Крагујевачко
Наслеђе бр. 8 доноси два врло занимљива текста (а и сам часопис изгледа светски).
Цитирам телекс СДНФ:
QuoteNaucni radovi o "Paklenoj pomorandzhi" Antoni Berdzhesa i o drami Dragutina Ilica "Posle milion godina" u istom casopisu
Casopis "Nasledje", koji vec cetiri godine izdaje Filoloshko-umetnicki fakultet u Kragujevcu, bavi se knjizhevnoshcu, umetnoshcu, kulturom i jezikom. U osmom broju tema je: umetnost i mediji. Prelistala sam ga i nashla dva teksta posvecena SF piscima, i to, Antoni Berdzhesu (1917-1993), i piscu prve SF drame na svetu, Dragutinu J. Ilicu (1858-1926).
Prvi tekst, o "Paklenoj pomorandzhi", napisao je nama poznati strucnjak za SF, anglista, profesor Aleksandar B. Nedeljkovic koji predaje na Filoloshkom fakultetu u Kragujevcu. Nacin na koji je Berdzhes bio prihvacen u krugu srpskih ljubitelja SF, to je tema rada ABN-a; i, narocito, jedan clanak iz davne 1986. godine kada je u "Emitoru" o Berdzhesu pisao Vladimir Kostic, iz Panceva, dugogodishnji clan drushtva "Lazar Komarcic". Tako je sada taj Vladin clanak postao deo akademskih rasprava.
Nedeljkovic nas podseca da je Vlada Kostic tada u svom opshirnom clanku pohvalio Berdzhesa kao "humanistickog pisca zabrinutog za coveka danashnjice". Mogu se u potpunosti slozhiti sa tim mishljenjem Vladimira Kostica. Kao shto znamo, u tom romanu glavni junak, koji je na pocetku vinovnik mnogih zlih postupaka, na kraju i sam postaje zhrtva nasilja. Jezik junaka je, u originalu, engleski, ali ima i mnogo reci iz ruskog i drugih jezika tako da likovi vishe nisu vezani samo za Englesku vec su oni univerzalni stanovnici Zemlje.
Pominje se 21. poglavlje knjige koje je objavljeno 1987. (i koje je preveo A. B. Nedeljkovic) u casopisu "Alef" u Novom Sadu. Ja ga nisam procitala. Ukoliko ono sadrzhi neku stravicnu viziju neumitnog losheg ishoda, drazhe mi je da kraj romana bude na 20. poglavlju koje donekle ostavlja prostor u kome covek bar malo mozhe imati izbor.
Drugi tekst u ovom broju "Nasledja" je o stvaralashtvu Dragutina J. Ilica, a napisao ga je magistar Nemanja Radulovic koji radi kao asistent na Katedri za srpsku knjzhevnost na Filoloshkom fakultetu u Beogradu gde je i diplomirao (srpska knjizhevnost i jezik sa opshtom knjizhevnoshcu) i magistrirao. Iz Radulovicevog rada bih izdvojila vidjenje drame "Posle milion godina" i pomenula bih "Lumen" Kamija Flamariona. Nemanja Radulovic nam daje jedan novi pogled na stvaranje Dragutina Ilica, koji je bio pod uticajem spiritualizma i teofizije 19. veka, shto se ogleda i u njegovom stvaralashtvu. Pod tim uticajima on veruje u progresivne reinkaranacije: covecanstvo prolazi kroz reinkranacije odredjene karmom, ali ipak napreduje, evoluira. Medjutim (po recima Radulovica) kod Ilica nema moralnog progresa kao kod nekih autora koji su takodje pod uticajem spiritualizma 19. veka. Kamij Flamarion, koji je bio astronom i popularizator astronomije, u svom romanu "Lumen" prikazuje ljude na drugim planetama koji zhive po pet-shest vekova, mirnim zhivotom, bez rata i bolesti, shto su sve opshta mesta spiritistickih doktrina. Nemanja Radulovic istice da je bash zbog insistiranja spiritista na naucnosti njihovih metoda veoma teshko povuci jasnu liniju izmedju naucnog i okultnog/spiritistickog teksta (kao i naucnofantasticnog). U ucenjima duhova, kako iznosi Kardek, ljudi nisu jedina zhiva bica u svemiru; duhovi koji se usavrshavaju oslobadjaju se od materijalnosti i naredne reinkarnacije imaju na drugim planetama. One su savrshenije i manje materijalne od Zemlje, pa je i zhivot duhova savrsheniji od nasheg. Napredovanje je kako intelektualno tako i moralno; i sama Zemlja ce postati mesto zhivota srecnih duhova kada kroz inkarnacije budu napredovali u svojoj duhovnoj evoluciji. Radulovic smatra Flamariona jednim od najpopularnijih pisaca naucno-fantasticno-okultnog zhanra.
. . .
Eto . . . to je bio clanak Elene Lacok, istaknute clanice Srpskog drushtva za naucnu fantastiku.
Pozdrav, dakle, iz SDNF.