Russia agreed to send a Malaysian to the space station as part of a billion-dollar purchase of 18 Sukhoi 30-MKM fighter jets.

Samo nas vi zajebavajte, videćete kad krenemo da kolonizujemo planete Sunčevog sistema... Pa ćete polumesec da gledate svako veče kad ga ofarbamo u crno do pola...

MIROVNA INICIJATIVA



INTELEKTUALCI ZA IRAN


Feral Tribune, 27.09.2007

Poznati iranski disident i jedan od vodećih istraživačkih novinara Akbar Ganji uputio je pismo glavnom tajniku Ujedinjenih naroda Ban Ki-moonu, u kojemu tu organizaciju poziva da se usprotivi prijetnjama koje su neke zapadne zemlje u posljednje vrijeme odaslale prema Iranu, ali i podsjeća glavnog tajnika na teško stanje Iranaca izazvano i prijetnjama vojnim napadom i despotskim režimom koji ih putem "kontinuirane organizirane represije drži zatočene u situaciji u kojoj im život visi o koncu".

Ganji tvrdi da je američka politika u posljednjih 50 godina konstantno išla na štetu onih koji se u Iranu bore za slobodu i demokraciju, pa tako i sada režim eksploatira prijetnju ratom za gušenje slobode medija, zatvaranje aktivista i stezanje obruča vojno-sigurnosnih snaga. On je naročito zabrinut činjenicom da "neki američki krugovi podržavaju separatističke pokrete u Iranu", i smatra da politika rascjepljivanja bliskoistočnih zemalja može samo dodatno raspirivati sukobe u toj regiji.

Ganji piše o iranskoj Islamskoj Republici kao režimu koji negira privatni sferu, guši civilno društvo, ubija i zatvara disidente, cenzurira medije, ne dozvoljava izbore niti radničke sindikate, te se u 21. stoljeću služi kamenovanjem kao oblikom provođenja zakona. Novinar navodi i članke iranskog kaznenog zakona koji praktički legaliziraju ubojstvo u svrhu "vjerske dužnosti čišćenja društva od poroka", te od UN-a traži da podupre krugove koji se bore za demokratizaciju, osudi vladu, te se jasno usprotivi vojnom napadu na Iran. On piše i da se "iranski narod pita zašto je Vijeće sigurnosti UN-a odlučno i učinkovito kada je u pitanju suspenzija obogaćivanja urana, ali ne i kada su u pitanju životi Iranaca", a kao jedan od temeljnih uvjeta za demokratizaciju Bliskog istoka navodi promoviranje mira među Izraelcima i Palestincima i stvaranje neovisne države za Palestince.

Ganji je inače jedan od najpoznatijih iranskih novinara, a najviše se bavio državnim terorom u organizaciji Alija Akbara Hashemija Rafsanjanija, nekadašnjeg iranskog predsjednika, početkom ovog mjeseca izabranog za predsjednika Skupštine eksperata, tijela koje bira Vrhovnog (vjerskog i političkog) vođu. Zbog tih je tekstova u zatvoru proveo šest godina, što je jedva preživio, a dobitnik je više nagrada. Njegovo pismo glavnom tajniku UN-a potpisalo je više od 300 vodećih svjetskih intelektualaca, među kojima su i Jürgen Habermas, Noam Chomsky, Orhan Pamuk, JM Coetzee, Umberto Eco, Mario Vargas Llosa, Eric Hobsbowm, Slavoj Žižek, i mnogi drugi.

Saudi Arabia:
7,000 lashes for being gay

5th October 2007

Prison authorities in Saudi Arabia have begun administering 7,000 lashes to each of two men convicted of committing "homosexual acts", a local newspaper reported yesterday.
The Okaz newspaper says that the sentence was being meted out in "phases" and was being conducted in a public square in the southwestern city of Al-Bahah.

Neither man has been named.

The floggings began on Tuesday. The men were dragged into the square, their shirts removed and they where whipped. They were then returned to prison. The process was repeated on Wednesday and will continue daily until all 7,000 lashes have been administered.

Shari'a law, as interpreted and enforced in Saudi Arabia, allows sentences ranging from imprisonment and flogging to death for "deviant sexual behaviour."

In the past several years there have been a number of reported mass arrests at "gay weddings" in various parts of the country, but little official information has been released on the outcomes of trials.

Last year 20 men were arrested at what officials say was a "gay wedding" in the town of Jizan. Their fate is unknown.

In April, 2005. - 35 men were sentenced by a Saudi court to be flogged after they attended what was described as a "gay wedding".

A month earlier a gay couple was beaded in a public execution in the northern town of Arar, near the Iraq border. The pair had been convicted of killing a blackmailer. If they had been exposed as gay they could have been executed anyway.

In 2004 Saudi police raided another event described as a gay wedding party for two African men from Chad at a hotel in the holy city of Medina. Around 50 people were arrested.

Sedam hiljada udaraca bičem???? Sedam hiljada??? Kuku, ti Saudijci su stvarno zveri...

BOSANSKI ELVIS HALID BEŠLIĆ,
LEGENDA NARODNJAKA,
UŠAO U BIZNIS S NAFTOM
Ne vjerujem da je Emir postao Nemanja
Ma ja ne mogu mrziti Kusturicu niti to želim. Možda je njemu gore nego nama. Biti bez Sarajeva, a biti rođeni Sarajlija nije baš tako lako, kaže Halid Bešlić
PIŠE MIRELA GORETA
SNIMIO JOŠKO PONOŠ/CROPIX
Slobodna Dalmacija, 13.10.2007

Otkako je postao vlasnik benzinske postaje u Semizovcu na domak Sarajeva, Halid Bešlić malo lakše diše. Ulazak u ozbiljan business prije dvije godine, i to baš u trgovinu naftnim derivatima, daje mu, govori bh-glazbena zvijezda, dozu ležernosti i sigurnosti jer se nikako ne bi volio ponovo zateći u situaciji poput one kad je završio rat. Imao sam do tada dvadeset godina karijere, a kad sam zavukao ruku u džep, nisam imao ni banke. Rekao sam samom sebi: 'Halide, gdje si? Što si? Kud si?' E, onda sam okrenuo ploču i počeo razmišljati o ulaganju. Taj plac od 10.000 kvadrata s motelom i benzinskom postajom bio je vlasništvo hrvatske tvrtke Orbico mog prijatelja Branka Roglića. Oni su ga uzeli u nekom prebijanju dugova i odmah odlučili prodati. A meni se svidjelo, priča Halid Bešlić, koji danas između brojnih putovanja i koncerata rado bježi u svoje poslovno carstvo Bešlić d.d. U Semizovcu malo sjedi s uposlenicima i uživa, susreće razne ljude i istodobno razmišlja o izgradnji cijelog kompleksa, bungalova, sportskih terena...
- Svojedobno sam u Njemačkoj držao restoran i ne bih nikad više. Ugostiteljstvo je jako naporan posao, morate biti 24 sata u njemu, imati kvalitetne ljude. A dosta mi je, brate, i noći - smije se Halid pripaljujući cigaretu nakon četiri mjeseca nikotinske apstinencije zbog upale pluća. Kako se u međuvremenu nadebljao desetak kilograma, sad ih polako skida uz pomoć kutije do dvije "marlbora light". Nekad su bile i tri... Narodnjak kojega vole rokeri i hip-hoperi, a najviše običan puk, oko Nove godine planira objaviti novi album u impresivnoj nakladi od 200.000 primjeraka.






Raj sponzoraj
- To su moji izdavači malo megalomanski najavili, premda ima naznaka da će tako i biti uz pomoć sponzoraja, jer klasična prodaja više ne ide. Trebao bih se pojaviti na cijelom području ex Jugoslavije i u dijaspori. Nešto po sistemu kao što je Zdravko Čolić radio uz pomoć mobilnog operatera - kazuje Halid Bešlić dok njegov mobitel neprestano prekida razgovor zvonjavom pjesme Tonyja Cetinskog, kojemu je nedavno pjevao na svadbi. No, s albumom se malo oduljilo, jer tek što je snimio pjesme, odmah je upao u problem.


- Album sam snimio tek toliko da kažem kako sam ga napravio, ali nisam bio u top formi. A i prvih pet-šest pjesama "procurilo" je na internet, valjda ih je moj sin puštao svojoj raji, pa su mu ih iza leđa presnimili. Kako to nije bilo to, sve smo pjesme, uz nekoliko novih, ponovo okrenuli i prearanžirali kod Franje Valentića u Zagrebu. Ako pogodimo s albumom, koncert na sarajevskom Koševu je neminovan, a potom u ostalim gradovima ex Jugoslavije. U Hrvatskoj sam već postao domaći, a to mi je i bio cilj. BiH i Hrvatska su moj emotivni i mentalni sklop, općenito put prema Zapadu. Slovenija u prolazu, a Istok koliko budem mogao. Pa što bude, oprezan je u najavama popularni pjevač narodne glazbe koji sebe definira kao "jednu potpuno urbanu priču u folk glazbi".



Šund Rubikon
- Prešao sam Rubikon neke šund glazbe i to su ljudi u Hrvatskoj prepoznali. U BiH sam, pak, kultna osoba, ima me svugdje, pa čak i u filmovima poput onog "Kod amidže Idriza", za koji sam snimao song "Malo je, malo dana" autora Saše Lošića. Saša i ja smo susjedi, on mi baš onako leži. Ali nema ga na ovom albumu jer je previše zauzet, a i ja nisam od onih koji kažu "de napravi mi pjesmu" nego "ima li šta za mene". Ako ima, ima.... No postoji jedna filmska priča u koju bih se i ja uključio, a Saša bi mi mogao raditi cijeli album. On je moj broj jedan u toj opciji. Ali o tome ću razmišljati nakon ovog albuma, poslije čijeg izlaska planiram stati s tom komercijalnom pričom. Tako bih karijeru za nekoliko godina završio na najbolji mogući način i posvetio se nekim drugim projektima. A već su i godine - napominje 54-godišnji pjevač, redovit izvođač songova u brojnim filmovima poput "Nafake", "Karaule" u kojoj pjeva i glumi kavanskoga pjevača, "Armina"... Filmske ponude pljušte, pa je tako prije pola godine Halida nazvao i Emir Kusturica.
-Pitao me može li uzeti jednu moju staru pjesmu za svoj novi film. Kako se složio autor Nazif Gljiva, dao sam mu je. Za Kusturicu sam baš bio emotivno vezan, bilo smo ono - raja iz kvarta. Družili smo se... A sad, ne znam što bih rekao. Da li bih radio s njim? Bih, moje su emocije uglavnom ostale na onom da je Kusta Kusta, moj Kusta. Ne mogu se toga osloboditi. On je svoj put izabrao i nek' mu je sa srećom, ali ja bih najviše volio da živi u Sarajevu - otvoreno će Halid ignorirajući činjenicu da je Emir postao Nemanja.
- Ja u to ne vjerujem. Ne mogu to nikako prihvatiti. On je tip koji se, kad ga oluja uhvati, ponaša kao zadnji primitivac, a vrlo je obrazovan. Ma ja ga ne mogu mrziti niti to želim. Možda je njemu gore nego nama. Biti bez Sarajeva, a biti rođeni Sarajlija nije baš tako lako - zaključuje Halid Bešlić.

   
RAJA
Pet-šest pjesama novog albuma "procurilo" je na internet, valjda ih je moj sin puštao svojoj raji.

Sportaši ne štede na svadbama

- Već sam dogovorio i duet s Tonyjem Cetinskim, samo nam treba mega pjesma. Tony je izrazio želju da nešto snimimo zajedno i već radi na tome. Sjajan je pjevač, jedan od najboljih, ako ne i najbolji u Hrvatskoj i na cijelom ovom prostoru. Njegova i Ivanina svadba bila je jedna od mojih najljepših noći u karijeri. Atmosfera je bila baš onakva kakva je trebala biti. Ne izbjegavam pjevati na svadbama, ali biram. U BiH doduše ne, ali u Hrvatskoj da, i to uglavnom sportašima. Zašto ne, oni i fino plate - otvoreno će Halid.

Maajka je zakon

- Kad sam nedavno čuo da Edo Maajka ne može dobiti hrvatsko državljanstvo, počeo sam se smijati. Ma nije moguće. Svaka šuša ga ima, znate koliko ja takvih poznajem. A Edo Maajka je stvarno odličan u svom fahu, jak na peru, tekstovi su mu ubitačni. Nema tu priče. Kad je mene počeo pohvalno spominjati, zvučalo mi je simpatično, premda isprva nisam vjerovao u to. No zatekli smo se na jednom zajedničkom nastupu u Portorožu. U trenutku kad sam trebao krenuti sa svojim blokom pjesama, prišao mi je Edo i rekao: "Nisam pio pola godine, ali sad sam odmah morao uzeti pet piva da se napijem jer pjeva bosanski Elvis", smije se Halid.

Halid je Halid :D
Legenda.
Tek kako peva...

Quote from: "Mesugahh"Halid je Halid

ni ja to ne bih bolje rekao.

hm, eventualno: halid je šaban.

ali to je isto.

Ili Halid je Mujo  :twisted:

u svakom slučaju, nomen est OMEN! :evil:

Ghoule, saban je koliko i ti. ;)

U Beču uhapšeni državljani BiH



Namaz u islamu uz bombe i eksere

Bh Dani, 05.10.2007

Austrijska policija je uhapsila dva državljanina BiH, nakon što je jedan od njih pokušao da unese bombe i eksere u ruksaku kroz detektor metala u američkoj ambasadi u Beču.



Motiv nije bio jasan.



Uhapšeni su opisani u austrijskim medijima kao Asim C. (42) iz Tuzle, psihijatrijski bolesnik i Mehmed D. (24), islamista; domaći mediji pak otkrivaju da je riječ o Asimu Čejvanoviću iz Brčkog, dok drugog i ne pominju. U izjavama datim policiji, oni su se međusobno optuživali za pokušaj unošenja opasnog materijala u ambasadu SAD-a. Asim C. se očito prepao nakon što je sadržaj njegovog ruksaka aktivirao alarm. Pobjegao je i bacio na ulicu ruksak.
Na TV snimcima sa mjesta događaja vidjelo se kako je policajac izvadio iz ruksaka oštećenu knjižicu Namaz u islamu. Ova knjižica je opisana kao "materijal sa referencama o islamu". Istražitelji nisu neposredno nakon događaja povezivali događaj sa bilo kakvim radikalnim islamskim grupama ili aktivnostima.

Knjižica predstavlja nastojanje da se "ispravni i izvorni islam dostavi i proširi među širokim masama i učini pristupačnim svima na lahak i jednostavan način, daleko od ispraznih filozofija i neosnovanog teoretisanja i pretpostavki". "

"Ova knjiga ima za cilj da na jednom mjestu u kratkim crtama objedini, na temelju jasnih dokaza iz Kur'ana i sunneta, osnovno što je potrebno da poznaje svaki musliman o namazu i njegovim propisima" - napisao je u uvodu šerijatski recenzent izdanja hfz. mr. Muhammed Fadil Porča. Izdavač knjižice je Mesdžid Tewhid u Beču, na adresi Murlingengasse 61. Knjižicu su pripremili Elvedin Borozan (Ebu-Isa) i Balkan Ummu-Isa, sarađivali su Abdullah Klopić, Salih Kurdić, Salim Kehonjić, a šerijatski konsultanti su bili Nusret Imamović i Ismet Purdić. Knjižica u ruksaku sa bombama i ekserima potiče iz one grupe na koju je reis Mustafa Cerić u proteklim mjesecima više puta ukazivao kao na izvor radikalnog i prijetećeg djelovanja u Beču. Prateći ovu knjižicu i njenu raširenost, lako je pokazati da je ona već godinama prisutna na širokom području od Kalesije do St. Louisa, a ne samo u Beču.

Bečki kriminalisti u svojoj istrazi
pokušavaju da ustanove
šta su predstavljale bombe i ekseri u ruksaku.
Od njih se očekuje odgovor da li su ove bombe mogle da eksplodiraju i na koji način. To je ključno pitanje ovog slučaja. Od odgovora na njega ovisi kvalifikacija samog događaja na ulazu u američku ambasadu u Beču.

Ostaje pitanje o knjižici u ruksaku.
Zašto je knjižica o tome kako se klanja
stavljena sa bombama i ekserima?
Činjenica da ova knjižica upućuje na jednu konkretnu islamsku grupu u Beču, može da obnovi i pitanje o drugim islamskim grupama i humanitarnim organizacijama koje su djelovale u Beču tokom i poslije rata. Ove grupe su nastale i djelovale na osnovu finansijske pomoći iz islamskog svijeta, prije svega Saudijske Arabije, Sudana i drugih država. Tako su ideje "ispravnog i izvornog islama" među Bošnjacima putem televizijskih snimaka iz Beča doživjele globalnu promociju. (E. H.)

QuoteBiti bez Sarajeva, a biti rođeni Sarajlija nije baš tako lako - zaključuje Halid Bešlić.

Potpuno pogrešno - biti U Sarajevu a da si rođeni Sarajlija nije nimalo lako.

Ma to je Halidova metafora...
Evo i ja "rimoutli" patim sto sam daleko od rodnog grada.  :wink:

u mojoj općini fali brat bratu 20 000 srba


:roll:  dovoljno je da vam postiram ovdje

spisak učenika razreda   4c iz 1976

i spisak učenika razreda  4c iz 2006


bemu miša moj tata je ostao  i ja s njim

da su i ostali tako postupili...ili na kraju krajeva da nisu u

bescjenje prodavali kuće sandžaklijama  :roll:

a valjda svako vrijeme nosi neko breme

:oops:

ustvari danas je teško ako nemaš prijatelja i ako si sposoban živjeti samo od svoga rada a ne sa strane

How to Behead



Hold him

Tie the arms behind his back
And bandage his legs together
Just by the ankles





Blindfold the punk 

So that he won't hesitate as much
For on seeing the sharp pointy knife
He'll begin to shake
And continuously scream like an eedyat
And jiggle like a jelly  





Trust me – this will sure get you angry 

It's better to have at least
two or three brothers by your side
Who can hold the fool
Because as soon as the warm sharp knife
Touches his naked flesh  






He'll come to know what'll happen















'Lyrical Terrorist' found guilty


The Sydney Morning Herald, 09 November 2007





"Lyrical terrorist... | ... Samina Malik"

A 23-year-old woman who called herself the Lyrical Terrorist and penned poems with titles including How To Behead was convicted under terrorism legislation at a London court today.
Samina Malik, who worked in a newsagent at London's Heathrow airport, was a "committed Islamic extremist who supports terrorism and terrorists", prosecutor Jonathan Sharp told the Central Criminal Court.




Malik, from Southall, west London, denied being a terrorist and said she used the nickname because she thought it was "cool".


She was convicted of possessing records likely to be useful in terrorism and bailed ahead of sentencing on December 6.




Judge Peter Beaumont warned her she could face jail, adding:
"You have been in many respects a complete enigma to me."


When police searched Malik's bedroom after arresting her last October, they found a document in which she said she wanted:



"the opportunity to take part in the blessed,
 sacred duty of jihad" - prosecutors said.


"I always sit alone to think and ponder
 how it would be to  unite
 with the Muslim ummah (community)
 and to go shoot rocket-launchers,
 help them load their ammunition, nurse the wounded,
 and what the atmosphere would be like" - she added.


Her poem How To Behead contained the line:
"It's not as messy or as hard as some may think / It's all about the flow of the wrist."



Officers found documents on her computer entitled How To Win In Hand To Hand Combat, How To Make Bombs and Sniper Manual, the court heard.

On an internet social networking site called Hi-5, she described her favourite television shows as -

"watching videos by my Muslim brothers in Iraq, yep the beheading ones, watching videos by Osama bin Laden ... and other videos which show massacres of the kaffirs (infidels)".




AFP

Nije mi najjasnije za šta je optužena. Šta ovo actually znači: "She was convicted of possessing records likely to be useful in terrorism "?

Quote from: "Harvester"

QuoteBiti bez Sarajeva, a biti rođeni Sarajlija nije baš tako lako - zaključuje Halid Bešlić.

Potpuno pogrešno - biti U Sarajevu a da si rođeni Sarajlija nije nimalo lako.

nazalost potpuno tacno  :(
kud otvorih temu uopste :roll:

Quote from: "Meho Krljic"Nije mi najjasnije za šta je optužena. Šta ovo actually znači: "She was convicted of possessing records likely to be useful in terrorism "?

Sjeti se Nepstera. This sounds exactly the same.

pa ne znam baš.
ja bih ovo apsio, čisto preventive radi.

što me podseti, jel čito neko poeziju te flore brovine?
i za šta je, tačno, ona bila u apsu? zbog pisanija, ili nečeg još konkretnijeg?

Flora je bila uhapšena zbog nečeg konkretnog koliko se sećam, imalo je veze sa nekim Domom zdravlja ili tako nešto...

Flora je uhapsena i osudjena za "terorizam".
Sve to je imalo veze s Domom zdravlja utoliko sto je ona pedijatar, ali je i poradjala albanske zene "po kucama".
Nije mi poznato da je bilo iceg "konkretnijeg" od toga, a sto se mene tice, bila je "pjur" politicki zatvorenik.  :wink:

Da žene treba da se porađaju po kućama, to bi se tako radilo i u Norveškoj. :D No, u svakom slučaju Flora je pored bavljenja ilegalnom ginekologijom sricala i neke stihove i to su brže bolje objavili u Forumu Pisaca, mada je meni na času Filip David rekao da to nema neku literarnu vrednost...

Cronenberg bi trebalo da radi Florin biopic, gyneco terrorist...

Quote from: "crippled_avenger"Da žene treba da se porađaju po kućama, to bi se tako radilo i u Norveškoj. :D

Hm, ne znam kako je u Norveskoj, al porodjaj kod kuce je prilicno ucestao u Holandiji.  :D
Of kors, salim se malo i poredim neuporedivo (uslove, okolnosti...), al ipak evo jedan "tekstic"... :lol:

The Netherlands case
In Holland where homebirth with skilled midwives has been proven to be safe and cost effective, obstetricians and hospitals are reserved for women and baby considered at risk. As much as 65 000 women give birth at home every year which represent almost 40% of all pregnant women.
As the result, Holland has one of the lowest perinatal mortality in the world and the lowest rate of caesarean among western country, well below 10% compares to 22% in UK.
http://madeinwater.co.uk/homebirth.html :lol:

Uskoro prvi "islamski automobil"?


Proton nastoji da poveća izvoz i podstakne prodaju na domaćem tržištu

Malezijski proizvođač automobila "Proton" planira da, udruženim snagama sa kompanijama u Iranu i Turskoj, proizvodi "islamski automobil", opremljen kompasom koji bi pokazivao u kojem se pravcu nalazi Meka...

Dnevni avaz, 12.11.2007. 13:34
Glavni direktor "Protona" Sajed Zejnel Abedin izjavio je da je prijedlog za izradu "islamskog automobila" potekao od Irana.

Automobil bi trebalo da bude opremljen i posebnim mjestima za odlaganje Kur'ana i feredža, prenijela je malezijska agencija Bernama.

- Novi automobil, sa "islamskim karakteristikama", trebalo bi da se prodaje u inostranstvu, a mi ćemo odrediti vozilo koje možemo razviti i proizvoditi u Maleziji, Iranu i Turskoj, izjavio je Abedin.

"Proton", koji je u državnom vlasništvu, nastoji da poveća izvoz i podstakne prodaju na domaćem tržištu, gdje je njegov udio pao na 23 odsto, s oko 60 procenata prije pet godina.

Kompanija pregovara s njemačkim "Volkswagenom" i američkim "General motorsom" o mogućem udruživanju, kako bi našao izlaz iz krize.

U fiskalnoj 2007. godini "Proton" je imao gubitak od 118 miliona eura. Godinama je "Proton" uživao privilegije visokih carina na uvoz inostanih vozila, ali kad su one smanjene kupci su sve više počeli da kupuju kola svjetskih proizvođača.

Ove budale opet oće da se biju!  :cry:  :cry:  :cry:

Sinoć na RTRS-u nekakva emisija u kojoj su razmatrali zašto su Srbi izgubili rat  :shock:
Danas na ATV opet nekakva emisija gdje neki tip govori da ne vjeruje da će opet doći do rata  :x
Neko veče Silajdžić izjavljuje da mir u Bosni ne treba uzimati zdravo za gotovo  :P
Nekoliko dana prije toga neki neimenovani zvaničnik međunarodne zajednice govori kako će njene snage biti spremne u slučaju rata.

Ukratko, ne treba biti Šerlok Holms pa iz ovih činjenica izvesti zaključak da su ovi idioti odavde totalno izgubili kompas. Čovječe, ako se zarati poslaće me da pucam na Komija  :x  :x  :x

Ne preostaje ti ništa drugo nego da upotrebiš onaj pajtonovski Funniest joke in the world. Blagodeti digitalne revolucije omogućavaju da na taj način pobiješ mnogo neprijatelja imejlom, iz fotelje.
(pomenutog možeš koristiti kao zamorče)  :lol:

ne brini Harvi neće nas akademske građane u vojsku  :evil:

a zašto mrzim srbijance kada pričaju o ratu... i huškaju... zato što se kod njih neće voditi rat  :x

elem i ako mi daju pušku krećem u osobni rat za bogaćenje...  8)  :lol:  znate ono kofol kontrola stanova i uzmem sve što je "sumnjivo"  :lol: a sviđa mi se


elem mislim da je u pitanju skretanje pažnje narodu s gorućih pitanja
poskupljenje kruha mlijeka maslaca hrane generalno struje taksija poreza na platu...i da se sakriju milijuni što su dodik i hare ukrali u svojim avlijama

Quote from: "Truba"skretanje pažnje narodu s gorućih pitanja
poskupljenje kruha mlijeka maslaca hrane generalno struje taksija poreza na platu...i da se sakriju milijuni što su dodik i hare ukrali u svojim avlijama

Ma šta te briga za te tričarije, evo Harvi te proziva preko foruma, ko zna šta ti tajno misli, da sam na tvom mestu ja bih njega sredio pre nego što dodje do oružja.

Quote from: "Truba"a zašto mrzim srbijance kada pričaju o ratu... i huškaju... zato što se kod njih neće voditi rat  :x

Pa nismo valjda blesavi da huškamo da se zarati kod nas.  :evil:

Quoteelem mislim da je u pitanju skretanje pažnje narodu s gorućih pitanja
poskupljenje kruha mlijeka maslaca hrane generalno struje taksija poreza na platu...i da se sakriju milijuni što su dodik i hare ukrali u svojim avlijama

Moguće, ali ipak mislim da je ovo nešto drugo. To skretanje pažnje oni su već apsolvirali sa uobičajenim pričama o referendumu za nezavisnost RS (Dodik) i ukidanju RS (Silajdžić), ali nikada se ovako eksplicitno nije spominjao novi rat.

ma daj bolan...

nemate više onoliko oružja...a islamisti su se zabavili pričom oko toga treba li nokte sijeći utorkom ili srijedom i može li se s čarapama u raj

:lol:

Ljudi,ba bude li opet bilo rata, shoopci smo svi skupa!
Cio rat je smisljen da bi imalo 6 mekdonaldsa bolan, i 6 pezo salona i 6 Interex-a i 6 Mercatora, ba. Da je bio samo po jedan u SFRJ ne bi imali gazde profita ba. Gornji su onaj rat poceli, danas to svak vidi ko ima mozak. Gornji otpoceli, gornji ga, ba, zavrsili, a donji su samo k`o shoopci ginuli!
A cijelo vrijeme je rat drzan pod kontrolom "sukoba niskog intenziteta" dok se nisu potrosili viskovi u vel`kim drzavama kojima je to i bio cilj, bolan, i to je cijela prica!
U Bosni je jednostavna prica. Srbi imaju svoju Republiku, Bosnjaci svoju. Trebalo bi i Hrvati da imaju svoju i da to bude neka konfederacija, nesto trojno. I kraj. Mir. Nego, opet gornji napravili viska. Kapirate? Valja visak potrositi.  :roll:

Mala kompilacija:


SMRT POGLAVNIKA - U Madridu je 28. prosinca 1959. umro Ante Pavelić, osnivač fašističkog ustaškog pokreta i poglavnik tzv. Nezavisne Države Hrvatske. Nakon Drugog svjetskog rata pobjegao je u Perónovu Argentinu, a potom u Francovu Španjolsku,


pa mu nikad nije suđeno za ratne zločine.





Dr Ante Pavelic sahranjen je na madridskom groblju San Isidro. Pokraj Ante i Marije  je sahranjen njihov sin jedinac - Velimir.



Cementerio Sacramental de San Isidro




 

Groblje se zove San Isidro. Nalazi se blizu stadiona Vicente Calderon na kojem igra Athletico Madrid. Izgleda da nije daleko od stanice podzemne zeljeznice Puerta de Toledo. Par ulica svega. Ulica se zove Calle Aguila. Linija broj 5 metroa vozi tamo. 1999. sam posjetio Madrid i Pavelicev grob.

Za sve one koji se zateknu u Madridu i zele posjetit grob:
Pavelic je pokopan na najvecem groblju u Madridu,
Gradsko groblje San Isidor to vam je odma preko puta stadiona Athletico Madrid-a.

Ne pokusavajte sami trazit grob jer ga necete naci, gradsko groblje je veliko, preveliko. Mirogoj je maciji kasalj po velicini.

Upitajte vrtlara ako ga nadjete, kazete "Croata, Ante Pavelic"
pa ce vas uputit, a i onda trebate barem uru vrimena dok ga nadjete.




U Podsusedskoj crkvi sv. Bosca je vitraj obitelji Pavelic

U Podsusedskoj crkvi sv. Bosca je vitraj obitelji Pavelić te dar salezijanskog suradništva NDH.....i još mnogo njih od 1939-1943! ako vam se pruži prilika dođite na nedjeljnju misu u 9sati i pogledajte vitraje!!!!! za dom! u blizini se nalazi i vila obitelji Pavelić, nažalost u ruševnom stanju ali odaje dašak ljepote i značajnu povijesnu vrijednost! nitko otvoreno neće priznati da je to bila vila obitelji Pavelić....jer kad su partizani došli na vlast,vila je opljačkana.... knjige iz velike biblioteke spaljene a nakon toga otvorila se kao neka zdrastvena ustanova! nažalost danas skrovište klošara!






petak, 28.12.2007

SMRT POGLAVNIKA ANTE PAVELICA KOD NEKIH I DALJE IZAZIVA SJETU

"TRI DANA nakon Božića, povodom godišnjice smrti nacističkog poglavnika i krvnika Ante Pavelića, u crkvi Svetog Dominika u Splitu tradicionalno je za danas najavljena sveta misa.
U Slobodnoj Dalmaciji, kao i svake godine, osvanulo je tužno sjećanje na Poglavnika NDH koji je "na današnji dan prije 48 godina preminuo blago u Gospodinu" i poziv na njegovu misu zadušnicu u crkvi Svetog Dominika u Splitu u 17 sati. "




Ovakvo "tužno sjećanje" zna u to doba godišta osvanuti i u tjedniku Feral Tribunea u rubrici o duhovno najžalosnijim stvarima objavljenima u tisku u proteklom tjednu, pod nazivom "Greatest Shits". Zbog ovih u tisku nazvanih "crnih misa" koje se održavaju od prve polovice devedesetih godina u Zagrebu i Splitu, a na kojima su se, kako su mediji izvještavali, znali ukazivati i članovi HSP-a, svojevremeno je reagirao i centar Wiesenthal.
Oni su reagirali jer bi Pavelićevim dušobrižnicima, kakvima su ih mediji svojedobno prozvali, svećeniku Luki Prceli u Splitu i Vjekoslavu Lasiću koji je mise održavao u Zagrebu u crkvi na samom Trgu bana Jelačića, znalo, također prema pisanju medija, "izletjeti" da je

"NDH sveto ime i njezino vrijeme je sveto razdoblje, a 10. travnja sveti je datum za Hrvate".

Zvonimir Ancić iz Hrvatske biskupske konferencije kaže da ne zna održavaju li se takve mise danas, no objašnjava kako je stajalište Crkve da ne postoji osoba za koju se ne može održati misa.

"To je molitva za dušu te osobe i potpuno je svejedno", kaže Ancić.

Za izrečene stvari i eventualna tepanja osobi koja bi u današnje doba vrijeme kratila u Scheveningenu, Ancić kaže da je odgovorna nadležna biskupija kojoj pripada dotična crkva.

Edo Maajka u Parlamentu FBiH


Najpoznatiji bh. reper Edo Maajka završio je novi album pod nazivom "Balkansko, a naše". U pripremi za izdanje ovog albuma napravljen je i prvi zvanični photo session Ede Maajke u Parlamentu FBiH, a poruka koju je Edo poslao iz Parlamenta glasi "Prestanite se ponašati kao dijaspora BiH! Ponašajte se kao građani BiH!"


Poslije dvogodišnje pauze, Edo Maajka završio je novi album pod nazivom ,,Balkansko, a naše", čije je izdanje najavljeno za sredinu februara 2008. godine u produkciji izdavačke kuće Menart iz Hrvatske.


Edo Maajka je vizuelni identitet, dizajn omota i izradu spotova, ponovno povjerio poznatom kreativnom dvojcu Anuru i Ajni iz sarajevske Ideologije, koja djeluje u okviru marketinške agencije Communis, a čije je grafičko rješenje prethodnog Maajkinog albuma ,,Stig'o ćumur" nagrađeno ,,Zlatnom kuglom" za najbolji omot u Hrvatskoj u 2006. godini.


Ovaj višestruko nagrađivani kreativni tim poznat je po svojim avangardnim idejama koje su duboko ukorijenjene u socijalnoj problematici savremenog društva, pa su tako i ovaj put iznijeli radikalno rješenje - prvi photo session Ede Maajke napravljen u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine sa Edinom porukom populaciji koja ga sluša: "Prestanite se ponašati kao dijaspora BiH! Ponašajte se kao građani BiH!".


"Danas u BiH jedino ima smisla socijalni angažman u bilo kojem domenu ljudskog djelovanja. Nije istina da se ne mogu promjeniti stvari. Istina je da smo lijeni, da kukamo i da čekamo da se stvari riješe same od sebe ili da ih drugi rješavaju za nas. Ušli smo u Parlament da napravimo materijal za ovaj album, što je prosto nemoguće u ostalim evropskim zemljama. To govori da ima prostora za dijalog između društva i vladajućih institucija. Takođe pokazuje demokratsku slobodu koja je veća nego drugdje, a koju mi kao društvo uopšte ne koristimo, jer je nismo svjesni", naglasio je Anur Hadžiomerspahić u saopštenju marketinške agencije Communis.


"Anur i ja smo, od kako radimo, koristili svaku priliku da kroz naš posao koji je u osnovi komercijalan, provučemo i poneku socijalnu poruku. Tako je bilo i sa albumima Štuka, Siktera, Validne legitimacije, posljednjim plakatom za Jazz fest, Sonemusovim plakatima, i naposljetku sa spotovima i prošlim coverom za Edu. Sada smo oformili grupu autora koja djeluje vizuelnom kritikom društva, a zove se S.N.O.B. (sarajevska narodnooslobodilačka borba) i bori se prevashodno protiv nacional-primitivizma. Ove radove možete za sada vidjeti na internet stranici www.snob.ba", rekla je Ajna Zlatar.


Direktorica marketinške agencija Communis, Zvezdana Cvijetić je rekla da će agencija nastaviti sa podrškom ovakvih projekata, za koje se nada da će nadahnuti ostale umjetnike na slične ili drugačije inicijative. Agencija Communis se posebno zahvaljuje Parlamentu Federacije BiH na podršci i saradnji na ovom projektu.

****************************************************************

http://snob.blogger.ba/

Vehabije prijete Jasmili Žbanić
Mirsada Lingo

11.12.2007 19:09

SARAJEVO – Vehabije putem nekoliko foruma svakodnevno upućuju prijetnje rediteljki Jasmili Žbanić zbog filma o njima koji planira snimati naredne godine.


Da prijetnje nisu bezazlene, potvrdio je i njen suprug Damir Ibrahimović.

"Jasmili do sada nije direktno prijećeno, ali znamo za anonimne prijetnje na forumima", kaže Ibrahimović, ujedno producent njenog novog filma. On ističe da se u političko-sigurnosnoj situaciji, kakva je u BiH trenutno, ne smiju oglušiti o takve prijetnje.

"Mi to moramo shvatiti ozbiljno. Ne znam još šta ćemo preduzeti, ali ćemo se svakako s tim suočiti na adekvatan način. Nerazumno je to što pojedini govore i pišu, a ne znaju o kakvom je filmu riječ. Scenarij i film još nisu završeni. Praktično još nismo ni počeli i ne znamo kako će na kraju sve to ispasti, a već nam se prijeti", kaže Ibrahimović.

Smatra i da dio odgovornosti snose i mediji koji su proteklih dana pisali o tome "da Jasmila Žbanić snima film o vehabijama", ali da većina nije pročitala sinopsis. Ibrahimović ističe da film "Na putu" govori o radikalnim pokretima, ali da je u biti priča ljubavna.

Prijetnje Jasmili Žbanić objavljene su na nekoliko foruma u BiH, a na forumu www.bhmuslimmonitor.ba nagrađivanoj bh. rediteljici čak se prijeti i smrću.

Portparol Uprave policije FMUP-a Robert Cvrtak juče je rekao da federalna policija nije upoznata sa ovim prijetnjama. Iako je bio na službenom putu, Cvrtak je obećao da će provjeriti ove informacije, ali kasnije nije odgovorio na naše pozive.

"Na putu"priča o ljubavi i radikalnom islamu
Žbanićeva je prošle godine za svoj dugometražni prvijenac "Grbavica" koji govori o ženama silovanim u ratu osvojila "zlatnog medvjeda" na festivalu u Berlinu. Njen novi film "Na putu" je priča o ljubavi mladog bračnog para koji ne može da ima djecu, te muž spas traži u islamu, ali ne onom kakvog poznaju bosanski muslimani, nego u vehabijskom učenju čija su pravila radikalna.

Žbanićeva ovaj film planira snimati u jesen naredne godine, a u novembru je organizirala i prve audicije za uloge.

Novi film Jasmile Žbanić????   :?  Oh, joy!  :!:

:x  :x  :x

ono baš se vidi kako srbovi žive u prošlosti

ložite se na vijesti stare skoro mjesec... i to nakon što su demantovane... mislim na prijetnje...ne na demantovanje snimanja filma što bi garant godilo harviju

Quote from: "Truba"ono baš se vidi kako srbovi žive u prošlosti

ložite se na vijesti stare skoro mjesec... i to nakon što su demantovane... mislim na prijetnje...ne na demantovanje snimanja filma što bi garant godilo harviju

Potcjenjuješ me. Ja sa najiskrenijim oduševljenjem i u ekstazi čekam svaki novi projekt Jasmile Žbanić.

Ko je lud, zbunjen, normalan?

POPULARNI sitkom "Lud, zbunjen, normalan", naime dve epizode ove serije, kako javljaju bosanski mediji, "digle" su veliku medijsku prašinu u Bosni i Hercegovini zbog, kažu uvređeni gledaoci, "neprimerenih sadržaja koji vređaju verska osećanja muslimana".
Naime, u 76. i 77. epizodi, protagonisti serije pokušavaju na prevaru da prodaju svinjsku šunku kao ćureće meso, te ismevaju osobu koja u Farukovom studiju želi snimiti
CD s ilahijama i kasidama. Upravo ove delove serije gledaoci smatraju šokantnim.
Scenarista serije "Lud, zbunjen, normalan" Feđa Isović, s druge strane, ne vidi šta je tu sporno.
- U obe epizode ne postoji nijedna uvreda koja bi se odnosila na bilo koja verska osećanja - rekao je u odbranu Isović. - Ko pažljivo prati epizode, to će i shvatiti. Neka lažna preosetljivost mene, iskreno, ne zanima. Čudi me da nisu stizali takvi SMS-ovi kad smo imali slične epizode s katoličkim fratrima. One su desetine puta prikazivane u Hrvatskoj i niko se nije žalio. Kod nas, izgleda, čim se spomene reč krme, odmah nekome vređa verska osećanja. Onda neka i u kulinarskim šou-programima izbace krmetinu, ako ih to baš vređa.
I Federalna televizija je prokomentarisala "događaj" iz serije, saopštivši da će "dobronamerni gledaoci shvatiti da ničija verska osećanja nisu povređena". Tim povodom oglasilo se i Udruženje "Majke Srebrenice i Podrinja". Oni u saopštenju pozivaju muslimane i pripadnike njihovih verskih podgrupa da pokrenu tužbu protiv Federalne TV, kao i protiv scenarista i reditelja serije zbog povrede časti i dostojanstva muslimana.
"Tražimo javno izvinjenje i smatramo da je "klanjati dženazu krmetu" najveći civilizacijski napad na islamske vrednosti časti koji se, posle genocida, ikada dogodio muslimanima na ovim prostorima", piše u otvorenom pusmu Udruženja.

Quote from: ginger toxiqo 2 gafotas on 04-02-2010, 22:26:34
Tim povodom oglasilo se i Udruženje "Majke Srebrenice i Podrinja". Oni u saopštenju pozivaju muslimane i pripadnike njihovih verskih podgrupa da pokrenu tužbu protiv Federalne TV, kao i protiv scenarista i reditelja serije zbog povrede časti i dostojanstva muslimana.
"Tražimo javno izvinjenje i smatramo da je "klanjati dženazu krmetu" najveći civilizacijski napad na islamske vrednosti časti koji se, posle genocida, ikada dogodio muslimanima na ovim prostorima", piše u otvorenom pusmu Udruženja.

Majke Srebrenice rulz! :| :| :|

Quote from: ginger toxiqo 2 gafotas on 04-02-2010, 22:26:34Tim povodom oglasilo se i Udruženje "Majke Srebrenice i Podrinja". Oni u saopštenju pozivaju muslimane i pripadnike njihovih verskih podgrupa da pokrenu tužbu protiv Federalne TV, kao i protiv scenarista i reditelja serije zbog povrede časti i dostojanstva muslimana.
"Tražimo javno izvinjenje i smatramo da je "klanjati dženazu krmetu" najveći civilizacijski napad na islamske vrednosti časti koji se, posle genocida, ikada dogodio muslimanima na ovim prostorima", piše u otvorenom pusmu Udruženja.

čita mladić ovo, i mrmlja sebi u brk:
"mentalna beleška za naredni genocid: ništa autobusi, ništa evakuacija, ništa odvajanje žena, dece i odraslih. idući put idu SVI SVI SVI!"

Feđa, Srbine!!!

Quote from: crippled_avenger on 01-01-2008, 14:49:36
Mala kompilacija:



Cementerio Sacramental de San Isidro

Groblje se zove San Isidro. Nalazi se blizu stadiona Vicente Calderon na kojem igra Athletico Madrid. Izgleda da nije daleko od stanice podzemne zeljeznice Puerta de Toledo. Par ulica svega. Ulica se zove Calle Aguila. Linija broj 5 metroa vozi tamo. 1999. sam posjetio Madrid i Pavelicev grob.

Za sve one koji se zateknu u Madridu i zele posjetit grob:
Pavelic je pokopan na najvecem groblju u Madridu,
Gradsko groblje San Isidor to vam je odma preko puta stadiona Athletico Madrid-a.

Ne pokusavajte sami trazit grob jer ga necete naci, gradsko groblje je veliko, preveliko. Mirogoj je maciji kasalj po velicini.

Upitajte vrtlara ako ga nadjete, kazete "Croata, Ante Pavelic"
pa ce vas uputit, a i onda trebate barem uru vrimena dok ga nadjete.

Problem je i još taj što nitko ne smije objaviti "to" u turističkim vodičima i sl.
Međutim, koliko ja vidim na karti, groblje je u obliku trokuta, najduža stranica je oko 1km, o druge dvije oko 600 i 700m. groble se nalazi na brdovitom terenu pa je razlika od najviše do najniže točke oko 25m. S tim da se samo groblje sastoji u nekoliko "etaža". Pavelić je da drugoj "etaži", ali sigurno desetak metara višoj od prve "etaže". Kako ja kužim, od glavnog ulaza zraćne udaljenosti oko 125 do 130m, ali obzirom da se traži penjanje na višu razinu (?) ne znam kako to izvesti? Uglavnom kad se uđe na glavni ulaz prođe se kroz drvored od čempresa oko 100m i tu onda treba prijeći na viši nivo. Nigdje nisam uočio stepenice, ali negdje mora biti prelaz od glavnog ulaza. Dio groblja na kojem se nalazi grob Ante Pavelića je u obliku pune potkove i kao omeđen "zidinama". Taj dio groblja je ujedno i "naj šumovitiji" tj. ima najviše hlada od drveća i mnogobrojne kapelice, pa i sam Pavelićev grob je uz jednu. Za razliku od rubnih dijelova groblja koja nemaju skoro uopće drveća. Problem može nastat ako se uđe na neki drugi ulaz, ali opet, ako imaš kakvu takvu sliku u glavi trebalo bi se naći relativno jednostavno. Uglavnom svima koji se upute želim sreći da što manje zadangube..........