(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.sfpogled.net%2FSlike%2FLK%2F15_09_2008%2FLjuba%2520i%2520knjiga.JPG&hash=c6e13590f5da24b586ba9d5f27f6b203ecff95c6)
Nevidljivi izveštava ( http://www.sfpogled.net/Vesti.html (http://www.sfpogled.net/Vesti.html) ): Sinoćna tribina Društva ljubitelja fantastike "Lazar Komarčić", u Domu omladine, bila je posvećena promociji romana "Vi što maštate o sreći" Ljubomira Damnjanovića, preminulog člana LK. Knjigu je objavio Tardis, a na promociji se prodavala po ceni od 400 dinara.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.sfpogled.net%2FSlike%2FLK%2F15_09_2008%2FVi%2520sto%2520mastate%2520o%2520sreci.JPG&hash=564a34887c7055bcd918df456ea95efe22278805)
Naš poznati pisac Goran Skrobonja je započeo priču podsećanjem na Ljubu koji je bio jedan od najmarljivijih članova "Laze" i koji je sa njim, pre više od jedne decenije, bio najzaslužniji za pravu "navalu" Emitora i HEmitora. Njegovo stvaralaštvo je pronašlo prvobitno svoj put do publike upravo preko ovog fanzina, te zbog svega ovoga nije slučajno što nagrada za najbolju priču u Emitoru upravo nosi njegovo ime.
Takođe, naglasio je Skrobonja, nije slučajno što je kao ilustracija romana "Vi što maštate o sreći", izabran nebrušeni dijamant. Ljuba je bio upravo to - pisao je mnogo i interesantno, voleo žanr i prava je šteta što nije sa nama jer bi sada mogao da nam podari dela koja bi po kvalitetu bila bolja od nekih autora koji objavljuju za velike izdavačke kuće.
Njegov značaj za domaću fantastiku je i taj, što je u vreme kada je stvarao, pisao mešavinu žanrova, što se tek tada javljalo, a što je dobilo ime "slipstream" (Brus Sterling, 1989. godine).
Tihomir Jovanović, još jedan domaći stvaralac, je pričao o Damnjanoviću i pomenuo nedovršene projekte - o Kapetanu Zoranu, za kojeg je Ljuba ispralnirao nekoliko epizoda, ali ih nikada nije završio, kao i njihovom zajedničkom radu na Emitorima, ali i o činjenici da je preminuli član LK pratio trendove i sam se oprobavao u njima - tako je svojevremeno napisao priču o spuštanju vanzemaljaca u kraljevinu Srbiju s kraja XIX veka inspirisan sličnim radovima koji su tada bili objavljivani u Asimov's magazinu, a koji su tako proširivali viziju H.Dž. Velsa i njegov "Rat svetova".
Ilija Bakić, još jedan pisac i čovek koji je sarađivao sa Damnjanovićem kao urednik, napomenuo je kako je Ljuba "imao jako mnogo vremena za SF, ali ne i za sebe", te da je 2000. godine bilo dogovoreno da mu zbirka priča bude objavljena zahvaljujući časopisu Orbis, ali je to propalo njegovim gašenjem.
Roman "Vi što maštate o sreći" je prvobitno objavljen u Emitoru, i to u "sirovoj verziji", a u takvom stanju je i ostao - samo su za knjiško izdanje "prepeglane" očigledne greške. Pažljiviji čitaoci će primetiti neke logičke greške i skokove u naraciji koje su mogle da se izbegnu, ali bez obzira na to reč je o duhovitom i interesantnom štivu koje je mešavina SF-a, epske fantastike, paralelne istorije, a na sve to treba dodati rat i ljubavnu priču i potencijalno svemirsko putovanje...i dobro skrojene likove. Knjiga ima "dovoljno mesa" i na čitaoca može da ostavi povoljan utisak.
Definitivno netipična tvorevina za vreme kada je nastala tako da zaslužuje da bude proučvana i analizirana.
Žarko Milićević, ispred izdavačke kuće Tardis, je rekao da će biti objavljena i Ljubina zbirka priča, ali da je još rano pričati o tome kada će se to desiti. On je podsetio da je Damnjanović bio i plodan prevodilac i da je upravo njegova zasluga prevod gotovo kompletnog Amber serijala kod nas.
Na priču najavljenih govornika se, iz publike, nadovezao i Miodrag Milovanović, vrsni poznavalac domaće književne žanrovske scene, i podsetio da je Ljubomir Damnjanović otkrio dosta retkih knjiga koje su značajne za domaću fantastiku, ali, na žalost, posle njegove smrti one su rasprodate, a često je bio reč o jedinim primercima koje će biti teško ponovo otkriti.
http://www.popboks.com/tekst.php?ID=6811
Lepo. :)
znači, mesec dana posle promocije, NIKO od Bg 'ljubitelja' fantastike nije pročitao knjigu, ili (još gore) ako jeste – nema potrebu da bilo šta o njoj kaže.
blago si ga vama/nama.
:roll: :( :cry: :x
Moja majka pročitala i sviđa joj se. Ja još nisam, radio sam neke druge stvari.
Na POPBOKSU nema nijednog komentara.
Quote from: "Kunac"Na POPBOKSU nema nijednog komentara.
Pa, dobro, juče se tekst pojavio, možda ih bude kasnije.
Inače, ja sam knjigu pročitao odmah posle promocije, ali sam onda napisao ovaj prikaz i smetnuo sa uma da i ovde nešto postujem. Valjda se iz teksta vidi da mi je knjiga prilično prijala. Nadam se da će biti uspešna dovoljno da Tardis ne odustane od daljeg objavljivanja Ljube. Čini mi se da neko reče da bi na redu najverovatnije bile njegove kratke SF priče, ali ja bih najviše voleo da ponovo čitam u knjiškom izdanju zbirku "Crni gral". To je izašlo u Emitoru 313, do koga sam slučajno došao. Bilo mi je to jedno od najuzbudljivijih čitalačkih iskustava u životu, možda zato što sam dobio mnogo više nego što sam očekivao. Mada su priče izgledale kao da ih autor nije ni pročitao pre nego što ih je pustio u štampu (ako ni zbog čega drugog, onda zbog gomile slovnih grešaka), bile su pune zanimljivih i originalnih ideja i atmosfere koja te uvuče u tekst. U pitanju je neka mešavina alternativne istorije i horora, tačnije neko Ljubino ne sasvim konvencionalno viđenje vampira. Priče su iz različitih vremenskih perioda i sa raznih lokacija, ali ih sve povezuje besmrtni glavni junak.
QuoteMada su priče izgledale kao da ih autor nije ni pročitao pre nego što ih je pustio u štampu
Utisak ti je dobar. Ljuba nikad nije čitao i ispravljao ono što bi napisao...
Žarko, Milanče i ja smo spakovali sve knjige ( Jesen Skupljača, Filmovi, Filozofija vina, Himera ili Borg, Vi što maštate o sreći, Ministarstvo senki i još nešto + Omaja 1, Omaja 2 i Omaja 3) i od sutra, 20.10.2008. do 26.10.2008. svakoga dana od 10h do 20h, kampujemo na Sajmu knjiga, Hala 14 - galerija. Uz Tardisova izdanja biće još zanimljivih naslova.
Dođite!
Eto mene 22.10., verovatno posle 17h.
Ljubin roman "Vi što maštate o sreći" je, izgleda, iznenađenje za većinu ljudi koji su čitali rane Ljubine priče. A mnogi nisu čitali ništa od ovog rano preminulog pisca.
Šteta je da se ovde niko ne oglašava sa komentarima osim što je bilo par postova.
Kod mene je čitanje potrajalo, a sad mi je krivo što ne traje i dalje. Treba pročitati nešto što se zove "Vi što maštate o sreći" da bi se shvatilo da je akt samog čitanja, koji nepovratno nestaje onog trenutka kad zaklopite knjigu i odložite je, ustvari onaj deo koji i jeste središnje mesto umetnosti koju nazivamo književnost. Pisanje knjige je puko rintanje u poređenju sa čitanjem, ako ta knjiga ispuni očekivanja i na mesto gde se utisci o njoj pakuju u mozgu ostanu spoznaja, emocije, simboli, fragmenti za dugo podsećanje, potreba za novim čitanjem. Kod mene je ostala i neka vrsta kajanja, jer sam ja Ljubine radove čitao samo u ranoj fazi njegovog stvaranja i u mozak spakovao trajnu odbojnost.
Zbog toga se, najpre, zahvaljujem Zoranu Stefanoviću koji me je uporno ubeđivao da ću taj stav promeniti kad budem pročitao ovaj roman. Zahvaljujem se upornosti izdavača da taj roman objavi i onom nepoznatom, koji je odstranio džombe koje sam očekivao i dao mi priliku da čitam roman u formi u kojoj je objavljen. Zahvaljujem se i Filipu, koji me je jednim malim sukobom podstakao da sa knjigom pažljivije postupam.
Roman "Vi koji maštate o sreći" je sigurno štivo koje suvereno začepljuje imaginarni procep koji navodno postoji između "mainstream" i bilo koje žanrovske literature. Uprkos bezbrojnim fragmentima koje će neko koristiti da romanu prilepi žanrovsku etiketu, ona njemu ne priliči. To je krajnje moderan roman, tok priče je jednosmeran, a komponovan kao beskrajan niz digresija. Zoran Živković je u jednom trenutku svojim delima pokušao da pripiše (u ovom trenutku ne mogu da se setim kako je to nazvao, ali ovo nije kritika romana, već apologija) konzistentnost nekonzistentnosti. Njemu to, ipak, nije pošlo za rukom, njegove priče su ostale pojedinačna dela, a Damnjanovićev "Vi koji maštate o sreći" je to uspeo i dao primer kako se to zaista radi.
Čitanje ovog romana na početku zaista ostavlja dojam nekonzistentnog pripovedanja, ali kako Mihajlo, kao glavni i jedini junak priče, srlja iz digresije u digresiju, moj opsesivni mozak je polako odustao od te latentne zanrovske opsednutosti, od traganja za nedoslednostima i ugnezdio se u Mihajla, jer to mora da je bila želja pisca. Zato, nemojte da se zamajavate "živim kućama", "urođenicima s one strane Save", "trolovima", ratom sa "crnim ratnicima u pustinji" i bilo čime što će samo nedosledni smatrati nedoslednim. Sledite Mihajla u njegovom kretanju napred i napred, u odnosima sa svim likovima koji su živi dok on živi sa njima, u vezi sa ženama koje su tu kad je on sa njima, ali se povremeno zapitajte da li taj njegov život ustvari samo serija njegovih snova i da Dolores, jedina žena sa kojom nije imao fizičku vezu ima svoje mesto i da Ljuba Damnjanović nije to ispustio iz vida.
Među njegovim likovima se povremeno pojavljuju i realni likovi, neki iz njegovih mentalni zapisa, a neki iz okruženja koje i mi poznajemo i jedino tako možemo da razaznamo da su ti snovi o realnosti i među nama i oko nas. Oni su izvitopereni taman onoliko koliko Ljuba to dozvoljava svom Mihajlu, time nas upozorava da u delu postoji poseban sloj koji ne smemo da zapostavimo, jer konzistentnost će se pojaviti baš na vreme, onda kad roman pristupi svom kraju.
Ako nam se učini da su neke Ljubine asocijacije podstaknute realnostima iz našeg života, da su ponovni ispis nekih situacija koje smo susretali ili pročitali, one su tu da ostanemo na toj tankoj niti kojom nas vodi. Roman se vodi idejom da su svi događaji samo zapisi u našoj memoriji, realni do granice naše percepcije i izobličeni onoliko koliko standarni šum informacija koje do nas stižu to uspeva.
Na kraju, moram da kažem da bih čitao još, da je bilo još, ali pisac je taj koji odlučuje kad će Mihajlo da iziđe iz priče. To je najveći kompliment koji mogu da dam.
Moram da napomenem da su se u korekturi provukle dve greške istog tipa. Pomenuću jednu jer je izuzetno zabavna za čitaoca. Na strani 138 postoji deo rečenice: "šta piju pičke"". Taj """ me je uvukao u niz asocijacija povezanih sa prethodnom reči, a razočaranje je nastalo tek kad sam shvatio da je u pitanju korektorski propust. Kombinacija je bila tako dobra! Druga je na 170-oj strani, gde je pomenut film u kome sam ja igrao glavnu ulogu, ali """ nije više imao značaja.
Ja ni u jednom trenutku nisam imala utisak nekonzistentnog pripovedanja.
Interne aluzije i zezancije su bile mnogo zabavne. "Crni cvet" koji se isključivo bavi hororom. :twisted: :lol: Glavni lik se u jednom trenutku priseti opisa iz neke priče da si dim mogao da režeš na kriške. :D
Ljuba deluje kao jako gotivan lik, žao mi je što ga nisam upoznala. I roman mu je takav, jako gotivan.
Quote from: "angel011"Ja ni u jednom trenutku nisam imala utisak nekonzistentnog pripovedanja.
Interne aluzije i zezancije su bile mnogo zabavne. "Crni cvet" koji se isključivo bavi hororom. :twisted: :lol: Glavni lik se u jednom trenutku priseti opisa iz neke priče da si dim mogao da režeš na kriške. :D
Ljuba deluje kao jako gotivan lik, žao mi je što ga nisam upoznala. I roman mu je takav, jako gotivan.
Neću ti dozvoliti da moj kratak prikaz romana zagušiš svojim komentarom.
Hajde, objasni ljudima šta je u tvojoj transkripciji: "jako gotivan roman"? Profesionalno, onako kako si edukovana.
Kako komentar može da zaguši kratak prikaz?
Nisam profesionalno edukovana za prikaze književnih dela.
Pod "gotivan" mislim da je roman prijatan za čitanje, ona vrsta knjige u čijem čitanju toliko uživam da me savršeno nije briga da li tu postoje neki zanatski propusti.
Toliko od mene; da sam želela da napišem nešto detaljnije, uradila bih to.
@Admini foruma: pošto moj post smeta uvaženom scallop-u, zamolila bih da neko obriše i taj post koji mu je zasmetao i ovaj.
Quote from: "angel011"mislim da je roman prijatan za čitanje, ona vrsta knjige u čijem čitanju toliko uživam da me savršeno nije briga da li tu postoje neki zanatski propusti.
Toliko od mene.
Vidiš da znaš koliko je dovoljno.
Ovo je poruka za kuću "Tardis":
Roman "Vi koji maštate o sreći" je ozbiljna prilika da se konkuriše za neku od najviših književnih nagrada u Srbiji. Sadrži sve elemente modernog spisateljstva, sadrži dah srpskog pripovedanja koji nam toliko nedostaje i ne okleva da apsurd tera do kraja i san o posebnosti i trajanju utopi u san.
Ja ne znam kako se to radi, ali, valjda, neko u "Tardis"-u to zna ili može da se raspita. Ja ću, sa svoje strane, knjigu preporučiti svima koji veruju da i ja imam neki književni ukus.
http://kultura.krstarica.com/l/knjige/mastanje-o-sreci/?no_cache=1
Poslao komentara komentara. Ne razumem zašto je bilo potrebno navoditi da je roman prvi put objavljen 1998? To je kontraproduktivno za ovo odlično izdanje "Tardis"-a.
Na koji način kontraproduktivno?
Quote from: "angel011"Na koji način kontraproduktivno?
Pa, kad moram:
U 2008. godini imamo objavljen roman koji može da konkuriše za jednu od dobrih književnih nagrada. Da bude nominovan, da "Tardis" dobije svoje marketinško parče, da fantastika dobije svoje, da... da... da... A, onda, neko u nekom žiriju kaže: "To ne može da konkuriše, jer je već objavljeno 1998." Onda moramo da objašnjavamo da je to bio fanzin, da je to Ljuba radio onako da bar neko to može da vidi, da je to kao da je umnožio svoje pisanije i podelio ga drugovima, prijateljima i kolegama da se zabavljaju. Da to nije bilo ništa više nego ono što je Radmilo ove godine razdelio naokolo da se daju primedbe. Capishe? Naravno, u tom žiriju će da kažu da je "Emitor" registrovan i da ima CIP i YU-ISSN, te da naša priča ne važi. Onda mi kažemo da se to dogodilo kasnije... A, oni kažu da prestanemo da ih zamajavamo i - ende. Capishe?
Quote from: "scallop"U 2008. godini imamo objavljen roman koji može da konkuriše za jednu od dobrih književnih nagrada. Da bude nominovan, da "Tardis" dobije svoje marketinško parče, da fantastika dobije svoje, da... da... da... A, onda, neko u nekom žiriju kaže: "To ne može da konkuriše, jer je već objavljeno 1998." Onda moramo da objašnjavamo da je to bio fanzin, da je to Ljuba radio onako da bar neko to može da vidi, da je to kao da je umnožio svoje pisanije i podelio ga drugovima, prijateljima i kolegama da se zabavljaju. Da to nije bilo ništa više nego ono što je Radmilo ove godine razdelio naokolo da se daju primedbe. Capishe? Naravno, u tom žiriju će da kažu da je "Emitor" registrovan i da ima CIP i YU-ISSN, te da naša priča ne važi. Onda mi kažemo da se to dogodilo kasnije... A, oni kažu da prestanemo da ih zamajavamo i - ende. Capishe?
potpuno si u pravu.
ljuba nikako ne moze da konkurise za nagradu ljuba damnjanovic. nekako, nije u redu.
@scallop: podatak o ranijem objavljivanju već stoji u samoj knjizi.
skalop bi da se igra Velikog inkvizitora.
skalop je u pravu, a ne radi se o nagradi ljubomir damnjanović nego konkurisanju za neku drugu književnu nagradu. Ma šta mi mislili o nagradama, one pospešuju prodaju; evo, bizarna knjiga Uzgrednik dobila je nagradu Ulupusa za najbolju likovnost na Sajmu knjiga u Beogradu; u sat vremena nakon objavljivanja rezultata prodalo se 13 primeraka a sada smo prinuđeni da štampamo drugo izdanje što realno niko nije očekivao.
Quote from: "Boban"ne radi se o nagradi ljubomir damnjanović nego konkurisanju za neku drugu književnu nagradu.
Nije Ghoul blesav, on se samo pravi blesav. Nije ni Angel 011. Da jeste ne bih se zamajavao sa njom. Fandomska orijentacija "Sećanja..." ne remeti odnos prema romanu, tamo se i naglašava
ad hoc pristup izdavačkoj vrednosti Emitora u pominjanom periodu. Mada verujem da je i u tom segmentu knjige moglo biti redakcije, da je vrednost romana tada procenjena objektivno. U svakom slučaju, prilog je nativni deo knjige, ali ne i romana. Tu razliku treba uočiti. Prikaz na "Krstarici" jeste deo života romana i zato je pominjanje ranih faza kontraproduktivno.
Ne razumem nerazumevanje.
Selfrespect nije fiksna kategorija ponašanja, na nju utiču vreme, iskustvo, metoda proba/greška je validna bez ograničenja. Ja sam svoju grešku u odnosu na sadržajnost Ljubinog pisanja spremno priznao i činim sve da je ispravim. Ne znam zašto to ne bih smeo da očekujem i od drugih. Angel 011 je svoju površnost jednog drugog prikaza opravdavala nedostatkom vremena. Može to i sa ovim, ali to nije pitanje doslednosti već tvrdoglavosti. Može da se tome usprotivi i Spomenka, ona je očekivala i najavila taj prikaz, ali od toga neće biti bolje ni njoj ni "Tardis"-u.
Neću doći u iskušenje da izjavim kao Boban: "Šta to, uostalom meni treba?" Ne ispravljam ja Drinu, ja samo ukazujem da se bilo čemu može pristupiti na različite načine, a da su neki načini oportuniji od drugih.
Dobro je da se na ovom forumu ponovo raspravlja o romanu "Vi što maštate o sreći". To je bolja strana čitavog nesporazuma u koji sam vas uveo, ali nemam nameru da vas iz njega izvedem.
e volem to izdavačko "prinuđeni da štampamo drugo izdanje", uvek me oraspoloži. :!:
I dalje ne razumem. Nemam nikakav problem da priznam grešku, ali zaista ne vidim zbog čega je pogrešno reći da je roman konačno dobio izdanje kakvo zaslužuje. A ako već u okviru same knjige stoji podatak da je roman izdavan ranije, zbog čega je problematično ako se taj isti podatak pojavi i na "Krstarici"? Da li bi se žiri rukovodio podatkom koji se može naći u okviru arhive kulturne rubrike jednog sajta (ukoliko neko iz žirija uopšte vidi taj podatak), ili time da li je delo "Vi što maštate o sreći" stvarno zavedeno pod nekim brojem 1998. godine?
Mda, što rekla Libeat, "ja sam u krivu i tu ću da ostanem."
Daj, Radmilo, sad ćeš ti da smaraš Angel što je hipotetički sabila hipotetički blistav uspeh ovog romana navođenjem činjenice koja je očigledna svakom ko pročita prateće tekstove. Nije fer da je kriviš za nešto što nit se desilo, nit je verovatno da će se uopšte desiti. A u malo verovatnom slučaju i da se desi, svakako neće biti do nje, nego do činjenica i propozicija.
Nego, kako se to nominuju romani? Da šaljemo!
Quote from: "zakk"Daj, Radmilo, sad ćeš ti da smaraš Angel što je hipotetički sabila hipotetički blistav uspeh ovog romana navođenjem činjenice koja je očigledna svakom ko pročita prateće tekstove. Nije fer da je kriviš za nešto što nit se desilo, nit je verovatno da će se uopšte desiti. A u malo verovatnom slučaju i da se desi, svakako neće biti do nje, nego do činjenica i propozicija.
Nego, kako se to nominuju romani? Da šaljemo!
Ti do daljnjeg da mi se ne obraćaš. Toliko moj obrazac pristojnosti dopušta.
Eto, "Esherova petlja" u užem izboru za "Ninovu" nagradu, javlja Art-Anima. I ima još vremena, par dana, da se dostave kandidati. Još nismo zakasnili sa Ljubinim romanom, ako smo saznali kako izdavači treba da konkurišu. :cry:
Hmmm, čini mi se da nisam konkurisala.
Moraću da zaposlim nekoga ili da se samo bacim na izdavaštvo... ali pre ovo prvo. :(
Quote from: scallop on 09-12-2008, 13:24:24
Čitanje ovog romana na početku zaista ostavlja dojam nekonzistentnog pripovedanja, ali kako Mihajlo, kao glavni i jedini junak priče, srlja iz digresije u digresiju, moj opsesivni mozak je polako odustao od te latentne zanrovske opsednutosti, od traganja za nedoslednostima i ugnezdio se u Mihajla, jer to mora da je bila želja pisca. Zato, nemojte da se zamajavate "živim kućama", "urođenicima s one strane Save", "trolovima", ratom sa "crnim ratnicima u pustinji" i bilo čime što će samo nedosledni smatrati nedoslednim. Sledite Mihajla u njegovom kretanju napred i napred, u odnosima sa svim likovima koji su živi dok on živi sa njima, u vezi sa ženama koje su tu kad je on sa njima, ali se povremeno zapitajte da li taj njegov život ustvari samo serija njegovih snova i da Dolores, jedina žena sa kojom nije imao fizičku vezu ima svoje mesto i da Ljuba Damnjanović nije to ispustio iz vida.
najzad i ja ovo procitah, i iako nije najbolja pripovetka koju sam ikad procitala, bilo mi je prilicno zabavno (cak sam ga citala i u autobusu, sto skoro nikad ne radim). pri tom, prvo sam htela da kazem da i nije nesto, al onda procitah ovo sto je skalop napisao, i stvarno jeste tako.
na zalost, cini mi se da bi bio odlican gigantski roman, posto je imao sjajne ideje za te pratece scenografije i ukrase u narativu, da je samo bilo vremena da se to uradi.