Okej ljudi, posle Porno bande evo ga još jedan što stvarno valja. Sad se vratih sa novinarske. Bili Krip i Kunc, pa ćemo moći lepo da se raspričamo.
Reč je o vrhunskoj kinematografiji. Pripremiću detaljan referat.
Bilo je okej.
Evo mojih detaljnijih utisaka
http://dobanevinosti.blogspot.com/2009/03/beogradski-fantom.html
već mi cure bale.
kako izgleda, ova godina biće GODINA RASPLETA! :!:
Nego šta nego godina raspleta.
BEOGRAD, 24. marta 2009. (Beta) - Film Jovana Todorovića "Beogradski fantom", koji je tri godine proveo u produkciji i postprodukciji, danas je s velikim uspehom predstavljen novinarima u Beogradu, i oni su ga nagradili burnim aplauzem. "Beogradskog fantoma", istinitu priču o čoveku koji je 1979. godine na trgu Slavija pravio vratolomije u belom "poršeu", izluđujući beogradsku policiju, podržao je evropski filmski fond "Eurimaž"; film če imati domaču premijeru 29. marta u Sava centru, a u srpske bioskope ući će 2. aprila - sa četiri kopije. Ova srpsko-madjarsko-bugarska koprodukcija koštala je 750.000 evra, pri čemu je srpski deo iznosio 250.000 evra. Na projekciji je puštena međunarodna verzija filma, sa engleskim natpisima, jer autori nemaju dovoljno novca za izradu srpskih kopija. Kako je Todorović rekao na konferenciji za novinare, finansijska konstrukcija za postprodukciju filma - koja obuhvata pored ostalog verno rekonstruisanje izgleda Slavije iz 1979. godine - još nije završena, a ona uključuje i izradu kopija. "Nismo isplatili zvuk i kompjutersku animaciju (CGI)", rekao je režiser. "Nadamo se pomoći Ministarstva kulture". U scenama jurnjave na Slaviji vidi se istoimeni bioskop koji je u međuvremenu srušen i na čijem se mestu nalazi parking. "Beogradski fantom" ima dokumentarno igranu strukturu, i na ekran su dovedeni živi svedoci vratolomija Vlade Velisavljevića koji je u "poršeu-targi 911-f" - jedinom te vrste u tadašnjem Beogradu - sluđivao policiju Titove Jugoslavije, uveseljavajući građane koji su masovno dolazili na Slaviju da bi to gledali. Koscenarista Bogdan Petković je ocenio da "svaka druga dramska struktura ne bi bila tako zanimljiva kao ona koja se stvarno desila" i dodao da je "priča vrlo filmična" da predstavlja mit i urbanu legendu i da sadrži scene jurnjave kolima, "što je izazov za snimanje". "Fantoma" igra Milutin Milošević, tumač glavne uloge u filmu "Sveti Georgije ubiva aždahu" Srđana Dragojevića. Dok mu je u "Svetom Georgiju" glas zamenjen glasom drugog glumca, u "Fantomu" doslovno ne progovara ni reč. "Za scenario kakav jeste čuo sam kad sam dobio ulogu", rekao je Milošević. "Onda sam shvatio da sam dobio glavnu ulogu, i da taj karakter nema nijednu rečenicu - sve se svodi na gestove, na izraze lica. Karakter sam gradio kroz razgovore sa akterima događaja." Jovan Todorović je potvrdio novinarima da je nema uloga nameravana od samog početka, u skladu sa reputacijom Velisavljevića kao "Fantoma", a Milošević je rekao agenciji Beta da ga privlače uloge gde nema mnogo dijaloga. "To je radikalno i veliki je izazov. Predstavlja osveženje", dodao je. Todorović je rekao Beti da je Miloševićev glas u "Svetom Georgiju" zamenjen glasom Radoslava Milenkovi'a, glumca koji u "Beogradskom fantomu" igra "Fantomovog" glavnog progonitelja, inspektora Maksića. Maksić je kao i Vlada Velisavljević kasnije preminuo. Kao živi svedoci i glumljeni likovi, u filmu se pojavljuju novinar Marko Janković - kojeg je Velisavljević zvao na Studio B da najavljuje svoje "tačke" - zatim fotograf Ilija Bogdanović, koji je uslikao "Fantomovo" lice, kao i još jedan ljuti "Fantomov" progonitelj, policajac Dušan Živković Fanđo, kojeg igra Marko Živić. Kako je Todorovich rekao, šezdesetak odsto policajaca - svedoka dešavanja u vezi sa "Fantomom" pristalo je da bude intervjuisano, a najteže je bilo pridobiti Živkovića, koji je, kao i Velisavljević, vozio dobra kola i - prema rečima glumca Andreja Šepetkovskog - važio za šmekera među policajcima. Film rekonstruiše okolnosti hvatanja Velisavljevića, dan uoči povratka Josipa Broza Tita sa Samita nesvrstanih u Havani, a kako je izjavio koscenarista Bogdan Petković, ni bivši ministar policije Dušan Mihajlović nije mogao, za potrebe filma, da pronađe Velisavljevićev dosije, koji je ubrzo posle puštanja iz zatvora poginuo u saobraćajnoj nesreći. Film demantuje čuvenu urbanu legendu da je Velisavljevich ukrao "poršea" od Gorana Bregovića, a prava žrtva krađe - srpski gastarbajter u Nemačkoj - prijatelj je porodice Jovana Todorovića. "Bio je osiguran u Nemačkoj, i krađu je dobro naplatio. Kupio je još nekoliko 'poršea'", rekao je Todorović.
Doduše Fantom se ne zove Velisavljević...
Quote from: "crippled_avenger"Doduše Fantom se ne zove Velisavljević...
Možda je mislio na Ivana?
E, ovo je stvarno da se uhvatim za usi i da igram. :x
Mea culpa. xfoht xheks
Indikativno je da između frojdističke omaške sa Mirkom Vasiljević, i one sa Ivanom Velisavljevićem, taurus bira ŽiKKKu.
ŽiKKKa's Most Wanted! xbigok
http://dobanevinosti.blogspot.com/2009/03/fantom-rasprodat.html
ФЕНОМЕНИ
Касно је за хероје
Време ће показати да ли су ,,Милош Бранковић" Небојше Радосављевића и скорашњи ,,Живот и смрт порно банде" еnfant terriblea Младена Ђорђевића само инциденти, или пак заиста нова струја бескомпромисних ,,деришта" чија се остварења по својим мрачним поетикама диференцирају у односу на препознатљиве и светски награђиване домаће ауторе
Српска доку-фикција: сцена из филма ,,Београдски фантом" ЈованаЂорђевића Интригантан социокултуролошки контекст српске престонице значајно боји рецепцију нове биоскопске премијере домаћег филма ,,Београдски фантом", дебитанта Јована Ђорђевића. Са једне стране – недавни стварни трагични догађај у коме полицајац убија младића који возилом пролази на црвено светло и не зауставља се, а са друге стране – поновна евалуација и уметничкокритичка рецепција лика и дела Јосипа Броза у актуелној поставци ,,Ефекат Тито: Харизма као политичка легитимација" у Музеју историје Југославије.
Заснован на истинитим догађајима из 1979, десетодневним егзибицијама лудих вожњи украденим белим ,,поршеом", које би се у светлу савремене уметничке праксе могле сврстати у серију перформанса, ,,Београдски фантом" представља, у оквирима савременог српског филма (од 2000. до данас) својеврстан жанровски искорак у тзв. доку-фикцију, играни филм са елементима документаризма. Влада Васиљевић, алиас Фантом, београдски мангуп, шмекер, издвојио се као идеална урбана фигура за колективну пројекцију жудње за слободом, индивидуализмом (насупрот колективизму ју-социјализма) испитивање граница ауторитета (наметнутог системом државног апарата и полиције) и, коначно, за ривализацију са ибер-фигуром Јосипа Броза.
Те јесени 1979. будући на Самиту несврстаних у Хавани, Броз је симболички одсутан Отац-Бог, божанство пред колапсом – умреће наредне године и означити почетак краја југословенског сна. Фантом је млади бунтовни Син који руши поредак. И док култна ,,Земљо моја" у интерпретацији Исмете Крвавац (,,И док ја нисам ту, покрај ње, да скупа предамо се сну...") прати уводне кадрове филма, разара се идеја нације и земље, насупрот митологизацији Града, декаденције, харизме и стила, оличеног у типично романтичарско-трагичном хероју, Фантому. Неухватљивом, што израња као фантазам, приказа, готово халуцинација - не као сан-идеализација већ као сан-симптом, симптом опресије. Немуштост протагонисте (Фантом у тумачењу младог Милутина Милошевића) његова невербална комуникација са грађанима, спектакуларне вожње и бекства од београдске полиције, амбивалентна позиција преступника-хероја, класификују га у мит, који са савременим младим гледаоцем резонира чак и кроз стилизацију рањивог, сањалачког и усамљеног емоклинца.
По акцентовању изразитог индивидуализма протагонисте, ,,Београдски фантом" Јована Ђорђевића заузеће посебно место у савременој домаћој кинематографији, која је доскора била на умору а данас волшебно васкрсава израњањем неколицине српских movie-brats (,,филмска деришта" је етикета која је обележила америчке синеасте седамдесетих – Спилберг, Скорсезе, Копола, Лукас). Време ће показати да ли су ,,Милош Бранковић" Небојше Радосављевића и скорашњи ,,Живот и смрт порно банде" еnfant terriblea Младена Ђорђевића само инциденти, или пак заиста нова струја бескомпромисних ,,деришта" чија се остварења по својим мрачним поетикама диференцирају у односу на препознатљиви и светски награђивани оквир – поглавито опус Срдана Голубовића (,,Апсолутних сто", ,,Клопка"), Олега Новковића (,,Нормални људи", ,,Сутра ујутру") Стефана Арсенијевића (,,Љубав и други злочини") као и на дебитанте Ивана Живковића (,,Хадерсфилд") и Дарка Лунгулова (,,Тамо и овде") који доносе снажне рефлексије на савремени транзициони тренутак са елементима социјалне драме.
Исти контекст али кроз комично-пародични дискурс третирају и Раша Андрић (,,Муње!", ,,Кад порастем бићу Кенгур") и Мирослав Момчиловић (,,Седам и по") док потпуно апартно стоји суптилни и херметични филмски рукопис једине српско-црногорске редитељке дугометражних филмова Марије Перовић (,,Опет пакујемо мајмуне", ,,Гледај ме") или пак андерграунд крипто-поетика авангардног Милутина Петровића (,,Земља љубави, истине и слободе", ,,Југ-Југоисток"). Посебно се издваја и жанр-експериментатор Дејан Зечевић (са слешер хорором ,,ТТ синдром", треш комедијом ,,Мала ноћна музика" и озбиљним политичким трилером ,,Четврти човек") који управо кроз жанр и артфицијелност рефлектује хистеричан послератни тренутак, што кроз призму тинејџпопулације чини и крос-жанровски оријентисан Стеван Филиповић (,,Шејтанов ратник"). У овој декади је, рецимо, перјаница младог српског филма, Срђан Драгојевић, након такође транзиционог контекста испостављеног кроз породичну и тинејџ романтичну комедију ,,Анђели 2" заузео позицију ретро-стилизације са ,,Светим Георгијем". Но, поменута тројка (Јован Ђорђевић, Небојша Радосављевић и Младен Ђорђевић) понајвише доноси референце на црни талас као најрелевантнију уметничку рефлексију епохе шездесетих и седамдесетих и издваја се у односу на поменути мејнстрим младе српске кинематографије снажним метафилмским регистром. ,,Београдски фантом" отвара простор многих критичких читања а његов истовремено и провокативни и носталгични и духовити рукопис издваја га из окова натуралистичко-реалистичких интервенција наметнутих постмилошевићевским тренутком.
Весна Перић
[објављено: 28/03/2009]
Marko Živić uoči premijere filma ,,Beogradski fantom"
Kako sam jurcao za Fantomom
Film ,,Beogradski fantom" Bogdana Petrovića i Jovana Todorovića premijerno će biti prikazan večeras u Sava centru. Ovaj igrano-dokumentarni film snimljen je po istinitom događaju i prati priču o Vladi Vasiljeviću, heroju beogradskih ulica koji je tokom komunističkog režima prkosio policiji te zabavljao prisutne vožnjama u ukradenom poršeu. Marko Živić igra Fanđa, policijskog inspektora koji u filmu juri Fantoma, a za ,,Blic" kaže da mu je drago što je film konačno u bioskopima i otkriva šta mu je pravi inspektor Fanđo zamerio na snimanju...
U filmskoj rekonstrukciji istinite priče, osim glumaca Milutina Miloševića (Fantom), Marka Živića (Fanđo), Nade Macanković (Đina), Radoslava Milenkovića (Inspektor Maksić)... u dokumentarnom delu filma pojavljuju se neki od ključnih likova priče – Ivko Plećević, teniser koji priča kako mu je Vlada ukrao poršea, Fanđo, inspektor koji je jurio Fantoma po našim ulicama, zatim fotograf Ilija Bogdanović koji je uspeo da uslika Vladu, te brojni policajci, novinari, očevici...
– Meni je mnogo drago što je ovaj film izašao. Tu se pojavila jedna nova filmska ekipa, mlada i perspektivna. Ekipa kojoj je pošlo za rukom da napravi jedan veoma važan film za našu kinematografiju. Ovako nešto kao što je film ,,Beogradski fantom" zaista do sada nismo imali priliku da vidimo kod nas, sa našim glumcima, sa našom istinitom pričom – priča Marko Živić,
– Ljudi će u ovom filmu prepoznati jedno vreme koje je daleko, daleko iza nas. Tada se mislilo da živimo u ružnom vremenu, a kada pogledamo ovaj film, mi zapravo shvatimo koliko je to vreme tada bilo lepo i bezbrižno, a koliko je vreme u kojem sada živimo ružno – kaže Živić, i objašnjava značaj Vladinog poteza u to vreme 1979, za vreme Titovog režima u kome je potez Fantoma bio ništa drugo do prkos.
– Tada vam je to bilo kao kad bi danas u Srbiju došao Barak Obama, ukrao auto ,,jugo" i jurcao našim glavnim gradom – kaže poznati glumac kroz smeh i otkriva kakav je Fanđo.
– Fanđo je bio glavni koji je učestvovao u hvatanju Fantoma. On je zapravo čovek s ulice, sa gradske kaldrme, koji je spletom okolnosti postao policajac. I to kakav! Veoma predan svom poslu, odgovoran, jedan od najboljih – objašnjava Živić, i dodaje:
– Tada je naša policija raspolagala samo ,,kečevima". Te ,,zastave" svakako nisu mogle da se nose sa jednim poršeom. Onda je policija dala zadatak Fanđu da ga juri, a on je tada vozio jedan veoma moćni ford, auto koji je po mogućnostima i mogao da parira poršeu – kaže popularni glumac koji je tokom snimanja sarađivao s pravim inspektorom Fanđom, koji se ujedno i pojavljuje u dokumentarnom delu filma.
– On je sada u penziji. Pristao je da sarađuje na filmu, da se pojavi, da ispriča svoju priču. Ipak je on jedan od ključnih ljudi. Bio je odličan vozač, tako je dobio nadimak – po kultnom vozaču. Tokom snimanja, pošto je gledao probe, rekao mi je: ,,Sve je u redu, samo imaš loše pantalone. Ja takve nisam nosio." – otkriva Živić kroz smeh, i objašnjava zašto je ova uloga bila veliki izazov za njega.
– Drugačije je kada vidiš i upoznaš lik kojeg treba da glumiš i kada imaš najbolju kritiku. Njega samog. Veoma specifično. On i ja imamo dve dodirne tačke – priča Marko, i navodi da mu se snimanjem ovog filma ostvario jedan dečački san.
– Dok sam vozio ford nisam imao kaskadera. I tada mi se ostvario san. Ulice su bile zatvorene. Ja u dobrom automobilu, koji nije moj. Znači smem da ga slupam! I smem da vozim i divljam kao lud. Pa... to je bilo fenomenalno iskustvo. Osim toga, naučio sam da vozim sa zadnjom vučom – priča Marko oduševljeno, i ističe da je pre snimanja filma bio upoznat sa pričom o beogradskom Fantomu, Vladi Vasiljeviću.
– Ja sam tada bio mali. Imao sam sedam godina. Živeo sam u Kruševcu. I zamislite, tada, u to vreme, kada nije postojao ni internet, ni mobilni telefoni... ta priča je ,,doputovala" do dvesta kilometara udaljenog Kruševca. Pričala se od usta do usta. Svi su znali da jedan dečko ukrao belog poršea, da ga već danima vozi po beogradskim ulicama, da ga juri policija i da ne mogu da ga uhvate, da se on čak javlja u radio-stanicu i najavljuje svoje vožnje. I svi su ga voleli – priča Marko, i navodi da je Vlada bio heroj tog vremena.
– Za to vreme, kada je on ukrao taj porše, Tito je bio na Kubi. Njemu je policija, da bi ga uhvatila, posle deset dana vožnje, postavila zamku s autobusima. On se slupao, izašao iz kola, a narod, masa ga je sačuvala. Kada je izašao iz kola, ljudi su se skupili, nisu dali policiji da prođe, i on im je pobegao. Eto, toliko su ga voleli! – kaže Marko, i navodi da je Vlada, pošto je uhapšen nakon što ga je ocinkario poznanik, poginuo pod čudnim okolnostima.
– I posle toga se pitam da li smo mi kao narod zaista krivi za takav režim i sistem ili jednostavno nemamo izbora? – kaže Marko Živić, i za kraj razgovora poručuje: ,,Fanđo vas čeka u bioskopima, a Marko Živić u pozorištima!"
dobar je fantom, u smislu zabavnog gledalackog iskustva, mada nisam bas siguran da li da ga merim arshinima za dokumentarce, igrane filmove ili tv emisije.
FILM svakako nije, ali ima pojedine scene koje izgledaju kao da su iz nekog opakog filma.
sve u svemu, fina trojka.
elaboriracu kasnije.
Izveštaj sa premijere
http://www.popboks.com/vest.php?ID=9864
Kritika
http://www.popboks.com/tekst.php?ID=7259
Kritika je na mestu. Ako bismo Fantoma merili gledalackim arsinima, u smislu cistokrvnog bioskopskog filma, ovo je deset k'o vrata. Ali, ako se upustimo u akademske rasprave i pozabavimo se zanrom, to je vec neka druga prica. Mislim da je osmica realni skor kad se sve to ima u vidu.
Kako god, ovo je film koji moze da se voli, i da se gleda vise puta.
Ja to već intenzivno radim. Volim ga i gledam više puta. :D
odlican je flm,gledacu ga opet! :!:
sve dok ne očekujete FILM, u redu je.
i dok se ne primate previše na hajp.
ovo je jedna explozivnija varijanta KULTURNOG NOKAUTA sa većim budgetom za igrane deonice.
sad očekujemo UTISAK NEDELJE: THE MOVIE!
Duda je napisala kritiku u Politici u kojoj na mnogim mestima direktno citira stvari napisane u mom komentaru na Dobu. :)
Vladan hits hard!
http://www.e-novine.com/sr/kultura/clanak.php?id=24455
ghoul je objasnio:
http://ljudska_splacina.com/2009/03/beogradski-fantom.html
Meni Fanđo nije ličio na pozitivca. Prvo Fantom koji vozi bolja kola od njega. Po Fanđovom ponašanju, rekao bih da je u poteru uneo i lične motive. Onda famozni metak koji je ispalio u zadnje staklo razlupanog poršea. (pri čemu Fanđo nikad nije priznao da je pucao, ali jesu njegovi drugari iz panduracije). Pa implicitno uklanjanje tragova Fanđove pizdarije uz pomoć aparata za gašenje požara. I posle svega toga - pesnica prilikom hapšenja. Moglo je i gore od toga, ali od narodnog heroja ne praviš žrtvu. Uz sve to, tu je i izjava pravog Fanđa da neke stvari "ne prašta". Nikakvo čudo što među kolegama nije bio previše omiljen.
Quote from: "taurus-jor"Meni Fanđo nije ličio na pozitivca.
Zasto bi ti licio? Kad nije.
Definicija da je BEOGRADSKI FANTOM kao KULTURNI NOKAUT THE MOVIE je pase na nivou vica (ova vrsta prijava je bila aktuelna pre nekoliko godina oko nekih drugih filmova), glupa na nivou konstatacije (iako u oba filma imamo talking heads svedočenja ljudi, ona nisu postavljena u sukob kroz montažne zahvate, niti ti ljudi jedni drugima išta prebacuju, niti ima značajnijih sukoba u njihovim stavovima, niti se stvara bilo kakva lažna slika kroz montažna rešenja što se često dešavalo u ovoj emisiji) i maliciozna (porediti delo koje je po svojoj formi film, igrano-dokumentarni što je samo po sebi legitimno i na liniji mnogih recentnih naslova kao što je recimo COCAINE COWBOYS sa televizijskom emisijom koja ide jednom u dve nedelje je poprilično zlobno).
Teza o tome da BEOGRADSKI FANTOM nije definitivni film o ovom slučaju sigurno stoji jer se taj slučaj može čitati iz više vizura, i uostalom ima tu još puno detalja koji mogu preokrenuti priču u nekim drugim pravcima, no treba videti i razne duže forme ovog filma koje su najavljene, pa videti koliko će stvari u njima biti iscrpljeno.
Ono što ovaj film čini jeste to da objašnjava priču iza Fantoma a da ga u tom procesu ne demistifikuje. I ja mislim da je to sjajno jer sam film kao eksces počinje da liči na Fantomove gestove od pre 30 godina. Oko ovog filma se već stvara fama koju čujem sa raznih strana i mislim da je to sjajno, i da tome svakako doprinosi to što je u ovoj formi on mogao da konstruiše Vladu Vasiljevića kao filmskog junaka, što u igranom filmu ne bi mogao, gde bi ipak morao da bude bliži istini i to bi ga demistifikovalo.
Ubeđen sam da bi najpogrešniji put bio da je snimljen full igrani film zato što bi taj igrani film u suštini pretvorio jedan kultni događaj u kulminaciju jedne druge potpuno drugačije, socijalno-kriminalno-policijske priče i potpuno bi bacio u zapećak ono po čemu je Vlada Vasiljević bio važan a to su Fantomove vožnje.
Priča o potpuno igranom filmu je stoga klopka u koju su mnogi neiskusno upali tumačeći FANTOMA, poneti emocijom kako bi bilo super da je ceo film od igranog materijala. Međutim, igrani film ima neke druge zakonitosti, to je whole other ballgame, naročito u žanrovskom kontekstu našeg filma u kome ovakve melvilleovske ili hillovske varijante prolaze samo kad su fundirane dokumentarnim materijalom, ali nisam siguran da bi kod nas mogao da komunicira igrani film u ovom stilu koji imaju igrani segmenti FANTOMA.
Isto tako primedba o tome da film nije napet jer znamo kraj, u slučaju celovečernjeg igranog filma može biti samo još produbljena što je već klasični problem filmova snimljenih po poznatim istinitim pričama. U tom smislu BEOGRADSKI FANTOM je uspeo da uvođenjem nove forme prevaziđe to ograničenje.
Meni lično, to što znam kraj, i što znam i više o slučaju nego što film govori, nije smetalo. Meni je ovo bilo kao da gledam HAMLETa, ili neki klasični tekst gde znam kraj i kako sve ide ali uživam u onome što nudi data interpretacija.
Što se mene tiče, sa BANDOM i FANTOMOM podignuta je letvica, i sada ćemo videti kolika je realna snaga svežih autora u našoj kinematografiji. Do prošle godine, bilo je dovoljno snimiti nešto iole novo. Posle ova dva filma, postaje važno i kakvo je to novo što je snimljeno i mislim da je to važan korak za našu scenu.
Isto tako, mislim da je ovaj film ne samo pomerio neke stvari na nivou inscenacije, što je očigledno, nego je po meni pomerio neke stvari i na nivou montaže. Ovo je prvi srpski film u kome nema onih tipičnih blam-scena koje redovno ostaju čak i u najozbiljnijim filmovima naše kinematografije. U tom domenu elegancije, zaista nema mu ravnog kod nas.
A evo i malo poslastica o Dudinom ripovanju Doba...
Duda, danas pokazuje svoje pravo lice carsploitation freaka koje je dugo krila iza krinke selektora palićkog festivala:
... Оно што заиста јесте ново и освежавајуће односи се на овдашњи филмски микропростор, на домаћи – српски филм. Не памтим да сам у српском (и југословенском) филму до сада видела тако врсно снимљене сцене потера аутомобилима, јурњаве, карамбола, аутомобилских ,,двобоја", и то ни мање ни више него ,,поршеа 911", омиљеног возила многих филмских јунака, и ,,форда гранаде" у којем су у акције иначе кретали полицајци из британских серијала...
Dok smo mi 5. marta mislili da smo najveći carsploitation freakovi:
Uostalom, ne samo što je Beogradski Fantom vozio često snimani Porsche 911, omiljeno vozilo mnogih filmskih junaka, nego ga je i policajac Fanđu jurio u Fordu Granadi, omiljenom vozilu britanskih policajaca iz serija SWEENEY i PROFESSIONALS.
Duda danas kaže:
...О том, за народну милицију (приказани су, такође неуобичајено за домаћи филм, како достојанствено, професионално и у складу са тадашњим техничким условима обављају свој посао) ...
Na blogu 24. marta piše:
Međutim, kad je reč o glumcima, svi oni su uspeli da odbrane svoje karaktere i ovo je jedan od retkih naših filmova u kojima je policija pre svega kvalitetno i osmišljeno prikazana, njeni pripadnici imaju dostojanstvo i profesionalni pristup, i nimalo ne liče na karikaturalne pandure iz većine naših filmova za koje su policija, škola i žurke još uvek nerešiva enigma kada treba da se snime.
:D
Quote from: "taurus-jor"Meni Fanđo nije ličio na pozitivca.
nisam ni rekao da je pozitivac, ali skoro da jeste:
"(skoro-uvlakački odnos prema policiji) je najočigledniji kroz vrlo prijatno ofarban lik inspektora fanđa, skoro pozitivca; kroz jedan jedini šamar koji 'fantom' dobije kada ga uhvate; i kroz tragičnu fantomovu sudbinu koju saznajemo samo preko natpisa na kraju, umesto preko slike, tj. filma."
prosto, mislim da bekgraund na kome se fantom javlja, a koji je suštinski za tu priču - ili barem za to kako je film postavljen (jer pravi vlada v. je možda bio samo neki mangup i zgubidan i bolid koji niej imao nikakve subverzivne svesti...) - u filmu nije ni skiciran, a svakako nije dobro prikazan.
tito je kao neki cool dude koji ide po svetu gde ga svi vole, a policija je skup smešno obučenih klovnova u smešnim automobilima koje vode dobronamerni, fini pajkani... ukratko, kao u mikijevom zabavniku.
lepo je to, na tom prostom nivou, ali fali nešto više, jače, dublje, crnje, gorče, što je taj režim činilo gnusnim (i istovremeno omiljenim kod mnogog prostog sveta!), a što nam film ne prikazuje.
...i Popboks ponudio intervju sa Jovanom Todorovićem,,,
http://www.popboks.com/tekst.php?ID=7264
@ghoul
pazi, ja mogu da shvatim da je iz tvoje vizure film suviše lokalan jer računa sa zajedničkim kulturnim zaleđem gledalaca, tj. da makar dele nekakvo znanje o atmosferi u sfrj društvu s kraja '70ih, međutim, filmskim načinima "precizno" prikazivanje policije i političkog sistema tog vremena da bi se zasnovala mogućnost jedne od glavnih interpretacija fantoma kao "antikomunističkog fenomena" je, čini mi se, unapred osuđeno na bespotrebnu ideologizaciju iz neke nazovi "građanske" perspektive a, sa druge strane, ne vidim kako bi te stvari mogle filmski da se kažu u malo vremena i za malo para.
ako bi tadašnju društvenu atmosferu ilustrovao time što npr. milicajac cima čoveka na ulici bez potrebe, ili urednik novinaru edituje "politički nepodoban" tekst ili na bilo koji način koji može u relativno kratkom filmskom vremenu da prikaže gledaocu stanje u jednom vremenski (za strance i prostorno) udaljenom društvu to bi opet bilo suviše uprošćeno. možemo sad da prigovaramo todoroviću što nije našao rediteljski originalan način da u par scena ilustruje taj sistem i društveno stanje ali mislim da je to traženje dlake u jajetu. natuknice date na početku, pa svedočenja onog matorog "disidenta" i npr. ona scena na slaviji kada prve (ili druge?) noći inspektor prilazi trojici nevinih posmatrača sa stavom "druže raziđi se" su, po mom mišljenju, sasvim dovoljni za potrebe priče.
nekim mojim prijateljima levičarima smeta i toliko guranje priče na antikomunističku stranu a i ja sam sklon tome da fantoma pre svega sagledavam kao individualistički, pa zatim i opšte antisistemski fenomen, tako da blagonaklonim tumačenjem filma dolazim do toga da je todorović pružio ideološki uravnotežen prikaz. karikaturalni prikaz policije je kao takav utemeljen u samom mitu o fantomu jer je on, zapravo, učinio da oni izgledaju smešni. to što ti oni izgledaju smešni je proizvod priče o fantomu a ne kostimografije, šminke, frizure ili likova glumaca koji igraju te policajce. uz to ne vidim na koji je način fanđo prikazan kao pozitivac.
što se tiče filma, moje glavne zamerke su bile 1.) kasting odnosno, konkretno, izbor milutina miloševića za glavnog glumca i 2.) muzika.
1.) vlada vasiljević je po svemu što znam upravo bio to što ti ghoule navodiš kao mogućnost i istovremeno otpisuješ etiketama poput "zgubidan", "mangup", "bolid", a što su zapravo termini koji uglavnom ilustruju odnos srpskog građanskog intelektualca prema tvrdim momcima sa ulice. dakle on nikako nije bio naizgled nesnađeni emo klinac nego lik koji je imao dosta mišićne mase i muda. dakle vrlo je verovatno da je čitav njegov trip bio klinačka želja za uzbuđenjem i slavom. znači poenta je da je čitava priča manje-više zasnovana na adrenalinu, testosteronu i ostalim hormonima a manje na nekim refleksijama.
s tim u vezi emo klinac kakav je milošević nema mesta u toj priči, na stranu to što je on glumački deo posla odradio dobro. međutim - i o tome sam pričao sa crippleom - kod nas nema mladog glumca koji ima fizičku konstituciju i stav za ulogu žestokog momka. pošto milošević ne govori u filmu, za njegovu ulogu je možda mogao biti angažovan i strani glumac ali i to opet diže cenu filma što je, znamo već, ozbiljan problem. povrh toga, mislim da je za eventualni uspeh filma u inostranstvu dobro to što je emo klinac junak priče u kojoj se zajebava nekakav sistem jer postoji veća ekipa ljudi koja bi pre mogla da se identifikuje s njim nego sa nekim holivudskim razbijačem.
kad smo već kod inostrane perspektive fantoma ja se plašim njegove "lokalnosti" ali u mnogo prozaičnijem smislu od ovoga koji je naveo ghoul. naime, kazivanje taksiste mladena majstorovića je ono što u dokumentarnom delu pa i u čitavom filmu predstavlja element ravnoteže i daje mu autentičnost, maltene "ulični kredibilitet" i duhoviti otklon. pošto je sve to zasnovano dosta na žargonu/slengu koji majstorović koristi i na tome da većina nas zna bar jednog matorca koji je to kao "stara kajla", ne znam koliko će to moći da prepoznaju strani gledaoci i s tim u vezi se plašim da će čitava dinamika filma biti izmenjena u njihovoj recepciji.
2.) što se tiče muzike, problem mi je bio što nije zasnovana više na nekom suvom funku koji ima energiju, čistu vožnju, koja bi glavnog junaka prikazala kao nekakvog rolling stonea koji prosto radi to što radi, bez ikakvih refleksija, sanjarenja, dakle bez ikakve "sugestivnosti", "atmosferičnosti" i "nakićenosti" koju ima ovaj score nemanje mos/šurovića. međutim, kad uzmem u obzir ton nametnut izborom glavnog glumca - uslovno rečeno "emo" ton - onda mi je ova muzika potpuno odgovarajuća i konzistentna.
dakle, dva glavna problema koja imam sa filmom su, prosto rečeno, stvari ukusa a tu se ne može biti u pravu ili u krivu u klasičnom smislu. zato je meni ovaj film dobar film i preporučio bih ga svima iako bih voleo da su neke stvari drugačije.
uz to, što se tiče nekih manjih problema u filmu - dakle mimo onoga što su ljudi prepoznali sadašnje govornice na slaviji, tramvaje ili tablu nbs za menjačnicu hotela slavija i sl. - problem mi je overacting borisa komnenovića, natpis "carrera" u onom krupnom kadru zadnjeg dela porschea pred poslednju vožnju (to bi lako moglo kompjuterski da se izmeni pred inostrano prikazivanje filma a mislim da bi trebalo jer se dosta insistira na priči "911 s targa") i naivnost one scene ispod brankovog mosta kada u rikverc pobegne između 2 policijska automobila. ali to su stvarno sitnice i mislim da je film vredan i da treba da budemo srećni što ga imamo. eto. :?:
pa dobro, LB, u suštini se slažemo, jer se i moj stav svodi na:
"zato je meni ovaj film dobar film i preporučio bih ga svima iako bih voleo da su neke stvari drugačije" i " mislim da je film vredan i da treba da budemo srećni što ga imamo".
ako ja možda zvučim kao da više potenciram kritikovanje a manje pohvale to je samo da ljudima malko ublažim očekivanja koja su neke kolege, bar za moj groš, pomalo prenaduvale.
film od mene ima trojku, lepu, finu trojčicu, i to je za srpske okvire, i za ovu vrstu filma, vrlo dobro.
fantom je "one of the good guys".
8)
Kada se govori o dobrim srpskim filmovima, a BEOGRADSKI FANTOM to svakako jeste, držim se sledećih principa:
"Propaganda mora biti planirana i izvedena od strane isključivo jednog aktera."
"Samo kredibilitet odlučuje da li će kroz propagandu da se laže ili govori istina."
"Propaganda mora da označava ljude i događaje jasnim frazama i sloganima."
"Propaganda mora da preusmeri agresiju prema tačno određenim metama mržnje."
"Upotrebiti negativnu propagandu, ako se pozitivna pokaže neuspešnom."
"Da bi bila prihvaćena, propaganda mora probuditi interes publike i mora se izvršavati kroz medije koji privlače pažnju."
"Propaganda mora da održi optimalni nivo anksioznosti kod publike."
Konačno sam se i setio gde je prvi put bila prijava da je nešto KULTURNI NOKAUT: THE MOVIE...
http://www.geocities.com/noptt2002/zedjkurir.htm
:D
Besmrtna mladost...
Inače, kako saznajem iz pouzdanih izvora, FANTOM je prevazišao sva očekivanja i do ponedeljka bi mogao da ima preko 10 000 gledlaca što je neviđen uspeh.
auuuu idemo
Krenulo je!
Remix pesme iz FANTOMA
http://dobanevinosti.blogspot.com/2009/04/fantomska-pesma.html
BEOGRADSKI FANTOM je na prvom mestu srpske top liste!
http://dobanevinosti.blogspot.com/2009/04/fantom-1.html
kolko je to u gledaocima?
3 989 za vikend, 9 971 ukupno
svaka čas.
misliš li da je realno očekivati da dospe do 100.000?
Ako i dalje bude imao samo 5 kopija, mislim da nije.
Neka inicijalna procena je bila 20 000, ali mislim da su je sad korigovali jer je ovo super rezultat koji je prevazišao sva očekivanja.
Ipak, to je mali film, koji se ipak još uvek preklapa sa GEORGIJEM koji je sila sa 22 kopije, a i sam se muči da izgura 120 000, on je na 94 000 trenutno. GEORGIJA će sigurno silovati da ima što više, kao što su 2006. gazili ŠEJTANA sa KARAULOM.
Ja mislim da bi neki rezultat kao ŠEJTANOV RATNIK, oko 30-40 000 bio ne samo dostižan, nego sjajan i potpuno neočekivan u našim uslovima!
Groovy klip iz FANTOMA
http://dobanevinosti.blogspot.com/2009/04/fantomski-video.html
MILUTIN MILOŠEVIĆ
Sa dve premijere u mesec dana, jedan je od najaktuelnijih mladih glumaca.
I pre likova Gavrila (Sveti Georgije ubiva aždahu) i Beogradskog fantoma, bio je vrlo markantan u predstavama "Velika bela zavera", "Plastelin", "Banat", "Trkač" i "Seks za početnike". Sada je i na "daskama" Crnogorskog narodnog pozorišta u Podgorici, u predstavi "Ko se boji Virdžinije Vulf".
U Beograd je došao iz Čačka, diplomirao je 2004. na FDU, uživa u vožnji biciklom i zvucima Bagija Veseltofta, Animal Collective, Röyksopp, The Faint i Franz Ferdinand. Ne razmišlja o slavi, posećuje izložbe i klubove, raduje se ulogama.
Prvo što si osetio u Beogradu?
- Bila je vrućina. Bilo je leto, 2000. godina, spremao sam prijemni za FDU i bilo je neopisivo toplo. Stvarno, prvo čega se setim kada je Beograd u pitanju, jeste topao vazduh.
Noću voliš da... ?
- Vozim bicikl, jer nema gužve i nije zagušljivo. Dosta i šetam, izlazim... Shvatio sam da noću treba da idem u klub na pola sata, da uradim to zašto sam došao i odem kući. Tako se intenzivira osećaj. Treba odlaziti kada je najlepše.
U Gavrilovoj koži... ?
- Sam se osećao dobro. On je ratnik, koji je nesretnim spletom okolnosti izgubio ruku. Tako sakat, jedino što smisleno vidi jeste smrt. Odustaje od života. S druge strane, ima devojku koju voli, ima ljubav koja mu postaje prepreka da okonča na lak način. Mislim da je iskustvo rada na ovom filmu bilo od velikog značaja za mene. Lik Gavrila je jedan od veoma dobro, neki kažu čak i najlepše, napisanih likova u našoj književnosti. Tokom ovako zahtevnog filma, upoznao sa svim izazovima koji čine realizaciju velikih projekata.
Urabane legende doživljavaš...?
- S poštovanjem! Divim se karakterima koji žive svoj život bez nekih socioloških ili kulturoloških ograničenja. Prepušteni su svom osećaju i slede ga bezuslovno. Oni su veoma dragoceni. Zato je za mene lik Fantoma bio veliki izazov, posebno zbog toga što u filmu glumim isključivo hodom, pogledom, nemam ni jednu rečenicu teksta. To me je podsetilo na neke japanske samurajske filmove.
Kakav je Vlada Vasiljević, poznatiji kao Beogradski fantom?
- On je isključivo "pozajmljivao" automobile, što je u to vreme bio oficijelni termin kriminalističke prakse. Oni tada nisu krali automobile, jer od njih nisu imali materijalne koristi, već praktične: odvezu se do nekog mesta i to je to. Neki su čak vraćali automobile s punim rezervoarom. On je pre svega bio strastveni ljubitelj automobila i vožnje; izuzetno dobro je vozio i nekako je logično što je poželeo da pozajmi porše, čim ga je ugledao. Osećao je strast prema tom automobilu, ali i prema tome što je policiji uspevao da izmiče iz noći u noć. A policija je tada bila stub režima. Odbacio je strah prema njima i prosto je uživao u vožnji. Titov odlazak na Kubu je samo kontekst, nije to baš direktan prkos režimu, jer bi on to učinio i deset dana ranije.
U filmovima te inspiriše... ?
- Istinitost, kada poverujem u to što neko radi, koliko god stilizovano bilo. Potrebno mi je i da priča ima neki "catch", neki trik. Recimo, nedavno sam gledao Vudi Alenov film iz '69. godine "Take the Money and Run". Dugo se nisam tako smejao. Teško je postići pogledati i pročitati sve što izlazi, nemoguće je stići sve to "iskonzumirati". Ali, lagano, ima vremena.
U filmu Srđana Dragojevića, nastalog po komadu Dušana Kovačevića "Sveti Georgije ubiva aždahu", glas Milutina Miloševića - zbog, kako je reditelj objasnio, "modernog prizvuka" - sinhronizovao je njegov stariji kolega Radoslav Milenković. Kuriozitet je da upravo lik koga (briljantno) Milenković tumači u filmu Jovana Todorovića "Beogradski fantom" - inspektor Maksić, jeste vođa ekipe koja pokušava da uhvati Fantoma koga (takođe briljantno) tumači Milutin Milošević.
Bez obzira što ga je kao Gavrila moguće samo videti, a u "Beogradskom fantomu" je dobio izuzetno zahtevan zadatak da jednu urbanu legendu oživi isključivo pogledom i pokretom, Milošević je ovim filmskim ostvarenjima, kao i brojnim uspešnim pozorišnim ulogama, već dokazao specifičnost svog talenta i pojave u grupi mlađih srpskih glumaca. Za njega, najbolje tek sledi - u to sam sigurna.
To je onaj što je slavan a "nem".
Quote from: "crippled_avenger"Ako i dalje bude imao samo 5 kopija, mislim da nije.
Neka inicijalna procena je bila 20 000, ali mislim da su je sad korigovali jer je ovo super rezultat koji je prevazišao sva očekivanja.
Ipak, to je mali film, koji se ipak još uvek preklapa sa GEORGIJEM koji je sila sa 22 kopije, a i sam se muči da izgura 120 000, on je na 94 000 trenutno. GEORGIJA će sigurno silovati da ima što više, kao što su 2006. gazili ŠEJTANA sa KARAULOM.
Ja mislim da bi neki rezultat kao ŠEJTANOV RATNIK, oko 30-40 000 bio ne samo dostižan, nego sjajan i potpuno neočekivan u našim uslovima!
Kakve su šanse za dodatne kopije?
Zaista ne znam šta je strategija. U svakom slučaju, ako imamo u vidu stepen prisustva AŽDAHE u bioskopima sada, pitanje je koliko bi imali prilike uopšte da se izbore za svoje mesto u salama. U svakom slučaju, siguran sam da ima ko u Tucku da misli o tome.
Jedan od najluđih komentara koji se ikada pojavio na Dobu, vezan je za Fantoma:
Anonymous has left a new comment on your post "BEOGRADSKI FANTOM":
a dje ima , mene to zanima jer mene to treba zamilio bih ili distributera ili bilo koga da mi se javi na rezmail@hotmail.com
bio sam u SKELI sa Vasom
voljeli smo ga bio je kralj u zatvor
Redzad Izmaili
17 065
Ono što naročito ohrabruje je to što film pokazuje porast od 5%!
u četvrtak, na novom radio beogradu, u emisiji specijalno nevaspitanje, polučasovni intervju sa rediteljem beogradskog fantoma jovanom todorovićem. gost u studiju biće kosta peševski, asistent na scenariju.
osim o beogradskom fantomu, pričaćemo i o automobilima, trkama i vožnjama u jugoslovenskom filmu.
četvrtak, 16. april
14.16h
www.noviradiobeograd.com
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F4.bp.blogspot.com%2F_pEfamUaFFX8%2FSeWsvN_8oHI%2FAAAAAAAAAQQ%2FypDuVAL5sZg%2Fs400%2Fspecijalno%2Bnevaspitanje%2Bpromo.JPG&hash=278ccda0dec1019b3ec73bc3278a916f13ae9dce)
Intervju koji je ŽiKKKa uradio sa Jovanom Todorovićem
http://dobanevinosti.blogspot.com/2009/04/fantomov-glas.html
Kao i uvek kad Novi srpski film krene dobro u bioskopima, Holivud odgovori ekranizacijom Alan Moorea. Na ŠEJTANA su udarili V FOR VENDETTAom a na FANTOMa, WATCHMENima.
Međutim, sad su se još pojavili i SLUMDOG i kreće Šopola sa RANJENIM ORLOM. To komplikuje celu priču...
Sinoć videh na Metropolisu da je Fantom prošle nedelje bio gledaniji od Aždahe.Dragojevićev revizionistički ispredak se ne nalazi ni u prvih pet.Koliko su to tačni podaci?
Ako je to istina, to me veoma raduje. :!:
U novom broju Yellow Caba BEOGRADSKI FANTOM je proglašen za film meseca, uz ocenu 4 od 5.
Bravo! Jesi ti pisao recenziju?
prema podacima FCS-a, koji nisu apdejtovani nedelju dana, dakle, zaključno sa 22.04.
ukupni skor izgleda ovako:
AŽDAJA - 105.886
FANTOM - 24.595 gledalaca
AŽDAHA je na 108 051
FANTOM je na 27 226
Nacuo sa da se na netu pojavio DVDrip BGD FANTOMA>>>>
jesje, već par dana.
Beh... ne postovah sto godina..
Elem, skinuh končano taj rip Fantoma, jer sam bijonju u rodneme selu omašio usled svakojakih ujdurmi.
Zaista pristojno ostvarenjce i premisa koja je mogla -i može- debelo da se izmuze. Očekivao sam više drame - što filmski što dokumentarno. Preporuka, svakako.
http://dobanevinosti.blogspot.com/2009/07/fantomski-dvd.html (http://dobanevinosti.blogspot.com/2009/07/fantomski-dvd.html)
http://dobanevinosti.blogspot.com/2009/07/fantom-je-na-ulicama.html (http://dobanevinosti.blogspot.com/2009/07/fantom-je-na-ulicama.html)
fantom je odavno na ulicama.
kod vašeg najbližeg snabdevača divxima.
na rapidšeru. itd.
Da, ali na DVDu imaju i izbačene scene, od kojih bi jedna rebalo da bude spektakularna scena Fantomove nesreće. Ne znam 100 % da li je na DVDu ali su mi ljudi pričali da je to bila jedna od najambicioznijih scena u filmu. U tom smislu ovo je jedno od retkih naših DVD izdanja koje nudi nešto više od filma.
pa koja je priča, zašto ta scena nije u filmu in the 1st place? to mi je baš falilo kad sam gledao.
Scvena nije u filmu zato što pokazuje da je Fantom ubijen. A to ipak nije dokazano, više je na nivou ubedljive teorije zavere.
...Kunac i ja smo pazarili po primerak BF DVD-a, i što se tiče izbačenih scena, jako mršavo: scena umiranja u bolnici (sa nedovršenim tonom), dvadesetak sekundi sa Vlalukinim kao nemim cinkaršem i nemi Fanđo u napušteniom automobilu (pola minute)...
Znaci nema scena nesrece. Dodjavola.
E, da. Tek iz Gingerovog posta dobio sam ključ za razumevanje uloge Miloša Vlalukina u Fantomu. Ima ga u tramvaju na par sekundi, i posle toga još samo jednom - u gomili na Slaviji, u scenama koje se tiču večeri kad je porše opalio u bus GSP-a. Njegov lik mi je potpuno "visio".
... dobro je, odmara od ZSa i bavi se svrsishodnijim pisanijama.
FANTOM će biti prikazan u Njujorku...
http://dobanevinosti.blogspot.com/2009/10/njujorski-fantom.html (http://dobanevinosti.blogspot.com/2009/10/njujorski-fantom.html)
,,Београдском фантому" награда фестивала ,,Готам"
Награда за најбољи документарац на фестивалу ,,Готам скрин" додељена ,,Београдском фантому". Документарно-играни филм Јована Тодоровића у Њујорку је најављен као ,,'Паклене улице' социјалистичке ере с краја 1970-их".
Документарно-играни филм ,,Београдски фантом" добио је награду у категорији најбољег документарца на фестивалу ,,Готам скрин" (Gotham Screen) у Њујорку, рекао је агенцији Бета режисер тог остварења Јован Тодоровић.
Fantom1.jpg
Приказивање на ,,Готаму" било је америчка премијера ,,Београдског фантома" и истовремено његово прво озбиљније представљање у иностранству.
Награда Тодоровићу истовремено је прво признање овом филму, који је током пролећа био хит у београдским биоскопима.
Награда за најбољи играни филм на ,,Готаму" припала је Марку Екс Григорофу за остварење "Salawati", наводи се на сајту овог фестивала који њујоршкој публици представља дугометражне, краткометражне и документарне филмове независних режисера - дебитаната из САД и мање познатих кинематографија.
Fantom-box.jpg
,,Београдски фантом", са Милутином Милошевићем, Марком Живићем и Радославом Миленковићем у главним улогама, разоткрива један од највећих митова савременог Београда - аутомобилске вратоломије Владе Васиљевића у украденом белом поршеу на Тргу Славија 1979. године.
На сајту ,,Готам скрина", ,,Београдски фантом" је најављен као "'Паклене улице' (Fast And Furious) социјалистичке ере с краја 1970-их, и један од најуспешнијих филмова српске кинематографије у последњих 10 година".
BEOGRADSKI FANTOM je uspeo da se izbori za OZBILJAN world sales...
http://dobanevinosti.blogspot.com/2009/12/fantom-ima-world-sales.html (http://dobanevinosti.blogspot.com/2009/12/fantom-ima-world-sales.html)
...a BF je kanda dočekao i svoj holivudski rip-off...
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Flookpic.com%2Fi%2F905%2FXxutyEJW.jpeg&hash=cb6465a905b1c31475f9ecfbfd0da16e41332211)
Phantom Racer (2009) (TV)
http://www.imdb.com/title/tt1320354/ (http://www.imdb.com/title/tt1320354/)
naravno, ništa se ne može porediti sa ovim.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi234.photobucket.com%2Falbums%2Fee305%2Fshozohirono%2F2161201020A.jpg&hash=73ab231446ea6078c281e2a02945c978e881fafa)
Jao da, mada ima ona neka scena seksa na nekom vodopadu beše?
Inače, najveći rip-off BEOGRADSKOG FANTOMA jeste film KRADLJIVCI PORŠEA, rimejk čuvenih KRADLJIVACA BICIKLA http://www.imdb.com/title/tt0093638/ (http://www.imdb.com/title/tt0093638/)
Quote from: crippled_avenger on 07-01-2010, 13:32:52
Jao da, mada ima ona neka scena seksa na nekom vodopadu beše?
ima ima nego šta. tu je lynch zapravo snimio mladu sherilyn. :evil:
...da ne zaboravimo, rip Sheenovog No Man's Land je Fast and Furious... tu spora ne može biti...
Pa da, ali NO MAN'S LAND govori o kradljivcima Poršea koje je krao i Vlada Vasiljević, te je shodno tome i preveden kod nas. U FASTu kradu neke druge marke...
...zbog, kako navode, intersovanja gledalaca BEOGRADSKI FANTOM još jedared na RTS1 - sutra (u subotu) u 17 časova...
mič dejvis (fantazija) plače na fejsbuku:
'was pretty disappointed by THE BELGRADE PHANTOM. The fact that I could have gone to a market screening of HOWL instead kind of adds salt to the wound.'
a ja ga tešim:
'You should've asked me... ;) Not every Serbian film is SERBIAN FILM! :) '