OK, topic je možda preambiciozan, ali mislim da ga vredi pokrenuti. U poslednje vreme Italijani, Francuzi, Španci i drugi su me više puta iznenadili odličnim krimi filmovima - bez obzira da li se radilo o neo-nor, neo-giallo, triler ili drugim pokušajima koji se svi mogu podvesti pod kriminalistički film.
Neki od primera/filmova koji su na mene ostavili sjajan utisak:
The Kovak Box (2006)
Nadie conoce a nadie (1999)
Occhi di cristallo (2004)
Qui a tué Bambi? (2003)
Sličnih naslova, naravno, ima još, ali mislim da je nabrajanje ovih nekoliko ovoljno da shvatite u kom smeru idu moje misli...
Imajući u vidu broj kvalitetnih filmova koji se mogu podvesti pod novi euro krimi, evo idealnog mesta da se preporuče neki od naslova.
Pa, da počnemo na najbolji mogući način!
Arrivederci amore, ciao je povratnički film jednog od mojih omiljenih italijanskih režisera (uslovno rečeno) novihje generacije. Poigravajući se sa neo-noir postulatima, Soavi stvara zreo i izuzetno gledljiv film, koji pleni svojim vizuelnim identitetom i nesputanim nihilizmom. M.S. je, na moje veliko zadovoljstvo, pokazao da nije za staro gvožđe i da još uvek može da isporuči odličan film... Nadam se samo da će češće snimati. Film je emitovan prošle srede na RTS-u, a na netu su se konačno pojavili engleski titlovi, tako da sada ne postoji rezlog da ne pogledate ovaj odličan krimić asap!
Arrivederci će Megacom uskoro da izda na DVD-ju. Sad izbacuju Valley of the Wolves, ako nekoga zanima.
Ima li neko titlove za Schoendoerfferov TRUANDS. Imam ga na DiVXu a ne mogu da ga gledam, a bas pripada ovom pravcu...
...i ja sam napokon pogledao ARRIVEDERCI, AMORE, CIAO...nadao sam se samo da se Soavi, dugo odsutan sa polja ozbiljnijih uradaka, ne ugruva ili izbruka, a kraj film sam dočekao prijatno iznenađen i blago ushićen viđenim... maestro očigledno nije izgubio mustru i isporučio je skladno ukomponovanu, drčnu i glatku kombinaciju osavremenjene pikarske formule i surovosti novog milenijuma... ARRIVEDERCI, AMORE, CIAO je dostojanstven i diskretan ogled značajnog i umešnog autora na temu pravljenja filma koji prati tradicionalne konvencije, ali u isto vreme i pokazuje svest o novimjim gibanjima...malo mi je bilo teško da povežem stvari na samom početrku (verovatno zbog manjkavog engleskog titla, a italijanski ne znam ni da beknem!), ali sigurna ruka majstora me je bez cimanja i truckanja provela kroz gustu mrežu priče...BRAVO!!!
***BRAVO i za Allesija Bonija za odmerenu glumu tokom čitavog filma!!!
Ne le dis à personne je isporučio sa praskom. Baziran na bestseleru Amerikanca Harlana Cobena, ovaj francuski krimić - sa suptilnim elementima akcionog filma - ima sve potrebne sastojke za 2 sata uzbudljive zabave...
Zaplet je intigantan: osam godina pošto mu je ženu ubio serijski ubica, doktor Alexandre Arnaud 'Alex' Beck dobija mail koji nagoveštava da je Margot ipak živa. U priču se upliću rodbina i prijatelji, policija i plaćene ubice... Ono što sledi je uzbudljiv triler, koji donosi jednu od najboljih scena potere u poslednih nekoliko godina.
Guillaume Canet, najpoznatiji po svojim glumačkim ostvarenjima u filmovima The Beach i Vidocq, je zadužen za režiju, a stajanje iza kamere mu odlično ide od ruke! Canet, koji je '73 godište, je pokazao izuzetno režisersko umeće što, imajući u vidu njegov status sex simbola, opovrgava tvrdnju da lepi i mladi ljudi nisu najpodobniji za posao režisera. (On u filmu ima i malu, ali izuzetno važnu ulogu.)
Od glumaca meni je najpoznatija bila Kristin Scott Thomas, a u glavnim ulogama se pojavljuju François Cluzet (koji užasno podseća na - doduše lepšeg - Dustina Hoffmana), i Marie-Josée Croze.
...NE LE DIS A PERSONNE jeste dosta dobar uradak i dosta govori i o rediteljskoj kompetenciji Gillauma Caneta (čija jedina mrlja je brak sa onom tukom Dianom Krueger!), koji se dosta dobro izborio sa dosta gustim štivom i zbilja usloženim zapletom literarnog predloška Harlana Cobena ( kod nas zastupljenog sa 4 Lagunina prevoda)...film ima svojih posrtanja, mada tek nekolicinu, ali to nadoknađuje finim vezom i Canetovom sposobnošću da Cobenov efektno, ali u biti, srednjačko pismo obogati smislenom stilizacijom i dosta raskošnijim režijskim zahvatima, čime u istovreme čini dragocen odmak od tipičnih Europa Corp produkcija, koje suštinski predstavljaju prepisivačke hollywoodske srednjetokovske naslove ali sa žigom 'made in France'...NE LE DIS A PERSONNE ide dosta koraka dalje i u odnosu na produkcijsku sabraću i na sam Cobenov literarni predložak, sveden, programerski, dakle dosta filmičan to start with...
...jedina krupnija zamerka je odabir Francoisa Cluzeta za tumača glavne uloge prvenstveno po godinama ne odgovara liku koji tumači....[/b]
...NE LE DIS A PERSONNE iznenada, prethodnog četvrtka, stigao i u ono malo srpskih bioskopa...proverite-overite, vredi cene ulaznice!!!
...pogledao sam i OUTLAW, četvrtu režiju Nicka Lovea (FOOTBALL FACTORY, THE BUSINESS), film koji teži ka meni uvek dragoj pod-kategoriji osvetničkih filmova ( sa DEAT WISH i FIRST BLOOD kao logičnim i očitim izborima), koji se bavi uvek plodnom pitalicom( može/ mora li se protiv/van sistema???), ali i ovoga puta Nick Love zapinje u glibu epigonstva( sa uzorima kao što su uvek mnogo nadahnutiji Peter Medak, Danny Boyle i/ili Michael Winner, od kojih N.L. mnogo prepisuje, ali se, nažalost, ne drzne i da malo doipisuje ili rmxuje!!!)...nije loše, ali moglo je mnogo bolje; u krajnjem slučaju, na više truda su ovde obavezivali Sean Bean, Danny Dyer (SEVERANCE) i Bob Hoskins...preporuka za sve ljubitelje UK krimića, narečenih imena i filmova koji igraju na sigurnu kartu, pa kud puklo da puklo...
Zaista, sjajni naslovi su pomenuti na ovom topiku...
...ne računajući izvanredni Occhi di Cristallo, ovako bih rangirao odgledane filmove (po volumenu pruženog mi užitka):
Ne le dis à personne
Nadie conoce a nadie
Arrivederci amore, ciao
Napominjem da su u pitanju nijanse, svaki od ovih filmova mi je prijao na svoj način.
Čim se uhvatim adeesel jataka, skidam i ostale naslove.
No, Kunče, slobodno apdejtuj topik s vremena na vreme :!: :!:
Ko je video Tell no one na velikom platnu, video je. Filma više nema a vredeo je svaki dinar karte. :D
Quote from: "Dr Kunac"Guillaume Canet, najpoznatiji po svojim glumačkim ostvarenjima u filmovima The Beach i Vidocq, je zadužen za režiju, a stajanje iza kamere mu odlično ide od ruke! Canet, koji je '73 godište, je pokazao izuzetno režisersko umeće što, imajući u vidu njegov status sex simbola, opovrgava tvrdnju da lepi i mladi ljudi nisu najpodobniji za posao režisera.
Hajde pojasni, bogati.:o
Trebalo bi da je poznat i iz Love bites, s Asiom Argentom, u najmanju ruku.
Obično se od mladih glumaca ne očekuje da uspešno zagreju režisersku stolicu. Guillaume Canet je '73 godište, imajući u vidu star status koji ima u Evropi mogao je još dugo da se samo bavi glumom - što je, u krajnjem slučaju mnogo manje odgovoran i zahtevan posao od režiserskog.
Canet je reskirao - i profitirao. Probao je nešto novo (doduše, treba imati u vidu da mu Ne le dis à personne nije prva režija) i pokazao da je multitalentovan - mislim da niko nije očekivao da će biti toliko kompetentan režiser (ja sigurno nisam)...
Quote from: "marduk"No, Kunče, slobodno apdejtuj topik s vremena na vreme :!: :!:
Avec plaisir! A i vi slobodno predložite neke naslove ako vam podlete pod ruku.
Podstaknut činjenicom da sam uživao u 28 WEEKS LATER, odgledao sam prethodni film režisera Juana Carlosa Fresnadilla - INTACTO (kod nas preveden kao ČISTILIŠTE - DVD je dostupan po ceni od 99 dinara).
Leonardo Sbaraglia i Eusebio Poncela igraju glavne uloge u ovom španskom krimiću intigantnog zapleta:
QuoteAn enigmatic tale of four people whose lives are intertwined by destiny are subject to the laws of fate. They discover that luck is something they cannot afford to be without as they gamble with the highest stakes possible in a deadly game from which only one of them will emerge intact. There is Tomas, a young thief and the sole survivor of a horrific plane crash; Federico, who survived a massive earthquake and discovered he has the power to rob those around him of their good fortune with a touch; Sam, a casino owner who is the ultimate survivor after losing everything but his own life in the terrible conflagration that enveloped Europe during the Second World War; and Sara, a policewoman who walked away from a car crash that killed her family and becomes obsessed with uncovering the truth behind a clandestine gambling ring where death and luck intermingle
I pored toga što se ne radi o remek-delu, lepo je videti jedan inteligentan i pregledan film o kome srpska kinematografija, po svemu sudeći, može samo da sanja.
...Fresnadillov INTACTO je pismen, upečatljiv, elegantan i intrigantan triler, uz dodatak malo, taman koliko je prava mera, euro-ezoterije da ga oneobiči i jasno se vidi šta je to Fresnadilla preporučilo Hollywoodu, a zanimljivo je što se Freesnadillo, posle dosta usložnjenog u INTACTO, odlično snašao i u redukovanjiem zapletu u 28 WEEKS LATER...
...a INTACTO, sem prezerviranog i dokazano odličnog Eusebia Poncelle, krasi i jedan od mojih ljubimaca gorepomenuti Leonardo S. (Plata Quemada, In the City Without Limits...)
Zanimljivo je da je Fresnadillov prvi hollywodski film bolji od onog što je radio u domovini. To je redak slučaj - setite se samo Aje, Nakate i drugih...
...greh bi, i to povelik, bio ne spomenuti i ne pohvaliti režiserski uradak Michelea Placida ROMANZO CRIMINALE, gangstersku dramu gotovo epskih razmera o grupi prijatelja, lokalnih probisveta a kasnije i sve krupnijih riba u svetu kriminala... očito je da Placido poseduje dovoljno štofa za režiju, očito je i da je sa velikim trudom i ogromnom pažnjom pristupio realizaciji ovog dela, gotivo sve je na mestu, ali ovom naslovu sreću kvare samo dve, ali bitne, stvari:
1. nešto osobeno, što bi film izdvojilo iz gomile (Placido ovde uzima pelcer od dokumentarističkog pristupa jednog Dina Risija, reecimo, a malo je štrpnuo i od Soavijevog ARIVERDCI..., u kom je i sam, malo pre toga igrao- odlični i razumni uzori, ali manjka nešto baš njegova, pa sve i da se ispostavi da je to pogrešan odabir!!!)
2. ovaj film, uz brojne kvalitete koje poseduje, naprosto vapi za montažerskim redukovanjem jer, mada se priča prostire preko 20 godina i kroz nju prođe dosta, dosta likova, minutaža od 150 minuta gore-dole je, ipak, too much!!!
***ipak, odličan, hrabar pokušaj vredan iskren preporuke bez mnogo zadrške!!!
***za estete u duši, smernica u filmu igraju, možda, i najlepših euro-glumaca u 30something kategoriji- Anna Mouglalis ( pre par godina, pohodila i FEST!) i Kim Rossi Stuart... :lol: :lol: :lol:
Malo se kasno ukljucujem u diskusiju ali...
Dr Kunac wrote:
QuoteNe le dis à personne je isporučio sa praskom. Baziran na bestseleru Amerikanca Harlana Cobena, ovaj francuski krimić - sa suptilnim elementima akcionog filma - ima sve potrebne sastojke za 2 sata uzbudljive zabave...
Zaplet je intigantan: osam godina pošto mu je ženu ubio serijski ubica, doktor Alexandre Arnaud 'Alex' Beck dobija mail koji nagoveštava da je Margot ipak živa. U priču se upliću rodbina i prijatelji, policija i plaćene ubice... Ono što sledi je uzbudljiv triler, koji donosi jednu od najboljih scena potere u poslednih nekoliko godina.
Pre godinu i po dana sam bio gadno bolestan i lezao u krevetu skoro dva meseca. Bio sam potpuno izolovan i ceste posete su biloe iskljucene, tj. zabranjene. Najgori period sam prilicno brzo prebrodio pa sam mogao da citam i citam i citam.... Tako sam procitao sve sto je bilo neprocitano na mojim policama, a nesto citao i ponovo. Kukao sam da mi se donese nesto i sestra mi je donela jednu gomilicu novijih izdanja, uglavnom Laguninih. Izmedju ostalih, bio je tu i roman pominjanog Harlana Kobena, bas ovaj po kojem je snimljen film. Ne mogu da se setim kako se zove. Knjiga je
sranje!!! :) Eto, namucio sam vas ovolikim tekstom samo da bih to rekao. :D
Quote from: "blasphemer"Knjiga je sranje!!!
da, ali ti si hevimetalac.
Quote from: "blasphemer"Malo se kasno ukljucujem u diskusiju ali...
Dr Kunac wrote:
QuoteNe le dis à personne je isporučio sa praskom. Baziran na bestseleru Amerikanca Harlana Cobena, ovaj francuski krimić - sa suptilnim elementima akcionog filma - ima sve potrebne sastojke za 2 sata uzbudljive zabave...
Zaplet je intigantan: osam godina pošto mu je ženu ubio serijski ubica, doktor Alexandre Arnaud 'Alex' Beck dobija mail koji nagoveštava da je Margot ipak živa. U priču se upliću rodbina i prijatelji, policija i plaćene ubice... Ono što sledi je uzbudljiv triler, koji donosi jednu od najboljih scena potere u poslednih nekoliko godina.
Pre godinu i po dana sam bio gadno bolestan i lezao u krevetu skoro dva meseca. Bio sam potpuno izolovan i ceste posete su biloe iskljucene, tj. zabranjene. Najgori period sam prilicno brzo prebrodio pa sam mogao da citam i citam i citam.... Tako sam procitao sve sto je bilo neprocitano na mojim policama, a nesto citao i ponovo. Kukao sam da mi se donese nesto i sestra mi je donela jednu gomilicu novijih izdanja, uglavnom Laguninih. Izmedju ostalih, bio je tu i roman pominjanog Harlana Kobena, bas ovaj po kojem je snimljen film. Ne mogu da se setim kako se zove. Knjiga je sranje!!! :) Eto, namucio sam vas ovolikim tekstom samo da bih to rekao. :D
Moguće da je njesra. Nisam je čitao. Mada, mnogo zavisi i od prevoda. Poznato je da u Srbiji prevodi ko stigne, tako da kvalitet trpi.
Ghoul wrote:
Quoteblasphemer wrote:
Knjiga je sranje!!!
da, ali ti si hevimetalac.
Bio sam. Mada, neki (mahom pankeri) kazu "jednom metalac, uvek metalac".
Kunac wrote:
QuoteMoguće da je njesra. Nisam je čitao. Mada, mnogo zavisi i od prevoda. Poznato je da u Srbiji prevodi ko stigne, tako da kvalitet trpi.
Knjiga je klasican triler. Nisam siguran da uopste smem da kazem tako nesto ("klasican triler") jer sam takve knjige citao kad sam imao 12 godina (Ladlam, Lustbader, Morel, i sl.). Koliko se secam, stil je ravan, isprazan, likovi nemaju bas neku dubinu, motivi nesigurni, klishei na svakom koraku... Zaplet je ono sto je glavno (valjda tako i treba u ovakvoj vrsti romana), tempo je dobar, roman jeste filmican, tako da me ne cudi sto je ekranizovan. Doduse, covek (Koben) je genije u odnosu na nekog Majkla Konelija (isto Lagunino izdanje) koga sam takodje tada citao - to je djubre nad djubretom. :cry:
Pogledao sam NE LE DIS A PERSONNE Guillaume Caneta, courtesy of Ginger.
Nema ništa radosnije nego Srbinu prikazati francuski film koji ima tempo i strukturu američkog. Prvo, to je prilika da se napaćeni sunarodnik malo odmori od dosadnog i eurocentričnog francuskog filma koji inače gleda misleći da će se uz njegovu pomoć kulturno uzdići i prkositi Americi. Drugo, zato što tom prilikom Srbin pomisli kako je eto Evropa na pragu da pobedi američku hegemoniju na planu repertoarskog filma i da će jednog dana Evropa dostići holivudski standard.
Otud totalna egzaltacija Canetovim trilerom i ja sa emocijama koje su je izazvale apsolutno saosećam, braćo napaćena. I ja isto priželjkujem uzdizanje evropkog repertoarskog filmas pošto je to dobro i za Evropu i za Holivud.
Samim tim, svaki evropski film koji opomaže estetskom i komercijalnom preporodu repertoarskog filma podržavam. Takođe, podržavam i rad Bessonove kompanije EuropaCorp koja najviše radi na tome.
Čini mi se da sam u Gingerovom nešto ranijem postu našao primedbu na polovičnost EuropaCorpovih projekata, i kako je baš canetov film prevazilazi. Međutim, meni se čini da je baš njegov film tipična Europa Corp aproprijacija. Naime, dok Gingeru smetaju Europa Corpove kopije američkih i azijskih akcijaša, ja s druge strane nisam presrećan kako se u Canetovom filmu vrši Europa Corpova aproprijacija francuskog depalmijanskog remek-dela L'APPARTEMENT.
Iako će sada ispasti kako sam ja branilac fragilnog, eteričnog, nežnog evropskog filma, kod caneta se u stvari desilo obrnut proces onom koji inače primenjue Europa Corp. Dakle, dok oni s jedne strane još pojednostavljuju fiormule holivudskih filmova i prilagođavaju nekim svojim specijalnostima i dostignućima (parkour i sl.), u ovom filmu s druge strane uzimaju koncept evropskog, francuskog trilera, chabrolovskog ili corneauovskog tipa i približavaju ga američkom filmu kroz egzekuciju.
Naime, mnogi francuski krimići su i ranije bili bazirani na američkoj literaturi, ali su uglavnom bili realizovani na tipični evropski način. Međutim, Canetov film pokušava da dostigne američku egzekuciju, sa kadriranjem koje kao da je preuzeto iz najmodernijih američkih filmova i radnjama koje svojom eksplicitnošću, pa hajde da kažem i nerafiniranošću vuku u pravcu krajnje standardizovanog trilera poput FUGIRTIVE i sl.
Uz sve to, film ima seriju priličnih scenarističkih grešaka koje ni glumci ni Canet koji je očigledno sasvim raspoložen za vizulenu ekspresivnost ne mogu da poprave. I tu dolazimo do onoga gde Canet banalizuje L'APPARTMENT. Naime, on brutalno kombinuje lirsku priču o opsesiji i večitoj ljubavi sa vrlo konkretnom i vrlo sleazy pričom o korumpiranom lokalnom moćniku na tragu CHINATOWNa i te dve tendencije ne uspeva dobro da spoji, usled čega na smenu i imamo lirske rediteljske pasaže sa neočekivano visceralnim obračunima. Konačno, ceo spoken word rasplet razotkriva koliko se zapravo malo stvari otkrilo kroz radnju i koliko je stvari ostalo nerešeno i moralo je da se objasni kroz jako mnogo žvake, prikrivene fleš-bekovima koji su tek samo malo filmičniji vid pasivnog pripovedanja.
Zbog svih ovih razloga, ova tanka Cobenova priča u većem delu filma deluje prilično prazno i ne nosi potrebnu energiju.
Međutim, ako se vratimo na početak teksta, ovo svakako jeste film koji vredi podržati samim tim zato što je reč o delu predisponiranom da bude komercijalni hit i raskine sa napornim tendencijama francuskog filma koje ga dodatno izoluju.
Upravo neki ovako pristojan film je podsetnik na kom bi nivou trebalo da budu KLOPKA ili ČETVRTI ČOVEK pošto je vo snimljivo i u Srbiji.
Međutim, za neku maksimalnu ocenu ovaj film ipak nije.
Pogledao sam OUTLAW Nick Lovea, courtesy of Ginger.
Film je izuzetno zanimljiv i predstavlja još jedno parče enigmatične slagalice zvane Nick Love. Naime, Nick Love je unikatan redirtelj po tome što je kada se pojavio u osvit invazije Guy Ritchieja, Matthew Vaughna i slične ekipe imao sva obeležja njihovog talasa u filmmakingu ali je isto tako bio krajnje antiglamurozan, Za nijans8u manje flashy nego oni, mnogo više je u svoj rad izvesne socijalne tenzije i tradicije britanskog društveno angažovanog filma, dok je s druge strane donosio lakoću izlaganja i plošnost likova na nivou Zdravka Šotre.
Pa ipak, uprkos tom čudnom miksu raznih uticaja i ograničenih sposobnosti, Nick Love mi je ostao zanimljiv reditelj i uvek rado gledam njegove uprkos neizlečivim problemima.
OUTLAW se nadovezuje na sve poetičke koncepcije koje Nick Love ima, s tim što ovoga puta nudi svedenu vigilante priču o grupi Londonaca koji su svaki na svoj način iznevbereni od strane sistema i odlučuju da uzmu pravdu u svoje ruke.
Ono što je vrlo zanimljivo to je da Love u ovom filmu nudi širok raspon motiva, od naivnosti i agresivnosti mladog rasiste, preko neuklopljenosti ratnog veterana, manipulativnosti starog policajca koji ne želi više da bude sporedni šraf u sistemu do ljudi koje je sistem zaista izneverio kada je trebalo da kazni počinioce zlodela protiv njih.
I onda naravno Love to sve uradi najpovršnije moguće, međutim, taj potencijal nerazvijenog dobrog filma provejava kroz ceo OUTLAW.
Ako na to sve dodamo da Love vrlo otvoreno preuzima osvetljenje, kadriranje i montažu Tony Scotta i da mu je ovo vizuelno najintrigantniji film, onda OUTLAW zaista i može sda stoji kao jedno ozbiljno oštećeno ali osvežavajuće ostvarenje.
Pogledao sam INTACTO Juna Carlos Fresnadilla, courtesy of Ginger.
Moram priznati da me je film pre svega rastužio pošto sam se setio koliko smo se moji drugovi i ja 1999. ložili da u Srbiji pravimo filmove po uzoru na novi španski žanrovski film, likove poput Amenabara i Gila, a u međuvremenu su stvar otišle toliko u kurac da mi je potrebno da pogledam film ne bih li se setio na šta sam se ložio.
Za koju godinu ću se verovatno jedva sećati i šta sam završio i sa čim sam diplomirao.
INTACTO je film iz 2001. godine i ne predstavlja baš vrhunac tog pravca. Reč je o mešavini kockarskog noira i latinskog magijskog realizma.
Koncept koji Fresnadillo prdstavlja je ingniozan, bazira se na ideji da postoje ljudi koji mogu drugima da kradu sreću, međutinm, negde od prve trećine filma, Fresnadillo ne zna tačno šta da radi sa tom idejom, i film poprima prilično rutinske obrise.
Međutim, reč je o zanimljivom i superiorno koncipiranom komadu, prilično pristojne tehničke egzekucije koje uglavnom uspeva da drži pažnju, ali ipak nije onoliko pametan koliko misli da jeste. Fresnadillo j posle ovoga otišao u Holivud i snimio 28 WEEKS LATER.
Tako prolaze dobri dečaci.
Hvala na preporuci za Kovak box. Vredelo je pogledati. :)
NE LE DIS A PERSONNE
G. Canet
**(*) 3-
ja ne znam dal smo gledali različite filmove – vi ste bili u prilici da ga gledate u bioskopu, a ja overio divx, možda je ovo na divxu neka duža, dosadnija, površnija verzija – ali ja ne videh (skoro) ništa od kvaliteta koje mu pripisaste.
pre svega, ne mogu da se složim da je ovo, kako dimzel reče, "film koji ima tempo i strukturu američkog."
tempo je suviše spor za jedan triler, i u ovom obliku film teško da bi mogao biti upotrebljiv na USA tržištu, a naročito bioskopskom. nedostaje mu udica i narrative drive, ono što sledi posle prologa je suviše mlitavo odrađeno, a loš kasting glavnog glumca (s tim se slažem) dodatno ubija zaista slabo gledalačko učešće u priči.
struktura je takođe ne-američka, sa tim preglomaznim "da ti čiča kaže" 20minutnim objašnjenjem na kraju, koje je možda moglo da se prihvati u nekom agata kristi tv filmu iz 70ih, ali u nečemu što bi da bude nova nada evropskog krimi filma u XXI veku? gimme a break!
zaplet je suviše razuzdan, raštrkan, nema konciznost i usmerenost američkog žanrovskog filma, a melodramski momenti su jadno neubedljivi, sa tim patetičnim flešbekovima na dečicu koja urezuju svoje inicijale u koru drveta itsl.
znači, niti me uvukao u misteriju svojom traljavom naracijom, niti me je previše uzbudio u svojim triler pokušajima (sem u par navrata koji nisu tako loši – recimo, extenzivna scena u parku i otmica-mučenje-oslobođenje posle nje), niti mi je svojim violinama zagudio tako da mi dirne plačni nerv.
odgledah, bez mnogo dosade ali i bez previše unošenja, slegnuh ramenima i rekoh: 'aha, pa dobro.'
dimzel je u ostatku svog osvrta solidno ukazao na određene nedostatke, i u načelu se slažem s njim. ovo je jedan sasvim prosečan film za mediokritete.
Quote from: "Ghoul"NE LE DIS A PERSONNE
struktura je takođe ne-američka, sa tim preglomaznim "da ti čiča kaže" 20minutnim objašnjenjem na kraju, koje je možda moglo da se prihvati u nekom agata kristi tv filmu iz 70ih, ali u nečemu što bi da bude nova nada evropskog krimi filma u XXI veku? gimme a break!
Mislim, da sam se u svom osvrtu pozabavio spoken word razrešenjem kao velikim problemom, međutim, to je upravo tekovina američkog krimi filma. Upravo američki tradicionalni krimići imaju te spoken word rasplete, s tim što se naravno u poslednje vreme to sve manje primenjuje, ali to je ultrameričko rešenje.
Pogledaj kanonske krimiće i naći ćeš tu poštapalicu, mislim da Kunac to može i detaljnije da objasni.
Struktura i tempo su američki s tim što ti zanemaruješ jednu važnu stvar, film brže prođe kad ti glumi Mel Gibson u kadru a ne ovaj no namer, tako da treba uzeti u obzir i glumačku podelu.
Američki film bi eventualno bio možda manje samozaljubljen prema nekim scenama koje bi odletele u montaži, ali strukturalno to je to, sa sve junakom koji potpuno against better judgement prasne u akcioni set-piece kad mu najave inspektore, ako to nije američki film, šta je onda?
Dugo sam čekao da pogledam novi Schoedoerfferov film TRUANDS. Imao sam ga na DiVXu ali bez titlova, što me je dodatno mučilo, i konačno sam ga video u bioskopu posle jedne prilično neuspešne ekspedicije u Art Museum kada nisu hteli da ga puste mrkoyu i meni.
No, konačno sam ga pogledao i što je najvažnije nije me razočarao iako u očekivanja i sve ostale investicije u opvaj film bile velike.
Schoedoerffer kao reditelj napreduje iz filma u filma. Meni je AGENTS SECRETS bio odličan a u TRUANDSu u odnosu na taj film uspeva da bude sažetiji, i energičniji, i ponovo isporučuje francuski film koji ni po čemu ne zaostaje za američkim a zadržava francusku temu, jezik i sve ostalo.
Schoendoerffer je jedan od reditelja koji uvek iznova pokazuju da je moguć model evropskog repertoarskog filma koji ne zaostaje za Amerikom i da apsolutno nema potrebe za odlaskom u Holivud već da se Holivud može napraviti kod kuće.
TRUANDS je tvrda priča o gangsterima koja odličnom egzekucijom uspeva da osveži tradicionalna opšta mesta koja svet gangstera nosi u sebi, već tradicionalno. Svet francuski gangstera je naravno jedan od najfetiošističkijih i TRUANDS ga dekonstruiše u maniru SORANOSa s tim što su HBO intervencije prisutne unutar scena dok je struktura gangsterske priče očuvana.
Svet unutar scena je brutalan, a gangsteri su prikazani vrlo realistično kao uplašeni mentoli koji se manje ili više kontrolišu. Vrlo je zanimljivo podvučena njihova opsednutost seksom i gomila ženskog polusveta koja ih okružuje gde žene nisu tretirane kao fatalne, kao element koji razara mušku grupu, već kao nusproizvod kapitalizma dovedenog do ekstrema u svetu gangstera kojim vladaju mentoli a postoje i osobe dovoljno željne novca i komfora da su spremne da ih trpe.
Poseban kuriozitet je to što se junaci između ostalog bave i trgovinom belim robjem tako da imamo i scenu koja se dešava u Crnoj Gori kada dovode novi skup žrtava sex traffickinga.
Akcione scene u filmu su intenzivne i maestralne i mislim da ih se ne bi postideo nijedan holivudski reditelj. O stepenu krvoprolića koji se u njima dešava da ne pričam. Odavno nisu tako živopisno prikazane posledice korišćenja vatrenog oružja na ljudima.
Sa dosta intenzivnim kadriranjem, sa dosta kadrova iz ruke, odličnom upotrebom ambijenata, i što je karakteristično za Schoendoerffera, voznog parka, TRUANDS je jedan zaokružen repertoarski pogodan.
U dramaturškom smislu, film podseća na Michael Manna, dakle nema puno pripovedačkih intervencija, Schoendoerffer nas ubacuje u sred scene i postupci likova kroz situacije nam pričaju priču. U tom smislu, film zahteva koncentraciju i mogao binekome ko nije toliko zainteresovan za temu da se učini malo konfuzan.
U svakom slučaju, uživao sam u TRUANDSu.
* * * 1/2 / * * * *
Gangsteri jesu skup opštih mesta, ali je egzekucija na nivou koji svakako zavređuje pažnju svakog crime film posvećenika. Oduševila me je ekonomičnost filma koji bi, da se našao u rukama nekog pretencioznijeg reditelja, trajao bar 40-ak minuta duže. Ovako, u 90 i kusur minuta, imamo jednu eskplozivnu priču, prepunu likova, nepretenciozno epičnu (znam da je ovo oksimoron, ali ovde baš odgovara), koja nije dosadna ni na trenutak, ali opet ne uspeva ni da oduševi do egzaltacije. Prizori seksa i nasilja (neretko u kombinaciji) su ekstremni, postoji čak i - verovatno nenameran - omaž Hostelu.
Ko voli Benoîta Magimela, neka pohita u bisokop (dok još može), neće se pokajati. Uloga koju ima nije noseća (bez obzira što je prvi na kast listi), ali jeste efektna i važna. Takođe, fanovi Béatrice Dalle će verovatno biti podeljeni oko njenog novog "zrelog" izgleda, ali je njena pojava svakako interesantna i fascinantno zastrašujuća (sada mi je jasno zašto je odabrana da glumi poludelu ženu u À l'intérieur).
Poseban kuriozitet predstavlja pojavljivanje Tomera Sisleya, koji u predstojećoj adaptacija stripa Largo Winch igra naslovnu ulogu (a društvo mu, između ostalih, prave Miki Manojlović, Bojana Panić i Radivoje Bukvić), a koji je pljunuti Dača Ikodinović - samo u nešto tamnijoj varijanti.
...in my book, TRUANDS je jedan od najboljih stranih filmova koji je dobacio do nasih bioskopa...kreće od opstih mesta iz tog pod-žanra, ali sa njima barata sa dosta veštine, suptilnosti u izvedbi (F.Sch. uz akrobatsko umeće i dosta pregledno vodi priču sačinjenu od usložnjavanja plota i umnožavanja sukob unutar grupe od tuce bitnih likova) i ekstremizma (po pitanju prikazanog stepena nasilja)... poređenje sa Mannom je potpuno na mestu a TRUANDS ima ubzaniji i uglađeniji ritam od dva prethodnika istog autora (a i ukupno uzev predstavlja dalje napredovanje, počev od sasvim zadovoljavajućih PRIZORA ZLOČINA preko vrlo, vrlo dobrih ŠPIJUNSKIH TAJNI) što za posledicu ima čist repertoarski, žanrovski film ali sa izrazitim pečatom svoga autora...
*** film se još može pogledati u vazda nepouzdanom Art bioskop Museumu i u Plavoj sali Akademiji 28 u kojoj je jedino garantovana slightly chilly (isključen kalorifer) projekcija, tehnički neispravna sa slikom koja u jednoj polovini ekrana tokom čitavog trajanja znatno gubi na oštrini...
Poziv na oružje!
http://dobanevinosti.blogspot.com/2007/12/gangsteri.html
Pogledao sam ARRIVEDERCI AMORE CIAO Michele Soavija.
Drago mi je da se Soavi barem nominalno vratio bioskopskom filmu iako se ni ovaj naslov ne može zaista smatrati pravim bioskopskim pošto se na produkcionom planu kao i u samom rediteljskom konceptu osećaju snažni uticaji italijanske televizijske produkcije.
Međutim, ovaj film je izašao u bioskope i kao takav ga treba i tretirati, s tim što sam ja upravo zbog televizijskih korena spreman da mu oprostim izvesnu monotonost rešavanja scena i upotrebe rediteljskih sredstava koja je Soavi očigledno čuvao za punchline scene.
Pored Soavijevih filmova, o tome da je on opasan zanatlija govori činjenica da je radio second unit na Gilliamovim spektaklima i u ovom filmu svoju zanatslu veštinu pokazuje u nekoliko navrata, naročito u sceni pljačke i obračuna koji usledi.
Međutim, ono što je važnije, postoji nekoliko situacija u kojima pokazuje i svoju horor kompetenciju naročito pirilkom beskompromisne završnice u kojoj se oseća italo dar za rešavanje scene.
Sam po sebi, ovaj film je jedna zanimljiva priča o nekadašnjem teroristi-levičaru, bogataškom detetu koje je pobeglo pred kaznom za teroristički akt u Južnu Ameriku i sada se vraća u Italiju promenjen činjenicom da je počinio izdaju i kreće stranputicom doušništva, brutalnog kriminala, korupcije i konformizna ne bi li ponovo stekao status običnog slobodnog čoveka.
I na tom putu on nema milosti i skrupula i što je najvažnije scenaristi uspevaju da isprate tu liniju do kraja (film je baziran na romanu) koji neću spoilovati, ali kakav inače ne srećemo u tipičnom gangsterskom filmu u kome junaik obično strada zbog poneke preostale skrupule.
Ipak, izvan uvek osvežavajućeg euro-settinga, dosledno sprovedenog karaktera i nekoliko jako dobrih scena, ovo sve je italijanski TV business as usual, dostojan naslednik njihovih komada tipa LA PIOVRA i sl.
* * 1/2 / * * * *
P.S. Ne znam seća li se neko italo političkog trilera THE SALAMANDER, na to sam odlepljivao kao malo dete, sada bih baš voleo da ga osvežim...
Istorijska pobeda!
Prošle sedmice je TRUANDS imao više gledalaca od PROMENI ME. TRUANDS je imao 31 a PROMENI ME 28. :D
samo da se upišem u knjigu i pohvalim:
TRUANDS mi je baš legao, odličan je film, a iskustvo je bilo tim bolje što smo poslušali Kriplov savet i gerilski se organizovali: pozvao sam još troje ljudi u bioskop, i to po najvećem mrazu, ne bi li nam pustili film u Art Muzeju. urodilo je plodom, i svi smo bili zadovoljni.
---A sad malo Belgijanci---
De Zaak Alzheimer je odličan film! Ako volite tvrd krimić i priče o plaćenim ubicama, potražite ga! Efektno koristi famu koja se pre nekoliko godina u Belgiji podigla oko afere sa pedofilima ubicama, ali ide i dalje od toga...
Režiser Erik Van Looy ima ove godine novi trler LOFT (mislim da nije rimejk Kurosawe, mada se nikad ne zna...), treba na to obratiti pažnju...
Quote from: "Kunac"Režiser Erik Van Looy ima ove godine novi trlier LOFT (mislim da nije rimejk Kurosawe, mada se nikad ne zna...), treba na to obratiti pažnju...
LOFT je, ispostavilo se, drugi najgledaniji domaći film u istoriji belgijske kinematografije...
http://www.youtube.com/watch?v=Xw6JKNrDeDQ&feature=channel
Sudeći po traileru - radi se o
erotskom trileru. Kinky. Za srpsku distribuciju bi mogao biti preveden kao JEBARNIK...
Pogledao sam TATTOO Roberta Schwentkea. Ovaj film je bio showcase kojim se Schwentke (doduše školovan u Americi) nametnuo Holivudu gde je započeo solidnu karijeru.
TATTOO je tipičan serial killer film, dosta zakasneo u odnosu na inicijalni SE7EN craze, ali na toj liniji high concept filma. Schwentke ga je uradio vrlo glossy, čak možda i previše za moj ukus jer zbog glossa film u pojedinim delovima gubi na ritmu ili postaje statičan.
Međutim, Schwentke u ovom filmu panično pokušava da pokaže šta sve ume a nesumnjivo je da ume svašta. Međutim, iza te grčevite potrebe da snimi glossy showcase, negde se izgubila priča i dostojantsvo ovog filma kao samostalne celine.
Glumačka podela je takođe bleda, čak i u uslovima nemačkog filma koji baš ne obiluje velikim harizmatičnim zvezdama, čini mi se da je Schwentke mogao naći nešto upečatljiviju podelu. Nedopustivo je da gledalac mora da se trudi da prepozna važne junake jer ih igraju glumci čije se fizionomije lako zaboravljaju.
Dakle, problemi filma TATTOO su suštinski, a suštinom se reditelj očigledno nije previše bavio kad je pravio ovu svoju holivudsku vizitkartu. Ne mogu sad da kažem da je to neka prevelika šteta i da se iza glossy površine krije neki izvanredan film, zatomljen nekim sitnim greškama, daleko od toga, ali TATTOO je mogao biti sasvim solidan serial killer film jer ima prilično precizan scenario koji u pojedinim momentima ovakvog filma deluje potpuno ispušteno a iz grčevite potrebe da ponudi preokret na kraju postane i sasvim obesmišljen.
Besmislenost filma o serijskom ubici na nivou logike priče, naravno, ima svoju tradiciju, setimo se De Palme ili Argenta, ali Schwentke je upadljivo anglosaksonski u svom pristupu i kod njega te nejasnoće nemaju šarm i ne postoji neki dominantan stil kojim bi ih on mogao pokriti.
No, u krajnjoj liniji film je vrlo gledljiv, i možda može biti interesantan čak i nekim vikend-ljubiteljima žanra. Ono što je meni bilo interesantno to je da sam neke uticaje filma TATTOO prepoznao u ČETVRTOM ČOVEKU i moglo bi se reći da su ova dva filma u polazu prilično slični. Uopšte, čini mi se da na našu žanrovsku kinematografiju sve više počinju da utiču uspeli evropski modeli transplantacije žanra, i čini mi se da je to vrlo dobar pravac. Naravno, TATTOO u tom smislu nije najsupeliji model jer je jako derivativan u odnosu na američke izvornike, što je u suštini slučaj i sa ČETVRTIM ČOVEKOM. No, stvari se generalno pomeraju i to je dobro.
* * 1/2 / * * * *
Jel ga ima taj Lebarnik, aka Loft na divxu sa kakvim prevodom?
(Mada cenim da ga nema)
I Slovenci krimić za trku imaju... kako se pokazalo na ovogodišnjem FEST-u...
Pejsaž br. 2 priredili je iznenađujuće nasilan triler i rado viđeno osveženje u okviru regionalne kinematografije.
Režiser Möderndorfer ne štedi svoje glumce. Scene seksa i nasilja se nižu jedna za drugom i međusobno utrkuju po pitanjima eksplicitnosti i uzbudljivosti. Glavni glumac Marko Mandić i crvenokosa Maja Martina Merljak očigledno nisu imali problema sa razgolićavanjem pred kamerama, a poseban pomen zavređuje scena u kojoj Sergej oralno zadovoljava svoju devojku tokom posete supermarketu.
A tu je i krvoproliće.
Slobodan Ćustić koji glumi ubicu ima pune ruke posla, tako da se u filmu našlo mesta za gaženje kolima, neprijatno dugo vešanje i posebno mučan napad kuhinjskim nožem... Posebnu pohvalu zavređuje fotografija Dušana Joksimovića (Rane, Munje!, Mi nismo anđeli 2 i 3) koja ne zaistaje za najvišim evropskim standardima.
Nažalost, Pejsaš br. 2 nije bez ozbuiljnih mana. Scenario filma nije izbrušen do kraja, što prilično umanjuje ubedljivost filma. Najviše iritira to što likovi previše pričaju i imaju običaj da otkrivaju tajne strancu (Ćustić) koga su prvi put sreli u životu. Naravno, ovaj mehanizam je potreban kako bi se radnja pokrenula dalje, ali veoma smeta štoje to izvedeno tako scenaristički nevešto. Takođe, scenaristički izbor da neke od činova ubistava ne prikaže, dodatno komplikuju stvar. Na primer, nikada ne saznajemo šta se dogodilo sa Ružicom (slabo iskorišćena Nataša Ninković), a sličnih, u slučaju ovog filma nepoželjnnih, nedorečenosti ima još.
Bez obzira na mane, Pejsaš br. 2 je natprosečan film za ove prostore i pokazuje da slovenačka kinematografija nije ,,mrtva i pokopana".
Potpuno je neverovatno iskustvo kada u dva dana pogledaš uslovno rečeno dva, ako ne žanrovska, filma, a ono barem filmove koji po nekim odrednicama koriste određene forme pa čak i sadržaje karakteristične za žanrovski film, triler i horor, oba nastala na prostoru ex-SFRJ, i oba odlična.
ŽIVOT I SMRT PORNO BANDE je u tom smislu odličniji jer je reč o filmu evropskog formata, i ni po čemu se ne može porediti sa POKRAJINOM ŠT.2 Vinka Moderndorfera, međutim ni ovaj slovenački film nastao u koprodukciji sa Srbijom nije lišen svog internacionalnog potencijala, iako se ne kvalifikuje kao značajan.
POKRAJINA ŠT. 2 je film u kome je Srbija bila manjinski koproducent i kao takva je filmu pored novca dala i dva važna saradnika. Direktor fotografije je Dušan Joksimović, najpoznatiji kao redovni Dragojevićev DP, a jednu od glavnih uloga igra Slobodan Ćustić. Izuzetno je interesantno videti ovu dvojicu ljudi rekonteksutualizovanih u slovenačkim okolnostima, i sa zadacima bez kojih se ne bi mogao zamisliti ovaj film.
Dušan Joksimović kao DP izuzev velikih Dragojevićevih produkcija nije imao previše sreće sa drugim rediteljima, naročito kada je radio na HDu. Ovaj film je po svom proudkiconom zamahu manji, ali sniman je na filmskoj traci i pokazuje kako Dule ume odlično da se nađe i u kamernijim uslovima, da svoj stil prilagodi srednjeevropskoj upeglanosti i blagoj distanci koju je Modrndorfer želeo kako bi ostvario svoj pipav anrovski koncept.
U filmu koji u sebi meša crnu komediju, triler, slasher i istorijsku konspiraciju, fotografija igra značajnu ulogu pre svega kako bi istovremeno nudila realizam i stilizaciju, u zavisnosti od situacije. Zahtev koji je Moderndorfer postavio pred Joksimovića je nesvakidašnji za naše DPeve, vrlo je složen i Dule ga je odlično obavio, dokazavši da je jedan oa najboljih DPeva u regionu. Kako onda da mu u Srbiji, fotorafije van Dragojevićevih filmova ne valjaju. Odgovor sigurno nije samo u HDu kao tehnici, već verovatno u tome da radi sa autorima koji niti imaju koncept niti mu nameću bilo standard koji mora da dostigne i zadatak koji mora da reši.
Zatim, Slobodan Ćustić je maestralan kao slasher. Njegov slasher je crnohumoran, sav u underplayu, sa odličnom upotrebom onoga što Ćustića inače krasi a to je izvesni spoj šarma i brutalnosti. Ćustić se u ovoj ulozi koristi sredstvma koja se ne razliku puno od onoga što mora da igra u Srbiji, s tim što to ponekad u našem filmu, jer uloge nisu odgovarajuće napisane, deluje kao šmira a ovde ima funkciju. Moderndorfer je dakle pokazao da shvata šta Ćustić može da mu pruži i da je našao ulogu kojoj to odgovara.
Kad je reč o scenariju, Moderndorfer je napisao vrlo interesantan "mali" triler koji kreće kao bezazlena gotovo guyritchiejevska priča (samo zaista guyritchiejevska, nikada ne odluta u TRI PALME ZA DVE BITANGE) a onda polako postaje sve interesantnija, sa sve interesantnijim karakterima, pozadinom koja evocira neke zanimljive istorijsko događaje iz vremena Drugog svetskog rata, obiljem crnog humora i poštenog nasilja. Moderndorfer je odlično prilagodio Ritchieja slovenačkim okolnostima i od njega bi naši autori imali štošta da nauče.
Kada se scenario detaljnije analizira može mu se prebaciti to da se glavni lik nedovoljno transformiše, ali to se može opravdati time što je reč o čoveku koji se stalno pretvara i laže, tako da nema puno vremena da pokazuje neku istinsku emociju. Međutim, unutar tempa koji Moderndorfer nameće (ma koliko paradoksalno zvučalo-slovenački film koji ima tempo) izvesna slabost transformacije glavnog lika može da prođe a marko mandić ga igra sa hladnoćom mladog Daniel Craiga.
Kad je o exploitation ravni reč, film obiluje solidnim nasiljem a još više sočnim seksom za ljubitelje te vrste zabave.
Prikazivanje u Veneciji doduše jeste overstatement kvaliteta ovog filma. Što se moje procene tiče, on može da prođe kao više nego solidno repertoarsko ostvarenje u našim okolnostima, ali sigurno nije nikakva avangardna ili politička pripovest o neprijatnim događajima iz prošlosti. Prošlost se zaista dotiče kao plot device. Moguće je da su elementi prošlosti koji se dotiču kontroverzni, ili istiniti, svejedno, ali ipak ne treba ih izbacivati u prvi plan kada je POKRAJINA pre svega film o sitnom ljubljanskom prevarantu.
S druge strane, moguće je da Moderndorfer u eksploataciji svog filma prepoznao da su istorija i politika dobra udica, pošto je uostalom tema maskra po Sloveniji aktuelna u Italiji (setimo se kontroverzi oko italijanskog TV filma IL CUORE NELL POZZO) jer su 2005. bile godišnjice tih događaja.
Ukoliko je tako, ne mogu ga kriviti. Čovek je radio ono što će najbolje plasirati film, međutim, oni koji očekuju istorijsku priču neće je naći u ovom filmu. U ovom filmu je istorija samo plot device i ništa više. Ipak, sasvim je moguće da je upravo taj segment mračnih oslobodilačkih tajni ono što izdvaja ovaj naslov iz mase sličnih, pa takođe i to treba uzeti u obzir kada se nabraja sve ono što naši autori mogu da nauče iz ovog filma.
Slično kao i u slučaju filma NIJE KRAJ, i POKRAJINA pokazuje da su naši nekadašnji severni sustanari u "tamnici naroda" naučili kako da prave "normalne filmove" dok je nama ta tajna očigledno nestala, ili je možda ukradena i odneta tamo, kao što su svojevremeno srpske fabrike nošene u Sloveniju i Hrvatsku?
* * * / * * * *
Mislim da će nam Kunac dati konačni sud ovog filma pošto je PREHOD euro-triler smešten između Slovenije i Italije sa nekim giallo elementima i vrlo, vrlo old school atmosferom.
Šta više, atmosfera je toliko old school da ovaj film zaista izgleda kao film iz osamdesetih, i to čak možda italijanski, fale samo Fiati Regate. Mada ima starih Mercedesa 123.
Ovo je film koji je trebalo da režira Franci Slak, međutim, umro je pre nego što mu je slovenački Filmski Sklad odobrio sredstva. Stoga je film po Slakovim hnacrtima vezanim za scenario i podelu snimio Boris Palčić, mlađi reditelj, inače Slakov đak.
Ne znam u kojoj meri je Palčić pratio neku pretpostavku kakav bi bio Slakov vizuelni stil, ali ovaj film zaista izgleda kao nešto što bi bilo snimljeno u SFRJ tokom osamdesetih, kada je uostalom Slak i ušao u kinematografiju. Štaviše, ono što je meni kao dominantan utisak vezan za ovaj film i jeste taj utisak osamdesetih kod nas. Iako ovakvih filmova tada nije bilo kod nas, PREHOD negde izgleda kao film kakav bi snimili pajkićevci da su se intenzivnije bavili žanrom, i meni je u tom smislu vrlo interesntan. Ruku na srce i dan-danas na FDU nailazi se na ovakve scenarije, nastale iz jednog danas već zastarelog čitanja francuskog neobaroka (bezmalo 30 godina posle početka tog pokreta).
Samim tim, priča proističe iz mešavine art housea i trilera. Film govori o slikaru koji u napadu inspiracije naslika portret nepoznate žene. Na svojoj izložbi, on upoznaje tu ženu i njenim tragom stiže u Trst gde shvata da je ona član jedne misteriozne i kontroverzne međunarodne organizacije a ubrzo i leševi kreću da se gomilaju.
Iako sam očekivao da će autori pokušati da iskoriste trilerski zaplet za neku vrstu pretencioznije, šire metafore, PREHOD začuđujuće ostaje na trilerskoj liniji, a pretenziju zadržava samo u okvirima onoga što mu nudi sama priča.
Rediteljski koncept je sveden, bez previše pozicija i pokreta kamere, vidi se šta rade u širem planu, vidi se ko govori u krupnom planu, i samo u nekoliko scena se film otme i deluje nešto modernije.
Međutim, sam scenario, ma koliko takođe arhaičan na svoj način, zaista je mogao biti predložak za neki 80s old school triler, i nudio je nekoliko ključeva iz kojih se mogao ekranizovati sa više žara, od De palme do Cronenberga. Da SFRJ film osamdesetih nema taj retrko kvalitet bio bih nezadovoljniji opredeljenjem koje je odabrao Palčić.
Znatan deo filma se dešava na engleskom, glumci imaju akcente, ali to je u redu jer je engleski jezik kojim se sporazumevaju Slovenci i Italijani u filmu. Jedinog English-speakera u filmu igra Svetozar Cvetković i iako solidno govori engleski, ipak to nije real deal.
Inače, po kontekstu u koji je smešten, Cvetković u ovom filmu ima lik na liniji Tomasa iz LAVIRINTA.
U poređenju sa LAVIRINTom, PREHOD je zbog svoje budžetske skromnosti, kraćeg trajanja i nepretencioznosti mnogo bolji od LAVIRINTA, premda oba u suštini dolaze iz sličnih retro-kuhinja.
U svakom slučaju, Slovenija je prošle godine imala dva vrlo zanimljiva trilera. POKRAJINA je neuporedvo bolja, ali ni PREHOD nije za otpisivanje.
* * 1/2 / * * * *
Quote from: "crippled_avenger"Mislim da će nam Kunac dati konačni sud ovog filma pošto je PREHOD euro-triler smešten između Slovenije i Italije sa nekim giallo elementima i vrlo, vrlo old school atmosferom.
Već tokom sledeće nedelje, jedva čekam da pogledam...
Ma, bolje da se nisam ni trudio...Okej, jeste zanimljivo sa se u Sloveniji snima nešto ovako hororično-trilerično, ali me nervira što je sve tako nespretno realizovano. Film izgleda kao da je nastao poznih osamdesetih/ranih devedesetih. PREHOD je slovenačka KROJAČEVA TAJNA.
Pogledao sam odličan danski triler KANDIDATEN Kaspera Barfoeda. Ovaj film je na danskom box officeo uzeo preko milion i po dolara, i koliko shvatam bio je umereni hit, međutim reč je o odličnom nepretencioznom, svedenom repertoarskom trileru koji ne pokušava da otkrije išta novo ali ono što je prepoznatljivo radi dosta solidno i sveže.
Barfoed polazi od klasične priče o čoveku koji jedne noći posrne u noćnom klubu i krene stranputicom preljube da bi sutradan osvanuo ucenjen ubistvom žene sa kojom se hookupovao. Postavka je vrlo klasična ali je na scenarističkom nivou solidno dalje razvijana. Ja sam lično kao dramaturg imao dosta solidnu ideju šta sledi ali svaki od poteza je bio dobar pravac za rollercoaster, i mislim da publika može jako dobro da uživa u twistovima koje Barfoed nabacuje.
Barfoedova inscenacija je energična, sa sjajnim lokacijama, dobrim pokretima kamere koji podsećaju na DOGME ali nisu dogme, dosta pozicija kamere i dozuma tokom dramskih scena koji svemu daju jednu energičnu atmosferu koja izvire iz DOGME ali se može čitati i u 24, CSI ključu, i čak daje svemu neku visceralnost koja igra na repertoarskom tržištu danas, ako uzmemo u obzir Greengrassa ili Berga.
Naravno, KANDIDATEN nije akcija, ovo je pre svega hitchcockovski noir sa izraženim motivom konspiracije, ali i kad dođe do fizičkih konfrontacija, Barfoed se odlično snalazi u njima. Stoga, KANDIDATEN preporučujem ljubiteljima savremenog euiro krimića, a mislim da ni oni koji žele isključivo holivudski fiks neće biti razočarani ovim ostvarenjem.
Njegov jedini problem je u tome što ne nudi ništa previše novo, i ceo žanr je evolutivnom smislu mogao bez njega, što ga ne čini solidnim predstavnikom unutar onoga što je već osvojeno polje žanrovskog izraza.
* * * / * * * *
Pogledao sam KONGEKABALE Nikolaja Arcela, danski film koji se pojavio negde u slično vreme kada i serija STATE OF PLAY, odnosno nekih godinu dana kasnije. STATE OF PLAY i KONGEKABALE su vrlo slični, što naravno ne znači automatski optužbu da je Arcel ripovao Paul Abbotta, već pre da je vrlo zreo scenarista i reditelj.
KONGEKABALE uspeva da prevaziđe svoju kamernost prilično solidnom fotografijom i kadriranjem, premda uvek ostaje na ivici TV proizvoda, ali TV poizvoda vrhunskog kvaliteta što je za mnoge kinematografije ionako neizbežno, za još veći broj nedostižno.
Ono što je najveći kvalitet filma KONGEKABALE i što ga izdvaja od sličnih filmova o upornim i hrabrim novinarima koji se bore za svoju priču, suočavaju sa zataškavanjima i neprihvatanjima, jeste u tome što sami ulozi unutar priče zapravo nisu preveliki. Ima zavere ali zavera nije prenaglašena, prevelika, ne uključuje neke zastrašujuće centre moći, niko neće ići na robiju kada se sve razotkrije, a opet kroz karaktere Arcel uspeva da nas ubedi kako su ulozi suštinski veliki, i po tome ovaj film zauzima posebno mesto.
Oduvek sam bio ljubitelj danskog žanrovskog filma, međutim u poslednje vreme naročito uživam u njihovim trilerima i počinjem da se čudim kako nisu još zapaženiji, kako njihovi reditelji ne dobijaju veću priliku, i kako se ne otkupljuje više priča za rimejk.
Sasvim je moguće da je razlog u snazi danske industrije koja proizvodi dosta filmova i u kojoj zapravo, slično Koreji, reditelji rade potpuno raznovrsne filmove i retki su oni sa doslednim opusom što čini da većina (osim naravno očiglednih favorita) budu doživljeni kao neka vrsta vrhunskih egzekutora, klasičnih profesionalaca koji ne nude ništa novo. I u krajnjoj liniji, da, zaista ti filmovi retko kad nude nešto revolucionarno, ali isto tako na relativno skromnom budžetu nude vrhunsku reintrepretaciju onoga što je već postignuto.
* * * / * * * *
Pogledao sam prvi od dva filma o Jacques Mesrineu koji je režirao Jean-Francous Richet. Prvi se zove L'INSTINCT DE MORT i da nije reč o priči podeljenoj od dva filma, mogao bi da računa na neku od najviših ocena. Ovako, ne mogu ga oceniti sa više od * * * .
Richet je imao neuspelu avanturu u Holivudu. Iako solidan film, njegov ASSAULT ON PRECINT 13 nije prošao naročito dobro. Međutim, ono što ga nije ubilo učinilo ga je jačim, iz Amerike se vratio sa zanatskom veštinom i kredibilitetom da privuče veći budžet. Otud diptih o Mesrineu ima budžet od 80 miliona dolara (ilustracije radi MUNICH koji se bavi sličnom epohom, u formi jednog ali zato vrlo dugog filma, imao je budžet od 75) i samo u prvom filmu dešava de kroz cele šezdesete na prostoru od Francuske, preko Kanade i Španije do Arizone.
Rekonstrukcija epohe je briljantna, na tankoj granici između moviea i realizma, na tragu već pomenutog MUNICHa, u smeru kog se ni sam Michael Mann ne bi postideo. Kostimi i scenografija su besprekorni i igraju važnu ulogu u priči.
Richet prilazi Mesrineu sa otvorenim simpatijama. On je glavni lik i njegova motivacija je jasna. Ono što je u domenu iracionalnog a takođe funkcioniše, to je njegova surovost i odvažnost u vršenju krivičnih dela koja ga je učinila atipičnim kriminalcema na kraju i public enemyjem. Iako nije potpuni ludak kao Australijanac iz istinite priče i filma CHOPPER, Mesrineu nisu strani izlivi ludila, ali kako nam ga Richet prikazuje oni su obično vezani za situacije u kojima ga frustrira neka nepravda.
Uprkos ograničenjima koja nameće forma od dva filma (verovatno osmišljena kako bi se film isplatio na blagajnama, to jest kako bi ista publika otišla dva puta da vidi isti film) a ona su pre svega vezana za to da film ne funkcioniše kao koherentna celina, Richet uspeva da postavi dosta dobar zamajac priče i film uglavnom uspeva da prevaziđe okvire tipične hronike o usponu i padu jednog kriminalca, nudi likove za koje se gledalac vezuje i istinski napete situacije. Film se zaključuje cliffhangerom koji nije nepodnošljiv, koga ne zanima dalje nije ucenjen da gleda, ali definitivno film se zaključuje na kraju jednog poglavlja u Mesrineovom životu posle koga je jasno da će doći još zanimljivih događaja. Otud je interesantno da drugi film L'ENNEMI PUBLIC nije dostigao box-office prvog.
Cassell nesumnjivo nosi ceo film i nudi vrlo ubedljivu i harizmatičnu interpretaciju Mesrinea, kako u scenama porodičnog života tako i u akciji. U drugom filmu će mu psaringovati Mathieu Amalric i Samuel Le Bihan pa ćemo videti da li će oni ublažiti njegovu dominaciju.
Richetova rediteljska rešenja su mahom maestralna. Film je smešten u šezdesete i sedamdesete i Richet koristi dosta rediteljskih rešenja iz tadašnjih filmova, pomešanih sa savremenim tehničkim kapacitetima. Richet maestralno koristi depalmijanske split-screenove a direktor fotografije Robert Gantz (kog sam zapazio još u vreme MINDHUNTERSa) uspeva da napravi fakturu slike karakterističnu za tadašnje filmove (verujem da se to još bolje vidi u bioskopu nego na DVD ripu).
U svakom slučaju, čak i u domenu megaspektakla, što L'INSTINCT DE MORT svakako jeste, Cassell potvrđuje svoju harizmatičnost i pokazuje da je što se izbora projekata tiče i dalje najrelevantnija francuska zvezda.
* * * / * * * *
Pogledao sam i L'ENNEMI PUBLIC NO.1, drugi film o Mesrineu.
Nisam pogrešio što sam puno očekivao od drugog filma. Naime, pošto je uvođenje lika i njegovih navika obavljeno u prvom filmu, drugi nudi non-stop akciju koja je sjajno realizovana i pokazuje da Richet nesumnjivo stoji kao vrhunski reditelj repertoarskog filma u svetskim okvirima. U ovom filmu se nije libio da uzme američke saradnike. O DPu sam već pisao ali ovde bih napomenuo da je montažer bio Bill Pankow, De Palmin montažer koji je potpisao neke od njegovih najekscesivnijih naslova. Uzimanje takvog montažera je autentičan evropski touch u maniru "politike autora". Naime, Richet je svesno u mnogim sekvencama o čemu sam pisao u prikazu prvog filma išao De Palminom linijom i ko je bolji čovcek za montiranje tako nečega od De Palminog montažera glavom i bradom.
Kao i prvi film, i ovaj ne može da se kvalifikuje za najvišu ocenu u mom sistemu pošto ne može da stoji kao samostalan naslov. Štaviše, drugi ima još manju autonomiju od prvog. Međutim, drugi film nudi jedan zanimljiv element koji u prvom nije toliko istaknut. Naime, u poslednjih godinu i po dana pojavila su se četiri odlična filma koja govoe o fatalnom spletu kriminala i politike koji je određene kriminalce koštao glave, i štaviše učinio da ih strukture bezbednosti praktično i eleminišu iako bi ih da su se samo bavili kriminalom tolerisale. Prvi je bio savakako THE BANK JOB Rogera Donaldsona koji govori o poznatoj pljački iz 1971. godine i daje jedan pogled na prilično misteriozan događaj u kome je rutinska pljačka odjednom postala obaveštajni zadatak u koji su umešani kako Tajne službe tako i najsurovije kriminalne organizacije. Zatim, tu je DER BAADER MEINHOF KOMPLEX Uli Edela, u kome se jedan nestašan mladić kao što je bio Andreas Baader radikalizuje i postaje čuveni terorista, tu su zatim dva naslova o Mesrineu i naš BEOGRADSKI FANTOM.
Sva četiri (nominalno pet) filmova u glavnim ulogama imaju evropske filmske zvezde koje treba da daju posebnu ikoničnost liku. Jason Statham u celu priču ulazi posle serije fikcionalnih, stilizovanih likova gangstera; Moritz Bleibtreu je imao generalnu probu uloge Andreasa Baadera igrajući mladog nemačkog aktivistu po imenu Andreas u Spielbergovom MUNICHu; Vincent Cassell je odigrao Mesrinea potvrdivši se još jednom kao vrhunski glumac i vrhunska zvezda francuskog filma; i konačno Milutin Milošević u star-making roli u BEOGRADSKOM FANTOMU.
U sva četiri slučaja, reč je dakle o istinitim pričama, realizovanim u maniru repertoarskog filma, sa harizmatičnim glumcima čiji junaci dele sličnu sudbinu. Priče sva četiri filma dele skepsu prema sistemu i stav da je sudbina tih ljudi prelomljena kroz odluku da svoj kriminalni opus obogate političkim stavom.
Mesrine je u tom smislu najbliži grupi Baader-Meinhof jer je imao razvijenu svest o manipulisanju medijima, a u nekoliko navrata u svojoj poznoj karijeri se i pozivao na Baaderovce. Koliko je i Beogradski fantom shvatao moć medija i pozivao radio da najavi svoje vožnje, njegove akcije su trajale prekratko u jednoj previše zatvorenoj državi da bi mogao od sebe da izgradi takvu medijsku zvezdu kao što je uradio Mesrine. Štaviše, Mesrineova potreba da manipuliše medijima na neki način bila je i osnovni motiv u njegovim poznim godinama bavljenja kriminalom.
Kao što sam najavio u prethodnom prikazu, u ovom filmu Cassell ima jače partnere. Le Bihan je solidan ali neupečatljiv, dok je Mathieu Amalric (još jedan alumnus iz MUNICHa) sjajan kao Mesrineov obazrivi ali vrlo lukavi i odvažni kompanjon.
Filmove o Mesrineu je prvobitno trebalo da režira Barbet Schroeder. Iako je Richet zaista uradio vrhunski posao, sasvim je sigurno da bi Schroeder pružio zanimljiv film. Možda bi akcenti bili kudikamo drugačiji, išli više na realizam i političnost, ali je nesumnjivo Richet rasvetlio i tu dimenziju. Filmovi o Mesrineu su primer pozitivnog američkog uticaja na evropski film.
* * * / * * * *
http://www.imdb.com/title/tt1172230/
Dijamant 13 sam pogledao u bioskopu, u DKC-u, i sasvim se pristojno zabavio... Tj. ne baš zabavio, pošto film nije zabavan, ali razonodio... Hmmm... Pa, nisam se baš ni razonodio... Verovatno, više kao razgalio ili, još bolje, raspilavio uživajući u dragim mi noir obrascima sa kojima Francuzi tako rado barataju.
U filmu glavnu ulogu OGROMNI i MATORI Gérard Depardieu koji je video bolje dane... Danas je francuska verzija Petra Božovića ili bar blizu. Naravno, gluma je na nivou, ali bi filmu koristilo da je za glavnog glumca odabran neko skočniji... Ipak, GD zna posao i to se vidi.
A tu je i Asia Argento. Doduše, u ulozi koja je manja nego što IMDB strana i cast lista obrćavaju, ali Asia je Asia, pa i na kašičicu. Raspravljao sam posle filma sa Gingom da li je njena uloga koncipirana kao omaž tati Argentu, i nismo se usaglasili. Prosudite sami. Ja bih rekao da jeste, ali ne smem više da otkrivam da ne bih spojlovao.
Pariz je u filmu izuzetno prljav, u to vreme je bio štrajk komunalnih službi, što odgovara atmosferi filma. Mračno. Nema šta. Od glave u kesi na početku do paljevine na kraju.
Ritam je malo off, film se povremeno vuče, a ne bi smeo, ali u zbiru je vredan gledanja ako volite tvrde krimiće.
6/10
LOFT ga ima na rapidshareu, sa sve nekim trapavim eng titlima...
Visions.2009.DVDRip.XviD-BeStDivX
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi36.tinypic.com%2F2ihwfte.jpg&hash=00b494e4123d64b044fe96abc8dbb560adc0b5fd)
http://www.imdb.com/title/tt1418824/ (http://www.imdb.com/title/tt1418824/)
Pih, odgledah ovaj LOFT, iliti što ga neko nazva -jebarnik. Ništa toliko posebno, nadam se da je režiserov predhodni film (Alzheimer case) malkice bolji.
Quote from: marduk on 24-09-2009, 11:18:05
Pih, odgledah ovaj LOFT, iliti što ga neko nazva -jebarnik. Ništa toliko posebno, nadam se da je režiserov predhodni film (Alzheimer case) malkice bolji.
alzajmer je ODLIČAN (4+), a loft još ne pogledah...
pozdravljam novi uzlet evropskog krimi filma...
da li neko ima titlove ya soavijev krimi akcijas UNO BIANCA?
to i ja čekam dve godine.
ne verujem da će ga uopšte i biti; mada imam dobar rip sa ria una.
izgleda da sam u tragu kopiji sa hard coded engleskim titlovima. javljam sta sam uradio.
hurray for Kim Rossi Stuart and Fiat Uno Gang! :|
UNO BIANCA ima na Karagarga.net sa engleskim titlovima.
evo ga i na CG verzija od skoro 4 gb.
sa titlovima.
E, ta. Ali posto film traje 200 minuta a ima i dodataka to nije puno.
The.Bone.Man.2009.DVDRip.XviD-CiTRiN
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi87.servimg.com%2Fu%2Ff87%2F11%2F67%2F32%2F69%2Fdae3110.jpg&hash=dad209b6a82cbc28a1f0031e8409bbc54b334017)
http://www.imdb.com/title/tt1181927/ (http://www.imdb.com/title/tt1181927/)
Skinuo sam soavijev TV krimic, dva dela po sat i po, engleski hc titlovi, milina.
Sto se Lofta tice, danas sam pogledao prvi sat - odustao sam posto su titlovi koje imam funky - radjeni su u nekom programu za automatsko prevodenje. Film odlicno izgleda, ima izuzetnu fotografiju, a enterijeri su kao iz bajke, ali je sasvim rutinski u konceptu - bar je tako u prvoj polovini.
...Uz to sve vrvi od ruznih ljudi...
Soavijev TV film UNA BIANCA je na zapremini 4 CD-a (dva puta po 1,4 gb), titlovi su na samom fajlu, pasuju.
Evo kako to izgleda:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi35.tinypic.com%2F2z6ctnd.jpg&hash=5c0974185e85ae4643007f33cb5e29ae918c054d)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi36.tinypic.com%2Fwusb3p.jpg&hash=58bffe78727f5d310b16b96cc2cfeeec3bb25d92)
Music Box Films has picked up U.S. rights to Swedish hit thriller "The Girl with the Dragon Tattoo" which has grossed almost $100 million internationally reports Screen Daily.
The $13 million feature, titled "Men Who Hate Women" in its home county and outside western territories, is the first in the "Millennium" trilogy based on Stieg Larsson's international bestsellers.
The story follows a disgraced journalist and a misunderstood rebellious female hacker investigating the 40-year-old disappearance of a industrialist's niece on a remote island. Their investigations uncover religious killings, Nazism, rape, child abuse and murder.
The next two books have already been filmed, the second entitled "The Girl Who Played with Fire" having opened a few weeks ago and has already grossed $16 million in just four European territories. The third, "The Girl Who Kicked the Hornet's Nest", is due for a cinematic release in November in Sweden.
Music Box has slated a North American release in March 2010. If 'Tattoo' proves a success in the US, it's likely the next two films will be picked up and released there throughout next year.
Poceo sam da citam Lašonov roman, veoma mi se dopada za sada, mada sam još na početku pa je rano da dajem sud...
...LOFT spada u top deset kandidata za titulu razočaranja godine, dok stvari stoje dosta bolje sa italijanskim VISIONS koji ne donosi ništa spektakularno, opterećen je krupnim nelogičnostima važnim za suštinu priče, ali u krajnjem zbiru isporuči prijatan time filler, za koji ja lično žalim što nije višeusmeren u pravcu giallo nasleđa, a uz manje nerezonskih pokušaja da se ulazi u klinč sa američkim naslovima izvedenim po recepturi Thomasa Harrisa, recimo...ipak, da se pogledati bez ozbiljnijih posledica po dušegrižje i mentalno zdravlje...
VISIONS je podnosljiv - pod uslovom da volite euro pudding.
Pogledao sam INJU Barbeta Schroedera, interesantan starački triler kojim Barbet pokazuje da je i dalje relativno vitalan i da može da postigne izvesne rezultate u igranom filmu.
Kad kažem relativno vitalan, pre svega mislim na njegovu sigurnost u pričanju priče, još uvek razvijenu sposobnost da drži film pod kontrolom što se tiče tempa i jasnoće. Ono gde je u ovom konkretnom filmu Barbet nešto slabiji jeste sam filmski deo, odnosno reklo bi se da je izostao neki interesantniji vizuelni koncept koji bi upotpunio ovu pulpy priču.
Kad je reč o referencama koje INJU evocira pre svega je to TENEBRAE Dario Argenta, zatim Olivier Assayasov DEMONLOVER a iz drugog plana sigurno i Ridley Scottov BLACK RAIN. Na TENEBRAE, INJU liči po samim osnovima svog plota, s tim što se Barbet fokusira na priču dok Argentu priča služi kao kostur za igradnju set-pieceova. S druge strane, sa DEONLOVERom deli susret Francuske i Japana na nivo culture clasha i odnosa Oksidentalaca prema pop kulturi, međutim, Assayasov film je mnogo energičniji, živopisniji, opušteniji u odnosu na Aziju čak i onda kad je fetišizuje. Detektivksa priča i stereotipi Japana podsećaju na BLACK RAIN Ridley Scotta koji je međutim imao jasan vizuelni koncept i nadovezivao se na tradiciju 80s policijskog filma. U odnosu, dakle, na ove referentne naslove sa pulpy pričom i fascinacijom Japanom, INJU nema uzbudljiv vizelani koncept i na kraju po konvencionalnosti režije najviše liči na M. BUTTERFLY.
Na svu sreću, konvencionalnost u postupku ne remeti njegovu dinamiku i, ruku na srce, imajući u vidu u kojim je godinama Barbert, nema čega da se stidi.
Problem nastupa sa žanrovskim određenjem pošto je ovakva straight interpretacija jedne tako pulpy priče poslednji put mogla da prođe kod Fritz Langa. Iako Barbet fokus stavlja na priču odnosno zaplet, njihov ton i razrešenje teško da mofgu biti sveži sami za sebe. Štaviše, ne samo da je plot twist očigledan već je i nezadovoljavajući, čak i za one koje nije razmazila Južna Koreja. Iako je ovo film koji ne zavisi od twista, ipak jeste priča koja mora imati sposobnost da manipuliše gledaocem i izaziva neku reakciju a rekao bih da Barbet to radi blago i akademski.
Na svu sreću pulp polaz je kao korov i uprkos svemu drži celu stvar na okupu te INJU paradoskalno najbolji utisak ostavlja upravo zbog onoga što je u njemu najbanalnije i najnaivnije a to je priča o piscu koji u Japanu pokušava da nađe selindžerovsku figuru opasnog krimi-pisca. Niko ne ume bolje da fetišizuje neku profesiju od Francuza, niti da sofisticiranije zapakuje olinjali šund zaplet. Ako tome dodamo da je Barbet reditelj koji je možda Francuz sa najdužim stažom u savremenom Holivudu gde je snimio neke odlične filmove, i što je još važnije, nijedan koji bar u nekom aspektu nije bio nezanimljiv, INJU je vrlo zdrav projekat. Savakako da nije ispunio sve potencijale, no osetile su se i pozitivne strane Barbetove staračke ali ipak znalačke ruke, između ostalog i u tretmanu hit and miss francuskog stara Benoit Magimela i zato INJU stoji kao prijatan old fashioned misterija koja će biti najintereantnija onima koji ne znaju ništa i onima koji znaju sve o krimiću. Ipak, nema veliku budućnost na najvećem tržištu a to je ono u sredini.
* * * / * * * *
Meni se INJU veoma dopao, pomalo sam zatečen. Nisam očekivao da će biti baš toliko dobar. Crippletova referenca na Argenta stoji. Zapravo, upravo je scenario poput ovog za INJU nešto što bi i sam Argento mogao da valjano režira pod stare dane. Kada bi samo dobio priliku.
...umerena, tiša pohvala za LARGO WINCHa...stoji zamerka Crippled Avenger-a da filmu manjka žesta i akcije, ali ne može da se poreći da je ovo vrlo verna i precizna adaptacija stripa (uključujući i manjkoavosti izvornika)... glavni glumac poseduje fizikus, ali mu fali silovitosti u opštem nasrtupu/pristupu, to se da popraviti, posebno ako u upcoming nastavku bude suočen sa ubedljivijim protivnikom nego što je korporativna klika sa mnogo pipaka (a Tomera ne bih kudio ni čisto solidarnosti radi, on je jedna od retkih hebrew zvezda u nastajanju (izuzetak je, naravno, Hebrew Hammer)... ukratko, vredno i downloada i gledalačkog vremena...
Pogledao sam LARGO WINCH Jerome Sallea, adaptaciju poznatog stripa koji doduše nisam čitao, tako da u tom smislu nisam merodavan da procenim kakav je u odnosu na strip i da li su možda neki od nedostataka filma zapravo proistekli iz stripa i sl.
Ono što je osnovni problem LARGO WINCHa kao filma je to što je cela postavka intrigantna, ali vrlo naivno sprovedena. Naime, pitanje naslednika vlasnika velike korporacije je izuzetno zanimljiva tema za film jer realno mnoge porodice nisu spremne da ostvare biološki kontinuitet dominacije nad određenim kapitalom a o poslovnoj veštini naslednika da i ne govorimo. Međutim, ovde je ta interesantna tema tek dotaknuta što je možda u skladu sa konvencijom stripa, međutim ako je osnovno polje delovanja junaka u ovom filmu poslovni svet, onda je to sigurno moglo da se nadogradi.
Film nije dosadan i obiluje događajima ali ono što mu nedostaje je intenzitet. Sve je nekako blago, neobavezno, bez nekog istinskog odnosa među likovima, drame, napetosti. I, u principu film koji ipak pretenduje da bue avanturistički mora da bude u tom smislu ubedljiviji.
Tomer Sisley je bled u glavnoj ulozi. Ono što je nama zanimljivo jeste to da se priča velikim delom dešava u Hrvatskoj koja je snimana na Siciliji ali glumi dosta naših glumaca, pre svih Raša Bukvić i Miki Manojlović koji imaju velika i značajne uloge, a Bojana Panić ima nešto manju. Miki i Raša igraju ozbiljne, izgrađene karaktere i jasno je da imaju tretman ozbiljnih glumaca.
Interesantno je da su se Hrvati oduvek žalili kako su Srbi, Krajišnici, bili glavni policajci u Hrvatskoj, tako da recimo i u ovom filmu neki od hrvatskih policajaca nose dvoglave orlove na ramenu i na zgradi policije piše ПОЛИЦИЈА. Uprkos brojnim domaćim glumcima očigledno je scenografe ponela emocija.
Jerome Salle je rukovodio filmom koji je imao solidan budžet i brojne vrlo fotogenične lokacije, ipak njegova rediteljska veština nije dovoljno velika da ih i maksimalno iskoristi tako da LARGO WINCH ostaje negde, u najmanju ruku, na pola puta.
* * / * * * *
Videh "Un prophete", film Jacquesa Audiarda. U zatvor, na šest godina, stiže sitan kriminalac, nepismeni klinac i biva primoran da ubije za račun korzikanskog klana. Tada počinje da uči, ne samo da piše, nego i da manipuliše ljudima, planira akcije, organizuje bandu... Iz zatvora izlazi kao dipl. ing. kriminala. Skoro fanatastična alegorija kako se andjeo pretvara u demona, ali istovremeno i alegorija u kojoj je zatvor metafora našeg društva. Autor nikoga ne sudi, nikoga ne smatra niti za dželata, niti za žrtvu. Scenario je inteligentan i kontrastiran, razradjen do maksimuma, što je i vrlina ("literarnost") i mana filma (manjak spontanosti). Mladi Tahar Rahim je izuzetan u ulozi mladog kriminalca, a Niels Arestrup je maestralan u ulozi matorog korzikanskog kriminalca, šefa klana. "Un prophete" ima žicu naturalizma koju ima i "Gomora", te kriminal ne izgleda glamurozno, nego gadno. Audiard pravi malo filmova, ali mu je većina lepo razradjena. On je trenutno jedan od vodećih autora srednje generacije.
Rapt
(France-Belgium)
By JORDAN MINTZER
A Diaphana Distribution (in France) release of an Agat Films, France 3 Cinema (France)/Entre Chien & Loup, RTBF, Ateliers de Baere (Belgium) production, in association with Diaphana Distribution, Films Distribution/Mercure Intl., with participation of Canal Plus, France 3, Cine Cinema. (International sales: Films Distribution/Mercure Intl., Paris.) Produced by Patrick Sobelman, Diana Elbaum, Sebastien Delloye. Directed, written by Lucas Belvaux.
With: Yvan Attal, Anne Consigny, Andre Marcon, Francoise Fabian, Alex Descas, Michel Voita, Gerard Meylan, Maxime Lefrancois, Christophe Kourotchkine, Sarah Messens, Julia Kaye, Patrick Descamps.
With his previous thrillers, "Trilogy" and "The Right of the Weakest," Belgian multihyphenate Lucas Belvaux effectively used the genre to explore questions of family, society and class. In "Rapt," a contemporized take on the real-life 1978 kidnapping of millionaire playboy Edouard-Jean Empain, the issues come clashing together in an explosive package that, despite some snafus, remains fairly riveting to the end. Boosted by Yvan Attal's harrowing portrayal of the incident's not-so-innocent victim, and by several suspense sequences helmed with efficiency and grace, the pic could escape seclusion in Francophone markets to find broader international exposure.
Highly covered by the French media at the time, Empain's nine-week sequestration started out as a criminal affair. But it soon became a moral scandale when proof of his lavish gambling and philandering was discovered by police and leaked to the press. Though his abduction was initially perceived as a harmless ploy for ransom, Empain was eventually seen by family, friends, co-workers and the public as having received the comeuppance he deserved.
Belvaux adapts the tale to present-day Paris, upping the bounty by many millions of Euros and fictionalizing the characters, but he otherwise remains quite faithful to the original events. These begin with jet-setter Stanislas Graff (Attal) being ambushed on his way to work, handcuffed and blindfolded in the back of a car, and then taken to a secluded rural cave where his captors, headed by the passive-aggressive "Marseillais" (Gerard Meylan), chain him up like an animal and slice off one of his fingers.
Filmed in jarring widescreen closeups by Belvaux's regular d.p., Pierre Milon, and edited with intensity and precision by Danielle Anezin, these and other sequences involving Graff are powerful, realistic setpieces shown from the victim's terrified p.o.v. Attal's depiction of Graff is both physically brutal and emotionally convincing, revealing his character's waning psychological state through painful contortions of his skeletal frame.
Less convincing, though not entirely uninteresting, is the simultaneous story of Graff's wife (Anne Consigny), right-hand homme d'affaires (Andre Marcon) and ruthless attorney (Alex Descas) dealing with various demands for ransom, while investigators uncover ample proof of the heir's sexual and monetary deviances. These scenes, played out in swanky drawing rooms or boardrooms, are often stiffly performed and all-too-systematically chilling, as if the rich and powerful will forever favor sangfroid and pedigree over pure emotions.
Well-employed tech package is rounded out by Riccardo Del Fra's moody, piano-heavy score.
Camera (color, widescreen), Pierre Milon; editor, Danielle Anezin; music, Riccardo Del Fra; production designer, Frederique Belvaux; costume designer, Nathalie Raoul; sound (Dolby Digital/DTS Digital), Henri Morelle, Ricardo Castro, Bernadette Thiboud; assistant director, Brieuc Vanderswalm; casting, Brigitte Moidon, Gerda Diddens. Reviewed at Gaumont Champs-Elysees Ambassade, Paris, Nov. 19, 2009. Running time: 126 MIN.
http://www.imdb.com/title/tt0494271/ (http://www.imdb.com/title/tt0494271/)
la sconosciuta. tornatoreov film (nuovo cinema paradiso)
u poplavi prosečnosti i ispodprosečnosti, vrlo dobar 7.
na torentima čekam
http://www.imdb.com/title/tt1081935/ (http://www.imdb.com/title/tt1081935/)
baaria
isti režiser.
Pogledao sam J'AI VU TUER BEN BARKA Serge Le Perona. Reč je o izuzetno interesantnom filmu, kako za ljubitelje klasičnog krimića, tako i za one koji vole istinite priče iz političke i filmske istorije.
Ono što je politička priča jeste otmica i ubistvo Mehdija Ben Barke, velikog severnoafričkog revolucionara koji je bio jedan od simbola antikolonijalnog pokreta početkom šezdesetih. To je jedna od velikih teorija zavere, i njegova sudbina je istovremeno vrlo jasna a opet nikada nije do kraja rasvetljena.
Inače, jedna od priča vezana za rasplet afere Marović-Delon bila je da je Uroš Milićević ubijen zato što je bio svedok Ben Barkine otmice a ne zbog ucenjivanja Delona.
No, kako god bilo, BEN BARKA je istinita priča, odnosno rekonstrukcija iskaza Georges Figona, propalice, harizmatičnog čoveka sa oboda džet seta koji je iskorišćen kako bi namamio Ben Barku i Pariz gde su ga u kooperaciji oteli francuski agenti i predali ga mafiji i marokanskim tajnim službama. Figonov sunovrat kreće kada zbog neizmirenh obaveza za ovaj posao a zatim i lične alavosti on kreće da prodaje medjima priču o otmici Ben Barke te ubrzo biva pronađen mrtav, kao žrtva vrlo neubedljivog samoubistva.
Le Peron je film koncipirao kao classy krimić sa sve Figonovom naracijom iz groba kao u SUNSET BLVD. i dosta dokumentarnih snimaka koji smeštaju priču u pilitički kontekst tadašnje Francuske. Rekonstrukcija epohe je stylish i što je još važnije vrlo filmofilska.
Ono što je ljubiteljima filma još zanimljivije jeste subplot u kome je Figon navukao Ben Barku pričom da priprema dokumentarni film o antikolonijalizmu, na kome rade Georges Franju i Marguerite Duras. Franju je poznat po svom kultnom filmu LE YEUX SANS VISAGE. Franju je jako bitna figura francuskog filma a u ovom filmu ga igra Jean-Pierre Leaud, čovek koji je specijalizovan za uloge reditelja (to je već radio u IRMA VEP i LE PORNOGRAPHE). Franjuov lik je vrlo interesantno prikazan, kao i Durasova, tako da je očigledno i sam Le Peron mudro prepoznao da su digresije sa njima posebna pikantnost ove priče.
Charles Berling je na neki način već postao francuski James Woods u francuskom VIDEODROMEu zvanom DEMONLOVER, a ovde nastavlja da ide tom linijom. Napravio je odličnu ulogu kao Figon i uspeo je da uhvati sve aspekte njegove ambivalentne ličnosti.
BEN BARKA je u tom smislu quite a catch i film koji zaslužuje da bude poznatiji nego što jeste.
* * * / * * * *
State Affairs
Une affaire d'etat (France)
By JORDAN MINTZER
A Mars Distribution release of a Les Chauves-Souris, Studio 37 production, in association with La Banque Postale Image 2, Cofiniova 5, Uni Etoile 6, with participation of Canal Plus, TPS Star. (International sales: Studio 37/Kinology, Paris.) Produced by Eric Neve, Alexandra Swenden, Adrien Maigne. Directed by Eric Valette. Screenplay, Alexandre Charlot, Franck Magnier, based on the novel "Affairs of State" by Dominique Manotti.
With: Andre Dussollier, Thierry Fremont, Rachida Brakni, Christine Boisson, Gerald Laroche, Serge Hazanavicius, Eric Savin, Jean-Marie Winling, Jean-Michel Martial, Elodie Navarre, Laurent Bateau, Denis Podalydes.
A tough femme cop takes on a murderous web of "State Affairs" in Eric Valette's catchy, edgy but far-from-subtly helmed Gallic thriller. Adapted from Dominique Manotti's novel about a string of killings linking an arms-dealing middleman to the upper echelons of French power, the script rattles off multiple plot twists like an AK-47 and then races along to an explosive finale. Still, attempts to create meaningful characters or to explore greater sociopolitical issues are quashed by overtaxed direction, while a weighty score drowns out the gunfire. After modest French release, affairs will be concluded in Euro ancillary.
There's plenty going on in the fast-paced, MacGuffin-heavy screenplay by scribe duo Alexandre Charlot and Franck Magnier ("Welcome to the Sticks"). So much so, in fact, that things remain fairly murky throughout the opening segments and only pick up steam and interest during the pic's more satisfying midsection.
Action begins with an underwhelming, CGI-rendered explosion of a plane over the Gulf of Guinea. The charter, which was transporting guns to Congo in exchange for eight French hostages, is the work of shadowy political player Victor Bornand (Andre Dussollier), who's forced to cover up the affair with the help of his cagey hitman, Michel Fernandez (Thierry Fremont).
When the corpses start piling up, Nora (Rachida Brakni), a stubborn policewoman of Arab origin, begins investigating the unexplained murders. She soon gets wind of a vast government conspiracy that involves everyone from a hapless call girl (Elodie Navarre), a ruthless madame (Christine Boisson) and a wimpy defense contractor (Denis Podalydes) to the inner realms of the Elysee Palace.
Though the multiple plotlines and convoluted Franco-African dealings are hard to follow at points, the narrative eventually streamlines into a bloody game of cat and mouse that's more engrossing than its participants or consequences. The chase culminates in a sizable standoff between cop and killer on Paris' Butte Montmartre, making clever use of the neighborhood's geography and tourist appeal.
Valette ("One Missed Call") has a steady hand for action setpieces, but overdoes other sequences with throbbing closeups. Only minimal efforts are made at characterization. Nearly every scene is accompanied by composer Noko's mushy harpsichord music, which kills off dramatic tension in the final reels.
Performances are decent, and Fremont ("Femme Fatale") amusingly plays an assassin who becomes even more likable as his body count grows.
Camera (color, Panavision widescreen), Vincent Mathias; editor, Fabrice Rouad; music, Noko; production designer, Jean-Marc Tran Tran Ba; costume designer, Sophie Breton; sound (Dolby Digital/DTS Digital), Didier Codoul, Gael Nicolas, Cyril Holtz; assistant director, Jean-Andre Silvestro; casting, Francis Rignault. Reviewed at UGC Cine Cite Les Halles 2, Paris, Nov. 25, 2009. Running time: 98 MIN.
Sony Pictures has optioned the rights for an English-language film adaptation of international literary sensation "The Girl With the Dragon Tattoo" reports the trades.
Steve Zaillian ("American Gangster," "Schindler's List") is in talks to write the script based on the first of the crime thriller novel trilogy by late Swedish journalist-activist Stieg Larsson.
The story follows Mikael Blomqvist, a disgraced journalist and Lisbeth Salander, a bisexual female hacker with Asperger's syndrome who investigate the 40-year-old disappearance of a industrialist's niece on a remote island.
Their investigations uncover religious killings, Nazism, rape, child abuse and murder. The next two novels deal with a conspiracy within the Government dating back to the Cold War. All three books have scored rave critical reviews, especially for the Salander character who's considered one of the most compelling female characters of modern fiction.
Yellow Bird Films produced Swedish-language film adaptations of all three books which scored European release this year. 'Tattoo' (released as "Män som hatar kvinnor") opened in February and pulled in nearly $100 million across the continent. Music Box Films acquired US distribution rights and will release 'Tattoo' in select theatres on March 19th. Should that fare well, the subsequent two films will be released later in the year.
Scott Rudin ("No Country for Old Men") will produce the remake with Yellow Bird's Ole Sondberg and Soren Staermose. However the deal isn't yet locked due to a rights dispute between Larsson's parents and his longtime partner, Eva Gabrielsson.
Dossier K.
(Belgium-Netherlands)
By BOYD VAN HOEIJRead other reviews about this film
Powered By
'Dossier K.'
Most Viewed:
Sandra Bullock makes history(4817 views)
Adam Carolla lands NBC pilot(3854 views)
Will Sam Mendes direct Bond?(2565 views)
Sony postpones 'Spider-Man 4'(1538 views)
'Thor' set to bow May 6, 2011(1386 views)
Mann, Milch in 'Luck' with HBO(1266 views)
A KFD (in Belgium) release of a KFD, Eyeworks (Belgium)/Phanta Vision (Netherlands) presentation and production, in association with TROS, Een. Produced by Peter Bouckaert, Erwin Provoost, Petra Goedings. Co-producers, Jean Philip de Tender, Bert Meyer. Directed by Jan Verheyen. Screenplay, Carl Joos, Erik Van Looy, Verheyen, based on the novel by Jef Geeraerts.
With: Koen De Bauw, Werner De Smedt, Blerim Destani, Hilde De Baerdemaeker, Filip Peeters, Jappe Claes, R. Kan Albay.
Bustling Antwerp and backwoods Albania are the twin stages of tragedy in "Dossier K.," Belgian helmer Jan Verheyen's stylish Euro thriller set in the highly coded milieu of the Albanian underworld. Reuniting the two buddy cops from Erik Van Looy's "Memory of a Killer" (aka "The Alzheimer Affair"), also based on a Jef Geeraerts novel, this sequel of sorts lacks the imposing presence of "Memory" thesp Jan Decleir, but is an otherwise solidly made and engaging piece of entertainment. Pic has topped the local B.O. charts since its Dec. 9 release and will again interest international genre specialists.
After the Alzheimer-plagued, morally compromised hitman in "Memory of a Killer," this time, Antwerp cops Vincke (Koen De Bauw) and Verstuyft (Werner De Smedt) face a younger antagonist with significantly less screen time. This makes it harder for auds to fully consider the reasoning behind the criminal's actions, which was one of the strong suits of "Memory."
The powerful opening cuts between a wolf hunter in the Albanian mountains (credibly repped by the Spanish Pyrenees) and an assassination in the port of Antwerp of a middleman with a fake Italian passport. The identities of the hunter and the murdered man aren't initially revealed, but the two are already visually connected by the nimble work of editor Philippe Ravoet.
Vincke and Verstuyft investigate the case of the Antwerp victim, and the trail quickly leads to the local Albanian mafia. However, the burly local Albanian clan leader (R. Kan Albay, terrific), denies knowing the dead man.
Like Steven Knight's screenplay for "Eastern Promises," which centered on a Russian web of crime in London, "Dossier K." derives much of its atmosphere -- and several clever plot points -- from an underworld that is part clan-based, part steeped in the traditions of a foreign culture. The rural Albanians' respect for their book of laws and honor, the Kanun, plays a special role here, and is timely: Its resurgence in the post-communist era is the subject of this year's Albanian foreign-language Oscar submission "Alive!"
As in "Memory of a Killer," street cops Vincke and Verstuyft provide not only collegial banter but also have to butt heads with their unhelpful colleagues on the Belgian judiciary police, including Filip Peeters and Jappe Claes, with Claes especially impressive as the oily prosecutor.
Verheyen and his co-screenwriters Erik Van Looy (who directed "Memory") and "Memory" scribe Carl Joos make sure the shootouts feel dangerously real. When one of Vincke and Verstuyft's colleagues, and a potential love interest, is caught in the line of fire, the pic becomes unexpectedly moving and refreshingly sober about the day-to-day risks of police work.
Acting is strong across the board, and tech package topnotch, with Frank van den Eeden's twitchy widescreen lensing and the menacing score providing an edge-of-your-seat feel.
Camera (color, HD-to-35mm, widescreen), Frank van den Eeden; editor, Philippe Ravoet; music, Melcher Meirmans, Merlijn Snitker, Chrisnanne Wiegel; production designer, Johan Van Essche; costume designer, Kristin van Passel; sound (Dolby SRD), Simone Galavazi; associate producers, Danielle Raaphorst, Sjef Scholte, Guido Dekeyser; assistant director, Marcus Himbert; casting, Gunter Schmid, Sara De Vries. Reviewed at Kinepolis, Brussels, Dec. 14, 2009. Running time: 121 MIN.
The Murder Farm
Tannoed (Germany)
By DEREK ELLEYRead other reviews about this film
A Constantin Film Verleih release of a Bernd Eichinger/Constantin Film presentation of a Wueste Film West production, in association with Constantin Film, Hugofilm Prods. (International sales: the Match Factory, Cologne.) Produced by Hejo Emons, Stefan Schubert, Ralph Schwingel, Kristina Loebbert. Executive producer, Loebbert. Co-producers, Martin Moszkowicz, Christof Neracher. Directed by Bettina Oberli. Screenplay, Petra Lueschow, Oberli, based on the 2006 novel by Andrea Maria Schenkel.
With: Julia Jentsch, Monica Bleibtreu, Volker Bruch, Filip Peeters, Gundi Ellert, Brigitte Hobmeier, Lisa Kreuzer, Vitus Zeplichal, Werner Prinz, Janina Stopper, Andreas Buntscheck, Peter Harting, Nils Althaus, Dagmar Sachse.
Lashings of grungy detail, snarling Bavarian peasants and doom-laden religioso trappings add up to a meaty rural whodunit in "The Murder Farm." Overcooked in a good way, and lightened by Julia Jentsch's engaging performance as an outsider who returns to her native village, where a hideous crime took place a few years earlier, this pic version of Andrea Maria Schenkel's acclaimed debut novel falls halfway between murder mystery and horror movie. Though it surprisingly failed to draw much blood at German wickets in November, "Farm" is an intelligent, creepy crowdpleaser with some offshore potential.
Pic is the second German production this year, following the blah "Kaifeck Murder," inspired by the famous, still-unsolved case of 1922, in which six people were slaughtered one night on a remote Bavarian farm about 40 miles north of Munich. The case has inspired several works across all media. Schenkel's 2006 novel -- compared by some to Truman Capote's "In Cold Blood" -- stayed very close to the known facts but changed the names and updated the story to the '50s.
Much of the novel consists of verbal testimonies to an unnamed person who spent a happy summer in the village years earlier. Scripter Petra Lueschow's smart movie solution is to invent the character of Kathrin (Jentsch), a young nurse who returns one summer to her hometown for her mother's funeral and becomes curious about a mass murder that occurred two years earlier at Tannoed farm. As Kathrin learns more about the event, the movie cross-cuts between her experiences and the murders themselves, setting up two parallel strands (one in summer, the other in winter).
Kaifeck Murder," helmed by Esther Gronenborn, was a far more conventional genre exercise, corny and chill-free. "Murder Farm" has a far more realistic tone; doused in period atmosphere and themes of religious guilt and salvation, the film entices the viewer (along with Kathrin) with the promise of a final resolution.
Swiss helmer Bettina Oberli is working more in the wintry style of her 2004 drama "North Wind" than that of her small-town comedy "Little Paris" (2006). But though the pic was actually shot in the Eifel mountains in Western Germany, she convincingly creates the atmosphere of a mid-'50s Bavarian village in both seasons, with mud-under-the-fingernails detail and hard peasant faces concealing depths of collective guilt and horror.
The opening sequence, set only hours before the slaughter, has Traudl Krieger (Monica Bleitreu, in her final role) taking her younger sister, Marie (Dagmar Sachse), to Tannoed farm, where Marie is to work for the hated Danner family. En route, the pair bump into a half-crazed drifter in the forest facing the farm. Later that evening, Marie gets a pickaxe to the skull.
Two years later, Kathrin arrives for a short stay and is put up at the farm of her mother's employers, Georg and Ruth Hauer (Filip Peeters, Gundi Ellert), whose son, Johann (Volker Bruch), was a childhood friend of Kathrin's. As the two rekindle their former attraction, and Kathrin learns more about her own background, the shadow of Tannoed -- right across from the Hauers' farm -- looms ever larger.
Concurrently, the events of the fateful night two years earlier are unraveled from the p.o.v. of the drifter, who takes shelter in the Tannoed barn as the Danners succumb to the killer: first Barbara Danner (Brigitte Hobmeier), then her gruff, wicked father (Vitus Zeplichal), his taciturn wife (Lisa Kreuzer), Barbara's two children and Marie.
Though the religioso aspects are piled on a tad too heavily, Oberli and her tech team -- especially d.p. Stephane Kuthy, often shooting in handheld closeup, and Swedish composer Johan Soderqvist, working in Philip Glass mode -- create some chilling sequences of dread and horror. Visual standout is a sequence in which the villagers emerge en masse from the dark, surrounding forest to gaze at "evil" Tannoed farm; one of the creepiest scenes is Kathrin's sudden realization of what may well be the truth.
Jentsch, one of German's brightest young stars ("Sophie Scholl," "Effi Briest"), and the only thesp here who doesn't adopt a heavy Bavarian accent, looks convincing as a former village girl and brings an engaging openness to Kathrin that offsets the locals' closed-off personalities. Perfs are generally spot-on, though Bleibtreu is a tad overly theatrical as the fire-and-brimstone-spouting Traudl.
Pic is dedicated to the memory of Bleibtreu, who died in May at age 65 and, ironically, recorded the audio version of Schenkel's original novel. Her role in the film was voiced by her sister, Renate.
Camera (color, widescreen), Stephane Kuthy; editor, Michael Schaerer; music, Johan Soderqvist; production designer, Christiane Krumwiede; art director, Christiane Schmid; costume designer, Ute Paffendorf; sound (Dolby Digital), Marc von Stuerler; sound designer, Stephan Konken; assistant director, Till Bosse; casting, Susanne Ritter. Reviewed at Kino in der KulturBrauerei 1, Berlin, Dec. 11, 2009. Running time: 95 MIN.
...mada je ovaj topic dosad mahom služio za pohvalna izjašnjavanja o novijim euro krimi ostvasrenjima, ja ću da skrenem pažnju na jedan naslov koji bi trebalo zaobići u najširem luku... reč je o friškom UK delu 44 INCH CHEST koga preporučuje zastršujuće zvučna glumačka postava (Ray Winstone, Tom Wilkinson, Ian McShane, John Hurt, Stephen Dillane, Steven Berkoff, Joanne Whalley i Melvil Poupaud) i scenaristički duo koji stoji iza Glazerovog SEXY BEAST od pre nekoliko godina... nažalost, ovo nije ni prići niti prethodniku (koji me i nije baš oduševio), niti hvalospevnim prikazima, niti reputaciji glumačkih imena - 44 INCH CHEST je naprosto nepojmljivo cerebralna, krajnje udavna, iritatno preverbalizovana i sasvim bespredmetna, neuspela igrarija poznatim kanonima novijeg britanskog ostrvskog filma... pogibeljno dosadno i ništa više!!!!
Nesnosan film. Podsetio me je na Hadersfild.
The Secret In Their Eyes 2009 DVDRip XviD-LAP
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fnsa11.casimages.com%2Fimg%2F2010%2F01%2F25%2F100125064934673132.jpg&hash=248b3614819807f6871748b1012b229c55743f63)
The story, set in 1999, is told in flashback form: in June 1974 a federal justice agent, Benjamín Espósito, becomes spellbound by and subsequently entangled in the investigation of the crime of a young woman, brutally raped and murdered inside her house in a Buenos Aires neighbourhood.
Apsoluto remek delo i jedan od najboljih filmova koje sam pogledao prosle godine:
http://www.imdb.com/title/tt1132620/ (http://www.imdb.com/title/tt1132620/)
Quote from: Otis on 26-01-2010, 13:23:54
Apsoluto remek delo i jedan od najboljih filmova koje sam pogledao prosle godine:
http://www.imdb.com/title/tt1132620/ (http://www.imdb.com/title/tt1132620/)
The Girl with the Dragon Tattoo je aka naslov, jel tako? Daj malu elaboraciju zašto vredi ovo gledati?
Ima li eng.titlova?
imaš bre na mom blogu kratku elaboraciju.
hold yer horses.
nije loše, al ništa posebno.
nako, osrednja trojčica.
Ja bih rekao da je loše. Ne znam kome a da nije čitao knjigu može jedna takva misteija biti zanimljiva dve i po čuke. Ja sam čitao knjigu i jedva sam ga podneo. Podela je odvratna, egzekucija je televizijska.
Quote from: Ghoul on 26-01-2010, 14:45:50
imaš bre na mom blogu kratku elaboraciju.
hold yer horses.
nije loše, al ništa posebno.
nako, osrednja trojčica.
Jes bre, odatle mi i poznat film. Će se skida, a kad će se gleda - otomepotome.
...kanda je ovo prava adresa za pohvalu za španski naslov EL REY DE LA MONTANA (2007)...film počiva na tipskoj paranoidnoj-absurdnoj postavci o ničim izazvanom nasilju nad zblanutim civilom; u toj ravni izvornici bi mu bili DELIVERENCE, STRAW DOGS, FUNNY GAMES i mnogi drugi, više ili manje-čuveni, ali ono što je bitno da EL REY DE LA MONTANA svoju šansu traži i pronalazi u ritmički vešto ispričanoj priči čime nadoknađuje za deja-vu postavku i nešto skromniji budžet... EL REY DE LA MONTANA je simpatičan i dovoljno kvalitetan mali film u kome sve bitno funkcioniše u dovoljnoj meri i zato i zaslužuje sasvim grlenu pohvalu...
...početkom prošle sedmice sam pogledao JUST ANOTHER LOVE STORY Olea Bornedala... ovaj naslov je već predstavljen na samom ovom topicu, a ja bih samo rekao da ovaj neo-noir naglašene arthouse provinijencije, začinjen sirkovski potenciranom melodramom, iako šminkersko-pozerski postavljen, u biti i osnovnom zamajcu očigledno veoma nadahnut takođe uspelim OPENHEARTS Susanne Bier (a u oba filma glumi Nikolaj Lie Kaas), i u više mahova previše pretenciozan, ostavlja baš jak utisak i odlično funkcioniše u svim aspektima kojih se dotiče... a tu je i Dejan Čukić!!!
Pogledao sam KAERLIGHED PA FILM Ole Bornedala. Reč je o filmu koji objašnjava paradigmu koju je pokušao da dostigne Srdan u svom abandonovanom (?) projektu OBOREN POGLED i kasnije u KLOPCI. Ovo je ta vrsta arty euro-trilera sa transgresivnom pričom i holivudskom realizacijom ali superiorno realizovana.
Bornedal je jedan od palih evropskih anđela sa početka devedesetih koji su otišli u Miramax i uiglavnom proćerdali ugovore koje su im Weisnteini dali. Doduše, Bornedal je snimio čak solidan film po svom evropskom originalu, ali kasnije nije razvio dalju karijeru.
U nekim naslovima koje je radio po povratku, Bornedal je pokazivao tehničku kompetentnost holivudskog nivoa a u VIKARENu čak i sklonost narativu koji je po svojoj postavci bliži holivudskom filmu. U novom filmu, uz pomoć DPa Dana Laustsena koji ima holivudsko iskustvo pravi tehnički besprekorno realizovan arty triler sa izvanrednom vizuelnom kulturom, pričom koja je uvek na granici melodrame i trilera i majstorskom montažom koja daje posebnu dubini strukturi.
Iako scenario u pojedinim tačkama nudi izvesna neubedljiva rešenja, Bornedal to uspeva da prevaziđe maksimalnim korišćenjem svake dramske situacije, uključujući tu i one malo verovatne koje kroz mudro korišćenje čini krajnje ubedljivim i intrigantnim. Bornedal u ovom filmu prepoznaje većinu dugmadi koja mu priča nudi i pritiska ih kako treba.
Ono što je bio najveći rizik jeste filmska samosvet glavnog junaka data u parafrazi klasičnog noir voiceovera. Na svu sreću, film nikada ne postaje žanrovski pastiš već je pre reč o filmu sa junakom koji je svestan postojanja kinematografije i žanrovskih konvencija iz filmova.
Naš čovek Dejan Lučić, koji je posle Refnovih i Spang Olsenovih filmova imao cameo u KLOPCI kao čovek koga ubija Glogovac ima dosta bitnu ulogu. Međutim, najveći gem ovog filma je Šveđanka Rebecka Hemse koju znamo iz STRANDVASKARENa. Ona je odlična u ulozi komatozne femma fatale i uspeva da iskomunicira energiju i ubedi publiku kako je zavela glavnog junaka. Danski leading man Nikolaj Lie Kaas ima odličan turn u manjoj ulozi glavnog negativca. Gluma je kompetentna i na očekivano visokom nivou.
Ne znam koji su Bornedalovi planovi, ali ovo je tip filma koji bi nekom drugom reditelju obezbedio priliku u Holivudu. Nisam siguiran da li bi se on vraćao ili ne ali sudeći po profilu ovog filma, rekao bih da ga zanima tehnički usavršen filmmaking kakvim bi mogao da se bavi u Holivudu.
* * * / * * * *
...moram da pohvalim i MESRINE diptih, i ne samo da pohvalim, već da istaknem da je ovo, po mom sudu, naravno, nepobitno remek-delo...
...zbunjivao me je, i to dosta, razvoj Richetove rediteljske karijere - nakon korektne, ali bledunjave drame za domaće tržište (DE L'AMOUR), on neočekivano dobija šansu za proboj na severnoamerički kontinent u vidu remake-a ASSAULT ON PRESINCT 13, te se, premda se dosta dobro/sasvim zadovaljajući snašao na tom prepravku Carpenterovog klasika, vraća u Francusku. Tek sam pogledavši MESRINE shvatio da je to prirodna putanja napredovanja, te da je sve to bila priprema za ovaj podvig....
...a MESRINE diptih jeste podvig, prvenstveno jer uspeva da u sebi spoji najbolje iz nasleđa gangsteskih biopica i drama sa jakim društvenim komentarom, kao i zato što uspeva da isporuči filmski portet junaka čija silovitost nalazi paralelu u silovitosti ovog filmskog pakovanja. Bravo!!!
....odlična vest za ljubitrelje LE CONVEYEURa - dvd rip (uz engleske titlove) narednog krimića Nicholasa Boukhriefa - CORTEX (2008)...
http://rapidshare.com/files/340597177/C0RT3X.part01.rar
http://rapidshare.com/files/340597175/C0RT3X.part02.rar
http://rapidshare.com/files/340597186/C0RT3X.part03.rar
http://rapidshare.com/files/340597189/C0RT3X.part04.rar
http://rapidshare.com/files/340597190/C0RT3X.part05.rar
http://rapidshare.com/files/340638977/C0RT3X.part06.rar
http://rapidshare.com/files/340638980/C0RT3X.part07.rar
http://rapidshare.com/files/340638992/C0RT3X.part08.rar
http://rapidshare.com/files/340639127/C0RT3X.part09.rar
http://rapidshare.com/files/340639125/C0RT3X.part10.rar
http://rapidshare.com/files/340683756/C0RT3X.part11.rar
http://rapidshare.com/files/340683751/C0RT3X.part12.rar
nema lozinke
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg715.imageshack.us%2Fimg715%2F4136%2Fcortext.jpg&hash=a2d425182c6c0218424460222c0a3fc3d8fd5205)
The Girl Who Kicked the Hornet's Nest 2009 Swedish Thriller ENG SUB
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi48.tinypic.com%2Fwbovo6.jpg&hash=8737e7a53444adbbf143eb3b7a234e9afcc5f44a)
http://rapidshare.com/files/359264037/tgwkthn.part14.rar
http://rapidshare.com/files/359264016/tgwkthn.part13.rar
http://rapidshare.com/files/359264035/tgwkthn.part12.rar
http://rapidshare.com/files/359264015/tgwkthn.part11.rar
http://rapidshare.com/files/359216441/tgwkthn.part10.rar
http://rapidshare.com/files/359216442/tgwkthn.part09.rar
http://rapidshare.com/files/359216435/tgwkthn.part08.rar
http://rapidshare.com/files/359216481/tgwkthn.part07.rar
http://rapidshare.com/files/359216393/tgwkthn.part06.rar
http://rapidshare.com/files/359166841/tgwkthn.part05.rar
http://rapidshare.com/files/359166902/tgwkthn.part04.rar
http://rapidshare.com/files/359166839/tgwkthn.part03.rar
http://rapidshare.com/files/359166838/tgwkthn.part02.rar
http://rapidshare.com/files/359166908/tgwkthn.part01.rar
http://rapidshare.com/files/360774284/TGWKTHN-ENG-SOULSTORM-V2.1.srt
Pogledao sam dugo očekivani novi film Nicolas Boukhriefa CORTEX. Čekanje se itekako isplatilo. Reč je o pravom evropskom trilčeru za sladokusce, sa premisom i glumačkom podelom koje nastavljaju korak dalje od onoga gde je MEMENTO stao i vrše potpunu rekonstrukciju mitske figuire francuskog filmskog policajca.
Već u Novom Holivudu imamo filmove u kojima se dekonstruišu američki hard boiled detektivi kod Bentona ili Altmana ili Richardsa, ali u CORTEXu Boukhrief ide do kraja razarajući najmoćnije oružje tog junaka a to je njegov mozak.
Glavnog junaka igra Andre Dussollier koji u principu nije bitan glumac što se tiče policijskog filma, ali pošto je francuska produkcija policiera velika, imao je on svoj fair share. Kao što su Nahona reinventovali reditelji poput Noea i Aje, Dussolliera je reinvetovao neoklasicista Frederic Schoedoerffer. Boukrieff je deo te ekipe sa Noeom i Kassovitzom, pa bi se moglo reći da je i Dussollier generacijski glumac-fetiš.
U podeli značajnu, kako po funkciji tako i po filmofilskom značaju, ulogu ima Marthe Keller, u jednoj pravoj Meho-friendly GILF ulozi. Marthe je odigrala neke od najsenzualnijih žena sedamdesetih a iz njenog bogatog opusa, ja bih lično izdvojio BLACK SUNDAY, moj lični favorit i svakako FEDORU. Na neki način, ima malo elemenata FEDORE u njenoj roli u CORTEXu.
Zaplet filma je sjajno postavljen, ni gledalac ni sam junak zbog njegovog oboljenja nisu do kraja sigurni šta se dešava, da li ima osnova za njegovu sumnju da domom hara ubica ili je to sve samo eho starog policijskog uma koji se probija kroz slojeve alchajmerizovanog tkiva. Ovaj film je showcase za reditelja i glavnog glumca i Dussollier je vitalniji nego ikad što je inače vrlo istinito jer jedan od osnovnih problema sa senilnim ljudima jeste upravo to što im je telo zdravije od mozga i to dovodi do opasnih situacija. U tom smislu, ovaj film je vrlo istinit i ne koristi alchajmerizam samo kao plot device.
Boukhrief ni u jednom trenutku ne zaluta previše u grotesku, iako naravno ima dosta fino integrisanog humora proisteklog iz bizarnosti cele situacije.
Senilnost junaka doduše dovodi do jedinog dramaturškog problema filma a to je što razrešenje ima izvesne nepripremljene elemente, ali, da su ranije jače pripremani, onda bi alchajmerizam bio korišćen u manje misterioznom ključu. Međutim, ova formalna zamerka je zaista opravdana sadržajem filma.
* * * 1/2 / * * * *
New Int'l. Release
22 Bullets
L'immortel (France)
By JORDAN MINTZER
A EuropaCorp Distribution release of a EuropaCorp, TF1 Films Prod., Marie Coline Films, SMTS production, in association with Sofica EuropaCorp, with participation of Canal Plus, CineCinema. (International sales: EuropaCorp, Paris.) Produced by Pierre-Ange Le Pogam. Executive producer, Didier Hoarau. Directed by Richard Berry. Screenplay, Berry, Matthieu Delaporte, Alexandre de la Patelliere, Eric Assous, based on the novel "L'immortel" by Franz-Olivier Giesbert.
With: Jean Reno, Kad Merad, Jean-Pierre Darroussin, Marina Fois, Luc Palun, Richard Berry, Joey Starr, Dominique Thomas, Martial Bezot, Daniel Lundh, Max Baissette De Malglaive.
There's at least one cliche for every gunshot fired in "22 Bullets," a tremendously overcooked mafioso thriller from thesp-cum-helmer Richard Berry ("The Black Box"). Starring Jean Reno as a vengeful godfather who single-handedly takes out half the city of Marseilles (while barely breaking into a jog), this frenzied, often senseless crime saga fails to sustain interest in its cast of cops, crooks and weeping widows, with action sequences that are poorly staged fits of ultraviolence. Following a 500-plus-screen rollout in Gaul, EuropaCorp's €22 million ($30 million) investment should miss its B.O. target. Flesh wounds are likely on homevid and VOD.
Although it's based on Franz-Olivier Giesbert's 2007 novel "The Immortal" (also the French title), the script in fact plays like a mash-up of every modern mobster movie from "The Godfather" to "A Prophet," but lacks the drama and street cred of such gems. If anything, the Mafia seems to serve as an excuse for abundant displays of blood and gore, while attempts at emotional hooks -- mostly via Klaus Badelt's generic music -- prove ineffective.
Seasoned gangster Charly Mattei (Reno) drives his young son (Max Baissette De Malglaive) along the Cote d'Azur while blasting "Tosca" (natch), then walks into a parking-garage ambush. Although he's shot 22 times at point-blank range, Charly survives. And after his favorite henchman is literally hacked to pieces and fed to the dogs, he decides it's time for payback.
Having suffered nerve damage to his right hand, he uses his left one to shoot down one enemy after another, sometimes in broad daylight. That he does so without any major resistance from his rivals -- led by the preposterous Tony Zacchia (Kad Merad of "Welcome to the Sticks," straining for credibility), who dresses in black, wears sunglasses indoors and speaks with a false stutter -- is one of many plot points left unchecked by Berry and his three co-scribes.
With several scenes of a purely gruesome nature (head-kicking seems to be a favorite), a recurring voiceover from Charly that lends zero depth to his character ("Spilt blood never dries," etc.), and car chases that are so sliced-and-diced they're devoid of any continuity, there's little left to salvage by the time all the bodies are counted.
While Reno's depiction of Charly is often wooden and far too immobile for the various stunts required, the drug-dealing heavies he targets tend to overact (and overdress) before quickly expiring. As Charly's longstanding lawyer and now his brother-in-law (don't ask), Jean-Pierre Darroussin gives his character something extra, while the talented Marina Fois can go only so far with Marie, a cartoonish female cop out to avenge her dead husband.
What's missing from the story and action is only partly redeemed by some breathtaking location shooting in and around Marseilles. Though he often digs too deep into the filter box, d.p. Thomas Hardmeier ("Partners") provides some needed visual escape from a movie whose most vicious assault is on the viewer's intelligence.
Camera (color, Panavision widescreen), Thomas Hardmeier; editor, Camille Delamarre; music, Klaus Badelt; production designer, Philippe Chiffre; costume designer, Carine Sarfati; sound (Dolby Digital/DTS), Amaury de Nexon, Didier Lozahic; assistant director, Ludovic Bernard; casting, Nicholas Ronchi. Reviewed at UGC Danton 2, Paris, March 29, 2010. Running time: 115 MIN.
evo jednog sjajnog filma koji bi mogao da vam promakne ako se kljukate samo anglo-američkim produktima, a jedino osveženje (if any) tražite u aziji, zaboravljajući na bogatstvo stare dobre evrope, kolevke svega što valja u današnjoj zapadnoj kulturi, a svakako – u filmu.
http://ljudska_splacina.com/2010/04/nyomozo-aka-investigator-2008.html (http://ljudska_splacina.com/2010/04/nyomozo-aka-investigator-2008.html)
Ovo zvuchi vrlo dobro (i mnogo bolje od datog mu 3+). Sto godina mi je na kompu, izgleda mu je vreme.
Inache, za lenje, fajl se zove The.Investigator.2008.DVDRip.XviD-LAP
pa da, tu je negde, 3+/4- pustiću ga malo da odleži pa ću da vidim.
ne bih mnogo pogrešio ni sa slabom četvorkom.
cifre na stranu, overa je obavezna a film izvanredan.
Hvala na preporuci. Ovo zvuči odlično.
Pristavljeno.
Quote from: Ghoul on 03-04-2010, 16:51:31
http://ljudska_splacina.com/2010/04/nyomozo-aka-investigator-2008.html (http://ljudska_splacina.com/2010/04/nyomozo-aka-investigator-2008.html)
Quote from: Meho Krljic on 04-04-2010, 10:22:13
Pristavljeno.
odličan film!
ja bi mu dao čistu četvorku!
gule, zar si na OVAKVOM filmu našo da treniraš strogoću?! :(
...najgrlatija moguća pohvala za izvanredni francuski triler CORTEX Nicolasa Boukhrieffa. CORTEX je zgodan primer francuskog filma kad valja i odraz je usklašđenosti svih bitnih odlika filmmakinga. CORTEX je elegantna i efektna misterija, dovoljno začudna i bizzarna (odigrava se među zidovima staračkog doma), majstorski režirena i odglumljena, te jednostavno film koji razvejava sumnje da prethodni LE CONVEYEUR bio fluke...
...Boukhrieff bi lako mogao da bude restaurator te blago klonule struje ambicioznijeg (i pametnije) struje francuskog truilera, pošto mu već očigledno nije baš stalo do selidbe u Hollywood. a tamo tek manja takvih majstora...
DOBAR CORTEXXX!
Jel neko gledao ovo?
http://www.imdb.com/title/tt1077252/ (http://www.imdb.com/title/tt1077252/)
Pogledao sam A NYOMOZO Attile Galambosa i mogu reći da se retko kada takav početnički film izdvoji iz taloga lokalne kinematografije i uopšte dođe do internacionalne publike.
Usled izvesnih sličnosti sa KLOPKOM najlakše je porediti ga sa tim Golubovićevim filmom. Čak su i prezimena Galambos i Golubović na neki način slična. Poređenje je uglavnom u korist KLOPKE i jedini adut koji je na Attilinoj strani je to što je ovaj film nešto manje preteciozan.
U oba slučaja imamo junaka koji radi lečenja dragog člana porodice odlučuje da ubije čoveka i kasnije se suočava sa posledicama tog čina koji je, gle čuda, ipak mnogo nezgodniji nego što prosečan ubica bez iskustva ali sa spremnošću da se dokazuje, može da pomisli, ako je poreklom iz tranzicione Evrope. E sad kod Attile, taj junak je mađarski Dexter, samo što je u američkoj seriji taj forenzičar sklon ubijanju simpatičan i intereantan a Attilin je prilično isprazan frik koji pokušava da dovede tradicionalnu mađarsku depresivnost do paroksizma.
Ipak, high concept Attilinog filma se ne završava na tom DEXTER meets KLOPKA gimmicku, pored toga tu su i deonice u kojima autor komentariše savremenu kinematografiju kroz dijaloge glavnog junaka sa biletarima u bioskopu, odnosno kroz scene na samim projekcijama što je krajnje infantilan polaz, zatim imamo satirične oniričke scene u kojima se iznosi socijalnokritička dimenzija filma, i na kraju je jako teško utvrditi o čemu se zapravo u ovom filmu radi. Odnosno, jasno je o čemu se radi ali nije jasno šta je glavna tema. Da li je glavna tema Dexterov pokušaj da otkrije ko mu je naručio ubistvo i da na taj način postigne nešto što nam do kraja nije jasno - recimo iskupljenje? Ili je ključ u hičkokovskoj melodrami koja se dešava uporedo i koja je na neki način u stvari ogledalo junakovog stanja odnosno pokazuje kroz kakvu promenu on prolazi, if any.
Iako Attila unosi niz raznih tema i motiva, one nažalost uopšte nemaju nikakvu vezu ili je ta veza marginalna. Njegova profesija forenzičara nema veze sa zapletom izuzev vinjeta u kojima gledamo ljude kako stradaju i završavaju na njegovom stolu, a ti ljudi mahom nemaju apsolutno nikakav značaj za zaplet. Kad je reč o samom ubistvu, forenzički zanat eventualno može da bude adut prilikom ubijanja, ali u krajnjoj konsekvenci u završnici filma ispostavlja se da Dexter nije angažovan zbog svoje profesije već zbog nečeg drugog, usled čega na kraju sve deluje kao neubedljiva konstrukcija u maniru studentskog filma.
U tehničkom smislu, A NYOMOZO je pristojno realizovan. U principu, jedna od karakteristika evropskih krimića u poslednje vreme je da se zapravo sa dosta visokim budžetom bave temama koje je Holivud odavno zapostavio i više ih ni ne radi sa takvim budžetima. Attila insistira na glossy lokacijama i fotki ali to otvara neke druge probleme. Recimo Dexterov stan deluje vrlo luksuzno i neobično i uopšte nije u skladu sa njegovom navodno teškom finansijskom situacijom.
A NYOMOZO je debitantski film i to pokazuje na svakom koraku pošto reditelj čini većinu početničkih grešaka kao što su prenatrpavanje filma raznim motivima, citati i komentari na sve i svašta bez ikakve funkcije i sve to ispraćeno krajnjem samozaljubljenošću što na kraju dovodi do jako sporog tempa i preterane dužine, pretvorivši ovaj film u jedan od onih naslova koji najbolje funkcionišu kad se u plejeru barem duplo ubrzaju.
Ipak, ako imamo u vidu iz kakve žanrovski nerazvijene kinematografije dolazi, A NYOMOZO zaslužuje da mu se malo progleda kroz prste i očekivati nešto više od rediteljevog sledećeg filma.
* * / * * * *
Nadam se da će novi Boukhrief brže leakovati...
Dir: Nicolas Boukhrief. France. 2009. 105 mins
This brutally glossy cop thriller (released in France as Gardiens de l'ordre) features a standout performance by the ever-impressive Cécile de France as a cop who joins her partner for some after-hours sleuthing to try and bring down a deadly drug cartel.
Cécile de France is especially impressive as the stony faced cop willing to take some serious risks.
Sold internationally by Gaumont as Sphinx (which relates to a new line in drugs rather than any Egyptian theme), the film could find a home in markets fond of a tasty French 'policier', or keen to exploit Belgian actress Cécile de France's growing profile – she gave strong performances in Mesrine and Orchestra Seats, and has a lead role in Clint Eastwood's upcoming supernatural drama Hereafter.
Cop Julie (de France) is teamed with newly transferred officer Simon (Fred Testot), but when a fellow cop is killed during a seemingly ordinary raid they unearth a new and dangerous line of designer amphetamines – luminous tablets known on the street as sphinx.
They arrest the drugged-up businessman who killed their colleague, but corruption within the police force sees the man released and Julie and Simon accused of blundering the arrest. They decide to prove their innocence by posing as drug dealers by night, and working their way into the drug cartel's hierarchy.
Simon becomes increasingly unhinged as they work their way deeper into the cartel, and the pair take over a plush flat that is officially part of a police investigation as part of their cover. But the cartel suspect them, leading to an explosive climax in the ringleader's mansion.
In truth there is little original about Sphinx, but it is a nicely paced cop thriller that delivers in terms of action, with Cécile de France especially impressive as the stony faced cop willing to take some serious risks. She and Fred Testot make a good-looking team, with their chemistry the real driving-force of the film.
Quote from: crippled_avenger on 15-04-2010, 14:59:06a standout performance by the ever-impressive Cécile de France ... Cécile de France is especially impressive
kupljeno!
Trejler za SPHINX
http://cineuropa.org/trailer.aspx?lang=en&documentID=142503&fmt=flv (http://cineuropa.org/trailer.aspx?lang=en&documentID=142503&fmt=flv)
Anything for Her 2008 DVDRip XviD-GFW [+15]
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi39.tinypic.com%2F14e3qzq.jpg&hash=19abc63b351d83f7ecce45d903be597ad1f1582c)
http://www.imdb.com/title/tt1217637/ (http://www.imdb.com/title/tt1217637/)
Ovaj film opasne kritike. Nadam se da je dorastao hypeu.
Pogledao sam 9:06 Igora Šterka i mogu reći da je ovaj film za mene bio priličan letdown, pre svega jer sam jako mnogo očekivao. Ove godine sam bio u Portorožu kada je bukvalno uzeo sve nagrade i potukao Kozolea do nogu, ali u odnosu na Kozoleovu SLOVENKU, meni je 9:06 možda potencijalno zanimljiviji ali na nivou krajnjeg rezultata neuporedivo slabiji film.
Šterk i scenrista Siniša Dragin opredelili su se za pravljenje jednog egzistencijalističkog para-krimića, sa većim akcentom na egzistencijalizam nego na krimić, što je meni potpuno u redu, i negde na tom putu su umetničku ambiciju počeli da ispoljavaju kroz pre svega nejasan narativ u kome se umetnički postupak najviše ispoljava time što su načini izlaganja priče konfuzni. U redu, ovo nije vrsta filma u kojoj se priča izlaže gledaocu pitko i u redu je ako gledalac treba da se pomuči, ali u određenom trenutku kada se pomuči shvati da je slagalica koju (intelektualno) slaže zapravo dosta banalna a u pojedinim psihološkim nijansama čak i detinjasta.
DP Simon Tanšek u pojedinim trenucima isporučuje zaista sjajne kadrove, ali pošto ne verujem u mastering ex-yu DVDova ni inače, a ovo je gledano na DVDu, imao bih neke primedbe na osvetljenje, pošto u određenim deonicama gloss ovog filma podseti na televiziju. Međutim, hajde da zbog DVDa i mogućnosti da je loše masterovan, ostavimo pitanja osvetljenja po strani.
Film koji je u 9_06 najviše parfraziran je TENANT i rekao bih da je to vrlo očigledna referenca, međutim, ovde naprosto nema te harizme, ni u rediteljskom, a ni u glumačkom smislu. Film ima ne samo upadljivo antipatičnu podelu, već je u nekim ulogama podela čak i takva da se likovi nedovoljno razlikuju (primer su ljubavnice glavnog junaka).
Za razliku od POKRAJINE ŠT. 2 u kome poigravanje žanrom daje lep pay off, ovde se pokreću neki jako rafinirani mehanizmi svojstveni filmskim klasicima ali malo koji funkcioniše.
Film je navodno dobio smisao u montaži, i kažu, napor našeg čuvenog montažera Petra Markovića ga je spasao. Postupak koji je svojstven za Peru je skraćivanje filma (setimo se njegove operacije sklapanja filma DIŠI DUBOKO) ali ovog puta 9:06 odaje utisak predugog filma čak i sa trajanjem od 71 minut.
* * / * * * *
Pogledao sam POUR ELLE Fred Cavayea, francuski triler koji je došao sa velikim preporukama i već snimljenim holivudskim rimejkom. Ovo je jedan od onih filmova kojima bi uprkos hypeu, holivudski rimejk zapravo pomogao, ali ako imamo u vidu da ga režira Paul Haggis, ko zna šta će biti krajnji rezultat.
Ono što je osnovni problem Cavayeovog filma je sama postavka o belcu iz francuske srednje klase čija supruga nevino biva osuđena na drakonsku kaznu zatvora zbog ubistva koje nije počinila. Do sada smo se previše puta uverili da Zapad osim u pop kulturnim delima koja pokušavaju da na takvom primeru iskažu neku vrstu vlastite anksioznosti zbog drugih stvari, u principu tako ne funkcioniše.
Dakle, POUR ELLE ne pije vodu na nivou premise a junak je suviše white collar da bi privukao bilo kakvu simpatiju. Isto tako, njega cela situacija sa suprugom urne u kontakt sa podzemljem ali na kraju on izb tog kontakta izlazi nepromenjen, neokrznut praktično i što je najvažnije bez razumevanja za problem. U tom smislu POUR ELLE je na emotivnom nivou jedna potpuno ravna linija o pseudo-dramatičnom nerazumevanju pojedinca sa birokratijom, a podzemlje u koje čovek biva gurnut, i Treći svet u koji na kraju beži dati su kao totalni kliše, istovremenog izvorišta delinkvencije odnosno raja za begunce.
Sama Cavayeova egzekucija pokušava da spoji u sebi smrtnu ozbiljnost francuskog filma i hardver američkog trilera ali ni u jednom ni u drugom ne uspeva tako da je film čak i onda kad je pristojan krajnje neuverljiv na nivou fakture miljea u kome se dešava a u pojedinim situacijama, naročito kad je reč o suspenseu, dosta nevešt.
Na kraju, POUR ELLE me je u stvari samo podsetio da repriziram superioran primer sličnog filma, mnogo realističniji film LA FILLE DE L'AIR Marouna Bagdadija, jedan od zaboravljenih klasika iz bioskopa pod sankcijama.
* * / * * * *
Jel se pojavio nekad francuski SF krimić o kom sam svojevremeno dosta čitao "Chrysalis"?
Pojavio se još pre dve godine.
Imam samo torent link.
Jel se negde pojavila ova francuska krimi serija sa engleskim titlovima?
http://www.imdb.com/title/tt1429534/ (http://www.imdb.com/title/tt1429534/)
stavih RS za Chrysalis sa inglish subs
Hvala momci!
Headhunter (2009) DVDRip XviD-RCDivX
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg85.imageshack.us%2Fimg85%2F6033%2Fthumbyh.jpg&hash=da98e2084407bf05718079cf9435e93ad5f398d4)
http://www.imdb.com/title/tt1322315/ (http://www.imdb.com/title/tt1322315/)
...danski triler u kom glumačko kolo vodi Lars Mikkelsen, stariji Madsov brat...
Strayed.2009.DVDRip.XviD-GFW
http://www.imdb.com/title/tt1494812 (http://www.imdb.com/title/tt1494812)
...a evo i postera...
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.arthouse.ru%2Fimg%2Ffilms%2FSTRAYED%2FSTRAYED-poster.jpg&hash=2cd83078b6246373623492896c5bafcd89758483)
Strayed.2009.DVDRip.XviD-GFW
http://www.imdb.com/title/tt1494812 (http://www.imdb.com/title/tt1494812)
...na preskok ovo deluje kao dovoljno zabavna mešavine Mihalkovljeve URGE i Mostowljevog BREAKDOWN-a...
...setovi linkovi koji kruže netom ne sadrže obećane engleske titlove, te aklo nekome ustrebaju, evo linka:
http://subscene.com/english/Strayed/subtitle-335595.aspx
Pogledao sam CHRYSALIS Julien Leclercqa. Reč je o filmu koji ne doseže do hypea koji je oko njega napravljen, ali u svakom slučaju jeste vredan gledanja.
Ono što je problem ovog debija jeste prilično neiskustvo autorske ekipe u vođenju trilerske priče. Naime, sve do pola filma, praktično, priča u suštini ni ne počne u formalnom smislu a gledaocu je na osnovu nabacanih elemenata praktično sve jasno šta će i kako da bude i o čemu je film. To u principu nije dobro za triler koji ima veće pretenzije od toga da bude proziran gledaocu.
Zatim, reditelj u principu pokazuje dar za vizuelna rešenja na nivou kadriranja i dizajna, ali film nažalost nije uzbudljiv ispod glossa koji donosi setting Pariza iz bliske budućnosti. Štaviše, sve ono što je novo, i futurističko u filmu nije previše zanimljivo i film bi bio mnogo potentniji da se dešava danas odnosno da danas postoji tih par tehničkih pronalazaka koji čine priču filma.
Isto tako, reditelj ne nudi previše invencije u domenu rešavanje nekih naizgled jednostavnih a zapravo jako teških scena što se osmišljavanja tiče, a to su scene dijaloga ili razmišljanja. Tu je gotovo paradoksalno arhaičan.
U vizuelnom smislu, film svakako ima veliki uticaj stripa.
Ono što se izdvaja kao pozitivno jeste relativno solidan tempo i nekoliko zanimljivih akcionih scena, naročito vrlo brutalnih tuča koje podsećaju na koreografije Jeffa Imade iz serija filmova o Jason Bourneu.
Ovo je sve u svemu obećavajući debi i od ovog reditelja treba očekivati napredak u sledećem filmu.
* * 1/2 / * * * *
Jel se pojavio ovaj francuski blaxploitation?
http://www.imdb.com/title/tt0990359/ (http://www.imdb.com/title/tt0990359/)
...a kako to izgleda kada Česi love serijskog ubicu???
Normal 2009 DVDRip XviD-WRD
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi48.tinypic.com%2F161keh.jpg&hash=9e52734828b8e8259beb6a7540446cc58e4e6d7b)
http://www.imdb.com/title/tt1342408/ (http://www.imdb.com/title/tt1342408/)
Diary of a Bad Lad 2010 READNFO DVDRip XviD-TASTE
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg.scenereleases.info%2Fthumb-EE23_4C630908.jpg&hash=d80e60a8ba66d7b760616df173b1812270467930)
http://www.imdb.com/title/tt0449005/ (http://www.imdb.com/title/tt0449005/)
Dossier K 2009 LIMITED DVDRip XviD-TDF
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg823.imageshack.us%2Fimg823%2F5841%2Fdossierk5915379.jpg&hash=1f5c8fb579a31975f28009c75eae09c807bd71a7)
http://www.imdb.com/title/tt1286784/ (http://www.imdb.com/title/tt1286784/)
DOSSIER K. is the long anticipated successor to 'The Alzheimer Case' which won numerous awards and was sold to over 30 countries, among which the US (where it was released through Sony Picture Classics). This second film based on a novel by Jef Geeraerts is a dense European thriller about passion, betrayal, revenge, blind ambition and the inevitability of fate. Set against the realistic background of Albanian mafia in Antwerp, the story brings the main characters Erik Vincke and Freddy Verstuyft into a disastrous vortex from which no one seems to escape.
...leakovao i novi film mestra Nicolasa Boukhriefa...
Off Limits 2010 DVDRip XviD- RUBY
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F2.bp.blogspot.com%2F_cudK8MwW64I%2FTHIKgstbijI%2FAAAAAAAAotM%2F_tz4AzhKJbw%2Fs320%2Fofflimits10.jpg&hash=69fe1565e7e5ba553fa9916d3fd021654768bd9d)
http://www.imdb.com/title/tt1397176/ (http://www.imdb.com/title/tt1397176/)
Pogledao sam GARDIENS DE L'ORDRE Nicolasa Boukhrieffa jednog od najintrigantnijih francuskih reditelja krimića. U ovom filmu posle izvanrednih CONVOYEURa i CORTEXa koji su imali visok stene originalnosti u postavci, zajvaljujući čemu je CONVOYEUR bio i kupljen za američki rimejk, ali se čini da od toga neće biti ništa posle Nimrodovog ARMOREDa, Boukhrieff preuzima jednu češće korišćenu holivudsku formulu i daje joj svoj autentični pogled.
U konkretnom slučaju GARDIENS DE L'ORDRE, Boukhrieff peuzima koncept michaelmannovskog policijskog filma osamdesetih, odnosno, budimo pošteni, oslanja se na njegov prevashodni uticaj na estetiku policijskog filma pošto Mann na velikom ekranu postaje značajan tek tokom devedesetih u punoj meri dok je u osamdesetim uticajan preko televizije i po obodima.
Ipak, Boukhrieff se najviše može porditi sa Mannom po tom spoju upravo francuske utišanosti policiera & junaka posvećenioh svom profesionalnom kredu po cenu svega u spoju sa američkim konvencijama detektivskog para, nasilnih kriminalaca, ambijenata okupanih neonom i plesnom muzikom, prostora koji su istovremeno moderni i arhaični. U tom smislu, iako se dešava sada, GARDIENS ima izvesnu retro dimenziju, ne samo na nivou postavke već i u pojedinim dizajnerskim rešenjima. Međutim, ta retro dimenzija, meni lično prija, iako je sasvim moguće da neko drugi doživi ovaj film kao hermetični pastiš.
Film je slikao Dominique Collin koji je Boukhrieffov saradnik od početka, a značajno je doprineo i radu Gaspara Noea, tako da film ima taj neobičan spoj blako pomerenih uglova snimanja, kadar-sekvenci i konvencionalno, dinamično postavljenih obračuna koji na svakom koraku nose poneki rediteljski kink. U tom smislu, GARDIENS je film koji u svakoj sceni nosi barem po jedno suptilno rediteljsko rešenje, i pre svega je reč o filmu čiju atipičnost čini rediteljski koncept.
Pre svega, film je realizovan praktično bez pokušaja bilo kakve duhovitosti. Eventualni humor proističe iz situacija. KKarakteri su vrlo sadržajni pre svega zahvaljujući Boukhrieffovom vođenju, i sposobnosti da kroz par jednostavnih poteza motiviše rasplet koji se u tippinim policijskim filmovima obično dešava po automatizmu. takav je i odnos između dvoje glavnih junaka koje igraju Cecile De France (mezimica iz HAUTE TENSION) i Fred Testot koji počinju film kao autsajderi a završavaju ga kao heroji ali u jednom atipičnom, spuštenom ključu, u kome to što su usamljeni nimalo nije cool, i akcija je naporna, krvava, nasilna a opet na jedan svež način estetizovana.
Iako se može reći da ova dva glumca ne grade neke širokogrude i naročito simpatične junake, identifikacija sa njima pre svega dolazi iz mannovske posvećenosti poslu, radnog procesa i celokupne atmosfere. I sam film je takav. Iako se oslanja na konvencije visokokomunikativnog žanra, GARDIENS nije veseli crowdpleaser, i u priličnoj meri je acquired taste za razliku od CONVOYEURa i CORTEXa.
Isto tako, ono što su Boukhrieffovi quirkovi nekome može smetati, no u svakom slučaju, njegova odstupanja od konvencije i pokušaji da obogati formu su čitljivi i mislim da bi ljubitelji policijskog filma trebalo da ga pogledaju.
* * * / * * * *
Traceless (2010) DVDRip XviD-RUBY
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi52.tinypic.com%2F2re5lqx.jpg&hash=b75b3ec67d98a287b1a78b859d6222e2538104ed)
http://www.imdb.com/title/tt1594534/ (http://www.imdb.com/title/tt1594534/)
Vali (2009) DVDRip
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi69.servimg.com%2Fu%2Ff69%2F11%2F89%2F95%2F63%2Fvali_210.jpg&hash=7f571f5fa17b70c4bee0dec062bc2bc149aee2d4)
http://www.imdb.com/title/tt1344355/ (http://www.imdb.com/title/tt1344355/)
For A Fistful Of Diamonds 2009 DVDRip XviD-VoMiT
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi56.tinypic.com%2Frlfa10.jpg&hash=399f8c5a1c75a16ad83d1f8651aabbfa366e3110)
http://www.imdb.com/title/tt1053857/ (http://www.imdb.com/title/tt1053857/)
Down Terrace 2009 DVDRip XviD-THC
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg.scenereleases.info%2Fthumbs%2Fdownterrac.jpg&hash=507ea2f315026d1a1083996b5b747272bcba59d5)
http://img.scenereleases.info/thumbs/downterrac.jpg (http://img.scenereleases.info/thumbs/downterrac.jpg)
..nedavno sam pogledao gore sugerisani GARDIENS DE L'ORDRE (aka OFF LIMITS)i ponovo moram da glasno i bez imalo relativizovanja pohvalim Nicolasa Boukhrieffa... GARDIENS DE L'ORDRE mu pruža šansu da se okuša nakon klasično postavljene misterije u CORTEXU i melvillovskog egzistencijalističke krimi drame u LE CONVEYEUR i na (uvek zahvalnom i uvek tako privlačnom) polju buddy-cop kriminalističke drame... Boukhrieff i ovde pokazuje vrhunsko poznavanje žanra, a nanovo me oduševio njegov hladan analitički pristup prilikom baratanja arhetipsskim postavkama... GARDIENS DE L'ORDRE, premda zasnovan na tipskom polazištu, predstavlja nesvakidašnje uspelo i osobeno ostvarenje sada već sasvim potvrđenog majstora...
Zebra Crossing 2011 DVDRiP XViD-TASTE
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Flulzimg.com%2Fi11%2F52bd21.jpg&hash=8fc2f0db4b8f455a1114155cb369366108c68868)
http://www.imdb.com/title/tt1316092/ (http://www.imdb.com/title/tt1316092/)
Priest Of Evil 2010 DVDRip XviD-FiCO
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Flulzimg.com%2Fi22%2Fc29aa5.jpg&hash=2b3b10d1052f8435d0bd3b01f1dab3b3ea003aa8)
http://www.imdb.com/title/tt1604577/ (http://www.imdb.com/title/tt1604577/)
The Reckoning 2011 DVDRip XviD-ARCHiViST
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Flulzimg.com%2Fi24%2F9a10f9.jpg&hash=4a702faa25a1e3561391a8ca707881419f05ae87)
http://www.imdb.com/title/tt1854200/ (http://www.imdb.com/title/tt1854200/)
^гледао?
Thorne-Sleepyhead 2010 BRRiP XviD-AbSurdiTy
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.aedes.us%2Fi8%2FE2hD5.jpg&hash=61cba6cded0a1d07e085661587c7510b99ea20fc)
http://www.imdb.com/title/tt1610518/ (http://www.imdb.com/title/tt1610518/)
HI, u filmovima The Beach i Vidocq
Pogledao sam LA PROIE Eric Valettea. Valette je otišao u Holivud posle filma MALEFIQUE u kome je pokazao određeni potencijal ali me nije do kraja ubedio da je materijal za tamošnju produkciju. Posle rimejka Miikeovog ONE MISSED CALL koji je bio druga liga za holivudske standarde vratio se u Francusku sa povremenim izletima u holivudsku DTV produkciju. U Francuskoj međutim Valette radi projekte koji spadaju u prvu komercijalnu ligu u LA PROIE je upravo takav. Inače, zanimljivo je da ima naslov kao i dosta bolji film o lovu na mutiranu divlju svinju.
Za razliku od filma o divljoj svinji, Valetteov film nije uopšte snalažljiv i inventivan. On se u prepoznatljivom francuskom stilu drži pokušaja da se simulira Holivud u čemu tek sporadično tehnički uspeva, i s druge strane - a to je svojevrsno osveženje - pokušava da zaliči na korejske chase and revenge trilere donoseći njihov profil bizarnih everyman negativaca i osvetnika koji u procesu odmazde otkrivaju u sebi superherojske sposobnosti. U tom smislu, PROIE me je recimo dosta podsetio na I SAW THE DEVIL ili MAN OF VENDETTA. Naravno, ovo poređenje treba uzeti krajnje uslovno, korejski radovi su samo daleki odjek kod Valettea.
U krajnjoj liniji, ono gde Valette pada nije pitanje holivudske tehnike ili poređenje sa korejskom surovošću već su to zapravo male ali elementarne stvari vezane za rediteljski postupak. Ovo je star-driven akcioni triler sa pouzdanim Albert Dupontelom u glavnoj ulozi. Međutim, ostatak podele je potpuno ridikulozan, trećerazredni i u potpunom disbalansu u odnosu na kvalitet i uverljivost koje donosi Dupontel. Zatim, ključ stilizacije, da se gejmerski izrazim "fizika filma" je takođe u disbalansu. Nije problem u tome što je ovo film u kome junaci sporadično imaju moći superheroja, problem je u tome što okolnosti nisu takve da se te moći često koriste niti su one u pojedinim situacijama uopšte potrebne. U Koreji mi imamo slične slučajeve u pojedinim filmovima, ali tamo je to ipak snažnije psihološki motivisano ili spada u čist rediteljski barok.
Valette pak snima film koji je suviše aljkav da bi bio mejnstrim a nema ni svedenost radova Fred Cavayea da bi prikrio svoje nedostatke.
* * / * * * *
Headhunters 2011 BRRip XviD-playXD
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi28.lulzimg.com%2F1232038ea9.jpg&hash=11c7b745c3a743c1f9fe6683ea1ec5aa25c7546c)
http://www.imdb.com/title/tt1614989/ (http://www.imdb.com/title/tt1614989/)
Pogledao sam HODEJEGERNE Mortena Tylduma, norveški blokbaster koji je napravio odličan rezultat u celoj Severnoj Evropi, bariran na romanu Jo Nosboea, norveškog pisca krimića koga uskoro očekuje holivudska ekranizacija. Za razliku od ekranizacija Siega Larssona koje su bile poprilično grozne, i za koje je potpuno neverovatno da su uopšte uspele da plasiraju neku zvezdu a ispostavilo se da jesu u slucaju Noomi Rapace, Tyldum je snimio odličan film koji deluje začujuće zrelo ako imamo u vidu da norveška kinematografija nije nešto naročito kvalitetna, odnosno da kvalitet ideja ne prati stepen njihovog ekonomskog i tehnološkog razvoja. Svakako, i Norvežani su sa filmom NOKAS dali svoj doprinos razvoju skandinavskog krimića ali bez ikakve sumnje oni zaostaju ne samo za Šveđanima i Dancima već i za Islanđanima.
HODEJEGERNE je međutim izvanredan hičkokovski triler sa vrsnom tehničkom egzekucijom i dosta crnog humora koji sporadično podseti na Kim Ji Woonov I SAW THE DEVIL iako u suštini ova dva filma nemaju puno veze, HODEJEGERNE je evropska aproprijacija Hitcha a I SAW THE DEVIL je korejski osvetnički film iz četvrte ruke. No, Tyldum ima šta da ponudi i ljubiteljima tvrđeg sadržaja i ne stidi se prolije krv kada mora, pa u tom smislu ume i da iznenadi.
Nisam čitao ništa od Nosboa za sada, ali u ovom slučaju, HODEJEGERNE deluje kao suspense priča bez nekih naročitih viškova. Možda je reč o adaptaciji koja je bila slobodna prema romanu ali reklo bi se da ovaj scenario nema nikakvih viškova ili repova koji bi ostajali iz knjige. Tyldumov film je efikasan, nema suvišnih detalja, priča je sigurno vođena, vizura iz koje se sagledavaju događaji je jasna a u priči koja je ovako kompleksna i sadrži u sebi motive od preljube do korporativne špijunaže i akcionih obraćuna stvarno je bilo dosta prostora da se zaluta.
Francuzi su nekada bili majstori za ovu vrstu filmova i sada se Fred Cavaye smatra stručnjakom za ovakve filmove, međutim Tyldum u svom radu zapravo postiže sve ono što se Francuzima pripisuje i što se od njih očekuje u ovoj vrsti filma. Aksel Hennie na početku deluje kao nedovoljno harizmatičan glumac za glavnog junaka kakvog bi kod Hitcha recimo igrao Sean Connery ili James Stewart, ali vremenom se pokazuje kao glumac koji uspeva i da se nametne i da eksperimentiše sa dosta radikalnim fizičkim transformacijama.
Film star looks otud u ovom filmu ima Nikolaj Coster-Waldau koji je već duboko zagazio u holivudsku karijeru i zanimljivo je kako u HODEJEGERNEu zapravo fizički izgled likova u priličnoj meri motiviše događaje tako da je izbor glumaca uticao i na samo ubedljivost priče.
Tyldum provodi svog junaka kroz velike muke, otud je ako imamo u vidu hičkokovsku transgresiju koja sprečava junaka da se obrati organima reda, itekako okajana i happyend je zaslužen. U tehničkom smislu, HODEJEGERNE je izuzetno ozbiljan i svaki euro uložen u budžet se vidi na ekranu. Kad je reč o tehničkoj kompetenciji ne bi me čudilo da Tyldum posle ovog filma dobije neku holivudsku ponudu, mnogi reditelji su odlazili u Holivud i sa manjim rezultatima u Evropi.
Sudeći po ovom filmu, Tyldum je izabrao izrazito filmičan roman za ekranizaciju, videćemo za šta će se opredeliti holivudski producenti u predstojećem periodu.
* * * / * * * *
Postoji li išta zanimljivije za nekoga ko je diplomirao FDU od francuske ekranizacije američkog krimića?
Svakako da ne, a u slučaju filma CONTRE-ENQUETE Francka Mancusoa, reč je o ekranizaciji odličnog i retko ekranizovanog Lawrence Blocka. Block nije potpuni stranac na ekranima ali manji deo njegovog kanonskog opusa je dospeo na film iako se razne ekranizacije stalno najavljuju.
Mancuso je ekranizovao Blockovu kratku priču, i film efektivno traje nekih 77 minuta u kojima je ključna stvar svakako preokret kojim se priča razrešava i koji je dosta logičan, iako ruku na srce nije neočekivan. Mancuso se dokazao ranije kao scenarista uspešnih francuskih krimića i u rediteljskom smislu, CONTRE-ENQUETE je prilično old school, sa dosta rudimentarnom vizuelnom kulturom koja podseća na francuski krimić iz osamdesetih, na pragu TV filma.
Jean Dujardin inače poznat kao komičar, u ovom filmu nudi jednu vrlo solidnu dramsku ulogu policijskog inspektora koji sumnja da je osuđeni ubica i silovatelj njegove ćerkica zapravo nevin i da je počinilac neko drugi. Dujardin je konačno dobio zasluženo priznanje kao i sjajni reditelj Hazanavicius tek ove godine, ali je u nekoliko ranijih filmova kao što je izvanredni LE CONVOYEUR pokazao da je vrlo kvalitetan glumac van komedija.
CONTRE-ENQUETE je film u kome Dujardin vrlo rzo uspeva da razbije predrasudu o sebi kao komičaru i da nas uvede u lik.
Mancusov film nije uzbudljiv u vizuelnom smislu i svoje ključne pripovedačke adute čuva za kraj. Međutim, u samom toku razvoja radnje čak i kad tretira opšta mesta ima dobrodošlu dozu ozbiljnosti i ubeđenja. Otud je ovo pristojan krimić koji međutim nema šta da ponudi onima koje ne zanima barem neki od elemenata na nivou podele i autorske ekipe.
* * 1/2 / * * * *
Pressed 2011 DVDRip XviD-OCW (http://www.rlslog.net/pressed-2011-dvdrip-xvid-ocw/)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi.lulzimg.com%2F6711caf9b4.jpg&hash=8c1393020d95ed577314b89b8e56e90e1141ff62)
http://www.imdb.com/title/tt1716759/ (http://www.imdb.com/title/tt1716759/)
Pogledao sam RUNDSKOP Michaela R. Roskama, flamansku krimi senzaciju. Roskamov film svakako spada u red prilično neuračunljivih nizozemskih naslova kao što je bio EX-DRUMMER od pre nekoliko godina. U RUNDSKOPu stvari su istovremeno konvencionalnije i radikalnije.
S jedne strane, RUNDSKOP je film koji obiluje originalnim rešenjima. Sama priča o stočarskoj mafiji koja koristi hormone kako bi uzgajala konkurentnu i isplativu stoku ima u sebi dosta svežine i glavni junak koji zbog svoje predistorije mora da uzima ogromne količine hormona usled čega se i sam pretvara u vola je vrlo uspelo rešenje. Isto tako odnos između doušnika i policajaca ima u sebi živost i zanimljivu motivaciju.
S druge strane, Roskama očigledno opseda nizozemska sklonost ka grotesknom i ona je prisutna od predistorije glavnog junaka do celokupne atmosfere provincijske varošice na granici flamanskog i valonskog dela, do samog odnosa prema telima, kako ljudi tako i stoke. Roskam inače dosta potencira tenziju između Flamanaca i Valonaca premda "dobrih" Valonaca ima manje.
Ono što ostaje najspornije jeste tempo filma. Mislim da Roskam forsira jedan sporiji tempo koji uprkos atmosferičnosti nema previše pokrića. Štaviše, mislim da taj sporiji tempo čini jedan već ekstreman i često vrlo mučan film još hermetičnijim a čini mi se da nije bilo potrebe za takvim zahvatom.
* * * / * * * *
Poliss 2011 BDRip XviD-AEN (http://www.rlslog.net/poliss-2011-bdrip-xvid-aen/)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.aedes.us%2Ff%2Fw9cH5.jpg&hash=fa9d62242c03c321cf348b6825bdd6d3a19c0a13)
http://www.imdb.com/title/tt1661420/ (http://www.imdb.com/title/tt1661420/)
Four 2011 DVDRiP AC3 XviD-SiC (http://www.rlslog.net/four-2011-dvdrip-ac3-xvid-sic/)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.aedes.us%2Ff%2FQ5Ju.jpg&hash=509aa9e955b9614416e5048f2a3371b4918a24cd)
http://www.imdb.com/title/tt1645074/ (http://www.imdb.com/title/tt1645074/)
Villa Captive 2011 BRRip XviD-KAZAN
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg.sceper.eu%2Fimages%2FquBv4.jpg&hash=c9a24d4d3ef10c635e198cf7c033340580321f8d)
http://www.imdb.com/title/tt1943035/ (http://www.imdb.com/title/tt1943035/)
ID A 2011 XViD AC3(5 1) Multisub avi-Zen Bud
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Frapidmoviez.com%2Fdata%2Fimages%2Fmovies%2F2012-04%2Fid-a.jpg&hash=3e0122fde4b4880c64fe577a0724c9b51d9382a8)
http://www.imdb.com/title/tt1731998/ (http://www.imdb.com/title/tt1731998/)
Transgression 2011 DVDRip XViD DTRG
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Frapidmoviez.com%2Fdata%2Fimages%2Fmovies%2F2012-04%2Ftransgression.jpg&hash=671be04d3999867830cb558a09eef577ab277f62)
http://www.imdb.com/title/tt1746624/ (http://www.imdb.com/title/tt1746624/)
Switch 2011 BRRiP HC SUBS XViD AC3-MAJESTiC
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Frapidmoviez.com%2Fdata%2Fimages%2Fmovies%2F2012-04%2Fswitch.jpg&hash=865160eb84d919a42dfd6a8832e85151a9ca9478)
http://www.imdb.com/title/tt1401636/ (http://www.imdb.com/title/tt1401636/)
Vares The Path Of The Righteous Men 2012 DVDRip XviD-FiCO
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg.sceper.eu%2Fimages%2Fb1nlT.jpg&hash=6068fa591fa6ffe159ded057ed8c39421cad0de2)
http://www.imdb.com/title/tt1625350/ (http://www.imdb.com/title/tt1625350/)
The Grind 2012 DVDRIP – Legend-Rg (http://www.rlslog.net/the-grind-2012-dvdrip-legend-rg/)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Frapidimg.org%2Fimages%2FVOak.png&hash=b7731326aca3d334c83d015c5965b2bf813a7f7b)
http://www.imdb.com/title/tt0906013/ (http://www.imdb.com/title/tt0906013/)
Quote from: ginger toxiqo 2 gafotas on 14-04-2012, 09:35:04
Switch 2011 BRRiP HC SUBS XViD AC3-MAJESTiC
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Frapidmoviez.com%2Fdata%2Fimages%2Fmovies%2F2012-04%2Fswitch.jpg&hash=865160eb84d919a42dfd6a8832e85151a9ca9478)
http://www.imdb.com/title/tt1401636/ (http://www.imdb.com/title/tt1401636/)
Super početak, dobra režija i vrlo dobra glavna glumica sa odličnim grudima, ali scenario... Scenario je katastrofa. Prosto je neverovatno da još nisu poradili na njemu... Opet, nije loš film.Kantona je baš sirovina.
Quote from: Kunac on 16-04-2012, 10:35:55vrlo dobra glavna glumica sa odličnim grudima,
xrofl
Pogledao sam novi film Frederica Schoendoerffera SWITCH po scenariju Jean-Christophe Grangea i radi se o verovatno najmanje sadržajnom ali isto tako i najkomunikativnijem filmu ovog izvanrednog reditelja krimića koji je sa svakim svojim filmom postizao odličan rezultat na ekranu ali ne toliko dobar kod kritike i na blagajnama. Čini mi se da posle izvanrednih AGENTS SECRETS i TRUANDS paradoksalno sa filmom SWITCH ima priliku da postigne nešto više i van Francuske, na drugim tržištima.
Glavnu ulogu igra vrlo solidna Kanađanka Karine Vanasse (znamo je iz serije PAN AM) koja deluje ubedljivo u ulozi nepravedno optužene kanadske dizajnerke u Parizu, a policajca koji je juri i jedini ima pravi entuzijazam da reši slučaj igra Eric Cantona koji se posle fudbalske karijere prilično ozbiljno i dosta uspešno posvetio glumi. Čini se da je Cantona i jedan od faktora tako velike otvorenosti stranih tržišta za ovaj film.
Grange je ostao ne samo jedan od visokotiražnih već i najčešće ekranizovanih francuskih pulp pisaca. Posle blockbustera sumnjivog kvaliteta LES RIVIERES POURPRES Matthieu Kassovitza, pristojnog Nahonovog L'EMPIRE DES LOUPS i prilično groznog LE CONCILE DE PIERRE, prošle godine je imao SWITCH koji mu daje pravu meru.
SWITCH je film potere slično Tyldumovom HODEJEGERNE i nesumnjivo je bolji od krimića koje na sličnu temu snima Fred Cavaye i sa kojima postiže velike uspeh kod publike i prava na rimejk. Schoendoerfferov film ima mnogo bolji ritam i rafiniraniji stil u odnosu na Cavayea a po inscenaciji akcionih prizora ne zaostaje za američkim filmovima. Ako imamo u vidu da Grangeov zaplet kako na nivou ideje tako i na nivou samog scenarija ima dosta rupa i ne "pokriva" sve uslovnosati na najpažljiviji način, Schoendoerffer to sve pokriva akcijom i u tome uspeva. Iako je reč o trileru o serijskom ubici, količina akcije čini SWITCH naslovom koji bi se pre mogao svrstati u akcioni triler.
Jedan od elemenata koji ga gura put akcionog trilera jeste zaista visoka veština sa kojom se nevino optužena devojka snalazi u bekstvu, naročito na polju fizičkih konfrontacija. Iako Schoendoerffer i Grange prikazuju da je ona vrlo posvećena rekreaciji, vožna bicikla nikoga nije učinila Bourneom a njegova junakinja je maltene na tom nivou kad je reč o fizičkoj otpornosti. Ipak, njene fizičke mogućnosti nisu preterane kao kod onog severnokorejskog civila u YELLOW SEA.
U svakom slučaju, ko voli dinamičan euro-triler, u američkoj tradiciji kad je reč o tempu i akcentovanim adutima, SWITCH je nešto od najboljeg na tu temu što smo imali 2011.
* * * / * * * *
Preterao si ga, baš onako... Okej je film, ali 3/4 je previše. :mrgreen:
Omekšao si. Više te ne zabavljaju zdravi žanrovski sadržaji.
Ma, film me je zabavio, jeste stvarno, Ali scenario... Zar n misliš da je sramota što to neko nije malo doktorovao?
Mislim da nije. Film ima određenih rupa, ali je to u priličnoj meri uslovnost koju Frederic svesno pokriva akcijom. Plus ono bizarno razrešenje kad se razjasni šta je zavera je tipičan Grange.
Nemoj tako... Da su, na primer, tebi dali jedan dan da radiš na tom scenariju, poboljšao bi ga bar za 25%. Siguran sam.
[French] Sleepless Night 2011 BRRip HCSubs XviD AC3-JohnnyQu1d
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Frapidmoviez.com%2Fdata%2Fimages%2Fmovies%2F2012-03%2Fnuit-blanche.jpg&hash=731f0af96ddb982698c0c19f26cc42100a242d76)
http://www.imdb.com/title/tt1683921/ (http://www.imdb.com/title/tt1683921/)
[Norwegian] Headhunters 2011 HCSubs BRRip XviD AC3-JohnnyQu1d
Jackpot
29 April, 2012 | By Mark Adams, chief film critic
Dir/scr: Magnus Martens. Norway. 2012. 90mins
Scandinavian crime drama just goes from strength-to-strength, and this blissfully bloody and deliciously dark film based on a Jo Nesbo story should help reinforce the reputation. It is a savagely funny and brutally stylish pulp thriller that will impress fans of the genre.
Director Magnus Martens has crafted an impressively complex comedy-thriller.
Jackpot, which premiered at the Tribeca Film Festival, will work for fans of Tarantino at his pulp fiction best and likely be a strong draw for distributors who have seen the box office success of Morten Tyldum's Headhunters (also a Nesbo adaptation) or appreciated the qualities of The Killing on television.
Much more down-and-dirty than the slick Headhunters, Jackpot revels in its violent and amusingly gory storyline, but will work for crime fiction fans as its flashback structure offers up twists and turns aplenty.
The story is relatively simple. After a violent shootout at the Pink Heaven porn shop/bar, the police have to try and work out how their only surviving suspect/witness Oscar (Kyrre Hellum) ended up emerging bloody and battered from beneath the corpse of a fat woman.
In a police interview room he reveals the twisted circumstances behind the incident, which is based around a soccer betting pool involving himself and ex-cons nasty Billy (Arthur Berning), doltish Thor (Mads Ousdal) and cheerful Dan (Andreas Cappelen). When the foursome win the jackpot it leads to spiraling violence as the bodies fall as they try and reduce the split.
From chopping up bodies and use of the handy wood chipper at the artificial Christmas tree factory where Oscar works, through to use of guns, knives and a nail-gun the body count rises. There are twists upon twists as Jackpot heads towards a thoroughly satisfying – and appropriately bloody – conclusion.
Director Magnus Martens has crafted an impressively complex comedy-thriller, shot with a deliciously dark sense of humour and brimming with perfectly pitched performances. Shot in smart widescreen that makes the most of the quirky Norwegian locations, the film is blessed with a wickedly clever script and a great soundtrack.
Production companies: NFP, Fantefilm, NFI, Nordisk Film, Metrodome, Film i Vast, Aschehoug Forlag, Filmlandet Invest, Film 3, Storyline Studios, Halden Municipality
International sales: TrustNordisk, www.trustnordisk.com (http://www.trustnordisk.com)
Producers: Martin Sundland, Are Heidenstrom
Executive producers: Hugo Hagemann Fosker, Elle-Beth Lonnenstad, Audun Lyngholm Wittenberg, Thomas Loberg
Co-producers: Fredrik Wikstrom, Pontus Sjoman
Cinematography: Trond Hoines
Editor: Jon Endre Mork
Production designer: Lina Nordqvist
Music: Magnus Belte
Main cast: Kyrre Hellum, Mads Ousdal, Henrik Mestad, Arthur Berning, Andreas Cappelen, Lena Kristin Ellingsen, Fridtjov Saheim
Jackpot (2012) - Official Trailer [HD] (http://www.youtube.com/watch?v=douOFKgjSuM#ws)
Switch 2011 BDRip XviD-RedBlade (http://www.rlslog.net/switch-2011-bdrip-xvid-redblade/)
Doodslag 2012 DVDRip XviD-EXViD
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Frapidmoviez.com%2Fdata%2Fimages%2Fmovies%2F2012-05%2Fdoodslag.jpg&hash=9920ca99e5fc076e01c6bdcccdbea8d5e356eafc)
http://www.imdb.com/title/tt2125496/ (http://www.imdb.com/title/tt2125496/)
A C A B All Cops Are Bastards 2012 BDRip XviD-iLG
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Frapidmoviez.com%2Fdata%2Fimages%2Fmovies%2F2012-05%2Fa.c.a.b.--all-cops-are-bastards.jpg&hash=6429621a340700e868a746f7bfa95d1784f383e3)
http://www.imdb.com/title/tt1893195/ (http://www.imdb.com/title/tt1893195/)
Payback Season 2012 BDRiP XViD-TASTE (http://www.rlslog.net/payback-season-2012-bdrip-xvid-taste/)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Frapidimg.org%2Fimages%2FvuJzl.jpg&hash=5f3a293a5d87397463bdd2da2fc668e0661c445d)
http://www.imdb.com/title/tt2015462/ (http://www.imdb.com/title/tt2015462/)
Fortidens Skygge 2011 BDRiP XViD-RCDiVX
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Frapidmoviez.com%2Fdata%2Fimages%2Fmovies%2F2012-07%2Fden-som-dr-ber---fortidens-skygge.jpg&hash=95d985032a78479c0558d3ce9c6ab70381bc63db)
http://www.imdb.com/title/tt1804508/ (http://www.imdb.com/title/tt1804508/)
Headhunters 2011 English DUBBED BRRip XviD-4PlayHD (http://www.rlslog.net/headhunters-2011-english-dubbed-brrip-xvid-4playhd/)
The Hot Potato 2011 DVDRip XviD AC3-Legend-Rg
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Frapidmoviez.com%2Fdata%2Fimages%2Fmovies%2F2012-08%2Fthe-hot-potato.jpg&hash=23bfdfea89cdda76e8a107fd0d2473d2f201da5a)
http://www.imdb.com/title/tt1641252/ (http://www.imdb.com/title/tt1641252/)
Pogledao sam LE GUETTEUR Michele Placida. Neverovatno je da Placido nije naučio više o pravljenju krimića radeći seriju LA PIOVRA sa velikanom kakav je Damiano Damiani, a ni od nebrojenih drugih majstora sa kojima je radio druge stvari. LE GUETTEUR je konfuzan uprkos ome što ima prilično jednostavnu i prilično naivnu priču i Placido jedino uspeva da postigne određeni efekat u akcionim scenama koje nisu ništa naročito ali su svakako bolje od ostatka elemenata u ovom filmu.
Zbunjuje da su se Auteil koji ima veliku reputaciju u francuskom policijskom filmu i Kassovitz koji ima veliku reputaicju u svakom smislu uopšte našli u ovakvom projektu. Još više zbunjuje da se od mase boljih evropskih krimića baš ovaj nađe u našim bioskopima.
* 1/2 / * * * *
[Icelandic]Messenger 2010 DVDrip XviD-XaW
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Frapidmoviez.com%2Fdata%2Fimages%2Fmovies%2F2013-01%2Fbooberi.jpg&hash=36c23fd5fa3957417c13a31f8e05319f72f94007)
http://www.imdb.com/title/tt1447494/ (http://www.imdb.com/title/tt1447494/)
I Against I 2012 DVDRip XviD AbSurdiTy
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Frapidmoviez.com%2Fdata%2Fimages%2Fmovies%2F2013-01%2Fi-against-i.jpg&hash=9c03c226f54098d1fdc1b32232f182cbd810513d)
http://www.imdb.com/title/tt1986034/ (http://www.imdb.com/title/tt1986034/)
Reprizirao sam UN PROPHETE Jacquesa Audiarda i taj film i dalje ostavlja snažan utisak na mene. Uprkos tome što smatram da mu neprolazno prisustvo prve žrtve glavnog junaka ne pomaže, i koliko god mi s druge strane delovao u pozitivnom smislu kriptično segment u kome se Maliju priviđa jelen, osnovna snaga ovog filma ostaje izuzetan realistički postupak dopunjen vrlo maštovitim reditelsjkim rešenjima koja osvežavaju naizgled spontan i skoro dokumentarni pristup događajima.
Audiarda očigledno uzbuđuje spoj ritualnosti sveta podzemlja sa apsolutnim socijalnim dnom kome ti junaci pripadaju, taj veliki broj procedura koje su opraćene potpunom etičkom ispražnjenošću čime on na jedan nov način raslojava svet gangstera. U odnosu na Scorsesea koji je uspeo da prikaže uspon i pad raznih mafijaša vodeći ih kroz situacije koje ih zavode i potom skupo koštaju, Audiard prikazuje svet u kome praktično nema ništa privlačno, ništa što bi zavelo junaka ali isto tako njegov ulazak u svet kriminala prikazuje neizbežnim.
Otud ovaj film nastavlja sa profilisanjem Audiardove poetike negde između Stuarta Kaminskog i njegove teorije homoerotskog u gangsterskim filmovima i Jean Geneta koji je prikazao svet homoseksualne ljubavi među marginalcima, otpadnicima, robijašima.
Scorseseove Italijane i Irce ovde peuzimaju Korzikanci i Arapi, dve marginalizovane grupe koje se naizmenično glože međusobno ali isto tako prikazuju i vertikalnu mobilnost u kojoj su ujedinjeni u odnosu na sve ostale. Zatvor je svojevrsna Viša škola za zločin u kojoj se niko ne rahabilituje već se pod patronatom iskusnih kriminalaca i korpumpiranih čuvara samo specijalizuje.
Vremenom Audiardov zatvor postaje prirodno stanište za junake, mesto sa koga oni vode posao iako ti poslovi ne mogu da im pruže ono što je najvažnije a to je sloboda. U tom pogledu, zatvor služi kao jasna metafora društva u kome se poslovni tokovi, uspesi i neuspesi ne reflektuju na slobodu pojedinca.
Audiard je našao sjajnog protagonistu u tada još sasvim nepotrošenom Taharu Rahimu koji je posle ovog filma postao internacionalna zvezda a ponovio je dobitnu kobinaciju sa Nielsom Arestrupom koji je igrao slične figure od autoriteta u njegovim ranijim filmovima.
UN PROPHETE je svakako jedan od najzanimljivijih francuskih filmova poslednjih nekoliko godina i kapitalan doprinos žanru i to ne samo gangsterskom već i repertoarskom filmu uopšte. UN PROPHTE je ušavši i globalni glavni tok sasvim sigurno otvorio vrata nastanku filmova kao što su ZERO DARK THIRTY sa kojim deli niz članova ekipe.
* * * 1/2 / * * * *
[Swedish]Fjallbackamorden Ljusets drottning 2013 DVDrip XviD AC3-NoGRP
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Frapidmoviez.com%2Fdata%2Fimages%2Fmovies%2F2013-11%2Ffj--llbackamorden--ljusets-drottning.jpg&hash=dc31083ff02e66e2a398e489c5b19cb8365b0add)
http://www.imdb.com/title/tt2183070/?ref_=ttfc_fc_tt (http://www.imdb.com/title/tt2183070/?ref_=ttfc_fc_tt)
Shame the Devil [2013] BRRip XViD-juggs[ETRG]
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Frapidmoviez.com%2Fdata%2Fimages%2Fmovies%2F2013-12%2Fshame-the-devil.jpg&hash=5df3bae80ae49e717d1f965610b4353b0899f768)
http://www.imdb.com/title/tt1753967/?ref_=ttexst_exst_tt (http://www.imdb.com/title/tt1753967/?ref_=ttexst_exst_tt)
Johan Falk 7 Spelets Regler 2012 SWEDiSH DVDRip XviD-iMSORNY
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Frapidmoviez.com%2Fdata%2Fimages%2Fmovies%2F2013-12%2Fjohan-falk--spelets-regler.jpg&hash=3d49be5012601dc181f89d3635484067df6873e8)
http://www.imdb.com/title/tt2239100/ (http://www.imdb.com/title/tt2239100/)
Vendetta 2013 DVDRip,XVID MAJESTIC
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Frapidmoviez.com%2Fdata%2Fimages%2Fmovies%2F2013-12%2Fvendetta.jpg&hash=ea812b854d7c812589002f6bf8349b7a5c6ca3e4)
http://www.imdb.com/title/tt2572632/ (http://www.imdb.com/title/tt2572632/)
Pogledao sam MEA CULPA Freda Cavayea, novi besmisleni i neuverljivi krimić ovog zbilja prehvaljenog francuskog žanrovca koji nažalost nema šta da pruži sem entuzijazma. Ovog puta MEA CULPA u sebi nosi priču Olivier Marchala što je pomalo približava seriji BRAQUO sa kojom deli likove načetih, propalih pandura, i naravno Srbe kao reprezente podzemlja. Međutim, iako BRAQUO nije baš najinteligentnija serija koju smo gledali, štaviše spada među najprijatnije među najglupljim i najuverljivijim, MEA CULPA u sve donosi dodatnu dozu Cavayeove perverzije. Naime, ta njegova sklonost da u triler-potere unese suvišne elemente, da skoro namerno uvede neke apsolutno nepotrebne i neuverljive detalje, postaje već pomalo fascinantna. Naime, u tri igrana filma, od kojih je jedan dogurao do holivudskog rimejka, Cavaye ponavlja iste greške i još uvek se smatra svežom krvlju u domenu policiera.
U filmu MEA CULPA srećom, barem ima te tuposti i efikasnosti serije BRAQUO, tako da film u pojedinim deonicama uspeva da bude simpatično tupav. Međutim, Cavayeova sklonost ka komplikovanju u više navrata kvari sreću, kao i poslovična neuverljivost postavke čaik i za okvire akcionog trilera.
Ipak, MEA CULPA je jedan od onih filmova koje gledamo jer se nadamo da će nam pružiti iskorak u odnosu na holivudski kliše, a a na kraju dobijamo nešto što je ispod nivoa klišea kakvi bi zapali u DTV. No, entuzijazam ka evropskom krimiću i srpski krimosi koje predvodi odlični Velibor Topić mogu biti zanimljivi ljubiteljima i poznavaocima.
* 1/2 / * * * *
...češki neo-noir...
Raluca 2014 DVDrip XviD AC3-NoGRP
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Frapidmoviez.com%2Fdata%2Fimages%2Fmovies%2F2015-05%2Fraluca.jpg&hash=26e4e9bfcabfb132982ba3564923bf087614d821)
http://www.imdb.com/title/tt3896384/ (http://www.imdb.com/title/tt3896384/)
Pogledao sam 25 KILATES Patxija Amezcue, izvanredan španski krimić od grupi ljudi sa margine, iz podzemlja koji se zajedno upliću i triple-cross intrigu na ulicama Barselone. Amezcui je ovo rediteljski debi ali se prethodno već dokazao kao scenarista i moram priznati da je on jedan od onih autora koji su sebi najbolji reditelji.
25 KILATES je koncizan, intenzivan triler, bez viškova, koji zahvaljujući svojoj jezgrovitosti uspeva da dobro zabašuri delove u kojima je "previše pametan za svoje dobro", a takvih delova ima na nekoliko mesta. Ono što je osnovni problem postavke Amezcua uspeva da prevaziđe glumačkom igrom i jako veštom realizacijom, uz izvanrednu fotografiju Sergija Gallarda.
Amezcuin film uspeva da učuva utisak uticaja socijalne melodrame i realističke ubedljivosti, pre svega kroz atmosferu i stil iako je u žanrovskom pogledu nesumnjivo ovo mnogo više crime caper nego studija zločina i života ljudi u podzemlju.
Ono što filmu daje euro-šmek jeste to što nijednom glumcu nije podređen protagonizam junaka. Svi junaci kojih se priča dotakne imaju svoju ariju što je karakterističnije za američki indie krimić nego za mejnstrim. U tom pogledu, iako se protagonizam likova dosta pomera, i uprkos situacija u kojima epizodisti imaju pivotalnu ulogu,
Ipak, na kraju krajeva, Amezcui je važnija priča od samih karaktera iako film ostavlja utisak na početku da će biti obrnuto. Međutim, glumci i likovi su kompatibilni i ova ekipa uspeva da iznese 25 KILATES do željenog efekta.
25 KILATES je kupljen za rimejk i vrlo sam radoznao da vidim u kom smeru će se kretati holivudska intervencija na ovom materijalu.
* * * / * * * *
Pogledao sam SEPTIMO, triler Patxija Amezcue. Posle 25 KILATES smešten u Kataloniji, Amezcua svoj novi film smešta u Buenos Aires. Isto tako, posle prvog filma koji je prodat za rimejk, kao da je želeo da postigne isti rezultat i sa o novim filmom. SEPTIMO ima jednostavnu trilersku premisu, advokat na dan velikog ročišta doživljava veliku krizu - deca mu nestaju tokom rutinske porodične šaljive igre i on kreće da ih traži. Jedino mesto na kome su deca mogla nestati je njegova stambena zgrada, ali prisutna lica nisu jedini osumnjičeni.
Za razliku od 25 KILATES u kome je Barselona kao grad imala značajnu ulogu, u SEPTIMO zgrada dobija ulogu zgrade-protagoniste. Nažalost, zgrada nije dovoljno interesantna i Amezcua gubi taj vrlo bitan adut. Zgrada je arhitektonski intrigantna ali neatraktivna, sa puno belina koje se registruju kao praznina pa SEPTIMO, opet za razliku od 25 KILATES pomalo vuče i na TV film.
Osnovna misterija je solidno sprovedena ali ni postavka ni razrešenje ne nude ništa senzacionalno osim fino spakovanog high concepta. Čini mi se da je u ovom filmu Amezcua odlučio da se zaustavi na high conceptu, ali rezultat je film koji nažalost neće uspeti da se proda Holivudu jer oni za inicijaciju pored koncepta ipak i očekuju i atraktivan film. SEPTIMO je pitak, pošteno urađen triler a nije to ono neameričko ostvarenje koje zaista može da crossoveruje i prevaziđe holivudsku ponudu.
* * 1/2 / * * * *
Pogledao sam LE CONVOI, novi triler Frederica Schoendoerffera. Posle prethodnog filma, Schoendoerffer je morao da orkestrira svoj kambek i LE CONVOI je po mnogim kriterijumima upravo to. Film ima neke zaiste izvaredne domete, pre svega odlično izgleda, u pogledu dizajna, opšte estetizacije, kadriranja, i DP Vincent Gallos zaslužuje sve pohvale. Zatim, akcione scene su izvaredno inscenirane i Schoendoerffer pokazuje da je stvarno na jako visokom nivou.
Ono što je problem filma jeste svojevrsna dramaturška stagnacija u svakom pogledu te reči. Naime, LE CONVOI ima probleme u stvaranju drame. Možda su me filmovi Michaela Manna razmazili ali navikao sam da gledam kriminale koji apsolutno znaju šta rade, a ponekad oni znaju šta rade a publici nije do kraja jasno. Iako za LE CONVOI ne možemo rei da je u bilo kom trenutku zaista nejasan gledaocu, ima dva problema, publika ima teškoće da dokuči šta junaci hoće da izvedu ali i sami junaci su prilično nespremni pošli u svoju akciju. Naprosto, protagonosti ovog filma jako pate od nedostatka plana B što nas dovodi do nekoliko dramskih čvorišta koja nisu na nivou onoga što je Schoendoerffer postigao na nivou fotografije i akcije.
Kada govorim o dramaturgiji, tu ne mislim isključivo na scenario već i na pojedine montažne aspekte ovog filma i načina na koji je sklopljen. Ali, ipak većina problema ipak kreće iz scenarija, i nekih motivacija koje su postavljene kako bi otvorile neke situacije ali su mogle biti ubedljivije plasirane. To se odnosi na niz motiva, među njima je svakkao ključni, pitanje taoca sa kojim skončaju naslovni drug runneri.
Najjača glumačka karika je Benoit Magimel, ali njemu je posao dodatno olakšan time što je izuzetno cool i od svih junaka filma ponajviše shvata šta treba raditi kada stvari krenu nizbrdo. Ostali nisu baš tako snalažljivi u krizi pa samim tim, nisu ni toliko cool kada krenu nevolje.
Jacques Audiard nas je s druge strane takođe malo razmazio svojim "masnijim" prikazima marokanskog i alžirskog podzemlja, pa u tom pogledu LE CONVOI deluje malo "uopšteno".
Za standarde evropskog filma, LE CONVOI bi možda mogao da pretenduje i na * * * ali ako imamo u vidu Schoendoerfferov minuli rad i očekivanja, moramo ipak biti malo stroži. Ovaj film je definitivno povratak u formu ali još uvek nije onaj rezultat koji smo od Schoendoerffera očekivali.
* * 1/2 / * * * *