Dragi prijatelji i komšije (kako bi to sam deda Kurt rekao), ono što smo već neko vreme najavljivali bliži se realizaciji. U pripremi za štampu su dva romana Kurta Vonegata, i to Doručak šampiona i Vremetres. Da li će se pojaviti do Sajma zavisi isključivo od agilnosti Belog puta (koji je do sada ohoho puta dokazao da je itekako agilan), ali ono što je važno jeste da su knjige tu, a da će se objavljivanje izabranih Vonegatovih dela nastaviti.
Prava su kupljena za još pet naslova koji će se sukcesivno pojaviti (nadam se, posluže li zdravlje i konjuktura na tržištu) do kraja marta 2008: Oko sokolovo (Deadeye Dick), Galapagos, Plavobradi, Klanica Pet i Kolevka za macu.
Radosna vest za moju malenkost jeste opredeljenje izdavača da svi prevodi budu iz iste, tj. moje ruke, tako da ću i ranije objavljene Vonegatove knjige raditi ja.
U izgledu je i dopuna ovog izbora dodatnim naslovima tokom 2008, kao što su: Sirens of Titan, Jailbird, God Bless You Mr. Rosewater, Welcome to the Monkeyhouse... tako da će jedan od najznačajnijih američkih pisaca XX veka konačno biti dostojno predstavljen srpskom čitaocu.
:!:
Quote from: "Goran Skrobonja"Radosna vest za moju malenkost jeste opredeljenje izdavača da svi prevodi budu iz iste, tj. moje ruke, tako da ću i ranije objavljene Vonegatove knjige raditi ja.
... tako da će jedan od najznačajnijih američkih pisaca XX veka konačno biti dostojno predstavljen srpskom čitaocu.
:!:
aferim!
u kvalitet prevoda ne sumljam :wink: a da li ono 'dostojno' uključuje i bar neke male predgovorčiće, komentare, priloge, ili samo goli vonegatov text bez ikakvog propratnog materijala o njemu i nj. delu? mislim, kad već objavljuješ TOLIKA dela jednog autora, implicira se neki njegov značaj, pa možda nije zgoreg da se i tom nj. značaju i mestu u savr. svet. knjiž. napiše koja.
Aferim i s moje strane. Eto nečeg što sigurno pazarim na Sajmu.
Quote from: "Ghoul"a da li ono 'dostojno' uključuje i bar neke male predgovorčiće, komentare, priloge, ili samo goli vonegatov text bez ikakvog propratnog materijala o njemu i nj. delu? mislim, kad već objavljuješ TOLIKA dela jednog autora, implicira se neki njegov značaj, pa možda nije zgoreg da se i tom nj. značaju i mestu u savr. svet. knjiž. napiše koja.
Gospodin Vuletić je spreman da uvrsti i relevantne tekstove o Vonegatovom delu - verovatno kao pogovore u
Klanici Pet ili
Kolevki za macu... Problem je trenutno u tome što zajedno pokušavamo da nađemo najpogodnije autore takvih tekstova. Ali, s obzirom na to da će ta dva - najznačajnija - naslova iz Vonegatove bibliografije najverovatnije biti objavljena hronološki na kraju ovog - nazovimo to tako - "Prvog kola" Izabranih dela, ima dovoljno vremena da adekvatni prilozi budu i napisani.
But thank you for being on your toes... :)
Jedva čekam! :!:
Pa,hoce li biti ovih knjiga za sajam ili niste ohoho i te kako agilni? :evil:
Quote from: "Alexdelarge"Pa,hoce li biti ovih knjiga za sajam ili niste ohoho i te kako agilni? :evil:
Koliko sam obavešten, glavni problem je dizajn korica. Boban ti je prava adresa za to pitanje.
Quote from: "Goran Skrobonja"Quote from: "Alexdelarge"Pa,hoce li biti ovih knjiga za sajam ili niste ohoho i te kako agilni? :evil:
Koliko sam obavešten, glavni problem je dizajn korica. Boban ti je prava adresa za to pitanje.
Ma,stavljajte bilo kakve korice,grehota je propustiti sajam.Omot ne sme da bude vazniji od sadrzaja.
Hm, pa ja kupujem isključivo one stvari kod kojih mi se sviđa omot.
Quote from: "Alexdelarge"Quote from: "Goran Skrobonja"Quote from: "Alexdelarge"Pa,hoce li biti ovih knjiga za sajam ili niste ohoho i te kako agilni? :evil:
Koliko sam obavešten, glavni problem je dizajn korica. Boban ti je prava adresa za to pitanje.
Ma,stavljajte bilo kakve korice,grehota je propustiti sajam.Omot ne sme da bude vazniji od sadrzaja.
Zar misliš da BP može staviti svoj logo na MAKAR KAKVE korice?
Zlobnici bi rekli da posle Metabarona 1, BP moze da stavi logo na bilo kakve korice. :evil:
No ja to nikako ne bih rekao. 8)
Quote from: "DušMan"Zlobnici bi rekli da posle Metabarona 1, BP moze da stavi logo na bilo kakve korice. :evil:
No ja to nikako ne bih rekao. 8)
Ostavimo zlobnike da se krčkaju u sopstvenoj zlobi - njih ionako nema na ovom forumu. :)
Naravno.
Trenutno smaram egzistencijalno pitanje; šta li je to Gospod imao na umu kad je zlobu uvrstio na 7-listu a pragmatičnost izostavio?
:) :wink: :lol: :evil:
Gotov prevod Deadeye Dick-a. Počeo da radim Galapagos. Dizajn korica još nije na vidiku. Predlažem da se otvori javna rasprava pa da idejno rešenje koje dobije najviše glasova bude i usvojeno, ne bi li se sve tri prevedene i lektorisane knjige (Doručak šampiona, Vremetres i Oko sokolovo) eventualno pojavile pre blagdana...
Da citiram Deadeye Dick-a:
"To do is to be" - Socrates
"To be is to do" - Jean Paul Sartre
"Do be do be do" - Frank Sinatra
A to je Vonegatovo! Video sam to na jednoj majici, dobra je fora, samo što je umesto Sartra naveden Platon, ali tako mu je to...
Quote from: "mac"A to je Vonegatovo! Video sam to na jednoj majici, dobra je fora, samo što je umesto Sartra naveden Platon, ali tako mu je to...
Ne znam je li izvorno njegovo - glavni junak kaže kako mu je taj grafit zapao u oči, naškraban na pločici u muškom klozetu na aerodromu...
Živo me zanima kako si to preveo s obzirom da deluje veoma zapetljano.
Quote from: "Meho Krljic"Živo me zanima kako si to preveo s obzirom da deluje veoma zapetljano.
Tja. Sa fusnotom. Kako drugačije?
Hocemo knjige pre blagdana!!!
Quote from: "Goran Skrobonja"Quote from: "Meho Krljic"Živo me zanima kako si to preveo s obzirom da deluje veoma zapetljano.
Tja. Sa fusnotom. Kako drugačije?
Pa, baš. Ne da nemam ideju nego bih, čini mi se, zaplakao na tom mestu da sam ja to morao da prevodim. Inače, podržavam DušManov pravični i razumni zahtev.
Quote from: "Meho Krljic"Quote from: "Goran Skrobonja"Quote from: "Meho Krljic"Živo me zanima kako si to preveo s obzirom da deluje veoma zapetljano.
Tja. Sa fusnotom. Kako drugačije?
Pa, baš. Ne da nemam ideju nego bih, čini mi se, zaplakao na tom mestu da sam ja to morao da prevodim. Inače, podržavam DušManov pravični i razumni zahtev.
Evo kratkog predgovora za knjigu
Deadeye Dick (izdavač se neće ljutiti), iz kojeg se može videti zašto sam naslov preveo kao "Oko sokolovo". Po glavi mi se još vrzmalo "Đoka Frljoka" i "Šime u sridu" ali nekako mislim da je ovaj izbor najbezbolniji...
PREDGOVOR
"Dedaj Dik", kao i "Barnakl Bil" jeste nadimak za mornara.
Dedaj je zaobljena drvena klada, obično obavijena užetom ili gvožđem, puna rupa. Kroz te rupe provlači se mnoštvo konopaca, najčešće za potporu ili fiksiranje katarke, na staromodnim jedrenjacima. Ali na američkom Srednjem zapadu moje mladosti, Dedaj Dik je bio, baš kao i "Oko sokolovo", počasni naziv za osobu koja virtuozno rukuje vatrenim oružjem.
Stoga je to neka vrsta amfibije među nadimcima. Nastao u okeanu, da bi se prilagodio životu na kopnu.
Postoji u ovoj knjizi nekoliko recepata čija je uloga da posluže kao muzičke međuigre za pljuvačne žlezde. Njihovo prisustvo nadahnuto je Američkim kuvarom Džejmsa Birda, Klasičnim italijanskim kuvarom Marsele Hazen, te Afričkim kuvarom Bije Sendler. Međutim, malo sam menjao originalne recepte – tako da ovaj roman niko ne bi trebalo da koristi kao kuvar.
Ionako bi svaki ozbiljni kuvar ili kuvarica trebalo već da ima originale u svojoj biblioteci.
U ovoj knjizi postoiji i jedan pravi hotel, Grand hotel Olofson u Porto Prensu, na Haitiju. Obožavam ga, a isto to bi osećao bezmalo svako drugi. Moja draga žena Džil Kremenc i ja boravili smo tamo u takozvanoj "Kolibi Džejmsa Džojsa" koja je sagrađena kao operaciona sala u vreme kada je hotel bio glavni štab brigade marinaca Sjedinjenih Država koje su okupirale Haiti ne bi li tamo zaštitile američke finansijske interese, od 1915. do 1934. godine.
Spoljašnjost te asketske drvene kutije naknadno je ukrašavana fantastičnim liciderskim slagalicama kao i ostatak hotela.
Uzgred, valuta na Haitiju zasniva se na američkom dolaru. Koliko god da vredi jedan američki dolar, toliko vredi i haićanski dolar, a pravi američki dolari su u širokoj upotrebi u platnom prometu. Međutim, izgleda da na Haitiju ne postoji način za povlačenje pohabanih dolarskih novčanica i njihovu zamenu novim. Zato je tamo uobičajeno da se krajnje ozbiljno ponašaju prema dolaru tananom poput cigaret-papira i skupljenom tako da se može porediti sa markom za avionsku poštu.
Pronašao sam jednu takvu novčanicu u svom novčaniku kada sam se pre nekoliko godina vratio kući sa Haitija, pa sam je poslao natrag poštom Alu i Su Sajc, vlasnicima i domaćinima Olofsona, zamolivši ih da je puste u njeno prirodno okruženje. U gradu Njujorku ne bi opstala niti jedan jedini dan.
Džejms Džojs (1921–1977), američki romansijer, zapravo se venčao sa svojom ženom Glorijom u Kolibi Džejmsa Džojsa pre nego što je ova dobila to ime. Stoga mi je bukvalno bila čast što sam tamo boravio.
Navodno, tamo se pojavljuje duh – ne duh Džejmsa Džojsa, već nekog drugog. Uopšte ga nismo videli. Oni koji jesu opisuju mladića u beloj jakni, možda nekakvog bolničara. Postoje dvoja vrata, zadnja, koja se otvaraju u glavnu hotelsku zgradu, i ulazna koja se otvaraju prema verandi. Navodno, duh prati istu putanju kad god se pojavi. Uđe na zadnja vrata, potraži nešto u komadu nameštaja kojeg tamo više nema, a onda izađe na prednja vrata. Nestane dok prolazi kroz ulazna vrata. Nikada ga nisu videli u glavnoj hotelskoj zgradi niti na verandi.
Moguće je da ima nečistu savest u vezi s nečim što je učinio ili video dok je koliba bila operaciona sala.
U ovoj knjizi se pominju četiri stvarna slikara, jedan živi i trojica mrvih. Onaj živi je moj prijatelj iz Atine u državi Ohaju, Klif Makarti. Mrtvi su Džon Retig, Frenk Duvnek i Adolf Hitler.
Klif Makarti je otprilike mojih godina i manje-više iz mog dela Amerike. Dok je studirao slikarstvo, u glavu su mu utuvili stav da je najgori slikar onaj eklektičan, koji pozajmljuje i odavde i odande. Ali sada je priredio izložbu svojih dela iz perioda od trideset godina na univerzitetu Ohajo, pa kaže: "Primećujem da sam bio eklektičan." On slika jake i ljupke slike. Meni je omiljena "Umetnikova majka kao nevesta 1917. godine." Njegova majka je picnuta, toplo je godišnje doba, a neko ju je ubedio da pozira na pramcu čamca sa veslima. Čamac je u savršeno nepomičnom, uskom rukavcu vode, rečici možda, tako da je druga obala, naskroz olistala, udaljena samo petnaest metara. Ona se smeje.
Zaista je postojao Džon Retig, a njegova slika u Muzeju umetnosti u Sinsinatiju, "Raspeće u Rimu", onakva je kao što sam je opisao.
Zaista je postojao Frenk Duvnek, i ja zapravo imam jednu njegovu sliku, "Dečakovu glavu." To je blago koje mi je ostalo od oca. Ranije sam mislio da je to portret mog brata Bernarda, toliko liči na njega.
I zaista je postojao Adolf Hitler, koji je studirao slikarstvo u Beču pre Prvog svetskog rata i čija je najbolja slika možda bila "Bečka franjevačka crkva."
Objasniću glavne simbole u ovoj knjizi.
Tu je jedan potcenjeni, prazni umetnički centar u obliku sfere. To je moja glava dok mi se primiče šesnaesti rođendan.
Tu je eksplozija neutronske bombe u naseljenoj oblasti. To je iščeznuće mnogobrojnih ljudi za koje sam mario u Indijanapolisu kada sam počeo da se bavim pisanjem. Indijanapolis je tamo, ali ljudi više nema.
Haiti je grad Njujork, gde sada živim.
Farmaceut i evnuh koji pripoveda priču jeste moja seksualnost u opadanju. Zločin koji je počinio u detinjstvu predstavlja sve ono loše što sam ikad uradio.
Ova knjiga je izmišljena, nije istorija, te na nju niko ne treba da se poziva. Kažem, na primer, da je ambasador Sjedinjenih Država u Austrougarskoj u vreme kad je počeo Prvi svetski rat bio Henri Klovs iz Ohaja. U to doba je ambasador zapravo bio Frederik Kortlend Penfild iz Konektikata.
Isto tako velim da je neutronska bomba neka vrsta čarobnog štapića koji ljude ubija momentalno, ali njihovu imovinu ostavlja neoštećenu. To je fantazija pozajmljena od onih koji vatreno zagovaraju Treći svetski rat. Prava neutronska bomba, koja bi eksplodirala u naseljenoj oblasti, izazvala bi mnogo više patnji i uništenja nego što sam ja opisao.
Takođe sam pogrešno protumačio kreolski, baš kao što bi i glavni lik, Rudi Volc, mogao da uradi učeći taj francuski dijalekt. Kažem kako on ima samo jedno vreme – prezent. Kreolski izgleda kao da ima samo to jedno vreme početniku, naročito ako oni koji mu se obraćaju znaju da je sadašnje vreme najlakše vreme za njega.
Mir.
– K.V.
:?:
you tease, you!
Pre blagdana, dakako!
Dokle se stiglo?Ima li kakvih novosti?
Quote from: "Alexdelarge"Dokle se stiglo?Ima li kakvih novosti?
Odabran je format i oprema za knjige (jej!) i u februaru bi trebalo da budu odštampane prve 4 (Doručak, Oko, Vremetres & Galapagos).
Quote from: "Goran Skrobonja"Quote from: "Alexdelarge"Dokle se stiglo?Ima li kakvih novosti?
Odabran je format i oprema za knjige (jej!) i u februaru bi trebalo da budu odštampane prve 4 (Doručak, Oko, Vremetres & Galapagos).
Lepo. :!:
"Galapagos" preveden. Đavolski dobra knjiga!
Quote from: "Goran Skrobonja""Galapagos" preveden.
PONOVO?
zar je prethodni prevod bio toliko loš?
Quote from: "Ghoul"Quote from: "Goran Skrobonja""Galapagos" preveden.
PONOVO?
zar je prethodni prevod bio toliko loš?
Prethodni prevod je bio objavljen leta gospodnjeg tisuću devetsto devedesetog u Biblioteci Zora (Grafički zavod Hrvatske), u prijevodu Marija Suška. Da li je bio dobar ili loš ne bih umeo da c(ij)enim jerbo ga nisam čitao. Jednostavno ceo komplet Vonegata u izdanju Belog puta treba da bude, što bi Vule rek'o, "od jedne ruke." To znači da radim ponovo i "Klanicu pet" i "Kolevku za macu." (Preostao je još "Plavobradi" i to će biti komplet od 7 knjiga).
Ima li kakijeh vesti?
Quote from: "Kastor"Ima li kakijeh vesti?
To sam i ja hteo da pitam pre neki dan, al ' mislim se,bolje da pustim nekog drugog, sto mene da naruze k'o pseto. :evil:
'Ajde, ti zapitkuj sredinom, a ja ću krajem meseca. Ako pozovu šintere stavićemo ogrlice.
av, av. :wink:
"Galapagos" je trenutno na lekturi. Premda to ne mora ništa da znači. Uskoro ću se latiti i "Plavobradog." Sve mi miriši na to da će BP da pripremi komplet za ovogodišnji BG Sajam...
Uh, sve odjedared, treba to isfinansirati...
1. Nabaviti sodium pentatol,
2. Ubrizgati babi da "seti" gde je sakrila porodični nakit,
3. Ne razmišljati na engleskom o babi i porodičnom nakitu u istoj rečenici.
ako je tvoja baba – zapravo deda, onda možeš razmišljati na engleskom o dedi i porodičnom nakitu u istoj rečenici.
glede financija: ubeđen sam da pojedinačna knjiga neće koštati više od 800 din (na sajmu), prema tome, nekoliko žrtvovanja zarad umetnosti u picinom parku poštedeće i babine dragulje!
:idea:
Hoćeš ti da budeš žrtva i tako pomogneš ortaku? :lol:
Vidiš kako je ghoul temeljito upućen u stvari.
Iako je Kastor rekao da ce da zapitkuje krajem meseca (ostalo je svega jos nekoliko minuta) da priupitam ja: ima li nesto od ovog cuda za Vasar knjiga 2008.?
We are waitin'... :))
Ovo kad god bude, isplatice se chekanje!
Quote from: Gil-galad on 21-10-2008, 03:35:36
We are waitin'... :))
Ovo kad god bude, isplatice se chekanje!
Pa šta je bilo, da li se isplatilo čekenje? Bilo bi lepo da ponovo pročitam GALAPAGOS. Zna neko nešto o ovome?
Prevedno je i lekturisano pet knjiga - Galapagos, Oko sokolovo, Doručak šampiona, Vremetres i Plavobradi. Ostala je još Klanica 5 i Kolevka za macu koje ću uzeti u rad kada bude jasnije kada je objavljivanje planirano. Pošto je - koliko znam - i pitanje formata i dizajna manje-više rešeno, ne vidim nikakvu prepreku da se svih završenih 5 knjiga pojave za Sajam knjiga. Ali podrobnije informacije potražite na izvoru, tj. od Bobana.
Ima li sanse da knjige objavi Paladin, kad vec nece/ne moze BP?
Nema. A Beli put hoće.
Quote from: Goran Skrobonja on 19-06-2009, 08:06:47
Prevedno je i lekturisano pet knjiga - Galapagos, Oko sokolovo, Doručak šampiona, Vremetres i Plavobradi. Ostala je još Klanica 5 i Kolevka za macu koje ću uzeti u rad kada bude jasnije kada je objavljivanje planirano. Pošto je - koliko znam - i pitanje formata i dizajna manje-više rešeno, ne vidim nikakvu prepreku da se svih završenih 5 knjiga pojave za Sajam knjiga. Ali podrobnije informacije potražite na izvoru, tj. od Bobana.
Taj izvor je, nažalost, krajnje nepouzdan kad se o informacijama radi.
Boban je samo tehničko lice u ovom slučaju i uradiće najbrže i najbolje kada stigne odluka odozgo.
ima li nesto od ovog cuda za Vasar knjiga 2009.?
može lako da se desi da bude...
moram, da nešto iznesem
video sam, da je ova knjiga več jednom izašla:
Vonegat: Kolevka za macu (Kentaur)
i vidim, da se sprema novo izdanje
taj je roman izašao i u sloveniji
kao
Mačja zibka
eee
u tom romanu nema ni mace ni koljevke
mislim, da je tamo samo jedna pesma, koja se odnosi na macu ili nešto slično
šta je onda Cat's Cradle
pa, to je ona igrica špagom
koju ovijate i izvračate prstima
kod nas u sloveniji se zove
nebeške lestvice
zbilja mi nije jasno, odkud dolazi kolijevka za macu
i nije mi jasno, što sam propustio...
Quote from: sigismundus on 12-09-2009, 03:01:15
...u tom romanu nema ni mace ni koljevke...
...zbilja mi nije jasno, odkud dolazi kolijevka za macu
i nije mi jasno, što sam propustio...
Citat iz knjige:
QuoteI tako, otac je neko vreme posmatrao petlju od kanapa, a onda je stao da je premeće po prstima. Napravio je među prstima figuru od kanapa koja se zove 'kolevka za macu'. Ne znam gde je otac naučio kako se to radi. Možda od svog oca. Znate, njegov otac je bio krojač, tako da je, kad je otac bio dečak, unaokolo stalno moralo biti konca i kanapa.
Ako sam svog oca ikad video da igra ono što bi neko drugi zvao igrom, najpribližnije tome bilo je pravljenje te kolevke za macu. Trikovi i igre i pravila koje su izmišljali drugi ljudi bili su za njega potpuno neupotrebljivi. U knjizi isečaka, koju je pravila moja sestra Anđela, nalazio se isečak iz časopisa Time u kome je neko upitao oca koje igre igra da bi se odmorio, a on odgovara: 'Zašto da se gnjavim s izmišljenim igrama kad je u toku toliko mnogo stvarnih?'
Mora da je samog sebe iznenadio kad je od kanapa napravio kolevku za macu, a možda ga je to podsetilo na sopstveno detinjstvo. Najednom je izašao iz radne sobe i uradio nešto što nikad ranije nije činio. Pokušao je da se igra sa mnom. Ne samo da se nikad ranije nije igrao sa mnom; jedva da je sa mnom i razgovarao.
No, kleknuo je na tepih pored mene, i pokazao mi zube, i mahao mi pred licem tom gužvom od kanapa. 'Vidiš? Vidiš? Vidiš?' pitao je. 'Kolevka za macu. Jel' vidiš kolevku za macu? Jel' vidiš gde spava lepa cica-maca? Mjau. Mjau.'
Njegove pore izgledale su velike kao mesečevi krateri. Uši i nozdrve bili su puni dlaka. Zbog dima cigare smrdeo je kao ralje pakla. Tako izbliza moj otac je bio nešto najružnije što sam ikad ugledao. Stalno sanjam o tome.
A onda je zapevao. 'Buji-baji maca, na vr' drveta', pevao je, 'a kad vetar dune, kolevka se zaljulja. Slomi li se grana, kolevka će pasti. S njom pade i maca, i eto Propasti.'
Grunuo sam u plač. Skočio sam i izjurio iz kuće što sam brže mogao.
I još jedan:
QuoteMali Njutn se promeškoljio.
Još poludremljiv, prineo je ruke crne od boje ustima i bradi, ostavivši onde crne mrlje. Protrljao je oči i oko njih takođe napravio crne mrljotine.
"Zdravo", reče mi sanjivo.
"Zdravo", rekoh. "Dopada mi se vaša slika."
"Vidite li šta predstavlja?"
"Pretpostavljam da za svakog drugo."
"To je kolevka za macu."
"Aha", rekoh. "Vrlo dobro. Grebotine su kanap. Tačno?"
"Jedna od najstarijih igara koje postoje, ta s kanapom. Znaju je čak i Eskimi."
"Ma nemojte."
"Stotinama hiljada godina, možda i više, odrasli su deci pred nosom mlatarali gužvom od kanapa."
"Mhm."
Njutn je ostao sklupčan u stolici. Ispružio je ruke umazane bojom, kao da je među njima razapeta kolekva za macu. "Nije čudo što deca odrastu šašava. Kolevka za macu nije ništa drugo do gomila iksova među nečijim šakama, a klinci gledaju i gledaju i gledaju sve te iksove..."
"I?"
"Nema nikakve proklete mace i nema nikakve proklete kolevke."
jap, OK
Cat's Cradle znači ovo:
http://en.wikipedia.org/wiki/Cat%27s_Cradle (http://en.wikipedia.org/wiki/Cat%27s_Cradle)
na slovenskom se zove to nebeške lestvice
kako se to zove na srbskom?
dobro, da razmotrimo srž problema
težak je to zadatak prevodioca
originalni naslov je Cat'Cradle
čista engleska fraza, koje se ne sme prevodit dosklovce, nego se mora uzeti ekvivalent fraze iz domačeg jezika, iz slovenskog dakle, nebeške lestvice
da pokažem na drugom primjeru
englez kaže
it's raining cats and dogs
pa prihvatimo to kao frazu, koja je ujedno i naslov romana
a pisac je u romanu na račun te fraze spleo par štosova oko psa i mačaka (kad smo več kod mačaka:))
verujem, da me razumete, zašto sam protiv prevoda, kiši tako kao da bi psi i mačke padale s neba
na slovenskom bi se to prevelo
dežuje kot iz škafa
znači frazeološki prevod
slovenska fraza za englesku frazu
naprimer
znači apsolutno sam protiv, da se u jezik, moj jezik, unosi doslovce prevedena engleska fraza
baš me briga rečenica mačja zibka
meni ne znači ništa
dakle ili napisati pravu domaču frazu ili promeniti naslov, to je prvi deo rešenja
drugi deo je jeben
kako to u tekstu rešiti
neče bit lako
ali takvih primjera ima nonstop, nije to nešto posebno
povremeno se to rešava fus notama, ali protiv sam toga
nije to esej, to je literatura, koja se čita, to je pitko čtivo, koje teče kao potočič, i kojeg upijamo kao vodu, kad smo žedni
a ne da se zaustavljamo i čitamo fusnote
ne mislim sad tražit rešenja, jer to ne prevodim
al ipa, šta bih ja napravio
pa nekako bih to objasnio u tekstu
uzeo bi si toliko prevodilačke slobode
recimo, totalno hipotetično
kazao bih,
evo to so nebeške lestvice, sicer pa si jih lahko predstavljamo tudi kot zibko, v kateri bi spala mačka
pa onda nastavljam štos sa mačkom
no još uvek bi želeo odgovor na pitanje
jer sam znatiželjan
kako se na srbskom kaže cat's cradle
a zbilja mislim, da če prevodioc imati težak posao
ako jednostavno ne odluči, da ide linijom manjeg otpora
i napravi tako, kao što je več napravljeno
Jedini ekvivalentan izraz na srpskom koji sam ja čula je kolariću-paniću (nekada je išla i emisija za decu sa tim nazivom). Neka me ispravi neko sa više iskustva.
Na srpskom je to verovatno igra "Kolariću-paniću", samo kako bi se onda za potrebe one poente sa iksevima i macama održao ovaj naziv? "Nema ovde nikakvog ni Kolarića ni Panića"?
Mada, nije to ni bitno kako se knjiga zove (valjda je Led Devet neki alternativni naziv) jer je sama knjiga užasno slaba. Satira religije promašuje poentu, cinično viđenje ljudske prirode se završava u nekakvom, šta znam, samodopadljivom nihilizmu, nauka je pogrešna i apsurdna - i najveći greh od svih - krajnje je neduhovita uprkos tome (a možda baš zbog toga) što se bez prestanka trudi da to bude.
edit:kucanje
Ene, uskoči angel011 u međuvremenu...
E, i da sam ja neka vlast, ja bih pre Vonegata, koji je već solidno prevođen, objavio sabrana dela Richarda Brautigana - e to je pravi otkačenjak.
hvala obojici :)
no, Goran verovatno nije baš oduševljem našom digresijom
al neče nam zamjeriti, jelte?
Quote from: chovekoid on 12-09-2009, 14:10:32
Mada, nije to ni bitno kako se knjiga zove (valjda je Led Devet neki alternativni naziv) jer je sama knjiga užasno slaba.
Chovekoid, ne diraj mi
Kolevku za macu! To mi je jedna od omiljenih knjiga. xtwak
I ja sam u principu protiv bukvalnog prevođenja naslova, ali u ovom slučaju teško je naslov prevesti drugačije, baš zbog tih referenci u knjizi na kolijevku i na macu. Ja bih naslov ostavio takav kakav jeste i u dao objašnjenje u predgovoru. Ili u fusnoti odmah na početku knjige.
jah, pročitao sam knjigu Trout Fishing in America od Brautigana
pre par decenija
morao sam otiči na wikipediu, da se prisetim, koja je knjiga to uopše bila
najtoplije su mi je preporučili
ali mi jednostavno nije legla
jedva sam došao do kraja
i jes, pravi je otkačenjak
Izvinjavam se što diram u uspomene - ja pamtim kao izuzetno napornu i besciljnu - a sećam se kako sam je pun nade uzeo iz biblioteke...mada, istina, odavno je bilo.
Ali sumnjam da bi i sad bilo drugačije - nekako mi Vonegat ne štima, dok mi se druge neke knjige pisaca, koji su, navodno, srodni (iz takozvane grupe "fabulatora") baš dopadaju.
Recimo, roman "Šta li se dogodilo sa mrzovoljnim Gasom iz Čikaških medveda" Roberta Kuvera je izvanredan...
Od 7 naslova koje će Beli put objaviti, nove (moje) prevode ima ukupno 5, i to su premijerna Vonegatova izdanja na srpskom: Doručak šampiona, Vremetres, Plavobradi, Oko sokolovo i Galapagos. Kolevka za macu i Klanica 5 su već prevođene, prevodi su dobri, i koliko god ja želeo da mi se ime nađe i na tim knjigama (obe obožavam još od nežne mladosti), nema nekih preterano racionalnih razloga da se ponovo prevode. I da, ja bih zadržao naslov Kolevka za macu jer se frazeološki ne može prevesti na srpski na iole zadovoljavajući način (za razliku od Deadeye Dick-a tj. Oka sokolovog).
to ima ime i u srpskom, ali ga ja ne znam.
Popularna igra naših predaka, jednostavno mora da ima neko ime.
Apsolutno je pogrešno to prevoditi kao "kolevka za macu"
meni je Player Piano genijalna knjiga
oftopičarim :)
Quote from: Boban on 12-09-2009, 17:44:39
to ima ime i u srpskom, ali ga ja ne znam.
Popularna igra naših predaka, jednostavno mora da ima neko ime.
Apsolutno je pogrešno to prevoditi kao "kolevka za macu"
Super.Predloži Vuletu da knjiga izađe s naslovom "Popularna igra naših predaka koja jednostavno mora da ima neko ime." "Kolevka za macu" je daleko bolji i tačnij prevod nego, recimo, šta ja znam... "Histerični sneg"?
Pa, može da se prevede sa "Kolariću-Paniću" i da izazove gomilu pogrešnih asocijacija. I da prevodilac onda nema pojma kako da prevede igre rečima koje uključuju kolevku i macu. xfrog
Hrvatski pisac Zarko Milenic pise o ovom problemu:
Sjećam se dobro osvrta na roman Kurta Vonneguta "Cat's Cradle" koji je na srpski jezik preveden kao "Kolevka za macu". Pisac prikaza se osvrće na propuste prevoditelja i navodi primjere. Pamtim samo zamjerku prijevoda imena jednog od glavnih junaka. U originalu piše Newton, a u prijevodu Njuton, a ne Njutn. Aluzija u tom romanu na Isaca Newtona je očita.
Autor tog prikaza se nije osvrnuo na pogrešno preveden naslov tog romana. Naime "Kolevka za macu" je doslovan prijevod naslova izvornika. Riječ je o igri. U svojoj "Enciklopediji naučne fantastike" Zoran Živković predlaže za naslov prijevoda tog romana "Premetanje uzice". No to je tek opis te igre. U srpskom jeziku je naziv te igre "pačja petlja", dok Mario Suško predlaže "Svračje oči". Suško je profesor na Nassau Community College on Long Island u New Yorku, pjesnik, antologičar i prevodilac Vonnegutovog romana "Galapagos" na hrvatski jezik. Zapravo bi još bolje na hrvatskom glasio prijevod naslova Vonnegutovog romana kao "Svračje noge".
Moram da priznam da nikad nisam cuo za "pačju petlju", iako se sećam da sam u detinjstvu igrao ovo sa roditeljima.
e, ovo je zbilja impozantno
mica, otkud si ti došao, bogami?
Ima ona poznata pesma Harrya Chapina (obradio je Ugly Kid Joe), "...And the cat's in the cradle and the silver spoon, little boy blue and the man on the Moon..." koju bi jamačno trebalo prevesti kao "Kolariću Paniću pletemo se samiću."
Ili da ubacimo tu negde možda i jarjačkinje-barjačkinje? Ili i okolo salata? Trule kobile, anyone?
ma, ne ljuti se gorane
sve je to akademsko
ti češ odraditi posao kako znaš, da je u redu
svi to znamo
al debata je vraški zanimivljiva
uzgred, ima još jedan problem
ta je knjiga več unešena pod tim naslovom
i eventuelni novi naslov mogao bi zavesti mnoge čitatelje...
http://en.wikipedia.org/wiki/File:CatsCradle%281963%29.jpg (http://en.wikipedia.org/wiki/File:CatsCradle%281963%29.jpg)
to je definitivno to, pitao sam sada ljude koji znaju kako se igra zove na srpskom:
Kolaricu Panicu - uvodna spica i odjava (http://www.youtube.com/watch?v=r7qVnJm5Bdo#normal)
Javilo mi se da sam ja već otkrio ovu toplu vodu, i zaista:
http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?topic=4549.msg104893#msg104893 (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?topic=4549.msg104893#msg104893)
Uzgred, pretraga sa samog sajta ne radi kako treba. Kad sam tražio reči "kolariću paniću" dobio sam samo jednu temu, ali kad sam tražio iz Gugla dobio sam četiri teme.
pa odavno smo shvatili da je Google indexiranje mnogo bolje nego naše lokalno.
Fusnota sve rešava.
Ako išta mrzim u romanima, to su fusnote.
Samim tim što se neka knjiga prevodi prihvatamo da će se mnoge stvari pogubiti; to je jednostavno neminovnost, zašto još smarati čitaoca sa objašnjavanjem koje možda zadovoljava radoznalost ali narušava estetiku.
Quote from: Boban on 13-09-2009, 09:09:53
Ako išta mrzim u romanima, to su fusnote.
Samim tim što se neka knjiga prevodi prihvatamo da će se mnoge stvari pogubiti; to je jednostavno neminovnost, zašto još smarati čitaoca sa objašnjavanjem koje možda zadovoljava radoznalost ali narušava estetiku.
Zato što mnoge reference koje su stranom čitaocu same po sebi potpuno jasne, našem neće značiti apsolutno ništa - a ako se izbace, opasno se narušava integritet proznog tkiva originala. Naravno, isto važi i u obrnutoj situaciji - ako neko prevodi na strani jezik roman čija se radnja dešava u Beogradu, pa glavni junaci u nekom kontekstu pomenu, na primer, Tihog i Prleta - kako će dotični to rešiti, ako ne fusnotom?
Evo aktuelnog primera iz
Uporišta koje upravo prevodim za Alnari:
Jedan od glavnih junaka, Leri Andervud, pre svog bekstva iz Njujorka opustošenog smrtonosnim supergripom upoznaje Ritu, ženu koja je trideset godina starija od njega, i njih dvoje reše da napuste grad pun mrtvaca koji se raspadaju i zaudaraju na junskoj vrućini. Dok idu ulicom, jedan od retkih preživelih startuje ih s koferom u ruci i nudi Leriju milion dolara da mu dozvoli da Ritu kresne. Pošto Leri to odbije i oni nastave dalje, Rita šaljivo nazove tog tipa imenom Džon Beresford Tipton - što je referenca koju ni sam Leri ne shvata, zbog razlike u godinama.
Posredi je zapravo lik ,,Dobročinitelja" iz TV serije
Milioner koja se prikazivala na mreži CBS od 1955-1960. Bio je prikazan kao polupenzionisani industrijalac skriven visokim naslonom svoje fotelje, tako da su gledaoci mogli da vide samo njegovu desnu ruku kojom je svake nedelje posezao za čekom od milion dolara kako bi ga dao svom sekretaru, čiji je zadatak bio da odnese taj ček primaocu, zadrži se taman toliko da mu preda poklon, a onda se izgubi zauvek iz njegovog života.
Takva stvar može se rešiti samo fusnotom, ili izbacivanjem kompletne rečenice, čime se izbacuje sasvim jasna naznaka jaza među generacijama.
Ergo: fusnota je iz raja izašla, i kao takvu treba je - baš poput posestrime batine - koristiti promišljeno i štedljivo.
ma pusti bobana, on - kao i obično - priča napamet o stvarima o kojima nema pojma.
Quote from: Goran Skrobonja on 13-09-2009, 11:12:04
Evo aktuelnog primera iz Uporišta koje upravo prevodim za Alnari:
cek bre, prevodis kingovo uporiste i do sada to nisi javio? :? kad to izlazi?
p.s.
da je kolevka za macu prevedena kod nas kao kolaricu panicu, verovatno tu knjigu nikada ne bih ni procitao.
Quote from: Alexdelarge on 13-09-2009, 12:14:13
cek bre, prevodis kingovo uporiste i do sada to nisi javio? :? kad to izlazi?
Prevod će biti gotov do sredine decembra. Znajući Sašu, možda bude već za Novu godinu. Najverovatnije će biti podeljeno u 3 toma (svaki tom po jedna "knjiga" iz integralnog izdanja iz 1990) - ukupno oko 1400 strana.
Ja to znam kao Kolariću-Paniću, al to je možda zbog ovoga...
Kolaricu Panicu - uvodna spica i odjava (http://www.youtube.com/watch?v=r7qVnJm5Bdo#normal)
Pa to JESTE Kolariću -paniću... taj prepletaj sa kanapom se u srpskom tako zove i nikako drugačije, ne radi se o NEKOJ njihovoj lokalnoj igri koja kod nas ne postoji, već doslovno o istoj stvari.
Ako napišeš Kolevka za macu nijedan Srbin neće znati na šta se odnosi i moraćeš da objašnjavaš i napisaćeš u fusnoti da se to u srpskom zove kolariću-paniću ali tebi je zvučalo glupo da se knjiga tako zove jer ti "kolevka za macu" ima neku uzvišenost, plus rešava ti sve aluzije u romanu, kao da ne možeš da napišeš pored naslova "Kolariću-paniću" da se u ensleskom to zove "Kolevka za macu" i da neke aluzije kroz roman pucaju na to, pa da čitaoc ima u glavi. To jeste neprevodivo, ali šta da se radi?
Što se fusnota tiče, tu postoji jedan problem, o kome niko ne razmišlja.
Vidiš, ti ćeš prevesti Uporište i staviti 280 fusnota na 280 aluzija koje si prepoznao.
A šta ćemo sa 750 aluzija koje nisi prepoznao?
Dakle, fusnote koje daješ su izbor iz onoga što si ti shvatio šta je, a ostalo je svejedno prepušteno čitaocima. Ti ideš na to da fasciniraš slabo upućenog čitaocaa, ali ispadaš smešan u očima svih onih koji o tome znaju mnogo više.
Neće znati ni za kolariću-paniću. To je bre zamrlo. Koje se dete još igra kanapom?
Quote from: Alexdelarge on 13-09-2009, 12:14:13
Quote from: Goran Skrobonja on 13-09-2009, 11:12:04
Evo aktuelnog primera iz Uporišta koje upravo prevodim za Alnari:
da je kolevka za macu prevedena kod nas kao kolaricu panicu, verovatno tu knjigu nikada ne bih ni procitao.
E to bi stvarno bila šteta - bez te lektire teško bi izrastao u ovolikog humanistu i filozofa...
:)
ti kupuješ pisca, Vinegata, kritičara američkog društva šezdesetih i sedamdesetih; njegova dela su prepuna svakojakih aluzija koje verovatno ni mnogim Amerima nisu jasne, Vonegat je američka Isidora Bjelica, samo mnogo talentovaniji i bolji, ali tematski u odnosu na savremeni trenutak svoje zemlje razlika među njima je ništavna.
Upravo, Vonegat je tipičan proizvod svog vremena - možda je za pripadnike bejbi bum generacije to udaranje na autoritete i konvencije bilo smelo, možda je ta poza autsajdera koji mrzovoljno ispaljuje nasumične banalne istine maskirane u neke zen suštine 70-ih bila nešto mnogo kul...danas, teško.
pa o tome i ja pričam sve vreme... poetika Isidore Bjelice i Vonegata udaljena je svega nekoliko milimetara.
Glavna je razlika u spisateljskoj umešnosti...
Quote from: Boban on 13-09-2009, 16:44:54
pa o tome i ja pričam sve vreme... poetika Isidore Bjelice i Vonegata udaljena je svega nekoliko milimetara.
Glavna je razlika u spisateljskoj umešnosti...
Baš da vidimo da li ćeš tako da pričaš i na promociji Vonegatovih knjiga.
Vonegat je jedan od najvećih američkih pisaca XX veka, a o onome što je uradio za SF (
Klanica 5 je u obaveznoj lektiri na američkim univerzitetima) ne treba ni da pričamo. Odakle tu I. B. - stvarno mi nije jasno.
A što se fusnota tiče, uzmi recimo prevod Dikensovog
Pikvikovog kluba Veljka Milićevića iz 1929. (izdanje SKZ - prevod preštampan za Nolit početkom šezdesetih), pa pogledaj šta se sve nalazi u fusnotama, a onda razmisli da li pokojni Milićević zbog tih fusnota čitaocima izgleda smešno - čak i sa ove vremenske distance (kamoli u njegovo vreme). I da - kao prevodilac nipošto ne potcenjujem čitaoca, tako da kroz fusnote objašnjavam isključivo ono što sam ne znam. Hajde jednog dana da napravimo anketu sa budućih pet, deset ili dvadeset hiljada srpskih čitalaca
Uporišta znaju li na šta se odnosi ona referenca koju sam gore pominjao, pa da vidimo šta će da kažu.
Pretpostavljam da bi ti sledeći razgovor: "Imaš li nešto za piće?" - "Da, imam 'kul-ejd'" preveo kao: "Imaš li nešto za piće?" . "Da, imam 'cedevitu'"... jer i jedno i drugo su praškovi koji se razmute u vodi da bi se dobio sok. Hm, možda Pliva i izvozi cedevitu za SAD, ko će ga znati. U tom slučaju, to bi možda i bilo umesno.
opet brkaš pojmove, što se tiče kul-ejda i cedevite, to su DVA RAZLIČITA poizvoda.
Ali Kolariću-paniću nije različito od kolevke za macu, to je naprosto identična stvar.
Napišeš kul-ejd i ko ne zna šta je neka izgugla, ne smaraš čitaoca svojim pametovanjem. Ne potcenjuj čitaoca. U prevodu romana To stavio si fusnotu da je Ajkula film Stivena Spilberga; pa zar ti zaista veruješ da je ikoga bilo tada ko to nije znao? Razumeš? Nešto treba objasniti, ali gde povući granicu. Treba objasniti ono što je bitno za radnju, a ne svaku usputnu natuknicu jer njih ima mnogo više nego što i sanjaš.
Vonegat je veliki jer je iznad svega dobar pisac... a Isidora Bjelica je vrlo loš pisac.
To je njihova glavna razlika... a poetika pristupa, izbor tema, odnos prema državi, vlasti, moćnicima i aktuelnostima... nema bitne razlike.
Quote from: chovekoid on 13-09-2009, 16:23:03
E to bi stvarno bila šteta - bez te lektire teško bi izrastao u ovolikog humanistu i filozofa...
:)
nisi ti pozvan da obesmisljavas koncept bokononizma. u bokononizmu je spas! :mrgreen:
U najvećem delu tadašnjeg tržišta na koje je dobacivalo "To" dotični film se zvao - "Ralje"...
Stvarno se odužilo ovo...
Dok se jednom konačno ne pojave knjige, evo jednog lepog teksta za zagrevanje:
http://www.avclub.com/articles/15-things-kurt-vonnegut-said-better-than-anyone-el,1858/ (http://www.avclub.com/articles/15-things-kurt-vonnegut-said-better-than-anyone-el,1858/)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi36.tinypic.com%2F24xoro7.gif&hash=a3a6c48bec494bf29426df66514b971b8a3f676a)
Kakva je trenutna situacija sa ovim? Hoće li knjige u skorije vreme ugledati svetlost dana?
Od kada znam za sebe tu igru sa kanapom poznajem pod imenom svracije noge.
Pre ili kasnije moralo je doći do toga.
Pet Vonegatovih knjiga su u samoj završnici procesa štampe i očekujemo ih doslovno za koji dan ili sat.
U ovoj turi: Plavobradi, Vremetres, Galapagos, Oko Sokolovo i Doručak šampiona.
Napokon! :| :| :|
xcheers
Nadam se da će biti kakve distribucije i u Banjaluku, da ne moram da cimam nekog da mi šalje iz BG.
ja budem srećan kada ima distribucije u beogradu.
Probaćemo preko Neše Palića :) On je distributer knjiga Belog Puta...
Ma nek su njige napokon gotove, a već ćemo ih nabaviti nekako. :D
Ma, ne brigaj za knjige, nabaviću nam sto posto. Javim kada stignu u Bl i gde tačno ih možeš uzeti :)
Svaka čast! Imaš pivu od mene. :)
Quote from: Boban on 04-06-2010, 01:38:29
Pre ili kasnije moralo je doći do toga.
Pet Vonegatovih knjiga su u samoj završnici procesa štampe i očekujemo ih doslovno za koji dan ili sat.
U ovoj turi: Plavobradi, Vremetres, Galapagos, Oko Sokolovo i Doručak šampiona.
hoće li se čekati sajam knjiga, ili će se knjige pojaviti u knjižarama ranije?
Mislim da će ipak biti ranije, verovatno tokom ovog meseca.
Za pojavu u knjižarama ne znam koliko će se čekati, ali pre neki dan stigli kompletni tiraži Vonegata i još šest drugih knjiga Belog Puta.
(https://www.znaksagite.com/BP/v410.jpg)
A Doručak šampiona?
extra.
a raduje me i christine nöstlinger na srpskom. zena super pise. deca je obozavaju.
Sve je fantastično!
Doručak šampiona stiže za koji dan...
Quote from: sivka on 18-07-2010, 03:06:37
Sve je fantastično!
Nije. Ne dopada mi se dizajn Vonegatovih knjiga. Ovako će ih kupiti samo čitaoci koji su s njim već upoznati. Mislim da ova grafičkva oprema neće privući čitaoce kojima je Vonegat namenjen, a do sada nisu znali za njega.
Dizajn liči na knjige iz vremena socrealizma koje se kupuju za 50 dinara po komadu na ulici...
možda ovako na slici... ali u rukama to izgleda drugačije.
Knjige su vrlo dopadljive u ruci i vrlo različite od šareniša okolo.
Uostalom, videćemo...
Cena?
Super su Vonegati!
oće li biti nekih povoljnijih uslova kupovine za sagitaše? ili popusta za komplet ;)
konacno! :!:
sto se tice dizajna, vidjao sam netu slicna strana izdanja.
Ah, konačno!!! :D
Meni se baš dopada dizajn, očekivao sam neke fancy naslovnice, doduše, ali ovo baš lepo izgleda. U ostalom, nebrojeno puta je bitniji sadržaj.
Naslovnice su neobične i efektne...
Samo da stignu u knjižaru, to je najvažnije :)
Pa stigle su, u nezapamćeno brzoj reakciji komercijaliste Belog Puta.
pošto ih daješ?
Erm... jeftino?
e, da, stvarno, koja im je cena?
Bejah danas, i mislim neshto oko 450, ako se ne varam.
To je u Belom putu 450? Dobih info da je u Zepteru 590 dinara po komadu.
Puna mp cena je valjda 595, u Tardisu su 550.
Quote from: zakk on 28-07-2010, 18:14:38
Puna mp cena je valjda 595, u Tardisu su 550.
Mislim da će se uvesti jedinstvena cena knjiga radi sprečavanja nelojalne konkurencije. Mi zasada u knjižari prodajemo po nižim cenama nego što je u ostalim knjižarama, ako ne računamo izdavače...
Kod nas može da se kupe sva izdanja Belog puta.
598 je i u Belom putu, jeftinije je samo ako ste clan njihovog kluba.
Quote from: sivka on 06-08-2010, 15:12:56
Kod nas može da se kupe sva izdanja Belog puta.
To znaci da imate i ovu decju "Ponedeljkom je sve drugacije"?
Ima sve, ali je knjižara preseljena 50 metara, u Kondinu ulicu, odmah ispod raskrsnice sa ulicom Majke Jevrosime.
Quote from: Boban on 06-08-2010, 16:14:05
Ima sve, ali je knjižara preseljena 50 metara, u Kondinu ulicu, odmah ispod raskrsnice sa ulicom Majke Jevrosime.
Cek bre, Beli put knjizara je preseljena, al Tardis je na mestu gde je i bio? Ili ne?
Tardis je jutros bio gde je i uvek bio :lol: Nego Boban nije shvatio šta pitaš.
Tardis je na svom mestu. Mislim ulaz u Tardis. Kad uđeš svugde stigneš.
Beli put je izdavač koji nam uvek šalje sve naslove. Može da se desi da nečega ponestane, ali dopunjavaju.
Dizajn Vonegatovih knjiga je fenomenalan, uzivo izgledaju 12x bolje nego na fotki koju je Boban postavio. I bas su upadljive na polici.
U knjižari Belog Puta traje akcija "Kupiš tri, platiš dva", dakle, odaberete tri bilo koja izdanja Belog Puta (i Everest Medije) i platite dva skuplja; vrlo isplativo kada se uzimaju izdanja slične cene, praktično se dobija popust 33%.
Jel ima neko ko je pročitao ove Vonegate i željan je da podeli utiske (ali bez spoilera)?
A pitanje za Bobana: hoće li izaći Doručak šampiona, Klanica Pet i Kolevka za macu i ima li još šta što se sprema a nije najavljeno?
Opet ta futurologija...
Dobro je ako je tako, samo kad nije čista fantastika :)
pa vidiš, nije to baš tako jednostavno; futorologija je nauka koja se bavi stvarima koje se nisu dogodile i koje se najverovatnije neće dogoditi...
Hmmm... zar nije o stvarima za koje postoji (bar neka) šansa da se dogode?
Pa to je i rekao. Hint: najverovatnije.
On je rekao "najverovatnije neće", a u principu bi trebalo "najverovatnije hoće"
QuoteFuturology (http://en.wikipedia.org/wiki/Futurology) (may also be referred as futures studies or foresight) is the study of postulating possible, probable, and preferable futures...
To je pogrešna definicija futurologije.
Futurologija sedamdesetih nije NIŠTA pogodila za godinu 2010.
Artur Klark u "profilima budućnosti" nije NIŠTA pogodio za XXI vek.
Futurologija se bavi MOGUĆIM budućnostima, ali uvek nešto previdimo i stvari odu u drugom pravcu.
Pa to da ništa ne pogode stoji.
Ali oni se trude da od svih mogućnosti predvide najverovatnije (doduše iz trenutne perspektive), tj. one za koje postoji veća šansa da će se dogoditi, a da ne predviđaju one mogućnosti za koje postoji manja šansa da će se dogoditi (tj one mogućnosti koje se najverovatnije neće dogoditi).
Drugim rečima za Vonegate postoji šansa? Ili ćete da ih prebacimo u domen fantastike? :lol:
Za futurologiju su sve šanse podjednake...
Oko sokolovo mi se dopalo. Lagodno napisano (barem tako deluje), nekakvom naivnošću i jednostavnošću stila i jezika vuče te da čitaš i čitaš, i ako možeš pročitaš u cugu. Mnogo lepo je dočarao glavni lik i na fin način prikazao njegov turobno-sarkastično-tužnozadovoljni život.
Ukratko - leglo mi je.
Zna li neko kolike će biti cene Vonegatovih knjiga na sajmu?
Ima li popust na komplet?
Quote from: Lord Kufer on 26-10-2010, 02:08:02
Ima li popust na komplet?
pestočetres dinara komad, i na žalost nema popusta na komplet :(
Danas (četvrtak, 28.) u 18h imate promociju Vonegatovih knjiga na štandu Belog Puta i cena za komplet je 50% niža (1350 din)...
Aaa, to je već bolje...
Quote from: Dr00d on 28-10-2010, 02:18:48
Danas (četvrtak, 28.) u 18h imate promociju Vonegatovih knjiga na štandu Belog Puta i cena za komplet je 50% niža (1350 din)...
ja sam definitivno izabrao pogrešan dan kada ću da posetim sajam :(
Ja sam bio nna sajmu u ponedeljak i lepo ih zamolio da mi daju taj popust odmah jer ne mogu da cekam. I dobio sam komplet za 1350 din. Doduse, tu su samo 4 knjige, za petu sam izvisio, al ajd sad... valjda ta peta stizala u cetvrtak pa je zato nije bilo a svejedno su mi je naplatili...
Quote from: Berserker on 30-10-2010, 18:48:55
Ja sam bio nna sajmu u ponedeljak i lepo ih zamolio da mi daju taj popust odmah jer ne mogu da cekam. I dobio sam komplet za 1350 din. Doduse, tu su samo 4 knjige, za petu sam izvisio, al ajd sad... valjda ta peta stizala u cetvrtak pa je zato nije bilo a svejedno su mi je naplatili...
Ja sam istu strategiju odradio u sredu i dobio popust, ali sad tek čujem da je stigla i peta knjiga.
I ne brini nisu ti naplatili za nju, popust se računa od pune cene koja je 670 din po knjizi, a tih 540 din je sa 20% sajamskog popusta. Stvar je slučajnosti što se matematika poklopila pa ti se učinilo da su te zeznuli :)
A koja je ta peta knjiga?
Quote from: Berserker on 30-10-2010, 18:48:55
Ja sam bio nna sajmu u ponedeljak i lepo ih zamolio da mi daju taj popust odmah jer ne mogu da cekam. I dobio sam komplet za 1350 din. Doduse, tu su samo 4 knjige, za petu sam izvisio, al ajd sad... valjda ta peta stizala u cetvrtak pa je zato nije bilo a svejedno su mi je naplatili...
:x aaaaaaa, oću mojih 800 dindži nazad :x
koja im je to fora, ko ne zna za popust izvisi. mislim, i 540 je OK cena, ali sam za razliku mogao kupiti još knjiga. nije lepo sa njihove strane xuss
Ovi iz "Belog puta" su deratori,mnoogo su skupi (graficke novele inace narucim na engleskom sa book depository i budu kvalitetnije i jeftinije od ovih kod nas!
E posto mi je mnogo da kupim sve cetiri knjige od jednom treba mi pomoc koju prvu da uzmem,koja je po vasem misljenju najbolja i koju preporucujete kao najbolju za pocetak jer nisam citao Vonegata?
I jel ima kakvih novosti o "Doručak šampiona", "Klanica Pet" i "Kolevka za macu"?
Vremetres i Plavobradi su ponajbolje od ove četiri.
Hvala,onda prvo te dve!!!
što bi išta kupovao kada može da se skine s neta džabe?
Volim da gledam svoju biblioteku,opusta me :)))
sa Vonegatom sam se, pre ove kolekcije Belog puta, susreo kroz Kolevku za macu, i sada kada sam pročitao i ove četiri knjige mogu slobodno da potvrdim mišljenje koje vlada da je Vonegat jedan od najboljih pisaca 20 veka. neverovatno je koliko ovaj čovek lako piše, i koliko brzo i bez napora se knjige čitaju.
da li postoje planovi da Beli put objavi još neku njegovu knjigu, pošto mi treba još :)
Doručak šampiona čekamo iz štamparije ovih dana, a mislim da ima bar još dve koje su u radu... ili tri.
lepe vesti. mogu li se znati naslovi te preostale dve-tri knjige?
Hokus pokus u izdanju Clio-a,ko je to čitao...imao je želju da prebije prevodioca.
nadam se da je Skrobonja prevodio i knjige koje su u pripremi.
May 24, 1999
WRITERS ON WRITING
Despite Tough Guys, Life Is Not the Only School for Real Novelists
By KURT VONNEGUT Jr.
The occasion for this piece is the publication by the University of Iowa Press of "A Community of Writers," essays and recollections regarding the university's writers' workshop, collected and edited by Robert Dana, the poet and retired Cornell English professor. I taught full time at the workshop in 1965 and 1966 and began writing my novel "Slaughterhouse-Five" while there.
I had gone broke, was out of print and had a lot of kids, so I needed the job most desperately. So did two other writers who took up temporary residence in Iowa City along with me, Nelson Algren and the Chilean José Donoso. I would later say of Paul Engle, who not only ran but personified and electrified the workshop for many decades, "The Coast Guard should give him a medal for all the drowning professional writers whose lives he's saved."
A year after I got there, Engle rescued an economically drowning Richard Yates, one of the most excellent writers I ever met, a second time. Engle, himself a poet, administered CPR in the form of a salary to poets, too: George Starbuck, John Berryman, Marvin Bell, James Tate, Robert Dana, Donald Justice and Robert Lowell, just to name a few.
And even though that was a third of a century ago, as I write, the names of students as well are fresh in my mind: Andre Dubus, Gail Godwin, Barry Jay Kaplan, Rick Boyer and John Irving and John Casey and David Nilob, again, just to name a few.
And Tennessee Williams and Flannery O'Connor long before my time. One wonders what ever became of them.
When the subject of creative writing courses is raised in company as sophisticated as readers of this paper, say, two virtually automatic responses can be expected. First a withering "Can you really teach anyone how to write?" An editor of this very paper asked me that only two days ago.
And then someone is almost certain to repeat a legend from the old days, when male American writers acted like tough guys, like Humphrey Bogart, to prove that they, although they were sensitive and liked beauty, were far from being homosexual. The Legend: A tough guy, I forget which one, is asked to speak to a creative writing class. He says: "What in hell are you doing here? Go home and glue your butts to a chair, and write and write until your heads fall off!" Or words to that effect.
My reply: "Listen, there were creative writing teachers long before there were creative writing courses, and they were called and continue to be called editors."
The Times guy who wondered if anybody could be taught how to write was taught how to write by editors. The tough guy who made students and their instructor feel like something the cat dragged in, possibly spitting on the floor after having done so, almost certainly, like me, handed in manuscripts to his publisher that were as much in need of repairs as what I got from students at the workshop.
If the tough guy was Thomas Wolfe or Ernest Hemingway, he had the same creative writing teacher who suggested, on the basis of his long experience, how the writer might clean up the messes on paper that he had made. He was Maxwell Perkins, reputedly one of the greatest editors of fiction who ever lived.
So there you have it: A creative writing course provides experienced editors for inspired amateurs.
What could be simpler or more dignified? Or fun?
When I quit a good job at General Electric to become a freelance writer 15 years earlier, there were only two degree-awarding graduate programs in creative writing in which short stories or poems or novels were accepted in lieu of theses: Iowa and Stanford.
I had attended neither one. To have done so would have been good for me. Vance Bourjaily, a permanent rather than transient member of the workshop faculty in my time, said he regretted not having apprenticed at Iowa or Stanford when he was starting out as a novelist. That would have saved him, he said, the several years he wasted trying to find out all by himself the best way to tell a story.
Much is known about how to tell a story, rules for sociability, for how to be a friend to a reader so the reader won't stop reading, how to be a good date on a blind date with a total stranger.
Some are more than 2,000 years old, having been posited by Aristotle. I paraphrase Aristotle: If you want to be comical, write about people to whom the audience can feel superior; if you want to be tragical, write about at least one person to whom the audience is bound to feel inferior, and no fair having human problems solved by dumb luck or heavenly intervention.
And let me say at this point that the best creative writing teachers, like the best editors, excel at teaching, not necessarily at writing. While I taught at Iowa in the company of literary celebrities, the most helpful teachers there were two lesser-known writers named William Cotter Murray and Eugene Garber.
There are now at least 100 creative writing programs in American colleges and universities, and even in Leipzig, Germany, as I would discover when I was there last October. That the subject is taught anywhere, given the daunting odds against anyone making a living writing stories or poems, might appear to be a scandal, as would be courses in pharmacy, if there were no such things as drugstores.
Yes, and our biggest secret about the Iowa Writers' Workshop was that it was one of the greatest teachers' colleges in the world.
The primary benefit of practicing any art, whether well or badly, is that it enables one's soul to grow. So the proliferation of creative writing courses is surely a good thing. Most came into being in response to demands by college students during the 1960's that their courses make more use of their natural impulses to be creative in ways that were not emphatically practical.
When I taught at Harvard for a year, for example, that was because students had asked for what they called "a creative track."
Chuffa, chuffa, chuffa.
Choo choo. Woo woo.
When I taught at Iowa, then Harvard, then City College, here is what I tried to get away with, only in effect, not actually: I asked each student to open his or her mouth as wide as possible. I reached in with a thumb and forefinger to a point directly beneath his or her epiglottis. There is the free end of a spool of tape there.
I pinched it, then pulled it out gradually, gently, so as not to make the student gag. When I got several feet of it out where we could see it, the student and I read what was written there.
Eda li ostatka ove biblioteke? Đe je zapelo?
A onaj jadnik Mukarami, koji je valjda uobrazio da je Dostojevski, u svojoj 1Q94, ubi se dokazujući da je uređivanje rukopisa nemoralan čin... I ja, evo, reših da batalim čitanje tog beskorisknog štiva koje ima ni manje ni više nego 800 stranica, a čujem da se sprema i nastavak :x
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.delfi.rs%2F_img%2Fartikli%2F2014%2F07%2Fhokus_pokus_v.jpg&hash=0499d9448c51dacace75d634cb5c40f22abe3b67)
HOKUS POKUS
Kurt Vonegat
Izdavač: Dereta
Broj strana: 321
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Format: 21 cm
Godina izdanja: 2014.
729.30 din
Vonegat je rano, mođu prvima, prešao onu granicu zgražanja i očaja iza koje postaje jasno da samo smeh – istina, najčešće melanholičan, gorak, ili ciničan smeh – može biti kakvo-takvo oružje, ili makar lek protiv užasa raščovečene epohe progresa.
Precizan realistički okvir, onakav kakav je onaj u koji je smeštena radnja romana Hokus-pokus, najbolje ocrtava užase sveta s kraja milenijuma, sveta koji je svojom izopačenošću nadmašio i najmračnija antiutopijska predviđanja, i u kome donedavno zastrašujuća Orvelova 1984. sve više liči na naivnu eskapističku pastoralu. Zbog toga ni u ovom romanu nema drugih pitanja do onih koja Kurt Vonegat neprekidno postavlja još od vremena svojih ,,palp" početaka: zbog čega je ljudima potrebno tako malo da prestanu da budu ljudi; zbog čega bez milosti ubijaju jedni druge, a svi skupa planetu na kojoj žive; hoće li još dugo rat ostati neprikosnovena, krunska metafora vaskolike apsurdnosti ljudskog života, u kome se između dva rešenja uvek bira ono u kome ima manje logike i smisla, a više mogućnosti za rušenje i ubijanje? Na sva ta pitanja Judžin Debs Hartke nemoćno sleže ramenima – nije njegovo da na njih odgovara. Važan deo odgovora ipak sluti. Naime, sve spomenute, i mnoge druge nakaznosti, postojaće dokle god bude postojala ,,vladajuća klasa". Jer, vladajuća klasa vlada i čudesnom veštinom ,,hokus-pokusa", bezočno licemerne, slatkorečive i smrtonosne retorike, koja s lakoćom objašnjava i opravdaa Hirošimu i Vijetnam.
videh na stranici Paladina da je u planu objavljivanje dve Vonegatove knjige (Doručak šampiona i Svračije noge), pa me zanima ima li neko više informacija kada bi ovo moglo da bude realizovano?
Huh?
Doručak šampiona je još pre nekog vremena objavljen, sada su izašle i Svračje noge (ili tek što nisu). Moći će da se kupe zajedno na Sajmu za 1.500 dinara.
da, da sam pažljivije pogledao, video bih da u Paladinovoj prodavnici već stoji cena :(
hvala u svakom slučaju.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fdereta.rs%2Fcached%255Cdereta.rs%255CImages%2FKlanica-pet-228x0-0000794146169.jpg&hash=ac1e6915d2fe409c158f451aefeeea53fe44d79c)
Izdavač: Dereta
Godina izdanja: 2015
Br. str.: 200
Povez: tvrd
Format: 21cm
Pismo: latinica
ISBN: 978-86-6457-002-2
Cena: 880,00 RSD
Kurt Vonegat je svojim najpoznatijim romanom Klanica pet uveo vanzemaljce u sam vrh svetske književnosti. Koristeći nasmejanu masku naučnofantastične literature, istorijske i autobiografske elemente, uspeo je da ispiše umetnički upečatljive redove o jednom od najstrašnijih događaja iz Drugog svetskog rata – savezničkom bombardovanju Drezdena zapaljivim bombama.
O pokolju nema šta pametno da se kaže – i baš zato ovo haotično delo vrvi od vojnika koji nisu heroji, od apsurdnih smrti i smeha koji jedini preostaje nakon civilizacijskog poraza. Bili Pilgrim, glavni junak dela, žrtva je crnog humora, everyman koji se ,,otkačio iz vremena" i putuje čas u svoju prošlost, a čas u budućnost. Iza priče o bogatom američkom optičaru koji se susreo sa Tralfamadorcima, bićima koja ne poznaju linearno shvatanje vremena, krije se apokalipsa XX veka, ljudi koji provode zarobljeništvo u klanici, brda leševa, posttraumatski sindrom, dok podnaslov ,,Dečji krstaški rat" najbolje demistifikuje besmisao sukoba u kojem su se našle hiljade mladića na frontovima širom sveta. Tako mu je to, odzvanja kroz celu knjigu poput ravnodušnog posmrtnog marša, istovremeno vonegatovski duhovitog i neumesnog.
Objavljena 1969, u jeku Vijetnamskog rata, Klanica pet bila je odlično prihvaćena među čitaocima, pre svega zbog svog izrazito antiratnog stava, a Vonegatu je donela titulu predvodnika kontrakulture šezdesetih. Međutim, uz objašnjenje da je knjiga ,,izopačena, nemoralna, psihotična, vulgarna i antihrišćanska", 1972. izbačena je iz biblioteka u Oklandu. To je bio početak talasa manje ili više uspešnih povlačenja knjige s polica, pa čak i spaljivanja primeraka. Vonegatov roman drži 29. mesto na listi zabranjivanih ili osporavanih klasika koju je sastavilo Udruženje američkih biblioteka i 18. mesto na listi 100 najboljih romana XX veka na engleskom jeziku (Modern Library).