Ovo može da se shvati dvojako: kao najbolja muzika po sebi, nezavisno od igra, ili kao muzika koja najbolje prati atmosferu i dešavanja u samoj igri. Svejedno, ja ću se ograničiti na prvu varijantu, jer mnogi saundtrekovi koje sam čuo imaju loše igre za nosioce. Postoje i aranžirani albumi, za koje ne znam da li baš da ih stavim ovde. Postoji i čitav pokret (//www.micromusic.net) koji pravi muziku na starom igračkom hardveru, najčešće Game Boyu.
Trenutna lista bez nekog reda:
Gungrave - najluđe što sam ikad čuo u igrama. Tsuneo Imahori i njegov trejdmark džez/indastrijal hibrid.
Lack of Love - retka prilika da je Ryuichi Sakamoto uradio nešto za igre. Elektro-ambijent.
Chrono Cross - najbolje Mitsudino delo do sada, čiji stil se kopira u većini japanskih RPG-ova. Uticaj raznih muzičkih tradicaja.
Shadow of the Colossus - Kou Otani je ovim prevazišao sebe. Jedan od najboljih primera orkestracije u muzici za igre.
Soukaigi - opskuran Squareov RPG, ali muzika je bila revolucionarna u svoje vreme i fenomenalna je i danas. Meša herojsku atmosferu japanskih RPG-ova sa prog-rokom.
Silent Hill 2 - meni lično najdraži iz serije, mada je i 1 blizu. Prvi je čist indastrijal, drugi je suptilniji, sa uticajima trip-hopa. 3 i 4 imaju još bolji i zanimljiviji zvučni dizajn, ali takođe mali pad u kvalitetu. Bukvar horora.
Napple Tale - najbolji rad Yoko Kano u oblasti igara. Puno duha i svaka kompozicija je malo remek-delo.
Splinter Cell: Chaos Theory - Amon Tobin. Treba li reći više?
Azel Panzer Dragoon - ovo je među najneuobičajenijim stvarima ovde. Elektronska simulacija izmišljenih instrumenata jednog drugog sveta koji je govorio pancerskim jezikom, mešavinom japanskog, nemačkog i latinskog. Jedan od najboljih sauntrekova za jedan od najboljih RPG-ova ikada.
FF VII: Dirge of Cerberus - loša igra, kažu, ali muzika Masašija Hamauzua je totalni mrak. Remek-delo.
Takođe i:
Phantasy Star Online ep. III - Sega ima neke jako dobre muzičke podloge, ali ovo i sledeće su dve najbolje stvari, obe poseduju jak muzički identitet.
Enemy Zero - standardni Michael Nyman
Shadow Hearts - sva tri su dobra, ali prvi je po meni neprevaziđen. Yoshitaka Hirota koristi dosta perkusija, a i Mitsuda dodaje svoj specifičan world music stil.
Deep Fear - Kenji Kawai u horor izdanju.
Jet Set Radio - koristi mnoge licencirane pesme, ali muzika Hidekija Naganume je fanki u najboljem smislu.
Ambijentalni radovi Junye Nakana, orkestracije Jeremyja Soulea, džez Petera McConnella (LucasArts), pop Katamarija Damashija, sve to spada ovde.
Stvarno kako na listi nije ni jedna igra za koju je muziku radio Jeremy Soule?
Civilisation 4 takođe ima strašnu muzičku podlogu, a o uvodnoj numeri tek da ne pričam.
Nisam znao koju da stavim. :lol:
Argh, jebiga:
http://www.znaksagite.com/diskusije/viewtopic.php?t=6262
Inače, pola igara sa Ridiculusove liste nisam igrao, ali ono što jesam, rekao bih da su stvari koje kaže na mestu.
Inače, čudno ili ne, ali meni su zapravo draže muzike iz osmobitnih/ šesnaestobitnih igara, kad si muziku pravio na tri kanala, u najboljem slučaju midi instrumentima od bilo čega što je kasnije nastalo. Mislim, Shadow Hearts ili Shadow of the Colossus zaista imaju fantastične saundtrake, i rado ih trošim nezavisno od igre, ali kao što se da videti na onom drugom topiku, neke od 8-bit tema su mi naprosto urezane u mozak.
Jeremy Soule recimo, njegova muzika je briljantna, ali ja je ne pamtim na isti način kao što pamtim teme Roba Hubbarda.. Valjda je to nešto što ima veze sa pop potencijalom lepe melodije, ne znam...
Nisam ni ja igrao polovinu onih igara, ali sam slušao muziku nezavisno.
Karakteristika ove muzike uopšte je melodičnost i tematičnost: muzika ne prati dinamiku dešavanja već pre nivo, tj. seting. U zadnje vreme ovo se menja i dolazi do konvergencije sa filmskom muzikom, gubi se melodičnost, više se insistira na ambijentu i teksturama. Takav je, recimo, Dirge of Cerberus.
Pa, da, definitivno, još od vremena kada se konačno prešlo na CDove kao standardni storage format (dakle, sa Playstation 1). Pre toga je MIDI rulao, jer nije bilo mesta.
Ne kažem ja da je to nužno loše, evo baš sad igram Mass Effect (naterao se) i njegova muzika je odlična - minimalna, atmosferična, baš kako treba da bude za jednu zajebanu svemirsku sapunjaru sa pretenzijama da deluje ozbiljno. Malo podseća na Deus Ex (!!!!!). Ali definitivno je neću upamtiti kao Hubbardove tvorevine.
Pošto sa moje liste možda Chrono Cross ima najmelodičniji soundtrek, evo jedne teme, meni među najdražima:
http://www.youtube.com/watch?v=ROKcr2OTgws&feature=related
ALICE iz Shadow Hearts:
http://www.youtube.com/watch?v=5363w_vWgs0&feature=related
Nešto sasvim drugačije, iz Shadow Hearts 2 (Hardcore to the Brain):
http://www.youtube.com/watch?v=irGCdR0rTM4
Ali ja bih ovde skrenuo pažnju na genijalnost Hirokija Kikute (http://en.wikipedia.org/wiki/Hiroki_Kikuta), koji je išao pravcem suprotnim od ostatka sveta. Njegovi soundtrekovi za Seiken Densetsu 2 i 3 (Secret of Mana i njen nastavak) su odlični, a Soukaigi je pravo remek-delo, čak i na nezavisno slušanje, poznato po jednoj od prvih upotreba živih instrumenata u svetu VGM-a (Videogame Music).
http://www.youtube.com/watch?v=aklrBkUHZOY
http://www.youtube.com/watch?v=HeFViPu-f0I&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=JHrGsxoZumY&feature=related
Inače, mnoge stvari koje sam nabrojao, na slučajno slušanje uopšte ne bi većini ljudi ličile na VGM.
Phantasy Star Online Episode III, prilično electronic-based soundtrack, osim teme, naravno:
http://www.youtube.com/watch?v=WbMSzImxPxw&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=CZ6ZW5wv13A&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=tlvCNElu8s0
ELITE, niko ne zaboravlja ni muziku ni uvodni skrin.
DEUS EX, vojna muzika koja ima smisla
Jebiga, Elite. Mislim, Na lepom plavom Dunavu... Eto, pomenuli smo je.
Za DX se slažem. :lol: