Danas je započet upis za beogradski maraton koji će se održati 18. aprila, na Veliku subotu. Ja se upisujem ovih dana, a od sutra započinjem program pripreme od devet nedelja. Da li je neko od forumaša pacijent beogradskog maratona?
Hoces da kazes da ces iz cista mira da pretrcis 20 ili 40 km? Sta nagoni coveka da se bez ikakvog vidljivog razloga izlozi tolikom naporu?
42 km, ali ne iz čista mira, nego posle pripreme. Šta je to u ljudskom biću, te ga tera ka maratonskom putiću? Trčim iz zadovoljstva, a maraton je izazov. Polumaratone trčim redovno, pa mi to više nije big deal, ali maraton...
Počeo sam da se pripremam psihološki, prošle godine, kada mi je Marcel Coucho, strip crtač i atletičar, rekao da to moram da probam. Sledeća etapa je bila izbor staze, okruženja i datuma, a onda privikavanje na budući izazov. Maraton se trči neophodnom fizičkom pripremom, ali psihološka priprema vredi isto toliko.
Uzevši u obzir zahtevnost trke, pripreme će se odvijati po jednom od elaboriranih planova, koji ću malo prilagoditi mom vremenu i dnevnim mogućnostima. Znači, pored izlazaka od 15 do 20 km maratonskim ritmom, redovno ću da radim i na kratkim deonicama koje ću trčati maksimalnim brzinama. Ova vrsta frakcionisanog treninga je neophodna za povećavanje snage, što se kombinuje sa izdržljivošću stečenom prilikom dugih izlazaka. Da bih mogao da poboljšam odredjene elemente, stalno merim broj otkucaja srca, što mi omogućava da kontrolišem intenzitet napora.
Tu sam dodao i stepper koji mi zbog gore-dole i levo-desno, omogućava snaženje drugih grupa mišića. Dodao sam i vežbe za trbušnjake, tako da bih, ako sve protekne kako treba, do maratona trebao da stignem u optimalnoj psiho-fizičkoj formi.
Prošle nedelje sam penzionisao moje stare patike Nike Pegasus Climafit, jer iza sebe imaju više od dve hiljade kilometara. Kupio sam Nike Zoom Vomero, koje takodje imaju vazdušni sloj za amortizaciju duž celog stopala, ali su ojačane u sredini, što im daje veću stabilnost. Manje su dinamične, ali su mekane kao perina. Kolebao sam se malo da li da uzmem trail patike, uzevši u obzir da na treninzima trčim po mešovitom terenu (utabana zemlja, šumske staze, asfalt), ali su mi bile malo tvrdje nego što sam očekivao. A i ventilacija kod Vomera je mnogo bolja.
Ja sam vegetarijanac, što traži poseban režim ishrane, a stvari se komplikuju tokom posta. Naime, u pripreme za ovogodišnji maraton moram da ukalkulišem i Veliki post koji počinje 2. marta i završava se dan posle maratona. Zato je neophodno da se pažljivo razmotri šta će se i kako unositi.
Za sportistu su najvažniji ciljevi da putem ishrane sebi obezbedi dovoljno energije, da održi mišićnu masu, da izbegne ozlede mišića i da izbegne imunitarne probleme. Pravilna ishrana omogućava ne samo bolje bavljenje sportom, nego i brži odmor. Preterana telesna težina predstavlja nepotreban teret koji opterećuje organizam, a najviše zglobove.
Da bi se održala mišićna masa, neophodni su proteini. Životinjski proteini su boljeg kvaliteta od biljnih, medjutim, vegetarijanci dobijaju proteine iz povrća, žitarica, ribe, jaja i mlečnih proizvoda., a tokom posta se izbacuju jaja i mlečni proizvodi. Znači, prelazi se na drugi izvor proteina koji su žitarice i suvo povrće (mahunarke). Medjutim, one često ne sadrže sve neophodne proteine, te je neophodno da se naprave dobre kombinacije – žitarice i mlečni proizvodi, žitarice i mahunarke, mleko i mahunarke, pirinač i mleko, prinač i sočivo, bulgur i leblebije, hleb i pasulj, pirinač i pasulj, špageti i sir, jogurt i suvo voće, mleko i žitarice, mahunarke i koštunjavo voće, mleko i koštunjavo voće... Jedino soja ima neophodnu proteinsku ravnotežu.
Unošenje dovoljne količine kvalitetnih proteina nije samo neophodno radi održavanja mišićne mase, nego i radi što boljeg varenja. Naime, unutrašnji zidovi probavnog sistema se obnavljaju svakih tri dana, te je unošenje proteina od vrhunskog značaja. Crvena krvna zrnca žive 4 meseca i za njihovo stvaranje su neophodni proteini.
je l trcis jos neki (polu) maraton? gde vezbas u parizu? da li se i tvoji ukucani bave time ili si usamljen u trcanju?
Pripremam se u Vensenskoj sumi koja mi je na 200 metara od kuce. Mada imam i pravi atletski stadion na istoj daljini, ne svidja mi se da tamo vrtim krugove do beskonacnosti. Suma je lepsa i prijatnija. Polumaratone trcim u Parizu i pariskoj regiji, a ucestvovao sam i na beogradskim polumaratonima AK Kometa koji su pocetkom oktobra.
Inace, zena moja ne trci, a ja nikada ne izlazim ekipno ili u drustvu. Prvo, ne mogu da pricam, jer moram pravilno da disem. Drugo, ne moram da podesavam sopstveni ritam prema tudjem. Medjutim, verovatno najvaznija stvar je opsta ravnoteza prilikom trcanja koju najbolje osecam kada sam skoncentrisan samo na sebe prilikom trcanja.
Tokom treninga slusam muziku (dzez) koja mi pomaze da se bolje opustim. Potom, ritam pokreta uskladjen sa ravnomernim disanjem i prilicno ravnomernim otkucajima srca, omogucava mi pravilnu tenziju misica, na ivici napora. Istovremeno, lucenje endorfina omogucava opsti osecaj zadovoljstva. Naravno, posebna je prica osecaj lakoce, slobode i snage.
Cak i losi dani imaju svoje prednosti. U trenucima kada sam u losoj formi, kada se zamaram brzo i kada moram da se prisilim da istrcim 15 km, cak i tada postoji zadovoljstvo da ce sutra sigurno biti bolje i lakse. Trcanje na duge staze je za mene cisto zadovoljstvo, ali i neophodnost za odrzavanje opste mentalne i fizicke ravnoteze.
Svaka ti čast! Pošto me potpuna predanost nikotinskom bogu sprečava i u trčanju za autobusom, biću prisutan duhom, pa ako sa levog ramena začuješ Give up sissy! - to nisam ja, ja ću biti na desnom. :wink:
Quote from: "Kastor"ako sa levog ramena začuješ Give up sissy! - to nisam ja, ja ću biti na desnom. :wink:
Vazi. Okretacu se ka desnom. Inace, do danas nikada nisam odustao ni za vreme trke, ni za vreme treninga. Nikada nisam posao na trening, pa se vratio. Uvek sam bar istrcao sindikalni minimum od 10 km.
Jednom prilikom, tokom treninga,upoznao sam se sa mojim trkackim idolom Alanom Mimunom, visestrukim francuskim i olimpijskim sampionom od 5000 metara do maratona. On je picio svoj futing (imao je tada 84 godine), te smo trcali zajedno do jedne okretnice gde su nam se putevi razdvajali. Kazao mi je - Nemoj nikada da odustanes. Ako se zamoris, ako ne mozes vise, ti uspori ili hodaj i videces da ce noge same opet da krenu.
Zato, nema odustajanja. Nikad, osim ako je povreda u pitanju.
Ishrana sportista vegetarijanaca i vegetalijanaca - nastavak:
Drugi izuzetno važan element su ugljeni hidrati koji učestvuju u stvaranju energije i učestvuju u strukturi brojnih elemenata. Ko se aktivno bavi sportom treba da posveti puno pažnje unošenju i stvaranju rezervi ugljenih hidrata, što omogućava napore i dobar oporavak od napora. špageti, hleb, pirinač, krompir, suvo povrće... Stok ugljenih hidrata je neophodan za sve sportiste gde se traži izdržljivost, tako da je najbolje unositi tzv. spore šećere, složenije ugljene hidrate, za čije oslobadjanje je neophodan duži metabolički period. Za sportove u kojima je potrebna eksplozivnost (snaga i brzina), valja unositi brze šećere koji daju trenutnu energiju. Složeni ugljeni hidrati pomažu apsorpciji kalcijuma, smanjuju nivo holesterola i krvni pritisak
Za vegetarijance i vegetalijance važna je i celuloza koja učestvuju u crevnom tranzitu. Ona upija veliku količinu vode, daje utisak sitosti i pomaže crevnom tranzitu. Da bi se izbegli stomačni problemi zbog celuloze, u vegetarijanskoj ishrani, neophodno je piti dovoljno vode.
Voda učestvuje u metaboličkom transportu, u termoregulaciji i ćelijskoj strukturi. Prilikom rada mišići proizvode dve trećine toplote i jednu trećinu snage korisne za izvodjenje rada. Organizam se rashladjuje znojenjem, ali gubitak tečnosti smanjuje efikasnost mišića. Gubitak od 1,5 litara vode dovodi do umanjivanja efikasnosti za 20 odsto. Tokom treninga i kompeticije, gubi se ne samo voda, nego so i kalijum, a povećava se količina mlečne kiseline u mišićima. Zato je neophodno da se pije alkalna mineralna voda koja u sebi ima dovoljno minerala i bikarbonata. U vodu može da se dodaju glukoza i fruktoza, ali ne više od 80 g po litru. Ne zaboraviti da što je voda zasladjenija, njen prolaz kroz stomak je duži.
Ja redovno trcim svako vece po 7.2 km sa bratom i ucestvujem skoro svakim trkama u regionu.
@Cornelius
Da li mozda imas neke programe ishrane za ljude koji se bave sportom(ili trinaestogodisnjake)?
Kresho, pokušaj da ne trčiš svakog dana, nego pet dana u nedelji. Organizmu je neophodan odmor. Prilikom trčanja dolazi do mnoštva mikro-povreda mišićnog tkiva, ligamenata, kostiju, do prskanja kapilara, itd. Ako organizmu dopustiš da se odmori, on brzo zaleči te mikro-povrede, a tkivo postaje snažnije i otpornije. Ako nema dovoljno odmora, onda se dolazi do opšteg premora, a time se ne samo smanjuje kondicija, nego se i povećava mogućnost povrede.
Večernje trčanje nije najbolji izbor, jer bi organizam na kraju dana trebao da ide ka smirivanju i odlasku na spavanje. Ali, ako se nema druge varijante, što da ne...
Što se tiče ishrane, i za mesojede važi sve oni što važi za vegetarijance, ali se dodaje i umerena količina mesa. Živinskog. Crveno meso treba jesti vrlo malo, a sve suhomesnate proizvode izbaciti iz ishrane. Iz ishrane izbaciti preterano masno, previše slano, zasladjena pića, preterano slatko, i što je najvažnije - uvesti četiri dobro strukturisana obroka. Mislim da bi bilo najbolje da odeš kod nekog nutricioniste, ako možeš kod sporskog nutricioniste, ako ne, onda kod običnog. On će ti u odnosu na tvoju konstituciju, godine i sportsku aktivnost preporučiti optimalan način ishrane.
Ovo je bre citava nauka; ja sam mislio da je za trcanje dovoljno da navuces mudante i patike.
Quote from: "Alexdelarge"Ovo je bre citava nauka; ja sam mislio da je za trcanje dovoljno da navuces mudante i patike.
Možeš da trčiš i bez nauke. Problem je što onda nisu u optimumu, nego ispod, a neprekidno ti preti opasnost od povrede:
Neprilagodjene patike = povrede zglobova, kičme i mišića.
Neprilagodjene majice i šorc = loša evakuacija znoja, pregrevanje organizma, preterani gubitak vode i snage.
Neprilagodjena hrana = nedostatak energetskih zaliha, prebrzo zamaranje i opasnost od povreda.
Nedovoljno unošenje vode = dehidriranje organizma, gubitak snage, poremećaji metabolizma, povrede.
Loša tehnika disanja = nedovoljno unošenje kiseonika, nedovoljno energije za ćelije, prebrz zamor, gubitak energije, povrede.
Trčanje ulicama sa saobraćajem = povećano i ubrzano udisanje izduvnih gasova, poremaćaji disajnih puteva, trovanje organizma.
I tako dalje...
Možda je dlaka u jajetu, ali: neprilagođena hrana = višak energetskih zaliha, a na uštrb hranljivih gradivnih materija.
Višak energetskih zaliha se ogleda u pravilno stokiranim ugljenim hidratima, od čega je bitan deo u jetri. Potom, energetske zalihe mogu da budu i masnoće koje organizam koristi kada je potrošio osnovno gorivo, ugljene hidrate. Proteini učestvuju u izgradnji mišića, tako da je najbolje ne računati na njihovu upotrebu kao osnovnog goriva. Ostali elementi su tu radi što boljeg i pravilnijeg metabolizma.
Ishrana sportiste mora da bude sačinjena od:
Proteini 15 do 20 %
Masnoće 25 do 30% (2/3 biljnog ili ribljeg porekla; 1/3 životinjskog porekla)
Ugljeni hidrati 55 do 60%
Četiri obroka koji mogu da budu energetski podeljeni:
doruccak 20 % (ugljeni hidrati i proteini)
ruccak 40 % (proteini, ugljeni hidrati, masnoće i celuloza)
uzzina 10 %
veccera 30 %
Znači, svaka neravnoteža u ishrani vodi ka ishodu "neprilagodjena ishrana", što vodi ka slabijim rezultatima i povećanoj mogućnosti da se sportista povredi.
Ishrana sportista vegetarijanaca i vegetalijanaca, nastavak:
Većina ljudi u industrijski razvijenim zemljama ne unose kroz ishranu (nepravilnu) sve neophodne vitamine koji učestvuju u brojnim metaboličkim reakcijama, posebno u stvaranju energije i zbog toga nemaju većih zdravstvenih problema. Medjutim, sportisti moraju da paze na vitaminsku neravnotežu i da unose dva do tri puta više vitamina nego osobe sa sedanternim životom. Izvori trebaju da budu u voću i povrću. Vitaminski dodaci mogu da se uzimaju, ali pažljivo. Svi vitamini koji se rastvaraju u vodi, ne mogu da naštete organizmu u prevelikim količinama, jer se izbace sa mokraćom. Vitamini koji se rastvaraju u mastima, u preteranim količinama, mogu da dovedu do ozbiljnih poremećaja.
Tokom posta, kao i u striktnoj vegetalijanskoj ishrani, neophodno je dodavati vitamin D i C koji pomažu apsorpciju kalcijuma i gvoždja iz biljnih izvora. Unošenje gvoždja u organizam je od najvećeg značaja za vegetarijance, a posebno za vegetalijance i tokom posta. Treba jesti dovoljno žitarica, oraha, groždja, suvih šljiva, krompira sa ljuskom, zelenog povrća sa liskama, soje...
Takodje, nije loše dodati i vitamin B12 koji se nalazi samo u namirnicama životinjskog porekla. Oni koji započinju neku sportsku aktivnost, mogli bi da dodaju vitamin E koji može, u početku, da spreči mišićne probleme i upale.
Quote from: "Cornelius"Treba jesti dovoljno žitarica, oraha, groždja, suvih šljiva, krompira sa ljuskom, zelenog povrća sa liskama, soje...
Uuuu, jebote, pa to su istočnjačke metode mučenja
Quote from: "Hobit"Upoznat sam sa razlikom između krosa i maratona, ovaj potonji bih zakonom zabranio iz razloga blokade saobraćaja. A i nezdravo je trčati po ulicama, prljavo je, udišu se izduvni gasovi, čađ, olovo izduvano iz auspuha (u Srbiji je benzin sa olovom još uvek IN).
Ja ne trčim Corneliuse, ne bavim se nikakvim sportom, mislim da to nije dobro za organizam, ljudi su stvoreni da odmaraju, uživaju, pijuckaju koktele ispod palme, ako je moguće - da ne rade ništa. Ne volim ni da šetam. Svuda se vozim.
Jeste nezdravo trčati ulicama zbog izduvnih gasova, ali ne trči se maraton svakog dana. I ne umire se od trovanja posle par sati trčanja ulicom. Naravno, treninzi su van najzagadjenijih mesta.
Nisi ti jedini koji se ne bavi nikakvim sportom, osim podizanja pivske flaše. Oktobarski beogradski polumaraton u organizaciji AK Kometa, okupi pedesetak takmičara. Šest nedelja ranije, beogradski festival piva okupi 500 hiljada "takmičara".
Zašto trčati, kad možemo da ležimo pod šljivom i da cirimo hladno pivo? Pored izvanrednog osećaja koji se stvara tokom trčanja, mi investiramo u sopstveno zdravlje. Cilj je doživeti lepu starost, živeti normalno i zdravo do smrti. Kada sam trčao sa Mimunom koji je tada imao 84 godine, video sam tačno šta znači aktivan sportski život. I, mislim da je to prava stvar.
Quote from: "Hobit"Quote from: "Cornelius"Treba jesti dovoljno žitarica, oraha, groždja, suvih šljiva, krompira sa ljuskom, zelenog povrća sa liskama, soje...
Uuuu, jebote, pa to su istočnjačke metode mučenja
Hobite, zaboravio sam da napomenem da se suve šljive jedu sa košticama, da se žitarice jedu nekuvane, a da se povrće sa liskama pase direktno u bašti. Bez toga, osudjen si na večne ognjeve mesraskog pakla... Permanentni roštilj.
Quote from: "Cornelius"Quote from: "Hobit"Quote from: "Cornelius"Treba jesti dovoljno žitarica, oraha, groždja, suvih šljiva, krompira sa ljuskom, zelenog povrća sa liskama, soje...
Uuuu, jebote, pa to su istočnjačke metode mučenja
Hobite, zaboravio sam da napomenem da se suve šljive jedu sa košticama, da se žitarice jedu nekuvane, a da se povrće sa liskama pase direktno u bašti. Bez toga, osudjen si na večne ognjeve mesraskog pakla... Permanentni roštilj.
Prihvatam presudu kao pravosnažnu, neću se žaliti.
One suve šljive su malo zajebane... Ne toliko kada ih jedeš, koliko kada...
Znam da se maraton ne trči svakoga dana i da se od izduvnih gasova ne umire za par sati. Ali, brate Corneliuse, kada vas 40.000 potrči, podignete toliku prašinu da mi ostali, normalni, koji sedimo u kolima i čekamo da odtrčite, 'oćemo da se podavimo.
Na onim pivskim manifestacijama ne učestvujem, uopšte ne pijem, ni pivo, one koktele ispod palme sam pomenuo "figurativno", ma da... njih i mogu da podnesem, volim onu gomilu mrvljenog leda, koja pliva... Kada je vrućina.
Quote from: "Hobit"uopšte ne pijem, ni pivo, one koktele ispod palme sam pomenuo "figurativno"
Sad je gotovo, što je rečeno, rečeno je... Penjavil, ne penjavil, pare si daval...
Sad se vratih sa treninga u šumi. Pretičući jednog sporijeg od mene, pokušao sam panterskim skokom da skratim putanju, ali ne videh baru, pa doskočih pored i to na desnu petu. Probio me je oštar bol u peti, te sam skratio sa 15 na 10 km. Sad me boli peta, mada ništa nije sjebano. Rekao bih da je u pitanju samo udar. Tako sam se zajebao pre više godina kada sam se pripremao za maraton. Utrčim u metro, a vrata se zatvore posred mojih grudi. Imao sam naprslinu rebra, ništa strašno, ali sam morao da odmaram četiri nedelje. Tačno do maratona. Znači, treba da se pazi bez prekida.
Sad pijem kiselu vodu (važnu za opravak organizma posle napora), a posle ću izgubljenu energiju da nadoknadim špagetima.
jos samo treba pozvati popa da zrtvuje jare za bolji rezultat.
Quote from: "zosko"jos samo treba pozvati popa da zrtvuje jare za bolji rezultat.
Zosko, gde ti živiš??? Nikakve koristi od žrtve jareta. Neophodno je žrtvovati jednu devicu u centru pentagrama koji ispisuju najvažnije tačke staze maratona: Brankov most, Beogradjanka, Hotel Jugoslavija, Tošin bunar i Picin park. Hoćeš li da dodješ na ponoćnicu?
Quote from: "Cornelius"Quote from: "zosko"jos samo treba pozvati popa da zrtvuje jare za bolji rezultat.
Zosko, gde ti živiš??? Nikakve koristi od žrtve jareta. Neophodno je žrtvovati jednu devicu u centru pentagrama koji ispisuju najvažnije tačke staze maratona: Brankov most, Beogradjanka, Hotel Jugoslavija, Tošin bunar i Picin park. Hoćeš li da dodješ na ponoćnicu?
Ako je moguće - mrtvu devicu
Pa će Ghoul...
Quote from: "Hobit"
Ako je moguće - mrtvu devicu
Pa će Ghoul...
E, Hobite, sto se vi juznjaci toliko mrzite? Nezdrava je to konkurencija.
Quote from: "Cornelius"Quote from: "Hobit"
Ako je moguće - mrtvu devicu
Pa će Ghoul...
E, Hobite, sto se vi juznjaci toliko mrzite? Nezdrava je to konkurencija.
Ma ne, ne mrzimo se, ponukala me je jedna Ghoulova priča, koja mi je dopala šaka, o nekim, iz grobova izvirućim mrtvacima...
ma dajte ljudi. ne salite se tim stvarima. ipak je to beograd, ne banja luka. jare je sasvim ok.
Ej, bre, Zosko, nisam ja legionar, pa da tu vijam jarice. Ja sam covek u godinama, pa mi treba uplasena devica koja stoji u mestu.
u redu, to stoji. no razmisli, nisi ni pedofil. a gdje naci djevicu stariju od 9 godina?
Pa, na oglas. "Trazi se punoletna devica radi obrednog zrtvovanja u centru Beograda. Diskrecija zagarantovana, a neupotrebljene delove vracamo porodici odmah posle zavrsetka maratona. Sifra: Vazno je ucestvovati, makar kao zrtva."
Quote from: "Cornelius""Trazi se punoletna devica "
Gde ti živiš???
Mnogo je lakše sprovesti moju ideju, pa da Ghoul...
Još, ako je žrtva saobraćajke, pa krv naokolo, fale delovi, karburator zaboden u čelo, poluosovina probila grudni koš... horor prijatelju, horor!!! Prava stvar.
Quote from: "Hobit"Quote from: "Cornelius""Trazi se punoletna devica "
Gde ti živiš???
U zemlji u kojoj je islam druga vera po brojnosti i agilnosti vernika.
Quote from: "Cornelius"Quote from: "Hobit"Quote from: "Cornelius""Trazi se punoletna devica "
Gde ti živiš???
U zemlji u kojoj je islam druga vera po brojnosti i agilnosti vernika.
Aha.
Otud tvoja neinformisanost kada je u pitanju seksualna emancipacija devojaka i žena na prostorima Balkana
Danas sam imao trening sa frakcionisanim trčanjem. Četiri puta po 2 km (500 m punom snagom, 1500 m sporije), a posle još tolika distanca sa 60 % kapaciteta. Frakcionisanje je neophodno radi stvaranja većeg anaerobičnog kapaciteta i radi jačanja mišića. Kombinovano sa aerobičnim delom, daje dobre rzultate.
Bilo je vrlo sunčano, oko 8°, pa je bila milina trčati kroz šumu, iako je još bez lišća. Video sam da su neki beskućnici spakovali šatore i napustili "zimovalište" u šumi. Naime, oni se udruže u grupe od troje, četvoro, pobodu šatore i tako prodju zimu. Već godinama. Jedino, zimus je jedan umro od hladnoće i ugljen-monoksida u dobro zatvorenom šatoru.
Posle su došli novinari, a onda je Sarkozi, da bi se ogrebao za poboljšanje svoje slike, naredio da se svi ti nesrećnici silom odvedu u neka prihvatilišta. Beskućnici su odbili i rekli da im se jebe šta Sarkozi priča, jer on to rešava tek da bi nešto lepo rekao pred kamerama, a da će njih iz tih ustanova izbaciti posle dve nedelje. Zato su i ostali tamo u šumi, a Sarkozi je krenuo da nas usrećuje kolektivno, od čega nam sve češće izlazi na nos.
Daleko ste vi od "izlaženja na nos"
Nedostaje vam dinastija Krkobabić
Mi imamo dinastiju Sarkozi. Kad je tata postao predsednik, najmladji sin, student, ušao je u politiku i za šest meseci postao gazda jednog pariskog predgradja, inače najbogatijeg u Francuskoj. Sve uz ispitne rokove i neprekidno sedenje u kafani. Šta su Krkobabići naspram Sarkozijevih?
Pa šta ako je predsednikov sin postao gazda jednog Pariskog predgrađa za 6 meseci?!
Ovde to postane dete svakog predsednika opštine, i to za kraće vreme.
A to što uči u kafani i polaže ispite... pa šta? Voli dete kafanu, ide mu nauka tamo. I meni je to ičlo dok sam studirao.
Ma, Sarkozijevi su sitne ribe pljuckavice za takve iluzioniste kakvi su Krkobabići...i razni drugi
U medjuvremenu, sinak Sarkozi se i oženio ćerkom trgovačkog magnata koji je osnovao firmu Darty, francuskog giganta za trgovanje belom tehnikom i ostalim električnim čudesima. Kao kod tate i kod sina postoji neverovatna fascinacija parama (svojim i tudjim). Pare, pare, pare... To im dodje kao smisao života. Imati pare i pokazivati drugima koliko imaju para. A sad ih već imaju puno, što je samo mali deo koliko će imati kada se tati završi i drugi predsednički mandat.
Quote from: "Cornelius"U medjuvremenu, sinak Sarkozi se i oženio ćerkom trgovačkog magnata koji je osnovao firmu Darty, francuskog giganta za trgovanje belom tehnikom i ostalim električnim čudesima. Kao kod tate i kod sina postoji neverovatna fascinacija parama (svojim i tudjim). Pare, pare, pare... To im dodje kao smisao života. Imati pare i pokazivati drugima koliko imaju para. A sad ih već imaju puno, što je samo mali deo koliko će imati kada se tati završi i drugi predsednički mandat.
Sve ja to razumem, ali...volja naroda.
Čovek je pobedio na izborima, ubedio je većinu da je najbolji.
Kampanje su čudo
Obožavam kampanje...
Quote from: "Hobit"Čovek je pobedio na izborima, ubedio je većinu da je najbolji.
Najlepše je što sada svi znaju da je on kurac na bicikli, ali glasaće oni za njega i po drugi put. Kao Berluskoni. Možda neko i doktorira na efektima kolektivnog ludila poznatog kao Berluskozi sindrom.
Inače, današnji trening je prošao jako naporno. 15 km osrednjim tempom. Telo nije slušalo, pa sam imao utisak da mi disanje nije ritmizirano, da su mi mišići ukočeni, a ustvari, verovatno se nisam dovoljno odmorio. Juče popodne sam bio sa sestrićem koji je zahtevno dete. Pored fudbala, on hoće da se sa njim valjam po patosu, da ga bacam u vazduh i da ga nosim držeći ga za noge da bi mu glava visila do poda. danas ću biti pametniji. Posle ručka odmor, a posle lagana šetnja na retrospektivnoj izložbi italijanskog slikara Giorgio De Chirico.
Danas sam u šumi trčao frakcionisano - 200 m brzo, 600 metara sporo. Išlo je solidno. Jedino me nervira ova hladnoća, 6° sa vlagom, zatvorene česme, pa moram da nosim svoju flašu i blato na sve strane. Ali, tu se ništa ne može, osim da se dobro obuče i da se izgura svih 16 km.
Naravno, nisu svi u šumi dobro obučeni. Eto, na primer, kurve koje rade po celoj dužini Vensenske šume, obučene su letnji - dekoltirane bluze, kratke suknje, a nekad samo čarape i gaće, bez suknje. To su one što sede u velikim kombijima u čijem zadnjem delu je instaliran uzan i visok ležaj, a sa strane je i višlja stolica. Mnogo je zajebanije za one pešadinke, koje moraju da džube napolju čitav dan, da se štite od hladnoće, ali i da pokažu robu u izlogu.
Inače, kurve mi dodju kao barometar za biznis. Kad vidim da imaju klijentelu, da se ulazi u kamiončiće, da se ljuljaju karoserije ili da u žbunju seva belo ili crno meso, znam da je ekonomija u dobrom stanju. Evo, jutros, trčim ja, kad jedna od gospodja, onako u godinama, kao vezuje pertlu ili namešta čarapu, a us tvari mi pokazuje dupe, mada ja pored nje protrčavam već godinama, bez zastajanja. Na drugom kraju šume, druga jedna, sa sisama Felinijeve duvandžike, kad je zapazila pokret i začula udaljeno dahtanje, odmah se okrenula i pošla ka meni, raskrilivši jaknu ispod koje se tesna majica lepila preko najvažnijeg dela ponude. Eskivirah gospodju, koja me je, do sada, videla hiljadu puta kako bez zastajanja protrčavam.
Tako ja ustanovih da je kriza još uvek jaka i da je bitno dokačila i segmente privrede u koje spadaju u sport i razonoda.
Uradjeno. Istrčao sam Beogradski maraton, moj prvi maraton, za 4h10 i plasirao se na 196. mesto od 341 prijavljenog učesnika. Kako sam se naložio, biće tu još maratona, a za naredni ću biti bolji.
:!:
Bravo Kornelije! (skidam šešir)
Ja sam se umorio više od njega čekajući ga. Mislim da sam cupkajući u mestu, na Terazijama, prešao više od 42 km, ali mi se ne računa, jer nisam imao broj. :cry:
U jednom trenutku je protrčao kraj nas jedan čiča mrmljajući: "Osamdesetdve... osamdesetdve..." Pa šta, da ja sad počnem da trčim, pre osamdeset druge bih stigao dalje od njega. A moja će žena: "Šta čekaš? Počni..." :lol:
Svaka čast!
250 minuta za 42 kilometra, pa to jedva da je brzo hodanje...
Rispekt za Kornelijusa.
Quote from: "Boban"250 minuta za 42 kilometra, pa to jedva da je brzo hodanje...
Kad bi ti znao račun... Mada ima onih koji ti žele da to izvedeš. :evil:
Svaka čast! xjap
Quote from: "Boban"250 minuta za 42 kilometra, pa to jedva da je brzo hodanje...
Ja najverovatnije ne bih uspela da pređem 42 kilometra iz cuga ni na koji način.:lol:
Rispekt za Kornelijusa.
Hvala braćo i sestre.
Ovaj maraton je bio samo uvod u veliki spektakl koji će se odigrati naredne godine. Boban mi je obećao lekciju iz atletike. Kaže - Je si video one pikljave Kenijce? E, ja ću i njih da pretrčim!
Tako, prava stvar ostaje za narednu godinu.
Iduće godine ću ući u cilj 11 minuta ranije. Vidimo se na stratnoj liniji aprila 2010. godine.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg21.imageshack.us%2Fimg21%2F7485%2Fm7copie.jpg&hash=8375e8b03d07411cdc9e1a3e8a68c1cbfc1b3dc3)
A, evo i teksta o maratonu u "Balkanmagazinu":
http://www.balkanmagazin.net/kolumna/sport/beogradski_maraton_2009__kao_da_ste_ga_trcali.xhtml
jeee...beyond respect...
stvarno svaka cast. fenomenalan uspjeh za 51 god.
Quote from: "zosko"stvarno svaka cast. fenomenalan uspjeh za 51 god.
da, čovek praktično jednom nogom u grobu, a ovom drugom trči ko lud!
Quote from: "Ghoul"Quote from: "zosko"stvarno svaka cast. fenomenalan uspjeh za 51 god.
da, čovek praktično jednom nogom u grobu, a ovom drugom trči ko lud!
Eto, ko o čemu - ovaj Ghoul o grobovima, mrtvacima...
Daj, batali malo taj horor, pusti čoveka da trči kad voli...
ama ko mu brani? ja mu se čak divim, i pomalo zavidim.
u njegovim godinama, ako ih uopšte doživim, biće dobro ako budem u stanju sam i bez pomoći uspravno da hodam!
I ja mu se divim
Ali mu ni malo ne zavidim...
ma dobro, ja to kao pokušavam da budem fin.
da mu zavidim, pokušao bih i ja tako nešto. al mi ne pada na um. tj, pada mi, al onda kažem - eh, za to vreme koje bih proveo trčeći, il vozeći bicikl, il tako neko mrdanje, mogo bih da pogledam bar jedan film, il pročitam 100ak strana neke knjige... i tako.
Pa dobro
OK, i to je razlog da čovek ne trči...
HOBITE, TVOJE SLAGANJE SA MNOM POČINJE DA ME ZABRINJAVA.
Zašto?
Uvek ću se slagati sa tobom kada ne pišeš gluposti
Čitajući postove, shvatih da sam maratonom ujedinio Ghoula i Hobita, te da će mi se i oni pridružiti naredne godine. Ej, pa mi bi mogli kao ona tri Kenijca da zajedno udjemo u cilj i tako osvetlamo obraz Znaka Sagite. Čitaćemo knjige na cilju, sve pijući pivo. Tako će biti prisutni svi elementi zabave.
Quote from: "Cornelius"Čitajući postove, shvatih da sam maratonom ujedinio Ghoula i Hobita, te da će mi se i oni pridružiti naredne godine. Ej, pa mi bi mogli kao ona tri Kenijca da zajedno udjemo u cilj i tako osvetlamo obraz Znaka Sagite. Čitaćemo knjige na cilju, sve pijući pivo. Tako će biti prisutni svi elementi zabave.
ako nas na cilju bude čekao skalop sa kotlićem nekog jakog ghoulasha, da povratimo junačku snagu - IT'S A DEAL! :!:
Quote from: "Cornelius"Čitajući postove, shvatih da sam maratonom ujedinio Ghoula i Hobita, te da će mi se i oni pridružiti naredne godine. Ej, pa mi bi mogli kao ona tri Kenijca da zajedno udjemo u cilj i tako osvetlamo obraz Znaka Sagite. Čitaćemo knjige na cilju, sve pijući pivo. Tako će biti prisutni svi elementi zabave.
Corneliuse...... zaboravi!
Sto se mene tiče (a, čini mi se i Ghoula) i sledeće godine ćeš trčati sam.
Pokušaj sa scallopom....
Quote from: "Ghoul"Quote from: "Cornelius"Čitajući postove, shvatih da sam maratonom ujedinio Ghoula i Hobita, te da će mi se i oni pridružiti naredne godine. Ej, pa mi bi mogli kao ona tri Kenijca da zajedno udjemo u cilj i tako osvetlamo obraz Znaka Sagite. Čitaćemo knjige na cilju, sve pijući pivo. Tako će biti prisutni svi elementi zabave.
ako nas na cilju bude čekao skalop sa kotlićem nekog jakog ghoulasha, da povratimo junačku snagu - IT'S A DEAL! :!:
Važi! Samo, onda ćeš i ti da trčiš jednom nogom u ghoulashu. :evil:
Prvo, moram da izrazim veliko divljenje zbog istrčanog maratona. Svaka čast, Kornelije, zaista. Hjudž rispekt. Čak i osvojeno mesto zvuči sjajno, zlatna sredina, mnogima nedostižna.
Drugo, dogovorio sam se sa sinom (mojim, ne ovim forumskim, mada može i on da se pridruži ako hoće) da iduće godine pokušamo da istrčimo "trku zadovoljstva" koja je valjda 5000 m. Pokušamo, kažem, jer će on i iduće godine biti mali, a meni će i iduće godine trebati manje vremena i manje napora da popijem pet velikih piva nego da pretrčim pet kilometara. Al' pripremaćemo se. Zis men telz nou lajz, videćete.
5 km?
mnogo, brate!
ako se skalop isprsi za taj gulaš za trčanje do 1km, super; al kolko vidim, neću se ja tog gulaša najesti! :(
@John Reynolds: nekada davno je moj ortak trčao tu trku. Bilo je toliko ljudi da od gužve jedva da je mogao da se kreće brzinom malo ubrzane šetnje. Ako ti je klinac zdrav i niko ga u toj gužvi ne ugazi, ne bi trebalo da mu bude problem.
Pet kilometara je jedan otac gurao bebu u kolicima, a video sam klinca od oko 12 godina koji je oduvao polumaraton i to ne među poslednjima. Devojčice od 15 do 55 su isterivale osmeh za bodrenje u finišu.
Na prvom BGD maratonu (jbmliga koja je godina bila - uglavnom osnovna skola - dakle kraj 80-ih, tripujem '88 ) drugar i ja se primili ko nenormalni i kao aj' na 20 km, naravno dok smo mi stigli do tamo gde treba da se nastavi dalje na 20 oni vec pustili saobracaj, tako da smo isli precicom i istrchali zadnjih 500 metara uz odusevljeno bodrenje mase koja se tu okupila, tad je bio cilj na 20 nedje na Novom Beogradu a i nije bila rigorozna kontrola ko danas, tako da ko god je tu stigo mogo je da uleti, naravno na kraju su upisivali brojeve da vide dal smo trcali regularno tamo po Zemunu okolo naokolo, al nas to nije bilo briga, nama bilo bitno da smo prosli kroz cilj. :lol:
A sad kad vidim ovo 42 km, pa realno ja to ne bi mogo ni peske, bez zajebancije...svaka cast vaistinu.
mogu si misliti sta znaci to istrcati (ako bas nisi 20). ja sam 2003. sa svojih 120 kg ISHODAO 42 km u nekih 8 sati. sve ok, nikakav umor, sve dok nisam sjeo...
@ Angel
Znam da je jeziva gužva na toj trci, ali nas dvojica ionako nemamo nikakve šanse da pobedimo, pa nas zabole ćoše.
Quote from: "scallop"Quote from: "Ghoul"Quote from: "Cornelius"Čitajući postove, shvatih da sam maratonom ujedinio Ghoula i Hobita, te da će mi se i oni pridružiti naredne godine. Ej, pa mi bi mogli kao ona tri Kenijca da zajedno udjemo u cilj i tako osvetlamo obraz Znaka Sagite. Čitaćemo knjige na cilju, sve pijući pivo. Tako će biti prisutni svi elementi zabave.
ako nas na cilju bude čekao skalop sa kotlićem nekog jakog ghoulasha, da povratimo junačku snagu - IT'S A DEAL! :!:
Važi! Samo, onda ćeš i ti da trčiš jednom nogom u ghoulashu. :evil:
Nesto mi se prividja da cemo na stratu naredne godine biti brojni uz ghoulash i trubace, sve sa pivom i rakijom. Brine me da nas ne pohvataju zbog dopinga, pa da mi propadne tek zapoceta karijera.
Evo prilike da oživim malo topic o dugim prugama.
Upravo sam dobio SMS sa zvaničnim rezultatom jutrošnje trke "20 km Pariza". Stigao sam 6611, od 27.000 upisanih trkača (ne znam koliko ih je izašlo na start; to ćemo saznati kasnije). Vreme mi je 1h41, što je otprilike i bio cilj (1:35 do 1.40).
Trka je bila prijatna, ali tek posle 5. kilometra. Start je grozan, jer se odredjeni broj ljudi ponaša kao da su terminatori. Započinju trku sprintom, guraju sve oko sebe, sapliću, udaraju laktovima, seku put... U tri navrata sam morao da stanem sa strane i da pustim te ljude, koji su se otimali, da prodju i da me ne obore već na startu. Sreća je da te osobe ne idu mnogo daleko. Ili brzo zaostanu ili odustanu, pa ne zagadjuju trku svim onima koji su došli da uživaju. Vreme je bilo fino, oko 15°, bez kiše i bez vetra. Put se raščistio kada smo zašli u Bulonjsku šumu i posle je išlo sve normalno. Ima vrlo lepih deonica kroz grad, posebno u drugoj polovini kada se prolazi pored Trga Konkord, Luvra, preko mosta Royal, Muzeja Orsej, novog Muzeja primitivnih umetnosti i na kraju do Ajfelove kule.
Ako sve bude kako treba, iduće godine, u ovo vreme, neću trčati "20 km Pariza", nego lokalni maraton koji će biti organizovan prvi put. Start je ispred Vensenskog dvorca, pa kroz Vensensku šumu, a onda pored Marne (ispod mojih prozora), veliki krug, pa natrag kroz šumu do dvorca. Posle mogu kući peške.
Vrlo je prijatno što se pojavljuje sve veći broj trka, što nam govori o zainteresovanosti naroda za rekreativno trčanje. Samo nek se tako nastavi!!!
Dobro je dok je trčanje. Neće valjati kad počne beganje.
Zar ne postoji konačan i mali (jednocifren) broj maratona koje čovek sme istrčati u jednoj godini?
Ne postoji. Nekada se mislilo da postoji, ali onda je, krajem 70-ih godina, došlo do pojave profesionalnih trkača maratona. Oni ne samo što su se pripremali kao sumanuti, nego su i trčali po dva maratona mesečno. Naravno, za svako učešće su dobijali solidnu lovu, pa su od toga i živeli. Potom, došlo je i do promena u načinu treniranja. Otkada su Zatopek i Mimun uveli pripreme sa "deonicama" (smenjivanje brzog i sporog tempa), neprekidno su se dodavale novine. Tako je došlo i do povećanja dnevne kilometraže, čini mi isto negde krajem 70-ih, pa se pripremalo šest dana u nedelji i trčalo se od 40 do 60 km dnevno.
Sada su prilike još složenije, jer je došlo do još veće profesionalizacije maratonaca. Na primer, u Keniji i Etiopiji, pobedjivanje na maratonima širom sveta, smatra se kao svaki drugi biznis. Od nagrada, koje su nekad više, a nekad niže, može lepo da se živi u afričkim zemljama. Takodje, polumaratona, maratona i ultramaratona ima sve više, pa da bi se pročuli, oni plate učešće nekom od važnijih takmičara i time privuku medijsku pažnju.
Znači, sve se više trči i sve se manji smatra da je organizam mašina koja ima programiran broj otkucaja srca, koraka, pokreta ili već čega drugog. Naprotiv, smatra se da je sport vrlo blagotvoran za organizam. Naime, prilikom naprezanja dolazi do mikro-povreda koje organizam mora da zaleči tokom odmaranja. Istovremeno, on se trudi da predvidi buduća oštećenja, pa čak i malo ojača mesta koja su pretrpela mikro-lezije. Tako organizam sebe servisira sve dok je izložen (pravilnim) sportskim naporima. Po prestanku bavljenja sportom može da dodje do slabljenja zdravlja, jer organizam više ne ulaže u predvidjanje budućih oštećenja i ne jača ključna mesta.
Zaključak je - baviti se sportom do kraja života.
Ili nikad.
Quote from: John Reynolds on 13-10-2009, 01:03:04
Ili nikad.
"Nikad" je odlicno resenje ako se kombinuje sa drogama, duvanom, alkoholom i masnom hranom. Nije samo da se zivi krace, nego se zivi kroz razne bolesti, sto je za organizam zanimljivije od popunjavanja ukrstenih reci ili sudokua.
Ma, ajde, Cornelijuse. Sedeli smo zajedno posle trke u Beogradu. Samo što nisi pitao: "A, jel' sam stigao na cilj." Svako ima da crkne od svog degena, jedino ćeš ti, umesto jednom da trzneš nogom, motati još par kilometara. :lol:
Bitan element je put kojim se stize do cilja, tj. do smrti. Treba da se stigne u najboljem mogucem stanju, kako duhovnom, tako i fizickom.
Quote from: Cornelius on 13-10-2009, 13:01:07
Bitan element je put kojim se stize do cilja, tj. do smrti. Treba da se stigne u najboljem mogucem stanju, kako duhovnom, tako i fizickom.
što, da neće možda ti izlažu leš u nekom mauzoleju il, daleko bilo, muzeju?
Ne, Ghoule. Nije svima cilj da budu estradne zvezde.
pa zato i pitam: šta će ti očuvan leš na kraju balade?
na isto mesto ide kao i onaj dežmekasti, od mesa podbuli...
Ghoule, ko zna znace, ko ne zna neznace.
opa, ti imaš rezervisano kod svetog petra: ono, kao, vaskrsenje u puti i tako to?
he he he... vi hrišćani ste neiscrpan izvor smeha!
Quote from: Ghoul on 13-10-2009, 15:19:21
he he he... vi hrišćani ste neiscrpan izvor smeha!
Trudimo se da vama, satanistima, bar malcice olaksamo bolove zbog svakodnevno stisnutih vilica.