Novi album i spot Partibrejkersa
Lobotomija' je prvi singl sastava Patibrejkers. Radi se o pesmi koja se nalazi na novom albumu benda 'Sloboda ili ništa' koji se u prodaji nalazi od 2. novembra. Album je objavio PGP RTS a može se kupiti u prodavnici PGP-a u Makedonskoj, u prodavnicama IPS-a kao i u prodavnici Plato music.
Lobotomija
http://www.youtube.com/watch?v=Lra8tbk6MNQ
http://www.partibrejkers.net/
Partibrejkers? jel to beše onaj neki naš christian rock band? :evil:
:evil:
Kad smo izdali drugo izdanje (moj bend, Sve ili Ništa), poklonismo jedan primerak i Canetu, a on reče nešto tipa:
"Ovo je mračno doba, deco, idite redovno u crkvu."
:shock: :roll:
Ček, ček, ček, Sve ili ništa... Jeste li vi ona deca vunderkindi pankeri?
Da, da... to je nas SRX. Mada nisu bas pank. Stavise, nisu uopste pank.
Bili nekada, ali nismo više. :)
Da, to smo mi. :lol:
Neverovatna koincidencija.
Ja sam predlagao bio Srđanu da vas zovemo da glumite bend u A3, ali su na kraju našli Zlaju Rakonjca koji zna da svira i da peva... Nikada vas nisam slušao ali sam gledao na tivi, i koliko se sećam ložili ste se na Green Day ili tako nešto?
Dobro, eto, tu smo za četvrti deo. :lol:
Ložio sam se ja nekada na Green Day, kad sam imao 10 godina, sad su nam se svima ukusi dosta promenili, a verujem i da će se još menjati i menjati... Biće uskoro koncert u velikoj sali skc-a, gde će ljudi moći da čuju dokle su naše ideje i način razmišljanja došli, ali okaću i tu vest uskoro u zaseban topic, da sad ne spoilujem.
I, evo kad se već priča o našem bendu, zanimljiv podatak: I DALJE najmlađi bend u Srbiji, koji postoji već 7 godina, ima podmladak u sastavu.
sad sam odgledao novi spot Brejkersa, i keva je. ono, rokenrol, pedala, nogara, ritam i bluz, onako, matorački, ovo je mračno doba deco, slušajte Cana šta vam veli, udarački zvuk ko na Kiselo i slatko, ali ne baš tako monumentalno epski ko na Hoću da znam, više mi je po duhu kao pozni Ramonsi, pa još kad počnu da pjevaju horski JEDINI NAČIN, ihahaaaj, i mada podržavam sve Mehove razloge za homocid Zorana Kostića, meni je ovo super i kupiću album, jašta...
Quote from: "Zika Kisobranac"... ali ne baš tako monumentalno epski ko na Hoću da znam
jedan je Cavke :lol:
Cane: Prvi tiraž prodat za dan
Novi album beogradske grupe ,,Partibrejkers" ,,Sloboda ili ništa" konačno je objavljen 2. novembra u izdanju PGP-RTS, a bez ikakve medijske kampanje prvi tiraž ploče od 4.000 primeraka prodat je za jedan dan!
- Konačno novi album ,,Sloboda ili ništa", 12 pesama. Ploča je super... uostalom, uzmite album i sami zaključite - kaže za ,,Blic" Zoran Kostić Cane, frontmen ,,Partibrejkersa" koji su sinoć održali koncert u Kosovskoj Mitrovici povodom gradske slave Mitrovdana.
Iako je, prema ranijim najavama PGP-a, album trebalo da se u prodavnicama pojavi početkom septembra, objavljen je tek 2. novembra, i trenutno se može kupiti samo u prodavnici PGP-a u Makedonskoj ulici u Beogradu. Izlazak sedmog, dugoočekivanog albuma ,,Brejkersa", naslednika ploče ,,Gramzivost i pohlepa" iz 2002. godine, nije propraćen medijskom kampanjom...
- Zašto nema reklame? Pa, to morate da pitate ljude iz PGP-a. Ionako smo mi do sada odradili veliki deo posla koji je trebalo oni da preuzmu na sebe. Međutim, i bez reklame prvi tiraž albuma od 4.000 primeraka je prodat za jedan dan, a to dovoljno govori da nešto što vredi i što postoji tolike godine ipak ima svoju publiku u Srbiji - priča Cane koji je dodao da će bend koncertnu promociju albuma ,,Sloboda ili ništa" imati 27. novembra u beogradskom SKC-u.
Prvi spot sa novog albuma, koji je sniman prošlog meseca u zgradi BIGZ-a, ,,Brejkersi" su uradili za numeru ,,Lobotomija", a režiser je bio Ivan Markov, autor dokumentarca ,,Geto - tajni život grada" iz 1993. godine u kojem su se ,,Partibrejkersi" pojavili sa spotom ,,Hoću da znam".
Album ,,Sloboda ili ništa" je snimljen u studiju ,,Kod Bareta" u Zemunu, a producent i snimatelj je Igor Borojević, nekadašnji bubnjar ,,Partibrejkersa".
Nemarni izdavači
Materijal je bio gotov još pre više od godinu dana, međutim, kako je Cane nedavno objasnio, zbog nemarnosti domaćih izdavača koji nisu imali razumevanja da ispoštuju njihove minimalne zahteve, prošlo je mnogo vremena od nastanka pesama do trenutka kada će one stići do publike.
Ništa bez slobode
Kada imaš svoj stav, obično se zameraš ljudima, jer, otkrivajući sebe, otkrivaš i druge. U pesmama otvoreno govorimo o prijateljstvu, ljubavi, lažima, istini, očekivanjima, kaže Zoran Kostić iz ,,Partibrejkersa"
Od prvog singla ,,Hiljadu godina/Večeras", objavljenog daleke 1984. godine, beogradska grupa ,,Partibrejkers" je, kako je nedavno rekao njen pevač i lider Zoran Kostić Cane, postala ,,lektira" potrebna svim generacijama. Prošlo je pet godina od objavljivanja poslednjeg albuma ovog sastava ,,Gramzivost i pohlepa". Početkom novembra konačno je objavljen novi album grupe ,,Partibrejkers" pod nazivom ,,Sloboda ili ništa". O tome zašto im je trebalo toliko dugo da snime i objave novi album koji je izašao za PGP – RTS za ,,Politiku" priča Zoran Kostić, frontmen čuvenog benda, koji je još davno rekao da je rokenrol pobuna i želja za slobodom:
– Mi smo sve vreme svirali. Nakupilo se dosta materijala koji smo morali da odabiramo. Usvojili smo i malo nezgrapan način rada, a to je da dugo, po godinu i po dana, snimamo ploče. Hteo bih da podsetim i da ovu ploču niko nije hteo da objavi, a u pitanju je strašan album, sa strašnim porukama, energijom, svirkom i svime što sadrži jedna dobra ploča.
Da li je poražavajuća činjenica za nekog ko se bavi muzikom više od dve decenije što godinu dana traži izdavača?
– Kako da ne. To znači da niko ne računa na tebe i tvoj rad. Odnosi se prema tebi kao prema nečem nepotrebnom.
Ako ,,Partibrejkersi" ne mogu da nađu izdavača, čemu onda da se nadaju mladi muzičari, klinci koji tek sad počinju?
– Ne smeju da se obeshrabruju, jer imaju naš primer pred sobom. PGP – RTS je jedina kuća koja je htela da izda naš album. Pruženu ruku nismo odbili, našli smo neki zajednički jezik. Ovo je prvi put da objavljujemo za PGP – RTS.
Zašto album ne prati neka veća medijska kampanja i zašto je objavljivanje kasnilo dva meseca?
– Da bismo došli do konačne verzije, malo smo prolongirali izlazak albuma. Spot za pesmu ,,Lobotomija" vrti se na televizijama, ide i reklama i sve što je do nas, mi smo uradili. Ploča je izašla pre desetak, petnaestak dana i čekamo prve reakcije. Nezvanično smo čuli da je prvi tiraž rasprodat, tako da se sada dešava nešto što se dugo nije desilo. Album se može naći, osim u prodavnici PGP-a i u IPS-ovim radnjama, i u nekim specijalizovanim knjižarama i mega marketima.
Izjavili ste nedavno da je album u ,,vašem fazonu". Šta to znači?
– Rifovi, tekstovi, energija, britkost, odgovor na ovaj trenutak u kome svi živimo. Prisutna je priča o nekim stvarima koje ne možeš da sretneš na izdanjima koje izlaze u ovoj zemlji, a koja su korektna i prilično lažnjikava. Ljudi su utonuli u neku maglu, nemaju svoj stav. Kada imaš svoj stav, obično se zameraš ljudima, jer otkrivajući sebe, otkrivaš i druge. U pesmama otvoreno govorimo o prijateljstvu, ljubavi, lažima, istini, očekivanjima...
Album se zove ,,Sloboda ili ništa". Ako nema slobode, šta raditi onda?
– Onda ništa! Nema ništa bez slobode u bilo kom smislu. Sloboda se osvaja svakog trena života. Slobodu će ti pokloniti majka kada te rodi, ali posle moraš da se boriš. Sloboda plače za slobodom!
Šta je sledeće što očekuje ,,Partibrejkerse"?
– Već 23. novembra ćemo imati potpisivanje albuma u IPS-u, četiri dana kasnije očekuje nas promocija u SKC-u, a 29. je promocija u Novom Sadu. To su neki planovi vezani za novu ploču. Možda ćemo na toj promociji održati i neku popodnevnu svirku, odsvirati nekoliko stvari isključivo sa nove ploče. To su ,,Brejkersi" u dobrom izdanju, naoštreni, nabrijani... Malo neuništivosti u ovom lomljivom vremenu nije naodmet!
Pre nekoliko dana, na Mitrovdan, održali ste koncert u Kosovskoj Mitrovici. Koliko vaš koncert, kao i bilo koje drugo dešavanje, ljudima tamo znači?
– Znači, diže ih iz mrtvila i zaborava. Kada čovek teško živi, on misli da je život zaboravio na njega, da su svi zaboravili na njega. Njima je važno da niko ne zaboravi na njih, da mi imamo na pameti da oni nemaju slobodu kretanja, da žive u getu. Teške stvari se dešavaju nekim ljudima nedaleko od nas, ali čovek da bi preživeo pribegava neosetljivosti, ne shvatajući da je neosetljivost gašenje sopstvenog života. Mi smo bili u Kosovskoj Mitrovici, bilo je puno ljudi, mnogo mladih i dobro je da se dignu malo, da bar na trenutak dobiju osećaj normalnosti, zabavu uz poruku!
Živite u Zrenjaninu već dugo. Šta danas osećate kada dolazite u Beograd?
– To je moj grad, moje rodno mesto. Da parafraziram Antona Gustava Matoša, svuda dođi, a kada umireš vrati se kući. Ako me pitate za gradove, to su široki pojmovi za mene. Meni je lepo tamo gde se dobro osećam, a najlepše mi je u svojoj porodici, u svojoj kući, u miru i tišini, u lepim i dragim stvarima, jer od ružne spoljašnjosti idemo u bezbednost unutrašnjosti, sopstvene, lične. A unutrašnjost ne može da bude bezbedna, jer se suočavamo sa sobom. Treba naći vremena za pametnija posla, a ne učestvovati u nekoj javnoj zabavi koja nema veze sa mozgom!
politika.co.yu
Izmešala su se tri prsta i rokenrol
Beograd - Muzika je najveća stvar koju je Bog dao ljudima. Pa i dete prvo nauči da peva kad izađe iz raja u pakao. Znači, raj je materica, kad beba izađe, oseti da je došla u neobezbeđeni deo svoje ličnosti. I plače, kao da peva – kaže u razgovoru za Danas Zoran Kostić Cane, frontmen Partibrejkersa, jedan od najautentičnijih ljudi na srpskoj rokenrol sceni. Cane živi u Zrenjaninu, a ovih dana u Beogradu je sa bendom snimao spot za novu stvar "Sitna lova", koja će se pojaviti na albumu "Sirotinjsko carstvo":
-To je deo iz jedne pesme: "Pasji život, po meri čoveka, sirotinjsko carstvo sve nas čeka". To je sve ovo što se dešava. Znači, beda – emotivna, materijalna, komunikacijska. Sad ubiremo plodove one žetve koju nismo sprečili.
Kada ste snimili pesmu za onaj crkveni album "Pesme između Istoka i Zapada" ljudi su se pitali – kakve veze imaju rokenrol i vladika Nikolaj? Kakve veze imaju pravoslavlje i seks, droga i rokenrol?
-Mašinerija je napravila tu žvaku i uputila je ljude da se tako ponašaju, a oni su to platili svojim životom. Onu su se odupirali smrću, ali je smrt bila jača od njih. Mi ih i dalje našom ljubavlju držimo za žive. Kad pustiš Džimija, on je i dalje živ. Pustiš Džima, i dalje je živ. Pustiš Dženis. Pustiš sve naše drugove koji su otišli sa ovih prostora – živi su. To je to.
Ali ružno je što je taj projekat "Pesme između Istoka i Zapada" izazvao gomilu negativnih, žešće groznih emocija. Ali ti kad otvoriš te "Duhovne lire" Nikolaja Velimirovića na 23. strani, imaš pesmu koja metrički odgovara rokenrolu. Kapiraš, ti vidiš pesmu koja se peva sama. I kaže, evo me, tu sam za tebe. Svaki čovek, svaki umetnik, hoće da se oproba u tome. Pa Endi Vorhol je svake nedelje išao u crkvu.
Ideš li ti?
-Kad sam pametan odem. Nisam neki hrišćanin, ali se trudim. Verujem u Boga...
Oduvek?
-Da, ali sam posle dužeg vremena uspeo da to identifikujem i nazovem pravim imenom. Meni je to suština, jer svaki čovek hoće da se popravi. Neću, bre, da živim u svom bezakonju. Jer ako budemo živeli u svom bezakonju, u našem bezakonju će živeti i naša deca. Ako smo se mi izvukli, ili mislimo da smo se izvukli, naša deca neće, nego će da plate naše greške. Patiće. Kao što znamo, rok kajanja je neograničen. Nije ovaj svet toliko jednostavan, što je lažniji on je komplikovaniji. Radi se o tome da ljudi sve vreme sami sebi beže sa oka. A sebi ne možeš da pobegneš nikako. Bar onog trenutka kada se probudiš ujutru, staneš pred ogledalo i pogledaš se kakav si. Zašto ljudi ne mogu da vaspitavaju decu? Ne mogu, jer su prazni i nevaspitani. A da bi ti ušao u dijalog sa decom moraš da budeš u dijalogu sa samim sobom.
Ove estradne zvezde su svi "veliki vernici". Svi nose neke krstače...
-Pa to je njima odevni predmet. Sve je to marketing. Svako priča šta želi.
Je l' slaviš Božić?
-Slavim. Imam ženu koja je od malih nogu u tome. Nije ona iz nekog betona došla pa joj se nešto desilo. Nas nije imao ko to da nauči. Ipak smo mi iz nekih blokova, iz radijatora, iz nekih regala, iz nekih 58 kvadrata i šest kvadrata lođe. Nije se pričalo o tome. To je bilo takvo vreme, sve kao nešto: nemoj da neko čuje... Jako smešno. Znaš kad je bila ona serija od Save Mrmka o hvatanju Draže Mihailovića na televiziji, izašlo je u Večernjim novostima: "Primećeno je posle serijala o hvatanju Draže da deca u školama jedni druge oslovljavaju sa: gde si, brate". Tako je to bilo.
Pre 22 godine ti, Gile, Milan Mladenović i još neki rok muzičari, napravili ste projekat "Rimtutituki", i tu ima onaj stih: "Nećemo da pobedi narodna muzika". Je li, ipak, pobedila narodna muzika u Srbiji?
-Mislim, kako da ti kažem – narod uvek pobedi na kraju. Ovo je zemlja narodne muzike. Ali, opet, ima određene populacije korova koji ima lep cvet i od koga može da se pravi lek. To smo mi. Razmnožili smo se iz generacije u generaciju. Uvek težiš ka nekom idealu, da bude bolje, al' činjenica je da je ovo seljadija! Pogledaj ko ti svira za Novu godinu. Naše je samo da budemo svedoci svega toga i da budemo još jači. Da budemo pri sebi, svesni svega toga. I da se samo nasmejemo svemu tome.
Kažu da je rokenrol bio kontrakultura samo devedesetih. A posle 5. oktobra rokenrol se nekako rasplinuo i slušaju se narodnjaci.
-Nije se rasplinuo, on je samo očekivao neku malu podršku, ali je nije dobio. Rokenrol je bio žrtva svoje iluzije. Ali, postajemo jači. Svi ti udarci, svi ti otrovi, ako nismo posrnuli, kod nas prave veći imunitet prema glupostima. Otpor postoji. Otpor prema lažima, otpor prema manipulaciji, kalkulaciji, prema zlim mašinama. Znači, maske su pale.
Kakve maske? Misliš na političare?
- Pa maske! To da mi sad nekog čoveka koji nije toliko okej, činimo više okej nego što on jeste. Ćao, doviđenja. Sve su to džukci. Tako živimo, povukli smo se u svoje mišije rupe, gro ljudi voli da ih neko vodi i da im priča o slobodi. LJudi nemaju pravo na mišljenje, žrtve su svoje autocenzure, znači – u pola šapata muk se pravi, vreme ovo kičme nam savi. Ali, naoštrene su gitare, pojačana su pojačala, stanje gotovosti je na nivou crvenih lampica. Ne mislimo više o nama toliko, nego o pokolenjima. Doviđenja, pokolenja! Potrošili smo sve što je bilo poverenje. Mi više nismo ni bitni tu, naše je prošlo, samo da se ne obrukamo. Ali ovi što dolaze, mislim, frka je, omladina se žešće prokulovila. To je sad sve izmešano – i tri prsta i rokenrol i ne znam šta još. Omladini ništa nije jasno, ne razmišlja svojom glavom od tih ludačkih kutija, sole im glavu neki blogeri pod pseudonimima, kukavice, cave. A truju non-stop, mozak u rezervatu živi. Glupost oštećuje mlade duše. Prisutna je sve vreme laž koja živi od tuđe naivnosti. Ali – provaljeni su!
Kako ti se čini ova politika danas. Gledamo te iste face već 20 godina? Ti si bio protiv onog Miloševićevog sistema?
- Ma nije frka Sloba. Sloba je bio samo vrh pokvarenosti naroda. NJegovog kukavičluka i oportunizma. Narod je mislio da neće da mu se desi ono što se dešavalo 130 kilometara zapadno. Okrenuo je glavu da ne vidi šta je u stvari. Narod zato sada iskijava sve to. Znači, umiremo od malignih oboljenja, umiremo od nedostatka ideja, umiremo, nestajemo. Gadimo se sami sebi.
Ti imaš dvoje dece – sina od 22 i klinku od devet. Kad gledaš njih dvoje – koji su njihovi ideali danas?
- Nije njima frka, jer oni ne znaju za bolje. Moja ćerka, recimo, nije popila vodu iz česme. Pošto u Zrenjaninu, gde ja živim, ne sme da se pije voda iz česme. Ona, znači, pije iz plastike, doživela je ne znam ti ni ja koliko puta u životu temperaturu od 43 stepena, tako da sva ta deca samo nastavljaju ono što smo im mi napravili. Svu tu frku. A moji klinci su okej. Sin ima rokenrol bend Mentalna korekcija, šljaka, odvojio se od kuće, živi sam sa bubnjarem, ima klinku, fura svoj fazon. Mi brinemo non-stop o svojoj deci, ali kad oni izađu iz gnezda, kad budu izloženi ovim spoljnim uticajima mentaliteta, onda moraju da se sete kakve zadatke dobijaju u bazi. Znači, važan je imunitet svesti ako nećeš da živiš bez nje.
Pamtiš Beograd iz raznih perioda. Na šta ti liči danas?
- Velika je tuga. Pored one pukotine iz mog detinjstva ima još tri nove. Ni moja pukotina nije sanirana, a već ih ima još. Manipulacija sa ljudima, mozgovima, je neprestana. Zloupotreba čoveka je non-stop na sceni. Mladi ljude hoće da znaju sve to, hoće oni da slušaju, ali im se niko ne obraća. Sad imamo totalno ispuštene i ispušene generacije poluludih dečaka i devojčica. Noćas sam video jednu scenu kad smo snimali spot. Znači, onako, srce mi se skvrčilo. Video sam devojku, ima 20, 21 godinu, treba da uđe u Čumićevo sokače, golih nogu u toplim pantalonicama, na nekim štiklama, u nekoj kratkoj bundi sa nekom ortakušom... Bilo je pet, šest stepeni a ona je onako – ponudila sebe za neki navodni dobitak. Moguće je da će da se prehladi i da nema poroda. Zarad nekog trenutka i ostvarenja nekih svojih namera, htenja i želja. Jako je tužno bilo. A lepo devojče. Svaka je mladost lepa ako se ne potroši uzaludno.
Počeli su da pesme Brejkersa sviraju i trubači u Guči.
-Ja ne mogu tu ništa u smislu – da li ja hoću ili neću. Ja sam javno dobro. Tako se ljudi odnose prema meni. Ne mogu ja da odredim šta će da rade sa našim pesmama. Puštaju nas po raznim mitinzima, da li traže oslobađanje ili zatvaranje ovoga ili onoga... Ne mogu ja sad tu da dolazim i da vadim kablove iz razglasa. Ionako kruže te priče o meni – znaš, rekao ovo, rekao ono. Kao da si već doživeo smrt pa gledaš kako to sve ide posle tebe. Ako je mrtav, mogu sa čovekom da rade šta hoće. I ako njegovo delo nedvosmisleno govori protiv tih koji ga svojataju. Ali to nije važno – važno je da mi i dalje meljemo kad izađemo na binu, da razvaljujemo, da smo poput Ajaksa iz 73. godine. Totalni rokenrol. Kada izađemo – kidamo sve!
Niko nas ne zove
-Gde sviramo!? Ne sviramo po Srbiji, niko nas ne zove! Ne pamtim kad smo bili recimo u Nišu, da ne pričam Gornji Milanovac, Valjevo... Ne zovu nas, a mi smo tu kao zapete puške.
XY me zvao u rijaliti šou
Zvao me XY da uđem u rijaliti šou. A kod iks-ipsilona, u njegovoj baraci od studija, snimali smo 1992. godine "Mir, brate, mir". Ironija sudbine. Samo što XY nije tada bio TV magnat nego debeljko u sirogojno džemperu i vojnim pantalonama. Kada me zvao u rijaliti šou, rekao sam mu: "Što me ranije nisi zvao da ti kažem da ne radiš to što si uradio". A on kaže: "Pa nisam ja za sve kriv".
"Rimtutituki" i "Mir, brate, mir" niko nije obeležio kad je bila dvadesetogodišnjica. Samo su ljudi iz Sarajeva uradili jedan intervju sa preostalim živim članovima te skupine. Mi smo se pobunili protiv nasilne mobilizacije, bio je to jedan od glavnih momenata otpora mladosti, ali to niko nije notirao osim Bosanaca.
http://www.danas.rs/danasrs/scena/izmesala_su_se_tri_prsta_i_rokenrol.561.html?news_id=274062 (http://www.danas.rs/danasrs/scena/izmesala_su_se_tri_prsta_i_rokenrol.561.html?news_id=274062)
Srce mi se cepa kad vidim da nikoga više ne zanimaju Partibrejkersi, isto kao kad su ukinuli Jelen top 10. Rokenrolu, definitivno si mrtav u Srbiji,a Mir, brate, mir je najgora pesma ikada.
Novi Brejkersi:
Partibrejkers - Sitna lova (Official) (http://www.youtube.com/watch?v=stWPvX3DfxM#ws)
http://www.youtube.com/watch?v=i7fYGpoL4wM#t=105 (http://www.youtube.com/watch?v=i7fYGpoL4wM#t=105)