Best Paranormal Fantasy Novels of the Last Decade (2000 - 2009)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimages.barnesandnoble.com%2Fimages%2F13690000%2F13696406.JPG&hash=863a1f9ac5a66fc2acfce2de08aded61638a1052)
1. Dead Witch Walking (2004) by Kim Harrison – Kim's debut novel and first installment of her wildly entertaining Rachel Morgan saga, a series that – like its witchy protagionist – has developed and matured with every new installment. Unlike most series, every new novel in Kim's Rachel Morgan series is better than the last.... This is the beginning of a classic saga.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimages.barnesandnoble.com%2Fimages%2F13700000%2F13700386.JPG&hash=178f3b7d39a2ed86bdcd5240a0c5f0bc2189c208)
2. A Kiss of Shadows (2000) by Laurell K. Hamilton - LKH's first Merry Gentry novel and easily one of the most anticipated releases of the last decade....
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimages.barnesandnoble.com%2Fimages%2F25780000%2F25786231.JPG&hash=306b75046227f2d4c38666dc43247fd35783cf4f)
3. Storm Front (2000) by Jim Butcher - the beginning of Jim's Dresden Files series, a genre hybridizing series that further opened the doors for sagas like Charlie Huston's Joe Pitt, Mario Acevedo's Felix Gomez, etc. Historically significant on numerous levels...
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimages.barnesandnoble.com%2Fimages%2F19310000%2F19319194.JPG&hash=b49c41c4b827cb5c9012b4e09d48148eb5538150)
4. Obsidian Butterfly (2000) by Laurell K. Hamilton - LKH'S first Anita Blake novel to be released in hardcover, this is when LKH (and Anita) became truly iconic. A blockbuster release that had readers talking for years – and they're still talking....
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimages.barnesandnoble.com%2Fimages%2F15080000%2F15080196.JPG&hash=b354c55658805003eb5ed705456932443c0d2422)
5. Four and Twenty Blackbirds (2005) by Cherie Priest - Cherie's debut and first of her Eden Moore novels. This haunting and poetic read marked the fledgling steps of a writer who has become one of the most innovative – and significant – writers in the genre.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimages.barnesandnoble.com%2Fimages%2F13790000%2F13793110.JPG&hash=bdc9fbca40e9a89dd7850c3b4f5657b0b8df0064)
6. Already Dead (2005) by Charlie Huston - Charlie's first novel featuring vampire Joe Pitt, a series that continues to expand and redefine paranormal fantasy. I described this novel thusly: "The vampire mythos gets a healthy dose of attitude a la Raymond Chandler in Charlie Huston's singularly cool Already Dead, a savage and sardonic novel that blends blood-sucking fantasy and horror elements with the hard-boiled style of noir thrillers."
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimages.barnesandnoble.com%2Fimages%2F34360000%2F34365509.JPG&hash=3d60732244f7f848171b998f03e9947957e323bb)
7. A Rush of Wings (2008) by Adrian Phoenix - Adrian's debut novel and first installment of her Maker's Song saga, one of the edgiest series out there. I mean, c'mon! How can you go wrong with a duo that includes an undead rock star and a sexy FBI agent? FYI: rumors are that Disney is looking into buying the rights to these novels for a possible movie!
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimages.barnesandnoble.com%2Fimages%2F27530000%2F27539708.JPG&hash=9089d764c99ef0dfae597be0963a6b390d12f815)
8. Dead Until Dark (2001) by Charlaine Harris - the first book in Charlaine's Sookie Stackhouse series. True Blood, say no more.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F%5Burl%3Dhttp%3A%2F%2Fimages.barnesandnoble.com%2Fimages%2F13890000%2F13890526.JPG%255Dhttp%3A%2F%2Fimages.barnesandnoble.com%2Fimages%2F13890000%2F13890526.JPG%255B%2Furl%255D&hash=b7472d61b31ffe484067c3b1157cb3c3513aca0d)
9. The Nymphos of Rocky Flats (2006) by Mario Acevedo - Mario's debut novel and first book in his Felix Gomez saga, like Huston's Joe Pitt saga, a series that is redefining the genre. And talk about great opening lines: "I don't like what Operation Iraqi Freedom has done to me. I went to the war a soldier; I came back a vampire..."
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimages.barnesandnoble.com%2Fimages%2F13700000%2F13704531.JPG&hash=5f611cba0a77a800ec3130105e018075ef24387d)
10. Moon Called (2006) by Patricia Briggs - the first Mercy Thompson novel, a series that has become arguably one of the most beloved sagas ever.Like Kim Harrison's Rachel Morgan saga, Patricia's Mercy Thompson novels just seem to get better and better. A sexy, tattooed shapeshifting auto mechanic, Mercy is one of the most memorable paranormal fantasy heroines out there right now...
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimages.barnesandnoble.com%2Fimages%2F39100000%2F39104392.JPG&hash=1c0efabdd6ec08deba159e38f5d1d452116b3048)
11. Sandman Slim (2009) by Richard Kadrey – an in-your-face fusion of fantasy, horror, and hard-boiled mystery. Kadrey's biting wit that makes this novel so unforgettable. His blunt and acerbic writing style makes for simply addictive reading. Here's how he describes Los Angeles: "L.A. is what happens when a bunch of Lovecraftian elder gods and porn starlets spend a weekend locked up in the Chateau Marmont snorting lines of crank off Jim Morrison's bones. If the Viagra and illegal Traci Lords videos don't get you going, then the Japanese tentacle porn will."
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimages.barnesandnoble.com%2Fimages%2F43590000%2F43594511.JPG&hash=b779565ce1de4deff38f15659fd20ad151123b30)
12. Vanished (2009) by Kat Richardson - Kat's latest Greywalker novel and easily her strongest work to date.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimages.barnesandnoble.com%2Fimages%2F13700000%2F13700931.JPG&hash=b6ee0c9ad53d4b4113aba06728bbe453f106875f)
13. The Scent of Shadows (2007) by Vicki Pettersson – the first novel in Vicki's Signs of the Zodiac series
Samo, zar se ovo ne zove Romance a ne Fantasy???
Supernatural Romance.
Locus ga je uvrstio u svoj pregled kao "Paranormal romances"
Pretpostavljam da sam ja "znaš već ko"? Odavde nisam čitao Adrijana Finiksa, pa tu nemam šta da kažem, ali zato imam mnogo toga da kažem glede Viki Petersson - i to sve loše. U iskušenju sam da pretpostavim da autor nije znao koga da stavi na trinaesto mesto, a bilo mu je kul da ima trinaest stavki na spisku. Po istom merilu, ni Ket Ričardson nema šta da traži ovde. Znatno je bolja od Personove, ali i dalje nije najbolja u žanru. S treće strane, Džim Bučer i Čarli Hjusto pogrešno su ovde svrstani. Njihovi romani spadaju u Urban Fantasy a ne Paranormal Romace. Imalo bi smisla da se tu nađu samo ako bi spisak bio sinteza ova dva podžanra. U tom slučaju tu svakako moraju da se nađu i Carrie Vaughn, Rachel Caine (koju ne volim), C. E. Murphy i bar Mark Del Franco i Rob Thurman.
Hteo sam nesto pametno da kazem al' sam zaboravio. U svakom slucaju, bio je red da i ovaj podforum dobije "reaguj" topik. Sto se ovih romana tice, o tome niti pojma imam nit' ih u ruke uzimam (da mi ne bi ruka otpanula) ali posto sebe smatram covekom otvorenih nazora hteo sam da nekom (bilo kom) dam priliku da argumentuje zasto bi ove knjige trebalo citati, a ova - cak i meni je delovala proizvoljna- lista samo mi je licila na dobar pocetak.
Pa... Mogu neke od ovih knjiga da budu zabavne za čitanje. Postanu čak i neka vrsta zaraze. Samo što nakon izvesnog vremena poželiš da provrištiš i/ili ujedaš, ili osećaš kako ti se mozak pretvara u takvu bljuzgavicu da u poređenju s tim i zombi deluje kao suvi genije. :mrgreen:
Prelepo rečeno :D
Ričard Kedri i Čarli Hjuston ovde nemaju šta da traže. Hjustonov protagonista je vampir sitni kriminalac, zaljubljen u devojku koja ima HIV. Romani su mu skroz palp noar - prilično zabavni. Poslednji nisam čitao. Ali ako je tema bila namenjena meni, moram priznati da je uvodni post malčice promašen. Jeste da čitam na tone urbane fantastike i paranormalne romantike, ali moja najveća ljubav je high fantasy.
The Vampire Library (http://www.vampirelibrary.com/index.htm) is a resource for readers of vampire fiction, literature and non-fiction books. This site offers lists of vampire books, detailed book information, and links to purchasing information where available. In association with Amazon.com.
1047 books listed
E da sam imao ovo kad sam pisao drugi tekst za "Zabavnik"...
Napisi i treci :lol:
RITAs and Golden Hearts Finalists
The romance industry appears to suffer from serious category bloat as far as awards go. The Romance Writers of America have announced the finalists for the RITA Awards (for published books) and Golden Heart Awards (for unpublished books). Neither set of award has a specific SF&F category, though both have one for paranormal romance. Here are the RITA finalists in that group.
* What Would Jane Austen Do?, Laurie Brown (Casablanca)
* My Forbidden Desire, Carolyn Jewel (Forever)
* For the Earl's Pleasure, Anne Mallory (Avon)
* Darkness Unknown, Alexis Morgan (Pocket Star)
In addition, there are two urban fantasy novels on the Best First Novel list. They are:
* The Better Part of Darkness, Kelly Gay (Pocket)
* Angel Vindicated, Viola Estrella (Cerridwen Press)
# Series Books Pages
1 Conan's Journeys 78 books 20549 pages
2 Discworld 38 books 13674 pages
3 Gor 28 books 13050 pages
4 The Riftwar Cycle 26 books 11873 pages
5 Wheel of Time 14 books 11362 pages
6 Xanth 33 books 11480 pages
7 Valdemar 26 books 10592 pages
8 Saga of Recluce 16 books 9696 pages
9 Malazan Book of the Fallen 10 books 8981 pages
10 Dragonriders of Pern 24 books 8980 pages
11 Shannara Universe 20 books 8976 pages
12 Sword of Truth 12 books 8784 pages
13 Anita Blake Vampire Hunter 19 books 8192 pages
14 Redwall 21 books 8081 pages
15 The Three Worlds Cycle 11 books 7926 pages
16 Realm of the Elderlings 11 books 7749 pages
17 The Legend of Drizzt 20 books 7243 pages
18 Deverry Cycle 15 books 6912 pages
19 Wars of Light and Shadow 9 books 6281 pages
20 Kushiel's Legacy 8 books 6192 pages
21 The Dresden Files 14 books 5771 pages
22 Witch World 24 books 5757 pages
23 Crown of Stars 7 books 5264 pages
24 Books of the Orokon 10 books 5019 pages
25 The Complete Chronicles of Thomas Covenant 10 books 4948 pages
26 Lord of the Isles 9 books 4808 pages
27 The Sun Sword 6 books 4704 pages
28 Chronicles of an Age of Darkness 10 books 4646 pages
29 Tarzan 25 books 4563 pages
30 MythAdventures 19 books 4414 pages
31 The Hollows 9 books 4410 pages
32 Deryni 15 books 4352 pages
33 The Dark Tower 7 books 4341 pages
34 Oz 14 books 4277 pages
35 Solar Cycle 12 books 4252 pages
36 Belgariad/Mallorean 10 books 4224 pages
37 A Song of Ice and Fire 4 books 4195 pages
38 Drenai 11 books 4191 pages
39 Harry Potter 7 books 4136 pages
40 Corean Chronicles 7 books 4030 pages
41 The Realms of the Blood 9 books 4016 pages
42 Avalon 8 books 4000 pages
43 The Last of the Renshai 6 books 3960 pages
44 Earth's Children 5 books 3952 pages
45 Dragon Knight 9 books 3944 pages
46 Wayfarer Redemption Series 6 books 3840 pages
47 Symphony of Ages 6 books 3760 pages
48 Saga of the Noble Dead 8 books 3728 pages
49 Sunrunners world 6 books 3672 pages
50 Last Rune 6 books 3632 pages
51 Chronicles of the Black Company 9 books 3478 pages
52 Chronicles and Legends of the Raven 7 books 3430 pages
53 The Runelords 7 books 3347 pages
54 Codex Alera 6 books 3312 pages
55 Guardians of Ga'hoole 15 books 3227 pages
56 The Death Gate Cycle 7 books 3168 pages
57 Chronicles of Amber 14 books 3155 pages
58 Chronicles of the Cheysuli 8 books 3120 pages
59 Guardians of the Flame 10 books 3051 pages
60 Fortress 5 books 2944 pages
61 Majipoor 6 books 2941 pages
62 The Chronicles of Elantra 6 books 2867 pages
63 The Pendragon Cycle 6 books 2736 pages
64 The Winter of the World 6 books 2736 pages
65 Guardian Cycle 5 books 2711 pages
66 House of Night 8 books 2704 pages
67 Memory, Sorrow and Thorn 3 books 2672 pages
68 The Banned and the Banished 5 books 2668 pages
69 Dragaera: Vlad Taltos 12 books 2634 pages
70 Einarinn 5 books 2623 pages
71 Sword of Shadows 4 books 2600 pages
72 Shadows of the Apt 5 books 2565 pages
73 Ixia/Sitia 6 books 2544 pages
74 The Elemental Masters Series 6 books 2537 pages
75 Paksennarion's World 6 books 2521 pages
76 Nightrunner 5 books 2512 pages
77 Chronicles of the Kencyrath 5 books 2479 pages
78 Tiger and Del 6 books 2460 pages
79 The Demon Wars Saga 4 books 2268 pages
80 Temeraire 6 books 2262 pages
81 Ryhope Wood 7 books 2261 pages
82 The Second Apocalypse 4 books 2240 pages
83 The Chronicles of Westria 8 books 2214 pages
84 The Lord of the Rings 5 books 2144 pages
85 Twilight Reign 4 books 2144 pages
86 The Magic Kingdom of Landover 6 books 2096 pages
87 Tales of the Five Hundred Kingdoms 5 books 2064 pages
88 Tales of Alvin Maker 6 books 2038 pages
89 World of Tiers 7 books 1933 pages
90 The World of the Alfar 6 books 1864 pages
91 Fafhrd and the Gray Mouser 8 books 1863 pages
92 The Earthsea Cycle 6 books 1436 pages
jos kada bih mogao sve ovo da stavim u neku lepu tabelu...
Auuu... Jao, pa ja sam većinu toga pročitao!!! I have no fracking life!11!!
I molio bih Zakka da promeni naziv temi u Nightfliere, reaguj!, kad je već namenjena meni.
Melkore da odseče listu na 91 mestu ostadoh bez ijednog kompletno pročitanog ciklusa.
jebote... Pern 24 knjige!
Kad je Kovenant narastao na 10 knjiga?
Kakav užas...
Quote from: Mica Milovanovic on 19-01-2011, 01:55:08
Melkore da odseče listu na 91 mestu ostadoh bez ijednog kompletno pročitanog ciklusa.
Sta, za sve ove godine nisi procitao Tarzana? :)
Mislim da je ovde crno na belo dokazano da je Dzordan najveca cigla od svih cigli... A, sto je najbolje, imam jedva jedan vise serijal od Mice, i to pislljiv, samo 3 knjige(to sto mi fali jos poneka knjiga da kompletiram jos neki neprimetno cu gurnuti pod tepih).
Ček malo, Melkore. Igrao sam se malo sa migrenom, pa još nisam najbistriji - je li ovo spisak serijala koji si pročitao, ili nešto drugo? Ako nije, šta je i odakle je?
Dacu ti par hintova, pa ti vidi da li sam to citao: :lol:
Dragonriders of Pern, Shannara Universe, Anita Blake Vampire Hunter, Harry Potter....
jedan i po Pern i one 3 Sanare iz Plave Ptice, dosta od mene, ove ostale ne bih citao ni da mi plate..khm, dobro, da mi plate mozda bih i procitao, ali bi se bas mnogo cenjkao :)
http://walkintomordor.com/the-longest-fantasy-series-and-why-we-read-them (http://walkintomordor.com/the-longest-fantasy-series-and-why-we-read-them)
Ha, sad sam video i ovo, sa istog mesta:
# Series Author(s) Books Pages
1 Perry Rhodan Many 2573 164672
2 Deathlands James Axler 84 29408
3 Darkover Marion Zimmer Bradley 38 13055
4 Gor John Norman 28 13050
5 Robot/Empire/Foundation Isaac Asimov et al. 29 11136
6 Alliance-Union C. J. Cherryh 29 9533
7 Dune Frank Herbert and Brian Herbert 15 8771
8 Known Space Larry Niven et al. 26 8236
9 Wild Cards George R. R. Martin et al. 20 8078
10 John Grimes A. Bertram Chandler 23 7481
11 The New Jedi Order Many 19 7266
12 Assiti Shards Eric Flint 12 7218
13 Honor Harrington David Weber 12 7176
14 Timeline-191 Harry Turtledove 11 6837
15 The Horus Heresy Many 15 6321
16 Legacy of the Aldenata John Ringo 12 6174
17 Bolos Keith Laumer 15 5951
18 Berserker Fred Saberhagen 17 5766
19 Vorkosigan Lois McMaster Bujold 14 5376
20 Skolian Empire Catherine Asaro 13 5344
21 Chung Kuo David Wingrove 8 5258
22 Colonization/Worldwar Harry Turtledove 8 4800
23 Foreigner C. J. Cherryh 11 4740
24 Saga of Seven Suns Kevin J. Anderson 8 4608
25 Deathstalker Simon R. Green 11 4486
26 Liaden Universe Novels Sharon Lee 12 4343
27 The Company Kage Baker 14 4324
28 Night's Dawn Peter F. Hamilton 4 4322
29 Retief Keith Laumer 18 4317
30 Childe Cycle Gordon R. Dickson 11 4270
31 Solar Cycle Gene Wolfe 12 4252
32 Mission Earth L. Ron Hubbard 10 4235
33 Xeelee Sequence Stephen Baxter 10 4233
34 Gaunt's Ghosts Dan Abnett 12 4160
35 Revelation Space Alastair Reynolds 7 3960
36 Pip and Flinx Alan Dean Foster 14 3888
37 Polity: Universe Neal Asher 9 3881
38 RCN David Drake 8 3720
39 Saga of the Exiles + Galactic Milieu Julian May 8 3707
40 The Baroque Cycle Neal Stephenson 8 3648
41 Seafort Saga David Feintuch 7 3536
42 Uplift Saga David Brin 6 3456
43 Otherland Tad Williams 4 3352
44 Sector General James White 14 3339
45 Well of Souls Jack L. Chalker 10 3337
46 The Culture Iain M. Banks 8 3300
47 The Serrano Legacy Elizabeth Moon 7 3136
48 Chris Godfrey Hugh Walters 19 3075
49 Kris Longknife Mike Shepherd 8 2938
50 Foundation Isaac Asimov 7 2881
51 Requiem for Homo Sapiens David Zindell 4 2852
52 Alien Nation Alan Dean Foster 9 2797
53 Rama Universe Arthur C. Clarke 6 2783
54 Viagens Interplanetarias L. Sprague De Camp 12 2697
55 Retrieval Artist Kristine Kathryn Rusch 7 2688
56 Hainish Cycle Ursula K. Le Guin 10 2669
57 Ciaphas Cain Sandy Mitchell 7 2653
58 Gap Series Stephen R. Donaldson 5 2652
59 Marq'ssan Cycle L. Timmel Duchamp 5 2632
60 Hammer's Slammers David Drake 10 2612
61 Empire of Man David Weber 4 2465
62 Firestar Michael Flynn 4 2411
63 Time-travelling Oxford historians Connie Willis 5 2364
64 Hyperion Cantos Dan Simmons 4 2305
65 Amtrak Wars Patrick Tilley 6 2283
66 Ender's Game Orson Scott Card 6 2272
67 Eight Worlds John Varley 6 2174
68 Sime/Gen Jacqueline Lichtenberg 9 2153
69 Inquisitor (Eisenhorn + Ravenor) Dan Abnett 6 2144
70 The Stainless Steel Rat Harry Harrison 10 2131
71 Under Jurisdiction Susan R. Matthews 6 2102
72 Hainish Cycle Ursula K. Le Guin 8 2094
73 Void Trilogy Peter F. Hamilton 3 2080
74 Ultramarines Graham McNeill 6 2080
75 Vatta's War Elizabeth Moon 5 2064
76 The Heechee Saga Frederik Pohl 6 2021
77 Mars Trilogy Kim Stanley Robinson 3 2016
78 Barsoom series Edgar Rice Burroughs 11 2008
79 The War Against the Chtorr David Gerrold 4 1937
80 The Lost Fleet Jack Campbell 6 1920
81 Homecoming Saga Orson Scott Card 5 1900
82 Dragonback Timothy Zahn 6 1872
83 Galactic Center Gregory Benford 6 1865
84 Dark Wing Walter H. Hunt 4 1856
85 Giants James P. Hogan 5 1847
86 Lensman E. E. "Doc" Smith 7 1792
87 Bold As Love Gwyneth Jones 5 1768
88 The Family d'Alembert E. E. "Doc" Smith 10 1755
89 Phule's Company Robert Asprin 6 1705
90 Fleet David Drake 6 1704
91 Tour of the Merrimack R. M. Meluch 4 1584
92 Captain Future Edmond Hamilton and Brett Sterling 10 1563
93 Heritage Universe Charles Sheffield 5 1537
94 Helliconia Trilogy Brian W. Aldiss 3 1536
95 Plenty Colin Greenland 3 1504
96 Quantum Gravity Justina Robson 4 1493
97 Old Man's War John Scalzi 5 1476
98 Destination: Void Frank Herbert 4 1460
99 Frank Compton Timothy Zahn 4 1456
100 The Hitchhiker's Guide to the Galaxy Douglas Adams and Eoin Colfer 6 1440
101 Canopus in Argos: Archives Doris Lessing 5 1392
102 The Eon Series Greg Bear 3 1376
103 The Federation of the Hub James H. Schmitz 6 1337
104 Space Odyssey Arthur C. Clarke 4 1248
105 Del Whitby John Morressy 6 1206
106 Three Californias Kim Stanley Robinson 3 1120
107 Cobra Timothy Zahn 3 1099
Mico, kako stojis sa ovom listom?
Ne mnogo bolje. Klark, Pol, Simons. Verovatno i Ursula, ali nisam sto posto siguran da sam baš sve pročitao... Veći deo Asimova. Ponešto u delovima - prve knjige serijala, koje imaju nekog smisla...
U suštini, kad bolje razmislim, čitav život sam preferirao kraće forme.
Po meni je novela forma koja SF-u možda najbolje paše.
Čekaj Melkore hoćeš da kažeš da od svih ovih knjiga koje poseduješ nisi makar pola pročitao :evil:
4 The Riftwar Cycle 26 books 11873 pages
5 Wheel of Time 14 books 11362 pages
8 Saga of Recluce 16 books 9696 pages
9 Malazan Book of the Fallen 10 books 8981 pages
12 Sword of Truth 12 books 8784 pages
19 Wars of Light and Shadow 9 books 6281 pages
25 The Complete Chronicles of Thomas Covenant 10 books 4948 pages
36 Belgariad/Mallorean 10 books 4224 pages
38 Drenai 11 books 4191 pages
52 Chronicles and Legends of the Raven 7 books 3430 pages
53 The Runelords 7 books 3347 pages
57 Chronicles of Amber 14 books 3155 pages
61 Majipoor 6 books 2941 pages
67 Memory, Sorrow and Thorn 3 books 2672 pages
71 Sword of Shadows 4 books 2600 pages
80 Temeraire 6 books 2262 pages
84 The Lord of the Rings 5 books 2144 pages
88 Tales of Alvin Maker 6 books 2038 pages
92 The Earthsea Cycle 6 books 1436 pages
a siguran sam da ima toga što još nisam uzimao :lol:
Na prvi pogled, pročitao sam većinu sa oba spiska, dok neke serijale nisam završio. Takođe, od onoga što jesam pročitao, većinu sam čitao bar nekoliko puta. Melkore, baš si me zainteresovao sa ovim. Videću da tokom dana povadim šta sam sve čitao u zaseban spisak.
Dajte ljudi malo ozbiljnosti, pa ovde ima 500000 strana, 2 minuta za stranu čitanja, 3 sata svaki dan, to je 15 godina...
Quote from: Boban on 19-01-2011, 11:36:57
Dajte ljudi malo ozbiljnosti, pa ovde ima 500000 strana, 2 minuta za stranu čitanja, 3 sata svaki dan, to je 15 godina...
Ko još čita stranicu za 2 minuta?
Quote from: Boban on 19-01-2011, 11:36:57
Dajte ljudi malo ozbiljnosti, pa ovde ima 500000 strana, 2 minuta za stranu čitanja, 3 sata svaki dan, to je 15 godina...
e. da. to. to i mene zanima, ta paralelna vremenska dimenzija kod poklonika serijala.
Quote from: smrklja on 19-01-2011, 09:37:06
Čekaj Melkore hoćeš da kažeš da od svih ovih knjiga koje poseduješ nisi makar pola pročitao :evil:
Pa nisam pola, al' sam blizu :)
Quote from: Lidija on 19-01-2011, 11:43:40
Quote from: Boban on 19-01-2011, 11:36:57
Dajte ljudi malo ozbiljnosti, pa ovde ima 500000 strana, 2 minuta za stranu čitanja, 3 sata svaki dan, to je 15 godina...
e. da. to. to i mene zanima, ta paralelna vremenska dimenzija kod poklonika serijala.
Pa, do pre jedno dve godine nije postojala knjiga koju sam čitao duže od jednog dana. Prosečnog Martina sam čitao za nekih osam sati, ako se dobro sećam. Sa druge strane, ove godine mi je u jednom trenutku bilo potrebno dve nedelje za 1000 stranica.
Knjiga za 8 sati...? Ljudi moji! Pa, ja to ne mogu. Ni pod razno. Jes' da imam (sitno dvocifren) broj knjiga pročitanih u jednom danu (i to kao kredit iz rane mladosti, kad se moglo), ali sve su to bile... relativno šlank knjige. Sad mi puna šaka brade ako sjurim više od 4 knjige mesečno. :)
Quote from: Lidija on 19-01-2011, 21:47:33
Knjiga za 8 sati...?
Nije to ništa!
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2010&mm=08&dd=25&nav_id=454045 (http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2010&mm=08&dd=25&nav_id=454045)
:x :x xrotaeye xrotaeye :x :x
Po ovima je i Nightflierovo citanje Martina za 8 sati prosecno :) Odbijam da verujem da se takvim citanjem moze videti bilo sta sem da li su se uzeli na kraju.
Quote from: Melkor on 19-01-2011, 22:27:17
Po ovima je i Nightflierovo citanje Martina za 8 sati prosecno :) Odbijam da verujem da se takvim citanjem moze videti bilo sta sem da li su se uzeli na kraju.
Propuštaš da primetiš da sam prošle godine roman sličnog obima čitao dve nedelje.
:)
Ne znam koliko brzo citam, mislim, nikada nisam merio, neke knjige se citaju brze, neke sporije, znam samo da sam na nekim kvizovima ispadao pametniji posto bih prvi procitao pitanje i dao odgovor dok ostali jos citaju. Zavisi sta citas, kako si raspolozen, kako je vreme napolju, imas li malu decu... Prosle godine mi je prosek pao sa 6 na 4 naslova mesecno; koliko je to stranica ili reci u minuti, ko ce se tim zamajavati?
Pa to. Ti uz to imaš decu. Ovo će ispasti seksitstički, ali otkako sam se oženio, čitam u najmanju ruku dvostruko manje nego neposredno pre toga.
You mean you have a life now? :lol:
Šta znam, ja čitam dosta i brzo...Mislim da mi prosek dođe minut po stranici.
Četiri knjige mesečno! Znao sam ja da tamo u Africi niko živi ništa ne radi....
Ja sam jadnog Murakamija deljao dvaes dana, i to za praznike, a sad se plašim bilo šta da počnem...
Do sada sam se pitao zašto žene preferiraju one što ne čitaju...
Mićo, preporuka za Zombi, Džojs Kerol Outs. Sjajno. "Glad" od Hamsuna je isto ok :)
Hvala. Uzeo sam Zombi, ali nikako da se nakanim...
Quote from: Mica Milovanovic on 20-01-2011, 16:32:05
Četiri knjige mesečno! Znao sam ja da tamo u Africi niko živi ništa ne radi....
Istini za volju, samo odokativnih 50% je žanr zadušu, ostalo je... ostalo. :(
Quote from: Mica Milovanovic on 20-01-2011, 16:53:33
Hvala. Uzeo sam Zombi, ali nikako da se nakanim...
Nemoj da žuriš... :(
Quote from: Gudeja on 20-01-2011, 20:16:08
Quote from: Mica Milovanovic on 20-01-2011, 16:53:33
Hvala. Uzeo sam Zombi, ali nikako da se nakanim...
Sto ljudi, sto ćudi. Meni se priča svidela, karakterizacija glavnog lika, a najviše mi se svideo stil Outsove. Smatram da čovek baš može naučiti štošta o kovanju rečenica iz ovog dela. :)
Nemoj da žuriš... :(
O Bože. Ja samo citirao. Elem, svakom svoje. Outsova je meni dobra na više nivoa: prvo, okarakterisala je glavnog lika maestralno; drugo, ima tako dobar stil pripovedanja, i tako dobro, savremeno kuje rečenice da se zaista svašta o pisanju može naučiti iz njenih...pa, rečenica.
maznuo link iz Guardiana:)
Urban Fantasy Book Cover Parade (http://www.youtube.com/watch?v=AxSwr130ptw#)
jedva nadjoh topik
Urban Fantasy and the Elusive Male Protagonist
Abigail Johnson
When it comes to urban fantasy, forget the famous James Brown song, "It's a Man's Man's Man's World": it's women who rule paranormal fiction. Male protagonists are about as common as tan lines on a vampire. For every one Harry Dresden there are a dozen Anita Blakes, Mercy Thompsons, and Rachel Morgans. That's not to say that there aren't plenty of male characters in urban fantasy, but usually they are seen through the eyes of a female protagonist.
There are, of course, a few brave men who have managed to squeeze into the genre and carve out a starring role for themselves. Jim Butcher's The Dresden Files series is still running strong, with a thirteenth novel featuring P.I. wizard Harry Dresden (Ghost Story) coming out in July. It even enjoyed a much-too-short lived TV show in 2007.
Given their rarity, I though we should shed some light on these often unsung Urban Fantasy male protagonists, which prompted a list on the Tor.com Urban Fantasy Facebook page and Twitter. Here are the names we came up with (...and suddenly they don't seem quite so rare, after all):
* Storm Front (Harry Dresden) by Jim Butcher
* Master of None (Gavyn Donatti) by Sonya Bateman
* Sweet Silver Blues (Garrett) by Glen Cook
* Nightlife (Cal Leandros) by Rob Thurman
* Dead Matter (Simon Canderous) by Anton Strout
* Dog Days (Mason) by John Levitt
* The Vampire Files (Jack Fleming) by P. N. Elrod
* Midnight Riot (Peter Grant) by Ben Aaronovitch
* Death Most Definite (Steven de Selby) by Trent Jamieson
* Blood Vice (Karl Vance) by Keith Melton
* Unshapely Things (Connor Grey) by Mark Del Franco
* A Kiss Before the Apocalypse (Remy Chandler) by Thomas E. Sniegoski
* The Double-Edged Sword (Finmere Tingewick Smith) by Sarah Silverwood
* Something from the Nightside (John Taylor) by Simon R. Green
* Sandman Slim (James Stark) by Richard Kadrey
* Sixty-One Nails (Niall Petersen) by Mike Shevdon
* Second Sunrise (Lee Nez) by Aimée Thurlo, David Thurlo
* Child of Fire (Ray Lilly) by Harry Connolly
* The Devil You Know (Felix Castor) by Mike Carey
* Already Dead (Joe Pitt) by Charlie Huston
* The Nymphos of Rocky Flats (Felix Gomez) by Mario Acevedo
* Staked (Eric Courtney) by J.F. Lewis
* Blood Oath (Nathaniel Cade) by Christopher Farnsworth
* Blood Prophecy (Jeremiah Fall) by Stefan Petrucha
* Of Saints and Shadows (Peter Octavian) by Christopher Golden
* The Kensei (Lawson) by Jon F. Merz
* A Madness of Angels (Matthew Swift) by Kate Griffin
* A Devil in the Details (Jesse James Dawson) by K.A. Stewart
* The Vampire's Seduction (William Thorne) by Raven Hart
Evo šta sam čitao:
* Storm Front (Harry Dresden) by Jim Butcher
* Master of None (Gavyn Donatti) by Sonya Bateman
* Sweet Silver Blues (Garrett) by Glen Cook
* Nightlife (Cal Leandros) by Rob Thurman
* Dead Matter (Simon Canderous) by Anton Strout
* Dog Days (Mason) by John Levitt
* The Vampire Files (Jack Fleming) by P. N. Elrod
* Midnight Riot (Peter Grant) by Ben Aaronovitch
* Death Most Definite (Steven de Selby) by Trent Jamieson
* Blood Vice (Karl Vance) by Keith Melton
* Unshapely Things (Connor Grey) by Mark Del Franco
* A Kiss Before the Apocalypse (Remy Chandler) by Thomas E. Sniegoski
* The Double-Edged Sword (Finmere Tingewick Smith) by Sarah Silverwood
* Something from the Nightside (John Taylor) by Simon R. Green
* Sandman Slim (James Stark) by Richard Kadrey
* Sixty-One Nails (Niall Petersen) by Mike Shevdon
* Second Sunrise (Lee Nez) by Aimée Thurlo, David Thurlo
* Child of Fire (Ray Lilly) by Harry Connolly
* The Devil You Know (Felix Castor) by Mike Carey
* Already Dead (Joe Pitt) by Charlie Huston
* The Nymphos of Rocky Flats (Felix Gomez) by Mario Acevedo
* Staked (Eric Courtney) by J.F. Lewis
* Blood Oath (Nathaniel Cade) by Christopher Farnsworth
* Blood Prophecy (Jeremiah Fall) by Stefan Petrucha
* Of Saints and Shadows (Peter Octavian) by Christopher Golden
* The Kensei (Lawson) by Jon F. Merz
* A Madness of Angels (Matthew Swift) by Kate Griffin
* A Devil in the Details (Jesse James Dawson) by K.A. Stewart
* The Vampire's Seduction (William Thorne) by Raven Hart
Propustili su da dodaju nekoliko protagonista iz osamdesetih godina, kada su pisci kao što su Majk Resnik i Hari Tartldvav eksperimentisali sa urbanom fantastikom, samo što se to tada nije tako zvalo, a i ti su romani prošli relativno nezapaženo. Premda sam ljubitelj ovog podžanra i pre nekoliko godia sam ga žustro zagovarao na ovom forumu, moram reći da mi je postalo mučno koliko se pretvorio u pomodarstvo. SF pisci ranga Stiva Stirlinga i Denija Ejbrahama praktično se prostituišu pisanjem romana u ovom podžanru, a pri tom ne uspevaju da postignu više nego osrednji učinak, baš stoga što su predobri kao pisci i što se vidi da tome prilaze čisto zarad dobiti - a pri tom nisam baš siguran da je ostvaruju. Činjenica je da malo muškaraca ume da oseti šta to žene, kao dominantni čitaoci urbane fantastike, žele od tih knjiga. Čak je i Džim Bučer, kao vodeće muško ime u tom podžanru, pretežno čitan od strane muškaraca. Možda je stvar u tome što čitateljke traže jakog ženskog glavnog lika po svaku cenu - i manje jakog muškog sporednog lika, opet po svaku cenu. Ne znam. Mene urbanoj fantastici privlači pre svega izuzetna maštovitost iskazana u metarmofozi fantazijskih klišea sa jedne i prepričavanju tradicionalnih bajki sa druge strane. To je Hamiltonova veoma uspešno radila u prvih devet romana o Aniti Blejk. Kada se pisci previše udalje od toga, po pravilo se to pretvori u bljuzgu tipa poluvampirka-poluvukodlakinja se spanđa sa poludemonom-poluanđelom i onda love zlog republikanskog nekromanta, koji želi da pusti kugu koja će istrebiti sve gejeve. Tja.
Quote from: Nightflier on 11-02-2011, 13:49:49Možda je stvar u tome što čitateljke traže jakog ženskog glavnog lika po svaku cenu - i manje jakog muškog sporednog lika, opet po svaku cenu.
Počeo si da uopštavaš kao Lomljavina. :lol:
Quote from: angel011 on 11-02-2011, 15:48:13
Quote from: Nightflier on 11-02-2011, 13:49:49Možda je stvar u tome što čitateljke traže jakog ženskog glavnog lika po svaku cenu - i manje jakog muškog sporednog lika, opet po svaku cenu.
Počeo si da uopštavaš kao Lomljavina. :lol:
Priznajem da je ta rečenica bila... nedovoljno promišljena... ali zaista ne umem da objasnim uspeh nekih serijala i neuspeh drugih. Kada sam intervjuisao pisce poput Denijela Ejbrahama, svi su mi rekli da ženski pseudonim - ne nužno ženski pisac - garantuje bolju prođu nego ako je na koricama muško ime, pa stoga sve biraju neke neutralne pseudonime. Pisci koji otvoreno nastupaju kao muškarci prodaju se znatno slabije. Izuzeci, kao Bučer, potvrđeno imaju više muških fanova. Zaista ne znam kakav zaključak da izvučem. Premda, moram reći da je meni prijalo daleko više spisateljica urbane fantastike nego pisaca.
Tor.com would like to welcome our sister site to the interwebs! Heroes & Heartbreakers is a community for all things romance, and, like Tor.com, it will feature original fiction, book reviews, author interviews, exclusive excerpts, giveaways, and musings on the genre from drop-dead clever bloggers. H&H will bring you the latest on historical and paranormal romance, urban fantasy, and all your favorite good-time getaway reads.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.heroesandheartbreakers.com%2Ftemplates%2Fhandh%2Fimages%2Fheader%2Fmast_logo.gif&hash=efb137a639b35e723e5679807b2fa72207240127)
To celebrate their launch, H&H is giving away signed books and other goodies all week, so head on over for a chance to win! It's a piece of sinfully delicious cake: you can log in with your Tor.com username and password to enter the giveaways, access members-only content, or start a discussion. You can also sign up to receive a weekly newsletter of highlights from the site, kind of like the Tor.com newsletter but with fewer Star Wars puns and more hunky creatures of the night.
So go, ahem, check them out (http://click.mail.macmillan.com/?qs=6f2252b0e56ad000700c118527c7f4f312315c6e2209ac744c983dede7d7cd27)!
Torov odgovor na Luna Books.
http://www.eharlequin.com/store.html?cid=309 (http://www.eharlequin.com/store.html?cid=309)
New Urban Fantasy
Books, Column | Sam Sykes | February 9, 2011 11:09 a
If you've been at all concerned with the state of fantasy in the past few years, you've probably noticed a drastic shift in genres. The market has split wildly into many segments, including that bastion of pseudo-gothica and girls with tight pants, urban fantasy.
Personally, I'm not the most intense fan of urban fantasy, having once experienced a turbulent relationship with a young lady who tried to stake me in the throes of passion (pro tip: it's not as hot as it sounds). That experience has, however, rendered me as much an expert in that genre as I am in others, such as grizzly bear fiction and the erotic biography.
It has long been my opinion (and thus, fact) that urban fantasy follows a set pattern: a supernatural creature is generally the topic of most books for a year or so before becoming too popular, at which point it tends to be cannibalized by the next big thing. We've seen vampires devour werewolves (carnally, in some cases) and zombies devour vampires.
Clearly, the way to become the next big thing in urban fantasy is to predict what supernatural monstrosity will be big next.
Going against the wishes of my publishers and decent society alike, I have decided to give you, the reader, keen insight into what the next five years of urban fantasy will be.
2011 will be the year of Sexy Mummies: perfectly-preserved bondage fanatics with a distinct pharaonic flair that certain tight-pantsed heroines will find strangely attractive. The pioneering series, Embalming Fluid and Tonic, will follow the exploits of one Miranda Funt and her lover as they try to solve murder mysteries and find his heart...or at least which jar it was put in.
Shortly thereafter, Sexy Mummies will be passed over in favor of Sexy Ghouls. Cannibalism and necrophilia will become more hip to the edgier crowds of 2012, disillusioned after the world did not come to as magnificent an end as the internet forums promised. Raoul the Ghoul, a noted detective and pornographic star, will be the center of this new revolution as he flits about with a forbidden lover who must constantly coat herself in sour apple spray to keep him from eating her alive.
With the supernatural well running dry in 2013, urban fantasists will begin to return to their roots, digging out dusty copies of The Monstrous Manual in an attempt to find something new and exciting. A vaguely erotic and deeply confusing era will follow in which we begin to see Sexy Wereboars, Sexy Harpies, Sexy Cockatrices and Sexy Illithids (and that is going to be hot.)
Ultimately, Sexy Golems will win out in 2014 with the groundbreaking series Josie and Decapitatus the Annihilator, a lighthearted comical mismatch of a working-class middle-aged female attorney trying to make it in a man's world while also keeping a crimson-eyed machine powered by the blood of the innocent from her boss, the attractive and brooding David McIlhenny.
Finally, urban fantasy will break new ground in 2015 by taking the next step in the evolution of a genre and split itself off again, with true urban fantasists chiding the new upstart genre of suburban fantasy. Stories about housewives sitting around and making light conversations with the spirits of the violently murdered will thrive, ultimately resulting in several sitcom-like series involving single fathers trying to raise a family of flesh-eating banshees while also holding down a job.
It lasts for six seasons.
Bob Saget plays the father.
And it is going to kick ass.
Iz ovoga možemo da zaključimo da Sajks mnogo voli da igra D&D, što ga stavlja u isto kategoriju sa Čajnom Mjevilom, koji ne samo da igra, nego i pravi monstere (a postoji i čitav mini campaign setting smešten u Bas-Lag). Trebalo bi da pročitam Sajksov Tome of Undergates, ali krenuo sam da čitam PLIV po stoti put, tako da će morati da sačeka.
S druge strane, nije da nije u pravu. Jedino je propustio da pomene demone. Stvar je u tome što urbana fantastika više nije pobuna. Od tamo neke 2005. svaka šuša piše UF. To više nije kul podžanr. Urbanu fantastiku zamenio je stimpank, nakon veoma kratke u klimave vladavine alternativne istorije u klot varijanti. Tako da bih rekao da se Sajksovo predviđanje ipak neće ostvariti.
Epic Fantasy: Notes Toward a Definition (http://www.blackgate.com/2011/02/27/epic-fantasy-notes-toward-a-definition)
Sunday, February 27th, 2011 | Posted by Matthew David Surridge
While one controversy about morality and fantasy was being thrashed out around these parts last week, another, quieter, discussion seemed about to get underway in the fantasy blogosphere. N.K. Jemison began a discussion about "feminization" (her quote marks), sexual explicitness, and the male gaze in epic fantasy, which also involved considering the ways in which female-authored texts were presented to readers. The conversation was continued in a number of places around the web.
This is a potentially massively interesting topic about which I actually don't have that much to say — because, in what looks like an example of a feedback loop at work, I haven't read most of the writers Jemison and others have mentioned. In fact, though I try to maintain a basic familiarity with contemporary fantasy fiction, many of the names they mention are completely unfamiliar to me. So this certainly goes some distance toward increasing my interest in examining the way certain writers are marketed and reviewed, and I'd like to see this discussion developed further.
What I'd like to contribute here is a bit of possibly-meaningless pedantry about definitions. To ask why certain books, specifically books by women, are not described, categorised, or marketed as epic fantasy means having a solid idea of what epic fantasy is. Jemison noted that she herself was unsure whether some of the books she thought of as 'epic' would actually count for most people as epic fantasy. So what is an epic fantasy?
It's generally true that useful definitions of the term seem hard to come by. Clute and Grant's Encyclopedia of Fantasy says "Any fantasy tale written to a large scale which deals with the founding or definitive and lasting defence of a land may fairly be called an epic fantasy. Unfortunately, the term has been increasingly used by publishers to describe heroic fantasies that extend over several volumes, and has thus lost its usefulness." This seems promising, but also perhaps a bit specific; is "a definitive and lasting defence of a land" really a necessary part of epic? And how large is the scale? Does that refer to the length of the tale, or to the events within it? Could the definition apply to non-epics, such as Fafhrd and the Grey Mouser defending Rime Isle? Is David Gemmell's novel Legend (AKA Against the Horde) long enough to count as an epic?
After discussing these questions with my girlfriend, fantasy writer Grace Seybold, we decided to take a stab at coming up with a definition for epic fantasy ourselves. We decided to first list a number of texts that seemed clearly 'epic fantasies,' and try to work out what they had in common. In the process, we also thought of texts that seemed close but which we felt not to be epics, and texts that really seem to be on the margins of the epic; any genre definition is a fuzzy set, and some things will seem in the genre and some out of it depending on how you look at them. At any rate, while it seemed likely that the defintion we'd arrive at would be somewhat conservative — at best describing what epic fantasy has been so far, not necessarily what it is or could be — it seemed worth doing, just to try to establish what people think of when they talk about epic fantasy. If you have any counter-suggestions, or texts that you'd like to put forward as possible epics, we'd love to hear about it in the comments.
The core texts that we came up with, by a fairly quick process of word-association, were: Tolkien's The Lord of the Rings, Terry Brooks' Sword of Shannara, David Eddings' Belgariad, Guy Gavriel Kay's Fionavar Tapestry, Robert Jordan and Brandon Sanderson's The Wheel of Time, Margaret Weis and Tracy Hickman's Deathgate Cycle, George R.R. Martin's A Song of Ice and Fire, Robin Hobb's Liveship Traders Trilogy, Steven Erikson's Malazan Book of the Fallen, Jacqueline Carey's Kushiel's Legacy series, R. Scott Bakker's Prince of Nothing series, and Brandon Sanderson's Mistborn series. In many cases only one of us had read the books in question; in a couple of cases, notably Erikson and Bakker, it has to be said neither of us had read all the books of the series. In some cases neither of us liked the books much, but this was not an evaluative process, simply definitional.
Zanimljivo kako među dela epske fantastike nisu uvrstili ni "Zemljomorje", ni "Amber", ni Fajstovu "Midkemiju"... Problem sa amerskim teoretičarima je u tome što oni zapravo slabo ili nikako ne poznaju starije pisce. Oni se zatvaraju u svoje niše i u njima caruju.
Pa te niše su čak i po njihovim kriterijumima premale za bilo šta ne ozbiljno, nego iole smisleno. Ni stariji pisci, ni bilo šta van najuže određene žanrovske matrice, britanski autori slabo, a o nekom neengleskom području ni govora, ili nedajbože mejnstrim, ili čak klasici, daleko bilo. Pa to su ljudi koji izrazu fah-idiot daju sasvim nov smisao.
Problem je u tome što mi imamo drugačiji uvid u fantastiku, pre svega zahvaljujući ZŽu i Bobanu, a biću tako neskroman da istaknem i svoj kakav-takav doprinos uređivačkim politikama "Lagune" i "Alnarija" kada je o fantastici reč. Naime, kod nas je objavljivano ono što je bilo najbolje u svetskoj fantastici. Isfilitrirano je kroz uređivačke ukuse ljudi sa ukusom. Učestvujem u radu nekoliko foruma posvećenih FRPovanju, od kojih jedan ima 50k a drugi 100k članova. Ogromna većina rečenih članova nikada nije čula a kamoli čitala Džordža Martina. To je tek mali primer američkog nepoznavanja fantastike. Zelazni je, recimo, takođe nepoznanica. Da ne idem dalje.
:( Ma ne bi neznanje bilo toliki problem kad bi ljudi bili svesni koliko ne znaju (kao što je npr. uglavnom slučaj sa nepoznavanjem kvantne fizike ili etrurskog). Ovako svako moje naivno surfovanje vezano za teoriju ili istoriju žanra otvara beskrajno polje za nerviranje.
Znaš kako, ja od fantastike doslovce živim, pa sam batalio da se informišem o istoriji žanra/žanrova. Ako uzmeš samo fentezi, razlike između tradicija nastalih na podžanrovima mača & magije s jedne strane i epske fantastike sa druge strane dovoljne su da potpuno zbune svakoga ko bi hteo da se bavi nekim teoretisanjem. A tek kada se stigne do mešanja ta dva uticaja - ihaj! Na primer, najveća zvezda epske fantastike posle Tolkina - GRRM - po sopstvenim rečima više se oslanja na tradiciju mača i magije nego na tolkinovske epove.
Čekaj, ja sam bila ubeđena da su mač i magija najpoznatiji podskup epske fantastike - al sa druge strane, za mene je epska fantastika čist prevod za termin fentezi pa je moguće da sam tu pogrešila.
A činjenica je da se Martin oslanja najviše na istorijske romane kao takve (Zagorka dvajesprvog veka!), što se tiče zapleta i karakterizacije, pa makar nemamo priču o neobećavajućem klincu koji je u stvari izbavitelj sveta... ah, izvinjavam se, imamo, samo je zamaskirana sa dve tone ostalih priča i podzapleta.
Ako ozbiljno lupam, slobodno zanemari poslednja dva posta. Izgleda da mi mozak ovih dana baš sporo radi.
Najtflajere, ako skroluješ dole do komentara, videćeš da ovo dvoje znaju za Amber, ali ga smatraju... pazi sad - SFom! Heh. Isto tako, izgleda da pokušavaju da izvuku definiciju EF, i to valjda na bazi ovih knjiga koje pominju... nasmejalo me kad sam to videla, majke mi; eto, Klutova im definicija skroz nejasna, pa eto, tragaju za nekom primenjivijom...
Quote from: Jevtropijevićka on 28-02-2011, 20:57:37
Čekaj, ja sam bila ubeđena da su mač i magija najpoznatiji podskup epske fantastike - al sa druge strane, za mene je epska fantastika čist prevod za termin fentezi pa je moguće da sam tu pogrešila.
A činjenica je da se Martin oslanja najviše na istorijske romane kao takve (Zagorka dvajesprvog veka!), što se tiče zapleta i karakterizacije, pa makar nemamo priču o neobećavajućem klincu koji je u stvari izbavitelj sveta... ah, izvinjavam se, imamo, samo je zamaskirana sa dve tone ostalih priča i podzapleta.
Ako ozbiljno lupam, slobodno zanemari poslednja dva posta. Izgleda da mi mozak ovih dana baš sporo radi.
E vidiš - u tom grmu leži zec. I ja sam bio pobornik stava da se fantasy prevodi kao epska fantastika. I tako je dugo i bilo. A onda su se ameri dosetili da fantasy podele na podžanrove, pa smo tako dobili epic fantasy - čiji je GRRM tipičan predstavnik. Valjda su osetili potrebu da razgraniče to od urbane fantastike. A onda su sve oblike fantastike - naučnu, epsku, horor, nju vird, sve živo - podveli pod krovni termin "fantastika". Upravo se tako i piše- Čuli su slovensku reč, pa im se dopala.
A Martin je da li u Warriors, da li u onoj drugoj antologiji u predgovoru napisao da mnogo duguje podžanru mača i magije.
Quote from: LiBeat on 28-02-2011, 21:04:12
Najtflajere, ako skroluješ dole do komentara, videćeš da ovo dvoje znaju za Amber, ali ga smatraju... pazi sad - SFom! Heh. Isto tako, izgleda da pokušavaju da izvuku definiciju EF, i to valjda na bazi ovih knjiga koje pominju... nasmejalo me kad sam to videla, majke mi; eto, Klutova im definicija skroz nejasna, pa eto, tragaju za nekom primenjivijom...
I Boban stalno ističe Amber kao SF. Moram priznati da ga ja nikada nisam tako doživljavao. Nego sam sa prethodnim postovima hteo da kažem kako mi imamo pogrešnu predstavu o Amerikancima i njihovom načitanošću fantastike, a bogami i o tiražima i još koječemu.
Ma da, ali i je i besmisleno raspravljati o razmisljanjima dva nebitna lika sa interneta. Kada bi sada krenuli da kopamo po blogovima uspeli da nadjemo tekstove koji bi potvrdili bilo koju tezu. Te i ovo sto kazes za "amerikance" vazi samo u odgovarajucem uzorku i isto to vazi za bilo koju naciju na planeti.
Inace, "fantastika" je takodje Klutov termin, i retko se gde primio.
Uostalom:
Huh. Saw this interesting post over at Black Gate's blog. I agree with some of it; that whole thing about a defined evil, for example, and the world-transforming scope. But I don't agree with... well, the rest.
Basically I think Surridge's definition is too wedded to superficialities and not enough to content. The danger of defining an art form by superficialities is that it leaves no room for experimentation or growth. The boundaries become set by What Has Gone Before, rather than something more intrinsic. That's the kind of thinking that allows some readers to believe that only men can write epic fantasy, for example, or that it can only be set in a European medievalish setting. That's also what encourages some publishers to focus on a "winning formula" rather than a good story: books X pages long times Y volumes containing D Dark Lords faced by Band of Adventurers Ba(x-1) = PROFIT!! (The "minus one" is for the inevitable secondary character who dies/gets tortured/gets kidnapped to motivate the hero.)
I mean, really: Earthsea gets excluded because the books are too short? And I'm guessing C. S. Friedman's Coldfire trilogy won't fit because its characters are descended from space colonists and know about Science, and because its stalwart hero teams up with its defined-but-shifting-evil Dark Lord in order to face a more existentially evil badguy.
I also think it's hard to have a discussion about something like this without considering the definitions that already exist...
nkjemisin (//http://)
Procitati i komentare, kakva divna, strpljiva zena :)
S tim da prva Džejmisonkina knjiga na mene nije ostavila ama baš nikakav utisak. Drugu sam krenuo da čitam i čini mi se znatno boljom, moram priznati.
Inače, Fridmankina Coldfire trilogija spada u prava remek-dela fantazijske književnosti. Zaista je više sajens-fentezi nego ma šta drugo.
Volim ja sajens-fentezy (tu bi spadao i Vulfov Urth, jelda? a verovatno i Amber), samo ne volim kad su u pitanju trakavice od zilion nastavaka... tu bude toliko praznog hoda i ponavljanja da izgledaju kao da su pisane za ... :(
Ali ovo mi bilo simpatično, ko i svako otkrivanje rupe u saksiji. Ni oni koji EF čitaju ne umeju da ti tačno kažu šta je EF... to mi pomalo liči na ono Gulovo "kako ćeš znati da je film horor-film? – po bekgraund muzici..." :lol:
Vulfov Urt je objavljen u ediciji Fantasy Masterworks :), mada i ja mislim da je sajens-fentezi. Taj podžanr nikada nisam pokušao da definišem, već sam uvek išao prema osećaju. Doduše, tu sada imamo i svetove u kojima napredna tehnologija postoji parelelno sa magijom, kao u duologiji o Tinker sjajne Ven Spenser ili "Umirućoj Zemlji" Džeka Vensa (s tim da neki smatraju da dela o "umirućim Zemljama" spadaju u zaseban podžanr) i svetove u kojima napredna tehnologija služi da objasni magiju, na primer romani o Pernu, koje je pisala pokojna En Makafri, ili Modesitove Corean Chronicles.
Bilo kako bilo, sve do relativno skoro trudio sam se da sve to klasifikujem u podžanrove i žanrove i podvrste itd. A onda sam shvatio da to baš i nije preterano smisleno. Svi se razumemo kada kažemo da čitamo epsku fantastiku, ili tvrdi sf, kiberpank, sajens-fentezi, paranormalnu romantiku itd. Kada na koricama neke knjige pročitamo neku od tih etiketa, znamo šta nam pisac i izdavač nude. To što baš ne umemo da damo strogu definiciju tog pojma najmanje je bitno.
Budući da sam zamoljen da se udaljim sa foruma Znak Sagite, obaveštavam sve koje iole zanima ono što pišem i čime se bavim da se pokorno udaljavam. Nažalost, više neću biti u prilici da prenosim vesti iz izdavačkih kuća za koje radim, niti da odgovaram na eventualna pitanja u vezi sa novim izdanjima i mojim prevodima. Hvala na dosadašnjem praćenju.
:shock: Hm... naravno, tvoja stvar, ali da li je baš neophodno da ideš? Koliko je meni poznato, zamolila te je samo jedna osoba od nekoliko desetina aktivnih učesnika foruma; to teško da je dobar pokazatelj tvoje generalne (ne)poželjnosti. Naravno, ako ti se forum kao takav smučio, to je nešto sasvim drugo.
koja osoba, nije valjda ona koja ima 4 puta više ignora od mene a tri puta više od zoska, a to je stvarno teško postići
Najtflajeru, zamolila sam te da se ne mešaš u raspravu. Odakle ti ideja da bi mi ikad palo na pamet da imam pravo (prvo) da ikoga zamolim da se udalji sa foruma??
Retko si kultivisano biće, nemoj da praviš drame tamo gde drami nema, molim te.
Osim ako ovaj tvoj potez nema drugu nameru. U tom slučaju - bolje je da odem ja nego ti. Svakako ćeš mi ovom pogrešnom interpretacijom naneti štetu...
Quote from: Nightflier on 20-03-2011, 17:18:55
Budući da sam zamoljen da se udaljim sa foruma Znak Sagite, obaveštavam sve koje iole zanima ono što pišem i čime se bavim da se pokorno udaljavam. Nažalost, više neću biti u prilici da prenosim vesti iz izdavačkih kuća za koje radim, niti da odgovaram na eventualna pitanja u vezi sa novim izdanjima i mojim prevodima. Hvala na dosadašnjem praćenju.
Daj Ivane, opusti se....Jebote, odem 2-3 sata na pivo, odmah nekakvi bedaci. Vratiiiii seeee! :)
Kakvi bre ljudi, čova! Niko te nije zamolio da se udaljiš odavde...Vrati se, bolan, koji ti je? Kontam da D. zna biti takva kakva jeste, ali šta ti imaš sa tim, šta bilo ko ima sa tim? Štio pre skontaš da ne treba da te bude briga šta bilo ko priča i treba samo da furaš svoj kont, biće bolje. Stoga, vrati se, piši o fenteziju, piši novosti. Nemoj sad i ti da mi dramiš, k'o Boga te molim. :cry:
neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee idiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii!
Ne mogu da poverujem da se ovo dešava. Vrati se Najtflajere.
Jebiga D, uspela si da oteraš čoveka koji ti ništa nije zgrešio u životu...Bezze, stvarno.
Za one kojima, očigledno, nije jasno:
Quote from: D. on 20-03-2011, 17:33:43
Najtflajeru, zamolila sam te da se ne mešaš u raspravu. Odakle ti ideja da bi mi ikad palo na pamet da imam pravo (prvo) da ikoga zamolim da se udalji sa foruma??
Retko si kultivisano biće, nemoj da praviš drame tamo gde drami nema, molim te.
Osim ako ovaj tvoj potez nema drugu nameru. U tom slučaju - bolje je da odem ja nego ti. Svakako ćeš mi ovom pogrešnom interpretacijom naneti štetu...
Aluzije da sam ja nekoga "oterala" nisu fer ni korektne.
....
......
........
Čovek je član foruma deset godina; pojmiš li taj period? Pojmiš li da je bio u najgore vreme, kad je Ghoul harao forumom? Pojmiš li da je čovek kojem nije teško udeliti informacije, unutrašnjeg tipa, oko izdavačkog plana raznih kuća? Pojmiš li, da je vodeći jalovu raspravu sa tobom shvatio da nema vajde da se raspravlja i da je bolje da ode sa foruma? Ne možeš oprati ruke i kazati "Nije zbog mene." Svaka posledica ima nekakav uzrok.
ponavljam, on se meni prvi obratio. bila sam kulturna prema njemu i zamolila sam ga da se ne meša u moju raspravu. tačka.
i prestani da me kriviš za tuđe postupke.
:x :x :x :x
D i ja smo preko privatnih poruka izgladili svoje nesuglasice. Voleo bih da se sve nesuglasice na ovom forumu izglade na taj način - ali znam da se to desiti neće. :)
Moram da objasnim zašto sam reagovao tako kako jesam: Ovaj prostor je jedan od retkih posvećenih fantastici. Ovo je nežan i krhak habitat, preosetljiv na kataklizme u stvarnom i virtuelnom životu. Ukoliko ga ne čuvamo, nećemo ga imati. Ovo upućujem svima koji su učestvovali u raspravi sa D: na milion mesta možete da ratujete u vezi sa ženskim pravima, gej paradama, belim robljem - ali gotovo nigde ne može da se priča o fantastici na način na koji se priča ovde. Molim vas, setite se toga sledeći put kada se upustite u rat koji zablokira čitav forum. Svi smo odgovorni za svoje postupke i retko je ko od nas zaista nedokazan. Nije teško da jedni drugima pružimo ruku i ponekad oćutimo i ono što nam se baš ne sviđa. Naravno, ta batina ima dva kraja. Za svađu je potrebno dvoje, ali i za prijateljstvo. Mi koji se okupljamo na ovom forumu dovoljni smo čudaci da nam nije potrebno da i od nama sličnih stvaramo strance.
Hvala svima vama koji ste primetili ovaj potez i odgovorili na njega.
Mislio sam da smo ovo pominjali, ali se search ne slaze :)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.darkecho.com%2Fvampires%2Fi%2Fvampires-250.jpg&hash=820a1560996e3810fae1f7f5a0179e5604995677)
Vampires: The Recent Undead
Edited by Paula Guran
ISBN: 9781607012542
Prime Books
432 pages | trade paperback | $14.95
The undead are more alive today than ever. Immortal? Indeed.
Nothing has sunk its teeth into twenty-first century popular culture as pervasively as the vampire. The fangsters have the freedom to fly across all genres and all mediums–there are even apps for vamps. Whether roaming into romance, haunting horror, sneaking into science fiction, capering into humor, sucking on the sociopolitical, titillating teens, meandering through mystery, heating up supernatural sex, or charming children–no icon is more versatile than the vampire.
Slake your insatiable thirst and drink deeply of twenty-five of the best sanguinary stories of the new millennium: terrifying or tender, deadly or delicious, badass or beneficent, romantic or rude, funny or frightening, wily or weary, classic or cutting edge...
Contents
* Introduction * Paula Guran
* The Coldest Girl in Coldtown * Holly Black
* This Is Now * Michael Marshall Smith
* Sisters * Charles de Lint
* The Screaming * J.A. Konrath
* Zen and the Art of Vampirism * Kelley Armstrong
* La Vampiresse * Tanith Lee
* Dead Man Stalking * Rachel Caine
* The Ghost of Leadville * Jeanne C. Stein
* Waste Land * Stephen Dedman
* Gentleman of the Old School * Chelsea Quinn Yarbro
* No Matter Where You Go * Tanya Huff
* Outfangthief * Conrad Williams
* Dancing with the Star * Susan Sizemore
* A Trick of the Dark * Tina Rath
* When Gretchen was Human * Mary Turzillo
* Conquistador de la Noche * Carrie Vaughn
* Endless Night * Barbara Roden
* Dahlia Underground * Charlaine Harris
* The Belated Burial * Caitlin R. Kiernan
* Twilight States * Albert Cowdrey
* To the Moment * Nisi Shawl
* Castle in the Desert: Anno Dracula 1977 * Kim Newman
* Vampires in the Lemon Grove * Karen Russell.
* Vampires Anonymous * Nancy Kilpatrick
* The Wide, Carnivorous Sky * John Langan
* Selected Vampire Anthologies: 2000-2010
* Publication History
Uuuu, Majkl Maršal Smit... Mi lajki...
Najtflajere, ova kontroverza je na tvom terenu & domenu, pa kao... ;)
Kim Harrison: (http://www.sfsignal.com/archives/2011/05/guest-post-kim-harrison-says-excuse-me-you-got-your-romance-in-my-urban-fantasy/)
Excuse me, your romance is in my urban fantasy
One of the best things about being a writer in the age of the Internet is the easy accessibility between authors and readers. Some might argue that it's one of the worst, but over the last decade, I've found that it's the readers who often ask the hard questions, not about the storylines, but wider concerns of genre trends and what they're seeing on the shelves, and when a longtime poster lamented to me that he was seeing the shine fading from the urban fantasy genre, that the kick-ass protagonists were melting into damsels more worried about getting their man than the big-bad-ugly, I listened.
I heard what he was saying. I am seeing it myself. The industry is seeing it. The industry had a hand in causing it to a certain extent as many houses grabbed anything they could find with a vampire and sexy protagonist, thinking that was all urban fantasy was. Manuscripts that would otherwise be passed over were picked up and promoted. Books that would be stellar romances on their own were lessened by well-meaning editors trying to make them something they were not by asking their author to "stick a vampire in it! They're hot right now!" Please don't think that by saying that that I'm dissing romance, because I have a great respect for romance writers and readers. Romance has enriched many urban fantasy story lines including mine, right along with the genres of mystery, thriller, horror, fantasy, and science fiction. Unlike many genres, urban fantasy thrives on the mix, the unifying factor seeming to be the characters themselves, rather than a writing style or convention. But the most successful urban fantasies are still those written by people who have always loved vampires, witches, and little beasties that bite--not by those who write it because it's hot.
I'm all for trying to write for the market. It stretches our creativity and we often find techniques or voices that we otherwise wouldn't, but if the writer doesn't understand the paranormal, hasn't grown up loving it for its strengths and weakness, been exposed to the greats before them who have loved it as much as they do . . . well . . . maybe what I'm saying is that I love finding magic within the everyday, that I defend its believability with a fierce determination, strive to keep it from falling into the inane and stupid where the suspension of disbelief breaks. I know where that line is. The greats before me drew it very clearly in the sand. Just as much as romance should not be written by those who don't believe in the happy ending to the depths of their soul, urban fantasy should be written by those who respect the genre to the bottom of theirs.
Has urban fantasy reached its peak? I doubt that it's going to go away anytime soon. Urban fantasy has been around forever. For the time it was written in, Dracula could be classified as an urban fantasy. Hollywood is eating it up and throwing it on the screen in blockbuster movies. However, the very aspects that give it strength-the mixing of many genres-may now be threatening to eat away at it. It's up to the authors and publishing houses to understand that having a vampire in the storyline does not make it urban fantasy. Vampire can be another word for the abused and their abusers. Witches are the innovative scientists, both good and bad. Werewolves are the baser shadows that live in all of us. Paranormal characters are at their best, reflections of human nature, and they deserve the respectful treatment that comes with t
Hm... To što se zove urbana fantastika bilo je poprilično razgraničeno od paranormalne romantike, i to pre nego što su ta dva podžanra postala ovako definisana i popularna. Na primer, ono što je pisala Lorel Hamilton bilo je veoma drugačije od romana Suzan Sajzmor. U jednom trenutku, Lorel Hamilton kao egzemplar urbane fantastike, zglajznula je u priče o seksu i nezajažljivosti njene protagonistikinje i to je nekako doživljeno kao svojevrsna dozvola da se fantastikom zamaskira meka pornografija. Ponekad i ne tako meka. Urbana fantastika je (pod)žanr kojim dominiraju žene i da se pretpostaviti da znaju šta njihovu publiku, takođe mahom žensku, zanima. Kod ogromne većine spisateljica apsolutno sve je podređeno čak ne ni emotivnom, već seksualnom razvoju njihove protagonistkinje. Ono malo muškaraca koji uspešno pišu u tom podržanru uspeva da održi stari duh urbane fantastike, ali oni su već postali vanžanrovska priča za sebe i imaju svoju publiku i bazu čitalaca, koja se čak ni ne poklapa sa tipičnom publikom urbane fantastike. Primer za to je Džim Bučer, koji je našao put do klasično muške gikovske populacije i koga čitaju ljubitelji fentezija, pa čak i tvrđeg sfa.
Naravno, urbana fantastika je oduvek sadržala taj element seksa, nasilja i sladunjavosti - Blood, Sugar, Sex, Magic - ali dominantan je bio element krimića. Seks se svodio na fem fatal, ili visokog crnokosog stranca. Danas je UF zapravo poprište fantazijske seksualne revolucije, o čemu D. verovatno ima da kaže više od mene.
Što se mene tiče, UF je u književnosti ispričana priča. Svoj najveći uspon imala je sredinom minule decenije i tada je tu imalo da se čita svežih i originalnih stvari. Danas je to žanr koji grca pod sopstvenim teretom. Veoma je teško ispričati priču na novi način, sem ako nije reč o piscu koji dolazi iz glavnotokovske književnosti, pa nije opterećen prethodnim saznanjima i predrasudama o žanru.
Danas je stimpank nova UF - ili je to barem bio prošle godine. Trenutno vlada zatišje, ali čekaju nas novi Gilman, Vuding, Bruksova i još neki pisci sa više nego solidnim izletima u stimpank, svako sa svojim viđenjem tog podžanra, koja se međusobno razlikuju više nego dovoljno da bi svi bili zanimljivi.
Tjah, meni je stimpank slab i u svojim najboljim i najsvežijim varijantama, sve kad i nije YA, tako da... not maj kap of ti, rekla bih. :(
Zavisi šta si čitala. Preporučujem ti tri naslova, međusobno potpuno različita:
Retribution Falls by Chris Wooding
The Iron Duke by Meljean Brook
Whitechapel Gods by S. M. Peters
Recimo samo da bih sva tri naslova objavio, da imam svoju izdavačku kuću - ili da bih ih prevodio za simboličan honorar kada bi neko hteo da ih objavi, ili šta već. Sva tri romana su mi više nego prijala, uključujući i drugi po redu, koji je čak kao neki ljubić, ali su ti ljubavni delovi više nego svarljivi i ima ih u zanemarljivoj meri.
Da li si čitao The Dream of Perpetual Motion od Dexter Palmer?
Ja bi da bacim pogled na ovo, samo ne znam vredi li.
Nisam, pravo da ti kažem. Ne postizavam da čitam fantastike koliko bih voleo. Eno na mom blogu šta sam pročitao u ovoj godini, skupa sa ocenama kvaliteta. Trenutno čitam Leviatan Wakes - i za sada je pristojnikav SF.
Pa kruži po netu da i nije tako loše, pa sam pomislio da bacim pogled. Ostaje negde na sredini liste.
U svakom slučaju, hvala na odgovoru.
Pogledaću i ja. Otkad čitam preko kindla, u svakom trenutku imam toliko knjiga sa sobom, da mi to pomalo ubija glad za čitanjem.
Baci pogled na unutrašnjost ovoga: http://www.amazon.com/gp/reader/1592536913/ref=sib_dp_pt#reader-link (http://www.amazon.com/gp/reader/1592536913/ref=sib_dp_pt#reader-link)
Ima nekih umetničkih dela koja su izuzetno interesantna.
Stimpank nakita ima i kod nas, samo što je veoma skup. Preskup, dapače.
Hvala za link.
Helen Lowe (http://helenlowe.info/) is a novelist, poet, and interviewer. Her latest novel, The Heir of Night (http://www.harpercollins.com/browseinside/index.aspx?isbn13=9780062013927), the first of The Wall of Night (http://helenlowe.info/wallofnight.html) quartet, is published in the USA (Harper Voyager), UK and Australia/NZ (Orbit), and The Netherlands (Luitingh.) It recently won the Sir Julius Vogel Award 2011 for Best Novel, as well as a Single Titles' Reviewers' Choice Award in 2010. Helen's first novel, Thornspell (http://www.thornspell.info/), also won a Sir Julius Vogel Award (for Best Novel, Young Adult) and is published by Knopf. She posts every day on her Helen Lowe on Anything, Really (http://helenlowe.info/blog/) blog and on the 1st of every month on the Supernatural Underground (http://www.supernaturalunderground.blogspot.com/).
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.sfsignal.com%2Fmt-static%2Fimages%2FHelenLowe.jpg&hash=32415174153dd436d25c5e5e75179189093f1233)
Looking at the Stars: Why Epic Fantasy Keeps "Speaking" To UsI live in New Zealand, which although recently re-cast as Middle Earth by Sir Peter Jackson, is still very much 'the far side of the world.' Arguably the only places further away from world hubs such as New York and London, Paris and Beijing, Berlin and Tokyo, would be Tierra del Fuego and Antarctica-which leaves New Zealanders with two fundamental choices: to turn inward, or look outward to the larger world.
It strikes me that part of the enduring appeal of epic fantasy may be because it offers a similar choice. We all get caught up in the round of our everyday lives: the ups and downs of the job, bills to pay, kids to cart from school to sport, and family stuff. No question, there's plenty of drama there-a point underlined every time we turn on TV-but focusing on it can feel like looking inward all the time. And sometimes we want to look beyond ourselves, outward to a wider world, and to events and issues that take us beyond the everyday.
I believe part of the enduring appeal of epic fantasy is that it offers us that opportunity. As a genre, it has its roots in the mythic sagas where the protagonists' struggle between the socio-political forces in their societies, and the codes they hold to be true and right, give power, drama, and tragedy to the narrative-but almost always at the "heroic" rather than the "domestic" level. (It is no accident, I believe, that "heroic fantasy" and "high fantasy" are alternate terms for the epic subgenre.)
The elements of classic epic fantasy also point to a focus on the wider world: the physical journey that sweeps heroes such as Frodo and Rand Al-Thor, and heroines like Arya Stark and Yeine Darr, away from quiet backwaters into a much larger political arena-usually involving major conflict or outright war-where they will play an important, if not pivotal, role. Often the conflict has its roots in a long ago past reawakening into the world, but almost always speaks to the grander sweep of history.
In this way, epic fantasy allows us to step outside of the everyday and into larger issues and their implications, whether good or bad, noble or profane. This occurs both from the point of view of the central protagonist (or protagonists in works such as The Lord of the Rings andA Song of Ice and Fire series) but also those they must draw around them as allies and friends.
Escapism? Perhaps. But I would also argue that epic fantasy, like the mythic stories that form its roots, is a way of enabling us to engage with worlds and issues that are bigger than ourselves. And sometimes we need to feel part of those things, not just keep our nose to the grindstone of the everyday.
Epic fantasy allows us to have fun with that-to see events and affairs worked out through elves and dragons, trolls and demons, as well as more human characters, and to enjoy portals as well as wormholes, magic swords instead of smart guns. As well as being fun, these elements of epic fantasy also provide a little bit of wonder-all part, I believe, of why epic stories keep "speaking" to us in every generation. It's human nature, after all. However much we may be lying in the gutter, we keep looking at the stars1.
________________________________________________________
1 "We are all in the gutter, but some of us are looking at the stars" ~ Oscar Wilde, Lady Windermere's Fan, 1892
Epic Fantasy is Everything You Need, Plus Dragons: Sanderson, Brett, Ballantine & More Speak Out tor.com / frontpage_full by Shoshana Kessock on 18/10/2011 22:00
Winter is coming, as someone somewhere once said (you know who I'm talking about). But epic fantasy is instead seeing its spring as across the world, fans have embraced the genre in record numbers and paved the way for authors new and old to produce bold new visions for everyone to enjoy. San Diego Comic Con saw a record number of people turn out for a signing by Patrick Rothfuss. An equally amazing number of fans came out at New York Comic Con for Brandon Sanderson at the Tor booth as he signed copies of his Mistborn series on Saturday afternoon.
Later, he joined fellow authors Peter Brett and Phillipa Ballantine, as well as new authors Rae Carson, Nils Johnson-Shelton and David Chandler in discussing why fantasy has been seeing such a heyday in a panel called "Winter is Here: Epic Fantasy Takes The Throne."
[Read more]
The first question that the authors tackled was why write fantasy fiction as opposed to anything else. While authors Peter Brett and Nils Johnson-Shelton referenced influences like Dungeons and Dragons from their childhood and Rae Carson revealed her childhood love affair with all things Star Wars and Luke Skywalker, author Brandon Sanderson said it best. "So my response to that is why not? Fantasy is awesome because you can do everything. Now granted, I am willing to bet that anyone who writes in genre is going to say that their genre is awesome, and that's great. But for me, I've read fantasy books with as much literary style as any literary novel out there. I've read fantasy books with as much romance as any romantic fiction out there, as good mysteries as any mystery fiction. So fantasy can do all this... plus have dragons! So why not?"
That kind of wide-open thinking seems to be at the heart of the evolution of fantasy literature from what is considered 'just' genre writing to one of the best selling forces in the literary world today. With the popularity of George R.R. Martin's Game of Thrones series rocketing up the charts as a bestseller and massacring television audiences on HBO, fantasy is seeing a heyday like never before. This is giving the authors within the genre a chance to reach audiences they might never have and provide stunning work that plays with tropes more familiar to fantasy fans.
A great example is David Chandler's main character in The Ancient Blades Trilogy. Chandler plays with changing up the charming thief character that is familiar to fantasy fans and gives it a new touch. "I started with an absolute cliche. The oldest trick in the book is the low-born kid who has to make a living on the tough street, only to find out he's got this secret destiny. And I said, 'Well, how can I mess with that? How can I screw with that?' I figured out that this guy's destiny is in fact to destroy the fantasy milieu and drag his world screaming into the Rennaissance." That kind of innovation has been breathing new vigor into fantasy writing and giving writers a chance to play with tropes long since overly familiar. Add to that incorporation of elements of other genres, such as epic romance tales like in Sanderson's Mistborn series and horror like that in Peter Brett's work, and you have a little bit of everything that a reader would need.
It also allows writers to expand outside of the normal worlds that readers might be used to seeing. In Rae Carson's series The Girl of Fire and Thorn she took the usual fantasy settings of castles and forests and tossed in some Moroccan-style desert adventure instead, drawing on colonial Spanish influences to flavor her world. Nils Johnson-Shelton, instead, drew back on Arthurian legend and mixed in modern day teen fiction for his book, The Invisible Tower. Changing up tropes also keeps things fresh in a genre that can't keep seeing the same things over and over to keep readers interested. An example is Peter Brett's books, where although swords are a fantasy staple, he instead focused a lot of the action in his books on spear fighting, all in the name of keeping things interesting.
Make no mistake, though — that doesn't mean that your typical fantasy writing is gone. Each of the authors represented made sure to point back to the high fantasy elements in their work, mixed into the contemporary and the new elements. A trend pointed out is that much fantasy these days is trending towards worlds that are not considered 'high fantasy' which Brandon Sanderson pointed out just hasn't been doing as well with audiences.
"There have been plenty of fantasy movies recently that didn't do very well that were high fantasy," he said. "And it's just the fact that the thing that has done very well lately has been George R.R. Martin and his series on film. When the Tolkien films came out it did wonderfully well... Hollywood being Hollywood said 'well, fantasy is hot right now' and put out a bunch of films that weren't very good films. And then they didn't do very well, so they said 'fantasy isn't hot anymore'."
David Chandler posited his own theory. "I think we're seeing a turn towards a gritty realism in almost every genre... I had a professor in college a long time ago who pointed out that horror movies before 1975 were mostly guys in rubber suits, and after 1975 we started to see buckets of blood and guts and viscera all over the place. And he said it was the Vietnam War, and that people had seen all this on television and they didn't believe the guy in the rubber suit. And I think that certainly in the last ten years of history has shown us all kinds of horrible things in a bloody, realistic fashion. So that's what we're demanding now from our myths and legends."
"As it [fantasy] hits mainstream," added Rae Carson, "people want that realism. You see a lot of anti-heroes now, the psychology has changed. But I'm curious to see if we're on the cusp of another change because I think we see a lot of hopeful fantasy in times of economic hardship. And boy are we ever in a time of economic hardship, so it'll be interesting to see if this continues or if we go into a different cycle."
This trend towards grittier, more genre-bending and defying fantasy seems to be exactly what audiences are embracing, including those titles in mainstream fiction that don't seem to consider themselves as part of the fantasy genre. Rae Carson tossed in examples like Cormac McCarthy's The Road and Margaret Atwood's work as pieces that don't consider themselves part of genre fiction that are still bringing the fantasy tropes and themes to the masses. The end result is still a burgeoning wave of fantasy fans that might never have read what was considered genre fiction that is giving the fantasy world a shot in the arm.
The panel was a refreshing discussion of what fantasy literature is doing today and where it can go, among the crazy madness of the world of Comic Con. What will the future hold for fantasy, though? That remains to be seen. As Carson said, "Maybe we should get back together in five years and see." Here's to Comic Con 2016!
For more on this topic, check out Tor.com's Genre in the Mainstream series.
Shoshana Kessock is a comics fan, photographer, game developer, LARPer and all around geek girl. She's the creator of Phoenix Outlaw Productions and ReImaginedReality.com
Guest Post: Five Things You Should Never Do in Epic Fantasy October 21, 2011 By Shaun Farrell (http://www.adventuresinscifipublishing.com/author/shaun/) 7 Comments (http://www.adventuresinscifipublishing.com/2011/10/five-things-you-should-never-do-in-epic-fantasy/#comments)
>(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimages.amazon.com%2Fimages%2FP%2F1616145218.01.MZZZZZZZ.jpg&hash=98a8fb4c8f79dd0569710569c1f727c99153a90d) (http://www.amazon.com/exec/obidos/ASIN/1616145218/adveninscifip-20)Five Things You Should Never Do in Epic Fantasy
K.V. Johansen (http://www.adventuresinscifipublishing.com/2011/10/five-things-you-should-never-do-in-epic-fantasy/www.kvj.ca)
When Shaun asked me to write this blog post, the immediate reaction of the Spouse was, "Oh no, I see a baleful article coming out of this." The Spouse accuses me of being obsessed with baled hay. I'm not, really. It's just the most obvious example and symbol of quite a widespread and glaring error that at once ruins literary belief in the world for me. And that is point one, of my Five Things You Should Never Do In Epic Fantasy, from the perspective of someone who has spent a lot of time studying history and languages. 1) Do not put baled hay into a world that has not had its Industrial Revolution. I wrote an article/lecture/rant on avoiding anachronisms in fantasy and historical fiction once, entitled, "Belief is in the Details: Don't Take the Present for Granted", and yes, my file-name for it was simply "Bales". Baled hay is such a lovely symbol of anachronisms caused by failure to consider the forces that drive industrial change. It's amazing how many medieval fantasies have barns filled with baled hay, even ones written by people who aren't third-generation urbanites. We do take the present for granted. After all, we live here. And people, particularly urbanites, tend to regard farming as something old-fashioned and unchanging. (We'll pause for the farmers to stop laughing.) So, what the whole baled-hay problem represents is the greater issue of the Industrial Revolution. If your world is based on a primary-world classical, medieval, or renaissance culture and its technology, you need to be aware of what that means. Human technological development and invention is driven by need and by science, and if the scientific foundation for a particular development isn't there yet, and there's no need for the machine because you've got twenty slaves or serfs or tenants owing service, or sons and daughters and cousins, to head out to the field with scythes and forks, you're not going to bale your hay. You're not going to be drilling oil wells and refining crude oil to get diesel to run your tractor to power your baler to bale your hay. You're not going to have big iron foundries to make sheet metal to mass-produce your balers to bale your hay. (And don't forget the internal combustion engine for your tractor.) The modern pick-up baler, by the way, was an invention due to the social changes around the time of the Second World War, when people were leaving the land in droves. Social and technological changes feed off one another. The Victorians had stationary hay-presses to bale hay, not for use on the farm, usually — as they carted it to the barn or farmyard before baling it — but for export by train to the cities. Victorian cities, unlike medieval ones, were full of horses who had to be fed. The ancient Greeks had steam engines, of a sort. They just didn't need them to do work, so there was no impetus for them ever to be developed beyond an experiment, a toy. Look, it spins — cool. Tell the slave to go draw another jar of water from the well.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimages.amazon.com%2Fimages%2FP%2F0968802451.01.MZZZZZZZ.jpg&hash=ab7cb1aa3992c559b1da0a6abe36c02b685aeab7) (http://www.amazon.com/exec/obidos/ASIN/0968802451/adveninscifip-20)Sure, even without the internal combustion engine or a massive steam tractor some lone inventing engineer could build, piece by piece, a hay-baling machine — people do adapt them for horsepower now — but why would he need to? In the pre-Industrial-Revolution world, and for a couple of centuries after, there are all these people around who aren't employed as managers or call-centre harassers; they can do the haying. And that's why it's good to pause and think about the Industrial Revolution, especially when you're writing about some aspect of everyday life you tend to take for granted.
While you're at it, do a bit of research, read up on the technological and cultural era you're writing about, and don't err in the opposite direction by omitting things that don't seem "primitive" enough to you. Bear in mind that guns were a medieval, not a modern, invention. Even the early Middle Ages, the Dark Ages, were not "primitive", whatever the Victorians and Monty Python may lead you to believe. The era of the barbarian invasions in Europe, the post-Roman world, was a technologically, culturally, socially, and philosophically complex era, and so was classical Rome, and so was the Bronze Age.
2) Don't throw in obvious gibberish and pretend it's a language. No, I'm not saying everyone must be Tolkien and invent entire languages, with vocabulary, grammar, and a system of sound-shift laws to give it a progression through time. That requires a particular genius, and very, very few can claim to have it. But don't say, "Urg" means "The place where the wind generally blows from the west around about teatime on Wednesdays," because you've got more concepts than syllables, and that just doesn't seem plausible. If you're making up names and place-names, try to have them sound as if they go together, if they're meant to go together. Pay attention to the sound of the words and names you're making up. Don't have a place-name that sounds Chinese-ish and one that sounds Romance-language-ish and one that sounds Mi'kmaq-ish as neighbouring villages, unless you've got a history that accounts for it by having had various waves of migration, conquest, and so on.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimages.amazon.com%2Fimages%2FP%2F0968802443.01.MZZZZZZZ.jpg&hash=d4b8141b08ab187eae1af96dbb7c49aadbdad342) (http://www.amazon.com/exec/obidos/ASIN/0968802443/adveninscifip-20)3) Don't use extremely modern slang and glaringly modern words. Your hero should probably not talk like a valley girl, or whatever the equivalent is these days, but there are more subtle diction dissonances that are almost just as painful. "Pants" is a good one not to use. It's a very recent shortening of pantaloons, and pantaloons themselves are recent. Er, well, relatively recent. Sort of. From some perspectives. The word "pants" is so recent that it's a bit jarring. And besides, if someone's pants are wet, in North America, they've been walking in the rain. In Britain, well . . . maybe it was raining really, really hard. Or their dog pulled them over into the river. Or a really, really scary demon popped out from behind a tree and said "Boo!" not long after the embarrassed person now wearing the wet pants had had a very large mug of tea. Do you want your British readers (and anyone over fifty) picturing your hero in his Stanfields or Fruit of the Loom briefs? (Wet or otherwise.) This is not advice to adopt what used to be called "Wardour Street prose" (Gadzooks and forsooth, yon demon hath made me wet my smallclothes!) — far from it. Just, think a little about how datable the language is, and if it screams post-war, try for something more temporally neutral. (And if you are going to use the second person singular and the verb-endings of the sixteenth and seventeenth century for some purpose — ritual formality, showing that someone speaks in an old-fashioned way — steep yourself in the Book of Common Prayer and the King James Bible and Shakespeare until you can get it right.)
4) Don't use primary-world proper nouns that have become adjectives or metaphoric nouns. Words with an historical connection, derived from a person or place, have no place in a world that does not have those historical persons or places in it, even if the word has largely lost its proper-noun capitalization. In a secondary world, you should not have, by its primary-world name, an Archimedean screw, marcelled hair (quite modern anyway — a late-nineteenth-century process invented by a chap named Marcel), sherry (Jerez), port (Portugal), champagne, bourbon, Burgandy, cheddar, Edam, raglan sleeves, a Jersey cow, or a Lombardy poplar, nor should it refer to Catherine wheels, dalmatians, or Samaritans good, bad, or indifferent. Vandalism ... well, debatable. Is there another word for vandalism that works so well? I can't think of one, offhand, so ....
Turkeys are a serious conundrum you will have to deal with, if you're including New World flora and fauna in your natural history. Perhaps, like small "v" vandals, we're stuck with them.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimages.amazon.com%2Fimages%2FP%2F1550379003.01.MZZZZZZZ.jpg&hash=3970bd75e5ffb9e75251b95a49736005d5de0f7f) (http://www.amazon.com/exec/obidos/ASIN/1550379003/adveninscifip-20)Words to be faced almost as cautiously are the months and the days of the week. Tolkien's epic grew out of a children's book with a contemporary narrator explaining things like "dwarves have never taken to matches" and so on; in The Lord of the Rings he added a detailed pseudo-historical apparatus in order to explain the use of Wednesday and March, which he knew didn't belong but which had gotten in through the gateway of The Hobbit. It's simpler even now, in a children's secondary world fantasy, especially a lighthearted one, to go with our names of the months and assume an interpretor to our world, but in an epic fantasy for adults, unless you want to have a framework around it explaining the "translation" to primary world terms and unless, as in LR, doing so is consistent with your world and your story, perhaps better not. January, Thursday, etc. all have meanings, and most of them are derived from the names of primary world gods. The Spouse proposes the word anacosmonyms for such usage — words taken out of their proper world.
Words, words, words. If you want to know about a word's history, the very best resource is the OED. The Oxford. Not your little desktop Oxford, the Pocket or Concise, though that's nonetheless important for every writer in English, but The Dictionary. The Oxford Universal is good. It only weighs a few kilograms and you can fit it on a table. It gives dates of use and etymologies. The two volume Shorter Oxford is also nice. However, the Queen of Dictionaries in its full glory is thirteen volumes long on paper — now usually accessed electronically by most who use it, through a library's subscription — and it has not only dates of first use and etymologies, but examples, masses of examples, tracing the word through history from its first recorded appearance in English.
5) Don't fail to consider the economic complexities of your world. This does not mean writing a treatise on economics (unless you're the author of Wolf and Spice). It does mean you shouldn't create an urban setting and blithely announce that the kingdom has been devastated by war or dragons or ravaging hordes of unspeakable terrors while at the same time showing the entire populace hanging out in the cities eating well. Don't forget that even now we are all dependent on the people growing food and that it takes a lot of hard physical labour and a lot of hands to grow that food, whether it happens in the fields of your hero's village before she sets out to conquer the world, or outside the city walls, or in Egypt, which once supplied Rome with much of its grain, or in China, which now seems to be cornering the world garlic market. It takes many, many woman-hours to spin enough thread to weave a bolt of cloth, and many more hours to weave that cloth. And before that someone has to shear the sheep or hackle the flax. And so on. People don't just pop downtown and buy a new dress because they feel like going shopping. A chair takes a lot of work to make. These are not worlds of very many disposable things, because things, most made things, are relatively expensive — expensive in time for the people making them, thus expensive for anyone buying them in a cash economy. Cheap manufactured goods — that's the Industrial Revolution again.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimages.amazon.com%2Fimages%2FP%2F0973950587.01.MZZZZZZZ.jpg&hash=e5f4d89d24cba95fdc55d2a40c0e4fd5baad4200) (http://www.amazon.com/exec/obidos/ASIN/0973950587/adveninscifip-20)There were factories, of a sort, i.e. people producing the same object over and over, for some objects; the Romans made amphorae on a scale, which were shipped all over the empire full of various liquids, and lamps. They were really more workshops than factories. And such clay objects were cheap, relatively, which is why archaeologists can dig them up all over the place. They were emptied or broke and you threw them away. (And of course, cheap or expensive, they can't be stuck back together again and they don't rot. Watch very much Time Team and you'll conclude you can't sink a spade in the earth anywhere in Europe without hitting pottery shards, making you realize that however unattractive the habit is, hurling coffee cups and pop cans all over the landscape is an inherent element of our humanity.) However, there were not large-scale foundries or spinning-mills or weaving machines, and it's that kind of mass-production that lets us have both leisure, and cheap stuff, on the scale we now do in the industrialized world.
So, for every man (or woman, since we're talking fantasy, not historical fiction) who can afford a sword — an extremely expensive item with a lot of man-hours from ore to weapon, or a mail shirt (probably even more labour-intensive), there is a huge foundation of people doing other things so that he or she can eat and not run around naked, as well as getting on with the heroing. It's good to remember that, when you're travelling through your world. It's also good to remember that archaeology shows that even apparently-remote neolithic and Bronze Age villages were part of a surprisingly far-reaching network of trade, with goods, and presumably ideas and stories, moving about, even if most people never got more than a day's walk from where they were born. By mediaeval times, complex trade routes bound the known world together, and very, very complex webs of duties and services, rents and taxes, produce and commerce, held society together, from ploughman to lord, merchant to crown, country to country.
Just for the record, and very vaguely related to this point, peasant and serf are not synonyms. And feudalism and manorialism are not synonyms. And vassal and serf are really, really, really not synonyms. See 4) and why the OED is such a useful thing.
And those, she said, reflecting gloomily that she has probably done all of the above (except for the baled hay and getting her sixteenth-century verb endings wrong), are five things you should try not to do when writing epic fantasy.
Veoma mi je žao što nisi bio na tribini. Mislim da bi baš doprineo razgovoru.
I meni. Mozda faktografski, sve vise gubim zivce za raznorazne podele i podelice.
Iskren da budem, na ličnom nivou i meni je svejedno šta kom žanru, podžanru, polici, fioci pripada - ali imaj na umu koliko smo nas dvojica knjiga pročitali. Prosečnom mladom čitaocu fantastike bitno je da se bar malo informiše i svrsta. Valjda nehaj za žanrovske podele dolazi sa čitalačkim sazrevanjem. I guess...
I concur :)
I cur. :mrgreen:
Pa nisi, bre! Nemoj biti tako samokritičan!
Mrzim fijoke! Neću u fijoku! Znao sam da ću da pogrešim kad nisam napisao I kur. :mrgreen:
David Chandler is the author of the Ancient Blades Trilogy, comprising Den of Thieves, A Thief in the Night, and Honor Among Thieves, all of which are available now from Harper Voyager. There are elves and magic swords in his books, but he promises they're especially gritty, and not what you'd expect.
A GAME OF SUBGENRES
The rise of "Low Fantasy" has surprised many of the genre's traditional pundits. The books of George R. R. Martin and Joe Abercrombie, for instance, have captured enormous audiences even though they don't look much like what fantasy used to be. There is very little magic in these books. There are no grand quests, no singing swords, and definitely no elves.
The "High Fantasies" which dominated the market for so long-most of them imitators, to one degree or another, of the works of J. R. R. Tolkien-seem to be receding from view. At a panel at New York Comic Con recently the question came up as to why this is happening. Why do people want gritty fantasy now? Why are they turning up their noses at the elves they used to love?
Pondering the question I remembered something a former professor told me once, back in the early 90s. He and I were discussing horror movies, and how they seemed to have gone through a sea change in the early 80s. Before you'd had men in rubber suits menacing the teeny-boppers, and if anyone actually got bloody it looked like they were slathered in ketchup. By the mid-80s, horror movies were all about lovingly rendered viscera, gleaming with body fluids. The victims were savaged and grotesquely distorted, while the monsters went from lumbering beasts to twisted psychopaths who seemed a little too happy in their work.
The change, this professor told me, had to have come about because of the Vietnam war. In the 70s we all got to see what real carnage looked like-it was splattered all over the evening news. After that the rubber monsters and the ketchup dripping from their claws could never be scary again.
The change in fantasy, I think, comes from a similar origin. The first decade of the Twenty-First Century was a time of warfare and national destinies being played out on the small screen as much as on the world stage. It was a time when villains attacked us without warning and our revenge was, if perhaps not as swift as we would have liked, certainly devastating. This was the decade of shock and awe.
Lagging only a little behind, I think fantasy is responding to the horrors of the War on Terror, just as horror responded to Vietnam. Suddenly we are all caught up in a High Fantasy of national proportions. The surge of patriotism and fear in the early 2000s birthed a sense of American (and Western) peril and we stayed glued to our TV sets for nearly a decade, desperate to know what was happening and how it would end.
And what we saw was pretty damned gritty.
Our stories must always reflect our real lives. Elves with magic bows and children born under prophecies to save the world just don't fit with the new realities of war and politics. Instead we get constant, grueling warfare (Joe Abercrombie does a great job with this). We get the people in charge making secret deals and engaging in vicious reprisals (George R. R. Martin is the undisputed master here). We get sudden acts of terrifying carnage, and we get the desperate hopes of the people huddling in their mud hovels, hoping this time, just maybe, the war of good versus evil won't be played out on their fields and in their homes this time.
Low Fantasy is ascendant, because we're living it.
No one can say what the next great movement in fantasy will be, of course. Now that Osama Bin Laden is dead, the world may not seem quite as gritty to the next generation. But if the past is any help in determining the future, it's likely we've seen the last of High Fantasy as a popular genre-that particular strain of innocence is lost.
I feel sorry for the poor elves. They were kind of annoying with their superiority complexes and their silly clothes. But the world they lived in seems like an awfully nice place now that it's gone.
Pa, donekle je u pravu. Ali samo donekle. Pre svega, fantazi nikada nije bio SAMO epska fantastika. Hauardov Konan, Murkokov Erlik, pa i Zelaznijev Korvin svakako nisu tipični dobri momci, koji se šetaju i ubijaju zmajeve zato što ih na to navodi nekakva ruka sudbine. O Donaldsonovom Kovenantu i da ne govorimo - on je verovatno najgori od cele te fele (premda je Donaldsonova Domaja zapravo najveći klon Sredne zemlje).
Elfovi su se samo preselili u neke druge podžanrove fantastike - eno ih u stimpanku i urbanoj fantastici koliko 'oćeš, ali i to je zbog toga što se promenila i struktura pisaca. Naime, osamdesetih i devedesetih godina, fantazi su mahom pisali muškarci. Spisateljica je i inače bilo mnogo manje. Mislim da je danas drugačije i da žene čine većinu stvaralaca fantastike.
Sa treće strane, danas je piscima i čitaocima na raspolaganju mnogo više informacija. Lakše se dolazi do mitološkog porekla elfova i ostalih bića, ali i čitaoci nisu više naivni i nevini kao osamdesetih, recimo, kada je čini mi se poslednji put u prošlom veku opisana velika vilovnjačka civilizacija u romanu koji nije objavljen pod brendom D&D-a.
Ako pogledaš druge oblike fantazijskih proizvoda - kao što su video igre - videćeš da su vilovnjaci itekako prisutni, ali na zreliji i mračniji način. Pogledajmo samo elfove u Dragon Age-u. Nekadašnji high elves su nerfovani u ljudske robove i čankolize, dok forest elves predstavljeni kao primitivni divljaci (da ne kažem, indijanci).
Međutim - čovek je zaboravio da pomene Stivena Eriksona. Erikson u svojim romanima istražuje čak tri veličanstvene vilovnjačke civilizacije (dobro, ne zovu se elfovi, ali je više nego očigledno) i daje im potpuno nove elemente i uzdiže ih iznad tolkinovštinom nadahnutih klonova.
Dakle, Low Fantasy nije posledica ratova i tome sličnog, a svakako ne Osame bin Ladena, već pre svega sazrevanju čitalaca, čemu se pisci prilagođavaju.
At least, that's my opinion.
Nisam siguran da bih rekao sazrevaju :) ali da nikakve veze nema sa "nedovoljno brzom" osvetom - nema. Bas se nalupetao.
Sazrevanje u smislu pristupa većem broju informacija, na primer. Ne nužno zrelosti u pogledu na svet, ili ne znam čemu. Svi mediji se uopšte bave zrelijim temama. Pogledajmo The Shield, Breaking Bad, Dexter, Sons of Anarchy. To su sve voma nasilne serije, koje su postale miljenici publike
Quote from: Melkor on 11-12-2011, 13:31:33
Nisam siguran da bih rekao sazrevaju :) ali da nikakve veze nema sa "nedovoljno brzom" osvetom - nema. Bas se nalupetao.
paaaaa.... takve svari se najlakše i najbistrije vide tek u žešćoj retrospektivi, a nije baš da sve što je rekao sisa iz prsta, tako da.... xwink2
Ali jeste izneo svoju "klackavu" teoriju na ogranicenom uzorku. Martin je poceo da pise pre 11/9, a pre tog bitnog dogadjaja ni gritty elfovi nisu bili nepoznati, kao sto rece Nightflier.
Mislim da je ovde pre svega reč o mladom piscu koji pokušava da se nekako afirmiše po internetu. Na kraju krajeva, to je Aberkrombiju pošlo za rukom, pa zašto ne bi i njemu?
@Melkor: pa jeste tako, ako gledaš na pojedinačne naslove. ali ako gledaš na trend u celini, prilično fituje.
a za trend u celini bitno je gledati na masovnu potražnju, a ne na datume nastanka pojedinih naslova.
Pa da, ali zar se nismo svi slozili da je trend zapoceo i finansijski isplativim ucinio upravo Martin?
Pa jeste, ali datum početka Martinovih infantilnih žvrljarija nema odveć veze sa marketingom žanra u koji su te žvrljarije naknadno klasificirane.
ili bar ja to tako vidim, što znači da sam sasvim moguće u krivu.
I jesi i nisu. Martin je sa svojim serijalom počeo sredinom devedesetih, tek nakon što su Džordan i Fajst odškrinuli vrata obimnim naslovima. Lako je moguće da Martin i nije začetnik gritty fantastike. Mnogi začetnikom tog načina pisanja smatraju Glena Kuka, a i Fajstov The Serpentwar je poprilično grim and gritty i u tom pogledu veoma odskače od ostalih njegovih serijala smeštenih u Midkemiju. Nakon Martina hronološki imamo niz dobrih ali nezapaženih pisaca i serijala, među kojima se svakako izdvajaju Greg Kiz sa The Kingdoms of Thorn and Bone i Stiven Erikson sa Malazanom (Erikson je tek pre neku godinu postao popularan) i tek sa dugom pauzom nakon A Storm of Swords i Džordanovg The Knife of Dreams nastupa bujica mladih pisaca, koju podstiču izdavači a iz želje da nadomeste presahlu prodaju romana pomenutih debelih bradonja.
Dakle, to se dešava od 2005. pa nadalje. Lako je moguće da su mladi pisci zapravo namerno oponašali Martina ne bi li se lakše prodali. Ko bi ga znao.
Brandon Sanderson has confirmed (https://twitter.com/#%21/BrandSanderson/status/149486690447273984) that
A Memory of Light, the fourteenth and final novel in
The Wheel of Time sequence, is done.
"Ladies and gentlemen, A Memory of Light--the final book in The Wheel of Time--has been finished."
By 'finished', he of course means that the first draft is complete. He envisages several months of additional work to bring the final draft in, with publication still tentatively set for late 2012.
But still, the bulk of the work has been done, and the book will be on shelves in less than a year. Sanderson also seems to have taken a more definitive stance on the two prequels and three side-novels that Robert Jordan had planned for
The Wheel of Time world, indicating (https://twitter.com/#%21/BrandSanderson/status/149492254040522752) that they will probably never be written.(https://blogger.googleusercontent.com/tracker/7703856341303488608-4351335494597858863?l=thewertzone.blogspot.com)
Ne pitaj me. Posle Nove godine krećem u prevod 12. dela serijala. Na prvi pogled, deluje mi barem 20% obimniji od 11. knjige, a čak 50% od prve. To mu izađe na 1200 šlajfni - a može da ispadne i više. Znaću kada završim prevod prvih 100 stranica.
Game of Thrones Season 2 is based on A Clash of Kings, the 2nd book in George R. R. Martin's A Song of Ice & Fire series. (http://www.hbo.com/video/video.html?view=grid&vid=1234943&autoplay=true)
You Win or You Die!
Baš smo večeras u klubu pričali o tome koliki zapravo povratni uticaj serija ima na knjige. Uroš je imao nekoliko izuzetnih opaski.
Pa nemoj samo tako da tizujes, reci kakve opaske. :lol:
Da, reci, sto se snebivas ko kakva mlada... :) inace, hajp kao da ne jenjava, a ja sam odgledala prve dve epizode i okej je to uradjeno, stvarno... samo mi trebalo stvarno dosta da pohvatam ko je ko, nekako sve to upoznavanje sruce odjednom, kao da racunaju da ce gledaoci imati dosta predznanja...
Ja da pokusam da intrepretiram.
Rekao je da producenti nikako ne mogu da razumeju kakva muka je naterala Martina da nemilice ubija glavne likove tokom serijala kad oni donose pare (od prodaje različitih memorabilija). Po njemu je možda to uzrok zbog koga su u poslednjoj knjizi serijala svi ostali živi i zdravi...
Inače, kako je i običaj u klubu, svako od nas je imao svoje mišljenje i ni makac nije odstupao od njega - uključujući i publiku.
Ono što je meni najviše koristilo, bila je diskusija sa izdavačima u kojoj su oni iznosili podatke o prodaji domaćih knjiga fantastike - što je bilo vrlo korisno, ali nije odudaralo od onoga što sam pretpostavljao.
Inače, ja sam pokušavao da ubedim ljude, mislim bezuspešno, da mi je glavni interes u čitavoj diskusiji da pronađem način kako da se obezbedi da se u Srbiji piše više fantastike koju ja volim da čitam. Čini mi se da je većina mlađe populacije - nightflyer, melkor, pa i BoB - više zainteresovana za stranu fantastiku, pa su pretežno razmatrali uticaj medija na serijalizaciju i slične stvari... što jeste zanimljivo, ali sa mog stanovišta irelevantno. U domaćoj fantastici tržište je nebitan faktor, bar po mom mišljenju.
Po mom mišljenju, moraju se pronaći mehanizmi koji bi omogućili razvoj kvalitetnih pisaca i odvojili ih od zahteva tržišta. Plansko dugogodišnje snižavanje intelektualnog nivoa domaćeg konzumenta dovelo je do favorizovanja najnižih oblika popularne kulture i to bi moralo da se takođe planski, na nivou države, ispravi.
Moj zaključak je da država mora da ulaže u elitnu kulturu, pa i elitnu fantastiku.
Pa, nije ni cudo sto niko nije ni makac odstupio... :lol: "elitno" bilo sta je postalo tako podlozno sirokim tumacenjima da jos nisam srela dvoje ljudi koji se oko ijednog tumacenja slazu. :mrgreen:
Da mislim da je moguće objasniti ja bih i pokušao. Usput mi je rekao da je imao još nešto da doda, ali da ne bi vredelo. Radi se o tome da su još u klasičnoj Grčkoj imali teatar i igre, a da danas pokušavaju da nam prodaju igre kao teatar. A Nightflier je mislio ono što je MIća pokušao da objasni, a moglo je i kraće: Budući da su tržišni zakoni jedini kriterijum kulture danas, između Martinovih serijala i TV serijala po njegovim delima postoji bitna razlika - merčandajzing vizuelnog donosi daleko više para od merčandajzinga štampanog i tu je kraj. Šona Bina nije smeo da ubije! :mrgreen:
Džebemliga, valjda je svrha tribine razmena mišljenja.
A dozvoliću sebi da iznesem nekoliko primedbi na Mićin sažetak:
1) Mića je zaista pokušavao da ubedi auditorijum da mu je interes to što je rekao, ali tema tribine nije bila "fantastika kakvu Mića voli da čita". Kad smo već kod toga, Mićo, nisi odgovorio na moju molbu da navedeš primere te fantastike, pa bih voleo da to učiniš sada. Doduše, jesi naveo "Poslednjeg Srbina" i "Čoveka koji je ubio Teslu", ali ti romani ne samo da su objavljeni, već su postigli i sasvim solidan uspeh za žanrovske romane u Srbiji. Dakle, da li se ta fantastika koju voliš da čitaš svodi samo na onu koju pišu domaći autori? Ako je tako, ne vidim zašto se buniš kada je prodaja te i takve fantastike očigledno u većini slučajeva u ravni sa prodajom prevođenih dela, a u nekim slučajevima - kada se ta fantastika bavi izrazito nacionalnim temama - daleko prodavanija. Pošto sada možemo da komuniciramo manje glasno nego sinoć, voleo bih da pojasniš taj stav.
2) Bob će se veoma obradovati jer ga smatraš pripadnikom mlađe populacije. :)
3) Drugi pasus tvog posta je veoma zanimljiv i može da bude veoma zahvalna tema za tribinu. Zašto ne bismo pričali o tome u terminu predviđenom za tu temu? Verujem da su termini u martu slobodni, a možda bismo mogli i da dovedemo predstavnike nekih većih izdavačkih kuća.
Quote from: scallop on 31-01-2012, 13:40:56
Da mislim da je moguće objasniti ja bih i pokušao.
A dzaba i da je moguce, kad opet nema dvoje ljudi da se slozi.
I potpuno se slazem sa najtflajerom, ja nemam vise blage veze sta je to Mici "elitna" fantastika i zasto. Mislim, osim ova dva romana koja su pomenuta.
Ako ne na tribini onda smo na putu do i u kafani razsjasnili da za mehanizam koji bi doveo do objavljivanja "Micine fantastike" u ovoj zemlji nedostaje nekoliko bitnih faktora i da njihovo uspostavljanje nije ni na horizontu :(
I, majku mu, slozili smo se svi oko trenutnog stanja, zar ne?
Quote from: Melkor on 31-01-2012, 13:49:40
Ako ne na tribini onda smo na putu do i u kafani razsjasnili da za mehanizam koji bi doveo do objavljivanja "Micine fantastike" u ovoj zemlji nedostaje nekoliko bitnih faktora i da njihovo uspostavljanje nije ni na horizontu :(
Koji je to mehanizam, koji su faktori u pitanju i o kakvoj se tačno fantastici radi?
Quote from: Melkor on 31-01-2012, 13:49:40
Ako ne na tribini onda smo na putu do i u kafani razsjasnili da za mehanizam koji bi doveo do objavljivanja "Micine fantastike" u ovoj zemlji nedostaje nekoliko bitnih faktora i da njihovo uspostavljanje nije ni na horizontu :(
Ja bih samo ubacila ovde faktic da je pre 20-30 godina stanje bilo znatno gore, pa svejedno to nije bila prepreka da se napise i objavi na vagone fantastike po Micinom ukusu.
Quote from: Nightflier on 31-01-2012, 13:42:34
ne vidim zašto se buniš kada je prodaja te i takve fantastike očigledno u većini slučajeva u ravni sa prodajom prevođenih dela, a u nekim slučajevima - kada se ta fantastika bavi izrazito nacionalnim temama - daleko prodavanija.
Ako zanemarim da se javljate sa različitih polica, samo da upozorim gde se veoma slažete (boldovano), ali tu je središte Mićine primedbe. Možda je pogrešno upotrebio odrednicu - elitno, a sigurno je mislio - dobro.
Melkore, složili smo se da se ne slažemo.
Ne znam, jesmo li?
Čini mi se da sam izneo opasku da je kultura zapravo stvar pojedinca - naročito u demokratijama. Nekada je škola imala i vaspitnu i obrazovnu ulogu, dok se danas njena uloga svodi samo na obrazovnu. (Naravno, Građansko vaspitanje i Veronauka se sasvim opravdano mogu smatrati ispiranjem mozga.) Dakle, ideja o "elitističkoj kulturi" i njenom omasovljavanju sa jedne strane je kontradiktorna samoj sebi, jer ako je nešto kultura elite, kako može da bude i kultura masa? Sa druge strane, moglo bi se reći da je umereno fašistička - jer između redova govori o prisiljavanju plebsa da prihvati kulturu intelektualne aristokratije, što je daleko od ideala slobodnog društva.
Pa, ja mislim da je osnovni razlog zbog koga fantastika u ovom trenutku ne napreduje u Srbiji jednak razlogu zbog koga čitava književnost ne napreduje u Srbiji, odnosno zbog čega nazaduje.
U prošlosti postojali su mehanizmi koji su obezbeđivali da se talentovani ljudi okrenu pisanju. Talenat je jedna stvar, a kvalitetan pisac se postaje pisanjem, razvojem svoga talenta.
Ako talentovani pisci ne mogu da se posvete pisanju kao svojoj dominantnoj delatnosti, već moraju da svoj novac zarađuju na drugom mestu, a pisanjem se bave dnevno 1-2 sata u najboljem slučaju, onda od toga nema ništa. Mi smo imali krajem osamdesetih jednu grupu ljudi koja je bila vrlo talentovana za pisanje, ali koji od tog vremena su uspeli da napišu jedan ili dva romana...
Da su imali mogućnost da se posvete pisanju ova kultura bi bila bogatija, opšti kulturni nivo našeg naroda bio bio podignut. Ako smatrate da to nije bitno, ako ne razumete zbog čega je to značajno, ako mislite da je samo tržište to koje bi trebalo da nametne šta da se piše i šta da se čita, ja se s tim nikako ne mogu složiti.
Možda mislite da je ono što pišem utopija, da nigde ne postoje drugi mehanizmi, ali to naprosto nije tačno. U svim sistemima države, bogati pojedinci, i sl. pomagali su elitnu umetnost, zbog različitih razloga. Ali, bez te pomoći ne bi bilo onoga što danas predstavlja opšte kulturno dobro čovečanstva.
A ako mislite da ova država ne odvaja novac za pomoć kulturi, opet grešite. Para možda nema dovoljno, ali para ima. Problem je samo mehanizama raspodele tih sredstava i šta se namerava postići tim sredstvima.
Ponekad valja biti elitista. Pogotovo kada se sve raspada. Treba održati neki kriterijum.
Mićo, možeš li da navedeš primere tih pisaca koji žive od pisanja knjiga? Naravno, a da nisu politički miljenici neke političke elite.
QuoteMićo, možeš li da navedeš primere tih pisaca koji žive od pisanja knjiga? Naravno, a da nisu politički miljenici neke političke elite.
[/size]Gde. Kod nas ili u svetu.
Quote from: Mica Milovanovic on 31-01-2012, 14:03:27
QuoteMićo, možeš li da navedeš primere tih pisaca koji žive od pisanja knjiga? Naravno, a da nisu politički miljenici neke političke elite.
[/size]Gde. Kod nas ili u svetu.
Gde god.
Sinoć sam izneo neke podatke o prodaji žanrovske književnosti u SAD. Tome ću dodati da je recimo Murakamijev poslednji roman štampan u 20 000 primeraka u SAD, zemlji od preko 300 miliona stanovnika - a verujem da je Murakami predstavnik te elitističke književnosti.
Dakle, bilo u svetu, bilo kod nas - voleo bih da vidim ko su ti pisci koju žive od svojih romana ili priča, a usput nisu kolumnisti, novinari, profesori, politički pregaoci.
Quote from: Nightflier on 31-01-2012, 14:00:26
Mićo, možeš li da navedeš primere tih pisaca koji žive od pisanja knjiga? Naravno, a da nisu politički miljenici neke političke elite.
Mislim da ovaj način komunikacije nigde ne vodi, ako smo se složili (a čini mi se da oko toga jesmo) da su živući od pisanja ugrožena vrsta. Pa, ako i mi imamo na spisku beloglavog supa i neke bare gde nam sleću retke ptice selice, onda i naša izdvajanja za kulturu moraju da imaju bar slične poglede. Čini mi se da je Mića o tome govorio. Dalje, ako je Gonkurova nagrada u Francuskoj namenjena promociji kvalitetnih književnih dela, a ona to postiže, kako će se slično desiti u Srbiji, ako za najprestižnije književne nagrade konkurišu najkomercijalnija izdavačka preduzeća?
Quote from: Mica Milovanovic on 31-01-2012, 13:58:34
U prošlosti postojali su mehanizmi koji su obezbeđivali da se talentovani ljudi okrenu pisanju. Talenat je jedna stvar, a kvalitetan pisac se postaje pisanjem, razvojem svoga talenta.
Mehanizmi koji su omogućavali da ti talentovani ljudi žive od pisanja? Koji su to pisci bili koji su živeli od pisanja? Ili sam te pogrešno razumela?
Nekako ne razumem kako to "okrenuti se pisanju" znači "živeti od pisanja"?
Skalope, bojim se da ne znam za drugi oblik komunikacije no da pitam ono što me zanima. Dakle, nisam postavio pitanje da bih provocirao Miću ili da bih se pravio pametan - već sam pošao od pretpostavke da on zna nešto što ja ne znam, pa bih voleo da to podeli sa mnom i tako obogati moje znanje.
Evo, ti si spomenio Gonkurovu nagradu. Nisam znao da za nju ne mogu da konkurišu pisci koji su objavili kod velikih izdavača. Kod Britanaca dobitnici Bukera ili Vitbreda uredno objavljuju za njihove velike izdavačke kuće. Voleo bih da se Kornelijus javi, pa da iz prve ruke čujemo kako je to u Francuskoj.
Inače,
http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Nestaje-jos-jedna-gradska-knjizara.sr.html (http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Nestaje-jos-jedna-gradska-knjizara.sr.html)
Naravno da pisci ne konkurišu za nagrade nego njihove izdavačke kuće. Cornelius godinama izveštava koliki je tiraž nekog dela pre i posle dobijanja Gonkura.
Quote from: scallop on 31-01-2012, 14:24:04
Nekako ne razumem kako to "okrenuti se pisanju" znači "živeti od pisanja"?
Okreneš se pisanju i država ti finansijski pomaže tako da ne moraš da se baviš nečim drugim da bi se prehranio.
Tako sam bar ja razumela Mićine reči, pa sam ga zamolila da me ispravi ako grešim.
Ni ja ni u kom trenutku nisam pomislio da provociraš. Vidi, ono što si ti naveo je već dobar deo mog odgovora.
Ako čovek se bavi predavanjem kreativnog pisanja na univerzitetu u Americi, on može sebi da priušti dovoljno vremena za pisanje. Brojni su primeri. Država može u svoju službu u različite kulturne i druge institucije da prima kvalitetne ljude i time im omogući dovoljna sredstva za život. Sreten Ugričić, koga su upravo izbacili iz službe je jedan takav primer. Basara, Vida Ognjenović, ima ih još.
Nagrade, koje Radmilo pominje su takođe, moguć izvor sredstava. Otkup knjiga je mehanizam koji takođe preko koga može na to da se utiče.
Vidi šta kaže Albahari u jednom intevjuu:
Quote[size=0]Gde je bolje biti pisac: u Kalgariju ili u Beogradu?[/size]
[size=0]- Ne znam da li se to uopšte može porediti. Jasno je, naravno, da samo po sebi mesto na kojem se pisac nalazi ne predstavlja baš ništa. Na primer, pisac u nekom malom mestu u Srbiji može da napiše bolju knjigu nego njegove kolege u Beogradu. Meni je trenutno bolje u Kalgariju jer mogu potpuno da se posvetim pisanju, ali gledajući sveukupno, bolje je biti pisac u Beogradu.[/size]
Zar ne misliš da bi takav pristup dodatno marginalizovao domaću fantastiku? Vladajuća percepcija je da fantastika ne spada u elitnu književnost, već upravo suprotno.
Možda bi. Ali možda i ne bi. U poslednje vreme sve je manja razlika između mainstreama i žanrovske književnosti. Pogledaj koliko ima pisaca mainstreama koji u poslednje vreme pišu nešto što liči na žanrovsku prozu. Mnoštvo je novih pisaca čija dela je upravo nemoguće klasifikovati ni kad pročitaš da li je u pitanju fantastika ili nije. Pa i sa "naše" strane postoje značajni iskoraci ka mainstreamu...
Quote from: Mica Milovanovic on 31-01-2012, 14:35:32
Ako čovek se bavi predavanjem kreativnog pisanja na univerzitetu u Americi, on može sebi da priušti dovoljno vremena za pisanje. Brojni su primeri. Država može u svoju službu u različite kulturne i druge institucije da prima kvalitetne ljude i time im omogući dovoljna sredstva za život. Sreten Ugričić, koga su upravo izbacili iz službe je jedan takav primer. Basara, Vida Ognjenović, ima ih još.
Okej, ali ovde se malko ne razumemo po pitanju predavanja kreativnog pisanja... nije to u domenu subvencija i podrske drzave, to je perk koji pisac sam sebi stekne... Elison je svojevremeno izjavio da je morao da odbija pozive na predavanja kreativnog pisanja levo i desno, inace nikad ne bi stigao da pise, iako bi tako imao lep izbor prihoda... predavanja kreativnog pisanja su izvor prihoda samo za dokazane pisce, ne moze taj domen da se pretvori u drzavne jasle na koje svako moze da zalegne. A oni dokazani pisci nemaju sa tim problema, pare za to idu ili od institucija koje zovu predavaca ili od polaznika samih. Ne vidim kako bi to resilo problem.
Kao drugo, primetila sam da kad god govoris o prihodima pisaca, ti meris taj prihod samo jednim romanom. Pa znas sta, nakon par uspesnih romana i nagrada, rojaltiz krenu pa neprestano kapaju, i pitanje je samo napisati par stvarno dobrih i dobro primljenih dela, a posle se taj problem prihoda sam resava, cisto volumenom napisanog. To su mehanizmi koji sami sebe regulisu, mada naravno, nijna odmet ni da drzava pomogne, ali koliko vidim iz tvog citata, izgleda da i pomaze.
Ja se izvinjavam što upadam sada, kasnila sam juče na predavanje sat vremena i nisam imala nikakvu želju da se uključujem u diskusiju nakon opaske da je pr-ovka jedne izdavačke kuće "jebačica" direktora, te je zato zaposlena, i ne bih da solim pamet nikome, već da iznesem ličnu percepciju o apstraktnim temeljima ove rasprave, koja je, po mom utisku, toliko dispergovana da gubi svaku suštinu i praktičnu primenu.
Elem, jedini trenutak kada sam želela da reagujem na predavanju, u pauzama kunjanja na stolici, bio je opis "prosečnog srpskog kupca fantastike na sajmovima", koji je opisan "ne kao član sf foruma, fb sf grupa, posetilac tribina u LK-u; već kao anonimus koji dolazi na sajmove opskrbljen ogromnim rancem i kupuje što više od svega koliko može da ponese". Pri tom nije rečeno ko je on, zašto kupuje knjige jednom godišnje, zašto u tom broju, ako nije regularan fan prisutan u redovnim okupljalištima - ko je, i, pogotovo, zašto spada u "prosečne kupce", jer onda ispada da je dosta takvih anonimusa sa rančevima na sajmovima.
Sve je to previše apstraktno i nedokazano da bi predstavljalo temelj za bilo kakvu ozbiljnu diskusiju.
U pravu je scallop, nedostajali su relevantni primeri iz prakse. Ne lični primeri, već promišljene, zvanične (ili nezvanične, ali potkrepljene iskustvom više ljudi) analize.
Po običaju, opasku si prenela netačno. I to tako da si nekolicini nas tamo prisutnih mogla da napraviš velike probleme u životu. Zamoliću te da nastaviš da kunjaš, kako bih mogao da nastavim da te ignorišem.
Pa ti reci onako kako treba.
Svakako je nisam prenela netačno (ne znam ni na koju misliš). Prenela sam je onako kako sam je razumela.
Libe, da kad napišeš par dobrih i uspešnih knjiga "u svetu" rešio si sve probleme. Ali ne i kod nas.
Mi smo malo tržište. Mi moramo da pomažemo svoje najbolje pisce. Ako bi i kad bi kod nas ljudi stekli sigurnost da ako mogu da postanu najbolji pisci, da će im materijalni problemi biti rešeni, onda bi se hrabrije upuštali u taj, ipak, neizvestan poduhvat.
Ali danas gotovo da nema nikakve sigurnosti da iako si najbolji, da nećeš ostati bez posla, ostati na ulici...
Evo ti ga taj nesretni Sreten Ugričić, kao primer. Evo ti ga Albahari, verovatno naš najbolji pisac u ovom trenutku, morao je da ode iz zemlje, da u Kanadi traži mogućnost da piše. Mi smo država koja ne ceni svoju elitu...
Quote from: Mica Milovanovic on 31-01-2012, 15:21:12
Mi smo država koja ne ceni svoju elitu...
Mi smo propala država, a elita je odavno otišla... Što je, u neku ruku, začarani krug. :)
Ja se s tim ne mogu složiti, jer to naprosto nije tačno. Ova država funkcioniše na određenom nivou koji ne zadovoljava većinu nas, ali funkcioniše.
Svako od nas bi trebalo da u okvirim svojih mogućnosti pokuša da se to stanje popravi.
Quote from: Mica Milovanovic on 31-01-2012, 15:21:12
Libe, da kad napišeš par dobrih i uspešnih knjiga "u svetu" rešio si sve probleme. Ali ne i kod nas.
Mi smo malo tržište. Mi moramo da pomažemo svoje najbolje pisce. Ako bi i kad bi kod nas ljudi stekli sigurnost da ako mogu da postanu najbolji pisci, da će im materijalni problemi biti rešeni, onda bi se hrabrije upuštali u taj, ipak, neizvestan poduhvat.
Ali danas gotovo da nema nikakve sigurnosti da iako si najbolji, da nećeš ostati bez posla, ostati na ulici...
Evo ti ga taj nesretni Sreten Ugričić, kao primer. Evo ti ga Albahari, verovatno naš najbolji pisac u ovom trenutku, morao je da ode iz zemlje, da u Kanadi traži mogućnost da piše. Mi smo država koja ne ceni svoju elitu...
Oh, tu se skroz slazemo, to stoji. Ali, ruku na srce, i pre je tako bilo, elita se uglavnom prepoznavala po emigrantskom statusu. I jesi u pravu, u principu i teoriji, samo ne vidim kako je to izvodljivo u praksi.
A ako govorimo o striktno zanrovsko/fandomskim okolnostima, Hrvatska je obezbedila fond Ubiku, ali Ubik ima izuzetno striktnu urednicku filtraciju. Kod vas je stanje isuvise haoticno za takvu magazinsku disciplinu, a potpomaganje produkcije romana ili serijala je... pa, u najmanju ruku strasno pipav posao, pa se iznalaze drugi mehanizmi da u tom domenu obezbede neophodnu filtraciju.
jeli bre, Mico...ko je "mladja generacija":-)))...ti i moja majka bi morali vec da me pustite da odrastem:-)..(pre nego krepam od starosti)
Ali, Mico, i ti ljudi koje drzava zaposlila moraju da rade svoj posao. Ugricic i treba da bude smenjen ako nije obavljao funkciju direktora vec se posvecivao pisanju, zar ne?
Mehanizmi koji bi doveli do objavljivanja kvalitetne domace fantastike su isti oni koji bi trebalo da dovedu do objavljivanja kvalitetne domace knjizevnosti u celini. Za to je potrebno da drzava, za pocetak, ima kulturnu politiku (a slozili smo se da je nema), zatim dobru kulturnu politiku, bar jednu drzavnu izdavacku kucu koja bi iz budzeta promovisala "elitnu" stranu i posebno domacu kulturu, kao sto bi to trebalo da rade Narodna pozorista i RTS, u bar 2-3 razlicite edicije koje bi bile okrenute razlicitim grupama. Mora postojata edicija kao "Rec i misao" sa velikim tirazima i velikom dostupnoscu i mora postojati dovoljno velika, da kazem a da skalop ne skoci na mene, "potrosacka grupa" zainteresovana za ekskluzivnija izdanja. To je jedan nacin.
Drugi je trzisni i on, naravno, zavisi od potrosaca. Ako imas dovoljan broj ljudi koji ce po defaultu kupovati fantastiku odredjenih izdavackih kuca, onda te kuce mogu sebi da priuste i eksperimentisanje sa kvalitetnijom fantastikom radi prestiza, posto ce i nju prodati. Na zalost, u Srbiji, 300 ljudi nikako ne cine tu kriticnu masu koja je potrebna da stampanje "Micine" fantastike ne predstavlja finansijsko samoubistvo.
Treci nacin su mali izdavaci entuzijasti. Oni ce opskrbiti tih 300 zainteresovanih ljudi i to je to.
EDIT: 5 postova dok sam ovo ispisao ...
Quotejeli bre, Mico...ko je "mladja generacija"[/size]))...ti i moja majka bi morali vec da me pustite da odrastem:-)..(pre nego krepam od starosti)
Vidi ga, čita... :) [/size][/font]
Quote from: Mica Milovanovic on 31-01-2012, 15:27:44
Ja se s tim ne mogu složiti, jer to naprosto nije tačno. Ova država funkcioniše na određenom nivou koji ne zadovoljava većinu nas, ali funkcioniše.
Svako od nas bi trebalo da u okvirim svojih mogućnosti pokuša da se to stanje popravi.
Ma to samo zavisi od definicije funkcionisanja, ali poštujem vaš stav. :)
Ako je većina mladih nezaposlena, a čitavih nekoliko generacija nema nikakvu perspektivu, a kamoli spisateljsku, na primer, o kojoj se ovde govori, ova država je propala. Ona životari, ali ne funkcioniše.
Baš sam juče rekla jednoj bliskoj osobi - nada zaslepljuje ljude. Nada u nekakvo "bolje sutra", onda kada kriza duha, pre svega, traje decenijama (nema čak ni novih političkih aletrnativa, osveženja u vidu promena ljudi, generacija, dok mladi odlaze iz zemlje ili u njoj propadaju) završava se tako što, na kraju, ne dođe ni sutra, a ni bolje.
Tek kada se čovek oslobodi nade, može da DELA u pravcu promena. Nikada se ništa ne rešava čekanjem da bude bolje, a naše lične mogućnosti ograničene su širom slikom koja je loša. Ovde najpre treba popraviti širu sliku, odnosno - potrebna je smena generacija i mentaliteta na državnom vrhu, onda idu mikro promene koje iniciraju pojedinci.
U razgovoru sa rektorkom Univerziteta umetnosti u Beogradu čula sam mnoge stvari koje su mi prosto otvorile oči. Otišla sam sa predlogom projekta, a ona ga je odbila samo zato što je ZNALA da projekat u Ministarstvu kulture neće proći, jer se MK VIŠE NE BAVI PROJEKTIMA, već ih je prebacilo na NVO sektor. Koje se to ministarstvo bilo gde u svetu ne bavi projektima radi reforme i unapređenja sopstvenog sektora? A projekti koji su prebačeni na NVO iz oblasti kulture se NE FINANSIRAJU DOVOLJNO da bi nešto promenili.
Rektorka je učestvovala u izradi Nacionalne strategije iz oblasti kulture, i opisala je stanje u kom su mnogi članovi radne grupe istupili iz iste jer nisu bili plaćeni za svoj rad godinu dana, a sami su plaćali gorivo i troškove dolaska. Ne bih o tome gde su pare namenjene izradi Strategije otišle to je jasno svima; ali šta može pojedinac da uradi u ovakvom slučaju?
Rektorka je i sama izgubila motivaciju i to nam je jasno stavila do znanja. Više ne radi kao savetnica ministra kulture (kojeg je, po njenim rečima, potrebno edukovati, i taman kada savetnici iz oblasti kulture edukuju novog ministra, on biva smenjen i dolazi novi kojeg je potrebno edukovati kako da radi svoj posao), ograničila se na svoj profesorski posao i radi u okviru tih svojih mogućnosti... što na globalnom planu ne menja mnogo.
Edit: eh, da - projekat je bio iz oblasti menadžmenta u kulturi, gde je moja bivša firma nudila edukaciju zaposlenima u sektoru iz oblasti menadžmenta/upravljanja resursima u kulturi.
Quote from: Mica Milovanovic on 31-01-2012, 15:21:12
Libe, da kad napišeš par dobrih i uspešnih knjiga "u svetu" rešio si sve probleme. Ali ne i kod nas.
Mi smo malo tržište.
Tih problema ne bi bilo da je Srbiji maternji jezik engleski.
Potencijalno tržište bi, sa 10-15 miliona preraslo u jednu milijardu.
Irska je iste veličine kao Srbija. Cela planeta zna za njihove umetnike zbog nedostatka jezičke prepreke.
Ma koliko radikalno zvučalo, mali jezik je i veliko prokletstvo za svakog pisca, muzičara, glumca...
Quote from: D. on 31-01-2012, 15:09:05
...bio je opis "prosečnog srpskog kupca fantastike na sajmovima", koji je opisan "ne kao član sf foruma, fb sf grupa, posetilac tribina u LK-u; već kao anonimus koji dolazi na sajmove opskrbljen ogromnim rancem i kupuje što više od svega koliko može da ponese"
Ovaj, to se prilicno uklapa u ono sto vidim u ogledalu, od jutarnjeg brijanja pa redom.
Pa da, ali ti posećuješ forum. ;)
:)
..ali, šalu na stranu, moje prisustvo na forumu je neznatno i prilično "taze".
A opisani obrazac ponašanja i navika ima, pa može se već reći, višedecenijsku patinu.
Kako god, tu si i pratiš. :)
U ovoj državi i Savez za karling ima neki status, a najosetljiviji deo kulture književnost (jer nema pristup inostranstvu) ga nema. Ovde se iznose mnoge tvrdnje koje su samo delimično tačne i njih neću da opovrgavam. Mene će i dalje više da brine na koji način podstaći domaće stvaralaštvo fantastike, a da sve ne nose na leđima voljni pojedinci. Na primer, da li je Boban obavezan da bude jedini koji uopšte nešto preduzima? Da ne zaboravim Skrobonju i njegove antologije. Mogao bih da zapitam ko (za Ubik smo saznali) daje finansijsku podršku istrijanskim konkursima za priču? Ili onaj u Bosni za njihove priče? Ovde kod nas, i kad se sličan konkurs pojavi, osnovna motivacija je da se pokupe priče, da budu kratke jer ih je tako više, pa da neko buduće izdanje praktično otkupe učesnici. Alo, bre! Tvrdim da kod nas postoje mlađi pisci (i nikad odrasli ilustratori) koji itekako zaslužuju neku ozbiljniju priliku. A ne da je proćerdaju nekim sumanutim samizdatom, koji im da tu prvu knjigu i automatski ih isključi iz druge. Naši postojeći izdavači fantastike nisu u stanju da finansijski izdrže, da ne pominjem Milosha koji je stidljivo izrekao svoje pitanje.
Quote from: Mica Milovanovic on 31-01-2012, 13:58:34
Pa, ja mislim da je osnovni razlog zbog koga fantastika u ovom trenutku ne napreduje u Srbiji jednak razlogu zbog koga čitava književnost ne napreduje u Srbiji, odnosno zbog čega nazaduje.
U prošlosti postojali su mehanizmi koji su obezbeđivali da se talentovani ljudi okrenu pisanju. Talenat je jedna stvar, a kvalitetan pisac se postaje pisanjem, razvojem svoga talenta.
Ako talentovani pisci ne mogu da se posvete pisanju kao svojoj dominantnoj delatnosti, već moraju da svoj novac zarađuju na drugom mestu, a pisanjem se bave dnevno 1-2 sata u najboljem slučaju, onda od toga nema ništa. Mi smo imali krajem osamdesetih jednu grupu ljudi koja je bila vrlo talentovana za pisanje, ali koji od tog vremena su uspeli da napišu jedan ili dva romana...
Da su imali mogućnost da se posvete pisanju ova kultura bi bila bogatija, opšti kulturni nivo našeg naroda bio bio podignut. Ako smatrate da to nije bitno, ako ne razumete zbog čega je to značajno, ako mislite da je samo tržište to koje bi trebalo da nametne šta da se piše i šta da se čita, ja se s tim nikako ne mogu složiti.
Možda mislite da je ono što pišem utopija, da nigde ne postoje drugi mehanizmi, ali to naprosto nije tačno. U svim sistemima države, bogati pojedinci, i sl. pomagali su elitnu umetnost, zbog različitih razloga. Ali, bez te pomoći ne bi bilo onoga što danas predstavlja opšte kulturno dobro čovečanstva.
A ako mislite da ova država ne odvaja novac za pomoć kulturi, opet grešite. Para možda nema dovoljno, ali para ima. Problem je samo mehanizama raspodele tih sredstava i šta se namerava postići tim sredstvima.
Ja samo da se složim sa Mićom. :)
eh... :)
znate vas dvoje, lako se složiti sa time, ali to samo zato što se radi o relativno generalnom nezadovoljstvu za koje niti imate model u svrhu ilustracije, niti neko konkretno rešenje. Istina je to da umetnost neretko ima (imala je, bar) svoje mecene, ali ovo je doba kad pare ne idu nužno pod ruku ni sa ukusom, a kamoli znanjem, pa je otvoreno pitanje koliko bi ikakav "mecena sistem" pridoneo boljitka. Veća angažovanost države je svakako poželjna, da ne kažem skroz neophodna, ali opet, za to je preduslov imati bar donekle zdravu infrastrukturu, bez korupcije i nepotizma, inače će i to biti samo pare bačene u vatru. E sad, koliko mu je to utopija, ja to stvarno ne znam, vi to oboje bolje od mene znate, ali nisam protiv da se ka tome stremi, samo ako i tu bude preduslova da se najpre počisti dvorište, a onda bulevari. :( Amaterizam bi trebalo da bude faza, i to vrlo kratka i vrlo prolazna faza, jer ako nije nit kratka nit prolazna, onda već postaje karijera, a onda mu džaba i svih para ovog sveta, pa taman njih dala država ili donacije ili mecene ili sponzori ili lutrija ili sam Gospod bradom - sve vam to budu suze u bunar.
Eto, mojih dva centa. :lol:
Najpre, potrebno je odvojiti "domaće stvaralaštvo fantastike" od "kulture". i to zato što etablirani nosioci kulture ne prihvataju ma kakvu fantastiku kao kulturu. Bilo stranu, bilo domaću. Uostalom, zašto bi? To bi valjda bilo isto kao da se od njih traži da prihvati vestern za kulturu.
Dakle, na popularizaciji domaćeg stvaralaštva morali bi da rade oni kojima je do toga stalo, pošto im niko drugi neće pomoći.
Mišljenja sam da je s tim u vezi potrebno učiniti nekoliko koraka:
1) Prepoznati ko kupuje fantastiku.
2) Prepoznati kakvu fantastiku taj neko kupuje.
3) Osmisliti mehanizme kojim bi se stupilo u dodir sa tim nekim kupcima.
Čini mi se da je moguće rešenje spajanje strane i domaće književnosti, tako da se uz kupljen strani roman daje popust na domaći, odnosno da se nude u povoljnim paketima. To bi svakako doprinelu informisanu publike.
Quote from: Nightflier on 31-01-2012, 20:00:47
Najpre, potrebno je odvojiti "domaće stvaralaštvo fantastike" od "kulture". i to zato što etablirani nosioci kulture ne prihvataju ma kakvu fantastiku kao kulturu.
Prihvataju je (Pavić i Pekić smesta padaju na pamet, pa Kiš...), samo je neće nazvati fantastikom.
Quote from: angel011 on 31-01-2012, 20:18:23
Quote from: Nightflier on 31-01-2012, 20:00:47
Najpre, potrebno je odvojiti "domaće stvaralaštvo fantastike" od "kulture". i to zato što etablirani nosioci kulture ne prihvataju ma kakvu fantastiku kao kulturu.
Prihvataju je (Pavić i Pekić smesta padaju na pamet, pa Kiš...), samo je neće nazvati fantastikom.
Naravno da neće. I Basara piše fantastiku. Ali je ne zovu tako. Dakle, ne prihvataju je.
Quote from: Nightflier on 31-01-2012, 20:00:47
Najpre, potrebno je odvojiti "domaće stvaralaštvo fantastike" od "kulture". i to zato što etablirani nosioci kulture ne prihvataju ma kakvu fantastiku kao kulturu. Bilo stranu, bilo domaću. Uostalom, zašto bi? To bi valjda bilo isto kao da se od njih traži da prihvati vestern za kulturu.
Sve će biti u najboljem redu dok prihvatamo situaciju u kojoj se vestern izjednačava sa fantastikom. :roll:
Quote from: Nightflier on 31-01-2012, 20:00:47
1) Prepoznati ko kupuje fantastiku.
2) Prepoznati kakvu fantastiku taj neko kupuje.
3) Osmisliti mehanizme kojim bi se stupilo u dodir sa tim nekim kupcima.
Ovaj, ovo je prastari model marketinga, ovde ništa novo nije ponuđeno.
Bolje osmisliti model edukacije "etabliranih nosioca kulture" o fantastici, njenim težnjama i dometima. Recimo - kvalitetnim teorijskim radovima u kvalitetnim časopisima, kvalitetnom prozom u, opet, kvalitetnim časopisima...
Fantastika nosi žig koji je odavno prestao da važi. Takođe, svako se, pismen ili nepismen, danas bavi pisanjem. Ključno pitanje je: zašto nepismeni u mejnstrimu prolaze ponekad i kao hitovi, a kvalitetna fantastika ne prolazi?
Ne treba pronalaziti kupce, već sticati nove čitaoce.
Fantastika mora da menja CILJ, IZRAZ, MARKETINŠKI NASTUP I ZAHTEVE prema "etabliranim nosiocima kulture" (namerno ih stavljam među navodnike).
Koji marketinški nastup?
Onaj koji nema. :lol:
Quote from: D. on 31-01-2012, 20:19:27
Fantastika mora da menja CILJ, IZRAZ, MARKETINŠKI NASTUP I ZAHTEVE prema "etabliranim nosiocima kulture" (namerno ih stavljam među navodnike).
Ne kapiram. Pojasni, molim te.
Ma meni je jasno da sam nejasna. :lol: Smara me da objašnjavam, ali ću probati.
Marketing je SVE. Inventivan marketing, pogotovo. Internet danas pruža zaista neslućene mogućnosti čak i besplatnog marketinga. Potrebe se stvaraju, one NE POSTOJE. To je prvo pravilo dobrog (kapitalističkog) marketinga. Pitajte Koka kolu.
Mi imamo pristup - lezi lebu da te pojedem. Odštampamo knjigu i čekamo da je kupe. Što Najtflajer kaže - pronaći pa osmisliti mehanizme. Mi smo i zapali u teško stanje jer PRONALAZIMO umesto da STVARAMO (potrebe, čitaoce i slično).
Marketing modernog doba, i još jednom, STVARA POTREBE (ovo ponavljam da i meni uđe u glavu).
Laguna je uhvatila fazon. Zato se i prodaju nekakve domaće nepismene limunadice. Laguna stvara potrebu kod Najtflajerove tašte da kupi knjigu koju nikada ne bi ni pogledala da nije dobre reklame.
U fantastici mora da se menja SVE. Od pomenutog pristupa o hlebu, do prodora u samo Ministarstvo kulture, fakultete, biblioteke i u relevantne institucije.
PROMOCIJA I LOBIRANJE UVEK, SVUDA I NA SVIM NIVOIMA.
Ući u udruženje književnika Srbije, pa lobirati; konkurisati za projekte koje finansira Min. kulture; držati tribine na Filološkom fakultetu; držati predavanja po bibliotekama; objavljivati konkurse među osnovcima i srednjoškolcima sa atraktivnijim nagradama itd.
Fantastika je po svojoj prirodi bliža mlađim generacijama. Njima NIKO ne prilazi. Životari se na temelju višedecenijskih fanova, onih koji su nekada u srednjim školama počeli da čitaju fantastiku. Ići po školama, sklapati dilove sa direktorima, da im ide procenat od prodaje knjiga. Dati ponešto besplatno. Pozivati mlade da pišu, da uređuju...
ODŠTAMPATI I SAMO ČEKATI DA NEKO KUPI nije rešenje.
Kao i svuda, uspevaju samo uporni i voljni. Volja i upornost nadomešćuju čak i nedostatak para. No, malo je upornih, voljnih i energičnih. A nedostaje i imaginacije...
Ne treba bežati od fantastike, kao što neki pisci rade. Treba je proglasiti elitnom književnošću. Treba to stalno i svuda ponavljati. Treba UBEDITI. Ne treba PRIHVATATI, treba MENJATI.
Na kraju se mnogo puta izrečeno (ne laž u ovom slučaju, ali blisko je Gebelsovoj filozofiji marketinga) pretvori u stvarnost. Ići napadnije, odlučnije, samouverenije.
Eh, da, možda SAMOUVERENOST i najviše nedostaje. Najpre su nas ubedili da je fantastika "vestern-like" žanr (istim mehanizmom koji bismo mi mogli da ubedimo javnost da nije), a onda smo čak i sami počeli da živimo i pišemo po pravilima koja su oni koji ne čitaju fantastiku nametnuli.
U nemogućem sistemu pogrešno je pokušati prilagođavanje, jer se tada propada zajedno sa sistemom. U nemogućem sistemu pravi se sopstveni sistem, ma koliko i kako LUD izgledao. Kada nemogući sistem propadne, ludi sistem jedini preostaje, što je, na kraju, i bio cilj.
SVE je stvar NASTUPA.
Neka sam ja blesav, ali ja ću napisati: D. napisala si sve što smo pomislili, ponekad pokušali i - baldisali. Razlog je što nikada nismo ništa uradili zajedno, nego svaka vaška obaška. Vidiš i po komentarima na ovom topiku: konzistentniji je napor da se omalovaži nego da se podrži čitava priča.
Nemoj sad da me pogrešno shvatiš, ali definicija modernog marketinga je malo drugačija. Standardni marketing transformiše želju u potrebu, a moderni marketing je otišao korak dalje - on kreira želju.
Ma napisah i ja u jednom trenutku "ujediniti se", pa obrisah. Zanela sam se. :lol:
Bestseler lista Njujork tajmsa:
1.EXTREMELY LOUD AND INCREDIBLY CLOSE by Jonathan Safran Foer
2.THE GIRL WITH THE DRAGON TATTOO by Stieg Larsson
3.THE HELP by Kathryn Stockett
4.THE GIRL WHO PLAYED WITH FIRE by Stieg Larsson
5.PRIVATE: #1 SUSPECT by James Patterson and Maxine Paetro
5. AMERICAN GODS by Neil Gaiman
6.THE GIRL WHO KICKED THE HORNET'S NEST by Stieg Larsson
7.11/22/63 by Stephen King
8.THE LITIGATORS by John Grisham
9.ISLAND OF LOST GIRLS by Jennifer McMahon
10.RAYLAN by Elmore Leonard
11.DEATH OF KINGS by Bernard Cornwell
12.THE ROPE by Nevada Barr
13.KILL ALEX CROSS by James Patterson
14.DEATH COMES TO PEMBERLEY by P D James
15.THE DROP by Michael Connelly
16.BELIEVING THE LIE by Elizabeth George
17.ONE FOR THE MONEY by Janet Evanovich - Stephanie Plum
18.THE BEST OF ME by Nicholas Sparks
19.WATER FOR ELEPHANTS by Sara Gruen
20.UNFINISHED BUSINESS by Nora Roberts
21.LOCKED on by Tom Clancy with Mark Greaney
22.GOLDEN LIES by Barbara Freethy
23.EXPLOSIVE EIGHTEEN by Janet Evanovich
24.THE MILL RIVER RECLUSE by Darcie Chan
25.THE 7TH MonTH by Lisa Gardner
26.THE TIGER'S WIFE by Téa Obreht
27.LOVE IN A NUTSHELL by Janet Evanovich and Dorien Kelly
28.RED MIST by Patricia Cornwell
29.CHILD 44 by Tom Rob Smith
30.A GAME OF THRONES by George R R Martin
31.THE NEXT ALWAYS by Nora Roberts
32.TINKER TAILOR SOLDIER SPY by John le Carre
33.A HEARTBEAT AWAY by Michael Palmer
34.A DANCE WITH DRAGonS by George R R Martin
Obratite pažnju na peto mesto. Već je najava ekranizacije romana vaskrsla jedno bezmalo zaboravljeno delo, koje unatoč prestižnim nagradama koje je dobilo i nije imalo baš sjajan komercijalni učinak. Čini mi se da sam se na tribini nadovezao na vanredno pametno, promišljeno i duhovito Uroševo izlaganje, rekavši da je danas proizvod - ideja, a ne knjiga ili strip. Dakle, danas se romani pišu da bi se ekranizovali, a ne da bi se pare zaradile od prodaje. Uroš je potom objasnio da je po sredi merčandajzing kao širi koncept, što je toliko očigledno da ja ni u jednom trenutku o tome nisam razmišljao, sve dok nam on nije skrenuo pažnju na tu pojavu.
Quote from: Nightflier on 31-01-2012, 20:00:47
Najpre, potrebno je odvojiti "domaće stvaralaštvo fantastike" od "kulture". i to zato što etablirani nosioci kulture ne prihvataju ma kakvu fantastiku kao kulturu. Bilo stranu, bilo domaću. Uostalom, zašto bi? To bi valjda bilo isto kao da se od njih traži da prihvati vestern za kulturu.
Dakle, na popularizaciji domaćeg stvaralaštva morali bi da rade oni kojima je do toga stalo, pošto im niko drugi neće pomoći.
Mišljenja sam da je s tim u vezi potrebno učiniti nekoliko koraka:
1) Prepoznati ko kupuje fantastiku.
2) Prepoznati kakvu fantastiku taj neko kupuje.
3) Osmisliti mehanizme kojim bi se stupilo u dodir sa tim nekim kupcima.
Čini mi se da je moguće rešenje spajanje strane i domaće književnosti, tako da se uz kupljen strani roman daje popust na domaći, odnosno da se nude u povoljnim paketima. To bi svakako doprinelu informisanu publike.
Pretpostavljam s obzirom na tvoj posao, da imaš neke relevantnije informacije od većine ovde, makar okvirno, koliko se tih žanrovskih knjiga kod nas kupuje , odnosno prodaje ? Ja ne znam, iz nekog ličnog iskustva i ljudi koje znam i ono što vidim po knjižarama i sajmovima, čini mi se da je odgovor pod 2) domaći kupci kupuju uglavnom stranu epsku fantastiku, +vampirski serijali, a od tvrđeg horora najbolje ide King. Čini mi se da sf tu lošije stoji. Opet podvlačim, da ne bi bio pogrešno protumačen, meni se čini da je tako- ne tvrdim da je istina. Ako jeste, šta misliš, šta je po tebi razlog ? Da li produkcija diktira tržištu, jel postoji prosto jedna navika, inercija kod jednog broja čitalaca, ili u stvari potražnja diktira ?
Da li misliš da bi domaća epska fantastika, npr. mogla imati bolju prođu ? Mislim da je Kosingas relativno solidno primljen.
Pa, pričao sam o svom iskustvu sa sajmova. Čini mi se da su se Zak i Goran saglasili sa mnom.
Elem, moj je utisak - potkrepljen nekim razgovorima sa urednicima raznih izdavačkih kuća, kao i mojim desetogodišnjim sajamskim iskustvom - da se danas najviše prodaje epska fantastika. Međutim, to ne znači baš SVA epska fantastika. Do serije "Igra prestola" najbolje su se prodavali Džordan i Martin, s tim da je Džordan bio prodavaniji. Opet, ta se prodaja kreće oko 5-6 hiljada primeraka, u roku od godinu do dve dana po objavljivanju naslova. (U izdavaštvu je pored broja prodatih primeraka veoma bitno i koliko se brzo tiraž rasproda.) Ostali manje-više uspešni fantazi romani u tom periodu se prodaju upola manje, ako i toliko, dok u slučaju nekih trećih tiraž ume da potraje bezmalo deceniju.
Sa druge strane, vampirski serijali ne idu ni izbliza dobro koliko se to na prvi pogled čini. Prodaje se to, ali ne u tako velikoj meri da ugrozi epsku fantastiku. Doduše, publika je drugačija. Tipičan kupac Džordana ili Martina ne kupuje Šarlejn Haris ili En Rajs. Ciljna grupa ovih romana zapravo nisu zagriženi fanovi. Isto važi i za Kinga. Dakle, ne kupuju njega fanovi horora, nego fanovi Stivena Kinga. To je potpuno izdvojena publika, koja će pre da kupi Dejvida Morela nego Dejvida Edingsa, recimo.
Jedan od problema je što se fantastika ne promoviše. Kada je Laguna nastajala, mnogo smo ulagali u edukaciju čitalaca. Samo sam ja sate i sate provodio pričajući o epskoj fantastici, hvaleći Martina, Gejmena itsl. Opet, tada tržište nije postojalo - Laguna je stvorila tržište epske fantastike. Međutim, kada ga je stvorila, prestala je da stvara tržišta drugih vidova fantastike. Pretpostavljam da je razlog i to što su neke druge stvari postale isplativije. Na primer, Toni Parsons se za isto vreme kao Džordan proda u šestostrukom tiražu. Možda i većem, ko bi ga sad znao. Nemam nove podatke.
Dakle, tržište je fragmentisano - čak i u slučaju epske fantastike. Nemaš predstave koliko fanova Džordana nije čitalo Martina i obratno. Dalje, prošlo je vreme kada je izdavač diktirao kupcu šta će da čita. Tako je bilo u vreme Polarisa i Znaka Sagite. Danas kupac ipak može da bira između nekoliko izdavača, a ponuda je tolika da najverovatnije nema pare za sve to.
Mislim da domaća fantastika u načelu ne može da ima bolju prođu nego što je ima u okviru nekih velikih izdavača, koji je ne prodaju kao fantastiku - najčešće - već kao romane sa nacionalnom tematikom. Razlog tome je što su domaćim fanovima domaći pisci nepoznanica. Ulaganjem u njih oni zapravo kupuju mačku u džaku. Sa druge strane, čitaoci su naučeni na izvesne formule koje naši pisci ili namerno izbegavaju, ili ih nisu naučili. Ne ulazim u to da li je dobro ili loše to što većina naših pisaca nema priču o "heroju sa hiljadu lica", ali mislim da nijedan od naših pisaca - sa izuzetkom Bobana i čini mi se Jakšića - nema tu postavku.
Brandon Sanderson plans 36-volume fantasy series (http://thewertzone.blogspot.com/2012/02/brandon-sanderson-plans-36-volume.html)
by Adam Whitehead
Going through some old interviews, I was surprised to read (https://sites.google.com/site/brandonothology/brandonothology/part-1) that Brandon Sanderson is planning a 36-volume fantasy series.
The good news is that, if you've read all of his adult solo fantasy novels to date, you're already six books into it. And 'series' is probably the wrong word, a more accurate term would be 'setting'.
It's been an open secret for a while that Sanderson's fantasy novels share a common background setting and mythology, the 'Cosmere'. In his first five novels -
Elantris,
Warbreaker and the
Mistborn trilogy - this took the form of a couple of easter eggs. Most notably, a character called Hoid plays a minor, background role in all five books, apparently observing events with interest.
In
The Way of Kings this background suddenly became more important to the plot: Hoid (aka 'Wit') now has a brief POV section and plays a larger role in events. We also meet three other people who can travel between the worlds, two of whom we've met before (one in
Elantris and one in
Mistborn), who are apparently trying to track Hoid down. Hoid sends a letter (http://coppermind.17thshard.com/wiki/The_Letter) to the organisation that sent them (an organisation called the 'Seventeenth Shard (http://coppermind.17thshard.com/wiki/Seventeenth_Shard)') expressing irritation with this move, a letter that appears throughout the second part of the novel. Ultimately, it is clear that the ten-volume
Stormlight Archive series will expand on the Cosmere and the linked setting of Sanderson's fiction.
At the moment these works exist in the Cosmere setting:
- Elantris (2005)
- Mistborn: The Final Empire (2006)
- Mistborn: The Well of Ascension (2007)
- Mistborn: The Hero of Ages (2008)
- Warbreaker (2009)
- The Stormlight Archive: The Way of Kings (2010)
- Mistborn: The Alloy of Law (2011)
- Note that The Alloy of Law, which was written as an unplanned side-project, is part of the Cosmere universe (Hoid has a cameo in the book as a beggar at a wedding and also apparently writes the appendix, at one stage comparing the Mistborn world's magic with that of Sel, the Elantris planet) but is not part of the planned 36 volumes in the series (nor are its planned sequels).
Sanderson plans to write the following books in the setting (and in some cases has already written very early drafts):
- The Stormlight Archive books 2-10
- Several further Mistborn side-novels featuring Wax and Wayne
- The Mistborn II trilogy
- The Mistborn III trilogy
- Warbreaker II: Nightblood
- Elantris II
- The Dragonsteel series (seven volumes, first one is The Liar of Partinel)
- White Sand and at least one sequel
- The Silence Divine
- Aether of Night
- Sanderson plans to write Stormlight #2 (current working title: The Book of Endless Pages) this year for release in mid-to-late 2013, and then the third through fifth books of the series. He will take breaks to release additional Mistborn side-novels featuring Wax and Wayne. He also hopes to release Elantris II in 2015, on the tenth anniversary of the publication of Elantris (his first novel). Then he will release the Mistborn II trilogy (the one set in a world with modern technology). Stormlight #6-10 will follow, possibly with Warbreaker II and other books interspersed between them (presumably there will be no more Wax and Wayne books once Mistborn II has been released), then Mistborn III (the one set in space with magic-fuelled FTL travel). Only after that will we see Dragonsteel. Which assuming Brandon keeps up a book a year, means we'll hit that series somewhere around 2027!
That accounts for 28 further books in the setting. Combined with the six already published, that's 34 books with two left unaccounted so far (recalling that Alloy of Law and its forthcoming sequels are not part of the count, being new inventions). There may be a further Elantris sequel, and Brandon has also suggested that there may be a book called Hoid which tells the story of the titular character in much clearer detail (though apparently the Dragonsteel sequence will reveal a lot more about the underlying mythology and unifying points of the various books and sub-settings).
So far the Cosmere has been something that close readers have picked up on, but casual readers are probably totally ignorant of it. There are shades here of Stephen King's unified supernatural mythology: readers can read The Stand and Eyes of the Dragon with no real clue who Randall Flagg is, but then in The Dark Tower series more information is revealed about him and a grander masterplan can be discerned. This doesn't prevent the books being enjoyed individually but does reward readers who've been looking at things carefully.
Hopefully, by 2035 or thereabouts (when no doubt ebooks will be inscribed directly into our brains with lasers or something), we can look back and see how successful Sanderson was in pulling off the project. But it's certainly an ambitious - even grandiose - idea and it will be fascinating to see it develop in the years to come.(https://blogger.googleusercontent.com/tracker/7703856341303488608-6964378340955437189?l=thewertzone.blogspot.com)[/l][/l]
[/list]
Pazi, sve vreme sam pizdeo zato što su sistemi magije u Elantrisu, Warbreakeru i Mistbornu na isti fazon. Kad ono...
Ubiću se! Trijesšes knjiga! Izgubiću oči dok sve to prevedem - ako Laguna uopšte bude htela da sve to radi.
Nisam znala gde ovo da stavim, pa rekoh najbolje ovde.
http://blog.patrickrothfuss.com/2012/02/concerning-hobbits-love-and-movie-adaptations/ (http://blog.patrickrothfuss.com/2012/02/concerning-hobbits-love-and-movie-adaptations/)
Iz ovog podužeg blog-unosa možemo saznati:
- da Rotfus nema pojma o tome šta čini dobru filmsku adaptaciju
- da Rotfus misli da njegov blog čitaju samo WASP muški nerdovi pa se samo njima i obraća, a čitateljke ko šiša
- da Rotfus misli da je strašno kad se devojka sa naočarima i peticom iz hemije pretvori u superseksi striptizetu (wtf ideja, ali zanemarimo to)
- da Rotfus misli da će Džeksonova verzija Hobita biti... eto... valjda... pretvaranje te slatke male štreberke u kurvanjsku striptizetu, jao užas!!!11!
Da li je moguće da je čovek stvarno toliko... ovaj... naivan i neiskusan?
Hmmm... Jesi li čitala njegove knjige? Čovek prelepo piše, premda meandrira u vražju mater, ali odnos njegovog protagoniste prema ženi u koju je zaljubljen potpuno je infantilan i na nivou srednjoškolca iz osamdesetih godina - kada je verovatno bio srednjoškolac. Dakle,
1) Verovatno nema pojma. Nisam siguran ni da ja imam pojma, kad smo već kod toga.
2) I vrlo verovatno je u pravu. Mislim da on nema mnogo čitateljki.
3) Zanemarujemo.
4) Rotfus ovde očigledno nastupa sa stanovišta velikog fana "Gospodara prstenova". I meni je bilo potrebno dugo vremena da odvojim iskustvo koje sam dobio gledanjem filmova od onog koje sam dobio čitanjem knjiga. Dapače, sada na filmove gledam ne kao na adaptaciju književnog predloška, već potpuno novo delo koje samo deli naziv sa knjigama.
Eh... striptizeta :)
Nisam još čitala, prelistavala sam ih i odbilo me preterivanje sa lepim pisanjem nauštrb radnje :( Nemam ja ništa protiv lagane radnje, ali ako je nešto sporo u odnosu na Teda Vilijemsa, onda... eh.
Što se tiče tvog odgovora na 1) pa, ne slažem se da nemaš pojma; mislim da zapravo većina ljudi može da makar intuitivno proceni šta je dobra adaptacija, ako se ne radi o adaptaciji nečeg što nekritički vole. Pa čak i onda, ako su iole tolerantni, jer jednostavno nešto što funkcioniše u knjizi na pedeset strana ne može da upali na filmu ako se na to može odvojiti dva minuta. Generalno su npr. ljudi dosta razložno pričali i pisali o adaptaciji Igre prestola sa svešću o tome da neke super stvari prosto nisu mogle da budu dostojno prikazane (tipa, jezovuci) a neke jesu mogle biti bolje (Džonov kasting :) ).
2-3) Dobro, ok, ali ako često razvija ovakve metafore (a osobito ako slične stavove ispoljava i u knjigama, a po tvom postu zaključujem da je tako), onda je sam kriv za taj manjak čitateljki...
@Melkor: ?
Naravno da je on kriv za manjak čitateljki - ali opet, većinu čitateljki fantazi u smislu epske fantastike i mača i magije zanima veoma malo ili nimalo. Većina čitateljki se opredeljuje za urbanu fantastiku, paranormalnu romantiku i slične podžanrove. Možemo da pričamo o razlozima toga; moje mišljenje je da im je lakše da se identifikuju sa protagonistkinjima takvih romana. Mislim da je Džordan prvi pisac epske fantastike koji je stekao široku popularnost među čitateljkama, pre svega zbog toga što je neke stvari okrenuo naglavačke: uveo je ženskog Gandalfa, pod jedan; postavio je načelo da su žene dominantan pol, usput objasnivši zašto; relativizovao je mišićnu snagu kao pokretača jedne civilizacije koja se nalazi manje-više u stadijumu poznog srednjeg veka - i usput je bio komercijalno najuspešniji pisac epske fantastike (bez obzira na pol), koji je dopro do veoma širokog kruga čitalaca.
Sve u svemu, muka najvećeg broja uslovno rečeno mladih pisaca upravo je karakterizacija - kako muških tako i ženskih likova. Međutim, kako i danas epsku fantastiku mahom pišu muškarci, valjda im je lakše da osmozom učine da njihovi muški likovi budu makar malo uverljiviji od ženskih.
Prosečna čitateljka to ne mora da trpi, kada može da čita o samostalnoj, moćnoj, seksualno i finansijski slobodnoj ženi - koja pri tom funkcioniše u relativno savremenom svetu, ne toliko drugačijem od čitateljkinog.
:cry: :cry: :cry: :cry: A šta ja onda da radim?
Primećuješ li da sam napisao "prosečna"? Pri čemu ne mislim da si ti prosečna čitateljka.
Ako posmatramo isključivo epsku fantastiku iz ženskog pera kao obavezno štivo nameće se Melanie Rawn, koja je poprilično džordanolika po stilu - a naročito u miniserijalu "Ambrai"; potom Sara Douglas sa serijalom "Axis" (koji je doduše više dark fantasy) - i, recimo, Kate Eliott sa serijalom Crown of Stars i trenutno aktuelnim The Spiritwalker.
Međutim, činjenica je da je ženama mračnija fantastika primamljivija - Anne Bishop sa veličanstvenom trilogijom Dark Jewels, Michelle West, apsoultno zadivljujuća Lane Robins sve su autorke koje naglašavaju borbu sa mrakom na unutrašnjem planu i izmeštaju bojno polje u intiman kutak duše i psihologije.
Vidiš da imaš šta da čitaš. :)
Quote from: Jevtropijevićka on 24-02-2012, 23:30:01
- da Rotfus misli da njegov blog čitaju samo WASP muški nerdovi pa se samo njima i obraća, a čitateljke ko šiša
- da Rotfus misli da je strašno kad se devojka sa naočarima i peticom iz hemije pretvori u superseksi striptizetu (wtf ideja, ali zanemarimo to)
Da li je moguće da je čovek stvarno toliko... ovaj... naivan i neiskusan?
Nisi pročitala moj prikaz 2 knjige Hronika o Kraljeubici....U jednom delu upravo pominjem Rotfasovo nebulozno shvatanje romantike, žena, a nadasve seksa. Da se citiram:
QuoteSada bi valjalo prozboriti o Rotfusovom, blago rečeno, debilskom poimanju ljubavi, seksa i ostalog. Na stranu što mu glavni lik non-stop palamudi o Deni (Dena ovo, Dena ono, Dena je najlepša žena na svetu, ko kaže da nije dobiće pesnicom po nosu), ali opisi seksualnih avantura su u najmanju ruku škrti, šturi, kao da je nevin čovek počeo da piše o nečemu što nije nikad probao, nego samo gledao na televizoru, ili redtube-u. Pisac ne zna kako da postavi, na normalan način, svog junaka u poziciju pravog animusa, pa zbog toga isti seksualne avanture ima sa voljnim stvorenjima (Ferulianka, stvorenje strasti koja ga primamljuje svojim čarima na seks – dakle sve na gotovo, potom Adem(ovke) kojima nije problem seksati se sa bilo kim, jer, navodno, intimnost i seks imaju relativno malo jedno s drugim). Zaista, Rotfus veze s vezom nema o romantici, način na koji on opisuje ljubav jeste patetika, kao da čovek nikada nije voleo neku ženu.
TAko da, ako su mu dela puna ovakvih nebuloza, ne čudi me ni njegovo nebulozno razmišljanje i kont.
Ma pročitala sam ja tvoje prikaze, pa mi se iz njih učinilo da je čovek možda samo odviše romantičan, ali ovo!... razvejalo mi je sva pozitivna predubeđenja.
Ja sam od Rotfusa odustao na prvoj knjizi... nemam više strpljenja za skribomaniju, barem ne za nekvalitetnu skribomaniju. Ime vetra je moglo komotno biti skraćeno za 200-300 strana. Ima tu lepih delova i lepih rečenica, ne sporim, ali je toliko prerastegnuto i sporo i tromo da zaista iritira na momente. Sad ja nisam apriori ni protiv neke količine naivnosti, detinjeg duha i sl, ali ne volim ni kad stičem utisak da pisac u mnogim stvarima nema ama baš nikakvog životnog iskustva, a sudeći po Perinovom prikazu, u drugoj knjizi je još gore što se tiče tih stvari.
Mogo bi Rotfus malo kod Sandersona na obuku, da vidi kako se piše debela knjižurina a da neprestano drži pažnju čitalaca i da je radnja više nego uzbudljiva. Meni se od te mlađe garde najviše sviđaju Erikson i Sanderson, Erikson i za nijansu više, i on piše monstrum romane po veličini, ali za razliku od Rotfusa nekako ume da pogodi žicu, ima dubinu, razuđen sistem magije, bića i svetova, a i taj neki spoj mračne epske fantastike i militari priče bitaka, ratova i sl, skroz mi leži.
Erikson je malo stariji pisac od Sandersona i Rotfusa - i mnogo bolji. Takođe u suštini piše drugačiju fantastiku. Nije za poređenje.
U suštini, Sanderson, Rotfus i Linč čine triling. Nijedan od njih nije vrhunski pisac, ali stilski je Rotfus još ponajbolji. Sanderson ima tu prednost da je disciplinovan, što mu omogućava da piše MNOGO. Čovek je izbacio apsurdno veliki broj stranica za vreme koje je bilo potrebno Rotfusu i Linču da napišu po dva romana. Međutim, i Sandersonovi likovi su naivni i nedotupavni. Karakterizacija je njegova neizmerna slabost i u tome nema ni zrnce umeća ni pokojnong Džordana, a kamoli Martina, Eriksona, Morgana - ili Aberkrombija, koji je majstor karakterizacije.
Sanderson se neće nadobijati nagrada, ali je očigledno da je miljenik publike. Možda je to delimično stoga što završava WoT, a moža je publika postala željna malo manje mračne fantastike. Videćemo šta će biti. Kod nas, recimo, Laguna još nije kupila ostale Sandersonove romane. Čekaju da vide kako će proći prva trilogija.
Baš sam i hteo pitati kako je Sanderson prošao kod nas, ali pretpostavljam da je još rano za neku analizu ?
Druga knjiga je jedno kratko vreme bila među pedeset najprodavanijih naslova. Videćemo šta će biti kada treća izađe, pošto ima dosta ljudi koji izbegavaju da se upuste u kupovinu knjiga dok serijal ne bude završen. U načelu, mislim da se drži isto kao Erikson ili Aberkrombi, na primer - premda su mi rekli da su Džordan i Martin jedino od fantastike što se zaista dobro prodaje. Džordan čak i bolje od Martina, bez obzira na seriju. Doduše, ovo su ti podaci od pre nekoliko meseci, dok se serija još davala.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fecx.images-amazon.com%2Fimages%2FI%2F51QWcB451qL._BO2%2C204%2C203%2C200_PIsitb-sticker-arrow-click%2CTopRight%2C35%2C-76_AA300_SH20_OU01_.jpg&hash=4c91510f916dd01e1491cf3dc655aeb83ab6a7dc)
A PARODY OF THE BELOVED FANTASY DOORSTOP... ER, SAGA
In the land of the Eight (or was it Six?) Kingdoms—where the seasons last as long as a series of bestselling Tolkien-esque novels—trouble is brewing. The mud is growing muddier, the onions are rotting, the Wall to the North (or is it the South?) is melting, and Lord Barker of Summerseve is getting worried. His wife is addicted to Godsweede, his King is too fat to fit into his armor, and the foreshadowing is out of control. All in all, not the position you want to be in when Summer is coming.
From this world of outdoor fornication with horse-people (and indoor fornication with blood relatives) comes an epic story of novella proportions. Amid plots and counterplots, power-hungry warriors and overworked ravens, poor reception and no wireless, the future of the Barkers, their BFFs, and their enemies dangles in the balance, as each strives to survive long enough to appear in at least two of the sequels.
"His teeth might be wooden, but his prose is not."
---J.R.R. Madison
George R. R. Washington cannot tell a lie: A Game of Groans was not prepared, authorized, licensed, approved, or endorsed by any person or entity involved in creating or producing any of the Song of Ice and Fire books or the Games of Throne television program. Please direct any inquiries to our legal counsel, Clarence R. R. Darrow.
(inače, amazon je stavio ovaj naslov u 4 for 3 promociju... xrofl )
Ako je dobro urađeno, onda vredi. Ali bojim se da nije dobro urađeno...
Jesi li prelistao free preview na amazonu? Ti možeš bolje da proceniš, ali meni se čini kao bašbaš slapstik sprdačina.
Nisam. Pravo da ti kažem, imam preko 150 knjiga na tabletu - i to samo fantastike - tako da ne postizavam da pročitam ni ono što me baš zanima. Kameron Harli me je ekstremno pozitivno iznenadila onim svojim "bugpunk-om", pa bih da pročitam nastavak, pošto bolji sf odavno nisam čitao. Tu je i John R. Fultz, kojeg hvale - ali ja nešto nemam dobar filing u vezi s njim. I tako dalje i tako bliže. Previše knjiga, premalo vremena....
Da li si znao da Andrija Milošević (glumac i voditelj) piše epsku fantastiku??? :-?
I sad, kad znas, sta ces uraditi povodom toga?
Ni ne znam ko je taj čovek. A o domaćim glumcima i voditeljima imam isto mišljenje kao o domaćim piscima - fantastike or otherwise: Oni koji to rade dobro retki su kao jednorozi.
A povodom toga - verovatno neću pročitati to što je napisao i time mu naneti neizlečiv duševni bol!
Najtflajere, reaguj! :) Plan je da nam se žanrovi najdirektnije moguće pelcuju, i sad je pitanje koja će strana imati više prava da usklikne "I've Created a Monster!" :lol: :lol:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.sfsignal.com%2Fwp-content%2Fuploads%2F2012%2F06%2Fswordandlaser.jpg&hash=8d53d7fcc67aa04497521a1f697368951af255bf)
Patrick Hester:
As you may or may not be aware, I'm an author. I've got a few (http://amazon.com/exec/obidos/ASIN/B00AEV29Q8/sfsi0c-20) different (http://amazon.com/exec/obidos/ASIN/B00AFWL8PO/sfsi0c-20) things (http://amazon.com/exec/obidos/ASIN/098459275X/sfsi0c-20) out there that you can read, and hope to have many more out there as soon as possible. I also do a podcast here at SF Signal (http://feeds.feedburner.com/sfsignalpodcast), and another one over at Functional Nerds (http://functionalnerds.com/feed/podcast). So when JohnD linked me to this piece from Sword and Laser (http://www.swordandlaser.com/home/2012/12/5/the-sword-laser-anthology.html), I saw a melding of medias that deserved a little attention here at SF Signal.Sword and Laser is the podcast from Tom Merritt (https://twitter.com/acedtect) and Veronica Belmont (https://twitter.com/veronica)that incorporates Tom's love of Scifi and Veronica's love of Fantasy, along with a popular book club, to promote genre fiction to readers of all ages and tastes. It's a great show and you should check it out either in audio (http://www.swordandlaser.com/) or video (http://www.youtube.com/playlist?list=PLFEC5DD1B2D256569). Your choice. But now they're doing something different, something that bridges their podcast with their love of fiction – The Sword and Laser Anthology.
I'll give you the details here in a second, but I have to first admit a little envy. I have wanted to do something like this for a while now. Specifically, I wanted to get a group of authors together and do a shared-world anthology. Still do. Still might, someday. So to see that Tom and Veronica have gotten theirs pulled together – yeah, envy.
There aren't a lot of details about the S&L Antho yet. What we do know is this:
- Open submissions will begin in March 2013.
- They're looking for unpublished, new material.
- Genres: science fiction, fantasy, and everything in between.
- Word count preferably between 1500-7500 (though more or less will not disqualify you).
- And, they don't want anyone sending them anything yet. They aren't ready for it.
Looking at the bullets above, I wonder about their open genre policy. Can an anthology do well today without having at least a base theme connecting them? I mean, you see a lot of that. I'll pick on my friend
John Joseph Adams (http://www.johnjosephadams.com/) here for examples sake. His recent (and upcoming) anthologies include
The Mad Scientist's Guide to World Domination (http://amazon.com/exec/obidos/ASIN/0765326442/sfsi0c-20),
Under the Moons of Mars: New Adventures on Barsoom (http://amazon.com/exec/obidos/ASIN/1442420308/sfsi0c-20),
Brave New Worlds (Dystopian Stories) (http://amazon.com/exec/obidos/ASIN/1597804541/sfsi0c-20),
Epic (http://amazon.com/exec/obidos/ASIN/1616960841/sfsi0c-20), and
Other Worlds Than These (http://amazon.com/exec/obidos/ASIN/B008DYJXXU/sfsi0c-20). All of these have something in common; a theme.
Will you read an anthology that has hard scifi, sword and sorcery, urban fantasy and a fairytale or two in it? I wonder. People are always telling me they don't want peanut butter in their chocolate (or chocolate in their peanut butter), when it comes to genre stuff.
I'm curious to see how this shakes out and what they come up with. Both Tom and Veronica are well read and know what they do and don't like, so an anthology with their name on it has the promise of being very well done.
Again,
here's the link (http://www.swordandlaser.com/home/2012/12/5/the-sword-laser-anthology.html). What do you think? Good idea? Bad idea?
Nadam se da se šale... :(
Pa ovo je stara fora - ali trenutno veoma popularna, pošto je forsiraju urednici poput Lua Andersa i Erika Mone. U američkom izdavaštvu fantastike na snazi je renesansa ovog podžanra ili melanža žanrova, ili šta je već. Interpretacije se kreću od varijanti poput Barouzovog Džona Kartera, pa sve do postapokaliptičnih svetova Džeka Vensa. Romani Marka Lorensa, iz serijala Broken Kingdom, upravo su swords and lasers - odnosno naučna fantastika zavijena u fantazijsku oblandu.
Čini mi se da su te stvari ciklične. Naime, mislim da je i sedamdesetih ovakvih kombinacija bilo u izobilju. U načelu, to je veoma plodno tle za pustolovne romane, a i oslanja se na bogatu tradiciju američke petparačke književnosti. Mislim, koji se to dečak neće napaliti na naslovnicu na kojoj je prikazan tip koji jaše dinosaurusa, u jednoj ruci drži katanu a u drugoj laserski pištolj, dok mu je iza leđa polugola rasna plavuša sa pipcima koji joj izviruju iz kose (po čemu znamo da je telepata), a prati ih šestonožni sabljozubi tigar? Instan svrškica. :) Mislim da na nedostaje više takvih naslova, koji ne prave razliku između žanrova, te na taj način mogu da privuku novo čitaoce fantastici u globalu.
Haha, jeste, jeste, ja sam se sa Mićom vazda klala oko takvih primera, on je uvek bio dovoljno tolerantan (da sad ne koristim neku težu reč :evil: ) da to prepozna kao SF, i to samo zbog oblande žanrovske ikonografije... xrotaeye xrotaeye xrofl
Ali ako se ovde pojave imena sa bar malko gravitasa, e onda... onda ćemo ovo da tretiramo kao smak sveta as we know it. :cry: :lol: :wink:
Zato mi je nadimak Mića Tolerancija
Znaš kako, ne znam za ovu antologiju, ali u antologijama Dž. Dž. Adamsa ima priča baš mejdžor autora koje se mogu svrstati tu negde. Na primer, u Way of the Wizard imaš Martinovu priču koja bi se lako mogla svrstati u Swords and Lasers. Martin je i priredio omaž Vensovoj Dying Earth u vidu čitave nove antologije The Songs of Dying Earth (eno mi je na polici, samo ne stižem da je pročitam već tri godine). A kada Džordž Martin nešto gura u današnje vreme, to mora da bude objavljivano. Sad sam se uhvatio za Martina, aili ima i drugih pisaca i urednika koji guraju te stvari. Recimo, u Adamsovoj antologiji o Barsumu zvučnija imena su Joe R. Lansdale, Peter S. Beagle, Garth Nix, S. M. Stirling i Catherynne M. Valente - among others.
Pa jeste, bilo je a i danas bude toga tu i tamo, ali meni su to uvek bili eksperimenti koji u najbolju ruku dosegnu status iznimke koja samo potvrđuje pravilo. Znam da mnogi žanrovi imaju dovoljno kompatibilnih strana da izrode zanimljivo hibridizovano potomstvo, i znam da je to oduvek bila dobra investicija u svakom pogledu, kreativnom i ekonomskom jednako. Ali u ovom slučaju stvarno ne vidim kako je to izvodljivo a da se time ne kompromituju i hendikepiraju meni najbitnije značajke obaju žanrova, tako da... ulje i voda, što se mene tiče, ulje i voda. Ne tvrdim da je apsolutno nemoguće stvoriti prihvatljiv hibrid, ali stvarno ne vidim razloga za tako nešto.
Recimo da sam po tom pitanju hardkor segregacionista. :mrgreen:
Pa ti jesi, zato što je tvoj čitalački ukus obrazovan takvom uredničkom ponudom dok si nastajala kao čitalac. Ova podela u SAD nikada nije bila tako beskompromisna. Ako pogledaš tekstove Džordža Marina, Gardnera Dozoisa (kako god da se izgovara), Lua Andersa... Kompletne srednje generacije pisaca, zapravo - videćeš da su oni odrastali na fantastici u kojoj je istovremeno bilo mesta i za Konana i za vanzemaljce. Ta stroga podela je kod nas bila posledica ličnih afiniteta, kroz koje se filitrirala pre svega američka ponuda - pa mislim da je zbog toga i došlo do nastanka ideje o eltističkoj prirodi SF-a. Tamo negde, sa stotinama naslova koji se bore u istoj kaljuzi za svoje čitaoce, podela tog tipa nije bilo sve do devedesetih. Mislim da je tada fantastika lagano postala prihvaćena (gotovo) kao deo glavnog toga - pa je nastala potreba da se upakuje zarad lakše prodaje neobaveštenim masama. Tada je i nastala formulacija svih živih podžanrova i žanrova. Uostalom, Swords and Lasers je samo oblanda/flavoring - baš kao stimpank ili paranormalna romantika. Ta oblanda čini možda 10% nekog dela, bar u slučaju novijih romana. Skinuo sam skoro kompletan Normanog "Gor" i planiram da pročitam nekoliko knjiga - čisto da vidim kako je to bilo u vreme kada je nastajalo.
Quote from: Nightflier on 12-12-2012, 14:15:02
Kompletne srednje generacije pisaca, zapravo - videćeš da su oni odrastali na fantastici u kojoj je istovremeno bilo mesta i za Konana i za vanzemaljce. Ta stroga podela je kod nas bila posledica ličnih afiniteta, kroz koje se filitrirala pre svega američka ponuda - pa mislim da je zbog toga i došlo do nastanka ideje o eltističkoj prirodi SF-a.
:cry: :cry: :cry: :cry: :cry:
Nabasah sad na jedan stari komentar na neki blog post, mislim da je autor komentara bibliotekar po profesiji, pa nisam znao gde drugde da ga okačim:
I think that we're already approaching the point where book writing is no longer really an economic activity. One of my favorite author stories concerns Glen Cook, a fantasy author who writes amusing pulp. According to an interview that I dimly remember, he writes several books a year, and they usually sell in the 50,000 range. Despite this high productivity and solid mid-list status, this makes him about $30,000/year in advances and royalties. Although this is enough to put a family of four over the U.S. poverty level, it is not quite enough for the middle class. Therefore, he also works as a unionized truck assembler making something like $80,000/year. Apparently he writes on a scrap of paper while waiting for the next truck to come down the line, and types up his jottings on weekends.
Da, svojevremeno je to i za mene bilo veoma iznenađujuće. Velika većina relativno poznatih pisaca ima tiraže reda veličine 30k u PB izdanju. Oni retki srećnici koji stignu do HC izdanja imaju sreće ako bude štampano u 10k. Dapače, Sanderson je sa "Elantrisom" napravio senzaciju kada mu je roman štampan u 10k primeraka. Vrlo su retki oni koji mogu da žive samo od pisanja. Recimo, Tobajas Bakel dobija avans od 5k $ za svoje romane. Ako i proda preko onoga što je dobio kao avans, to ne prelazi 25-30 k $ u zaradi, na koju opet mora da plati porez. Godišnje retko ko može da izbaci više od dva romana. Sve u svemu, retko retko ko može da živi od pisanja čak i u SAD. Meni je to za zemlju od 300+ miliona stanovnika zgražavajuć podatak.
pa to je katastrofa
nisam znao
a kako žive one što pišu knjige što se kupuju po supermarketima ili npr klapa ala Den Brovn
Pretpostavljam jako dobro. :)
Quote from: Nightflier on 05-01-2013, 18:47:06
Da, svojevremeno je to i za mene bilo veoma iznenađujuće. Velika većina relativno poznatih pisaca ima tiraže reda veličine 30k u PB izdanju. Oni retki srećnici koji stignu do HC izdanja imaju sreće ako bude štampano u 10k. Dapače, Sanderson je sa "Elantrisom" napravio senzaciju kada mu je roman štampan u 10k primeraka. Vrlo su retki oni koji mogu da žive samo od pisanja. Recimo, Tobajas Bakel dobija avans od 5k $ za svoje romane. Ako i proda preko onoga što je dobio kao avans, to ne prelazi 25-30 k $ u zaradi, na koju opet mora da plati porez. Godišnje retko ko može da izbaci više od dva romana. Sve u svemu, retko retko ko može da živi od pisanja čak i u SAD. Meni je to za zemlju od 300+ miliona stanovnika zgražavajuć podatak.
Zar stvari ne postaju bolje vremenom, kad čovek ima, recimo, 10-15 objavljenih romana? A svi oni, ili bar deo njih, i dalje donose prihode?
Ne nužno. Čak se dešava da budu gore. Na primer, ako je neko prodao 100 primeraka u nekoj knjižari, a nije se prodalo 50, vlasnik knjižare naruči manji broj primeraka narednog romana, da bi mu manje prostora jeo u magacinu. Onda se proda još manje, pošto ih je manje imao na lageru. I tako u krug. To je jedan od razloga zašto pisci koriste pseudonime.