Ovim postom najavljujem dve knjige do kraja godine:
Letopisi svemirskih Cigana:
Taborske priče,
Legija Ida.
Da biste mogli unapred da se odlučite, prilažem belešku pisca:
BELEŠKA PISCA
Prvi zaključak je bio da je ova beleška izlišna. Pisac sve što ima da kaže mora to učiniti na stranicama samog dela. Niko nije sa simpatijama gledao na moju želju da pomalo uputim čitaoca u ono što ga čeka. Onda se, bez posebnog povoda dogodilo da ponovo prelistam roman Fjodora Mihajloviča Dostojevskog "Braća Karamazovi". Zvanično nedovršen roman od hiljadu stranica imao je belešku pisca! Na kraju života, verovatno svestan da tu epohalnu knjigu neće dovršiti, imao je snage da napiše uvodnu belešku. U njoj se obraćao čitaocima i kritičarima. I jednima i drugima je poručivao kako da njegovu knjigu čitaju, ali i kako da je ne čitaju.
Daleko bilo da pokušavam da se poredim sa Fjodorom Mihajlovičem, teško je na njega i ugledati se, iščitavati ga doživotni je savet. Njegova beleška o delu dala mi je opravdanje da i ja to učinim, jer nešto što je objavljivano u devetoj deceniji prošlog veka, kao sopstveno upoznavanje sa naučnom fantastikom teško može imati dobro obrazloženje krajem prve decenije ovog veka. Savremeni čitalac bi trebalo da to štivo zaobiđe kao nešto prevaziđeno, kritičari će u knjizi videti "pulp" što ona i jeste.
Zašto onda ova knjiga postoji?Jednostavno pitanje sa mnogo odgovora. Najpre, postoji zato što u ovo sumorno vreme više nema pisca koji je spreman da zabavi čitaoca. Ono za čim je Dostojevski u svom kreativnom nemiru čitavog života tragao, mi smo doživeli naglo i nasilno. Možda naši pisci i drugi stvaraoci sve ovo vreme prikazuju svoje rane, a možda i konjuktura tu ima svoje prste. Moje rane priče su sadržavale strepnju, ali duboko pokopanu pod slojevima zabavnog i avanturističkog. Vremenom su postajale tvrđe, ali se optimizma nisam odrekao. Drugi razlog je što nam stalno nedostaje ono štivo na kome smo se obučavali za čitanje dobre literature. Uvek mi je bilo neverovatno da neko može da zavoli fantastiku i naučnu fantastiku, a da ga rane godine života za to nisu pripremile. Neka to neko nazove "omladinskom literaturom", meni će goditi da se na njoj neko pripremio za bolje i veće knjige. Najzad, neko ko za sebe otvoreno tvrdi da pripada umetničkoj eliti, izjavio je da svaka knjiga donosi nešto i da nijedna, napisana, nije potpuno bez umetničke poruke. Eto, njemu, ovim putem, zahvaljujem.
Moram da priznam da je većina priča koje ćete pročitati, ako uopšte budete čitali, rezultat inata koji nam je toliko svojstven. Već uvodna priča, ona je najnovija, nastala je zbog nečijeg mišljenja da gotovo niko u Srbiji više ne zna za moje igrarije sa svemirskim Ciganima i da će, bez nje, sve zajedno biti neupotrebljivo. Složio sam se i tu priču napisao na isti način kao i sve ostale. Oni koji se više potrude, a to je više nada nego očekivanje, pored usložnjavanja samih priča osetiće i sve promene u trajanju Društva ljubitelja načne fantastike "Lazar Komarčić", koje me je i uvelo u avanturu pisanja.
Posebno želim da naglasim da je za mene naučna fantastika sredstvo, a ne cilj. Moguće je da neki u pričama ne nađu plauzibilnost ideja, nepouzdanost "novuma" i olako baratanje nečim čemu SF pisci posvećuju toliko pažnje. Bavio sam se naukom dovoljno dugo da znam kako da se sa njom igram. Oni koji svoj odnos sa SF-om baziraju na "kognitivnoj funkciji" bolje da ne čitaju, kod mene je nemoguće ponekad imperativ koji treba da opusti, a ne da nakostreši čitaoca.
Zameraju mi da moje priče nemaju kraj. To je neverovatno tačno. Jednostavno, ne volim da se priča završi. Važnije mi je da čitalac nastavi da "čita" svoju priču, da počne da istražuje neke mogućnosti o kojima ja više nisam imao šta da kažem. Moram da priznam da se lepo osećam kad mi kažu da su mogli još da čitaju. Pre, nego da mi zamere što sam ih preterano držao u priči. Jedino moje delo, zajedno sa Danijelom Reljićem, "Grbovnik" ima svoj kraj, ali to je kraj o avanturi don Pedra Ohmučevića, ali ne kraj priče o večitom kruženju naroda na našim prostorima, odlazaka i povrataka, što se nikada neće okončati.
Budući da za drugu knjigu o avanturama Grej Svaruk Heninga pod naslovom "Legija Ida" neću pisati sličnu belešku, a u nadi da će neko poželeti da svari čitavu priču, napominjem da priče u ovoj knjizi postepeno postaju složenije i duže, da bi se okončale romanom koji će istoriju svemirskog Ciganina završiti. To je kraj ciklusa o Unutrašnjim svetovima, jer su ti svetovi složeniji od onih koje naslućujemo izvan Zemlje. San je "božanski put do nesvesnog", a to nesvesno me je obilno darivalo.
Hoćeš li sam izdati knjige, ili ćeš ići preko neke izdavačke kuće? U koliko primeraka ćeš svaku izdati? Hoće li ih biti na prodaju u mome selu (Banjaluci)?
Evo, konačno, da se razbudi i ovaj topik. S obzirom da su prevaziđene tehničke poteškoće koje su ometale objavljivanje Letopisa svemirskih Cigana, mogu da najavim da su pripreme u toku, čitajte: pri kraju, i da će se ove dve knjige uskoro pojaviti.
Naslovnice je uradio Pahek, ima još nešto da izglanca i to je to.
Great! :)