Jel bio topik o Nilu Gajmenu?
Ove godine sam pročitao Američke bogove i bio blago razočaran.
Sa naglaskom na BLAGO. Očekivao sam više od Gajmena kao pisca znajući ga kao odličnog strip scenaristu, ali sam, konačno, ipak bio zadovoljan pročitanim (Pre toga sam samo čitao Dobra predskazanja, kolaboraciju sa Pračetom, koji je bio inteligentna, maštovita i duhovita zabava.)
Ovde negde na ZS bio je topik o precenjenim ili potcenjenim knjigama (ili oba, ne sećam se), gde se vodila i diskusija o Američkim bogovima. Neki bivši članovi ovog foruma, majstori lepog izražavanja i sumnjivih stavova, su nekritički proglasili roman lošim, a neki i odličnim, valjda.
Između krajnosti, najčešće bude istina - ja sam doživeo roman kao nepotrebno predugačak, samim tim umereno dosadan i zanimljiv u većem delu, solidno napisan, dobrih dijaloga i interesantnih likova, ali sa premalo dešavanja s obzirom na obim, naročito. Završni deo romana, donekle, spašava stvari, scene raspeća, povratka u gradić i još par stvari su upečatljive i ocena dobar (3) je zaslužena.
Pitanja za bolje poznavaoce opusa:
šta je još vredno, a kod nas objavljeno, šta je bolje od Bogova, šta lošije, na šta obratiti pažnju, šta preskočiti itd?
Eh, BP kaže da se izgovara Gejman.
što je tačno.
Zar nismo već nekad davno na ovom forumu ustanovili da se čita (izgovara) Gejm'n?
Gejman bi bila jevrejska verzija njegovog prezimena, a Gejmen pederska.
Znam. Još pre vaših postova sam proverio u SPEECH opciji windowsa XP.
Quote from: "DušMan"Zar nismo već nekad davno na ovom forumu ustanovili da se čita (izgovara) Gejm'n?
Gejman bi bila jevrejska verzija njegovog prezimena, a Gejmen pederska.
Naravno da je Gejmn, ali ustaljena transkripcija (tj. ona koja meni odgovara :wink: ) Nalaže da se
' prebaci u
a, dok se Laguna/Roganović opredelila za ovu backdoor trojan varijantu.
Ruku na srce, čini mi se da je i pre Rogana bio Gejmen u onom Vertigo magazinu.
Eh, pretpostavljam da je bar Nightflier čitao Gejmanova dela objavljena poslednjih godina?
Jesam, ali nisam ljudski pročitao The Graveyard Book; samo sam je na brzinu prelistao. Jako mi je bio zanimljiv njegov urednički rad tokom proteklih nekoliko godina. Recimo, sa Kimom Njumenom ima odličnu zbirku.
Quote from: "Alex"Jel bio topik o Nilu Gajmenu?
Ove godine sam pročitao Američke bogove i bio blago razočaran.
Sa naglaskom na BLAGO. Očekivao sam više od Gajmena kao pisca znajući ga kao odličnog strip scenaristu, ali sam, konačno, ipak bio zadovoljan pročitanim (Pre toga sam samo čitao Dobra predskazanja, kolaboraciju sa Pračetom, koji je bio inteligentna, maštovita i duhovita zabava.)
Ovde negde na ZS bio je topik o precenjenim ili potcenjenim knjigama (ili oba, ne sećam se), gde se vodila i diskusija o Američkim bogovima. Neki bivši članovi ovog foruma, majstori lepog izražavanja i sumnjivih stavova, su nekritički proglasili roman lošim, a neki i odličnim, valjda.
Između krajnosti, najčešće bude istina - ja sam doživeo roman kao nepotrebno predugačak, samim tim umereno dosadan i zanimljiv u većem delu, solidno napisan, dobrih dijaloga i interesantnih likova, ali sa premalo dešavanja s obzirom na obim, naročito. Završni deo romana, donekle, spašava stvari, scene raspeća, povratka u gradić i još par stvari su upečatljive i ocena dobar (3) je zaslužena.
Pitanja za bolje poznavaoce opusa:
šta je još vredno, a kod nas objavljeno, šta je bolje od Bogova, šta lošije, na šta obratiti pažnju, šta preskočiti itd?
Meni se ni "Američki bogovi" ni "Anansijevi momci" nisu naročito dojmili. U AB odma' me je iznervirao Černobog, ali na to nasedaju i pismeniji od Gejmena. S druge strane, novela o protagonisti AB objavljena u drugom tomu Silverbergovih "Legendi" jako mi je prijala. Rekao bih da Gejmen nije za duže forme. Nekako se raspline. "Koralina" i "Nikadođika" kudikamo su superiorniji od "Američkih bogova". Naravno, sa ovim mišljenjem retko će se ko saglasiti. "Nikadođija" se obično svrstava u njegova lošija dela.
Meni je leglo sve sto sam dosad procitao od Gejmena, osim "Dobrih predskazanja" u kojima je glavni Pratchet ciji humor ne mogu bas dugo da podnosim. Americki bogovi je prva njegova knjiga koja mi je dopala saka i odusevila me je, zbog cega sam i procitao Anansijeve momke, koji malo razvodnjuju temu iz Bogova, pa tek onda Nikadodjiju, koja mi je takodje prijala. Sve u svemu, Gejmenov stil mi zaista odgovara, razvucenost mi uopste ne smeta (ne kao kod Kinga u svakom slucaju), tematika dela mi je draga (mesavina mitologije, fantastike uz punu kasiku horora) tako da ga uvek citam drage volje.
Ko je izdavao Gejmenove knjige kod nas?
Laguna, da. Samo, ili još neko?
Polaris izdao Nikadođiju.
Izdata je i ona slikovnica nastala u kolaboraciji Gejmena i MeKina, ali me mamurluk sprečava da se setim podataka o izdavaču.
Mislim da je izdavač Odiseja
Laguna: Američki bogovi, Anansijevi momci, Zvezdana prašina. I Dobra predskazanja, sa Pračetom.
Polaris: Nikadođija.
Zaboravila sam i ja ko je izdao slikovnicu, naslov je Dan kada sam zamenio tatu za dve zlatne ribice.
Meni se dopalo sve. Za Anansijeve momke je nezgodno ako očekuješ nastavak Američkih bogova, ili da liči na Američke bogove, pošto se te dve knjige prilično razlikuju.
Quote from: "angel011"
naslov je Dan kada sam zamenio tatu za dve zlatne ribice.
Jeste, to je to, izdavač je Odiseja
Imam kod kuće Gejmena "Američke bogove". Laguna. Ta knjiga me je nervirala od početka pa do kraja. Tema: Bogovi se okupljaju u SAD, pa gde bi? Toliko liči na završnu scenu filma "Američko blago" sa Nikolasom Kejdžom. Čini mi se da sam tada digao ruke od američkog pistupa SF-u. 2001. Zeznuše me još jednom, sa Sojerom i knjigom "Dve Zemlje". Pa, Mijušković je od njih bolji.
Opet si malo promasio... On opisuje bogove (ili njihove aspekte ili sta god) koji su se u SAD nasli dosavsi sa raznim doseljenicima. Nigde ne kaze i ne podrazumeva da se u Beogradu trenutno ne desava jos vece zagusenje na bozanskim magistralama. Ti se ljutis/ne svidja ti se zato sto covek smesta radnju tamo? Ne razumem. Ima vise odlicnih razloga zasto radnju te knjige treba smestiti bas u SAD.
Edit:
On je Englez koji zivi u Americi i stil mu je takav, ni tamo ni ovamo (nije pezorativno)
citala sam samo "americki bogovi" od ne-strip stvari. trcala kuci da citam. ustajala nocu da citam. sad kad razmisljam, ne dopada mi se taj amerikanski nacin pisanja, nekako je previse deskriptivno, znaju samo za poredjenje, kao da nema drugih stilskih figura.
e da, i kraj mi je skroz bljak qpuke e to mi je bas kao "nacionalno blago" ili kako se vec zove taj film. soprostenjem, usro se od previse secerleme.
Na kraju knjige imamo i aspekt jednog od bogova koji nije u Americi, što bi trebalo da pokaže da ih ima svuda. Gde god da dopre ideja o bogu dopre i sam bog.
Quote from: "Melkor"Opet si malo promasio... On opisuje bogove (ili njihove aspekte ili sta god) koji su se u SAD nasli dosavsi sa raznim doseljenicima. Nigde ne kaze i ne podrazumeva da se u Beogradu trenutno ne desava jos vece zagusenje na bozanskim magistralama. Ti se ljutis/ne svidja ti se zato sto covek smesta radnju tamo? Ne razumem. Ima vise odlicnih razloga zasto radnju te knjige treba smestiti bas u SAD.
Možda si ti u pravu, ali ja se s tim ne slažem. Kad budeš na svom spisku od 200 knjiga za godinu dana imao i tri domaće, možda ćemo moći ozbiljno da razgovaramo o "aspektima". A imao si tri dobre knjige iz "Tardis"-a na raspoloženju. Tu mislim na Bakića, Damnjanovića i Jakšića.
Ne ljutim se što Ameri smeštaju šta god im padne na pamet. Smeta mi što ispada da je tekst na engleskom ili, još gore, prevod sa engleskog, "bolji po definiciji". To se zove kulturni genocid i sa tim neću da se složim.
Quote from: "Mac"Na kraju knjige imamo i aspekt jednog od bogova koji nije u Americi, što bi trebalo da pokaže da ih ima svuda. Gde god da dopre ideja o bogu dopre i sam bog.
E, sad si izvadio Gejmena. :(
Ja htedoh da repliciram scallopu, no nisam imao vremena, a vidim sad da su Melkor i mac rekli doslovno ono što sam hteo.
Quote from: "Alex"Ja htedoh da repliciram scallopu, no nisam imao vremena, a vidim sad da su Melkor i mac rekli doslovno ono što sam hteo.
Šta si to hteo da repliciraš? Pa, sam si otvorio topik sa ocenom 3. Nisam mu ja dao 1. Napisao sam da nije dovoljno dobar da bismo mi padali na teme. Nismo Bušmani, valjda?
Volim da mi objašnjavaju kako nisam shvatio, kako sam promašio... Ja sam ceo život promašio i ništa u njemu nisam uradio! Hajde, Alex, repliciraj! Može i po poslovniku.
Quote from: "scallop"Quote from: "Alex"Ja htedoh da repliciram scallopu, no nisam imao vremena, a vidim sad da su Melkor i mac rekli doslovno ono što sam hteo.
Šta si to hteo da repliciraš? Pa, sam si otvorio topik sa ocenom 3. Nisam mu ja dao 1. Napisao sam da nije dovoljno dobar da bismo mi padali na teme. Nismo Bušmani, valjda?
Volim da mi objašnjavaju kako nisam shvatio, kako sam promašio... Ja sam ceo život promašio i ništa u njemu nisam uradio! Hajde, Alex, repliciraj! Može i po poslovniku.
Hteo sam da dam moje tumačenje sadržine - bogovi su u Americi, ali su i svuda gde ima ljudi koji veruju u njih, na kraju vidimo Odina u Evropi itd.
Nisam hteo da se raspravljam kako je roman odličan, a ti ga nisi shvatio i sl. Hteo sam da se nadovežem, radi diskusije, ali sam bio pozvan na večerinku. :lol:
Naravno, ideja je vrhunska: ako izbrišemo ideju o bogovima, bogovi nestaju. Čitao sam ja nešto na tu temu i ranije. Problem je u tome što je roman "Američki bogovi" napisan kao da je za filmove Džeki Čena. Volim ja i njegove filmove, ali znam da postoji razlika između Čong Fenga i Džon Vejna.
Jel' bila dobra večerinka?
Znaš kako je kad te zovu u goste, a Nova godina je.
Meni je Gejmenov stil suviše scenaristički (očekivano), a ako govorimo o sadržaju rekao bih da je za AB ozbiljniji pristup bio poželjan.
Draško Roganović intervjuisao izvesnog Nila Jejmena :) za Politiku:
http://www.politika.rs/rubrike/Kulturni-dodatak/Kad-se-tetke-posvadjaju-oko-svecnjaka.sr.html (http://www.politika.rs/rubrike/Kulturni-dodatak/Kad-se-tetke-posvadjaju-oko-svecnjaka.sr.html)
Културни додатак
ЕКСКЛУЗИВНО: Нил Јејмен
Кад се тетке посвађају око свећњака
Богови који људе инспиришу да почине ужасне ствари у уверењу да чине праву ствар јесу ужасни. Све што је било пре и после, и током напада 11. септембра, учинили су људи који су били убеђени да чине праву ствар – каже наш саговорник.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.politika.rs%3A8080%2Fuploads%2Frubrike%2F101638%2Fi%2F1%2FNeil-Gaiman%2C-photo-Sophia-Quach.jpg&hash=e7198b2c3f9fc636fa313db80c0ea820770e4a73)
Волим да се читаоци мало помуче: Нил Гејмен (Фото Sophia Quach)
Да ли волим да плашим децу? Волим да плашим читаоце. Да их натерам да маре за ликове и да их засмејавам, каже нам Нил Гејмен у телефонском интервјуу за ,,Политику", којим се овај Британац који годинама живи у Америци први пут обраћа српској публици. Светови о којима пише Нил Гејмен, аутор ,,Коралине", ,,Звездане прашине" и култних графичких новела ,,Сендмен" пуни су фантазије, снова, морбидног хумора и језе. Као и његов роман ,,Књига о гробљу", који ових дана излази на српском, у издању ,,Лагуне".
Многи јунаци Књиге о гробљу су покојни. Мислите ли да можемо од мртвих да научимо шта значи бити жив?
Не знам, али знам да из књижевности можемо да научимо шта значи бити жив. То је много важније. Покушавам деци да говорим о великим стварима, као што су Живот и Смрт, те зашто је Живот битан.
Коралина је ваша модерна ,,Алиса". Да ли је главни лик Књиге о гробљу, дечак по имену Нико, модерни Могли?
Пишући дијалог између Коралине и Мачка, доиста сам покушавао да ухватим одјеке разговора које би Алиса из земље чуда имала с ликовима као што је Чеширски мачак.
У Књизи о гробљу паралеле су прилично буквалне. Имао сам двадесет и пет година, седео сам на гробљу преко пута моје куће и посматрао мог двогодишњег сина како вози трицикл. Кућа у којој сам тад живео била је врло висока и уска, свака соба била је малтене на неком другом спрату и бојао сам се да ће, ако вози трицикл по кући, пасти низ степенице и погинути. Деловао ми је спокојно, као код своје куће. Помислио сам: знаш, могло би се написати нешто попут Књиге о џунгли а радњу сместити на гробље.
У роману ,,Амерички богови" описали сте дихотомију између старих и нових богова, медијске слике Америке и саме земље. Да ли су Ваши Нови Богови опаснији од старих?
Сви богови који наводе људе да престану да мисле својом главом су опасни. Богови који људе инспиришу да почине ужасне ствари у уверењу да чине праву ствар су ужасни. Гледајући верску нетолеранцију данашњице, чини ми се да најгоре ствари не раде људи који мисле да чине зло, већ људи који знају да чине добро. Све што је било пре и после, али и током напада 11. септембра, па и неке од ужасних ствари које су потом Американци починили у Ираку, чинили су они што су били убеђени да чине праву ствар.
Осмислили сте читав концепт модерних богова: ТВ, ланци брзе хране, Интернет... Мислите ли да су људи толико опседнути тим стварима да у њих инвестирају свој живот, обожавају их, свесно или не?
У одређеној мери да. Али, за мене су Амерички богови почели много простије од тога, самим мојим доласком у Америку, и мишљу: ,,Ова земља је тако чудна". Имате људе који долазе из целог света, а који су напустили своју културу. Зашто? У Енглеској то нису чинили. Уколико би се српска породица доселила у Енглеску, остајали би, стотинак година, Срби. Док Америка подстиче све да одбаце културу, веровања, снове с којима би дошли, да једу лошу брзу храну и да верују у Америку. Ти модерни богови за мене су начин да говорим о томе чега се ти људи одричу, а шта примају заузврат.
Познат сте борац за права писаца и гласан противник цензуре. Постоји ли слобода говора у САД?
Да. Али, као и свака друга слобода, она се стално подрива. Фонд за правну одбрану стрипа, чији сам члан, управо је потписао петицију против закона у Америци који каже да је кривично дело приказивати борбе паса, поводом документарца о једној врсти паса. Морали смо да кажемо: ,,Не, не можете тек тако рећи да је слобода говора сјајна, сем што не сме да се говори о борбама паса". У супротном, област о којој смете да говорите постаје све мања.
Када сте последњи пут имали проблема са цензуром?
Моји проблеми с цензуром су мали али свеприсутни. На почетку каријере умало нисам послао мог шведског издавача у затвор само зато што сам препричао једну од библијских прича. Последњи пут, полицајац у Џексонвилу, у Флориди запретио је власнику стрип-радње да ће их угасити уколико и даље буду продавали мој стрип Смрт: Висока цена живота. И то због шест страница на крају, где Смрт о безбедном сексу прича са чувеним стрипским јунаком Џоном Константином, те има кадар у којем навлаче кондом на банану, како би демонстрирали безбедан секс. Власник је, срећом, позвао Фонд за правну одбрану стрипа, који је у свом писму полицијској станици објаснио концепт америчког првог амандмана.
Како је то што сте поново заљубљени (и у вези са чувеном музичарком и певачицом Амандом Палмер), утицало на Ваше писање?
Не знам! Свакако сам благонаклон према љубави. Али, у међувремену нисам написао ништа претерано љубавно. Тренутно радим на краткој причи у којој људи једни другима раде ужасне ствари у име љубави, која се бави искључиво осветом, смрћу и злом, стога ми је тешко да своју љубав повежем с тим. Уколико почнем да пишем приче са пуфнастим розе зекама, онда ћете знати засигурно. Мада, не знам шта би дама у коју сам заљубљен радила с причама о пуфнастим розе зекама, пошто смо се упознали радећи на пратећем пројекту за њен албум, Ко је убио Аманду Палмер, за који сам писао кратке приче што прате фотографије на којима је приказана као мртва. Но, много сам срећнији откако сам поново заљубљен.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.politika.rs%3A8080%2Fuploads%2Frubrike%2F101638%2Fi%2F2%2FKoralina-i-njena-Druga-Majka%2C-u-animiranom-filmu-Henrija-Selika.jpg&hash=51e44418d2e3cb4c4b7e116a00696bff0ea877d3)
Коралина и њена Друга Мајка у анимираном филму Хенрија Селика
Томас Пинчон је симбол смрти писца. Уз ваш блог и Twitter, суочени смо с писцем који је и те како жив, те читаоци имају невероватан увид у ,,причу вашег живота". Како налазите праву меру свог сајбер присуства?
Веома тешко. Тренутно ме фасцинира, и мучи, то што сам у вези с неким ко верује да треба све причати онлајн, док сам ја одувек знао где да повучем линију у песку: с једне стране, моје дело и део живота који ћу поделити с читаоцима, с друге оно што нећу. Изненада, имам девојку која пише блог сваки пут кад јој затреба сок од бруснице. Да будем искрен, пишем блог, Twitter и сличне ствари јер уживам у њима. Бити писац је врло самотан посао: само ви и празан екран рачунара. Тај контакт вам даје илузију да нисте сами док седите и нешто измишљате. Брине ме што многим младим писцима данас кажу: ,,Види како Нилу Гејмену то добро служи, и ти би морао тако", а ја на сав глас вичем: ,,Не, не, не разумете!"
Склони сте да прикривате одређене особине Ваших ликова, нпр. да су тамнопути или вампири. Је ли то ваш начин да се ухватите у коштац с питањем расе?
Волим да се читаоци сами мало помуче, да доводим у питање њихове претпоставке. Док сам писао Анансијеве момке, помислио сам да никад не бих почео роман речима: ,,Причао сам с Фредом, који је белац". Будући да је већина ликова у овом роману црна, замислио сам тамну пут као норму, и да идентификујем само беле ликове као такве, кад се буду појављивали.
Испод свих митова и фантастике, већина ваших стрипова и романа бави се породицом.
Покушавате ли да поручите нешто о породици или и сами трагате за одговорима?
Не знам. Породица је исконска јединица људске расе, наравно да ћете увек писати о њој. Тек што сам стигао у Америку, док је Сендмен још увек излазио, фасцинирало ми је што ми људи говоре: ,,Много нам се свиђа Сендмен, никад нисмо видели да неко пише о дисфункционалним породицама". Нисам имао појма о чему причају. Касније сам закључио да је оно што Американци називају дисфункционална породица заправо оно што ми у Енглеској зовемо – породица. Размишљао сам да ли сам икада видео иједну функционалну породицу, и мислим да нисам. Наравно, увек ће бити људи који ће се кошкати, свађати и неће се слагати, а понекад се неће слагати на занимљив начин. Али у томе лежи радост породице. И у томе што две моје тетке већ двадесет година нису проговориле једна с другом, јер су се посвађале око тога која од њих две је требало да наследи бабине свећњаке. То је урнебесно. И веома тужно. Али ми је неизмерно драго што може да буде и једно и друго.
Ваш серијал ,,Сендмен" обилује књижевним алузијама–- повезује дела Честертона, Шекспира, многе митологије, па чак и суперхеројске универзуме. Да ли Вам је стрип као медиј омогућио такву слободу?
Да. При том је ужитак при писању стрипа и то што вам пружа структуру у којој заиста није битно да ли ће људи све то схватити или не. Можете да изградите велики вишеслојни наратив с алузијама на све живо. Људи који не знају да пропуштају део приче, нису тога свесни. Постоји ниво на којем све то функционише, за који сматрам да сам га у потпуности досегао тек са завршетком Сендмена.
,,Сендмену" се враћате сваких неколико година. Да ли ћете икад заувек раскрстити с њим? Желите ли то уопште?
Не верујем. Заборавио сам ко је рекао да уметничко дело никад није завршено, већ само напуштено. Има у томе истине. Приликом бављења уметношћу, увек постоји тренутак када себи кажете: ,,Знаш, ако наставим да га и даље чачкам, вероватно ћу га поломити. Хајде да мало застанемо." Стога нисам сигуран да је ишта икада завршено. Мали је број ствари које сам написао а за које бих помислио да је то баш оно што сам кренуо да правим. Изузев, можда, Књиге о гробљу, где мислим да сам на крају учинио нешто чак знатно боље од онога што сам почео да пишем. Али, у питању је била пука срећа.
Опробали сте се у писању стрипова, прозе, поезије, стихова песама, филмских сценарија, пишете путопис... Хоћемо ли Вас видети како репујете на МТВ-у, куповати ваш кувар или играти вашу игрицу?
Од тога, највероватније, кувар. Веома сам добар кувар. Али, проблем је што чим покушам да забележим шта чиним, све пропадне. То вам је као Хајзенбергов принцип неодређености: могу да кувам, или да знам шта радим док кувам, али не обе ствари истовремено. Осим тога, волео бих да се бавим позориштем. Никада нисам написао оригинални позоришни комад, иако су многа моја дела адаптирана у представе или бродвејске мјузикле. Кад пишете за позориште, бавите се нечим што ће се сваке вечери мењати, и никад неће моћи да се понови, што ме фасцинира.
Чуо сам да је један драмски писац, када су поставили његов комад у Краљевском позоришту у Лондону, долазио сваке вечери, на све репризе, објашњавајући: ,,Читав живот сам чекао да ми изводе комад у Краљевском позоришту, нећете ваљда рећи да би било боље да останем код куће и гледам телевизију?"
Драшко Рогановић
[објављено: 29/08/2009]
jej iz okej! :)
Jej ili Gej, nema veze, dobar intervju..Hvala Zače što si ovo postovao. :)
Gejmena priženila Amanda Fakin Palmer, koja oscilira između carica/potpuni kreten.
Vodio je na dodelu Globusa (bio je nominovan za Koralinu)
Brrr... xfoht http://gofugyourself.celebuzz.com/go_fug_yourself/2010/01/golden_globes_amandapalmer.html (http://gofugyourself.celebuzz.com/go_fug_yourself/2010/01/golden_globes_amandapalmer.html)
Sto se mene tice ne oscilira. Stoji na 'carica' i ne mrda. :lol:
Awwwww, kako su divan par. :oops:
Прочитао сам скоро Америчке богове и добар је роман (бар мени), мада је на тренутке напоран, не видим ништа лоше што је радња смештена у Амер`ци, где ћеш већу мешавину свега и свачега?
Kako gde, pa na DS9, naravno :)
Mislim da su SAD idealna lokacija za radnju ovog romana. Ni veće države, ni kraće istorije. Amerikanci su pačvork-nacija, skrpljena od štofa najrazličitijeg porekla i kvaliteta. Naslov je na svom mestu; bode oči, upada u uvo i lepo se u uklapa uz, generacijski bliske, "Američkog psiha", "Američku lepotu", "Američke odmetnike", nešto stariju "An American Prayer" The Doors-a, kao i sveopšti Američki san. Asocira na ono za šta će Amerikanci, makar čitav svet amerikanizovali, zauvek ostati uskraćeni - sopstvenu mitologiju, religiju upražnjavanu pre hrišćanstva, narodna verovanja i običaje. Mada, supstitucija za heroje iz mitova mogli bi biti Daniel Boone, Davy Crockett, Wyatt Earp, Buffalo Bill, Billy the Kid; za njihove antagoniste - Bik Koji Sedi, Ludi Konj, Jeronimo; za mitološka bića - krda bizona, mustanzi.
Mislim da treba ostaviti po strani iritirajuću činjenicu da su SAD, po ko zna koji put, centar esencijalnih ljudskih i božanskih zamešateljstava. Takve kakve su, SAD predstavljaju idealan lonac u kome bi se mogle prokrčkati mitologije poreklom sa raznih meridijana, uz dodatak svežih domaćih mirođija. Savremen način življenja koji oličavaju, "The American Way", prednjačeći u brzom životu, zbrzanom proživljavanju i površnom uživljavanju, sa svim lošim, pa i dobrim, aspektima, više je nego dobra pozadina za sukob drevnih egomanijaka, prznica i vetrogonja. Sumnjam da bi, recimo, Belgija, Kazahstan, ili Makedonija, bile bolji teren za igrarije ovakve vrste.
Nemaju ni svece...
Nigde svetaca, nigde krsne slave...
Ipak, dalo bi se od postojećeg, po naciju istorijski ili mitomanski značajnog materijala, promovisati dosta američkih svetaca: Saint George Washington, St. George Custer, St. Wild Bill Hickock... Ili, St. John Wayne, St. Gary Cooper, St. Clint Eastwood...
Potom, kanonizacija friškijih svetaca: St. J. F. K., St. Ronald Reagan, St. George W. Bush...
No, dosta o tome. Evo šta o kvalitetu "Američkih bogova", izraženom u broju osvojenih nagrada, veli Most awarded novels lista sajta FantasticFiction. Napomena: ovo je samo vrh ledenog brega, koji predstavljaju romani sa 8, 7, 6 ili 5 nagrada.
Jonathan Strange and Mr. Norrell (2004) by Susanna Clarke (8 awards)
Air (2004) by Geoff Ryman (6 awards)
American Gods (2000) by Neil Gaiman (6 awards)
A Deepness in the Sky (1999) by Vernor Vinge (6 awards)
Cloud Atlas (2004) by David Mitchell (5 awards)
The Diamond Age (1995) by Neal Stephenson (5 awards)
The Lincoln Lawyer (2005) by Michael Connelly (5 awards)
Perdido Street Station (2000) by China Miéville (5 awards)
The Scar (2001) by China Miéville (5 awards)
The Time Ships (1995) by Stephen Baxter (5 awards)
Što se mene tiče, roman mi se sviđa. Možda bi mogao biti i malo kraći, čime bi se dobilo na kompaktnosti materijala, kakva postoji u Gaimanovim kraćim delima, ali, šta je, tu je; meni je dobro i ovako.
Ono što mi se u njemu zaista nije dopalo jeste, da ne bi bilo spoilera za one koji nisu čitali, beseda glavnog junaka pri kraju osamnaestog poglavlja, kada dotični ekstremno koncizno objasni znate-već-kome čime se znate-već-ko, kako i zašto bavio, otvarajući im oči za zakulisna zbivanja. Mislim, čas posla, eto, to vam je to, a oni - aha, oho, jes', majku mu, baš tako. Silno preganjanje do prelomnog trenutka i nagomilana tenzija rešavaju se na otprilike dve strane. Tamo gde se trebao raspisati, čovek zbrzio. Takođe, mogle bi se iznaći i izvesne blage sličnosti sa Pračetovim "Malim bogovima". Teoretičaru zavere u meni pada na pamet mogućnost da su, nakon kolaboracije na "Dobrim predskazanjima", njih dvojica malčice razglabali na temu koja bi mogla biti izvor inspiracije za oba potonja dela. Eto, "Mali bogovi" su još malo pa standalone roman u Pračetovom "Discworld" ciklusu.
Inače, u domenu kod nas prevedenog fantasy-ja, "Američki bozi" su po meni jedno od boljih ostvarenja.
Завршио сам са Анансијевим момцима, могу рећи да је забаван роман, много мање мрачан од АБ, свиђа ми се Гејменов хумор, мада се на тренутке види да је преводилац имао проблема са њим...
Sinoć sam pročitao četvrti njegov roman ,,Knjiga o groblju''.
Roman je jako čudan u smislu da nma jasnu cilju grupu kao ni Koralina.
Oba romana imaju decu kao glavne likove, ali decu u jako morbidnim okruženjima.
Nit je roman za odrasle, a za decu ne može biti delo, koje počinje tako što je dečaku neko ubija oca, majku i stariju sestru s namerom da i njega jednom dokrajči.
Kao da sz ova dva romana namenjena vrlo mladim, netipičnim osobenjacima (Neko bi sad rekao Rastko Pocesta) :-)
Najpre sve izgleda preozbiljno i premračno.
Glavni lik ipak rešava sve situacije kao u dečjem filmu.
Čudna atmosfera.
I dalje stojim iza toga da je ,,Zvezdana prašina'' njegovo najbolje delo, od ovih, koje sam ja čitao.
,,Prašina'' je kompletno svetla.
,,Koralina'' i ,,Knjiga o groblju'' nejasni eksperiomenti, a ,,Američki bogovi'' prerasplinut roman, koji ne drži pažnju. Bar meni.
Ima razne dece.
Meni bi se, kad sam bila dete, jako dopale i "Koralina" i "Knjiga o groblju".
Ako idemo rezonom koji si opisao, onda ni "Crvenkapa" nikako nije za decu (vuk pojede Crvenkapinu baku i Crvenkapu, pa ih lovac spase tako što raspori trbuh vuka), ni "Snežana i sedam patuljaka" (maćeha pošalje Snežanu da je lovac zakolje u šumi, kasnije bude kažnjena tako što u usijanim gvozdenim cipelama igra dok ne umre), ni "Pepeljuga" (Pepeljugu maltretiraju i od nje naprave sluškinju u sopstvenoj kući, na kraju maćehine ćerke ostanu jedna sa isečenom petom, druga sa isečenim delom palca na jednoj nozi, i svakoj od njih ptice iskljuju oči), ni "Uspavana lepotica" (u integralnoj verziji bajke majka princa koji je probudio Trnovu Ružicu je bila ljudožder i htela je da pojede i Trnovu Ružicu i decu koju je dobila sa princom)...
xrofl
Zaboravila si tri, meni, najstrasnije.
Ivica i Marica (ostavicemo decu u sumi zato sto nemamo sta da jedemo, a kad se oni vrate s vesticinim blagom, ponovo cemo ih prihvatiti), Palcic (spasio svoju bracu tako sto je "podmetnuo" dzinu da ubije sopstvene cerke) i the best of everything: Devojcica sa sibicama/zigicama. :cry:
Nego, back to topic, moje najstarije dete (8 godina) se kod zakka u knjizari odmah uhvatilo za Koralinu. I kaze da joj se vise svidja knjiga nego film.
I to što kažete.
Svaka od tih bajki ima surove elemente.
No one su nastale u mnogo divljijem vremenu. Bila su to surovija pretećno ratnička vremena.
Kad hara kuga i mobilišu se momci od 16 godina za rat, nije problem imati pokoju surovost u bajci.
Savremena deca su bezazlenija, pa je Dizni iz bajki izbcio sve surovosti tog tipa. Mene čudi da su se uopšte opredelili za animaciju Anastazije Romanove.
No meni se čini da najveći horori nisu u delima, za koj je evidentno da su nemoguća da se dese već ona, moguća.
Koliko dece gleda filmove o zombijima pa ništa, a kad pogledaju film o ženi, koja je kidnapovana samo zato što je imala istu krvnu grupu kao neki afrički car, pa je toče svakog dana u nekom podrumu, odmah nastane prpa. Znaju da je to već realnije da se desi.
KORALINA je na simboličkom nivou realna priča o jednoj hladnoj, nesavesnoj majci, kojoj ni do čega nije stalo osim do sebe i karijere.
Skapirao sam da je dimenzija u kojoj se Koralina našla u stvari ogoljena stvarnost. Da je to prava grozna majka i otac bez karaktera. da su deca iz ormara, duhovi abortirane dece zle majke.
Zato i mislim da Koralina nije namenjena deci. Ona obrađuje ozbiljan problem.
Izvinjavam se ako sam nešto pogrešno shvatio. Čitao sam je davno.
Quote from: Lomljavina on 10-06-2010, 05:00:32
Savremena deca su bezazlenija, pa je Dizni iz bajki izbcio sve surovosti tog tipa. Mene čudi da su se uopšte opredelili za animaciju Anastazije Romanove.
To je zato što to nije Diznijev nego Don Blatov film.
Quote from: Lomljavina on 10-06-2010, 05:00:32
I to što kažete.
Svaka od tih bajki ima surove elemente.
No one su nastale u mnogo divljijem vremenu. Bila su to surovija pretećno ratnička vremena.
Kad hara kuga i mobilišu se momci od 16 godina za rat, nije problem imati pokoju surovost u bajci.
Savremena deca su bezazlenija, pa je Dizni iz bajki izbcio sve surovosti tog tipa.
Možda sam ja mnogo matora kad sam ovde počela da radim :x Mislim, sećam se i '91 i '99, pa mi je teško da se pomirim sa hipotezom o davno prošlim divljim surovim vremenima.
Nego, topik sam obnovila zbog Knjige o groblju a ne zbog polemike. Pročitala danas, u cugu, i potpuno se oduševila kad sam provalila foru sa Knjigom o Džungli: eto kako nekad valja kad ne čitaš unapred kritike. Što se ostalog tiče, knjiga je sasvim prihvatljiva za nekog od, recimo, devet-deset godina pa naviše. Meni je Gejmen simpatičan skoro uvek, ali retko kad više od toga: samo Koralina prebacuje prečku.
Prevod je ok, ali kao i uvek, Roganović toliko ne oseća srpski jezik da to mestimično prosto boli. Recimo, ne poznaje reč pritiskač nego umesto toga imamo držač ili teg za papir. I tak daljše. Džaba mu trud.
I jedno pitanje. Jedan od likova je izvesna gđica Lupesku koja govori sa jakim stranim naglaskom i povremeno ubacuje poštapalicu Да, ovako ćirilično. Ehm. Lupesku je ime sa klasično rumunskim završetkom a Rumuni, ovaj, ne koriste ćirilicu, a ne verujem ni da govore ,,da" i, tako, ovaj. Da se žena zove Mari Fransoaz Lepen i govori
Jawohl, majku mu, valjda bi nekom zasmetalo. Zašto ovo smeta samo meni?
Da, Gejman je verovatno mislio da nijedan pravoslavni narod nema latinicu pa tako ni Rumuni.
Međutim može da se izvadi ako kaže da je Gđica Lupesku Moldavka (Moldavija je bila pod Rusima sve do 1992. tako da imaju ćirilicu kao zvaničnu za moldavski jezik). Možda može da se izvadi i time da je Lupesku umrla davno, a da su u tim vremenima Rumuni zaista pisali ćirilicom.
Nego bih da pitam kako ste vi svi u stvari skapirali Koralinu prevedenu sa simbola na racionalni nivo.
Ja sam ukapirao kao da joj je majka (prava majka ne ova iz paradimenzije) stvarno jedna hladna, poslovna, proračunata i beskarakterna žena, a da je paradimenzija devojčici samo pojasnila neke stvari.
Jevtropijevićka, ne bi trebalo da ti deluje čudno. Kao i mnogim drugim piscima, ћирилица i Gejmenu deluje tako orijentalno. :lol: Seti se napevanja u romanu "Dina" ili Bardžesovog другс u romanu "Paklena pomorandža". Jednostavno, postoji volja da se tekst dodatno "ofarba", a ћирилица je inspirativna. Sve je to čudno iz naše tačke gledišta, jer strani pisci spremno usrću u tuđe okruženje i ne mare za omaške. Njihovoj publici to nije neobično. Sa druge strane, kad naši pisci počnu da koriste strano okruženje, rizik je isti ili veći. Osim što je slaba šansa da njihov tekst dopre u strano okruženje.
Navešću jedan zgodan primer o magiji ćirilice iz osamdesetih godina prošlog veka. Naš Fipa zapeo na Eurocon u Brajtonu i tamo bio izuzetno primećen, jer je nosio majicu ukrašenu čiriličnim slovima. Mal' ga nisu rastrgli. Naravno, to je priča iz treće ruke, Boban i još neki sigurno znaju više detalja, a Fipa bi bio apsolutno pouzdan.
....Ehm. Lupesku je ime sa klasično rumunskim završetkom a Rumuni, ovaj, ne koriste ćirilicu, a ne verujem ni da govore ,,da"....
Bila sam u Rumunjskoj pa sam se prilično iznenadila kad sam čula da za cestu ili put kažu drum, vjevericu veverica.. i kod njih da znači da. Imaju dosta slavenskih i turskih riječi. Najčudnije mi bilo kad su sam čula izjavu tipa " danas je sanktu duhul" za svete duhove :D
Znam ja i za starocirilicne Rumune s jedne strane i za srpski u Dini s druge, ali svejedno me to smara. Ziveo postkolonijalizam i tako dalje.
Koralinina majka: uf, pravo receno "stvarnosni" deo mi se nije mnogo urezao, ali mislim da su roditelji bili otprilike jednako optereceni poslom i nezainteresovani. Mozda je tebi majka bila upadljivija buduci da se od nje obicno vise ocekuje? A mozda sam ja sve previdela od srece zbog dugmadi umesto ociju i tih detalja.
Hm, koliko se ja sećam, roditelji su bili opterećeni poslom, ali nije baš da su zanemarivali Koralinu ili bili bezosećajni i proračunati. uz to je Koralina veoma maštovito dete koje dobrim delom živi u sopstvenom svetu - i, kao što komšinice nisu pravilno pamtile njeno ime, ruku na srce, ona njihova imena nije upamtila uopšte. Pitanje je koliko je majka stvarno udaljena, a koliko je udaljena i sama Koralina u tom svom svetu.
Koralina i Knjiga o groblju su mi, nekako, knjige za decu. Ipak mi se one mnogo više sviđaju nego Američki bogovi i Anansijevi momci.
Po meni najbolja je Nikadođija (Neverwhere). Možda je to zato što sam gledala davno mini TV seriju B produkcije koja je bila odlična. Kasnije kada sam pročitala knjigu nisam bila nimalo razočarana. Ipak je to Gejmen! :|
Upravo završio čitanje "Knjiga o groblju", i slažem se da je pisana za decu. Al', ipak, početak radnje, kada "čovek zvani Džek" pokolje celu porodicu, sem malog koji se namazano uhvati noge na groblje, mi je baš onako za mladu i naivnu dečiju dušu...
Nakon tog nemilog početka romana, delo i teče onako -"kinderlich".
Elem, u full pubertetu, Niko, naš protagonista, ni jednom ne pokazuje seksualne afinitete ka svojoj prijateljici, niti ona ka njemu. Čudni ti britanci, s obzirom da se njihovi vršnjaci u američkim teen komedijama razvaljuju od keksanja. Ako ništa, onda se barem onako, telemundo-romantično cmakaju i glede kao u onoj vamp ljub ljub krmenadli -Sumrak.
Ubistvo cele porodice od strane čoveka zvanog Džek dakako ostavlja velike traume u duši malog Niko-a, on se na kraju i sveti, ali, da se ne zagleda malo bolje u devojče? Trc!
Možda je čovek zvani Džek trebao i njega otpremiti na onaj svet, da reši čovečanstvo još jednog evnuha... :mrgreen:
Kako god, delo je lepo i pitko, pročita se za čas, a taj čas proleti u trenu.
Procitao sam Knjigu o groblju i slazem se da je to jedna od najboljih knjiga za decu.
Одлична је Књига о гробљу, управо сам је завршио...Гејмен се позива на Књигу о џунгли, мада бих ја рекао да има и сличности са Петром Паном, али не шиљокураном из Недођије, него малим Петром Паном, који живи у парку, у крошњама дрвећа, и зближава се са неком девојчицом (или то беше мала Венди, не могу да се сетим, прошао је век како сам то читао)
прочитао и Звездану прашину...симпатична бајка...а Коралину нисам хтео јер сам гледао анимирани филм, а после сам се присетио да сам гледао и филм ЗП, али да га се баш слабо сећам, па је било ОК прелетити преко Звездане прашине.
Dosad sam pročitala 'Zvezdanu prašinu', 'Knjigu o groblju' i 'Koralinu', nameravam i ostale koje su se pojavile kod nas. Uzgred, je li sve njegove knjige objavila Laguna ili ima još neki izdavač?
Nikadođiju je izdao Polaris.
Ako te interesuju i stripovi, izdavač je Beli put.
Knjiga o groblju mi je dobra, Američki bogovi mi nisu nešto baš ostavili jak utisak.
Ali u strip formi mi je fenomenalan- Sendmen je fantastičan strip.
Da, i dobra su mu Dobra predskazanja sa Pračetom, parodija na temu smaka sveta, religije..
Hvala, Angel011 :)
Na Laguninom sajtu stoji da su Groblje i Koralina knjige za decu 12-15 godina :roll:
Neil Gaiman once wrote a Nebula-winning story using only the middle row of his keyboard.
Harper Collins has taken out a 2.5 million dollar insurance policy on Neil Gaiman's accent.
If you write 1000 words and Neil Gaiman writes 1000 words, Neil Gaiman has written more than you.
Neil Gaiman does not use Microsoft's grammar-check. Microsoft uses a Gaiman-check.
Neil Gaiman once did the New York Times crossword puzzle in pen. In fifteen minutes. He won two Hugo awards for it.
Neil Gaiman is who the Ghostbusters call.
Most agents charge a 15% commission. Neil Gaiman's agent pays him an extra 15% for the privilege of saying "I'm Neil Gaiman's agent."
William Shakespeare once came back from the dead to ask for Neil Gaiman's autograph.
Neil Gaiman is the reason nobody teaches "I before E except after C" anymore.
Some writers take inspiration from the muse. The muse takes inspiration from Neil Gaiman.
Neil Gaiman once groped Harlan Ellison.
The pen is mightier than the sword; Neil Gaiman has mastered fourteen different styles of penmanship.
Rumor has it that a NY editor rejected Neil Gaiman's first book. This can not be confirmed, as the editor in question was never heard from again.
Neil Gaiman can tweet 175 characters.
Neil Gaiman's personal library includes an autographed copy of the Necronomicon.
Hitler actually won World War II. Then Neil Gaiman wrote an alternate-history story in which the allies won, and reality was too intimidated to argue the point.
Some authors write in omniscient point of view. Neil Gaiman lives it.
Neil Gaiman's next novel is expected to win the Nebula, the Hugo, and the Heisman Trophy.
In any given week, 7 of the top 10 books on the NYT Bestseller List are by pseudonyms of Neil Gaiman.
Neil Gaiman has never written a deus ex machina ending. However, God once wrote a Gaiman ex machina ending.
:D
Procunjao sam juče jednom knjižarom u Rothenburgu (rek'o da vidim šta se prodaje/čita ovde u nemačkoj). Gaimana sam prvog uočio u odeljku za fantastiku (valjda što je bio okružen raznim vampirskim ljubićima, čije autore/autorke slabo poznajem).
Neil Gaiman reading a scene from American Gods (2011) (http://www.youtube.com/watch?v=WzaokBEpalA#ws)
ala je omatoreo... :?
Gledajuci ga ovako mrsavog u tamnom odelu odjednom skapiram da gledam u sandmana...
Neil Gaiman & the Keep Moving Projects with BlackBerry 10 - Ep. 1 (http://www.youtube.com/watch?v=MF7-15KQQS4#ws)
Neil Gaiman & the Keep Moving Projects with BlackBerry 10 - Ep. 2 (http://www.youtube.com/watch?v=97sxgROe_fY#ws)
QuoteThis past February 4th, Neil Gaiman and Blackberry kicked off the joint #KeepMoving venture. For twelve hours, Gaiman released writing prompts through his Twitter account, themed for the twelve months of the year, with the intent of writing Calendar of Tales, a collection of new original stories based on his favorite responses.
A Calendar of Tales (http://www.tor.com/blogs/2013/02/download-calendar-of-tales-12-new-neil-gaiman-stories-for-free) (via
Tor)
A kad smo već kod mleka, Neil Gaiman na jesen izdaje novu knjigu za decu.
Fortunately, The Milk
NEIL GAIMAN INTRODUCES FORTUNATELY, THE MILK . . . (http://www.youtube.com/watch?v=dbOPN47A6pc#)
Neil Gaiman on Neverwhere's radio debut (http://www.bbc.co.uk/news/entertainment-arts-21702807)
via BBCtl;dr
Quote
Neverwhere begins on BBC Radio 4 on Saturday 16 March at 1430 GMT, and continues on BBC 4 Extra from Monday 18-Friday 22 March at 1830 GMT.
iliti: Ovđe (http://www.bbc.co.uk/programmes/b01r522y) (via BBC)
upravo su postavili prvu epizodu za slušanje na iPlayer :!:
http://www.bbc.co.uk/programmes/b01r527b (http://www.bbc.co.uk/programmes/b01r527b)
Neil Gaiman leaves guerrilla artwork on NY street - and the Guardian finds it (http://www.youtube.com/watch?v=Xb-j9X7p2ao#ws)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.laguna.rs%2F_img%2Fkorice%2F2240%2Fnikadodjija-nil_gejmen_s.jpg&hash=e9c0e078095bdea1b3d013595e1aacd15462545a)
Nikadođija
Nil Gejmen
Format: 13x20 cm
Broj strana: 359
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Godina izdanja: 4. oktobar 2013.
ISBN: 978-86-521-1327-9
Cena: 890.00din / Sa popustom i do: 667.50din
Kultni roman koji je proslavio Nila Gejmena.
Dopunjeno i izmenjeno izdanje.
Pod ulicama Londona leži svet kakav ljudi ne mogu ni sanjati. Grad čudovišta i svetaca, ubica i anđela, vitezova u oklopima i bledih devojaka u crnom somotu. Ovo je grad zapostavljenih i zaboravljenih.
Mladi poslovni čovek Ričard Mejhju doznaće o ovom drugom Londonu i više nego dovoljno. Zbog jednog jedinog dobročinstva, on se iz svoje svakodnevice stropoštava u svet u isto vreme i sablasno poznat i krajnje začudan. A tamo dole, ispod grada u kom živi, čeka ga neobična sudbina: nikadođija.
,,Zanosno... originalno i strahotno... oslanja se u jednakoj meri na Džordža Lukasa, Montija Pajtona, Doktora Hua i Džona Miltona... bajkovit sadržaj noćnih mora i maštarija." USA Today
,,Knjiga kakvu bi Teri Pračet možda napisao da ga na mesec dana zatvorite u ćeliju s Francom Kafkom." Wired
,,Bujno izmaštano... postmodernistička, pankerska vilinska kraljica..." Kirkus Reviews
,,Nil Gejmen je zvezda. Stvara priče kao što bi neki sumanuti kuvar mesio torte za venčanje: nadograđuje ih sloj po sloj, a u testo ubacuje svakojake slatkiše i gorke zaogaje." Klajv Barker
,,Želela sam da se ova knjiga nikad ne završi... Lovica, Izlington, Porta – ovi likovi sad su mi deo života... Otkinula sam za ovom knjigom." Tori Ejmos
,,Pisac beskrajne mašte i retke moći zapažanja." Vilijem Gibson
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi66.tinypic.com%2F2hnvne9.jpg&hash=6924f6095bce708028619d62e5ac774f214b7e5d)