Na jednom forumu gdje sam moderator, kolega je postovao ovu pricu koju je nasao na netu. Meni je jedna od boljih koje sam procitao, onako od ljudi koji nisu profesionalni pisci.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi256.photobucket.com%2Falbums%2Fhh163%2FAllan-Poe%2F1235707811279.jpg&hash=69711d678571ff75e75235b4570f7f8b700e9a14)
A, ovo si sigurno ti napisao ali te sramota da kažeš pa otud ovolike izmišljotine. :lol: :lol: Nema problema, ko od nas nikada nije tako nešto uradio neka se prvi baci kamenom.
Što se priče tiče, engleski nije baš najsolidniji, gramatički gledano, a i čudno brkanje vremena u segmentima malo smeta tonu. Zaplet/ rasplet je dosta predvidiv, ali priča je kratka pa to i nije toliko strašno. Ponavljanje slične rečenične strukture na kraju svakog segmenta je kao ideja na mestu jer priči daje određenu patinu mitološko-bajkovite provinijencije, ali dosta treba da se poradi na izražavanju, pogotovo jer su neki delovi prepričani.
Priča izgleda kao rock "poezija" iz sedamdesetih: repetitivna i patetična. Pisac je mogao sve da kaže kraće i nama, a posebno onom ribonu iz teksta.
O ljubavnoj patnji je mno bolje rekao nepoznati autor sa naših teritorija:
Čuo Mujo da je Hasu u šumi silovao medved, pa otišao da ga poseti. Nadje on Hasu kako leži u krevetu na stomaku, pa ga zapita:
- Boli li te, Haso?
- A, kako ne bi boljelo? Evo, već treći dan, a medjed niti piši, niti mi se javlja.
Koliko sam ja skontao, to je pisao neko za sastav u skoli cini mi se. Mada, pitacu kolegu odakle je skinuo, pa cu postovati link. Engleski je los, to sve stoji, ali mi se ideja dosta svidela. Narocito kraj. Na stranu sto je to ljubavna prica - ono sto ja volim jeste nagli prekoret, kraj kakav nisam bas ocekivao.
Potpuno ću se složiti sa Mehom. Engleski je loš, a priča patetična. Nju, na ovaj ili onaj način, doživi svaki muškarac koji se zajebe i zaljubi, pomalo, u "najbolju drugaricu".
Evo jedne sa drugog sajta:
Sjedila sam u čekaonici kod zubara i primijetila diplomu zubara čije ime i prezime mi je bilo jako poznato: kad je nekad davno došao u naš razred - odmah sam bila zaljubljena u njega.
Međutim, kad je ušao u ordinaciju, to nije bio on, već neki sijedi djedica, izboranog lica, s debelim naočalama. Ipak, kad sam sjela na stolicu, nisam mogla izdržati i upitala sam ga:
"Jeste Vi išli u V. gimnaziju?"
Rekao je: "Da, maturirao sam 1974.godine. Otkud znate?"
"Pa bili ste u mom razredu!", odgovorila sam ushićeno.
I onda je ta odvratna, sijeda, ćorava, izborana pederčina rekla:
"A šta ste predavali?"
I to se događa, ali sam se, bar, nasmejao.
I ta prica ima fin kraj ;)