Da li je moguće naučiti jezik sam, van obrazovnih institucija? Pogotovo u ovo doba informacije i komunikacije?
Pogledajmo prvo kakvi su naši mašinski prevodioci. Za primer ćemo uzeti Google Translate i Babel Fish, kojima ću dati da prevedu moj post (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?topic=8188.0) sa japanskog na engleski:
Babel Fish
It is the alphabetical character foil, and others it is not, is. Chinese character being most difficult, is the funny script.
So is.
:?
Hmm... možda bi trebalo da zaboravimo na Babel Fish.
Google
Roman is silly. Kanji is the most difficult and interesting script.
Yes.
Wow! Ovo drugo je prilično precizno. Daleko bolje nego što je bilo moguće pre par godina.
Ipak su ovo bile gramatički proste rečenice. Generalno, najveći problem veštačkim prevodiocima, kada govorimo o orijentalnim jezicima, su imena.
Bitno je da zainteresovana osoba bude konstantno izložena jeziku koji želi da nauči. Škola ima neke prednosti, ali ne može da obezbedi ovaj uslov. Mnogo toga se može naučiti iz podkastova, pogotovo rečnik i prepoznavanje glasova.
Prvi i najuticajniji od svih podkastova te vrste je ChinesePod (http://chinesepod.com/), kojim je Irac Ken Carroll napravio malu revoluciju. Organizovao je dnevne emisije snimljene u Šangaju, sa domaćim učesnicima, podeljene na više nivoa po kompleksnosti. Kasnije su usledili mnogi drugi "Podovi", među kojima i JapanesePod101 (http://www.japanesepod101.com/), moj glavni mrežni resurs za učenje japanskog. Ima ih mnogo, ali oni su bili najvažniji kada se radi o govoru.
Dakle, moj odgovor je, itekako se može naučiti, pogotovo ako neko ima volje i vremena (više od mene). Da sam učio kanđi dnevno, do sada bih znao svih 1 945 osnovnih simbola koji se uče u osnovnoj, srednjoj i višoj školi kod njih. :cry:
E, sad, ako ima nekog sa argumentima za i protiv...
Ja ću sačekati reformu kineskog pisma, pa ću onda razmisliti...
Slobodno. 8-)
Ne pričam samo o dalekoistočnim jezicima. Oni su egzotika, stoga zanimljivi (mada se tvrdi da je, u poslovnom smislu, od svih svetskih jezika, znanje kineskog najpoželjnije). Imam i neposredno iskustvo sa njima, tako da sigurno imam šta da kažem o tome, više nego o, recimo, učenju španskog. A to bi, vala, mogao i neko drugi.
Ono za kanđi i latinicu je bila šala. Neć' naći srpskog "otakua" koji se više zalaže za pravilnu upotrebu srpskog jezika od ja. :)