http://real-srebrenica-genocide.blogspot.com/ (http://real-srebrenica-genocide.blogspot.com/)
bre, ekstremisto, stavi bar neko upozorenje; meni ovo nije problem da gledam, al' nekom bi moglo i da pozli.
nikad bre ovi naši nisu umeli da prezentiraju svoju stvar na način prihvatljiv za mase, nego odma - krknu neki snaff i ogrish fotke, kao 'gledajte šta su nam radili!'
isto ko ona radikalska ISTINA...!
pa ko će bre to da gleda? ni najdobronamerniji -prosečan- čovek ne bi izdržao posle nekoliko fotki raščerečenih lešina žena i dece.
nemaju bre srbi smisao za marketing pa to ti je!
zato smo i izgubili rat pre svega u medijima pa onda na frontu i drugde.
SIROVINE!
Hmm, da, možda bi trebalo posuti neke cvetiće i smajlije oko slika...
Quote from: mac on 12-07-2009, 23:03:52
Hmm, da, možda bi trebalo posuti neke cvetiće i smajlije oko slika...
a možda bi valjalo videti kako su svoj 'genocid' plasirali musliji?
mozda bi trebalo i razmisliti o onoj narodnoj 'tko jednom laze tom' se ne vjeruje'... na osnovu cega da ja nakon vise primjera predstavljanja tudjih zrtava svojima vjerujem u ovo? iako za osudu zlocina nacionalnost ne igra nikakvu ulogu, kao ni za moguce pravdanje vlastitih zlocina. kako vjerovati da je ovo istina a ne jos jedan masakar tih jadnih bica?
Haha, nisam video da ovo Zosko priča nego mislim neki Srbin, pa mi čudno, razmišljam, ček malo zar nisu valjda "oni" "naše" žrtve plasirali kao svoje. Ne vredi ti Zosko, nećemo se predati besmislu koje nam prodaješ :-)
znas kako je teks rekao biku koji sjedi? 'moras povesti brigu o tim stvarima ako hoces da te cuju.' a bik ko vol...
Sledi spisak ubijenih Srba na području Srebrenice i okoline od 1992. do 1995, ali prvo par rečenica u vezi ovog bloga a sa tim u vezi i oko načina na koji smo vodili medijski rat jer je Gul otvorio temu o kojoj mislim da nije bilo reči na Forumu do sada.
Naravno,izvinjavam se što nisam stavio upozorenje za fotografije,mislio sam da nema potrebe s obzirom na to da na ovaj forum ne zalaze deca i da su diskutanti odrasli ljudi sa prostora ex Yu koji su bilo neposredno bilo posredno doživeli rat.
Quote from: Ghoul on 12-07-2009, 20:46:09
nikad bre ovi naši nisu umeli da prezentiraju svoju stvar na način prihvatljiv za mase, nego odma - krknu neki snaff i ogrish fotke, kao 'gledajte šta su nam radili!'
isto ko ona radikalska ISTINA...!
pa ko će bre to da gleda? ni najdobronamerniji -prosečan- čovek ne bi izdržao posle nekoliko fotki raščerečenih lešina žena i dece.
nemaju bre srbi smisao za marketing pa to ti je!
zato smo i izgubili rat pre svega u medijima pa onda na frontu i drugde.
SIROVINE!
Quote from: Ghoul on 13-07-2009, 00:04:09
Quote from: mac on 12-07-2009, 23:03:52
Hmm, da, možda bi trebalo posuti neke cvetiće i smajlije oko slika...
a možda bi valjalo videti kako su svoj 'genocid' plasirali musliji?
Pa oni su to radili upravo na ovaj način.Mržnju prema Srbima kod svetskog javnog mnenja nisu stvorila predavanja na fakultetima i ozbiljne dokumentarne emisije o ratu na Balkanu,već upravo slike ubijenih na Markalama,u Račku,video snimci Škorpiona,izgladnelog muslimanskog zarobljenika u navodnom srpskom koncetracionom logoru.
Niko u svetu posle tih slika koje su mu se urezale u pamćenje nije hteo da sluša srpska objašnjenja da su u pitanju nameštaljke i montaže,žrtvovanje sopstvenih ljudi od strane muslimana radi ostvarivanja vojnopolitičkih ciljeva,niti da pročita argumentovane tekstove i studije koje su demantovale ove laži.
Ne morate biti stručnjak za propagandu da bi znali da jedna slika govori više od hiljadu reči.
Baš zato je i medijska satanizacija Srba u režiji naših neprijatelja koji su na raspolaganju imali sve najveće svetske medije,neograničena sredstva i logistiku, i bila tako uspešna.
Ali to što je neprijatelj u medijskoj sferi bio neuporedivo jači i što su strane tv stanice i štampa bili zatvoreni za srpsku stranu priče,naravno da ne amnestira naše zvanične predstavnike zadužene da vode borbu na medijskom planu.
Svi strani eksperti za propagandu slažu se u oceni da su Srbi na tom frontu nastupili mlako i naivno nesvesni da se u takvoj vrsti borbe, pogotovu protiv tako snažnog neprijatelja, može uspešno parirati samo uz upotrebu svih, pa i najprljavijih sredstava i da to što govoriš istinu nema nikakvog značaja ukoliko u to ne ubediš i svetsku javnost.
To je možda najvidljivije bilo za vreme bombardovanja 99. kada su zvanični predstavnici srpske države u svojim malobrojnim nastupima na svetskim tv stanicama delovali smušeno i zbunjeno,nespremni da dragocenu minutažu koju su dobili iskoriste za bilo šta drugo osim za jalovu odbranu od napada njihovih voditelja i kalimerovske jadikovke-Ovo što nam radite je nepravda!
Setite se kako je tih dana naš tadašnji ambasador u UN Vladislav Jovanović delovao bledo i uspavljujuće u intervjuima za svetske tv stanice.
Njegov nastup uglednog diplomate gospodskih manira,praćen smirenim jednoličnim glasom bio je potpuno neadekvatan i prevaziđen u situaciji bespoštednog propagandnog rata koji se u to vreme vodio,što se posebno ogledalo u njegovoj nesposobnosti da na pravi način odgovori na stalne upadice i cinična pitanja razjarenih angloameričkih voditelja.
A kako taj posao uspešno može da se radi,najbolje su tih dana demonstrirali briljantni Marko Gašić i Miša Kovačević iz Srpskog informacionog centra u Londonu koji su neprijatelja pobedjivali na njegovom terenu igrajući po njegovim prljavim pravilima zbog čega su voditelje i urednike BBCa i SKYa dovodili do ludila.
A u Italiji se ministar informisanja za vreme bombardovanja požalio urednicima RAI televizije na Dragoša Kalajića:-Zbog ovog čoveka smo izgubili medijski rat.
Kao po pravilu,za uspešne medijske nastupe u našu korist nisu bili zaslužni državni službenici kojima je to posao i koji su za to plaćeni, već obični gradjani,bilo da su u pitanju naši ljudi iz zemlje ili dijaspore koji to rade iz patriotskih razloga ili su to strani intelektualci kojima je jedini motiv borba za istinu i pravdu.
Tako dolazimo i do ovog bloga čiji je autor Australijanac Nort,dakle nema nikakve veze sa državom Srbijom niti je od nje plaćen da ovo radi.
Zbog toga je verovatno i bio toliko uspešan u širenju istine o genocidu nad Srbima u Bosni i njenom prodoru u strane medije,pogotovu u Izraelske u kojima je zadnjih godina zahvaljujući njemu i drugim istraživačima i publicistima poput Natana Perlstajna i Filiksa Kviglija potpuno promenjena lažna slika o Srbima i ratovima u Jugoslaviji.
Naravno da su se vrata izraelskih medija lakše otvorila zbog zajedničkih neprijatelja,baš zato je i trebalo ranije i na adekvatan način pokucati na njih od strane za to ovlašćenih državnih zvaničnika.
U RS je to već urađeno zbog njihovog neposrednog iskustva sa mudžahedinima i stalno prisutne opasnosti te vrste,pa je zato lako razumeti Dodikovu javnu podršku nedavnoj izraelskoj agresiji u Gazi i to što je njegov savetnik i predstavnik RS u Izraelu Arie Livne,zvanični predstavnik Svetskog jevrejskog kongresa za područje bivše Jugoslavije.To je dokaz da Tel Aviv ne gleda blagonaklono na planove svojih prijatelja u Vašingtonu da stvaranjem unitarne Bih i njenim povezivanjem sa Kosovom,albanskom Makedonijom i Raškom stvore veliku muslimansku državu u Evropi.
Kada se ceo sadržaj ovog bloga prenese na Israpunditu,i citira u Maarivu,jednom od najčitanijih izraelskih dnevnih listova,kada ličnosti poput Johanana Ramatija sa Jerusalimskog univerziteta za bezbednost, i bivšeg pukovnika obaveštajne službe Izraela i stručnjaka za terorizam Šaula Šaja traže promenu politike prema Srbima i pružanje pomoći a Ted Belman sa jakim uticajem u Američkom jevrejskom kongresu preduzima i konkretne mere u tom pravcu,onda ipak izgleda da ovakvi blogovi i ovakva sredstva borbe njihovih autora daju rezultate.Iako za svoj rad nisu primili ni dinara od države Srbije.
Za razliku od fantomskog srpskog kokusa u Američkom kongresu kome su navodno uplaćeni milioni dolara srpskih poreskih obveznika bez ikakvog rezultata i da pri tom niko ne zna u džepu kog domaćeg funkcionera su završile te pare.
A ljudi pout Norta,autora ovog bloga i njemu sličnih saradnika ne samo da nemaju korist od toga što rade već čak i štetu.
Američki antropolog Fransisko Vajt izbačen je sa svog univerziteta u Pensilvaniji zbog svojijih tekstova kojima osporava zločin u Srebrenici;poznata američka kolumnistkinja i književnica Džulija Gorin,članica Savetodavnog odbora volonterske srpske lobi grupe za Kosovo u Americi, dobija svakodnevne pretnje smrću a balije i ustaše nije mrzelo da naprave i sajt protiv nje gde su je obukle u četničku majicu.Pretnji nije pošteđen naravno ni autor ovog bloga.
A sigurno da mu ne bi pretili da je sastavljen od lažnih podataka ili zato što niko ne želi da ga gleda zbog mučnih fotografija,već upravo zato što je gledan,čitan i citiran i zato što su podaci izneti na njemu tačni i proverljivi i potkrepljeni nezavisnim stranim a ne srpskim izvorima,zato što ubijeni Srbi čije se fotografije mogu videti na blogu imaju imena i prezimena za razliku od zombija iz Srebrenice koji izlaze iz zemlje u hiljadama pred svaku godišnjicu tog dogadjaja.
Jedna od najgorih osobina našeg naroda je olako zaboravljanje i opraštanje zločina koji su počinjeni nad nama.
Takav je uvek i bio naš odnos prema sopstvenim žrtvama.
Mi i danas ne znamo zvaničan broj ljudi koji su ubijeni u Nato agresiji 1999.godine.
Kao da se stidimo svojih žrtava,kao da se plašimo da njihovim isticanjem nekog ne uvredimo,nekom se ne zamerimo.
Kada NVO šljam maše slikama žrtava navodnih srpskih zločina,kada se takvi snimci besomučno vrte po TVu da bi nam nametnuli kolektivnu krivicu kao narodu, onda se to pravda neophodnošću da se suočimo sa prošlošću,da je to istina koju svi moraju da vide ma kako prizori bili mučni i potresni, da bismo doživeli katarzu i pročišćenje..
Kada međutim Srbi probaju da prikažu slike svojih žrtava i da o tome otvoreno progovore,onda se to na njihovim medijima kvalifikuje kao zloupotreba žrtava ili se odbija emitovanje takvih snimaka uz obrazloženje da su ti prizori suviše surovi da bi bili prikazani na televiziji.To je bilo objašnjenje sa kojim je U92 odbila da emituje pomenuti radikalski dokumentarac,ista ona televizija koja je direktno prenosila Sadamovo pogubljenje a video snimke sa Škorpionima vrtela čak i u jutarnjem programu.
Srbi ubijeni u Srebrenici i okolini Bratuncu imaju imena i prezimena.
Objavljivanje njihovih fotografija ma koliko potresne bile nema samo svrhu da istina o muslimanskom genocidu nad Srbima izađe na videlo i da se promeni lažna slika o ratu u Bosni već i da se zadovolji pravda.
Da se ovi ljudi ne zaborave i da se celom svetu kaže da njihove ubice poput Orića i drugih sa donjeg spiska koji je prikupljen na osnovu izjava svedoka, ne samo da nisu kažnjeni za svoje zločine, već ih je pravda takozvane međunarodne zajednice oslobodila odgovornosti ili ih čak nije ni procesuirala.
I da podseti Srbe šta im se može dogoditi ako ponovo kao i uvek do sada, zaborave i oproste svojim komšijama i krvnicima.
STRADANJA SELA, ZASEDE I ZATVORI U SREBRENICI
Gotovo da nije moguce opisati sve napade, pljacke, paljevine i razaranja kojima su bila izlozena srpska sela. Rec je, kao sto se moglo videti, o preko sto naselja sa srpskim stanovnistvom. Smatramo da dovoljno ubedljiv dokaz o njihovoj svojevrsnoj epopeji moze da bude prikaz stradanja narednih nesto vise od dvadeset sela i zaselaka sa podrucja opstina ciju sudbinu u toku ovog rata pokusavamo da prikazemo. Ono sto se dogodilo njima u izvesnom smislu je karakteristicno i za sudbinu ostalih naselja. Ukoliko, ipak, postoji neka razlika, ona je uglavnom u imenima zrtava i napadaca, pocinilaca nedela, ali ne i u konacnom rezultatu njihovih pohoda. Taj rezultat su uvek pobijeni ljudi, opljackana imovina, spaljena i razorena sela. Nista manje tragicne posledice imale su i gotovo bezbrojne zasede skrivane po busijama duz magistralnih i lokalnih puteva, u kojima je stradalo na stotine lica srpske nacionalnosti, ali i srebrenicki zatvori iz kojih mnogi uhapseni ili zarobljeni Srbi nisu izneli zivu glavu.
Sudbina mestana prvih srpskih naselja koja su muslimani napali - Gnione, Bljeceve i Metaljke (zaklani, spaljeni, svirepo ubijeni ljudi, opljackana, razorena i spaljena naselja) nagovestila je sve ono sto ce se uskoro i ostalima dogoditi.
Uostalom, o tome treba da posvedoce cinjenice koje smo za ovih, vise od godinu dana uspeli da prikupimo.
Bljeceva (opstina Bratunac), selo sa ubedljivom muslimanskom vecinom u ukupnom stanovnistvu (muslimana 532, Srba 71). Napad na ovo mesto je i pocetak brojnih nasrtaja muslimanskih sovinista na kompaktna srpska naselja u bratunackoj opstini. Napad je izvrsen 6. maja 1992. godine. Stradali su Kosana (Novaka) Zekic, rodjena 1928. godine, koju su napadaci zaklali u njenoj kuci; Milan (Milka) Zekic, umro od posledica ranjavanja i Gojko (Lazara) Jovanovic, starac, rodjen 1917. godine, koji je takodje podlegao povredama zadobijenim prilikom napada. Taj deo Bljeceve je napusten od srpskog stanovnistva koje i danas zivi u izbeglistvu. Imovina je opljackana i razneta po okolnim muslimanskim selima, a kuce popaljene. Neposredni, kolektivni izvrsioci napada su muslimani iz okolnih muslimanskih sela i same Bljeceve, medju kojima su prepoznati: njihov predvodnik Ibrahimovic Hasib, ali i Dzelic Fuzo, Cosic Meho, Jasarevic Ismet,Memisevic Sacir i Muratovic Ibran, i dr.
Gniona (opstina Srebrenica), zaselak pretezno srpskog sela Gostilj (113 Srba, 35 muslimana). Napad izveden takodje 6. maja 1992. godine. To je prvo spaljeno i do temelja razoreno srpsko selo u srebrenickoj opstini. Napad su izvrsili muslimani iz susednog sela Potocari pod komandom Oric Nasera, vodje muslimanskih fundamentalista iz Srebrenice. Zrtve napada su Simic (Milivoja) Lazar, rodjen 1936. iz Studenca, koji je bio gost na slavi kod prijatelja (djurdjevdan) i Milosevic (Rajka) Radojko, rodjen 1928. iz Gnione, bolesljiv i poluslep covek koji je tog dana slavio djurdjevdan. Milosevic Radojko je ziv zapaljen i izgoreo u svojoj kuci, a to su iz susednih suma posmatrali njegova supruga i izbegli mestani.
O tragediji ovog sela svedoce Slijepcevic Marko i Vukadinovic Miladin. Kao neposredni izvrsioci prepoznate su uglavnom komsije Korovic Rifat, Mujkanovic Ibro, Osmanovic Ibro, Mujkanovic Behadin, i dr.
Oparci (opstina Srebrenica), srpski zaselak sela Brezovice u kome muslimani cine vecinsko stanovnistvo (Srba 64, muslimana 462). Zaselak Oparci napadnut je 1. juna 1992. godine i tom prilikom ubijenoje sest mestana srpske nacionalnosti: Ilic (Dragutina) Dragic, rodjen 1939. godine, braca Ratko (1942) i Ugljesa (1939) Ilic od oca Momcila; Petrovic (Cvijetina) Zivojin (1917),Petrovic (Drage) Milorad (1923) i Petrovic (Drage) Dikosava (1932) koja je zaklana. Popaljene su sve srpske kuce, a bilo ih je 22. Prepad na zaselak i zlocine izvrsili su: Salihovic Huso, Alic Abdulah, Begici Bekir i Sevdalija, Halilovic Hajrudin, Husic Velkaz,i dr. Svedok napada Petrovic Miloje.
Metaljka(opstina Milici-Vlasenica),srpsko naselje od 15 domacinstava koje su muslimanske oruzane formacije iz Cerske napale 2. juna 1992. godine. U tom napadu nije bilo ljudskih zrtava, posto su se mestani iz predostroznosti blagovremeno izvukli i sklonili u okolna srpska sela. Medjutim, za vreme napada selo je potpuno unisteno, pokretna imovima opljackana, a gradjevinski objekti spaljeni. Oskrnavljeni su i spomenici na srpskom pravoslavnom groblju. Napad na Metaljku izvrsen je pod komandom Hodzic (Avde) Ferida (1959), Drum, Vlasenica, u to vreme komandanta oruzanihsnaga Cerska Cerske; Aljukic (Bece) Besira (1960),Nedjiljista, Vlasenica, komandira Druge cete; a kao neposredni izvrsioci prepoznati su Dedic (Ramiza) Ejub (1957), Skugrici, Vlasenica; Dedic (Hamdije) Nedzad (1961), Skugrici, Vlasenica; Dedic (Nezira) Nijaz (1972), Skugrici, Vlasenica; Dedic (Hamdije) Kemal (1969), Skugrici, Vlasenica; Dervisevic (Hamida) Hamdija(1952), Skugrici, Vlasenica; Dervisevic (Sabana) Samir (1972), Skugrici, Vlasenica; Huseinovic (Hasima) Husein (1963), Skugrici, Vlasenica; Hajdarevic (Mehmedalije) Mirsad (1974), Nedjiljista, Vlasenica; Selinovic (Dzemaila) Zaim (1968), Skugrici, Vlasenica; Selinovic (Dzemaila) Edo (1971), Skugrici, Vlasenica; Sulejmanovic (Alije) Dzemail (1961), Rovasi, Vlasenica; Sulejmanovic (Sabana) Alija (1960), Rovasi, Vlasenica; Sulejmanovic (Alije) Emin (1957), Rovasi, Vlasenica; Muskic (Huse) Munib (1954), Cerska, Vlasenica;Becirovic (Rasima) Mevludin (1971), Nedjiljista, Vlasenica; Becirovic (Habiba) Salih (ili Halil), rodjen 1964. Nedjiljista, Vlasenica; Bajric Asim; Bajric (Bajre) Semsudin (1967), Cerska,Vlasenica; Bajric Avdo; Velic (Camila) Cazim (1971), Cerska, Vlasenica; Kurjak (Muje) Asim (1975), Cerska, Vlasenica; Celebic (Muje) Hasib (1958), Cerska, Vlasenica i Celebic (Hameda) Hamdija (1962), Cerska, Vlasenica.
O napadu i unistavanju ovog sela svedoce ratni vojni zarobljenici Becirovic (Habiba) Halid, jedan od napadaca i Sulejmanovic (Sabana) Mirsad, zvani Skejo, rodjen 1967. u Skugricima, opstina Vlasenica.
Rupovo Brdo (opstina Milici), pretezno srpsko selo (125 stanovnika, od toga 116 srpske nacionalnosti, 8 muslimana i jedan jugosloven), udaljeno oko 20 km. od Milica, a sacinjavaju ga zaseoci: Zugici, Gligori i Milinkovici, sa ukupno 25 domacinstava, napadnuto je od muslimanskih formacija 10. juna 1992. godine u ranim jutarnjim casovima. U vreme napada u selu se nalazilo civilno stanovnistvo. Napadaci na Rupovo Brdo su muslimani iz susednih sela: Zedanjsko (predvodio ih Zulfo Tursunovic),DJila (predvodio ih Ibrahim Ademovic - Cakura), Zutica (Mujo Bektic), Stedre (Becir Mekanic)i Kupusno (Fadil Turkovic). Tom prilikom ubijeno je pet lica srpske nacionalnosti: starica Koviljka Zugic (1922), Relja (Marinka) Milinkovic (1941), Radoje (Petra) Milinkovic (1952), bracni par Vojislav (Maksima) Milinkovic (1938) i njegova supruga Mirjana Milinkovic (1939). Posmrtni ostaci bracnog para Mirjane i Vojislava Milinkovica pronadjeni su ugljenisani u njihovoj kuci. Prilikom napada teze su povredjeni starica Vukica Milinkovic i Milomir Zugic, a nestali su, najverovatnije uhvaceni i ubijeni, mestani Vlado (Mileta) Milinkovic (1948), otac i sin Komljen (Milosa) Zugic (1925) i Trivko (Komljena) Zugic (1954). Nestalim licima od tada se gubisvaki trag. Selo je opljackano i spaljeno. Tom prilikom izgorelo je 25 kuca novije gradnje, osnovna skola, radionica i upravna zgrada DP "Birac",Vlasenica. Pored navedenih vodja, od napadaca na selo prepoznati su: Hasan (Bege) Ademovic (1937) iz sela DJila, opstina Vlasenica; Nedzad (Hasana) Ademovic (1970), djile, Vlasenica; Sulejman (Sulje) Vejzovic (1969), Johovaca, Vlasenica; Dzemail (Omera) Jusupovic (1966), Nurici, Vlasenica; Zulfo (Mehmeda) Memisevic (1968), Besici, Vlasenica; Ifet (Emina) Malovic (1967), DJile,Vlasenica; Sifet (Emina) Malovic (1967), djile, Vlasenica; Azem (Mahmuta) Memisevic, zvani Faca, (1957), Besici, Vlasenica i Alaga (Mesana) Becirovic (1966), Pomol, Vlasenica.
O stradanju ovog sela svedoce preziveli mestani Milojka Milinkovic i Zugic Aleksije, kao i Budic Husein, koji je o tom napadu ovlascenim organima dao informativnu izjavu.
Ratkovici (opstina Srebrenica), srpsko selo (338 stanovnika) napadnuto 21. juna 1992. godine i tom prilikom ubijeno vise mestana, od toga pet zena i tri starija muskarca izmedju 64 i 71 godine: Bogicevic (Vojislava) Obren (1932), Stanojevic (Vladislava) Stanoje (1949), Stanojevic (Rade) Desanka, koju su zapalili u njenoj kuci, Stanojevic (Todora) Nikola (1958), Stanojevic (Milorada) Radenko (1940),koga su zaklali, djuric (Luke) Vidosava (1930), Rankic (Obrada) Vidoje (1928), Rankic (Obrada) Milutin (1944), Rankic (Obrada) Ranko (1933), Maksimovic (Filipa) Vinka (1927), Maksimovic (Milorada) Dragomir (1949), Maksimovic (Milorada) Radomir(1942), koji je podlegao mucenju, Milanovic (Riste) Cvijeta (1925), Pavlovic (Milorada) Novka (1945), Prodanovic (Drage) Zora (1941), Prodanovic (Petra) Zivana (1966),Pavlovic (Jose) Milovan (1919) i Jakovljevic (Stojana) Milan (1920). Za napad, zlocine i pljacku okrivljuju se muslimanske porodice Pozdanovici, Medici, Podkorjenovice, Martici, Osmanovici, a od pojedinaca prepoznati su Mehmed Alic, Martic Behaija Zukic Osman, Osmanovic Andrija, Halilovic Resid, i dr.
Svedoci stradanja Ratkovica su Pavlovic Obren, Prodanovic Zarja, Stevic Dragina i Rankic Radovan.
Loznica (opstina Bratunac), pretezno srpsko selo (Srba 132, muslimana 22) koje je pretrpelo vise muslimanskih napada, pljacki i paljevina i imalo veliki broj zrtava. Najteze napade mestani su pretrpeli 28. juna i 14. decembra 1992. godine. U tim brojnim muslimanskim pohodima ovo selo je izgubilo skoro cetvrtinu od ukupnog broja srpskog stanovnistva. U ovom razdoblju zivot su izgubili: Vucetic (Petka) Nebojsa (1972), Milovanovic (Gavrila) Jovan (1930), Milovanovic (Radivoja) Srecko (1943), Damjanovic (Mitra) Miloje (1971), Filipovic (Milisava) djordjo (1949), Filipovic (Vladimira) Zivan (1954), Filipovic (Zivana) Verica (1975), Lukic (Milana) Radovan (1950), Nikolic (Nedeljka) Milenko (1963), Rancevic (Mice) Milorad (1960), Vucetic (Sretena) Svetozar (1957), Stojanovic Jelena (1952), Stanojevic (Zivojina) Jelena (1953), Jovanovic (Miladina) Drago (1962), Ilic (Vidoja) Milic (1972), Nikolic (Milovana) Todor (1951), Damnjanovic (Radivoja) Slavomir (1971), Damnjanovic (Svetozara) Nedeljko (1959), Filipovic (Dragoljuba) Dragan (1969), Filipovic (Milisava) Dragoljub (1942), Jovanovic (Petka) Milan (1948), Jovanovic (Petka) djoko (1956), Jovanovic (Veselina) Milos (1928), Knezevic (Vojislava) Zeljko (1966), Lukic (Cede) Kristina (1948), Milkovski Bojan (1938), Petrovic (Bozidara) Madjen (1958), Petrovic (Bogdana) Miodrag (1948), Todorovic (Krste) Boro (1949), Vucetic (Radovana) Milenko (1975) i Vucetic (Save) Radovan (1943).
U tim napadima, od strane prezivelih mestana prepoznati su: Ibric (Muje) Alija - Kurta, Salihovic (Avde) Besim, Salihovic (Avde) Hidan, Sinanovic (Rahmana) Resid, Zukic (Saliha) Sadik, Begzadic (Alije) Hajrudin, Kamenica (Idriza) Ramiz, Kamenica (Idriza) Munib, Kiveric (Ibisa) Esma, Malagic (Hilme) Hajrudin, Salihovic (Edhema) Midhat, Salihovic (Avdo) Adil, Salihovic (Rame) Edhem, Salihovic (Edhema) Fikret, Sinanovic (Rahmana) Muriz, Salihovic Rifet, Salihovic (Rame) Edhem, Zukic Mulija, Daubasic Rifet, Daubasic Hasan, Malagic Mirsad, Malagic Mujo, Sinanovic Senada, Omerovic Safet - Mis, i dr.
Svedoci napada i stradanja u ovom selu su Milovanovic Stanoje, Vucetic Vitomir, Filipovic Zvonko, Miladinovic Mileva, Simic Janja i Petrovic Stoja.
Brezani (opstina Srebrenica), uglavnom srpsko selo (Srba 271, muslimana 5), napadnuto je 30. juna 1992. godine i tom prilikom ubijeno 19 mestana srpske nacionalnosti: Petrovic (djole) Radovan (1923), Novkovic (Rade) Milos (1956), nadjen odsecene glave i tako sahranjen, Lazic Dostana (1919), Jovanovic (Cede) Obren (1927), Lazic (Pavla) Vidoje (1937), razapet na krst i spaljen, Lazic (Pavla) Kristina (1935), zapaljena u kuci, Dragicevic (Ilije) Milenko (1974), Josipovic (Milenka) Ljubomir (1977), Krstajic (Vlade) Milos (1937), Krstajic (Vlade) Pero (1935), Milosevic (Luke) Stanko (1900), Milosevic (Milovana) Vidoje (1974), Mitrovic (Dragise) Milivoje (1930), Mitrovic (Milivoja) Stanoje (1963), Rankic (Mike) Milisav (1947), zapaljen u kuci, Rankic (Milisava) Dragoslav (1974), zapaljen u kuci, Rankic (Milisava) Mirko (1972), takodje zapaljen u kuci, Stevanovic (Radisava) Milomir (1946), Stjepanovic (Stjepana) Dragan (1961).
Selo je zapaljeno i unisteno. Opljackana je i sva stoka, a samo krava je bilo preko 200. U napadu na Brezane ucestvovali su: Oric Naser, Tursunovic Zulfo, Meholjic Hakija, Ustic Akif, Halilovic Huso, a pored njih zapazeni su i Halilovic Resad, Alic Kadir, Zukic Osman, Jatic Akif, Jahic Vehbija, ciji je otac i u proslom ratu bio ustasa, i dr.
O napadu svedoce Marjanovic Milorad i Marjanovic Milisav.
Zagoni (opstina Bratunac), selo u kome Srbi cine vecinsko stanovnistvo (480 Srba, 103 muslimana), dozivelo je vise napada poput sela Loznica. Po stradanju mestana, posebno tragicne posledice su bile posle napada od 5. i 12. jula 1992. godine, kada je poginulo preko 20 stanovnika ovog sela: Milosevic (Milovana) Ljubica (1939), Milosevic (Jovana) Milos (1932), Milosevic (Ilije) Rada (1968), koju su masakrirali, Tanasijevic (Blagoja) Cedomir (1942), Gvozdenovic (Sretena) Rajko (1927), Gvozdenovic (Miladina) Dragoljub (1954), Gvozdenovic (Milorada) Blagoje (1944), Gvozdenovic (Radoja) Rada (1973), Dimitric (Milorada) Mileva (1912), Dimitric (Mitra) Marko (1974), Jasinski (Stevana) Matija (1940), Malovic (Ilije) Miodrag (1943), Mihajlovic (Jefte) Mihajlo (1951), Paunovic Dusanka (1954), Dimitric (Mirka) Milovan (1962), Jovanovic (Jakova) Miodrag (1952), Milosevic (Zivojina) Dusan (1963), Milosevic (Alekse) djordje (1934), Milosevic (Branka) Vidosav (1968), Milosevic (Milka) Dragisa (1963), Milosevic (Milka) Miodrag (1970).
U napadu na Zagone ucestvovali su mestani okolnih muslimanskih sela, a prepoznati su: Muratovic Muriz, Oric Meho, Muratovic Mujcin, Muratovic (Nurije) sin, zvani Spico,Tursunovic Zulfo, Babajic Ramo, Golic Ejub, Mandzic Ibrahim, Memisevic Sacir, Muratovic Zejneba i dr. Selo je opljackano i spaljeno.
Svedoci ovih dogadjaja su Gvozdenovic Tatomir, Gvozdenovic Miladin, Gvozdenovic Dragan, Krstic Goran, Malovic Dragoslava i Gvozdenovic Bozana svi iz ovog sela.
Krnjici (opstina Srebrenica), uglavnom srpsko selo (114 Srba, 11 muslimana) napadnuto i unisteno 5. jula 1992. godine. Tom prilikom ubijeno 16 mestana: Lazarevic (Spasoja) Boban (1965), Jovanovic (Nedeljka) Sredoje (1947), Jovanovic Miroslava, Dimitrijevic (Milosa) Dragutin (1961), Aksic (Novaka) Srpko (1972), Trimanovic (Petka) Rade (1958), Maksimovic (Mirka) Rados (1968), Maksimovic (Riste) Milenko, Milosevic (Ostoje) Milos(1961), Milosevic (Zorana) Nebojsa (1975), Micic Milja, Paraca Vaso (1912), zaklan, Simic Ilija (1922), Simic (Milisava) Veljko (1953), Vladic (Petra) Vlajko (1934) i Vujic Soka, koja je nadjena probodena vilama.
Zalazje, zaselak u neposrednoj blizini Srebrenice. Prilikom napada 12. jula 1992. godine poginulo 39 lica: Lakic (Cvijetina) Svetozar (1951), Blagojic (Slobodana) Dusan (1946), Cvjetinovic (Dragomira) Radinka (1952), masakrirana, Cvjetinovic (Ranka) Ivan (1953), Dragicevic (Tadije) Svetislav (1949), Giljevic (Milorada) Zeljko (1970), Gligic (Desimira) Nedeljko (1948), Gligoric (Nikole) Ljubisav (1962), Gordic (Milosa) Aleksa( 1955), Ilic (Milana) Slobodan (1946), Ilic (Sretena) Milisav (1957), Jeremic (Ljubomira) Luka (1927), Jeremic (Milosa) Ratko (1969), Jeremic (Ratka) Marko (1965), Jeremic (Ratka) Radovan (1963), Lazarevic (Malise) Milovan (1946), Lazarevic (Stanka) Momir (1955), Pavlovic (Aleksandra) Branislav (1947), Petrovic (Jugoslava) Gojko (1963), Rakic (Borisava) Dragomir (1957) ,Rakic (Cvijetina) Svetozar (1951), Rakic (Ljubomira) Momcilo (1949), Rakic (Ljubomira) Miodrag (1959), Rakic (Momcila) Mile (1966), Simic (Gojka) Branko (1959), Simic (Gojka) Petko (1963), Stanojevic (Vojina) Miladin (1929), Todorovic (Radivoja) Miroljub (1961), Tomic (Bogoljuba) Radivoje (1950), Tubic (Rada) Miladin (1955), Vasiljevic (Radovana) Radisav (1963), Vasiljevic (Radovana) Radisav (1965), Vujadinovic (Zivojina) Bosko (1951), Vujadinovic (Zivojina) Vaso (1954), Vujadinovic (Bogdana) Nedeljko (1947), Vujadinovic (Milovana) Dragomir (1947), Vujadinovic (Slavoljuba) Milovan (1948), Vujadinovic (Vase) Dusan (1940).
Napad su izvrsile lokalne muslimanske jedinice formirane od mestana susednih sela pod komandom Oric Nasera. Od ostalih ucesnika prepoznati su Tursunovic Zulfo, Ustic Akif, Meholjic Hakija, Besic Hajrudin, Begici: Azem, Nezir i Hajrudin, Mehmedovic Amir i dr.
Svedok je Vasic Velisav, jedan od prezivelih branilaca sela u napadu od 12. jula 1992.
Magasici (opstina Bratunac), selo sa relativno ujednacenim sastavom stanovnistva (Srba 353, muslimana 292). Srpski deo sela je vise puta napadan, a najtezi napadi izvedeni su 20. i 25. jula 1992. godine. Za to vreme u selu su ubijeni: Popovic (Zivorada) Stojan (1967), Cvjetinovic (Vojislava) Zivko (1950), Ilic (Dusana) Ljiljana (1975), Ilic (Marka) Zorka (1947), Ilic (Milorada) Milenija (1944), Ilic (Petra) Ljubinka (1952), Ilic (Radomira) Marjan (1963), Milanovic Ljubica, Popovic (Pere) Blagoje (1907), Popovic (Riste) Leposava (1919), Mirkovic (Zivorada) Ljubica (1942) i djuricic (Nikolije) Cvijetin.
Medju napadacima mestani su prepoznali Osmanovic Mehu, Osmanovic Sabana, Hasanovic Camila, Avdic Senahida, Babajic Ramu, Osmanovic Hajrudina, Osmanovic Nedziba, Smailovic Mehidina, i dr.
Svedoci ovih napada su Bozic Vinka, Ilic Radomir, Bozic Rosa, Bozic Milka.
Jezestica (opstina Bratunac), jedno od vecih cisto srpskih sela u ovom podrucju (502 stanovnika srpske nacionalnosti). Napad na selo je izvrsen 8. avgusta 1992. godine. Tom prilikom zapaljeno je 55 srpskih kuca i stradalo devet stanovnika: Bogicevic (Rade) Vojin (1929), Mladjenovic (Ljubomira) Andjelko (1965), sahranjen bez glave, posto su je napadaci odsekli i odneli, Mladjenovic (Ljubomira) Dragan (1960), Mladjenovic (Obrena) Savka (1931), Rankovic (Milosa) Sreten (1962), Rankovic (Vlade) Milan (1935), Stjepanovic (Nedeljka) Savka (1951), Stjepanovic (Obrada) Milosav (1919) i djuric (Savana) Srbo (1944). Veci deo sela je opljackan i spaljen. Drugi napad na isto selo,odnosno njegove preostale zaseoke, izvrsen je 7. januara (na Bozic) 1993. i tom prilikom stradali su: Jovanovic (Vujadina) Radomir (1959), djukanovic (Mike) Bosko (1928), djukanovic (Riste) Nevenka (1946), djukanovic (Vlade) Ivan (1954) i djukanovic (Vlade) Krsto, Ostojic Milan i Mitar, Milanovic Nedjo i sin Dragan.
Medju napadacima mestani su prepoznali Alispahic Envera, Alispahic Hamdiju, Ademovic Sadika, Kamenica Bektu, Kamenica Dzemaila, Kamenica Avdu, Kamenica Ramiza, Kamenica Muniba, Mehmedovic Kemala - Kemu, Zukic Husu, Zukic Mustafu, Mandzic Ibrahima, djukic Husu i dr.
O napadima na selo svedoce Stjepanovic Rade i Jovanovic Rajko.
Podravanje (opstina Milici, ranije Srebrenica), etnicki cisto srpsko selo (413 stanovnika) i jedno od najvecih sela u opstini. Posle vise provokativnih nasrtaja tokom leta, presudan napad muslimani su izvrsili 24. septembra 1992. godine i tom prilikom zivot su izgubila sledeca lica: Jovanovic (Miloja) Vojin (1922), Jovanovic (Miloja) Svetozar (1933), Lazarevic (Obrada) Rado (1917), Petrovic Mileva (1948), Petrovic (Marka) Milomir (1951), Mitrovic(Jove) Mihajlo (1932), Mitrovic Ruza (1927), Mitrovic (Marka) Drago (1925), Marinkovic (Andjelka) Radovan (1938), Marinkovic (Milosa) Milovan (1955), Marinkovic (Milosa) Rade (1961), Marinkovic Dikosava(1938), Marinkovic Milos (1935), Perendic (Milisava) Miladin (1924), Perendic (Savkana) Tomislav (1932), Perendic (Blagoja) Stanka (1935), Perendic (Bogdana) Spasenija (1932), Sarac (Cvijetina) Mitar(1963), Sarac (Veselina) Dusan (1964), Sarac Mirjana (1943), Sarac (Manojla) Milan (1929), Tomic (Marka) Gojko (1930), Tomic (Marka) Mihajlo (1941), Vasic (Milosa) Milijan (1951), Vesic Milisav, Nikolic Slavisa (1960), Nikolic Dragan (1960), Pavlovic Nebojsa (1971), Mudrinic Rade (1961), Mitic Borica (1947) i Bogdanovic djuradj.
Mnoge od ovih zrtava su ubijene na najsvirepiji nacin: spaljivanjem, secenjem stomaka, odsecanjem glave, udarcima tupim predmetima ili klanjem. Mnoge od zrtava pronadjene su bez delova tela. Slike masakriranih prenele su mnoge televizijske kompanije. Zaprepascena tim monstruoznim zlocinom javno se, posebnim saopstenjem, oglasila i Srpska pravoslavna crkva, a njegova svetost patrijarh Pavle, u prisustvu clanova Sinoda, odrzao je pomen nevino stradalim mucenicima. Pored pobijenih mestana poginulo je i nekoliko dobrovoljaca koji su pokusali da odbrane ovo selo. Posle napada Podravanje je opljackano, spaljeno i napusteno. Pored preko sedamdeset kuca, zapaljeni su i izgoreli osnovna skola, dom kulture, prodavnica, radionica i upravna zgrada povrsinskog kopa "Sumarnica", vozni park i mehanizacija rudnika.
U napadu i zlocinima mestani su kao neposredne ucesnike uspeli da prepoznaju: Hirkic (Mahmuta) Hasana, Kutezero, Srebrenica; Delic Sabana, Kutezero, Srebrenica; Memic Osmana; Ajsic Sabriju, Kutuzero, Srebrenica; Hasanovic (Mehmeda) Hameda, Bucje, Srebrenica; Ademovic Ibrahima zvanog Cakura, djile, Vlasenica; Hirkic Mahu, Kutuzero, Srebrenica; Ademovic (Adema) Osmana (1937), djile, Vlasenica; Ajsic Sabita, Kutuzero, Srebrenica; Delic Ramiza, Kutuzero, Srebrenica; Hirkic Aliju zvanog Kiljara, Kutuzero, Srebrenica; Delic Ibru, Kutuzero, Srebrenica; Palic (Sabana) Adema (1958), Kivaca, Han Pijesak; Mehmetovic (Mustafe) Kemala, "Kemu" (1962), Pale, Srebrenica; Begic Medu, Slapovica, Srebrenica; Osmana zvanog Cimonja, LJeskovik,Srebrenica; "Dule" i "Beli", (ostali podaci nepoznati); Islama i njegovog brata iz Osmaca, Srebrenica, (ostali podaci nepoznati); nekog "Mandzu", Mandzica iz Potocara. Napad su organizovali i akcijom rukovodili Oric (Dzemala) Naser (1967), Potocari, Srebrenica i Tursunovic Zulfo, Suceska,Srebrenica.
Svedocenja o tragediji sela dali su: Draginja Tomic, Milojka Marinkovic, Veselin Sarac, Vojin Sarac i Miodrag Perendic.
Bracan, povrsinski kop rudnika boksita Milici, na regionalnom putu Milici - Srebrenica (25 km. od Milica). Privredni objekat od izuzetnog znacaja koji je od svog osnivanja imao svoje fizicko obezbedjenje. Napad na cuvare rudnika izvrsen je 24.septembra 1992. a ponovljen 3. decembra iste godine. U prvom napadu muslimanski napadaci i zlocinci su ubili i masakrirali sedam cuvara ovog privrednog objekta: Milivoja (Todora) Susica (1958), Slavka (Bozidara) Salipurovica (1971), Slavka (Mitra) Gordica (1958), Vidoja (Milorada) Salipurovica (1960), Zorana (Nedje) Lalovica (1961), Mijodraga (Mijata) Gligorovica (1956) i Rajka (Radojka) Pantica (1943).
Sve ove zrtve su ubijene na najsvirepiji nacin: gazenjem tenkom, klanjem, spaljivanjem, udarcima tupim predmetom i drugim sredstvima. Napad i unistavanje ovog privrednog objekta izvrsile su muslimanske oruzane jedinice sa podrucja opstina Vlasenica, Milici i Srebrenica, pod rukovodstvom njihovog komandanta Nasera Orica. Pored njega, napad su predvodili Zulfo Tursunovic i vec cesto puta spominjani Becir Mekanic, Ibrahim Ademovic "Cakura" i Mujo Bektic iz Podgaja, opstina Srebrenica. Uz njih, kao neposredni izvrsioci, ucestvovali su i: Safet (Jasara) Omerovic, zvani "Mis" (1971), Voljavica, Bratunac; Dzemo (Omera) Muratovic, Nurici, Vlasenica; Muhidin (Osmana) Osmanovic, "Braco", Stedrici, Vlasenica; Edin Avdic; Hasan Hasanovic; Smajil Omerovic "Ferda"; Mevludin Omerovic "Piki"; Mevludin Sulejmanovic; Jusuf Sulejmanovic; Sefket Sulejmanovic; Hajro Ekmic; Midhat Ekmic; Dzevad Ekmic; Ramiz Ekmic; Mevludin Malnic; Ramiz Alzic, Ibrahim Salcinovic, Murat Salcinovic i Sulejman Suljic.
Fakovici (opstina Bratunac), jedno od sela sa pretezno srpskim stanovnistvom (Srba 115, muslimana 33), napadnuto 5. oktobra 1992. i tom prilikom je ubijeno 19 stanovnika ovog sela: Bozic (Radoja) Desanka (1924), Markovic (Milovana) Olga (1935), Markovic (Milovana) Slavka (1931), Nikolic Cuba, djuric Danilo(1910), Ivanovic (Milana) Miroslav (1973), Markovic (Save) Radoje (1941), Markovic (Steve) Radomir (1939), Nikolic (Milovana) Petko (1954), Nikolic (Sretena) Milovan (1923),Savic (Jove) Radovan (1965), Subotic (Blagoja) Milomir (1959), djokic (Vlade) Milovan (1936), djokic (Milete) Sreten (1938), djokic (Nedeljka) djoko (1955), djokic (Sretena) Svetozar (1965) i djukic (Radovana) Vidoje (1954).
Selo je opustoseno, opljackano i popaljeno. Jedino je ostala oskrnavljena crkva. U napadu na ovo selo ucestvovali su Ustic Akif, Kiveric Esma, Mamutovic Nasir, Mukic Ibrahim.
Svedoci su Zikic "Drago", postar u istom selu, Peric Vidosava, Jokic Dusica, Ignjatovic Stanka i Savic Ikonija.
Boljevici (opstina Bratunac), srpsko selo (415 stanovnika srpske nacionalnosti), napadnuto istog dana kada i Fakovici, 5. oktobra 1992. godine. Prilikom tog napada stradali su: Despotovic Milja, Prodanovic Petra(1927), Stjepanovic (Jovana) Stojka (1922), Vasic Stanija (1930), djukic (Srete) Radovan (1922), Ristic (Ljubisava) Milutin (1940), Ristic (Novice) Zarija (1928), Vasic (Manojla) Vladan (1929).
Pobijeni ljudi su uglavnom starci koji su cuvali svoja imanja, hranili stoku i brinuli o dobrima svojih komsija. Selo je, pod stalnim pretnjama islamskih nacionalista, vecina stanovnistva bila napustila. Danas je to spaljeno i unisteno selo. Cak su i starci poubijani. Preziveli mestani su prepoznali Mamutovic Nasira, Mujkic Ibraima, Ridjic Arisa i dr. O napadu na selo svedoce Ristic Radova i djokic Stojan.
Bjelovac (opstina Bratunac), uglavnom srpsko selo (Srba 238 muslimana 51), najtezi napad dozivelo je 14. decembra 1992. godine. Tom prilikom selo je pretrpelo ogromne ljudske i materijalne zrtve i danas je uglavnom napusteno i pusto. U napadima muslimana zivot su izgubili: Bogicevic (Milenka) Zlatan (1975), Cvijic (Ilije) Miodrag (1972), Vitorovic (Vitomira) Slobodan, Filipovic (Nedje) Stevo (1951), Ilic (Ilije) Milisav (1957), Ilic (Mice) Milun (1939), Jovanovic (Milosa) Zlata (1911), Jovanovic Radenka (1974), Lukic (Radivoja) Vida (1933), Marincevic Miroslav (1965), Matic (Ilije) Radivoje (1937), Matic (Radivoja) Gordana (1967), Matic (Radivoja) Snezana (1965), Miladinovic (Petka) Mirko (1971), Miladinovic (Petka) Cedo (1975), Milutinovic (Cede) Slavko (1963), Nedeljkovic (Ratka) Slobodan (1970), Petrovic (Krste) Mirko (1920), Petrovic (Milana) Mirko (1972), Savic (Ostoje) Mitar (1954), Tanasic (Sretena) Radovan (1923), Tomic (Zike) Rajko (1955), Tosic (Zivorada) Milorad (1972), Trisic (Tomislava) Zoran (1968).
Napad na Bjelovac je izvrsen istovremeno sa vec saopstenim napadom na Loznicu, odnosno Loznicku Rijeku i Sikiric. To su susedna sela, pa su i napadaci uglavnom isti. Prema svedocenju prezivelih, prepoznati su: Ibric Alija "Kurta", Salihovic Hidan, Salihovic Besim, Sinanovic Resid, Zukic Sadik,Ahmetovic Haris "Hari", Begzadic Hajrudin, Kamenica Dzemail, Kamenica Ramiz, Kamenica Munib, Kiveric Esma, Malagic Hajrudin, Salihovic Midhat, Salihovic Adil, Salihovic Edhem, Salihovic Fikret, Sinanovic Muriz, Salihovic Rifet, Salihovic Edhem i Zukic Mulija i dr. Svedoci napada na ovo selo su Rankic Slavoljub i Matic Slavka.
Sikiric (opstina Bratunac), selo sa neznatnom muslimanskom vecinom (Srba 201, muslimana 241). Napadnuto je, kao i Loznica i Bjelovac, 14. decembra 1992. godine. Zrtve tog napada su: Ilic (Blagoja) Zivojin (1928), Ilic (Koste) Radojka (1935), Matic (Nikodina) Desimir (1928), Mitrovic (Bogosava) Radovan (1948), Mitrovic (Bogosava) Srecko (1946), Nedeljkovic (Bogoljuba) Milomir (1940), Nedeljkovic (Obrada) Ljubisav (1925), Nedeljkovic (Svetislava) Ratko (1946), Petrovic (Miladina) Slobodan (1976), Prodanovic (Rade) Dusan (1931), Rankic (Miladina) Obrenija (1934), Simic (Ranka) Zlatan (1961), Simic (Svetolika) Zivadin (1946), Simic (Svetolika) Radisav (1937), Simic (Vasilija) Grozdana (1931), Stevanovic (Branka) Dragisa (1966), Stojanovic (Save) Radenko (1973), Tanasic (Ljubisava) Milomir (1939), Tanasic (Petra) Milan (1957), Trisic (Obrada) Obrenija (1931), Vuksic (Srecka) Novak (1931).
Pocinioci ovih ubistava, pljacki i paljevina su uglavnom vec navedeni. To su napadaci na susedna sela Loznicu i Bjelovac. Njih navode u svojim izjavama i svedoci: Matic Gvozdenija, Petrovic Nedjo, Nedeljkovic Predrag.
Kravica (opstina Bratunac), u ovom slucaju rec je o cisto srpskom podrucju koje sacinjava vise sela: Kravica, Brana Bacici, Popovici, Mandici, Opravdici i dr. (sa preko 2300 stanovnika srpske nacionalnosti) i selom sa najstarijom srpskom skolom u ovom kraju, koju su mestani podigli jos 1878. Napad je izvrsen 7. januara (na Bozic) 1993. godine, a zrtve tog napada su: Eric (Mikaila) Negoslav, Eric (Nikole) Kristina, Gavric (Paje) Pajkan (1963), Nikolic (Todosije) Milovan (1946), Popovic (Koste) Risto (1920), Popovic (Riste) Kostadin (1947), Bozic Mara (1909), Bozic (Stojana) Stevo (1951), Lazic (Dusana) Krsto (1933), Momcilovic (Drage) Miladin (1935), Nikolic (Marka) Vaso(1920), Nikolic (Cvijana) Mitar (1927), Obackic Ljubica (1918), Stevanovic (Vasilja) Tankosava (1938), Stojanovic (Stojana) Vladimir (1915) i Jovanovic (Mitra) Stojan (1948). Kravica je danas opustosena, sto se nije dogodilo ni u vreme najzescih nemackih i ustaskih razaranja u toku drugog svetskog rata. Medju brojnim napadacima, a prema slobodnoj proceni bilo ih je najmanje preko hiljadu iz svih muslimanskih krajeva koji okruzuju Kravicu (Cerska, Konjevic Polje, Pobudje, Glogova...), prepoznati su: Naser Oric, Zulfo Tursunovic, Ferid Hodzic, Becir Mekanic, Bajro Osmanovic "Mis", Nedzad Bektic, Hakija Meholjic, Veiz Sabic, Nezir Zebric, Sefik Ahmetovic, Mustafa Golic, Esma Kiveric, Mirsad Sulejmanovic, Muhamed Cikaric, Semsudin Salihovic, Sulejman Mujcinovic, Junuz Mehic, Ejub Golic "LJubo", Fikret Mustafic, Murat Avdic, Muhamed Jahic, Murat Duric, Munib Becirovic, Fadil Sahbaz, Saban Muminovic, Musan Osmanovic, Zaim Mehic, Meho Alic i Abid Orlovic i dr. O napadu na Kravicu svedoce Ratko Nikolic, Milorad Nikolic, Milanovic Milena i Nikolic Milosava.
Siljkovici (opstina Bratunac), srpsko selo (90 stanovnika srpske nacionalnosti) napadnuto kad i Kravica, 7. januara 1993. na Bozic. Tada je selo opljackano i popaljeno, a zrtve napada su: Dolijanovic (Dusana) Miladin (1963), Stevanovic (Radovana) Milan (1973), Bogicevic (Jovana) Slobodan (1947), Bogicevic (Slobodana) Novica (1976), Radovic (Drage) Bozo (1943), Visnjic (Todora) Ratko (1949), Pavlovic (Radovana) Radoje (1936),Radovic (Ljube) Radenko (1974), Radovic (Radosava) Dragan (1968), Radovic (djordja) Vaskrsije (1956), Veselinovic (Kostadina) Lazar (1935), Savljevic (Save) Mile (1964) i djokic (Stanka) Stanoje(1942). Napad su izvrsile iste vojne formacije koje su napale i susedna selana podrucju Kravice.
Cosici (opstina Skelani) su deo cisto srpskog sela Kostolomci (234 stanovnika srpske nacionalnosti), a najtezi napad su pretrpeli kad i ostala sela ove opstine, 16. januara 1993. godine. Tada su Kostolomci i Cosici opljackani i popaljeni, a pored vise desetina povredjenih i ranjenih ubijenoje 15 lica: Rakic (Radisava) Novak (1953), Rakic (Jove) Dragomir (1953), Rakic (Jove) Milomir (1957), Rakic (Slavka) Radisa (1961), Rakic (Marjana) Dragomir (1940), Ivanovic (Dike) Mile (1952), Ivanovic (Mila) Predrag (1973), Ivanovic (Milutina) Zelimir (1968), Pavlovic (Milenka) Zarko (1938), Trifunovic (Cede) Milorad (1958),Rakic (Milorada) Tadija (1930), Maksimovic (Zike) Damljan (1934), Pavlovic (Svetozara) Andjelko (1914), Trifunovic Vidosava (1915) i Ilic (Predraga) Nebojsa (1969).
Napadom je rukovodio Oric Naser, a ucestvovali su Trsic Sakib, Dedic Ibro, Sulejmanovic Nusret, Smailovic Mirsad i dr.
Kusici (opstina Skelani), deo sela Zabokvica, jednog od najvecih u bivsoj srebrenickoj opstini (ukupno 706 stanovnika: Srba 598, muslimana 52 i ostalih 56) najtezi napad muslimana pretrpeli su 16. januara 1993. godine. Tom prilikom Zabokvica i Kusici su opljackani i popaljeni. Pored velikog broja povredjenih i ranjenih, prilikom napadaje ubijeno dvadeset lica, od kojih sedamnaest u Kusicima i tri u Zabokvici. Zivot su izgubili: Mitrovic Radivoje (1942), Jakovljevic (Mitra) Milija (1957), Mitrovic (Maksima) Mirko (1939), Jakovljevic (Milana)Milenko (1946), Ristic (Cvetka) Novak (1951), Ristic (Lazara) Vladislav (1947), Milanovic Ilija (1922), Ristic Rado (1920), Milanovic Dusanka (1920), Todorovic (Stanoja) Milenko (1928), Zivanovic (Jove) Nikola(1921), Jankovic Milenija (1963), Mitrovic Radinka (1946), Ristic Milenka (1930), Ristic Ivanka(1950), Ristic (Novaka) Mitra (1974), Ristic (Novaka) Mico (1977), Jakovljevic (Andjelka) Milenko (1957), Maksimovic (Milovana) Savo (1932) i Nedjic Rosa (1933).
Napadom na Kusice rukovodio je Oric Naser, a medju ostalim predvodnicima bili su Sulejmanovic Nusret, Trsic Sakib i Dedic Ibro i dr.
Skelani, sediste istoimene srpske opstine, sa nekada vecinskim muslimanskim stanovnistvom (Srba 155, muslimana 598), ali u okruzenju srpskih sela. Napad na Skelane izvrsen je u sklopu napada na sva okolna srpska naselja, takodje 16. januara 1993. godine. Tom prilikom ubijeni su: Milanovic (Save) Marko (1954), Gligic (Draze) Aleksa (1968), Janjic (Sime) Scepo (1947),Janjic (Pere) Simo (1948), Milovanovic (Milosa) Milan (1967), Markovic (Radenka) Milun (1970), Dimitrijevic (Stojana) Dragan (1965), Simic (Dragana) Radovan (1966), Milosevic (Borise) Dragoje (1960), Mijatovic (Save) Vlado (1966), Janjic(Sime) Andja (1927), Sekulic (Ostoje) Gordana (1966) i Dimitrijevic (Tomislava) Aleksandar (1987).
Skelani su u dobroj meri opljackani, razoreni i popaljeni, a u napadu su ucestvovali: Oric Naser, Dedic Ibro, Sulejmanovic Nusret, Trsic Sakib, Smailovic Mirsad i dr.
Vandzici (opstina Milici), srpsko mesto na koje su muslimanske oruzane formacije izvrsile napad 8. februara 1993. godine i tom prilikom ubili bracni par, civile, Marka (Kostadina) Dosica (1934) i njegovu suprugu Mariju Dosic (1993), mestane ovog sela. U istom napadu je spaljeno vise kuca i ostalih objekata.Pokretna imovina mestana je opljackana, a ono sto nije moglo da se opljacka unisteno je spaljivanjem ili razaranjem. U tom napadu su ucestvovali: Hodzic (Avde) Ferid (1959), Drum, Vlasenica, organizator napada i tada komandant ili jedan od komandanata Cerske; Hakic Sabanija; Mehmedovic (Hakije) Ramiz (1971), Rovasi, Vlasenica; Sulejmanovic (Sabana) Ibro, zvani Inc (1957), Rovasi, Vlasenica; Becirovic (Rahmana) Sahbaz (1966), Nedjiljista, Vlasenica; Becirovic (Nezira) Safet (1966), Nedjiljista, Vlasenica; Becirovic (Mehe) Mehmedalija (1970), Nedjiljista, Vlasenica; Siljkovic (Bukljana) Ibro (1966), Nedjiljista, Vlasenica; Aljukic (Sulejmana) Ibro (1954), Nedjiljista, Vlasenica i Mekanic (Jakuba) Becir (1957), Besici, Vlasenica, komandant tzv. Prvog ceranskog odreda.
O ovom napadu na Vandzice svedoce Dosic Sreten, Becirovic Halil i Sulejmanovic Mirsad.
Biblioteka | Sadrzaj | Zasede
Copyright © 1997 Milivoje Ivanisevic
Copyright © 1997 Serbian Unity Congress
All Rights Reserved.
I u Srebrenici imamo na delu srpsku maloumnost... drugi su činili zločine u potaji, A Srbi su svoj deo odradili pred nosem holandskog bataljona mirovnjaka i možda čak sa lažnim obećanjem da neće. To je upotpunilo lošu sliku o Srbima.
1992. godine Hiroaki Hazu je bio kod mene u kući, a to je japanski izveštač iz Rima za tokijske novine koje imaju 4 miliona primeraka. Ja sam mu dao detaljnu kartu Sarajeva i bio je oduševljen. On je u potrazi za istinom obišao celo Sarajevo i okolinu i napisao vrlo pozitivan članak o Srbima. Nepristrasan. Imao je jedan fenomenalan zaključak koji je elaborirao i meni i u svom članku: svi strani izveštači u Sarajevu nalazili su se u strogom centru grada, tj. u delu koji pripada Muslimanima i uglavnom nikuda nisu išli beležeći samo ono što vide, a to su naravno bili samo srpski udari. Nisu išli po okolnim srpskim delovima da vide šta su radili muslimani i stekli su pogrešnu sliku da su Srbi jedini koji pucaju po civilima. Eto jednostavnog objašnjenja za mnoge stvari.
O Bobane pa zar i ti...
u mom naselju je bilo ravno 0 teškog oružja i nekoliko pušaka lokalnih dripaca koji nikad fronta nisu vidjeli
a to nije spriječilo hrabru srpsku vojsku da iz daljine posalje nekoliko stotina granata samo tokom 1992. dok nisam napustio grad zbog gladi zajedno s mamom i bratom
još će me debilni bezosjećajni japanac kakvi su oni većinom i srbijanac uvjeravati kako je bilo u sarajevu tokom rata
dovoljan podatak o tome kako je u sarajevu bilo govori i činjenica da sam se u grad kroz tunel vratio 24.20.1995.
a kad su se izbjeglice sa srpskih teritorija vraćale u svoje domove? i jesu li ikad?
Jel to onaj tunel sto su ti srpski zarobljenici prokopali?
Broj žrtava u sukobima 1991-2000 sve govori, koliko Srba, Hrvata, Muslimana i Šiptara... muslimani jesu prošli najgore, ali ako pogledamo poslednjih 600 godina još uvek vode u broju zločina.
Gledaj, Sarajevo kao grad jeste prošlo muslimanski loše, ali koliko je ostalo Srba u Zenici ili nekim drugim mestima gde nije bilo TV kamera. Postojala je spska brigada za odmazdu i zločine sastavljena isključivo od muškaraca kojima su kompletne porodice pobijene i to na početku sukoba. Ta ekipa je odradila Ovčaru; doveli su ih kamionima, pričao je čovek koji je bio stražar u Ovčari, dva prepuna kamiona ljudi sa zakrvavljenim očima kojima je sve poklano u Bosni... izlaze iz kamiona i samo pitaju "Gde su?"... to su jezive stvari ali zbir rata ne može da se gleda na jednoj izdvojenoj lokaciji, već ukupno.
Uostalom, Trubo, šta se tu sada priča za Markale? Kakav je to narod koji ubija svoje da bi preokrenuo tok rata? Ako ubijaju svoje, šta rade sa tuđima, a?
Da, a gde su jos Juka, Caco, Celo i ostali " junaci " ? I oni su bili deo Sarajeva, a zna se sta su radili. Moj rodjak je bio u logoru u Tarcinu. No, Srbi u Sarajevu su ustvari bili na dvostrukoj vatri. Granate sa brda, i kriminalci u gradu.
Srbi nikad nisu imali talenta za rat informacijama, i prikazivanje zlocina. Pokolj najvidjenijih srba u Gospicu 91 prosao je gotovo nezapazen. Koliko ljudi u svetu zna za Jasenovac ? Hrvati su ubili stotine ljudi u Mrkonjicu, zbog odmazde sto je komandant 4.gardijske ukokan na ulazu u grad. Ko zna u svetu za to ? 200 ubijenih u Ovcari, medjutim zna ceo svet, doslo je do SB UN, visina kazne iznimno povecana za taj slucaj.. u pravu je Boban, neke stvari Srbi stvarno ne umeju. Slicno je bilo i za Srebrenicu.
Truba : Pogledaj broj povratnika u RS, recimo u Prijedor, Kozarac koji je totalno bio unisten za vreme rata. Vise se vratilo ljudi u RS, nego u Federaciju. Hrvati i Srbi se slabo vracaju u predratne domove, a Bosnjaci mnogo vise, monolitniji su i vise se drze zajedno. U Srebrenicu nema ko nije ulago pare posle rata, od Dodikove vlade do arapskih zemalja, a Grahovo koje je sravnjeno sa zemljom 95-e, gde su Srbi vecina 99 posto, ko tamo ulaze ? Vlada Federacije i taj Livanjski, Hercegovacki kanton i ono sto stigne, svrne sebi. Tajkuni ce poseci ono sume sto ima, a nova preduzeca niko nece otvarati. Ali Grahovo nije medijski zanimljivo kao Srebrenica, zar ne ?
Quote from: Boban on 13-08-2009, 13:36:19... koliko je ostalo Srba u Zenici ili nekim drugim mestima gde nije bilo TV kamera. Postojala je spska brigada za odmazdu i zločine sastavljena isključivo od muškaraca kojima su kompletne porodice pobijene i to na početku sukoba. Ta ekipa je odradila Ovčaru; doveli su ih kamionima, pričao je čovek koji je bio stražar u Ovčari, dva prepuna kamiona ljudi sa zakrvavljenim očima kojima je sve poklano u Bosni... izlaze iz kamiona i samo pitaju "Gde su?"...
ovo je predivan primjer srbske propagande.
brigada za odmazdu i zlocine sastavljena od muskaraca cije su kompletne obitelji poklane na pocetku sukoba u bosni? "odradili" ovcaru?
svi znamo kad se vasa hrabra vojska izivljavala nad vukovarom, t.j. kad je "odradila" ovcaru.
u to vrijeme cijela bosna se jos mirno grlila i filozofski promatrala sta se desava hrvatskoj.
no sta ces, vasi se izgleda loze na imaginarno.
Nije to bila srpska vojsa, nego vojska JNA i kako se moglo drugačije postupati nego tako, vojska je morala da sačuva svoju teritoriju, odnosno teritoriju Jugoslavije.
predlazem da nastrikate dvije istine. jednu za domace, te drugu za strano trziste, gdje je vecina ipak manje naivna.
Quote from: Dragan_VS on 13-08-2009, 16:49:44Nije to bila srpska vojsa, nego vojska JNA i kako se moglo drugačije postupati nego tako, vojska je morala da sačuva svoju teritoriju, odnosno teritoriju Jugoslavije.
naravno, naravno
Pojedinačni primeri na terenu mogu pokazivati svašta, ali činjenica je da je pre 104 godine, po popisima koji su tada rađeni, Srba bilo 10x više nego Hrvata; danas ih ima samo dvaput više... 1939. godine po popisu tadašnje Jugoslavije u gradu Zagrebu 52% stanovnika izjasnilo se da su Srbi. Koliko to danas sme da uradi?
Da li je potreban drugačiji dokaz o tome ko je u XX veku bio uspešniji u ubijanju, proterivanju i prevaspitavanju?
popisi, statistike... daj bobane bolje napisi kome i zasto vec vise od 100 godina odgovara da odrzava taj sukob. da se hrvati i srbi slucajno ne bi oslobodili totalitarnog stega i poceli zivjeti u miru kao dobri susjedi.
Podela naroda Balkana traje odvajkada; još su Dubrovčani zabeležili pre 800 godina da se sa Slovenima najbolje izlazi na kraj ako ih zavadite; početkom XV veka Ugari su sprečili stvaranje države od Celja do Bugarske koja je bila u interesu Zapada kao brana od Osmanlija, ali Ugarima nije odgovarala tako jaka kompaktna država u susedstvu i uradili su sve da do toga ne dođe, računajući i ubistvo Ulriha celjskog (muža kćerke Đurađa Brankovića) i verovatno njegove dece (koja su mlada tajanstveno pomrla) za koje je bilo predviđeno da budu prvi carevi te nove države.
Istorija nas uči da su države koje su uspele da sačuvaju celovitost uprkos razlikama na terenu (Italija, Španija, pa i Francuska i Nemačka) prosperirale, a razlike koje postoje između Srba i Hrvata daleko su manje nego u Italiji između Napulja i Milana.
Narodi Balkana jednostavno nemaju urođeni gen za bolje sutra, već samo za najbolje danas, a sutra, ko jebe sutra...
Poznato je da je Balkan pogodno tlo za bratoubilačke ratove, tako da Bobanova konstatacija "zavadi pa vladaj" sve govori, tako da nema smisla dalje o nečemu diskutovati, jer prvo se trebamo zapitati ko nas je zavadio i zbog čega, pa kad to budemo shvatili, neće Balkan više biti "bure baruta".
Manite se te price, ko nas zavadi. Kad god smo bili u zajednickoj drzavi, pod istim krovom, zavrsilo se u krvi do kolena. Bolje je da zivimo odvojeno, lepo, svak sebi, i saradjivati koliko je nuzno. Sta sad treba, i treci put da eksperimentisemo s nekakvim varijantama YU ?
Quote from: Boban on 13-08-2009, 17:37:49
Pojedinačni primeri na terenu mogu pokazivati svašta, ali činjenica je da je pre 104 godine, po popisima koji su tada rađeni, Srba bilo 10x više nego Hrvata; danas ih ima samo dvaput više... 1939. godine po popisu tadašnje Jugoslavije u gradu Zagrebu 52% stanovnika izjasnilo se da su Srbi.
znaš kaj, bobo
mogu ti reći da tvoji nastupi posjeduju određenu draž, ima privlačnost ta genkameni retorika, evo Trubi si novi idol nakon što se odrekao ghoula (ma i pristalije je pošto si u usporedbi sa njim upečatljivija očinska figura)... britki komentari, podjebavanja slabih, primamljiva gorštačka sirovost (gorštaci uvijek posjeduju određenu draž zbog njihove sirovosti koja je opet vuče poveznice na snagu itd...)
tako da, oportuno je ustrajavati na instruiranoj priči (to je moralo biti poznato već i prije goebbelsa), ali to su ti priče za rulju. za masu. a ovdje si na znakusagite, opskurnom forumu koji udomljuje par desetaka rubnih tipova, a svi si vole laskati da su 'poštena inteligencija'. a među poštenom inteligencijom ti je ta priča ofucana, ustajala se.
puko prihvaćanje 'činjenica' ti je nestalo sa svršetkom prednaivnog, romantičarskog svijeta. već od hegela naovamo je poznata stvar da između 'činjenice' i 'istine' vlada napetost, da 'ono što jest' (činjenice) nije identično sa istinom, a da je um strašna negatorska sila koja razara 'činjenice' i na njihovo mjesto postavlja nove, koje će isto tako biti razorene u potazi za istinom...
kada stvari tako stoje, koliko se još može vjerovati tvojim 'činjenicama', popisima od prije 104 godine, koji su i onda (te i sada) bili jedino tobožnja 'činjenica', a nikako istina (primjerice, lako je zamišljivo puno scenarija: 1. ti lažeš o popisima 2. popisi su lažirani 3. nije poznata pozadina 'izjašnjavanja' itd...)
da ti približim ovu o napetosti 'istine' i 'činjenice', podsjećam te na nedavnu opasku o crncima: prije 60 godina su crnci na filmu bili nosači u vlaku (činjenica koju možeš provjeriti gledajući stare filmove), a danas su mega-zvijezde (činjenica koju možeš provjeriti gledajući nove filmove) - činjenice o crncima zapravo ne govore istinu crnca - istinu tek treba utvrditi!
u tom smislu,
skrećem ti pažnju da se ne fiksiraš previše na sporne popise; jer bi se po tim popisima mogao zaključiti da, po zakonima historijske nužnosti, srbi nestaju u bespućima povijesne zbilje, a hrvati dolaze. vjerojatno su se tako i stari egipćani fiksirali za njihove popise i tješili se da ih je prije 100 godina bilo 20 puta više od rimljana, ali je povijesna nužnost bila da je "jedan lik života ostario i on se ne da više pomladiti nego samo spoznati". time su nestali faraoni i sfinge, a na scenu stupili rimljani... koje su nakon nekog vremena pomeli barbari sa sjevera... i tako ti svaka stvar na svijetu već u sebi nosi klicu svoje propasti. samo treba prepoznati ono 'objektivno' povijesti, a to sam ti ja ovdje odgonetnuo iz tvojih popisa i tako ti pomažem da se ukrcaš u pravi vlak - postani hrvat! dok još naše vrijeme traje... iz vječnosti gledano, neće dugo, to je tek treptaj...
To Boban i hoće, da Srbi postanu veći Hrvati od Hrvata, i da se tako konačno reši Hrvatsko Pitanje :-)
pa kada nam uvedu propis da Srbi mogu pisati samo ćirilicom, eto nas negde drugde... već sam našao na netu, za moja dva romana da su u pojedinim arhivama Zapada zavedeni kao hrvatska književnost; ne srpskohrvatska nego hrvatska.
Quote from: tiha voda on 13-08-2009, 20:28:00
Manite se te price, ko nas zavadi. Kad god smo bili u zajednickoj drzavi, pod istim krovom, zavrsilo se u krvi do kolena. Bolje je da zivimo odvojeno, lepo, svak sebi, i saradjivati koliko je nuzno. Sta sad treba, i treci put da eksperimentisemo s nekakvim varijantama YU ?
Nisam na to mislio, dobro je da svako ima svoju državu, ali mislio sam da ne bi trebalo da dozvolimo da nas ponovo zavade i da ponovo bude krvi i svih ovih mučnih događanja u prošlom veku.
Što se tiče Jugoslavije, dabogda gorela u paklu!
Quote from: Boban on 13-08-2009, 20:50:56
već sam našao na netu, za moja dva romana da su u pojedinim arhivama Zapada zavedeni kao hrvatska književnost; ne srpskohrvatska nego hrvatska.
to je u redu
kažem ti, povijesna nužnost
QuoteNisam na to mislio, dobro je da svako ima svoju državu, ali mislio sam da ne bi trebalo da dozvolimo da nas ponovo zavade i da ponovo bude krvi i svih ovih mučnih događanja u prošlom veku.
Što se tiče Jugoslavije, dabogda gorela u paklu!
ma te priče su ti jalove racionalizacije, nešto kao kod neurotičara, čovjeka-štakora
tko su 'Oni'? 'Oni' su nas zavadili. Tajni Gospodari. Gušteri iz pete dimenzije.
stvar je u tome da se nagomilalo analnih karaktera: bolje zadrži, nemoj pustiti, stisni. gomila se skučila u svoju malu rupu i stisla. fromm i reich su analizirali uspon nacizma i povezali ga sa analno-sadističkim karakterom ili kako su ga nazvali, autoritarnim. to su ti 'Oni' - analci iz tvog susjedstva.
drug Tito je bio vizionar, Eros koji spaja. to ti kažem kao autentični hrvatski ubermensch, gen kameni koji je prvo čovjek, a Hrvat slučajno (pa onda i prihvaća tu slučajnost). kako god, veća država je bolja u svim smislima od manje, prostranije je bolje od skučenog (naravno, analcima je obratno). eto, Kowalski može po američkoj pustinji voziti dvjesto na sat, a mi ovdje ne možemo postići ni da auto staviš u petu ekonomičnu brzinu...
ma dobro, nek je i ovo povijesna nužnost, svakome njegovo, ali 'objektivno' promatrano - to je nazadovanje, dekadencija.
kažem ti, bolje je rješenje da smo svi hrvati i da povećavamo populaciju i prostor asimilirajući ostale da i oni budu hrvati
Previše filozofiraš prikane, zato prekidam diskusiju, pozdrav!
Quote from: PingvinPatuljak on 13-08-2009, 21:43:16
kako god, veća država je bolja u svim smislima od manje...
Ajde sad, ti slučajno Hrvatu, priznaj ovde pred svima da su zapravo Hrvati krivi za raspad Jugoslavije; od nastanka pokušavaju da je uruše i da se otcepe i ono što nije uspelo Mačeku ni maspoku eto uspelo je Mesiću...
pa ti si to skroz pobrkao: jugoslavenska ideja je hrvatska ideja. međutim, srbi se nisu na prihvatljiv način stopili sa tom naprednom idejom, već su prevagnule snage nazatka i reakcije koje su se okupile oko SANU- tako da su zapravo, kao i uvijek, krivi srbi
ma koga je uopste briga sto nema jugoslavije? ta drzava se raspala bezmalo pre dve decenije. onome kome trebaju te ex-yu republike, eto ih tu gde su oduvek i bile. nikuda nisu pobegle.
pa nije da ćemo plakati za jugoslavijom, nego je više riječ o robovskim i slobodarskim karakterima: mislim, krasno je imati državu, ali meni zapravo čitava ta priča oko struktura, aparata, granica i birokracije više smeta nego godi. što je veće omeđeno područje, to možeš slobodnije plutati i vrzmati se po smetlištu svijeta. otud bih rađe živio u čitavom svijetu nego strpan u riblju konzervu, kolko je do mene - a nije, pa prihvaćam 'objektivnu volju naroda' i pjevam si "lijepa naša hrvatska, polja slavonska, i jezera plitvička, pli-tvi-čka"
Quote from: PingvinPatuljak on 13-08-2009, 23:05:41pa ti si to skroz pobrkao: jugoslavenska ideja je hrvatska ideja. međutim, srbi se nisu na prihvatljiv način stopili sa tom naprednom idejom, već su prevagnule snage nazatka i reakcije koje su se okupile oko SANU- tako da su zapravo, kao i uvijek, krivi srbi
hm, ne znam, ipak su srbi obce poznati drzavotvorni i ratni narod, to je njihova priroda. stvoren da delegira nizim oblicima postojanja. tu kvalitetu hrvati nisu dovoljno cijenili.
hrvati su zajebani
uobličili su neku novu teoriju nihilzma. to se da iščitati iz postova zoska i PingvinaPatuljka
hrvati ne postoje! ako lazu rijeci, karte ne! ovo je slika karte iz 629. godine koju je slucajno pronasao neovisni novozelandski istrazivac dr. djon smit u flasi koja je plutala atlantikom vec 300 godina, dok je setao welingtonskom plazom.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg24.imageshack.us%2Fimg24%2F6753%2Fserbia.png&hash=170537b958328d8a8f8ed1c14b3adc0e4338255b)
Nešto mi milo oko srca kad gledam ovu mapu. Ovaj nacionalizam je baš zajebana stvar.
Zosko,
ја сам те негде већ питао умеш ли да читаш ћирилицу. С обзиром на чињеницу да си из усташке породице, не знам да ли ће симпатије које гајим према теби бити довољне приликом успостављања праведних граница.
Ниси ми одговорио. Како бараташ са ћирилицом? Добро је знати два писма, томе се само најгори олош подсмева.
dragi Hrvati, pali ste na ovom segmentu... nemate muda da priznate da je vama Jugoslavija posle oba svetska rata bila spas od međunarodne osude za ratne zločine i da je to bio vaš jedini motiv a ne nekakva svest o dobrobiti zajedničke države.
Quote from: zosko on 14-08-2009, 00:04:24
hrvati ne postoje! ako lazu rijeci, karte ne! ovo je slika karte iz 629. godine koju je slucajno pronasao neovisni novozelandski istrazivac dr. djon smit u flasi koja je plutala atlantikom vec 300 godina, dok je setao welingtonskom plazom.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg24.imageshack.us%2Fimg24%2F6753%2Fserbia.png&hash=170537b958328d8a8f8ed1c14b3adc0e4338255b)
Uh, ala je VELIKA ova Srbija!!!, xexexe...
Ko o čemu, baba o čepu. Tj kurcu. :evil:
Quote from: John Reynolds on 14-08-2009, 00:38:41Zosko,
ја сам те негде већ питао умеш ли да читаш ћирилицу. С обзиром на чињеницу да си из усташке породице, не знам да ли ће симпатије које гајим према теби бити довољне приликом успостављања праведних граница.
Ниси ми одговорио. Како бараташ са ћирилицом? Добро је знати два писма, томе се само најгори олош подсмева.
u biti, cirilica mi je slaba, no mogu je naslovkati; dovoljno za rijetke prilike. ne vjerujem da ce mi ikad ozbiljno trebati pa tako nikako da odvojim 10 minuta i usavrsim je. opcenito mi je cirilica lijepo pismo, jako estetska i ne vidim sta bi bilo lose u poznavanju iste.
granice nek' budu tekuce.
Е, видиш,то је лепо од тебе...одвоји 15-ак минута на ћирилицу, требаће ти кад ти постане службено писмо, тзв. службењак! :evil: :evil: :evil: