"ČUDOVIŠTA KOJA SMO VOLELI" je istraživačko putovanje u šest knjiga i šezdeset poglavlja kroz analizu legendarnih ličnosti iz mitova, bajki, "horrora", "science fictiona" i "heroic fantasy". To je ispitivanje njihovog rađanja u književnosti i prelaska na film i u strip, traganje za tajnom njihove večite privlačnosti i izazovnosti. U prvoj knjizi predstavljeni su Noa, Odisej, Sindbad, Siegfried, Dante, Arthur, Faust, Pepeljuga, Prospero i Guliver.
Autor: Munitić Ranko
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.kreativnicentar.co.yu%2Fdata%2Fv%2FD078.jpg&hash=4b1e2b9530e7d6aa97350afcfdb68147ba69b59c)
tako kaže oficijelna najava.
a ja kažem: I tom ove knjige, onda kada je izašao (1991.) bio je jedan od najuticajnijih podsticaja za moje okretanje promišljanju horora – od pukog fana prema 'analitičaru'.
munitić je vanredno načitan i obrazovan čovek, i ume da jasnim (i tek mjestimice prenakićenim, da ne kažem 'ružičastim') jezikom opiše suštinu fenomena, i to na slikovit i lepo ilustrovan način (najčešće kroz citate iz književnih predložaka, ređe iz kritika i drugih osvrta). pored toga, kroz njegove analize česti su proplamsjaji subverzivnog duha i istinskog razumevanja za 'monstrume' (te tome komplementarnog prezira prema rulji i njenim nazorima).
njegove knjige nisu preterano cenjene kod filmofila, naročito mlađih – slutim, bar delom, zato što munitić najmanje govori o filmu i filmskom jeziku, a mnogo više o književnosti, idejama, mitovima... što je, s jedne strane, suviše učeno za one odrasle na junk-foodu B-movieja, a s druge, on nedovoljno pažnje posvećuje njihovim efemernim fetišima te formalnim preokupacijama ('joooj, kako montira!') stavljajući sav naglasak na ideje.
moglo bi se tvrditi da je ovaj pristup, donekle, svesno ograničen na izučavanje samo jednog (ali BITNOG!) aspekta filmova fantastike – ali je barem dosledan u tome, i sasvim iscrpan, tj. definitivan.
ukratko, ove knjige su MUST HAVE za svakoga koga bilo koji (svetliji ili tamniji) aspekt fantastike zanima.
na osnovu sadržaja koji je alexdelarge okačio, vidi se da je munitić za novo, VI-tomno izdanje, dodao 20 novih poglavalja, ali mudro prošaranih kroz (skoro) sve tomove, tako da i oni koji imaju prethodnih 40 poglavalja (u prvobitna 2 izašla toma) mogu/moraju da kupe i nove tomove. ipak, reklo bi se da to nije tako iz šičardžijskih razloga, već je očigledno da su poglavlja hronološki smisleno organizovana, što važi i za naknadno umetnuta tamo gde im je logično mesto.
za lakše snalaženje, u donjem spisku poglavalja ja sam zvezdicom (*) označio ona NOVA.
KNJIGA 1
1.NOA, BOZJI MILJENIK
2.ODISEJ, HERKUL,MACISTE
3 SINBAD MOREPLOVAC
4.*UMALO NERANJIVI SIEGFRIED
5.PESNIK KOJI JE VIDEO PAKAO
6.*ZIVOTOPIS ARTHURA PENDRAGONA
7.DOKTOR FAUST
8.PEPELJUGA
9.*PROSPERO, VOJVODA I NEKROMANT
10. GULLIVEROVA PUTOVANJA
KNJIGA 2
1.BARON MUNCHHAUSEN
2.*LEPOTICA I ZVER
3.DOKTOR FRANKENSTAIN I NJEGOVO CUDOVISTE
4.GRBAVAC QUASIMODO
5.PIKOVA DAMA
6.*MALA SIRENA
7.E.A.POEVA CRNA KUCA I OZIVELA MUMIJA
8.*AHAB I BELI KIT
9.KAPETAN NEMO I PROFESOR LIDENBROCK
10.ALISA U ZEMLJI CUDA
KNJIGA 3
1.CARMILLA, MIRCALLA,MILLARCA
2.*PINOCCHIO, DRVENI DECAK
3.DOKTOR JEKYLL IGOSPODIN HYDE
4.AYESHA BESMRTNA
5.DORIAN GRAY I TUZNI DUH
6.DRACULA, GROF VAMPIR
7.*DOROTHY IZ CANSASA
8.NEVIDLJIVI COVEK I NAPADACI S MARSA
9.*PETAR PAN I PITANJE ODRASTANJA
10. S.HOLMES I PRETPOTOPNA CUDOVISTA
KNJIGA 4
1.ERIK,FANTOM OPERE
2.FRAULEIN ALRAUNE
3.FANTOMAS IZ SNOVA
4.TARZA, KRALJ DZUNGLE
5.PRIJATELJ FU MANCHU
6.GOLEM
7.ANTINEA,VLADARKA ATLANTIDE
8.ORLACOVE RUKE
9.DOKTOR MABUSE
10.NAKAZE
KNJIGA 5
1.GROF GENERAL ZAROFF
2.ZOMBI SA HAITIJA
3.LARRY TALBOT, VUKODLAK
4.LOVECRAFT I MUTANTI IZ BAJKE
5.*VESTICA ZA UDAJU
6.*MALPERTIUS, AZIL ZA BOGOVE
7.1984 I MUTANTI IZ ATOMA
8.BOND JAMES 007
9.2001;ZVEZDANA BEBA
10.*PUTESESTVIJE FRODOA BAGGINSA
KNJIGA 6
1.*MUVA KOJA JE BILA COVEK
2.PSYCHO
3.*SOLARIS,PLANETA KOJA MISLI
4.*SIMIUS SAPIENS, PREDAK I NASLEDNIK
5.BEBA ROSEMARY WOODHOUSE
6. *EXORCIST
7.*SEZONA U HOTELU OVERLOOK
8. *ALIEN, ZVEZDANI ZMAJ
9. *INTERVJU S VAMPIROM
10. *SKOLSKI DANI HARRYJA POTTERA
Ovo kupujem odma. Čitao sam juče njegov intervju u Večernjim Novostima, u kulturnom dodatku. Djeluje kao pametan i načitan čovjek - pravi ljubitelj. Svidjelo mi se kako je opisao osmog putnika. Nešto u stilu 'Arhetipski lik. Zmaj smješten među zvijezde.' Pozdrav.
Potpuno podržavam sve napisano. Njegova knjiga (u dve knjige) Fantastika na ekranu je kapitalno delo... miljama ispred svojih savremenika... Čudovišta koje smo voleli je više nabacivanje raznoraznih referenci i ponekad mi deluje manje koherentno, ali, u svakom slučaju je delo vredno svake pažnje.
Ja sam na Vašaru knjiga kupio volu-me 1, ali nijedna od devojčica sa štanda (a bilo ih je mnogo) nije umela da kaže kojim će tempom izlaziti naredni tomovi i džeriji. Koliko ovde čitam, potrajaće to. Nažalost.
Ja posedujem izdanje ČUDOVIŠTA KOJA SMO VOLELI 2, Terra Press, Bgd, 1997.
Knjiga obuhvata:
1.ERIK,FANTOM OPERE
2.FRAULEIN ALRAUNE
3.FANTOMAS IZ SNOVA
4.TARZA, KRALJ DZUNGLE
5.PRIJATELJ FU MANCHU
6.GOLEM
7.ANTINEA,VLADARKA ATLANTIDE
8.ORLACOVE RUKE
9.DOKTOR MABUSE
10.NAKAZE
i
1.GROF GENERAL ZAROFF
2.ZOMBI SA HAITIJA
3.LARRY TALBOT, VUKODLAK
4.MUTANTI IZ BAJKE
7.MUTANTI IZ ATOMA
8.BOND JAMES 007
2.PSYCHO
4.*SIMIUS SAPIENS, PREDAK I NASLEDNIK (ovo nije novi text)
5.BEBA ROSEMARY WOODHOUSE
9.2001;ZVEZDANA BEBA
Praktično, imam kompletnu četvrtu knjigu, i delove pete i šeste.
Kupujem i ja. Kod nas ovde u Banjaluki imaju čini mi se dva prva toma džonsa u nekoj knjižari.
Quote from: "Harvester"Kupujem i ja. Kod nas ovde u Banjaluki imaju čini mi se dva prva toma džonsa u nekoj knjižari.
time, sigurno, misliš na stara izdanja (iz 1991. i 1997.): onaj I tom, u hardcoveru i mega-formatu, ŠTAMPAN U SLOVENIJI, iz očiglednih razloga teško da će uskoro biti dosegnut na serbkijem prostorima.
Vjerovatno su u pitanju ta stara izdanja, ali kupujem nevertheless.
Quote from: "Ghoul"misliš na stara izdanja (iz 1991. i 1997.)
strogo gledano, I tom je izašao
1990. ali je u mojoj glavi večito urezan kao deo sudbonosne (za mene - a i šire, ali na drugačiji način)
1991. budući da sam ga januara te godine dobio za 18. rođendan i pamtim knjigu, pored ostalog, i po dirljivoj posveti tim povodom...
Posto je Milosh u karantinu, a Ghoul nije sklon samoreklamerstvu, onda cu ja da postavim link
http://www.popboks.com/tekst.php?ID=6350
Quote from: "Alexdelarge"Posto je Milosh u karantinu, a Ghoul nije sklon samoreklamerstvu, onda cu ja da postavim link
http://www.popboks.com/tekst.php?ID=6350
za one koji se plaše da klikću na neviđeno: tamo nema ništa (previše) strašno, samo prikaz knjige ČUDOVIŠTA... od nekog d. ognjanovića.
Ghoule, kakve su ovo klevete sa popboksa ?
Je li Ognjanovicu, da li je tacno da si ti posvetio svoju teorijsku knjigu o horor filmu Ranku Muniticu a da je on tu posvetu odbio? Kao, smatrao je da si u knjizi napravio neke silne propuste i da je, generalno, slaba te ga je bilo sramota sto se uopste pominje u njoj.
ma to verovatno dexa pokušava da bude zabavan, ne obraćaj pažnju.
u svakom slučaju, na nepotpisana pitanja (bez ostavljenog e-maila) ne odgovaram.
Zar nije nelogično da uopšte objave takav komentar, s obzirom na:
QuoteNAPOMENA:
Da bi vaš komentar bio objavljen potrebno je da bude vezan za sadržinu teksta, odnosno da predstavlja mišljenje o objavljenom tekstu.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg161.imageshack.us%2Fimg161%2F3923%2Fd029qk8.jpg&hash=d8da8142a32b9057a23796b20d2cde6ebd342948)
"Čudovišta koja smo voleli" je istraživačko putovanje u šest knjiga i šezdeset poglavlja kroz analizu legendarnih ličnosti iz mitova, bajki, "horrora", "science fictiona" i "heroic fantasy". U drugoj knjizi predstavljeni su baron Minhauzen, Lepotica i Zver, dr Frankenštajn i njegovo čudovište, grbavac Kvazimodo, Pikova dama, Mala sirena, Stara crna kuća i oživela mumija, Ahab i Beli kit, kapetan Nemo i profesor Lidenbrok i Alisa u zemljama čuda.
Autor: Munitić Ranko
u prodaji, broširani povez, 168 strana, 24 cm, latinica
Tiraž: 1500
UDK: 791.43.04
Beograd 2008.
1. izdanje
ISBN 978-86-7781-607-0
Cena: 495.00 din.
http://www.kreativnicentar.co.yu/za-odrasle.php?e=130&c=D029
Izasao je i treci deo Cudovista... :!:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg227.imageshack.us%2Fimg227%2F4341%2Fd095dg3.jpg&hash=d23c4326f0b39adebaec714f349ba9d8586beda5)
Čudovišta koja smo voleli" je istraživačko putovanje u šest knjiga i šezdeset poglavlja kroz analizu legendarnih ličnosti iz mitova, bajki, "horrora", "science fictiona" i "heroic fantasy". U trećoj knjizi predstavljeni su Drakula, Pinokio, doktor Džekil i mister Hajd, Šerlok Holms, Čarobnjak iz Oza i drugi.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg844.imageshack.us%2Fimg844%2F5530%2Fk1i364v3r406delfiknjiza.jpg&hash=d235652e1b3e24d4013646d511d7853acb2c142b)
Opis:
"Čudovišta koja smo voleli" bilo je zamišljeno kao istraživačko putovanje u šest knjiga, dugo tri i po milenijuma, ali usled tragičnih okolnosti, obuhvatiće pedeset poglavlja svrstanih u pet tomova. Kroz analizu legendarnih ličnosti iz mitova, bajki, "horrora", "science fictiona" i "heroic fantasy", traga se za tajnom večite privlačnosti i izazovnosti čudovišta. Ova mala autorska enciklopedija ispituje rađanje popularnih likova u književnosti i njihov prelazak na film i u strip.
U četvrtoj knjizi predstavljeni su Tarzan, Fantomas, Alraune, Fantom iz opere, Golem i drugi.
Izdavač:
Kreativni centar
Broj strana:
142
Pismo:
Latinica
Povez:
Mek
Format:
17 x 24 cm
Godina izdavanja:
Jun, 2010
ISBN:
978-86-7781-735-0
Cena: 626.00 din
Da li ovo smanjenje broja tomova znači da novih poglavlja neće ni biti? Da li ih je Ranko Munitić uopšte napisao? Ili tu postoji neki drugi problem.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.knjizara.com%2Fslika%2F44162&hash=ff93702c4e37fe271bab5b3dea5bf89c8ac9f159)
Čudovišta koja smo voleli 5
Autor: Munitić Ranko;
Cena: 790.00 din.
u prodaji, broširani povez, 239 strana, 24 cm, latinica
Tiraž: 1500
UDK: 791.221.8/.9
Beograd 2011.
1. izdanje
ISBN 978-86-7781-885-2
Edicija obuhvata pedeset poglavlja svrstanih u pet tomova. Kroz analizu legendarnih ličnosti iz mitova, bajki, "horrora", "science fictiona" i "heroic fantasy", traga se za tajnom večite privlačnosti i izazovnosti čudovišta. Ova mala autorska enciklopedija ispituje rađanje popularnih likova u književnosti i njihov prelazak na film i u strip. U petoj knjizi predstavljeni su grof Zarof, zombiji, vukodlaci, mutanti, DŽejms Bond i drugi. Na kraju se nalazi obimni indeks imena i pojmova koji se odnosi na svih pet tomova.
Paraistorija čovečanstva
Beograd - Peti, poslednji tom iz čuvenog serijala knjiga Ranka Munitića ,,Čudovišta koja smo voleli" u izdanju Kreativnog centra predstavljen je juče u galeriji Artget Kulturnog centra Beograda. Bila je to prilika i da se progovori o čitavom projektu koji je ovim tomom okončan, nažalost posthumno, jer nas je Munitić napustio pre dve godine, ne stigavši da okonča ovo svoje delo, pa ćemo tako ostati ukraćeni za svojevremeno najavljivani šesti tom koji je zapravo trebalo da bude poslednji. Ipak, urednik izdanja Zoran Penevski istakao je da su u Kreativnom centru posebno ponosni na ovaj svoj projekat jer u pitanju je prava autorska enciklopedija.
Ova paraistorija, fikcijska hronologija čovečanstva je subverzivna, dodao je Penevski, jer svedoči o tome da naša stvarnost nije neupitna pošto uz ,,običnu" postoji i ona paralelna istorija čovečenstva - istorija imaginarnosti i fantastike. Sam Munitić ovaj svoj serijal opisao je kao ,,pokušaj da se najpopularniji mitovi filmske fantastike ispitaju najpre u odnosu na književne originale (iz kojih su mahom potekli), a onda i u odnosu na prasliku koja stoji iza svega". U petoj knjizi predstavljeni su grof Zarof, zombiji, vukodlaci, mutanti, Džejms Bond i drugi.
Rastko Ćirić istakao je da je posebno zahvalan jer je savremenik Ranka Munitića i jer su se poznavali, a poslednjih godina Munitićevog života intenzivno su i sarađivali. On je podsetio da bi u šestoj knjizi, kako je svojevremeno najavljivano, trebalo da budu tekstovi o Frodu Baginsu, ,,Solarisu", ,,Isijavanju", ,,Osmom putniku", ,,Hariju Poteru", ,,Čoveku Muvi", uz napomenu da će neko možda ipak nastaviti da radi na ovom otvorenom konceptu. Ćirić je istakao da Munitića nisu zanimala toliko ni sama dela ni njihovi autori koliko bića koja su arhetipski akteri svih civilizacija. Ovaj projekat jedinstven je u svetu, smatra on, jer je tema obrađivana iz neobičnog ugla - Munitić se usudio da se istovremeno bavi Tarzanom i Pinokiom, Pepeljugom i Drakulom, King Kongom i Džemsom Bondom, smestivši i ovog poslednjeg među čudovišta.
U zemlji u kojoj je filmska kritika uglavnom uštogljena i pretenciozna i ne bavi se onim što nije umetnost sa velikim u, u Munitićevim tekstovima arhetipovi, pa i stereotipi koji u njima postoje, imaju više značenje nego što je to inače slučaj, istakao je filmski kritičar Aleksandar D. Kostić. U njegovom petoknjižju pojmovi nisu tek poređani i prepričani, već objašnjeni, što je mnogo teže. Otud ne čudi da je za ove knjige rečeno da su mišljene da budu i neophodna lektira i udžbenik, pa je zato ova peta knjiga opskrbljena i obimnim indeksom imena i pojmova za sve tomove.
Viteštvo i dostojanstvo
Munitić je bio uzor u onim stvarima koje nam nedostaju, rekao je Aleksandar Kostić, profesor Filozofskog fakulteta govoreći na promociji knjige. On je bio čovek celovitog i završenog projekta o čemu svedoče i njegove emisije Veče sa zvezdama i Filmograf. Kroz njegov rad artikulisana je jedna civilizacijska nit - simbolička funkcija čoveka koja ga razlikuje od svih ostalih živih bića, izražena u jeziku koji služi za kreiranje virtuelne realnosti. Ranko je, rekao je na kraju Kostić, imao u sebi nečeg viteškog i autentično dostojanstvenog i zadužio je ovdašnju kulturu i sredinu ali mu se ona nije odužila na pravi način. Sam Munitić isticao je da nema nikog iza sebe, već ,,samo svoje ime, prezime, obraz, savjest".
http://www.danas.rs/danasrs/kultura/paraistorija_covecanstva.11.html?news_id=229302 (http://www.danas.rs/danasrs/kultura/paraistorija_covecanstva.11.html?news_id=229302)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg716.imageshack.us%2Fimg716%2F6328%2Frankow.jpg&hash=83e7b54c55c9b2aaa0ca5702f4599715041ebf16)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg824.imageshack.us%2Fimg824%2F972%2F50058610.jpg&hash=c2dd92b3b1ffc8cff40dca5b15083d7756938676)
Quote from: Alexdelarge on 06-04-2008, 20:52:42
Ghoule, kakve su ovo klevete sa popboksa ?
Je li Ognjanovicu, da li je tacno da si ti posvetio svoju teorijsku knjigu o horor filmu Ranku Muniticu a da je on tu posvetu odbio? Kao, smatrao je da si u knjizi napravio neke silne propuste i da je, generalno, slaba te ga je bilo sramota sto se uopste pominje u njoj.
vrlo interesantno! 8-)
dexa pantalonski i bata životinja: savršen par! xcheers
Gule, postoji li neko ko ne misli da su ti knjige generalno slabe? Izgleda da nas ima sve više i više.
Neodoljivi šarm čudovišta
Katalogu Munitićevih simboličnih junaka nije promakao ni fenomen ,,đavolskih beba", arhetipska slika otelovljenja onostranog
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fstatic.politika.co.rs%2Fuploads%2Frubrike%2F203866%2Fi%2F1%2Frosemarys-baby-1024x761.jpg&hash=380c1066ae7feed26253dbad92d59817b1696b37)
Naizgled običan momak Lari Talbot u trenutku počinje ubrzano da se menja, u početku izgleda samo kao neko kome je naglo pozlilo, ko se previja od bola i grčeva, međutim, Larijev ljudski izgled naprasno poprima crte životinjskog, vučjeg. Sve to dešava se na filmskom platnu, a vukodlak – od kaučuka, voska, pudera i vate, dlakavih ruku-šapa – poznati je glumac Lon Čejni Džunior, koji je ovekovečio ovaj lik četrdesetih godina 20. veka.
Priča o vukodlaku, tragičnom i beskorisnom, ,,najekskluzivnijem (po značenju) i najtužnijem (po fatumu) od ostalih čudovišta", nalazi se u petoj knjizi edicije ,,Čudovišta koja smo voleli" filmskog kritičara i stvaraoca Ranka Munitića, posthumno objavljenoj, štampanoj u ,,Kreativnom centru". U prethodna četiri dela ove autorske enciklopedije, koja su takođe objavljena u ,,Kreativnom centru", Munitić je prema rečima urednika Zorana Penevskog analizirao rađanje popularnih likova u književnosti i njihov prelazak na film i strip. Čitava plejada fantastičnih junaka čini ovu Munitićevu ,,subverzivnu paraistoriju": Odisej, Sinbad, Artur, Faust, Merlin, Pepeljuga, Šerlok Holms, Pinokio, Doktor Džekil i mister Hajd, Drakula, Petar Pan, Fantom, Golem, Tarzan, i drugi, a u ovom petom delu čitamo i o grofu Zarofu, mutantima, zombijima, Džejmsu Bondu, Hičkokovoj mamici iz podruma Normana Bejtsa, Rozmerinoj bebi, King-Kongu...Peta knjiga obimnog projekta sadrži i indeks pojmova koji se odnosi i na prethodna izdanja, pogodan za dalja istraživanja.
– Prerana smrt sprečila je Ranka Munitića da objavi i šesti deo svog istraživačkog putovanja, koji je trebalo da predstavi likove Froda Baginsa, čoveka muvu, Harija Potera i druge; međutim, i ovako uobličena edicija odaje utisak sistematičnosti i celovitosti, uspostavljajući arhetipsku i civilizacijsku nit virtuelne stvarnosti od Ilijade do Ratova zvezda, čudovišnu nit paralelne stvarnosti, čija je večita tematika borba dobra i zla – rekao je Penevski.
Neki junaci ovog petog dela enciklopedije, otmeni su, usamljeni u svojoj izuzetnosti, što bi se moglo reći i za autora Ranka Munitića, kome u našoj kulturi ipak nije bila posvećena dovoljna pažnja.
,,Neobične stvari oduvek su me privlačile više nego bilo šta drugo. Od svih priča što ih obično kazuju deci, najdublji utisak na mene ostavile su bajke i povesti o vešticama i duhovima. Veoma mlad počeo sam da čitam, od četvrte godine, a započeh bajkama braće Grim. Sa pet godina pročitah 'Hiljadu i jednu noć' i poleteh na krilima oduševljenja. Preruših se u zamišljenu ličnost Abdula Alhazreda: a to je ime koje sam potom uvek grejao u srcu i koje mi je pomoglo da krstim pisca mitske knjige 'Nekronomikon'"... pisao je najznačajniji pisac horora 20. veka Hauard Filips Lavkraft, nesrećan i zanesen kao E. A. Po, autor kome je Kokto priznavao ,,vrhunski stil i otkriće neizmernih svetova u prostoru i vremenu". Munitić je, za Lavkraftovo stvaralaštvo istakao da otkriva poziciju ljudskog roda kao ,,užasnu, ali i očaravajuću, sklupčanu na zemaljskom čunu sred multidimenzionalnog galaktičkog okeana", ali i napomenuo da se takvim piscem, dostojnim vrhunskih kinematografskih čarolija jednog Kjubrika, Lukasa ili Spilberga, film nije mnogo okoristio u direktnom smislu.
Katalogu Munitićevih simboličnih junaka nije promakao ni fenomen ,,đavolskih beba", arhetipska slika otelovljenja onostranog i demonskog u ljudskom; bebica malecnih, sedefastih, kandžica, iz čuvenog romana ,,Rozmerina beba" Ajre Levina, i još čuvenijeg filma Romana Polanskog. Od trenutka kada se mladi bračni par Vudhaus useljava u mračno, viktorijansko, zdanje, opasnu zonu, sablasnu poput kuće Ušera, ili hotela iz knjige Stivena Kinga ,,Isijavanje" i istoimenog Kjubrikovog filma, znamo da će se desiti nešto košmarno. Posmatrajući ovu situaciju na arhetipskom nivou, Munitić je zaključio da ,,roman Levina računa na naše versko vanfilmsko iskustvo, na poznavanje i prepoznavanje stereotipa preuzetog iz drugog, religijskog sistema znakova i vrednosti; dok film Polanskog računa isključivo na sugestivnost svog kinoucelinjenja i na našu osetljivost na arhetipski naboj"... Podsetio je zatim na dalju struju ,,vražjih beba" u filmovima ,,Omen" Ričarda Donera, ,,Isterivač đavola" Vilijama Fridkina, ,,Keri" Brajana de Palme i druge.
Jedno od najelegantnijih Munitićevih čudovišta jeste Bond, Džejms Bond, slavni 007, tajni agent njenog britanskog veličanstva, ,,čovek sa dozvolom za ubijanje", lepotan sivoplavih očiju, uvek elegantan, koji izgleda kao Šon Koneri ili Rodžer Mur. Rodio se pod perom britanskog pisca i novinara ,,Tajmsa" Ijana Fleminga, čoveka od stila i ukusa. ,,U Bondovom životu pištolj zauzima izuzetno mesto, on vozi kola sa gotovo seksualnim zadovoljstvom, oseća se skoro oženjen šefom, cinik je, hedonista, romantik", smatrao je Munitić. Šon Koneri je, po njegovom mišljenju, od Bondovog lika napravio ,,nešto magnetski neponovljivo", kao što je i početak ,,Goldfingera". U svom duhu velikog posvećenika filmske umetnosti Ranko Munitić, povodom nastavka serijala o Bondu ili Indijani Džonsu, primetio je sentenciozno. ,,Filmski mlinovi (baš poput biblijskih) melju sporo, no sitno, a jednom samleveno ne vaspostavlja se više u živućoj formi." Međutim, po toj pravednoj sporosti ipak ćemo se iznova vraćati knjigama i emisijama ovog našeg neprikosnovenog mislioca.
-----------------------------------------------------------
Centar za medije Ranko Munitić
U Beogradu je osnovan ,,Centar za medije Ranko Munitić", koji će, prema rečima Zorice Jevremović Munitić, direktorke Centra, dodeljivati ,,Regionalnu nagradu za medije Ranko Munitić", svakog 3. aprila, povodom dana rođenja ovog poznatog stvaraoca.
http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Neodoljivi-sarm-cudovista.lt.html (http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Neodoljivi-sarm-cudovista.lt.html)
"Čudovišta koja smo voleli 5" Ranka Munitića (http://www.youtube.com/watch?v=HbDJ0m777ds#ws)
Epilog galaksije slika
Čudovišta koja smo voleli 5, Ranko Munitić
Edicija Čudovišta koja smo voleli Ranka Munitića završena je nedavno petom, posthumno objavljenom knjigom o popularnim likovima rođenim u književnosti a stasalim na filmu i u stripu. Izdavač je Kreativni centar
Čudovišta koja smo voleli jedinstven je brevijar i priručnik fantastične antropologije. U njemu su Noje, Odisej, Sinbad, Zigfrid, Artur, Merlin, Faust, Pepeljuga, Ahab, Alisa, Prospero, Pinokio, Džekil/Hajd, Drakula, Šerlok Holms, Petar Pan, Fantom, Golem, Tarzan, razni bogovi i boginje, sirene, vukodlaci, zombiji, vampiri, mumije, sablasti, vile, veštice, čarobnjaci, svemirci, roboti, zmajevi... Munitićevo istraživačko putovanje o njima dugo tri i po milenijuma opisano je u 50 poglavlja-eseja i namenjeno znalcima istorije, filma i književnosti koji mogu da uporede svoja znanja i zapažanja sa Munitićem, ali i običnim čitačima. Jedan od takvih je autor ovog teksta.
U prvoj knjizi, u prologu, Ranko Munitić proširuje misao Vernera Hercoga "Film je stvaranje slika koje nikad pre toga nismo videli" i na druge umetnosti, zato što je njome moguće odrediti bar jedan – nimalo nevažan – deo njihove suštine definisan teorijom "po kojoj, u stvari, postoji tek jedna jedina umetnost (stupanj na kojem se duhovna vrednost pojavljuje u strukturi oblikovnog materijala), dok razlike među njenim vrstama ili odeljcima proizlaze samo iz specifičnosti korišćenog izražajnog sredstva, odnosno gradivnog materijala". S te pozicije, a sledeći Hercogovu ideju, Munitić umetnost vidi kao radionicu novih slika, od kojih one posebne, najređe i najprodornije ostaju zanavek urezane u našu matricu sećanja i postaju arhetipovi, odnosno slike-poruke: "One postaju novi obelisci, nove miteme naše duhovne figuracije: na primer, sastanak devojčice i vuka (Crvenkapa), usnula lepotica u zaraslom zamku (Trnova Ružica), pećina što se rastvara pri izgovoru magične formule (Ali-baba i četrdeset hajduka), jednooki Kiklop oslepljen užarenim kocem (Odiseja), bitka viteza i vetrenjače (Don Kihot), čovek koji se budi okovan od patuljaka (Gulive rova putovanja), titanski majmun s lepoticom u šaci na vrhu Empajer stejt bildinga (King Kong), crni kristalni monolit ili kost preobraćena u svemirski brod (2001: svemirska odiseja)..." A kad drevna praslika oživi, "slika-poruka ponovo stiče dušu, to jest tajnu, i postaje ono što je oduvek bila – magijski znak koji nas podseća na nešto odavno zaboravljeno, a ipak u prasvesti sačuvano, nešto veoma važno iz zemlje čuda u kojoj se, pradavno, odvijao čovekov život."
O GROFU ZAROFU: Na kraju priče o tim tragovima u nama, u petoj knjizi Čudovišta koja smo voleli, Ranko Munitić je opisao grofa Zarofa, zombije, vukodlake, mutante, Džemsa Bonda, Psiho, Simius sapiens – predak i naslednik, Rozmarinu bebu, i Zvezdanu bebu. Svakog puta prvo u književnom delu, što čitaocu Čudovišta pruža priliku da sazna i o knjizi koju moguće nije čitao, a zatim preko filma do nas.
Munitić na primer citira delove pripovetke The most dangerous game Ričarda Konela iz 1925. godine, o grofu generalu Zarofu, glavnom liku. On živi na tajanstvenom ostrvu u luksuzno uređenom dvorcu. Rainsfordu koga je brodolom naneo na njegovu teritoriju, Zarof priča da ga je Bog stvorio lovcem, lovio je grizlija u stenovitim planinama, nosoroga i bivola u Africi i sve ostale velike i strašne zveri. "A ja, gospodine, živim za opasnost: lov beše čitav moj život. I taj lov postao je odviše lak. Nikada nisam promašio plen. Nikada. A ništa nije tako zamorno kao savršenstvo! Trebala mi je, dakle, nova divljač. I našao sam je. Kupih ovo ostrvo, sagradih dom, sada tu lovim." Počeo je da lovi najopasniju divljač – ljude. Rainsfordu, kome je namenio ulogu divljači, Zarof objašnjava da je u pitanju igra: "Svakom od njih predlažem partiju lova. Dajem im namirnice i jedan odličan lovački nož, onda prednost od tri sata. Dogovor je da ga sledim s pištoljem malog kalibra i kratkog dometa. Pa ukoliko mi moja divljač uspešno izmiče tri puna dana, dobila je partiju. Ukoliko je pronađem – gubi." Ranko Munitić objašnjava da u to vreme Zarofova hajka na ljude deluje kao simbo lički sublimat prikrivene ali jednako stvarane hajke, kakvoj katastrofalne socijalno-ekonomske prilike epohe izlažu običnog smrtnika i da je to bila tema stvarnog, "iz života a ne mašte poniklog fatuma".
Istoimeni film po scenariju Džejmsa Ešmora Krelmana koji je bio znatno dramatičniji od pripovetke, snimili su Ernest B. Šudsek (godinu dana kasnije režirao King Konga) i Irvin Pičel 1932. godine. Munitić ga ocenjuje kao slojevit kaleidoskop zagušljive, preteće atmosfere sjajno snimljene u ambijentima klaustrofobičnog zamka, magličaste močvare i tamnih veduta džungle. "Stalna težnja horora da se otvoreni prirodni pejzaž izmeni u zatvoreni, maglom i sumrakom sputani zabran strave, kulminira u sablasnim sekvencama lova: prastara i večna po ikonografiji, diluvijalna Zarofofa močvara postaje u psihološkom smislu pustopoljina zaumnog košmara – kao neka ogromna ukleta materica što svoju ljudsku i nadljudsku decu natrag, u vlažnu tamu, hoće usisati." Ali, kaže Munitić, Zarof ne bi bio "šekspirovski strasnik i drski izazivač čovečanstva" da se nije pojavio na ekranu u vreme "velike krize ne samo kapitala nego i morala, vere i uverenja, krize što bez milosti usitnjava vrednosti i principe, te stoga prave pobede i dostojne poraze mora potražiti na bioskopskom platnu".
ZOMBIJI: U poglavlju Praunuci Lazarovi Munitić priča o zombijima. Otkrio ih je Vilijam B. Sibruk, američki istraživač, opisujući Haiti u putopisu Magično ostrvo. Citira definiciju zombija ovog pisca: "Ljudsko telo bez duše, još uvek mrtvo no izvučeno iz groba i nekakvom čarolijom pokrenuto nekim prividnim životom: ukratko, zombi je mrtvac koji može da hoda i radi kao živi stvor." Navodi zatim piščeve bliske susrete sa zombijima angažovane na plantaži šećerne trske. "I eto pred nama – piše Munitić – jedne od najizazovnijih crnih ikona folklorne egzotike, novog čudovišta bitno različitog od svih prethodno raspoloživih modela. Zombi nije na zlo izmenjen čovek (kao vampir, vukodlak ili mutant), nije veštačko stvoreno strašilo (Frankenštajnov android) nit i otelotvoreno tamno drugo-ja (Džekilov dvojnik Hajd)." A zatim konstatuje da "javlja prvi put monstrum kao zakočena faza prekinutog procesa, kao hibridni rezultat ometenog toka truljenja, nešto ljigavo i smradno između, ni telo ni ogoljeni kostur, nego više-manje raspadnuta strvina, otpadak u rasulu kroz koji se nazire skeletična armatura, konstrukt od kostiju prekriven krpama nagrizenog mesa, nestabilna nakaza iščupana iz zagrobnog stomaka u kojem su crne kiseline već krenule da je izjedaju. Nešto kao tabu smrti, mračnim čudom vraćen na naš svet... Degutantna slika... teško podnošljiva."
Munitić podseća da je prvi zombi – Lazar iz Vitanije, i citira Novi zavet: "Rekavši to, Isus viknu jakim glasom: Lazare izađi. Pokojnik izađe obavijen povojima po rukama i nogama. Lice mu beše zamotano peškirom. Isus im naredi: Razvežite ga i pustite da ide!" Šta je ispod povoja, otkrio je Leonid Andrejev 1906. godine u priči Eleazar, Munitić citira strašni opis, i kaže da će film nastaviti tamo gde Andrejev stade. Po scenariju Garnet Vestona, 1932. godine Viktor Halperin je režirao film Beli zombi sa Belom Lugošijem u glavnoj ulozi, tadašnjom zvezdom groze: Bela Lugoši je već bio Drakula i čovek-majmun.. U Belom zombiju Lugoši je elegantni veštac s vojskom živih mrtvaca.
Bela Lugoši je do smrti igrao vampire, veštce, zombije i slične njima. "Kultni glumac, možda najsugestivnija fizionomija ikad viđena u hororu, podleći će postepeno slavi, morbidnim rolama i drogi, te skončati u stilu pravog filma strave", ocenjuje Munitić i citira tekst iz jednog časopisa o Lugošijevom pojavljivanju u javnosti: na premijere je dolazio vodeći na uzici velikog gorilu, crnim pogrebnim kolima u mrtvačkom sanduku od abonosa, neprestano je oblačio Drakulinu odoru, kuća mu spolja i iznutra bila nalik Drakulinom dvorcu. Umro je u bolnici kao ludak, kako su govorili ljudi, kao besmrtni Drakula, kako je on tvrdio. "Neizbežan kraj velike ali mukotrpne karijere: niko ne ekranu nije tako potpuno i dubinski, celim svojim bićem, iskazao prisutnost demonskog u čoveku. Glumac ili medijum, svejedno. Bela Lugoši je kino-pojam bez premca i pandana", zaključuje Munitić.
O DŽEMSU BONDU: Slavni 007, tajni agent Njenog britanskog veličanstva, čovek s dozvolom za ubijanje, Džejms Bond, rodio se u romanu Kazino Rojal Jana Fleminga i odmah postao popularan "najpre na stranicama dvanaest Flemingovih romana i dve zbirke priče, od 1957. godine u kvadratima različitih stripova, od 1962. godine na filmu. Solidna, dopadljiva (i ništa više) zamisao jednog solidnog, dopadljivog (i ništa više) spisatelja rodila se, naime, u pravo vreme i na pravom mestu; brižna engleska egocentričnost ima pedesetih godina dovoljno duhovnog adrenalina da krene u poslednji krstaški rat za ugled i sjaj carstva na zalasku, atmosfera hladnog rata tog doba izrazito pogoduje nicanju i cvatu špijunske sage o nepobedivom zapadnjaku isprečenom na putu komunizma."
Citatima iz Flemingovih romana Ranko Munitić opisuje Džemsa Bonda: njegova kancelarija je na osmom spratu visoke sive kuće blizu Ridžent parka gde je londonski štab Tajne službe, on je jedan od tri agenta sa prefiksom 00 – ljudi kojima se može narediti da ubiju, on puši posebnu vrstu cigareta ("mešavinu balkanskog i turskog duvana, sa tri zlatna prstena, koju za njega spravlja firma Morlands iz Grosvenor ulice"), on pije posebna pića ("draj martini, jedna mera. U dubokoj čaši za šampanjac. Tri dela gordona, jedan votke, pola kin lileta. Dobro protresi dok ne bude ledeno, dodaj tanku krišku limunove kore"), vozi poseban automobil ("bentli, 4,5 litara, model 1933, sa motorom amherst vilers, koji vozi brzo i vešto gotovo sa seksualnim zadovoljstvom, i maslinastozeleni kupe s pokretnim krovom, sposoban da se za 90 stepeni okrene pri vožnji od 30 milja na sat"), ima posebno odabrani pištolj (bereta 25 i valter PPK 7,65), deo životnog užitka duguje ženama – kroz njegove pustolovine neprestano proleću i nakon strastvene idile nestaju lepotice najviše klase, kockarnica je njegov omiljeni ambijent... "Tom i takvom deliji, emotivcu s licencom z a ubijanje, u svakom romanu nasuprot staje po jedan reprezentativni zlikovac, maestro zločina, koga istovremeno određuje golema ambicija i vanserijski fizički format."
Početkom šezdesetih interesovanje za Flemingove romane vidno jenjava što Munitić pravda promenom žanrovske sheme: "pretenciozne špijunice napisane u duhu politikantskog misionarstva, smenjuje originalna vrsta nadrealistički otkačene i onirički slojevite špijunske bajke, posebno primetne u kino-majstorijama Alfreda Hičkoka Čovek koji je suviše znao (1956) i Sever-severozapad (1959)". Takođe, pojavio se i nov junak, Džordž Smajli, iz pera Džona le Karea, suprotnost Bondu, ali s britkim umom. Međutim, kad je Bondu zagustilo, spasao ga je film: 1962. godine pojavio se na ekranima Dr. No, luksuzno opremljeni spektakl koji je brzo postao hit. "Hladni šarm Šona Konerija, glacijalna senzualnost Ursule Andres i zakočena dijaboličnost Džozefa Vaismama dadoše vešto skrojenom proizvodu i nešto nalik duši. A četiri sledeća nastavka (S poljupcima iz Rusije, Goldfinger, Operacija grom i Živiš samo dvaput, od 1963. do 1967, na bazi sve slobodnijeg adaptiranja Flemingovih knjiga) još uvek su svojevrsni kult-filmovi, opremljeni dopadljivim i funkcionalnim dizajnom kakvim se dotad nije mogla pohvaliti nijedna bioskopska avantura u nastavcima. Vešti reditelji (Terens Jang, Gaj Hamilton, Luis Gilbert) sklapaju zanatski skoro besprekorne parade, šlageri Džona Barija postaju internacionalni hitovi (naročito Goldfinger i You only live twice), maštovite špice Morisa Bindera prepričavaju se kao svojevrsna audio-vizuelna čuda (a behu, usput rečeno, kristalni prethodnici današnjih video-spotova), pažnju plene vedete ranije neviđenih pejzaža i gomile probranih lepotica."
Ranko Munitić ocenjuje da Džems Bond ne bi bio to što jeste da nije bilo Šona Konerija. "Senzualan, šarmantan, uzbudljivo iščašen i ubedljivo normalan čak i u minhauzenovskim izmišljotinama, beše Koneri još nešto, kapitalno: uvek, onako iznutra, nekom humornom i zapravo podsmešljivom distancom odmakn ut od svega što izvodi i što mu se zbiva. Zabavljao nas je zabavljajući se, igrao – igrajući se. Nije davio ozbiljnošću već plenio prirodnošću jedne muške Alise u prostoru špijunskih čuda." Po Munitiću, filmski Džems Bond je prvi put nestao kada se pri šestom nastavku serije (U tajnoj službi Njenog veličanstva, 1969. godine pojavio Džordž Lejzenbi. "Sveden odjednom na telo bez duha i šarma, Bond je nestao." Koneri je opet Bond 1971. godine – Dijamanti su večni. "Novi uspeh, i novi oproštaj. Tada 007 prvi put umire." Iz te smrti povampirio ga je opet Koneri 1983. godine u Nikad ne reci nikad. Naredni Bondovi, Rodžer Mur, Timoti Dalton i Pirs Brosnan, bili su nedovoljno dobri. Tako je, kaže Munitić, 007 po drugi put umro. "I to je konac, bez obzira na to koliko mu nastavaka još bude nametnuto. Filmski mlinovi (baš poput biblijskih) melju sporo no sitno, a jednom samleveno ne vaspostavlja se više u živućoj formi."
Na kraju pete knjige, u Epilogu galaksije slika, Munitić je napisao: "Kao da pri takvom duhovnom putešestviju oko sebe i za sobom otkrivamo ili razaznajemo mape neke pomaknute, alternativne geografije. Kao da ovakvom prilikom zaranjamo u struju neke alternativne, fikcijske hronologije, odnosno preistorije čovečanstva."
Ranko Munitić, kritičar, scenarista, esejista, veliki znalac filmske umetnosti, preminuo je 2009. godine, tako da Kreativni centar neće objaviti planirani šesti tom edicije Čudovišta koja smo voleli. Verovatno bi sam rekao da to nije ni važno, jer "čudovišta, božanska i demonska, samo smo mi sami."
Sonja Ćirić
http://www.rankomunitic.org/ (http://www.rankomunitic.org/)
Moze li neko, meni laiku, da kaze zasto su Holms i Bond u ovom delu?
Quote from: Alexdelarge on 20-01-2012, 18:30:27
S poljupcima iz Rusije
Živiš samo dvaput
Ovo su losi prevodi naslova, zar ne?
Quote from: Alexdelarge on 07-05-2014, 08:20:33
http://www.rankomunitic.org/ (http://www.rankomunitic.org/)
Nedostaje im neopisivi, neverovatni, i nadasve nadrealni intrervju sa Rankom koji je vodio ABN, uz prisustvo užasnutog Ljube Damnjanovića... :)
upravo čitam intervju i glasno se cerekam. ovo je apsolutno genijalno! xrofl
http://issuu.com/emitor/docs/emitor477 (http://issuu.com/emitor/docs/emitor477)
ne mogu da verujem šta čitam, pa ovo je za upišavanje od smeha. izvrsno!!! :!:
Quote from: Alexdelarge on 08-05-2014, 00:43:04
ne mogu da verujem šta čitam, pa ovo je za upišavanje od smeha. izvrsno!!! :!:
taj biser ODAVNO čuči onlajn, tvoje kaskanje za zbivanjima je jezivo... :(
reakcija alexdelargea će biti jeziva! :twisted: