BRAJAN DE PALMA: car ili pajac?
red je da ovaj značajan reditelj dobije svoj sopstveni topik na kome ćemo da se osvrnemo na njegov čitav minuli rad.
na ovim prostorima on ima veliki broj pobožnih štivalaca, i ja odmah moram reći da NE spadam u one najokorelije: štaviše, imam popriličan odmak i distancu prema većini njegovih filmova. ukratko:
one njegove rane ĆAO, MAMA, ĆAO ZEKO i sl. leftie avangardno studentsko isprđivanje nisam gledo
SISTERS
**(*)
3-
mjestimice zabavan trash, ali slabi i nezanimljivi delovi odnose prevagu, tak oda je ovo pre svega za depalmofile da proučavaju ranu fazu u razvoju njegovih opsesija i (tematsko-stilskih) fetiša. za običnog gledaoca – ovo je poprilično loše ostarelo i teško je u tome DANAS uživati.
PHANTOM OF THE PARADISE
2+
**(*)
uninvolving extravagancija.
CARRIE
5
*****
njegov prvi (i nedosegnuti) zaista dobar film.
remek delo u kome je svaka scena, svaki kadar na mestu, svaka uloga, svaki zvuk, muzika, pop-pesme, boja, svetlo... prava simfonija polagano-rastućeg horora koja se okončava unikatnim krešendom sa najnezaboravnijih završnih 20ak minuta u istoriji horora. savršen balans stila i supstance, drame i iživljavanja (jedino mi oni split-screenovi tijekom masakra smrduckaju, al ajde...), fetiša i populizma, žanra i autorstva, kontrole i razuzdanosti... retko pametan scenario iz koga je maximum izvučen i pretvoren u antologijski film.
OBSESSION
zreo za reprizu, davno gledan; ali pamtim ga kao neuspeo, uninvolving pokušaj ejpovanja hiča.
THE FURY
3
***
na ovo sam strašno otkidao kao klinac, što je otprilike pravo doba za uživanje u ovoj orgiji neujednačenog i u suštini bezveznog, ali explozivnog trasha.
znači, akcija, jurnjave, zavere, teroristi, arapi, krljanje, teraj mile, pa onda ESP, telekinezi i telearapi na ringišpilu, krvoliptanje, explozije – ovo je više niz set-pisova (neki su odlični, a neki su over-done zaista zamornim insistiranjem na slow-motionu) nego li koherentna i smislena PRIČA.
ipak, pošto imam fetiš na ubijanje na daljinu i na telekinetičke efekte na TELU + na levitaciju, ovo mi je (mestimično) vrlo drag, a mestimično prilično dosadan film.
DRESSED TO KILL
3+
***
jedan od retkih primera u kojima je 'style over substance' uspeo da profunkcioniše kao zabavan film za višestruko gledanje.
dakle, trash, ali uspešno prevladan stilom: moglo bi se reći da je cela de palmina filmografija većinski sastavljena od takvih pokušaja – da od govna napravi pitu, od trasha – umetnost; ređe je uspevao, češće je pravio manje-više zabavne promašaje, ali DRESSED je jedan od onih u kojima mu je pošlo za rukom da napravi istovremeno užasno glup i bezvezan film (setite se samo toga ko je i zašto je ubica, i koliko smešno izgleda majkl kejn u dregu!) i vanredno napet, jeziv, morbidan, sicko, erotičan, patološki, besprekorno režiran film!
BLOW OUT
3-
**(*)
repriziro sam BLOW OUT: zaista se užasno retko desi da bitnije promenim sud o nekom filmu, ma koliko ga davno gledo, a ovaj sam gledo negde u 90im, dakle, nisam baš bio klinac pa da kažem 'eh, šta sam znao tad!'
dakle, jeste ovo kvintesencijalni de palma, sve teme i motivi postupci i fetiši su tu, sve je ogoljeno, uključujući i njegovu privatnu psihopatologiju – ovo je njegov STENDHAL'S SYNDROME: i baš kao i taj argentov film, ovo je iz kategorije ZANIMLJIV PROMAŠAJ. zapravo, promašaj koji je toliko zanimljiv da je možda malo nepravedno baš reći 'promašaj' – ali svakako neujednačen film u kome se tračci genija nalaze pomešani s trešom koji krajnji zbir čini tek negde oko proseka.
misterije nema, jer za razliku od BLOW UPa, ovde je odmah jasno i ušima i očima šta se desilo; priroda misterije je savršeno banalna (politika!), a dodatno je banalizovana idejno i ideološki kada otkriješ da iza svega čak i ne leži konspiracija mega-razmera, nego samo jedan odmetnuti psihopata (odlični nitkov litgov!); likovi su stock-devices i plot-devices, pri čemu se feminista u meni buni pred likom nensi alen koja igra ultimativnu filmsku GLUPU PLAVUŠU u 'ozbiljnom' filmu – dakle, ja takav lik nisam video u nečemu što je kao neka drama, triler, horor: talk about BUBBLEHEAD BLONDE! sad, razumem da je de-palma-fetišistima zabavno – a verovatno i njemu, i nensi, da kreiraju i igraju takav lik znajući da je de palma rođenoj ženi dao da igra plavušu iz vica – ali zaista nije ni zabavno niti dramaturški smisleno kada na kraju travolta ladno upotrebi autentični samrtni vrisak svoje 'voljene' (?!) žene – za trećerazredni hororčić poput onih koje kunac i harvester pobožno gledaju. to je kao da se de palma na kraju podsmeva i sebi i svojim gledaocima, kao da pljuje na prethodnih 100ak minuta, kao da kaže 'nothing really matters' – pri čemu odlepljeni travolta u poslednjoj sceni nimalo nije ubedljiv niti potresan, a nekmoli poetičan kako to, recimo, jeste kristina marsilah na kraju arđentove OPERE – znači, to je vanredno uvredljivo glup kraj jednog mestimično solidnog a mestimično vala osrednjeg filmića sa previše heterogenih elemenata (politički triler, romantična komedija, policijski triler /u flešbeku/, slešer horor, artsy farts, parodija itd.) neuspelo sjedinjenih u 'celinu'.
SKARFEJS
4-
***(*)
jeste, lepo je to sve, maestralan film, proleti 160ak minuta a da se ni jednog trena ne oseti, moćna paćinova kreacija, brutalno witty stoned-ov scenario i sve... ali, na kraju krajeva, SKARFEJS je film o budali koju sjebe sopstvena glupost, dok je KARLITO o dobrom čoveku koga sjebe sopstvena dobrota, te je stoga KARLITO meni za nekoliko nijansi jači film; plus, emotivno je žešći, nabijeniji, intelektualno potentniji, ima tu tragiku koja u slučaju tonija m. ipak nedostaje ili bar nije takva i tolika.
BODY DOUBLE
zrelo za reprizu: po sećanju, oko 3-
WISE GUYS
slabo (2+), ali davno gledano, i nemam naročitu želju da mu se vraćam.
THE UNTOUCHABLES
3-
**(*)
precenjeno; hladan, prazan, pravolinijski, užasno uninvolving, sa tek nekolicinom solidnih akcionih scena, pri čemu je ona na stepeništu u odesa-metrou udžbenički primer genijalne debilnosti, ili debilne genijalnosti.
CASUALTIES OF WAR
gledam ovih dana
THE BONFIRE OF THE VANITIES
nisam gledo, ali oću, čim stignem.
RAISING CAIN
3-
**(*)
još jedan treš koji nije profunkcionisao kako treba: litgouov one-man-show, i na tom nivou donekle zabavno, ali priča je užasno zapletena a ništa nije učinjeno da ikoga bude BRIGA da se unosi u sve te ko-tu-koga-čime-i-zašto-kara.
CARLITO'S WAY
4+
****
moram reći da sam donekle iznenađen time što mi niko i ništa nije ukazivalo da se radi o TOLIKO dobrom filmu – zapravo, zajedno sa CARRIE, ovo je po meni najbolji de palmin film ikada.
CARLITO je gotovo savršeno precizno napisan i režiran film, a da genijalnost režije nigde ne upada u manirizam i preterivanje neopravdano pričom – sve je funkcionalno, jasno, pregledno, neumoljivo, glatko podmazano, samo klizi, a –što kod de palme retko biva- izrazito je INVOLVING: zaista me je bilo briga za tog sjajno koncipiranog naslovnog junaka i za to što mu se dešava.
ovo je, rekao bih, neshvaćen film možda zato što to NIJE toliko simplistički film kao SCARFACE (mada nije ni SC. ali tako deluje rulji koja se lako identifikuje sa tonijem montanom). cela poenta KARLITA je njegova iskrena transformacija u zatvoru, to da on NE ŽELI da bude toni montano, iako ga SVE gura u tom pravcu, i to je ta ukletost i 'sudbina' koja meni barem posebno prija u ovom divnom plotu – esencijalno pitanje slobode volje, i mogućnosti promene unutar individue. kad ga prvi put čuješ pred sudijom koji ga ranije pušta iz ćorke, sa onom tiradom, ti –videvši paćina, i znajući SCARFACE- misliš: ha ha, kakav je ovo zajebant; kladim se da ga u sledećoj sceni vidimo kako šmrče koku i naručuje ubistvo svog najvećeg živog konkurenta!
ali NE!
karlito stvarno ne želi više ništa od toga!
karlito je, gledano iz mačo-extrem. vizure, zaista 'pičkica' u poređenju sa 'tonijem' – zato je toni idol tolikih embecila, dok je karlito postigao značajno manji uspeh. ali on je meni kao lik beskrajno zanimljiviji i bogatiji od tonija...
dakle, IZVANREDAN FILM, jedna od najboljih paćinovih uloga (vidi se da je i on involviran, nije na auto-pilotu!), mega-zabavni (i jedva prepoznatljivi) šon pen, nekoliko antologijskih set-pisova vrhunskog saspensa, te stoga - jaka četvorka po mojoj tarifi.
MISSION: IMPOSSIBLE
nisam gledo, so sue me!
SNAKE EYES
**
2
show-off uvodna scena u jednom kadru, i sasvim zaboravljivi, zanemarljivi, nebitni, bezvezni ostatak.
MISSION TO MARS
nisam gledo, so sue me!
FEMME FATALE
3-
**(*)
lepše izgleda nego što jeste, i sa vrlo glupim twistom.
THE BLACK DAHLIA
(3-)
film nije katastrofa koliko sam se bojao, ali je sasvim sigurno jedan osrednji de palma, i ispodprosečan kao adapatacija.
baš kao što sam i očekivao, on pada najviše iz razloga koji su me smesta učinili skeptičnim, čim je obznanjeno da će de palma biti taj koji treba da se posveti baš ovoj priči. film pada jer nema emociju, likove niti dramu koji su neophodni za disanje te priče.
emotivna srž filma, sama dalija, prikazana je sa distancom, bez empatije, sa nepotrebnim de palminim poigravanjima i in-jokes: dodelivši sebi ulogu dalijinog test-režisera on kao da namiguje onima koji su ga sve ove godine optuživali za mizoginiju, ali im zapravo time pruža i jedan od ključnih argumenata u ruke, igrajući se umesto da simpatiše sa tom žrtvom tretmana žena kao stoke u holivudu, u čemu je i sam učestvovao u svojim ranijim filmovima.
njegova mizoginija najočitija je u sladostrasno-sadističkom uživanju s kojom plavuša kej lejk posmatra kako se bokseri makljaju, ranjave, krvare i zube gube za njenu zabavu (zapravo, indirektno, u borbi za njenu naklonost).
može se videti još i u vickastoj, i meni zaista duhovitoj vizuelnoj šali, u kojoj grupicu od 5-6 poluobnaženih ženskinja, glumica-statistkinja, prikazuje u prikolici nalik taljigama, sa drvenom ogradom, kao stoku koju vode na klanje/snimanje – što podseća na zavrzlame oko netalentovanih vrištavica u BLOW OUTu).
scena pogibije jednog od partnera školski je primer razloga zašto de palma NIJE za ovu i ovakvu priču: njega mnogo više zanima formalno igranje kamerom i (samo)referencijalnošću nego li emotivni naboj scene, odnosno saspens i drama: i jedno i drugo potkopani su hiperstilizacijom koja scenu dovodi do ivice apsurda, i preko nje, u nenamernu komediju (umesto tragedije).
ubacivanje još jednog ubice u scenu u kojoj jedan (karikirani, kao iz crtanog filma o, recimo, super-mišu) već pokušava da zadavi junaka, a onda usred toga upadne još jedan, da ga kolje (!), možda bi imala neku vrstu smisla u nekoj arđentov(sk)oj šaradi u kojoj su likovi samo stoka koja se geometrijski raspoređuje po mizanscenu, kao deo dekora i set-piecea, bez emotivne involviranosti u njihovu sudbinu – ali OVDE, u kontextu OVE priče, taj dodatak štrči kao povređeni palac. TRASH oličen u tom jeftinom whodunnit profilu drugog ubice je pogrešan na toliko mnogo načina: i emotivno i narativno. Narativno pre svega zato što 'tajna' identiteta uopšte nije iznenađenje, pošto smo glavnu osumnjičenu već videli kako se u muškom odelu i sa šeširom vuče po lezbejskim barovima, tako da je 'iznenađenje' u tom prastarom giallo preokretu ('hej! muškoizgedajući ubica je zapravo žensko! wow!') zaista previše očigledno, jadno, buđavo, nepotrebno.
baš kao što je zaginuće jednog partnera obesmišljeno režiserskim tretmanom te scene, tako da je ona i njen aftermath lišena svake prave emocije, tako i kulminacija filma svojom tonalnom neujednačenošću uništava sve preostale potencijale, vrludajući između operetske groteske, komendije, trilera, horora i nekog crtića iz '30ih, poput Super-miša, gde zlikovci gl. junaku nabrzinu odrecituju ko je šta uradio, kako i zašto, a da ništa od toga ne deluje ni ubedljivo, ni relevantno, ni rezonantno.
tako da, na kraju filma, samo kažete: 'aha, pa dobro', slegnete ramenima, i izađete nezadovoljeni, štagod da ste očekivali: niti ima dovoljno depalminskih formalnih iživljavanja, niti ima srca i duše iz romana. umesto toga, ovo je tek neujednačeno, misguided going through the motions u kome poneki detaljčić još i može da zasvetluca, ali celina je sasvim indiferentna tvorevina.
REDACTED
**
2
de palmin povratak svojim leftie-pinkie korenima.
kad bih ocenjivao politički, ovo bi moralo da ima veću ocenu od KINGDOMA.
ali ruke su mi vezane: ovo je slab film napravljen sa dobrim namerama.
ok, za razliku od KINGDOMA, ovo i ne krije da je 'a message movie' ali mi ta njegova jednodimenzionalnost i dalje smeta. štaviše, ne mogu ovo ni da posmatram kao regular movie: ovo ima jednokratnu upotrebnu vrednost, da pruži kontra-težu preovlađujućem načinu izveštavanja iz iraka, da amerima otvori oči kako je to zaista tamo, šta to znači i kako izgleda checkpoint procedure, ko su i kakvi su ti 'heroji otadžbine', itd. itd. u tom smislu, ovo ima IZVESNU vrednost. mada, ne razumem koja je poenta snimanja kvazi-dokumentarca: zašto autor nije otišao i snimio THE REAL THING? dokumentarac o istom ovom slučaju bio bi mnogo efektniji. postigao bi još jači utisak, ispunio bi svoju svrhu, i ne bi morao da se služi fikcijom da govori o istini.
dakle, kad se sve sabere i oduzme, top lista depalmista za sada izgleda ovako:
1. KERI
2. KARLITO
3. OBUČENA
4. SKARFEJS
5. FURIJA
6. BLOW OUT
7. SEKE
8. KAIN
9. NEDODIRLJIVI
10. FAM FATAL
od neviđenih jedino KEŽULTIZ ima šanse da uđe među top-5, videću čim vidim.
casualties? :(
nema šanse. ako ti je kraj u blow outu ovako izgledao, casualties politička patetika sa sve majkl džej foksom zagledanim u dubinu tragedije rata... ma nema šanse, velim ja.
on topic, moram priznati da sam de palma fetišista, i da je meni najbolji Body Double, to je film koji mogu uvek da gledam, so sue me lost in manhattan.
prosto sam kupio po-mo stilističku orgiju i ironiju, i volim njegovo mlaćenje kamerom, metaovoono, samosvest, treš i preterivanje, i boli me uvo za zaplet. s tim što bih verovatno mogao i da branim sve te "rupe" u zapletu, možda.
meni su čak i rana leftie "izdrkavanja" super, i vala sam i esej pisao o de palminom snimku šeknerove predstave "Dionis 69". mislim, više je reč o šeknerovoj predstavi nego o de palminom filmu, ali je ta predstava jedan od najznačajnijih događaja u američkom pozorištu druge polovine XX veka, de palma je bio na pravom mestu i odlično je to zabeležio. meni je to dovoljno.
a volim i greetings. sećam se da sam se stalno smejao dok sam to gledao, i bilo mi je baš štreberski duhovito de nirovo voajerisanje, plus suludo teoretisanje zavere oko ubistva kenedija, i sve ostalo što je kasnije postalo, kako bi se reklo na forumu znak sagite, vintaž de palma.
tako da... nemam, zapravo, nikakvu distancu niti pravo da razgovaram iole argumentovano :)
mogu da se uključim na ovaj topik samo ukoliko se radi o preteranom oduševljavanju.
Carrie ****(*)
The Fury ***
Dressed to Kill *****
Blow Out ****
Scarface ****(*) (9-/10)
Body Double ****
Wise Guys ***
The Untouchables ***** (10/10)
Casualties of War ****(*)
The Bonfire of the Vanities ***(*)
Raising Cain ***(*)
Carlito's Way ****
Mission: Impossible ****
Snake Eyes ***
Mission to Mars **1/2
Femme Fatale ***
The Black Dahlia **(*)
Gledao sam još Sisters, Obsession i Get to Know Your Rabbit, ali premalo se sećam da bih imao precizniji utisak, sem što znam da su zanimljivi bar za jedno gledanje.
ah, da, nisam rekao svoju listu... sad kad pogledam, mislim čak da sam ceo de palmin opus gledao dva puta, iako se ne bih se smio zakunuti. elem, ovim redom:
BODY DOUBLE
CARRIE
CARLITO
BLOW OUT
DRESSED TO KILL i FURY su mi podjednako dragi
(možda čak više volim FURY... :oops: )
a najgori su mi BONFIRE, CASUALTIES i BLACK DAHLIA. dobro, i REDACTED mi je bezveze.
od svih filmova koji su, kao, cenjeni kod naroda, moram također priznat da sam ravnodušan prema SCARFACE i UNTOUCHABLES (mada sam također pisao svojevremeno neki papir o montažnoj sceni na stepenicama koja je omaž Oklopnjači Potemkin).
u stvari, sad kad bolje razmislim... meni je pola de palminog opusa onako, prosečno, ali ovih nekoliko naslova su mi među omiljenim filmovima.
a volim de palmu zato što čak i u filmovima koji mi se nisu dopali, kao BONFIRE, ima nešto ludački, kao ta uvodna sekvenca, ili scena pljačke u FEMME FATALE... jebi ga, ne mogu da kažem sad: boli me uvo što je scena genijalno režirana kad film ne valja, i šta je on tu sada pokazao osim stila kad ne valja celina, kad ja vidim da je taj uvod u čuvenom, dugačkom mizankadru, na primer, fascinantan.
Quote from: "Ghoul"BRAJAN DE PALMA: car ili pajac?
Ni jedno ni drugo, samo jedan solidan reziser.
Ni manje ni više.
Quote from: "manhunter"
Ni jedno ni drugo, samo jedan solidan reziser.
Ni manje ni više.
Ditto.
Što tako malo za Snake Eyes, šta mu fali?
Vrlo zanimljiv kao stilista, ali van uskog kruga najboljih radova (Keri, Lice sa ožiljkom, Karlitov put) sklon trešerani i žanrovskim rešenjima na prvu loptu. Svejedno, uvek volim da ga pogledam. To treba shvatiti kao kompliment.
De Palmino srozavanje počelo je u trenutku kada se podsmjehnuo Lucasovim ''Ratovima zvijezda''.
De Palma nikako nije loš direktor, samo kada mu iz filmografije makneš dva-tri (možda četiri) najbolja filma, koji opet nisu full scale remek-djela, ostaje premalo dobrih filmova koji se pamte.
Čovjek zna šta treba da uradi, samo ne zna kako.
Šta mi koji smo gledali Mission impossible to Mars sada da radimo? :lol:
Čovjek mnogo, ali mnogo zavisi od glumaca. Loš glumac - loš film najčešće.
Zato, kad se pominju dobri dePalmini filmovi, ja mislim Al Pacino, nikad dePalma.
Quote from: "Albedo 0"Čovjek mnogo, ali mnogo zavisi od glumaca. Loš glumac - loš film najčešće.
ima tu nešto: recimo, glavni razlog što mi je BODY DOUBLE u vrlo lošem sećanju, uprkos nekim zabavnim momentima, jeste onaj odvratni gl. junak, krejg voson – najružnija njuška koja je ikada u nekom A filmu imala glavnu ulogu!!!
pa da, ali on igra sjebanog glumca koji mora da prihvata treš uloge kako bi preživeo, i pri tom još ima klaustrofobiju.
da to glumi al paćino ja nikad ne bih poverovao kako ala niko neće da primi u film i kako mora da glumi u treš hororima i pornićima. meni je kreg votson baš dobar izbor za tu ulogu, iako je stvarno ružan ko đavo.
Pornići i jesu najbolji kad je u njima muškarac ružan kao đavo. Barem meni, lakše se identifikujem...*
*Sa ženom, jer me to podseti na to kako su me neke skitnice pijano zlostavljale kad sam bio mali...
Najbolje još da likovima u pornićima gledam facu.
Quote from: "Ghoul"OBSESSION
zreo za reprizu, davno gledan; ali pamtim ga kao neuspeo, uninvolving pokušaj ejpovanja hiča.
Hm, zapravo je po meni ovaj film jedno od njegovih uspelijih ejpovanja hiča, u tom smislu što je baš Opsesija jedan od izuzetaka kod De Palme gde se mimikrija ne ogleda prvenstveno (ili samo) u formi, pošto je tu i Pol Šreder, koji je pisao scenario, i dodatno povezuje ovaj film sa Hičkokom kad su u pitanju neki motivi i tematika...
Najgori filmovi su mu: Mission to Mars, Snake Eyes i Black Dahlia kojoj bi ja dao još manju ocenu neko ti, imajući u vidu protraćen potencijal za adaptaciju koji pruža ovo Ellroyevo remek-delo...
Quote from: "Meho Krljic"Sa ženom, jer me to podseti na to kako su me neke skitnice pijano zlostavljale kad sam bio mali...
oćeš da kažeš da neko mora da se napije da bi poželeo da se sexualno odnosi s tobom?
Jedan od najznačajnijih reditelja novog Holivuda i jedan od boljih uopšte, iznad većine kolega, sa respektabilnom filmografijom.
Reč, dve o poslednjem koji sam gledao: Scarface - svojevremeno sam ga propustio u bioskopu, a na TV gledao samo na preskok ili odustajao zbog lošeg snimka, pa pre neki dan pogledah na kiosk DVD-u, kako treba.
Verovatno podcenjen u svoje vreme (kao prenasilan, vulgaran, senzacionalistički?), u stvari ne zaostaje previše za najizvikanijim modernim filmovima o gangsterima. Verovatno su Kumovi (prvi i možda drugi) i Bilo jednom u Americi (samo integralni!) nešto bolji, ali ne znatno. Odličan scenario, briljantna režija, dobar kasting na čelu sa ovde izuzetnim Paćinom (zar je moguće da je neko drugi te godine dobio oskara :x ) fotografija i dr daju odličan film. Nebitno je da li je glavni lik želeo da bude dobar ili ne (nije) i koliko je moralan, činjenica je da su takve biografije puno zanimljivije i filmičnije od životopisa bankarskih službenika, učitelja i sl. U odnosu na pomenute filmove Scarface nije u prednosti jer je priča manje razvijena, više pravolinijska, manje epska, previše fokusirana na jedan lik nego na širu sliku. Meni lično nije previše pasovala, tokom filma, ni muzika Đorđa Morodera koji nije kompozitor filmske muzike nego songova i čija bi se elektronika više uklopila u neki SF, ali fenomanalna jeziva muzika iz poslednje (inače briljantno režirane i antologijske) akcione scene u kući i završna - glavna, memorabilna tema u potpunosti opravdavaju njegovo angažovanje.
Dakle, iako zamalo remek delo, ipak prednjači u odnosu na najnovije reprezentativne predstavnike ove tematske podgrupe filmova - The Departed, Road to Perdition, American Gangster itd. To pomalo govori i o padu kvaliteta filmova uopšte i superiornosti starije škole režije.
Quote from: "Zika Kisobranac"pa da, ali on igra sjebanog glumca koji mora da prihvata treš uloge kako bi preživeo
mislim da bih u ovom slučaju podneo malu suspenziju neverice i u toj ulozi video nekoga ko mi ne izaziva potrebu da istog časa u oba oka ne zarijem po jednu viljušku!
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi258.photobucket.com%2Falbums%2Fhh279%2FMissyLAS%2FBodyDouble3.jpg&hash=465b14bb08d57011fd1adba398d911607eb0e2da)
btw, evo, skinuo sam dvd rip pa ću da repriziram i dublerku.
The Untouchables (1987) je jedan od mojih omiljenih filmova iz 80-ih. Vanvremenska (iako konkretno smeštena u određenu epohu) priča u visokostilizovanoj obradi, od režije, preko scenografije i Armani kostima do mitologizacije istorijskih događaja.
Pre par godina neki naš reditelj (mislim Dejan Zečević) je u jednoj filmskoj emisiji na pokojnoj BK rekao da mu je to nekad bio jedan od omiljenih filmova, a da kada ga je pogledao sada, razočarao se, pre svega, koliko je to "jedan jako spor film".
Zečević je verovatno očekivao moderan akcioni film, tipa Live Free or Die Hard, Face Off i sl, možda ga se tako prisećao iz svojih mladih dana. Ali to je nebulozno, Nesalomivi su krimi-triler-drama, a ne akcioni film, ni u današnjem ni u bilo kom smislu pojma akcionog filma.
The Untouchables je za mene "veliki film 80-ih", iz perioda kada su se skoro isključivo premijerni filmovi gledali u bioskopu, koji stoji uz bok ostalim filmovima te dekade čije su bioskopske projekcije ostavile neizbrisiv trag, kao Blade Runner, Excalibur, Conan, Misija, Put u Indiju, Highlander - sve vizuelno upečatljiva ostvarenja.
Scena na stanici i stepeništu je ne samo omaž Eizenštajnovom filmu, već je i sama antologijska i rezultat genijalne Depalmine režije. Depalma i Dejvid Memet na vrhuncu kreativnosti. A glumci? Kostner ovim filmom postaje zvezda, Koneri postaje legenda, a De Niro je De Niro.
Samo jedan dobar film ne može biti mjerilo genijalnosti, dok 10 slabih može itekako biti mjerilo mediokriteta.
de palma je jedan od onih reditelja o kojima je donekle besciljno racionalno razgovarati, jer ono što kod njih najviše vredi i čime kupuju svoje fanove nisu stvari koje se mogu mnogo diskurzivno obrazlagati: to je taj stil, ali – još više od toga – to je STIL KOJI POSTAJE TEMA tih filmova.
to je ono što je nekima teško da kupe.
ja to razumem.
razumem da je svaka reakcija na de palmu pre svega instinktivna, duboko subjektivna – s tim svetom korespondiraš, ili ne, i to je to.
u tome je –pored mnogih drugih stvari – on sličan dariju arđentu, samo što je za razliku od arđenta de palma više 'šarao' kroz žanrove, ali u suštini to je ista ta borba da se od govneta napravi pita, da se od trasha napravi art film. to je igra na ivici žileta, propasti je mnogo lakše nego uspeti, a kad NE uspeš – to deluje smešnije, tragičnije, više bode oči od nekog mediokritetskog promašaja.
naravno, za religiozne fanove ne postoje 'promašaji' kod takvih reditelja, jer oni nalaze biserje i usred kala takvih zlodela kakva su, npr., snake eyes ili il cartaio, ili, što reče aca r. "de palma je sve svoje filmove želeo baš takvim kakvi jesu". pa da, želeo ih je: u tome je i problem.
npr. dahlia se ne može braniti nekakvim studijskim intervencijama i nametanjima: to je u samom startu, u osnovi, promašen film: počev od scenarija pa preko kastinga: pre nego što je usnimljen prvi kadar to je već bilo osuđeno na propast. ništa tu de palma nije razumeo, ništa od elroja nije preuzeo, sem golog kostura na koji je, umesto krvi i mesa, nabacao šljokice i lampione.
u svakom slučaju, de palma je svakako zanimljiv i kad omaši, i u tome se slažem sa njegovim apologetama. problem je samo što je prerano zapao u samosvesni manirizam – otprilike kao kronenberg počev od golog ručka – što mnoge, pa i najbolje od njegovih poznijih filmova pretvara u nenamerne samo-parodije. kao džon vuove golubice. kao arđentove crne rukavice. prosto poželiš da vikneš (kojinim glasom pretopljenim na džeja): HEJ, STANI, STANI, STANI DA TE PITAM, DA LI TI ZNAŠ ZA NEKI DRUGI RITAM?!
:roll: :shock: :x :cry:
Woo u novom filmu nema golubica.Doduse ima nekih vecih pticurina ! :idea:
" Vinsent Mineli je duhovni otac DePalme koliko i Hičkok, a DePalma je mjuzikl reditelj koliko i svaki klasik kung-fu žanra - što će reći poprilično. A mjuzikl je, pak, žanr koji se najviše približio idealu "čistog filma" - onog u kome je forma do te mere superiorna da u potpunosti transcendira poriv za sadržajem. Iz čega sledi da je Nemoguća misija još jedno DePalmino remek-delo u kome je, hičkokovskom terminologijom rečeno, apsolutno sve čist MekGafin - sa izuzetkom briljantnog rediteljskog stila."
Goran Terzić, XZ, oktobar 96.
1.SCARFACE 5+
2.KERI 5
3.NEDODIRLJIVI 5-
4.PUCANJ NIJE BRISAN 4+
5.KARLITO 4
6.PROKLETNICI RATA 4-
(Na topiku o Redacted već sam napisao da je šteta što je de Palma na kraju sjebao do tog momenta sjajan film sa tim ljigavim pc oproštajem vijetnamske devojčice Majklu Foksu pa mi je drago da je i Žika istog mnenija.
Za Obučenu da ubije i Fatalnu ženu trojke sa plusevima koje su zaslužile Endži Dikinson kao dobrodržeća matorka i Rebeka zbog vitog tela za gledanje i dugih nogu za igranje.
Quote from: "Alex"" Vinsent Mineli je duhovni otac DePalme koliko i Hičkok, a DePalma je mjuzikl reditelj koliko i svaki klasik kung-fu žanra - što će reći poprilično. A mjuzikl je, pak, žanr koji se najviše približio idealu "čistog filma" - onog u kome je forma do te mere superiorna da u potpunosti transcendira poriv za sadržajem. Iz čega sledi da je Nemoguća misija još jedno DePalmino remek-delo u kome je, hičkokovskom terminologijom rečeno, apsolutno sve čist MekGafin - sa izuzetkom briljantnog rediteljskog stila."
Goran Terzić, XZ, oktobar 96.
nije to sasvim netačno pa ni nepametno, ali za ovu našu priču nije baš mnogo relevantno.
a evo zašto:
film ne može da održava GOLI MEKGAFIN bez ičega drugoga.
hičkokovi najbolji filmovi to savršeno pokazuju.
oni, zaista, najčešće vise o tom mekgafinu, ALI: osim njega imaju i – džimija stjuarta, grejs keli, tonija perkinsa, tipi hedren, i druge LARGER THAN LIFE persone (od kojih nisu baš sve vrhunski glumci, da se razumemo, ali su SAVRŠENI za hičov koncept).
PLUS: imaju nekakav podtext, imaju neku poentu, nije to golo iživljavanje privatnih fetiša, odnosno i onda kada jeste, kao u hičovim najogoljenijim i najpatološkijim filmovima (MARNIE i FRENZY), to je sve u velikoj meri prevladano SJAJNO ISPRIČANOM ZANIMLJIVOM PRIČOM i autentičnim saspensom.
toga kod de palme često nema, ili bar ne dovoljno da sasvim iskupi njegovog mekgrafina i učini ga vrednim gledanja po sebi.
npr.
DRESSED TO KILL je sjajan film ni o čemu, i to je na nekom larpurlartističkom nivou OK, ali nemojmo se zajebavati. ni endži a kamo li kit gordon nisu u stanju da NOSE film, i on se tako rasplinjava od scene do scene, menjajući fokus sa endži na kita i nensi alen (koja je takođe tek američka zlata petković, i ne može da nosi film ni po sebi, inače, a ni onim što joj TAJ scenario pruža).
znači, mek gafin je tu, stila ima na lopate, ali – NEMA ZVEZDA, GLAMURA, LIČNOSTI, PRIČE, SUBTEXTA... a kad nema toga, onda nema ni pravog saspensa, jer ZA KOGA tu da brineš, za koga da navijaš...? prosto, zavališ se, i gledaš: "uuu, ala kadrira! joooj, al ga ja izmontiiiirooo! woow, što ga je uslikao!"
to, donekle, kad je vrhunski izvedeno, može da me zabavi, ali je svakako inferiornije u poređenju sa hičovim filmovima gde imaš SVE TO – PLUS još toliko toga pride.
da ne govorim, zato, o BODY DOUBLE, koji je zaista ruiniran tim nesnosno debilnim krejg vosonom (porno glumac il neporno glumac, ja ne želim da ga gledam i ne zanima me šta mu se dešava)! kad imaš scenario koji nema baš nekog 'mesa' za glumca, onda ti treba glumac sa POJAVOM, sa HARIZMOM, koji će i najpovršnijem karakteru da pruži dodatnu dimenziju.
ZATO je de palma uvek blistao samo onda kada su se poklopili sledeći faktori: SMISLEN, PAMETAN SCENARIO *O NEČEMU* (što znači, onaj koji NIJE on sam pisao, nego mu ga neko drugi, pametniji, napiso) + dobro osmišljen MEKGAFIN + JAKA GLUMAČKA POJAVA (sisi spejsek, al paćino...).
onde gde je bar 1 od ova 3 elementa zafalio, i film je ispao (bar) osrednji.
Quote from: "Barabeus"Samo jedan dobar film ne može biti mjerilo genijalnosti, dok 10 slabih može itekako biti mjerilo mediokriteta.
Jel to hoćeš da kažeš da je DePalma mediokritet? To bi onda značilo da ima prilično veliki broj onih koji imaju znatno bolju filmografiju od njega. Možeš li da mi navedeš 10-20 reditelja sa znatno boljim opusom, dakle one koji nisu mediokriteti nego natprosečni stvaraoci, vanserijski talenti? Ograniči se na one koji su opus stvorili posle 1970-e, dakle na Depalminu generaciju i nešto mlađe.
Quote from: "Alex"Jel to hoćeš da kažeš da je DePalma mediokritet? To bi onda značilo da ima prilično veliki broj onih koji imaju znatno bolju filmografiju od njega. Možeš li da mi navedeš 10-20 reditelja sa znatno boljim opusom, dakle one koji nisu mediokriteti nego natprosečni stvaraoci, vanserijski talenti? Ograniči se na one koji su opus stvorili posle 1970-e, dakle na Depalminu generaciju i nešto mlađe.
1) Nažalost, da.
2) Ti očito ne shvaćaš što mediokritet znači.
медиокритет (л.mediocritas), латиницом: mediokritet
1.осредњост; 2. осредње стање; 3. осредња способност; 4. дело осредње вредности; 5. човек осредње способности и вредности (умне)
Ne znam koja si generacija i da li čitaš ćirilicu? Ja priznajem, druga značenja, sem gore navedenih, ne znam.
ok, repriziro sam i body double, čisto da mi savest bude mirna i da ne bude posle ovo ono, gledo si ga pre 10 godina, sve si zaboravio itd.
ostajem pri oceni: mlaka trojka.
ružan, nezanimljiv, predug film u kome puna 2 sata treba da gledam jednog od najružnijih liding menova u istoriji A holivudskog filma, i to ne sa jednom ružnom facom, nego sa čak 4 inkarnacije ružnoće, ne zna se koja je ogavnija:
1) najveći deo filma ima neke 80ies nabujale loknice koje mu baš pristaju uz prazno lice, neupečatljive svinjske oči i ružnu nosurdu;
2) onda, kad impersonira porno-producenta, to zaliže uz lubanju tako da nalikuje srpskom novopečenom biznismenu iz donje međurovo;
3) a ako to nije previše, šta reći na njegovu 'vampirsku' inkarnaciju, kada je: izblajhan + našminkan kao neki ružni nosati matori bili ajdol?
4) ili na porno- inkarnaciju kada igra geeka u džemperčetu i sa socijalnim đozlucima kao stiven džefris u 976-ZLO, samo sa cvikerima?!
što je mnogo – mnogo je!
pri tom de palmino rimejkovanje-trešovanje VRTOGLAVICE ne nalazim nimalo zabavnim niti nadahnutim, a samo-referencijalnost i potrebu da parodira horor žanr (s kojim je jedno vreme, očito na sopstveno zgražanje, bio identifikovan) nalazim patetičnim i gnusnim; kao: "ja – horor? ma i'te molim vas, pa horor su OVE trećerazredne budalaštine sa plastičnim slepim miševima i slovima niz koja se cedi krv – ja pravim uMETnost! ja reimaginiram hičkoka!"
znači, set-up je toliko providan da je to negledljivo, naročito zato što mu treba cela večnost da se desi pred nama (a naravno, svi smo već gledali VERTIGO, znamo za jadac, i nema ničeg da nas zabavlja dok čekamo varijaciju na twist); pa onda predugačko stalkovanje, pa najzad pay-off sa bušilicom koji nema veze s mozgom ali je jedini memorabilan momenat u filmu (uz striptiz-ples melani grifit)... čak i ako ima neko živ ko nije gledo hičovu vrtoglavicu ima da prozre šta i kako i zašto ovde, i da se onda dosađuje dok de palma drka na svoje fetiše i samoreferencijalnost ("mama, vidi me! ja sam autor! ja imam stalne teme i motive! evo ga još jedan voajer! opet policija ništa ne veruje gl. junaku! opet je žena u mom filmu - kurva-pornićarka-fufica-parče mesa za moju kameru! ja sam autor! ja sam autor!...") a da je pri tom sve to strašno isprazno, i već viđeno na boljim mestima, bolje urađeno...
Quote from: "Alex"медиокритет (л.mediocritas), латиницом: mediokritet
1.осредњост; 2. осредње стање; 3. осредња способност; 4. дело осредње вредности; 5. човек осредње способности и вредности (умне)
Ne znam koja si generacija i da li čitaš ćirilicu? Ja priznajem, druga značenja, sem gore navedenih, ne znam.
Kužim još uvijek ćirilicu, mada slabije nego nekada.
Mediokritet, neposebnost, kako već hoćeš. Zašto bi trebalo naći 10-20 boljih direktora da bi se dokazala De Palmina neposebnost? To nije mjerilo mediokriteta.
eto kako se ukusi razlikuju... ebert je onomad pisao ovako:
"The movie stars Craig Wasson, an open-faced actor with an engaging smile, as its hero, an unemployed actor named Jake. He isn't smart, he isn't dumb, he isn't perfect, he isn't bad. He is an ideal choice to set up as a witness to a murder. Jake needs a place to stay, and another actor (Gregg Henry) offers him a job house-sitting in a weird, modernistic home on stilts up in the hills above Los Angeles. The other actor also points out all the sights -- including a shapely neighbor who does a nightly striptease dance in front of her open window. Jake is only human."
a pravo da kažem, ja kad gledam Body Double zaboravim podsmevanje hororu, zaboravim De Palmu i njegovu karijeru, svejedno mi je što krade od Hičkoka bez stida i srama... meni je to kao Miikeov Sukijaki đango - šta sad, kao tu ima neki podtekst, kontkekst i ne znam šta? ma kakvi, meni to zicer isto kao ovo što ghoul prigovara de palmi - trešovanje špageti vesterna i Leonea, vidi me, mama, JA sam Miike autor, japanski fasbinder, a stil mi je važniji od suštine itd.
ne znam, mene Body Double kupi odmah, ne smeta mi glumac, nije mi odvratan što je takva njuška (a pri tom ne mislim da tom filmu treba neki glumac veći od života, mada ga ima - Melani Grifit :!: ), ceo taj eighties style mi je zabavan (mislim, to i jeste film iz osamdesetih, ne?), a geek džemperčić u porno skevenci mi je super smešan. mislim, ta scena je toliko preterana da se ne može posmatrati uozbiljeno s jednim prstom uperenim u ekran, a drugim na slepoočnici.
kad smo već kod nje, za mene je ključni trenutak ovaj: masa ogledala, svi igraju na onu hipereighties pesmu frenki gouz tu holivud, i sad nadrkani gledalac kritičar, kao ja, očekuje da de palma tu negde bau bau pogreši i da se vidi ekipa filma u ogledalu, ili kamerman, itd. i onda se zaista i vidi ekipa filma u ogledalu - ali ekipu koja u FIKCIONALNOM svetu snima taj porno film. i tu mi kaže: da, misliš da si mnogo pametan i da sam ja naivan pa ne znam za te tvoje nadmenosti. sedi, opusti se, zabavi prepusti se.
tako da, čak i kada bih razmišljao o de palmi i njegovom autorskom opusu, te mestu Dublerke u tome, ili kad bih otkrivao de palminu nameru... ne bih se razočarao u ovaj film. prosto zato što nisam siguran kako on misli da ponovo osmišljava hičkokov film i da pravi neku umetnost. nisam stekao takav utisak. znaš, da ti sad uzmeš hičkokovski zaplet koji svi znaju i da ga trešuješ, a da pri tom misliš "ovo su MOJE opsesivne teme"... mislim, teška je to optužba edit: na de palmin račun, i uopšte, teška je to primedba da je staviš nekom takvom reditelju.
Quote from: "Zika Kisobranac"eto kako se ukusi razlikuju...
ne, pazi, nije sad ovo kao ja seo uštogljen i mrtav ozbiljan pa gledam de palmu, a on se zapravo zajebava pa ja ništa ne kapiram pošto oću VERTIGO 2 a on mi pruža... šta znam... MELANIE DOES HOLLYWOOD.
to kako izgleda woson u toj sceni sam naveo kao estetski trn u oku koji jeste motivisan, i jeste fazon, i čak je jedan od retkih SMEŠNIH, ali ga čak ni to ne čini oku prijatnijim – dakle, naveo sam ga kao jednu od 4 inkarnacije grozomornosti u tom filmu, a ne kao neki rediteljski propust.
to što kažeš za melani: pa, ona se pojavljuje tek u zadnjih 40ak minuta, što je u ovom dvočasovnom rastegnuću ipak premalo. njen screen-time je premali da iskupi 4 lica užasa koja sam moro da istrpim dok se ona nije pojavila up close & personal.
meni je badi dabl isto ko i blou aut – loš vic.
vi me ubeđujete da je vic zapravo dobar, ili barem, možda i nije dobar al je STRAŠNO DOBRO ISPRIČAN, ali ja ta 2 filma, a naročito dublerku, ipak vidim kao stare otrcane viceve u kojima više nisu era, francuz i englez nego srbin, hrvat i šiptar, ali ih ta šminka ne čini mnogo zabavnijim a nekmoli smešnijim.
znači, čoveku je potreban vrlo poseban smisao za humor da bi uživao u de palminim filmovima: ja ga, izgleda, nemam.
nije da ne vidim šta bi TREBALO da bude fora, u čemu je, kao, fazon – vidim itekakao šta on tu radi, ali me to slabo zabavlja i vrlo sporadično zasmeva.
Quote from: "Alex"Quote from: "Barabeus"Samo jedan dobar film ne može biti mjerilo genijalnosti, dok 10 slabih može itekako biti mjerilo mediokriteta.
Jel to hoćeš da kažeš da je DePalma mediokritet? To bi onda značilo da ima prilično veliki broj onih koji imaju znatno bolju filmografiju od njega. Možeš li da mi navedeš 10-20 reditelja sa znatno boljim opusom, dakle one koji nisu mediokriteti nego natprosečni stvaraoci, vanserijski talenti? Ograniči se na one koji su opus stvorili posle 1970-e, dakle na Depalminu generaciju i nešto mlađe.
Nisam ja pozvan da to uradim, ali evo:
Ridley Scott
David Fincher
Braća Coen
Quentin Tarantino
Oliver Stone
Francis Ford Copolla
Martin Scorsese
David Lynch
M. Night Shyamalan
ovo onako na brzinu, oni najpoznatiji i najizvikaniji, uz malo više razmišljanja, našlo bi se još barem ovoliko. :D :D :D
Ti si lud.
Quote from: "manhunter"Quote from: "Alex"Quote from: "Barabeus"Samo jedan dobar film ne može biti mjerilo genijalnosti, dok 10 slabih može itekako biti mjerilo mediokriteta.
Jel to hoćeš da kažeš da je DePalma mediokritet? To bi onda značilo da ima prilično veliki broj onih koji imaju znatno bolju filmografiju od njega. Možeš li da mi navedeš 10-20 reditelja sa znatno boljim opusom, dakle one koji nisu mediokriteti nego natprosečni stvaraoci, vanserijski talenti? Ograniči se na one koji su opus stvorili posle 1970-e, dakle na Depalminu generaciju i nešto mlađe.
Nisam ja pozvan da to uradim, ali evo:
Ridley Scott
David Fincher
Braća Coen
Quentin Tarantino
Oliver Stone
Francis Ford Copolla
Martin Scorsese
David Lynch
M. Night Shyamalan
ovo onako na brzinu, oni najpoznatiji i najizvikaniji, uz malo više razmišljanja, našlo bi se još barem ovoliko. :D :D :D
Pri postavljanju ovakvog pitanja, da bi se dao tačan odgovor, jedino je moguće da se navedu
zaista bolji reditelji ili bar oni u istom rangu, koje subjektivno doživljamo kao bolje. U tom smislu, za mene, Ridli Skot jeste bolji reditelj, Skorseze možda, Braća Koen polako dolaze u DePalmin rang, za Stouna je definitivno stvar ukusa, Linč i Kopola su veliki talenti koji su prerano pukli i premalo uradili.
Šajmalana ne mrzim, kao veći deo ovog foruma, ali to je stvarno dobar vic, koji me je iskreno nasmejao. :D
Mediokritetski reditelj su npr. Bret Ruttner, Jon Avnet, Harold Becker, Michael Caton-Jones i drugi, od kojih, u svakom momentu možeš naći 100-tinak ubedljivo-nediskutabilno boljih.
Quote from: "Harvester"Ti si lud.
Ja?
Quote from: "Alex"
Pri postavljanju ovakvog pitanja, da bi se dao tačan odgovor, jedino je moguće da se navedu zaista bolji reditelji ili bar oni u istom rangu, koje subjektivno doživljamo kao bolje. U tom smislu, za mene, Ridli Skot jeste bolji reditelj, Skorseze možda, Braća Koen polako dolaze u DePalmin rang, za Stouna je definitivno stvar ukusa, Linč i Kopola su veliki talenti koji su prerano pukli i premalo uradili.
Šajmalana ne mrzim, kao veći deo ovog foruma, ali to je stvarno dobar vic, koji me je iskreno nasmejao. :D
Mediokritetski reditelj su npr. Bret Ruttner, Jon Avnet, Harold Becker, Michael Caton-Jones i drugi, od kojih, u svakom momentu možeš naći 100-tinak ubedljivo-nediskutabilno boljih.
Možemo mi ovako na još 35 stranica da kenjamo.
Sve je stvar ukusa. Neko misli da je de Palma dobar režiser, a neko ne. Ja nisam rekao da je loš, naprotiv.
Sve ovo što si ti gore naveo za pomenute režisere jo možda ok za tebe, ja se ne slažem. I šta ćemo sad? Da sazovemo referendum da vidimo ko je u pravu? Glupost. Ovako ćeš ti i dalje da misliš za mene da pojma nemam, a ja ću misliti za tebe.... :idea:
"Šajmalana ne mrzim, kao veći deo ovog foruma, ali to je stvarno dobar vic, koji me je iskreno nasmejao. :D "
Baš mi je drago da sam te nasmejao, eto dobrog dela za danas... Shaymalan
nije ne znam kakav režiser, ali mi se čini da je njegov najveći problem što ga neki filmski kritičar(tužni su to ljudi) kod nas nije "provalio" kao avangardistu, pa da se ostali "poznavaoci filmske umetnosti" (ovi su možda još tužniji) napale i počnu da otkrivaju njegove genijalne zamisli, i da svršavaju zbog njegovog "sofisticiranog umetničkog pristupa".....
Hvala na pažnji, odoh da pogledam neki dobar film :D
Samo na brzinu, još par boljih režisera. (Skoncentrišite se dobro, još uvek ne tvrdim da je čovek loš).
Guilermo del Toro
Nikita Mihalkov
Sergej Balabanov
Jim Jarmush
Woody Allen
Roberto Benigni
Almodovar
Michael Cimino
Sydney Pollack
John Huston
Alex Proyas
Lars von Trier
Steven Soderbergh
čisto da imate materije za pljuvanje, a možda neko i skapira šta pokušavam da kažem...
Quote from: "manhunter"Sve je stvar ukusa.
Nije.
Quote from: "Milosh"Quote from: "manhunter"Sve je stvar ukusa.
Nije.
Pa ja se nadam za tebe da jeste, valjda imaš sopstveni ukus??
Quote from: "manhunter"čisto da imate materije za pljuvanje...
ovaj pokušaj diskusije o de palminim filmovima je otišao u neki sasvim debilan pravac: ove liste režisera nemaju baš nikakve veze sa temom ovde i ništa ne dokazuju niti opovrgavaju – prosto su nabrajanje bez ikakvog smisla. :roll:
Quote from: "manhunter"Pa ja se nadam za tebe da jeste, valjda imaš sopstveni ukus??
Koliko sam ukusan to ne znam, ali da još jednom ponovim za one sa jeftinijim ulaznicama: ne, nije
sve stvar ukusa, isto kao što se svaki stav o nečemu (ovde konkretno filmu) ne može podvesti pod ono: to je moje mišljenje i ono je jednako vredno kao i bilo čije drugo. Kako da ne...
Quote from: "manhunter"Samo na brzinu, još par boljih režisera. (Skoncentrišite se dobro, još uvek ne tvrdim da je čovek loš).
Guilermo del Toro
Nikita Mihalkov
Sergej Balabanov
Jim Jarmush
Woody Allen
Roberto Benigni
Almodovar
Michael Cimino
Sydney Pollack
John Huston
Alex Proyas
Lars von Trier
Steven Soderbergh
čisto da imate materije za pljuvanje, a možda neko i skapira šta pokušavam da kažem...
Neverovatno si dobar u nabrajanju manhunter, vidi se da si čuo za poznate reditelje.
Na kraju, moram da priznam - Keri, Nesalomivi, Karlitov put, Blow Out i ostali DePalmini filmovi su naprosto smešni prema Sibirskom berberinu Nikite Mihalkova.
Benjini je genijalan reditelj, skoro kao Ljubiša Samardžić.
Ćiminova lista odličnih filmova nepregledna je, daleko duža od DePalmine.
Sidni Polak će uvek biti nedostižni uzor svih koji su režirali serije Siniše Pavića.
Almodovarov
Sve o majkama žena na ivici nervnog sloma sa visokom potpeticama i kikama koje su vezane je najbolji film svih vremena.
Guilermo del Toro je reditelj od koga je DePalma učio i nemilice krao.
Woody Allen je reditelj fascinantnog spektra žanrova, čiji je rad sa glavnim glumcem sopstvenih filmova nešto čemu svi teže.
"Sve je stvar ukusa." - ova rečenica je nešto najpametnije što sam ikada čuo i nemoj misliti da ću ikada pomisliti da nemaš pojma.
Ja bih čak dodao i "O ukusima ne vredi raspravljati". Sa manhunterom. DC-ovim.
Quote from: "Ghoul"Quote from: "manhunter"čisto da imate materije za pljuvanje...
ovaj pokušaj diskusije o de palminim filmovima je otišao u neki sasvim debilan pravac: ove liste režisera nemaju baš nikakve veze sa temom ovde i ništa ne dokazuju niti opovrgavaju – prosto su nabrajanje bez ikakvog smisla. :roll:
Bingo.
Samo, ja sam rekao da nije ni car a ni pajac, već jedan solidan, prosečan režiser. I mislim da je to bio iskaz koji koji nije bio u suprotnosti sa postavljenim pitanjem, zar ne?
Tek kasnije se povelo pitanje koliko ima boljih ili lošijih režisera od njega. Zato sam i rekao da je sve stvar ukusa.
Ove liste bi pokazale neki moj ukus (dobar ili loš, nevažno za ovu temu), a na nečijoj listi je možda de Palma na prvom mestu. Što je isto fine...
Quote from: "Milosh"Quote from: "manhunter"Pa ja se nadam za tebe da jeste, valjda imaš sopstveni ukus??
ali da još jednom ponovim za one sa jeftinijim ulaznicama
Jebi ga, ja nisam kupio jeftiniju ulaznicu, štaviše, jednostavno sam ušetao....
Quote from: "Ghoul"ovaj pokušaj diskusije o de palminim filmovima je otišao u neki sasvim debilan pravac: ove liste režisera nemaju baš nikakve veze sa temom ovde i ništa ne dokazuju niti opovrgavaju – prosto su nabrajanje bez ikakvog smisla.
Baš tako.
Quote from: "Alex"
Neverovatno si dobar u nabrajanju manhunter, vidi se da si čuo za poznate reditelje.
Ma IMDB mi je malo pomogao, inače ne gledam te gluposti. Imam Bolji život na VHS-u, i to mi je dovoljno.
U svom samodopadanju i omalovažavanju drugih ne uspevaš da čitaš napisano..Koju su ulaznicu tebi uvalili?
Back on topic:
Carrie, Scarface, Carlito's Way, The Black Dahlia odlični filmovi. Nedovojno da se bude car, više nego dovoljno da se ne bude pajac.
Laku noć, uživajte.
Quote from: "Zika Kisobranac"kad smo već kod nje, za mene je ključni trenutak ovaj: masa ogledala, svi igraju na onu hipereighties pesmu frenki gouz tu holivud, i sad nadrkani gledalac kritičar, kao ja, očekuje da de palma tu negde bau bau pogreši i da se vidi ekipa filma u ogledalu, ili kamerman, itd. i onda se zaista i vidi ekipa filma u ogledalu - ali ekipu koja u FIKCIONALNOM svetu snima taj porno film. i tu mi kaže: da, misliš da si mnogo pametan i da sam ja naivan pa ne znam za te tvoje nadmenosti. sedi, opusti se, zabavi prepusti se.
sve je to lepo, žiko, al šta veliš na zaista neoprostivi continuity goof koji je toliko krupan da sam ga čak i ja primetio (inače prezirem ljude koji broje metke u filmovima i uopšte zagleđuju svaku senku i svaki mikrofon u kadru): naime, u SCARFACEu imaš onu prelomnu scenu kad paćino & co. prate autom onog baju koji oće da pred UN obznani narko-kartelske biznise itd. i koga treba da ubiju, kad ispadne da u kola s njim uđu i žena i dve curice.
e, u toj sceni, imaš prizore iz paćinovog auta, i prizore spolja.
iznad volana, sasvim nepotrebno, stoje dve zgužvane konzerve koka-kole.
njihov položaj i stepen zgužvanosti u kadrovima od spolja, i iznutra, toliko je različit da mi je bilo nepojmljivo da je de palma takvo što dopustio. eto, čak i usred tako dobre i napete scene nisam mogao da ne primetim ovo.
traljavo, zar ne?
ili će de palmopologete da i u tome vide neki 'mig' starog lisca i nepogrešivog genija kojim se on zapravo poigrava sa fakturom filmske stvarnosti i nivoima iluzije te namerno upravlja naš pogled (GAZE!) u pravcu tih artefakata moderne (ne)kulture kako bi njihovim apostrofiranjem bla bla blaaaaaah!
:lol:
ne sećam se toga, ali meni je Scarface ionako bezveze... a ima De Palma tih gafova koliko hoćeš.
mislim, u Body Double se promeni i doba dana u istom kadru. :D
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg183.imageshack.us%2Fimg183%2F3118%2Fsfnn2.jpg&hash=38f8ff59220298284743a33a7a8356ad08584a60)
dakle, šta nam de palma želi poručiti ovde: koje je skriveno značenje u promenjenom položaju i obliku ovih limenki, kesica, praktično, SVEGA što je ispred šoferšajbne?
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi33.tinypic.com%2Fjhvo6q.jpg&hash=e04c137baa64639af4f6e025e6f782caa827d8f0)
Toni je ispizdeo i rukom zgnječio limenku (ostalo je manje-više isto, sem blage promene položaja), a prepredeni De Palma to nije prikazao kako bi mi, gledaoci, to tek naknadno uočili i povezali sve finese Tonijeve mahnitosti koja se ogleda čak i u takvim detaljima kao što je off-screen gnječenje jedne nedužne limenke i to praktično u milisekundi!
:lol:
Quote from: "Milosh"Toni je ispizdeo i rukom zgnječio limenku (ostalo je manje-više isto, sem blage promene položaja), a prepredeni De Palma to nije prikazao kako bi mi, gledaoci, to tek naknadno uočili i povezali sve finese Tonijeve mahnitosti koja se ogleda čak i u takvim detaljima kao što je off-screen gnječenje jedne nedužne limenke i to praktično u milisekundi! :lol:
to bi MOŽDA bilo prihvatljivo kad se I DALJE, u narednim kadrovima IZNUTRA, limenka ne bi videla cela i netaknuta!
i sve tako, shot-countershot: cela-zgužvana, cela-zgužvana!
anyway, ne želim ovim ništa posebno da kažem o de palmi, sem da se sranja dešavaju i najvećima, a kamo li njemu! tj, ne bih ni pominjao ovo da me žika nije podsetio onim ranije.
BLACK DAHLIA (2006)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F2.bp.blogspot.com%2F-DGZ5VTuqQbA%2FUg1UelxV3GI%2FAAAAAAAAa2w%2F37ipljIAmco%2Fs320%2FBLACK%2BDAHLIA.jpg&hash=92460158a98a55cc85abdacf2831489de430eeb0)
http://ljudska_splacina.com/2013/08/black-dahlia-2006.html (http://ljudska_splacina.com/2013/08/black-dahlia-2006.html)
Quote from: Son of ManKomšija, da ne znaš možda dal' igde može da se nađe onaj pravi film o Black Dahlia slučaju - The Devil's Muse (2007), jer me ova ubibože De Palmina fikcija baš jako iznervirala, sve bre neko nagađanje a realno niđe veze?
http://www.citfree.com/movie.php?movielinks=22047