(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg201.imageshack.us%2Fimg201%2F6538%2Ffotofobijazl8.jpg&hash=c6f2096b8a957df901063bf5b9a86f2f23cba222)
ova zbirka noveleta je najznačajnija i najbolja knjiga horor proze još od NAŽIVOG - a da budem sasvim iskren, pisana je još bolje od tog romana.
šta više, pisanje je besprekorno, i na njega nemam ni najmanju zamerku.
mestimično sam čak pozavideo autoru na umeću građenja atmosfere neodređene pretnje i tihe jeze.
možda snaga vizije i dubina nisu uporedivi sa IN VIVO, ali uostalom, ovo je druga forma, kraća i svedenija; marko obećava roman, i ako bude na ovom nivou, biće to velika stvar!
do tada, svako koga zanimaju domaća fantastika i horor treba da nabavi i pročita ovu knjigu: ona ima 100% Ghoul's seal of approval.
elaboriraću uskoro na blogu, i u prikazu za Popboks:
veoma sam radostan što mogu najtoplije i bez ikakve zadrške da preporučim ljudima ovu ODLIČNU knjigu!
izdavač je Treći Trg, pa se kod njih informišite o načinu nabavke: u knjižarama je verovatno još nema jer je izašla pre nekoliko dana, ali ne časite ni časa, ovo je Major Event za srpsku žanrovsku prozu.
marku čestitam na velikoj spisateljskoj i ljudskoj zrelosti ispoljenoj u ovoj knjizi, a na kojoj bi mu mogli (i morali) pozavideti mnogi stariji i iskusniji saučesnici u bavljenju domaćim hororom.
marko is the real deal!
:!:
pozavideo si marku piševu na spisateljskom umeću?????????
Quote from: "Boban"pozavideo si marku piševu na spisateljskom umeću?????????
opet, po običaju, pričaš napamet o nečemu što nisi čitao.
i ja sam bio iznenađen, nisam od marka očekivao OVAJ nivo zrelosti i kvaliteta, ali tim je uživanje u čitanju bilo veće!
Quote from: "Ghoul"ova zbirka noveleta je najznačajnija i najbolja knjiga horor proze još od NAŽIVOG - a da budem sasvim iskren, pisana je još bolje od tog romana.
ovo je jedna takva samoživa izdrkotina, da nemam reči.
U jednoj rečenici si uspeo da izrekneš dve bljutavosti: 1) da je "Naživo"
nešto u srpskoj prozi horora; 2) da si ti kao pisac reper za kvalitet pa je to što je neko bolji pohvala najvišeg reda.
Nisi sam na stranputici kojom hodiš, ali računam da ti što te prate i nisu za bolje.
Hic Pišev, hic salta!
Joco, ja nisam aludirao na tvoje godine, već na neobičnu spremnost da se uključiš u raspravu sa argumentacijom koja nema veze ni sa temom ni sa osobama u nju uključenim.
Mučno mi je da ponavljam da sam ja napravio "gaf" pre nekoliko godina i Markovoj priči dao najviše poena. Zbog toga su me svi zajebavali. Naravno da mi je drago što je izdao zbirku. Jel' treba još nekoliko puta to da napišem?
Nisam u Beogradu i nemam priliku da tu zbirku čitam. I kad kažem da mi je krivo što je to horor, šta je tu nepošteno?
Joco, ti nama praviš četiri godine horor filmski festival i jesam li ti rekao jednu reč protiv? Ove godine ste napravili horor Beokon i - nema veze. Sve je to pošteno, jedino je nepošteno ako ja kažem da ne volim horor!
Hej, NE VOLIM HOROR! Milijarde ljudi na ovoj Zemaljskoj kugli ne vole horor i svi su nepošteni!
Verovatno neću voleti ni horor Marka Piševa, kad ga budem pročitao.
Okej, razumeo sam. Neće se više ćeramo. Možda sam i ja ustao na pogrešnu nogu. :(
Quote from: "scallop"Mučno mi je da ponavljam da sam ja napravio "gaf" pre nekoliko godina i Markovoj priči dao najviše poena. Zbog toga su me svi zajebavali.
Ta priča ("Tajni jezik" ili tako nešto) stvarno je bila za bodove. I ja sam mu ih dao, doduše ne svih 10. Ako je zbirka stvarno dobra kako Ghoul tvrdi - a Ghoul nije baš lak na superlativima - tebi ide čast što si talenat bogato nagradio još tada. A oni koji su te zajebavali, nokte će da grizu.
Quote from: "scallop"Joco, ti nama praviš četiri godine horor filmski festival i jesam li ti rekao jednu reč protiv? Ove godine ste napravili horor Beokon i - nema veze. Sve je to pošteno, jedino je nepošteno ako ja kažem da ne volim horor!
pročitao sam i Markovu priču iz Belog šuma.
vrlo je dobra, mada ne na nivou ovih najboljih iz FOTOFOBIJE.
dao bih joj, recimo, 7.
a kad sam već kod ocena, tim istim rejtingom, priče u FOTOFOBIJI bi dobile:
-ostaci= 10
-stega=9
-šake=7
-fobija=10
već uviđam patern: marka manje zanima PLOT, odnosno, možda i nije sposoban da ga izvede: umesto toga, njega zanima SITUACIJA, STANJE, ATMOSFERA, UGOĐAJ, IMPRESIJA, i onda oko njih on plete, manje ili više uspešno (ali uglavnom vrlo dobro) neka dešavanja koja mogu ali i ne moraju da imaju neku smislenu poentu ili pančlajn.
ako bih mu bilo šta zamerao, to je da mu krajevi ponekad deluju pomalo proizvoljno, ili bar za moj ukus previše zamućeno-nejasno.
a posebnu pohvalu zaslužuje na tome što u zbirku nije natrpao sve što je imao na lageru, već je vrlo mudro i pametno stavio samo priče koje se tematski i atmosferski savršeno uklapaju i čine gotov konceptualnu celinu.
PS: a na ovu skalopovu svinjariju oko 'horor beokona' – odgovoriću na topiku o Beokonu.
:roll:
FOTOFOBIJA se za sada može nabaviti u knjižari Aleksandar Belić (u "Kolarcu") i u knjižari SKCa (u SKCU :evil: ).
Pročitao sam prvu priču iz zbirke Fotofobija - "Ostaci"; ta priča je zaista daleko bolja od svih prethodnih Markovih priča sa kojima sam imao prilike da se sretnem.
Iako se i dalje vide određeni problemi sa konstrukcijom priče, sa ponekad nedovoljno uverljivim situacijama i, samo ponegde, nedovoljno prečišćenim jezikom, ova priča nosi u sebi zavidnu količinu primordijalnog užasa; donekle kontrolisanog, ali ipak krajnje onespokojavajućeg. Nadam se da će i ostale priče biti bar približno ovako dobre.
PS: Sada mi je mnogo jasnije zbog čega se za stolom u Domu omladine našao onaj "čika u belom." :)
ne znam da li sam gore bio dovoljno exolicitan, pa samo da naglasim: ove priče u FOTOFOBIJI prevazilaze SVE domaće horor priče koje sam do sada čitao.
da, to znači i skrobonjine, i otove, i nešićeve itd.
ništa od njihovih se, za moj groš, ne može meriti sa kvalitetima koje imaju OVE priče, ili barem 3 od njih 4.
pišev ima ozbiljne predispozicije da postane srpski robert aickman, ako samo to želi, i ako u tome prepozna ambiciju vrednu ganjanja. to znači i da ima najozbiljniji crossover potencijal od svih gorepobrojanih - u pravcu 'ozbiljne' književnosti.
ako je tako kako ti kažeš, onda je horor na vrlo niskim granam u nas... Piševu nedostaje malo i mnogo, jednovremeno. Ima predispozicije, ali, znaš, mnogi od nas su ih imali; kada čovek kao maloletnik objavi solidan krimić onda je to više nego jasna predispozicija ka pisanju... ali to malo, taj korak koji izdvaja iz gomile, ponekad je vrlo teško napraviti i najčešće se nikada i ne dogodi.
Ljudi su različiti; neko se pali na opise, neko na atmosferu, a neko na osmišljenu i kompletno zaokruženu priču. Ne možeš samo zbog toga što je neko zadovoljio jednu tvoju potrebu, umisliti da će i drugi podjednako uživati.
Quote from: "Boban"Ne možeš samo zbog toga što je neko zadovoljio jednu tvoju potrebu, umisliti da će i drugi podjednako uživati.
ne znam koji deo izraza "za moj groš" nisi razumeo – mada sam u stanju, a to ću i učiniti, da pružim objektivnu argumentaciju zbog čega mislim da su ove priče superiorne.
Priče nisu superiorne; one su u tvom univerzumu takve...
Ono što ti ne shvataš jeste da vreme teče, da se stvari neumoljivo menjaju; dakle, ti si starac, okolnosti su te pregazile, ono što ti smatraš izuzetnim za današnje klince je smešno, oni startuju sa mnogo viših pozicija. Prosto rečeno, ono što danas ljudi od 20 godina mogu da napišu, da se pojavilo pre 50 godina bilo bi tretirano kao da je u rangu Džojsa. Ali danas nije, a za 20 godina kada Pišev bude sazreo kao osoba i pisac možda se ispostavi da su te njegove inovacije i imaginativnost samo stvar prošlosti i da se tada piše sasvim drugačije. Priče koje je moja generacija pisala kada smo imali 20 godina bile su nesravnjivo superiorne u odnosu na generaciju Esada Jakupovića i Damira Mikuličića koja je "vladala" fantastičnom scenom u vreme prvog ljudskog sletanja na Mesec, ali danas su većinom smešne za ove instant-internet klince i klinceze.
ta tvoja klimakterična vajkanja nemaju veze ni sa čim, a ponajmanje s ovim topikom.
razumem ja da ti, kad sa podvučeš crtu, shvataš da je veći deo toga što si pisao treš, ali tako mu je to.
ima još vremena da se iskupiš, i da - pre nego što te mračni kosac pokupi- napišeš i nešto valjano ostaviš iza sebe.
bar u teoriji.
verovatno zato toliko i cinculiraš te naživo saranjene; ko zna, već si u godinama kada ti svaka knjiga može biti (pret)poslednja!
a zato si i zajedljiv prema marku, koji kao što već rekoh, sa 24 godine piše mnogo bolje nego ti sa 54!
Završih juče Fotofobiju. Vaistinu dobro štivo! Zaista, pomalo iznenađujuće bolje od svega što je Pišev do sada objavio (ili barem od svega što sam ja čitao). Prva i poslednja priča su odlične, a ni ove dve između nisu za bacanje.
Najbolja je definitivno prva, Ostaci koja je jedina u kojoj nema upliva fantastike. Glavni junak podseća na Lavkraftovske junake, kao što su Čarsl Dekster Vord i slični čudaci koji se posvećuju nekim neobičnim i nastranim aktivnostima. To je verovatno najkompleksniji lik u knjizi, koji nas u prvom licu neodoljivo uvlači u svoju melanholičnu egzistenciju obeleženu porodičnim raskolom i fascinacijom stvarima koje zdrave ljude ne treba da fasciniraju.
Druga priča – Stega - ima možda i najbolju atmosferu. Smušenost, depresija, zbunjenost mladog profesora odlično su dočarani, kao i lagani nagoveštaji njegovog tragičnog kraja. Taj kraj je možda i najslabiji deo priče, čini mi se da dolazi malo prerano i da je pomalo kliše, ali sve u svemu, priča je više nego zadovoljavajuća.
Treća (Šake) je najkraća i ostavila je najslabiji utisak, ali je zato četvrta (Fobija) prava poslastica za svakog hororistu. Ustvari, Fobija je nekako i najkomercijalnija, glavni lik je tu najmanje lud. On i nije poremećen kao glavni likovi iz Ostataka i Šaka, više ima neku stivenkingovsku historiju, pa tako i cela priča najviše od sve četiri vuče na lakši horor, ako bismo koristili Ghoulovu terminologiju. Fobija ima najviše izgleda od sve četiri da se dopadne i ljudima koji baš i ne ljube horor, a hororiste će zadovoljiti sa nekoliko jezivih scena (npr. ona u TV sali hotela) kao i postepenim doziranjem i rastom jeze...
Sve u svemu, bilo je ovo jako prijatno čitanje. Obistinilo se ovo što Marko napisa u posveti na mom primerku: stvarno su mi se svidele priče i poželeo sam još i još i još... Pa, valjda ćemo jednog dana opet dočekati nešto slično od njega, možda još bolje od Fotofobije!
Već ona Markova priča u Belom šumu ima lavkraftovski prizvuk - barem što se uvoda tiče.
Pominjete taj lavkraftovski prizvuk kao nešto posebno dobro.
Meni je to sinonim za smaranje.
što se mene tiče, daleko najtačnija referenca za opis ovih priča je - robert aickman, na žalost, kod nas neprevođen i malo poznat majstor moderne horor priče.
Quote from: "Boban"Pominjete taj lavkraftovski prizvuk kao nešto posebno dobro.
Meni je to sinonim za smaranje.
Zapravo, trebalo bi da bude, ali nije! Ovo je proza koja uzima ono što je kod Lavkrafta dobro - tu dekadentnu i melanholičnu atmosferu, izopštenost gl. (anti)junaka od normalnog svijeta i tako to, ali sve to upakuje mnogo veštije bez lavkraftovskog smaranja, odugovlačenja, trpanja prideva (užasavajuće, obespokojavajuće, bogohulno, tralala)...
Dakle, isti sentiment, ali dinamičnije, modernije pisanje...
Naravno, kapiram da je ono što je Pišev napisao bliže nekim novijim autorima koji su se oslanjali na HFL-a, kao što su R. Kembel, T. Ligoti i taj R. Ajkman o kome ponajmanje znam, ali nijednog od takvih nijesam čito pa ne mogu da upoređivam...
knjigu trenutno mozete naci u cetiri knjizare:
-SKC
-Aleksandar Belic
-Beopolis
-Zepter
Quote from: "Ghoul"knjigu trenutno mozete naci u cetiri knjizare:
-SKC
-Aleksandar Belic
-Beopolis
-Zepter
knjiga se moze naci i u alan ford knjizari.
majspejs:
www.myspace.com/f_fobija
http://www.domomladine.org/sr_RS/news/811/17.html
Izašao je prikaz "Fotofobije" u najnovijem Yellow Cabu...
ovih dana bi, nakon mesec i po stajanja na lageru, trebalo i moj rivju da se nađe obzanjen na popboxu.
FOTOFOBIJA – Marko Pišev
O Škrabanju i Pisanju
Da li je puka slučajnost ili ima neke simbolike u tome, ali dva trenutno najbolja horor pisca u Srbiji imaju prezimena koja korene vuku iz reči vezanih za – pisanje. Goran Skrobonja neodoljivo asocira na latinsko scribo, scribere, dok se, evo, nova mlada horor nada javlja u liku i delu Marka Piševa
Dejan Ognjanović
ostatak na:
http://popboks.com/tekst.php?ID=7272
Knjige trenutno nema u Beopolisu, rasprodali su, rekli su da bi trebalo da dobiju još.
tek sad posle rivjua ima da bude jagma!
http://popboks.com/tekst.php?ID=7272
Primetio sam nešto vrlo specifično u vezi čitalaca ove zbirke, dakako onih koji me poznaju, pa i onih koji su mi lično bliski. Naime, određen - ne mali broj - dotičnih, čak i kada se najzad, posle mesec, dva, tri, itd. odluči da otvori knjigu, zaklopi je odmah posle prve priče. Sve bi tu bilo sasvim korektno da me oni ne pozovu telefonom ili mi ne kazu u četiri oka kako im se priča jako dopala, i kako nemaju apsolutno nikakvih zamerki, naprotiv. Ti njihovi komentari najčešće ne deluju (samo) dobronamerno, već i iskreno. Ja na to odmah odgovorim da mi je drago, i da se nadam da će im se i ostale priče jednako dopasti. Ali, kako rekoh, ogroman - čak zabrinjavajući - broj njih prosto ne čita dalje, niti mi deluje da će ikada čitati. Shvatam, naravno, da sam ovime iskopao sebi rupu, pruživši onima koji nisu upoznati sa sadržajem zbirke razlog da zaključe da ona ne vredi ni pišljiva boba, ali mi se čini da po sredi nije to, ili nije samo to, već da tu postoji nešto više. Možda cenjeni čitaoci smatraju da sam se u prvoj priči suviše ogolio (iako je ona samo delom autobiografska), pa strepe od toga da će saznati još neke uznemirujuće detalje o meni ako nastave dalje. Imao sam, priznajem, puno problema sam sa sobom nakon što je ta priča osvanula na papiru. Iz ove perspektive, čini mi se da je 'Fobija' trebalo da bude na prvom mestu, a ova na poslednjem. Tako bi efekat šoka, možda, bio donekle ublaženiji...
Marko, razlog je mnogo prozaičniji - ljudi ništa ne čitaju...
Međutim, i meni je ta prva priča bolja od ostalih... I slažem se da bi možda bilo bolje da je poslednja u zbirci, ali ne iz razloga koje navodiš.
Po meni autobiografski elementi u toj priči nisu bitni.
Hm, meni se ne cini da je bolja od ostalih... moje licno misljenje je da je 'Fobija' stilski, tematski i idejno najuspelija u zbirci. Mada, to moje misljenje nije bas ni sasvim merodavno, moram priznati. Ranije, tj. odmah posto je zbirka izasla, bio sam ubedjen da ce treca prica, 'Sake' najbolje proci kod cenjenih citalaca, a eto - mnogi su mi cak kazali da je uopste 'nisu shvatili' ili da, ako jesu, ona stoji kao posve inferiorna u odnosu na ostale tri... Sta znam, meni se ta prica i dalje vrlo mnogo dopada. Zapravo je sasvim glatko izasla iz mene, i cak mi je zadavala najmanje problema. Mozda je i to razlog. Na kraju, Mico, zahvaljujem za Vase tumacenje problema, ili neduomice, koju sam ovde postavio... Svakako da bi ono moglo biti ispravno.
ma slabe su te shake, jedna mistifikacija prilicno neubedljiva i emocionalno praznija od ostale 3 znatno bolje price/novele
Ja nisam čitao "Fotofobiju". Ne ljubim horor. Čitao sam, valjda, skoro sve ostalo. U Emitoru, u zbirci "Beli šum". Reći ću ti, najpre:
Marko, razlog je mnogo prozaičniji - ljudi ništa ne čitaju...
Pravi horor je mnogo agresivniji od SF-a, a postoji ogroman broj ljudi koji ni SF ne mogu da čitaju. Nasilan im je i odustaju od njega. I dobro se čuvaju da im ponovo ne dođe u ruke.
Priča u Emitoru je prihvatljiva, jer si se distancirao kao narator. Događalo se nekom drugom. To je lakše za čitaoca, jer se tako prema njoj i odnosi. Sam kažeš da si imao ličnih problema pišući "Fotofobiju". Zašto bi to neko poželeo sebi? Znaš, pisac uvek piše sebe i nije dobro mnogo zaranjati u Id. Bitno je da si ti jako dobar pisac, a sadržine kojima se baviš mogu da evoluiraju. Samo napred.
Magghoul te folira. Voleo bi on da može da piše na tvoj način. Bilo je to jasno iz njegovih prvih reakcija.
dakle, ovaj skalop je suvi genije!
kako samo taj ume da pronikne u najuptilnije finese iskazanog i da u njima otkrije skrivena značenja!
pogledajte samo kako je hirurški surovo ali precizno razotkrio moje foliranje!
Quote from: scallop on 23-05-2009, 09:24:14
Magghoul te folira. Voleo bi on da može da piše na tvoj način. Bilo je to jasno iz njegovih prvih reakcija.
a ovaj genijalan zaključak, nedostupan površnijem čitaocu nego što je prodorni skalop, izveo je na osnovu samo nekoliko mojih opskurnih, indirektnih i folirantskih rečenica koje su prosto prizivale skalopovu egzegezu:
Quote from: Ghoul on 08-02-2009, 14:31:51
ova zbirka noveleta je najznačajnija i najbolja knjiga horor proze još od NAŽIVOG - a da budem sasvim iskren, pisana je još bolje od tog romana.
šta više, pisanje je besprekorno, i na njega nemam ni najmanju zamerku.
mestimično sam čak pozavideo autoru na umeću građenja atmosfere neodređene pretnje i tihe jeze.
zaista, sa ovako pronicljivim glavnim čitaocem na SKALOPOVIM PRIČAMA IZ RADIONICE, prosto je neverovatno da nije upravo skalop javnosti obznanio da je pišev THE REAL DEAL, nego je to morao da uradi (u to vreme još i ne magistrirani) Ghoul!
znači, dovoljno je samo da neoprezni autor napiše
'mestimično sam pozavideo autoru X' pa da skalop upadne sa svojim otkrovenjem:
'ma koga ti foliraš!? priznaj da bi želeo da pišeš kao X!':(
Dokle ćeš nesuvislo da lupetaš? Ljudi vremenom sazru, a ti ćeš da uveneš na drvetu. xfuck5
tako ti se javlja?
Umeri se inače ću od tebe da napravim paprikaš. Sa magistrima već mogu da komuniciram na njihovom nivou.
Ostaci je dobra, atmosferična priča, likovi uverljivi. Čini mi se da bi bila i bolja da se maknu poslednji pasusi, i završi se sa "Gledam kroz prozor u odbleske na nebu", bez te eksplicitne somnabulne lavkraftovštine (mada je taj pretposlednji pasus FENOMENALAN sam po sebi).
U Stegi mi je postavka labava, Dilan-Dogovski nesavršena, a sa sve kultom i monstrumom... ali pristojno odrađena.
Šake imaju viška delova, napuštenih linija zapleta, a završavaju se prerano, na meni najzabavnijoj tački priče, gde bi zapravo tek mogao da počne haos.
Fobija jeste najkompletnija priča i dobija najbolju prosečnu ocenu, ali Ostaci je, po meni, prestižu sa najvišom pojedinačnom.
Najviše me dojmio stil kojim je pisano: odmereno, precizno a bogato, atmosferično. Dosta je rađeno na jezičkom odmaku od (engleskih) uzora, i dobro je to uspelo, ali ima mesta za napredak.
E sad, ja volem radnju, pa bih zamerio što se ponekad vidi se da je pisano bez predstave šta će se desiti na kraju, pa ima delova radnje koji meandriraju ili su nepotrebni. Atmosfera i stil su konzistentni, sa isticanjem pojedinih scena, slika ili osećanja, od čega se, prepostavljam, krenulo proširivanje u radnju. Tu bi sledeći put trebalo posvetiti malo više pažnje.
Quote from: zakk on 02-06-2009, 20:44:56
E sad, ja volem radnju, pa bih zamerio što se ponekad vidi se da je pisano bez predstave šta će se desiti na kraju, pa ima delova radnje koji meandriraju ili su nepotrebni.
Sada je potpuno jasno zašto se ovaj mladi pisac u pokušaju dopao Radmilu.
Najzad da i tebi bude nešto jasno. Onda bi trebalo da ti bude jasno zašto mi se ne dopadaju stegnuti i klišetirani tekstovi. Ako se pisac ne zabavlja dok piše, džaba mu pisanje.
Meni je važnije da se zabavljam dok čitam nego da se pisac zabavljao dok je pisao.
A dok pišeš, da li ti je važnije da se tada zabavljaš ili da se jednog dana, možda, zabavi poneki čitalac? :lol:
Meni je zabavno i kad pročitam da se Boban zabavlja dok čita. On se nikad ne zabavlja. :lol:
Angel 011: Izvini tek sam primetio da se tvoj post odnosi na mene. Strah od pisanja ti je kao strah od letenja. Ako nisi naučila da letiš, onda je letenje nevolja, a ne uživancija. Sama si napisala negde da postoji i istraživanje kao deo pripreme za pisanje. I bila si u pravu. Taj deo pisanja ne sadrži pisanje, to je više "kuvanje" u glavi, nad knjigom, kraj ekrana (bilo kojeg), komadići papira, mogući ali ne i fiksni sledovi... Samo pisanje je lična avantura. Dramaturg si i dobro znaš da sinopsis nije gotova stvar, da scenario nije gotova stvar, da knjiga snimanja nije gotova stvar, da je snimanje pojedinih scena trenutak podložan izmeni, da montaža daje malo dodirnih tačaka sa početnom idejom priče. Svi učesnici žele da se svi zabave kad budu gledali film, pa, opet, dogodi se neočekivano.
Kad upotrebiš reč "poneko" to ne zvuči kao "drugi", na primer. Hajde, zakopaj već jednom tu sekiru.
Sorry, moj post se odnosi na Bobana. :)
Onda, OK.
Evo jedan primer:
Imam u kući dve knjige Bila Brajsona. Ne spadaju u fantastiku. Drugu sam kupio zbog prve. U knjizi "Kratka istorija bezmalo svačega", pisac se predivno zabavlja sa naukom, informisano i zezatorski. Sigurno se zabavljao i dok je pisao. Naravno da sam očekivao da "Iščezli kontinent, putovanja po malovaroškoj Americi" bude istog pristupa. I jeste, ali sve deluje nekako neubedljivo i nasilovano. Prepoznajem ja tu Ameriku, ali je nekako gnja. Razočaran, pogledam, za svaki slučaj, da li je isti prevodilac. Nije.
Tribute, Gorane Skrobonja za sjajan prevod. Drugog prevodioca neću pominjati. On se nije zabavljao dok je prevodio. Izgleda da i prevodioci moraju da se zabavljaju dok prevode. Da li je to tačno, Gorane?
Samo izuzetni virtuozi mogu da se zezaju dok sviraju na nekom instrumentu a da to deluje lepo. Analogno tome, samo retki pisci mogu da pišu ne znajući kuda ih to vodi i da to bude suvislo na kraju. Ni ti ni ja, Radmilo, nismo od te fele. I nije niko koga znamo. Mi moramo da osmišljavamo šta ćemo, kada i kako napisati; u protivnom, to deluje jadno. Ti imaš određeni tok misli, prilično unikatan, rastrzan između racionalnog i fantazmagoričnog; i kada kažeš da si se zabavljao dok si pisao, ja ti verujem; ali da bi se čitalac takođe zabavio, mora biti na toj istoj, iščašenoj frekvenciji ili od zabave nema ništa. To je problem koji ljulja tvoju poziciju. Imaš premalo sličnomišljenika.
U svakoj umetnosti je tako, čak i u filmu, gde postoji knjiga snimanja, kadar po kadar, pa se dešavalo da pojedini glumci, u žaru uživljavanja odrade nešto mimo dogovora i to bude toliko dobro da uđe u film. Ili Zoran Radmilović, u sred predstave, počne da korespondira sa mikrofonom koji je slučajno upao u scenu i onda minutima vodi monolog koji nema veze sa scenarijom, ali publika uživa. Ili kada se saplete pa počne priču o iskrivljenim daskama i onima koji ih stvaljaju. Takve stvari mogu da rade samo izuzetni pojedinci. Ti i ja nismo takvi. Nije ni Pišev taj. Ako ne zauzda svoju kreativnost i ne produhovi je osmišljavanjem, biće samo jedan od mnogih kojima je prva knjiga u karijeri najbolja. Statistički gledano, to je najčešći slučaj.
Osmišljavanje i zabavljanje ne isključuju jedno drugo.
zabavaljanje bez smisla nema smisla...
Bobane, ja samo da dodam da je Marko dosta radio na osmišljavanju ove knjige. Ponekad i previše za moj ukus, jer pojedine priče, a posebno poslednja za koju većina ljudi (zakk, ghoul, etc.) ima samo reči hvale, meni deluju previše iskonstruisano. Meni je mnogo bolja prva priča od poslednje, jer pruža veću slobodu čitaocu da sam pronalazi ključ za njeno razumevanje.
Quote from: angel011 on 03-06-2009, 12:01:29
Osmišljavanje i zabavljanje ne isključuju jedno drugo.
Svakako. A ima tu još jedna stvar koja podriva priču o šahovskoj tabli. Lako je biti pametan kad praviš koncept, ali kad krene pravo pisanje, shvatiš da neće baš sve da se odvija po planu. Koncept je samo teorija, a pisanje je praksa. Koncept je planiranje puta na osnovu mape; pisanje je vožnja po putu koji ne mora obavezno da bude ravan, i ne mora obavezno da bude jedini. U skladu sa konfiguracijom terena i trenutnim nadahnućem možeš
na licu mesta da otkriješ novo rešenje. Isto tako, možeš da otkriješ prepreku koja se iz perspektive mape nije videla. Mislim da potpuno isplanirano pisanje ne postoji. I u tome je, za mene, jedna od čari pisanja. Jebeš kad je sve isplanirano. To je tako dosadno...
Quote from: Mica Milovanovic on 03-06-2009, 12:12:35
Bobane, ja samo da dodam da je Marko dosta radio na osmišljavanju ove knjige. Ponekad i previše za moj ukus, jer pojedine priče, a posebno poslednja za koju većina ljudi (zakk, ghoul, etc.) ima samo reči hvale, meni deluju previše iskonstruisano. Meni je mnogo bolja prva priča od poslednje, jer pruža veću slobodu čitaocu da sam pronalazi ključ za njeno razumevanje.
Ovo mogu da potpišem od reči do reči.
Zašto svet posmatrate crno-belo?
Ili ja pričam mongolski?
Niti je dobro sve konstruisati, niti je dobro sve inprovizovati.
Osnovna nit mora da bude konstruisana; a individualnost i inspirativnost doprinose razrešenju pojedinih scena.
Zelazni je, recimo, majstor takvih digresija, koje su sigurno nastale usput; recimo u valjda poslednjoj knjizi Ambera, ceo susret i dijalog sa gavranom je vrhunska zajebancija i potpuno sigurno je posledica trenutne inspiracije.
Svako od nas može da iznedri nekoliko vrhunskih strana. Evo, recimo, Mića ima početak jedne priče koja je potpuno savršen, ono s nekim snom ili delirijum, šta li, to je valjda bilo u vreme dok si bio na lakim drogama, ali sjajno. Ali šta s tim?
Osmišljavanje je osnova u kojoj kreativnost dolazi do maksimuma. Nema ništa od virtuoznog drkanja po žicama sem tog privremenog zadovoljstva u datom okruženju.
Reč po reč, dođosmo do koncepta. Svaka budala ima svoje veselje, pa i ja imam pravo na svoje. Međutim, teško da ti imaš pravo da mene trpaš u torbu u kojoj se ti nalaziš. Svako u svoju torbu. Sežaš li se kad je bio Gaj Haldeman, pa smo ga pitali da li ima čvrst koncept za svoje romane, a on je odgovorio da i on ima pravo da uživa u svojoj knjizi. To baš ne ide u prilog tvojoj hipotezi (pretpostavci).
Meni lično nikada nisu prijala besomučna sola na gitari, kojom gitarista prikazuje svoju umešnost u prebiranju po žicama, a ne umetnost koju zastupa. Zoran Radmilović (sic! - ima Radmilovića) je toliko dominirao scenom i to pamtimo. Ali, mis mo to zvali "božanska šmira", a neki ljudi znaju šta "šmira" znači. Brojni imitatori, kasnije, pozorište nisu učinili boljim. To, u svakom slučaju, ometa druge glumce na sceni. Ja sam, polovinom šezdesetih, radio slične stvari u "Teatru levo" i bivalo mi je zamereno, jer ostali na sceni gube "šlagvorte", nit sa tokom predstave.
Izvinite na digresiji, digresija je moje drugo ime, ali jedno je govoriti o sceni i ostalim na sceni i piscu i čitaocima. Evo, na primer, "Strah i njegov sluga". Mirjana Novaković je servirala niz neverovatnih digresija i nimalo mi nije smetalo da ih pohvatam na vreme. Možda ima čitalaca koji nisu kao ti i kojima ne smetaju moje digresije, već predahnu uz njih. Ja i ne želim druge. I moji razgovori za stolom su digresije, a smara jedino Smrklju, koji možda pamti bolje od drugih šta sam već rekao, a i ja sam u godinama kad su ljudi skloni da neke priče ponove.
Stavio si mi primedbu da zbirci "Taborske priče", zbog vremenskog dijapazona u kojem su objavljivane, nedostaje predpriča koja bi čitaoce upoznala sa likovima i mogućim daljim tokom. Proteklo je otada više meseci. To je bila dobra primedba i ja sad pišem tu predpriču. Toliko je trebalo da se pripremim, da "skuvam" priču.
Priprema (istraživanje) je neophodna i to je ono na šta upozoravam sve vreme. Ali, to nije obrazac (pattern) u koji se slažu rečenice. Ako pisac nema slobodu da prati i svesno i nesvesno, onda pisanje svodi na letopise. U svom životu sam pročitao jednu takvu knjigu, "Hadrijanovi memoari" Margerit Jursenar. Pisano je dvadeset godina i neponovljivo. Tada sam odlučio da neću da budem Margerit Jursenar, više mi prija da budem Radmilo Anđelković. Pa, ko čita - čita, ko ne čita - ne čita. Uostalom, kako znaš ko je čitao, a ko nije "Crni cvet", da li ti je iko dosledno obrazložio svoje mišljenje o knjizi? Ja imam jedno neprijatno mišljenje o "Grbovniku". Žena je, umesto da čita, proveravala istorijske činjenice, kao da sam joj pisao istoriju, a ne roman. Imaš li ti neko tako jasno mišljenje?
Usput je stigao tvoj novi post. Eto, potpunosti smo se složili oko virtuoznog drkanja na gitari. Oko ostalog nismo. Pa, šta?
Negde sam pročitao da postoje planski i neplanski pisci. Prvi spadaju u grupu ljudi koji imaju sve osmišljeno u glavi, do tačnina. Ovde će biti zaplet; ovde rasplet; ovde će negde lik da ubije nekog; ovde će biti kraj. Dok, sa druge strane, imamo neplanske pisce, koji imaju generalnu ideju šta će se desiti, ali ne znaju baš gde i kako i šta će se desiti. Puštaju mašti na volju, ona ih vodi kroz radnju više nego što to čini kod planskih pisaca. Oni, kada ih ponese trenutak, možda skroz izmene kraj priče, ne završe je onako kako su isprva mislili. Sad, svaki pisac (planski i neplanski) ima svoje mane. Mada se meni lično više sviđaju ovi potonji pisci.
Tarantinove Petparačke priče su savršen primer do tančina isplaniranog remek-dela.
A deluju opušteno i zajebantski.
Treba razlikovati zajebanciju od solaže...
Jel' ti to Tarantino pričao? Meni to jeste dobro, ali mi izgleda kao da ga je jedva skrpio na gomilu. Pre liči na impuls, nego na plan. U celini, Tarantino i Rodrigez su bili sjajni upravo zato što se u njihovim filmovima ne vidi plan. Ne znam, ako nije tako onda je pojma nemam o pisanju i filmu.
Da... ne vidiš plan, a svaka sekunda je nameštena unapred.
Nema trika da je u Petparačkim pričama išta spontano i usputno.
Ako tebi sve ono tamo deluje kao produkt slučajne zajebancije, onda je definitivno jasno kakav klik postoji u tvojoj glavi.
Zašto svet posmatrate crno-belo?
Ili ja pričam mongolski?
Niti je dobro sve konstruisati, niti je dobro sve inprovizovati.
Ja nisam ni rekao da ti to tako posmatraš. Samo nisam hteo da slučajni prolaznik stekne pogrešan utisak o Markovoj knjizi...
svaki dobronamerni slučajni prolaznik bi trebalo već da je zainteresovan da ovu knjigu pogleda, pokuša da pročita i sam donese sud.
Šta bi više od toga jedan mladi pisac mogao poželeti?
Quote from: Boban on 03-06-2009, 18:29:40
Da... ne vidiš plan, a svaka sekunda je nameštena unapred.
Nema trika da je u Petparačkim pričama išta spontano i usputno.
Ako tebi sve ono tamo deluje kao produkt slučajne zajebancije, onda je definitivno jasno kakav klik postoji u tvojoj glavi.
Sa klikom u mojoj glavi sam savršeno zadovoljan. I svi koji me dobro znaju. I ti si, samo ti je glup potpis koga se pridržavaš.
Niti je dobro sve konstruisati, niti je dobro sve improvizovati. Ovo si ti napisao? Oko čega se onda natežeš? Ali, stvaaarno...? Koji tebe besovi ganjaju?
promocija FOTOFOBIJE:
NEDELJA, 05.07.
18:30 h,
na brodu 20/44, lociranom na keju kod Ušća, nedaleko od Brankovog mosta.
Bice sve to uglavnom, neformalno.
Kako mi sam pišev napisa, "Ako bude lepo vreme, mozda dodje i do razigravanja hormona medju mladim i jedrim gostima i goscama, od silne romantike vedrog dana nakon oluje, Dunava preciscenog kisom, i krasnog pogleda na Kalemegdan."
svratite, should be fun.
možda će se –pored piševa, njegovog psihijatra te izdavača- pojaviti i jedan naš žanrovski pisac da kaže koju, ali pošto to nije 100% potvrđeno, neka bude dovoljno ovo gore što rekoh.
FOTOFOBIJA, kao istinski kvalitetna zbirka, zaslužuje mnogo više od neformalne promocije.
Marko mi je u LK rekao da Treći Trg na tom planu ne radi gotovo ništa.
Zbirka zaslužuje reizdanje kod ozbiljnijeg izdavača, koji će da uloži u promociju.
Pa, majku mu, što ste ti i Marko organizovali promocije isto veče, pa sad ljudi moraju da biraju gde će? (ili da jure sa broda na kopno!) Kao domaći bendovi koji tipuju na sličnu publiku, a isto veče zakažu svirke. :lol:
Nisam ja zakaz'o. Zvali me iz kluba Žica preko Fejsbuka i pitali me: "Jesi li ti autor ove knjige". Ja im rek'o da jesam. A oni su na to kazali: "Baš bi bilo fino da onda dođeš, malo pričaš o knjizi pa posle da pustimo film". I meni se učinilo da je fino. Pa smo se dogovorili za ovu nedelju. Još da sam za promociju FOTOFOBIJE saznao ranije, a ne sinoć, i to na ovom mestu, uzeo bih drugi datum.
No dobro. Markova promocija je u 18.30, a ko od ranije nije slušao o knjizi JEDAN NEZASLUŽENI KOŠMAR, neka pređe Brankov most i bude u klubu Žica u 21. Mislio sam i ja da dođem na FOTOFOBIJU. xcheers
To bi bilo ovo: http://www.facebook.com/event.php?eid=114719415379 (http://www.facebook.com/event.php?eid=114719415379)
Pročitala "Ostatke". Pošto sam ja ludak, ja bih isto to, al' intenzivnije. :twisted:
Pomislila sam u toku čitanja da bi konstrukcija mogla da bude nešto bolja, i da bi baš moglo da bude i nešto radnje, pa da sve to nekuda vodi, ali kada sam stigla do kraja, shvatila sam da je ovako sasvim u redu, jer nema kuda da odvede. Glavni lik je takav kakav je, neće taj nikuda stići, i priča napisana baš ovako kako je napisana to odlično pokazuje.
U "Ostacima" radnje ima - samo je malo zatrpana flešbekovima. :mrgreen: A tu je i meandriranje toka svesti. I ništa mi od toga nije smetalo, jer je priča izvrsno napisana. Ovo je "must" za svaku Best Of antologiju srpske fantastike.
"Stega" mi se takođe veoma dopada, sa brisanjem granice između stvarnog i nestvarnog, lucidnog i ludog. A tu je i onaj suludi kraj u učionici. Priča nije savršena, ali ima čitav niz savršeno uvrnutih momenata.
Vrlo dobra "Fobija" ima najuočljiviju radnju, i, kao što Zakk reče, mejnstrim potencijal. Pažljivo je konstruisana - što je za svaku pohvalu - s tim što je konstrukcija isuviše upadljiva. I ta moja zamerka ponajviše se odnosi na uglavljenu ulogu dečaka iz šume koja je, ispostaviće se, krucijalna za završnicu "Fobije".
Jedina priča s kojom sam imao problema jesu "Šake", koje deluju nerazrađeno i nedovršeno.
"Stega" mi je bila dobra, sa tim suludim mešanjem stvarnog i nestvarnog, sumanutim kultom, gadnom nastavnikovom prošlošću... Moglo je to i bolje, neke stvari su mogle ranije da budu nagoveštene, one razglavljene vilice su mogle bolje da budu upotrebljene, ali nije loše.
"Šake" su i meni najslabija priča, nerazrađena, i deluje prekinuto tamo gde pisac nije uspeo da smisli šta bi dalje - a cela ta priča je mogla, u sređenijem obliku, da bude početak romana.
"Fobija" mi je možda i najbolja, najpažljivije konstruisana (mada, "Ostaci" su luđi :mrgreen:), samo mi je onaj belokosi dečak višak, priča je sasvim lepo mogla da prođe i bez njega, on tu dođe kao neka poštapalica za stvari koje pisac nije uspeo da smisli kako da reši.
Quote from: angel011 on 11-07-2009, 11:59:03samo mi je onaj belokosi dečak višak, priča je sasvim lepo mogla da prođe i bez njega, on tu dođe kao neka poštapalica za stvari koje pisac nije uspeo da smisli kako da reši.
Da. On je i meni glavna zamerka. Neprirodno je upao u pricu. Sve ostalo je na nivou. I da - scena u TV sali je mnogo dobra.
beokult : 20:28h
večeras :
RTS2
Biće predstavljena i zbirka priča Fotofobija mladog pisca Marka Piševa.
U kulturnom dodatku lista Politika, danas (19. decembar 2009) je objavljen kratak prikaz zbirke novela "Fotofobija" mladog beogradskog autora Marka Piševa. Prikaz je objavljen u rubrici "Naslov po naslov", a potpisuje ga M. Vulićević. Tekst prenosimo u celosti:
"Lokalni nastavnik Čedomir Škarelj upucao se jutros iz pištolja u gradskom parku. Kraj njegovog tela pronađen je stativ sa fotoaparatom programiranim da uslika trenutak kada je oružje opalilo..." prizor je iz jedne od novela Marka Piševa, iz njegove prve knjige "Fotofobija", koju je objavio beogradski "Treći trg". Kritičari kažu da su novele Marka Piševa natopljene misterijama, bizarnostima i paranojom urbane svakodnevnice (što se može zaključiti i iz navedenog odlomka), i da se Pišev otiskuje u egzistencijalnu dimenziju koju je teško definisati. Književni uzori mladog Marka Piševa (1984) su Stiven King, Rej Bredberi, Kafka, Fokner... Kamera koja ubija, stalno gubljenje granice između realnosti i sulude mašte, tama i gubljenje kontrole nad sopstvenim telom i mislima samo su neke od situacija u koje silom prilika i pod uticajem sopstvene nemoći uleću likovi ovih novela.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F1.bp.blogspot.com%2F_8lK2el5pnbU%2FS353VQBzBmI%2FAAAAAAAAE8c%2FtlN0rM6qD0g%2Fs320%2Ffotofobija%2B1.jpg&hash=308de3a803dcad3222fe387c1d9529584ff8f329)
Dame i gospodo, imam čast da vam predstavim exkluzivni intervju koji je Marko Pišev dao za CULT OF GHOUL.
http://ljudska_splacina.com/2010/02/marko-pisev-intervju.html (http://ljudska_splacina.com/2010/02/marko-pisev-intervju.html)
ODLIČAN intervju.
baš po mom ukusu.
U načelu ne volim da čitam zbirke priča, kratka forma me uglavnom ne privlači osim ako se ne radi o Pou ili Barkeru. Fotofobiju bih verovatno preskočio da nije bilo preporuka.
I zajebao bih se.
Prvo, reč-dve o stilu. Pišev (već kako mu i prezime nagoveštava) dobro piše. Utisak je još bolji ako se ima u vidu da se radi o momku koji je '86 godište. Njegove rane priče nisam čitao, i ne želim. Ono što je važno jeste da je sačekao da njegova proza "sazri" pre nego što je objavio prvu zbirku. A Fotofobija jeste iznenađujuće zrela zbirka. Ona, siguran sam, ne prikazuje svog autora na vrhuncu moći, za to će tek biti prilike, ali svakako predstavlja stavku u bibliografiji koje se pisac nikada neće stideti.
Problem koji imam sa Fotofobijom je konceptualne prirode.
Više volim prozu zbivanja, a priče u ovoj zbirci spadaju u prozu stanja. Događanja ima prilično malo, i bez obzira na to što priče uspešno održavaju pažnju, usudio bih se da primetim da nijedna završnica ne uspeva da zadovolji očekivaja.
Ovo posebno važi za drugu priču, Stegu. Ostatci su u celini uspešniji, ali su mi prve 3/4 Stege posebo dopale - podsetile su me na Stanara Romana Polanskog, na primer, sa primesama japanskih priča o duhovima. Kraj je potupno silenthillovski, što mi se nekako nije uklopilo. Recimo da je ova priča imala potencijal da se razvije u kraći roman, možda bi tada utisak bio još povoljniji.
Ostaci su hvaljeni sa pravom, ali je, ako već moram nešto da zamerim, meni zasmetao predugačak uvod. Okej je sve to, dobro je napisano, ali dosta toga nema puno veze sa preokretom na kraju. Dok sam čitao ovu priču primetio sam lavkraftovsku aromu, tako da me kraj nije iznenadio. Opet, bez obzira na izostanak iznenađenja, osetio sam zadovoljstvo kada sam dovršio prvu priču u zbirci. Lepo je zaokružena i spada među najbolje srpske horor priče koje sam pročitao - mada ponavljam da me kratke forme ne privlače previše, tako da sam verovatno dosta toga propustio.
Šake ne bih komentarisao previše. Po mom mišljenju ovo je najslabija karika u Fotofobiji. Dobro napisano ali previše na prvu loptu.
Fobija je znatno bolja. Ona je moj favorit u zbirci. Ostaci su možda u celini bolji, ali Fobija je priča u kojoj sam najviše uživao. Vrednost ovo pripovetke, rekao bih, prepoznao je i sam pisac - pa ju je ostavio za kraj, kao trešnju na torti. Fobija se može uporediti sa prvom pričom iz zbirke. Sa Ostacima deli zaplet o odraslom čoveku koji se vraća na mesto na kome je kao dete doživeo traumu. Dobro, videli smo to i ranije. Ali šta nismo? Fobija uspeva da bez mnogo truda izbegne plagiranje Kingovog Isijavanja, iako po setingu (zavejani hotel u bestragiji + neprijateljski raspoloženi duh) veoma podseća na slavni roman. Slično kao i u Stezi, razrešenje ne uspeva da parira build up-u, ali ovoga puta uspeva da bude adekvatno.
Eto, to bi bilo to. Zbirka za preporuku. Ne kažem da je savršena, ali svakako može poslužiti kao dobar uvid u ono što nas od Piševa u budućnosti očekuje. Keep your fingers crossed, Marko Pišev može biti ono što smo očekivali... The real deal...
(Samo da ubaci malo više radnje.) ;)
procitala sam fotofobiju i ostala bez teksta. odavno nisam progutala nesto bolje od noveleta i vec danima sam pod utiskom majstorske atmosfere koju je mladi marko uspeo da sagradi s lakocom i vestinom ozbiljnog i zrelog pripovedaca. radi se zaista o retkom i velikom talentu koji magicno ume da privuce citalacku paznju, da pokrene asocijacije i da te ostavi na kraju zalosnog sto nema jos koja prica. srecno se nadam da ce biti jos mnogo njegovih knjiga u buducnosti.
(https://www.znaksagite.com/P/pisev.jpg)(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.zunzara.com%2Fdino%2Fpisev.jpg&hash=18dcddfab7a650e7ff5f8b2027f9475d839d81e6)
Au :P
Kad si ovo slikao?
1. oktobra 2007 u 20:53:10... tako piše u exifu fotke.
A imam ja mnogo raznih stvari.
od juče je i marko pišev - DOKTOR NAUKA (antropoloških)! :-|
čestitam i ovim putem dr piševu! xcheers
:-|
Svaka čast!
Nadam se da će se sada baciti na pisanje romana... ako već i nema nešto u pripremi.
Sjajna vest! :-|
dr pišev objašnjava:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F2.bp.blogspot.com%2F-GWyx_0C3LxY%2FUcooMi0leWI%2FAAAAAAAAaEo%2FqNIUN41WHIY%2Fs320%2FMarko%2BPisev%2BFotofobija.jpg&hash=609256b71d68e706aa233c78ab889c48378be008)
http://ljudska_splacina.com/2013/06/fotofobija-marko-pisev.html (http://ljudska_splacina.com/2013/06/fotofobija-marko-pisev.html)
ne znam kad su ovi zadnji put apdejtovali sajt, i ne garantujem da je ovo još aktuelno - ali kome je ovaj masterpis do sada promakao, može da okuša sreću, jer na sajtu izdavača piše da ga dele budzašto (200 din)!!!
http://trecitrg.blogspot.com/2012/01/marko-pisev-fotofobija.html (http://trecitrg.blogspot.com/2012/01/marko-pisev-fotofobija.html)