Aleksandar Radivojević, ko-scenarista Čarlstona za Ognjenku i scenarista željno čekanog Srpskog filma (trenutno u post-produkciji), ovih dana ponovo privlači pažnju javnosti. Povod je predstojeća premijera njegove diplomske predstave Samoudica, koja će se desiti 22. maja u "Ateljeu 212".
Ovaj komad u tri čina, sa zločestim podnaslovom "Mora samo da se umre", govori o mefistofelskom ispitivaču (igra ga Branislav Lečić) na "Bosanskoj Audiciji iz Pakla" (kako svoj komad Radivojević slikovito opisuje). Tri različite individue prijave se na polu-tajnu audiciju za "Veliki kulturno-umetnički projekat od nacionalne važnosti u dobrotvorne svrhe", ali kada dođu na izolovanu, zlokobnu lokaciju, tamo zatiču suočenje sa sopstvenim nedostacima i problemima koji su blisko povezani sa opštedruštvenim. Ekskluzivnim uvidom u tekst uverio sam se da se radi o britkoj i brutalno crnoj satiri sa jakim elementima groteske i horora, sa živahnim i sočnim dijalozima punim lucidnih i (za neke) uznemirujućih zapažanja o svetu u kome živimo.
U komadu se mogu naći skoro sve Radivojevićeve opsesije: ubistvo, samoubistvo, incest, nekrofilija, snaf, internet, igrani/dokumentarni film, duhovite igre rečima i satirično intonirana mizantropija. Kako to obično biva, gde je Radivojević, ni tabloidi nisu daleko, pa su tako i ovog puta neki senzacionalistički nastrojeni magazini ovu premijeru najavili naslovom "Lečić nagoni u smrt".
na mom blogu imate MNOGO opširniju najavu, sa odlomcima iz drame itd:
http://ljudska_splacina.com/2009/05/samoudica-by-aleksandar-radivojevic.html
QuoteObičan čovek ne veruje ni u šta. Nikad nije – nikad neće. A ne bi poverovao u život ni da se ovaj ofarba u zeleno, obori mu sestru na astal I jebe je oklagijom na šest različitih načina do nedelje, vičući: "Život je stigao ! Život je stigao!"
Kakav Blackadder flashback. :lol:
pa dobro, nije samo Blackadder...
Igra Hristina Popovic ? Opaka riba , znam je kad je dete rolerka bila '95 :)
Idem večeras na SAMOUDICU pa javljam kako je. Očekujem grindhouse teatar!
ja očekujem pozorište surovosti (c)!
gledam premijeru u petak pa javljam odma, i to objektivno (tj. ne sa acine tastature)!
Sinoć je Ghoul nedostajao kako bi dao svoj seal of approval. Nadam se da zbog Ghoulovog odsustva, glumci večeras na premijeri neće biti nesigurniji.
Dobro, i šta je bilo? Kaka je Samoudica?
Ja sam pristrasan tako da ćemo morati da sačekamo Ghoulov utisak o predstavi.
bez brige, nećete dugo čekati.
samo ja sam već sada pijan, tako da ne znam koliko će moj sud biti objektivan...
naravno, shalio sam se. to malo sto sam popio izvetrilo je do Bg-a.
pogledao sam dramu trezan i trezven, budan i sve sto treba.
dobro je to, za jednu pozorisnu predstavu. svakako treba pogledati.
Eh, sad Ghoule, samo "dobro". Hajde malo življe "saopšti istinu". xfuck5
Toliko čekamo da nam ti kao Acin hagiograf xremybdefinišeš liniju o SAMOUDICI, koja će kasnije naravno biti prihvaćena kao konvencionalni opis & tumačenje tog dela, i onda samo napišeš "dobro".
Glupo je da sutra studenti dođu na ispit, pita ih profesor "Samoudica, kolega?" a student kaže, "Ognjanović kaže, dobro." :(
Mora tu da bude još nešto kako bi se linija dosledno interpretirala.
Quote from: Ghoul on 23-05-2009, 02:00:26
dobro je to, za jednu pozorisnu predstavu. svakako treba pogledati.
rekao si da neces sa Acine tastature...zelimo rivju sa Clark Nove ili Martinelija. :evil:
elaboriraću na blogu, kad se vratim domu. zaista ne mogu ozbiljne stvari da pišem s tuđih tipkala. a nemam ni vremena sada.
Meni se čini da se Ghoulu nije dopala predstava pa sad pokušava da smisli kako to da spinuje. Da na kraju ispadne da mu se ipak dopala. :?
ja bih rekao da dimbo nema muda da prizna kako se NJEMU nije dopala, pa sad čeka na mene da to prvi kažem...
Ovo je najklasičniji pristup, negiranje plus kontraoptužba.
No, to ništa ne umanjuje uživanje u Ghoulovom grčenju da smisli zašto mu se predstava dopala. :D Siroti Ghoul.
Ja sam inače "smislio" zašto mi se predstava sviđa ali to još neću da napišem ovde na forumu da ne bi Ghoul mogao da kaže "E, baš zato se i meni sviđa!" :D Iako, kako Ghoul kaže možda nemam muda kao on, za razliku od njega imam mozak koji mi je omogućio da uživam u SAMOUDICI :D
a ko kaže da ja nisam uživao? sad dimbo bolje do mene zna...
moj savršeno irelevantan sud o SAMOUDICI, sa slikama itd:
http://ljudska_splacina.com/2009/05/samoudica-urlikanje.html
Mozda je irelevantno, ali reci mu da promijeni ovo "video" u "vidio", ako zeli da u cijelosti bude autenticna bosanshtina;
u pitanju je II chin(-chin):
KOLJA:
Ne, no sam od nekoga video (u "vidio"). Što drugo nego sam smislio. Nije ti Kolja spiker, pa da čita tuđe tekstove. Sve što ćeš od mene čut' od mene je I došlo.
ma dobro, šta god da piše na artiji, sve je doglumca.
recimo, desilo se na premijeri - od onoga što je čak i moje gluve uši zaparalo - da prvi put kaže 'samoubojstvo' a drugi put mu se omaklo 'samoubistvo'.
al jebi ga, zaguljeno je to održati tuđi akcenat uz sve ostale akcije koje imaš da izvodiš paralelno s tim...
Quote from: Ghoul on 26-05-2009, 19:04:52
ma dobro, šta god da piše na artiji, sve je doglumca.
recimo, desilo se na premijeri - od onoga što je čak i moje gluve uši zaparalo - da prvi put kaže 'samoubojstvo' a drugi put mu se omaklo 'samoubistvo'.
al jebi ga, zaguljeno je to održati tuđi akcenat uz sve ostale akcije koje imaš da izvodiš paralelno s tim...
Da, do glumaca je najvise, ali ovo gore je cisto ako hoce da
ispostuje formu.
Inace, u
bosanshtini moze oboje - i "samoubistvo" i "samoubojstvo", s tim da je ovo drugo vise "hrvashtina" (koju
pravi Bosantz rijetko koristi).
Na osnovu ponudjenog, ona dva cina kod tebe na blogu, komad djeluje interesantno...
Ghoul je napravio vrlo dobru analizu predstave. Naročito, ako uzmemo u obzir da ne ide u pozorište.
Ja ću se sad priključiti priči, takođe iz prijateljske vizure. Kao što je poznato, ja sam veliki sucker za Radivojevića, tako da je meni izuzetno interesantno kao programski potez to što je baš ova njegova drama izašla u Ateljeu 212 pošto je reč pre svega o jednom karakterističnom političkom komadu koji je po svojoj formi apsolutno na liniji kanonskog političkog teatra. Naime, tipični politički komadi, školski primeri tog tipa su ili drame pisane mimo dramaturških pravila, često čak i ne u formi konvencionalne drame, ili su pak bazirane na nekim vrlo konvencionalnim matricama poput polemičke drame, ili tzv. dobro skrojenog komada.
SAMOUDICA je pisana u maniru polemičke drame, sa likovima koji su reprezenti određenih stavova koje Radivojević konfrontira, dakle imamo tipove a ne karaktere, osim eventualno lika Sofije koji poprima konture karaktera. Međutim, u tom smislu, neko ko je došao u pozorište da bi video karaktere ili dramaturške zahvate na planu likova, neće dobiti ono što očekuje. SAMOUDICA je dosledan primer političkog teksta.
Ono što je osnovni kvalitet SAMOUDICE kao političkog teksta jeste multidimenzionalnost čitanja koja povremeno fali tekstovima ovog tipa. Naime, političke drame sa tezom i manifestnim ambicijama, često imaju problem u tome što se mogu čitati samo u skladu sa tezom koju je pisac deklarisao. Primera radi, PAD Biljane Srbljanović je tekst koji se može čitati samo u skladu sa njenom tezom i apsolutno nema nikakvu drugu mogućnost alternativnog čitanja. SAMOUDICA ima kapacitet za alternativno čitanje, i ja bih voleo da vidim (barem) još jednu predstavu po ovom tekstu.
Naime, konvencionalno čitanje ovog teksta je priča o ekspresionističkom liku (polu čoveka-polu demona) koji navodi ljude željne uspeha na srpskoj kulturnoj sceni na samoubistvo. U konvencionalnom čitanju, ti ljudi su budale i oportunisti, dočim je taj glavni junak briljantni manipulator, reprezent izopačenog sistema koji ih kažnjava u skladu sa svojim perverznim principima. Dalji tok drame neću spoilovati.
Ono što tekst nudi kao alternativno čitanje jeste pozicija koja mi deluje vrlo intrigantno, a to je pozicija u kojoj su ti naivni, netalentovani ljudi zapravo junaci koji bivaju samleveni od strane ovog manipulatora. Iako je dominantna teza teksta da su oni koji su žrtvovani zaslužili svoju sudbinu, ja unutar teksta nalazim i elemente za tezu da oni zapravo nisu zaslužili takvu sudbinu.
Štaviše, ako uzmemo u obzir neke od savremenih definicija tragedije u kojima se smrt ne smatra tragičkim ishodom, već život, tu se već može relativizovati postavka žrtve i dželata, odnosno ko je tu bolje prošao.
I u tom smislu, voleo bih da vidim predstavu u kojoj su oni koji su žrtvovani tretirani kao junaci, a čini mi se da ovaj tekst nudi mogućnost takvog čitanja, i to je ujedno najveći kompliment koji jedan savremeni dramski tekst može da dobije, a to je da nudi mogućnost više čitanja.
Kad je reč o samoj postavci Snežane Trišić, u njenom rediteljskom konceptu izdvojio bih dva rešenja, premda nisam siguran da ih se mnogo više može identifikovati. Prvo rešenje je zanimljiva upotreba scenografije gde se kroz sliku Paje Jovanovića "Seoba Srba" nazire pokolj što mislim da je najuspelije rediteljsko rešenje ove predstave, i svakako najznakovitije, a drugo rešenje je angažovanje Branislava Lečića za ulogu Ispitivača koji je neka vrsta Ministra kulture u senci gde je kao znak zaigrao njegov bivši ministarski angažman, što je apsolutno legitiman znak u političkom teatru. sAMOUDICA je drama koja govori o lokalnom problemu i u tom smislu, odlično je što je kroz kastovanje Leke, ona postala neka vrsta političkog performansa jer se zapravo odigrava pred nekim koji istinski politički protagnonista procesa o kome komad govori.
Ono u čemu je Snežana Trišić manje uspela jeste konsekventno sprovođenje Radivojevićeve teze, pošto su Hristina Popović i Bojan Dimitrijević uspeli da odbrane svoje likove i da nagoveste ono drugo čitanje drame o kome sam govorio. Naime, njih dvoje uspevaju da kanališu emociju koja njihove likove čini simpatičnim uprkos sasvim jasnoj intelektualnoj i umetničkoj nedoraslosti, te sam uveren da se iz relativno konvencionalnog, tek blago pomerenog čitanja ovih likova, nije dobila puna politička poenta koju tekst nosi.
Ono što u sebi nosi dodatni politčki potencijal i stoji kao krajnje nekontrolisan znak u predstavi jeste bosanski akcenat Bojana Dimitrijevića. Ja naime nemam ništa protiv ljudi koji se koriste tzv. bosanskim. Štaviše, smatram da su crnogorski i bosanski izgovori srpskog jezika, svaki na svoj način izuzetno harizmatični. Crnogorski pre svega po tome štop pokazuje da je reč o kulturi u kojoj izgovorena reč zaista još uvek ima izvesne prerogative umetnosti (u najmanju ruku veštine), a bosanski zbog svoje zavodljive kitnjastosti. Bojanov bosanski međutim, nije pravi bosanski, on je potpuno promašio samu suštinu bosanskog govora, i to ne na nivou akcenta, nego na nivou značenja tog akcenta. To što on ne uspeva da ubode akcente i što karikira bosanski nije problem, ali jeste problem kada taj akcenat postane toliko bitan deo lika da odjednom osnovna osobina njegovog lika postaje to što je Bosanac.
A to što je Bosanac samo po sebi može da se čita u nekoliko ravni. Naime, pre svega, može se aludirati na značajnu poziciju koju su umetnici izbegli iz Bosne uzeli u kulturama drugih država nastalim raspadom SFRJ. zatim, može se aludirati da on manipuliše svojim bosanstvom (da ne lažem bošnjštvom) kako bi se okoristio zbog događaja koji bude sentimentalnosti prema Bosni. I konačno, može se čitati rasistički. Sva tri čitanja su otvorena, ali mislim da je rediteljka morala u saradnji sa glumcem da odabere jedno od ta tri ukoliko se toliko gazi na akcentu. Politički teatar je sav u čitanju znakova, a Koljin bosanski je jedan jako snažan znak.
Otud se treba vratiti tezi granddaddyja Bertolda Brechta o V-efektu i konceptu intelektualnog, distanciranog, pozorišta kao jedinog par exellence političkog pozorišta. Čiča to nije govorio bez razloga pošto je i sam umro nesrećan zbog toga što su njegovi tekstovi, protivno njegovoj želji, bili zapravo neobično emotivno efektni. Brecht je bio, na neki paradoksalan način, previše dobar pisac za ono što je želeo da postigne, a na neki način čini mi se da je to i Radivojevićev slučaj.
Naprosto, SAMOUDICA je tekst koji nudi nešto više od vlastite teze, i taj emotivni monstrum sakriven iza političke površine povremeno probija iz predstave. Iako mnogi misle da je SAMOUDICA zabavan, duhovit, gotovo humoristički tekst, ja mislim da je to potpuno pogrešna percepcija tog teksta. Taj tekst je vrlo tragičan ali je pisan garthennisovskim jezikom koji je osmišljen da bude humoristički, s tim što za razliku od većeg dela opusa Gartha Ennisa, Radivojevićev tekst actually ima i neki smisao.
Otud nije čudno da će oni koji prepoznaju tu emociju ali ne umeju da je intelektualno rafiniraju izlaziti iz pozorišta ljuti na ovu predstavu. Naime, moramo razlikovati tekst i pozorište. U slučaju SAMOUDICE, pozorište Snežane Trišić i ekipe nije do kraja ispratilo zahteve Radivojevićevog teksta. Ipak, ako imamo u vidu da je reč o diplomskoj predstavi, mislim da je mlada rediteljka uradila solidan posao sa jednim vrlo složenim tekstom koji se jako teško savladava, i da će korist od ove predstave biti obostrana pošto je i ovakva predstava solidan showcase za ovaj komad.
U konktekstu beogradskog repertoara, mislim da SAMOUDICA ima svoje mesto. kao što je narodno pozorište radilo Basarinu STRADIJU, mislim da je sjajno što se Atelje 212 odlučio da postavi Radivojevića, i što je još bitnije da ga nije uzeo za neki tipičan dramski tekst već za politički komad.
U tradiciji male scene Ateljea 212, već postoje predstave slične ovoj, pre svega bih izdvojio PUT DO NIRVANE Alise Stojanović u kojoj je na sličan način tematizovana priča o usponu do uspeha, tako da je SAMOUDICA deo jednog kontinuiteta koji je vrlo bitan kad je reč o pozorištu jer to znači da data scena ima odgovarajuću publiku za to.
Isto tako, sasvim sam uveren da će Radivojević privući i publiku koja inače ne ide u pozorište na SAMOUDICU, što je takođe karakteristično za malu scenu Ateljea 212 poslednjih godina.
Relativna jednostavnost scenske postavke, nadam se, može dovesti i do novih predstava po ovom tekstu i njima se naročito radujem.
Quote from: crippled_avenger on 26-05-2009, 21:59:30
Taj tekst je vrlo tragičan ali je pisan garthennisovskim jezikom koji je osmišljen da bude humoristički, s tim što za razliku od većeg dela opusa Gartha Ennisa, Radivojevićev tekst actually ima i neki smisao.
Hmmm, to su valjda razlike između katoličkog politiziranja teksta i pravoslavnog. Ponele te misli o spasenju sigurno...
Nije, nego realno, većina Garth Ennisovih tekstova je izrkavanje, naročito na nivou dijaloga, groteska koja je u retkim slučajevima opterećena dodatnim smislom. To ne znači da to ponekad nije zabavno, ali lično smatram da je Garth Ennis uprkos svojim nesumnjivim dostignućima priličan dead end stripovske scenaristike. Očigledno je da sam ja Grantovac, ne samo u trockizmu već i u strip scenaristici... :D
acina nova drama STRUJOSEK ima pretpremijeru u subotu 14.03. i premijeru u nedelju, 15.03.
možete je, zatim, pogledati i 16.03. ako ne dođete do karata za (pret)premijeru...
ja sam čitao komad, tačnije njegovu 1. verziju - u međuvremenu su unošene neke krupne izmene (npr. jedan ženski lik je postao muški), dodavane su stvari, pa se zato za sada ne bih konkretnije izjašnjavao o tome osim što ću reći da text sadrži sve ono što se može očekivati od ace r. - provokativnost, smelost, originalnost, morbidariju, pakleno crni humor, nekonvencionalnu satiru itd.
kad budem pogledao kako to sve izgleda na daskama ateljea 212, oglasiću se s rivjuom.
do tada, evo intervjua s nosiocem naslovne uloge.
INTERVJU: Gordan Kičić, glumac
Strujosek ne mari za sirotinju
Bombarduju nas najrazličitijim informacijama, manipulacijom, skretanjem pažnje sa stvari koje su važne
Gordan Kičić (Foto R. Krstinić)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fstatic.politika.co.rs%2Fuploads%2Frubrike%2F321165%2Fi%2F1%2Fgordan.jpg&hash=ef0213823a926176ac2d86626c6fe9d941dce429)
Dramskog umetnika Gordana Kičića uskoro će beogradska publika na matičnoj sceni Ateljea 212 premijerno videti u naslovnom liku predstave ,,Strujosek" nastale po delu Aleksandra Radivojevića, u režiji Aleksandra Švabića. Dramaturg je Gordana Goncić, scenograf Valentina Poprzan, kostimograf Maria Marković, a kompozitor Ivan Antić.
,,Strujosek" je, zapravo urnebesna crna komedija satiričnog tipa koja priča o terenskom radniku koji seče struju dužnicima. Pored Kičića Radivojevićeve junake tumače i Branislav Trifunović, Marko Gvero, Miodrag Krstović i Milica Gojković.
Da li vašeg Strujoseka pogađa nemaština, beda, opšta besparica ljudi u okruženju? Ima li razumevanje za napaćeni narod?
Nema. On bije bitku, zapravo, protiv struje. Strujosek smatra da je struja rasadnik lažnog svetla, a lažno svetlo korumpira pre nego droga. Svi su opsednuti lažnom svetlošću. Ljudi se gube pod uticajem struje, zapravo pod uticajem onoga što ona proizvodi danas, od socijalnih mreža, televizija, interneta... Moj junak smatra da će u mraku trenutno biti najbolje, da će se ljudi okrenuti jedni drugima, kao i humanosti.
Ipak, u pitanju je moderna bajka koja metaforički kritikuje svet moderne tehnologije. Prava svetlost, po Strujoseku, obitava u kvalitetnom mraku. Kakav je to mrak?
Kvalitetan mrak je u bioskopu gde imate specifično prikazane slike koje treba da se gledaju, a budući da je u ljudskoj prirodi da ne može da napravi pravi izbor, jer je pretrpan sadržajima, Strujosek smatra da sve to treba ukinuti. Okrenuti se jedni drugima i početi iz početka. Strujosek, zapravo, bije bitku sa Nikolom Teslom. On smatra da Tesla koliko god je svetu podario dobrog i korisnog, toliko je i sam kriv što je dozvolio da se svetlost raspline. Komad je metaforičan, jako duhovit, drugačiji. Autor Radivojević je vrlo specifičan i neobičan pisac, ne samo za naše podneblje, već i šire. Njegove ideje su vrlo radikalne, ali sa druge strane i jako tačne. Komad izuzetno korespondira sa sadašnjim vremenom, i jako je koristan u ovoj praznini duha, nedostatku humanosti.
Posle nagrađivanog Vufa, Muaroa, ali i Hlestakova, Mocarta, Samoubice, Sanija... beogradskoj publici ćete se predstavi u liku Strujoseka koji u lažnom svetlu vidi neprijatelja. Po čemu se razlikuje od vaših dosadašnjih scenskih junaka?
Čudan je komad, slojevit. Strujosek je vrlo radikalan i drugačijim sredstvima baratam u ovom liku, odnosno, komadu. Osoben je i sasvim različiti od svih junaka koje sam do sada radio, u pristupu, u duhovitosti koja je neophodna, ali i u ozbiljnosti. Pronašao sam ga u nekoj vrsti nezadovoljstva, osujećenosti. Strujosek jednostavno seče.
Oduvek ste imali fascinaciju superherojima. Kao tinejdžer ste bili zaluđeni Supermenom, odnosno, filmovima ,,Rat zvezda", ,,Roki", ,,Pobesneli Maks"... Ko su superheroji današnjice?
Superheroja ima sve manje u današnjem društvu, ali ih ima. Definitivno, Novak Đoković je jedan natčovek, on jeste superheroj. Takvi junaci postoje u literaturi, u filmovima i u stripovima. Jako malo, nažalost, mogu da ih lociram u današnjem trenutku.
Volite da se suprotstavljate. Da javno iznosite svoje stavove. Koliko je teško izboriti se za svoje ideje?
Mislim da je jako zanimljivo ovo što su mladi ljudi uradili oko bioskopa ,,Zvezda". To su neki mladi entuzijasti, razboriti ljudi koji su odlučili da preuzmu stvar u svoje ruke, što je potpuno legitimno. Sa druge strane treba videti šta je perspektiva svega toga. Snagu crpim u porodicu, u novim projektima koje radim, u poslu kojim se bavim, koji je vrlo specifičan. Umetnošću se nije lako baviti ni u kom vremenu. Svaki umetnik u svom vremenu ima nekih svojih problema, nedoumice, dileme. Meni je dovoljno što imam priliku da radim, da sarađujem sa različitim ljudima, na različitim medijima, da li je to film, serijski program, pozorište. Srećan sam zbog toga što mogu da promenim s vremena na vreme delatnost u tom smislu.
Našu svakidašnjicu najpre ste kvalifikovali kao politički triler, pa grotesku, onda komediju apsurda, zatim tragediju. Koji, po vama, žanr sada ,,igramo"?
Možda naučnu fantastiku. Nije jednostavno ni umetnicima da opstaju u ovom vremenu, jer ih dnevne stvari pritiskaju i stavljaju im okove oko svih ekstremiteta, od kredita, besparice, do svakodnevnih problema, pritisaka iz medija. Bombarduju nas najrazličitijim informacijama, manipulacijom, skretanjem pažnje sa stvari koje su važne. Sa druge strane, ovo vreme nije značajno drugačije od bilo kog vremena u prošlosti, niti od onoga koje će doći.
Tvrdite da su naši političari odlični, ozbiljni glumci. Koje biste političare konkretno, imenovali za ,,prvake glume" i zašto?
Apsolutno svi do jednoga fantastično obavljaju svoj posao i mislim su jako dobri u tome što rade. Govorim o političarima kao glumcima koji imaju ozbiljne zadatke. I ne samo kod nas, nego svuda u svetu. To je zanimanje za koje morate biti talentovani. Političar ne može svako da bude.
Borka G. Trebješanin
objavljeno: 09.03.2015.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi61.tinypic.com%2Fk9tnoz.jpg&hash=f0ffaf876d046eedd34dff9ddd2340ef794c86b5)
anyway, jel ta samoudica napokon dostupna u nekom obliku...
super predstava lepa glumica